Dijana Nazor, prof. likovne kulture Hrvatski restauratorski zavod Zagreb E-mail dijana.nazor@yahoo.com Prezentacija http://ejolts.net/files/webfm/documents/dijana_nazor.pdf Dijana Nazor rođena je 1971. godine u Splitu, gdje je 1990. završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Godine 1995. diplomirala je na studiju likovne umjetnosti u Splitu. Bavi se slikarstvom, likovnim oblikovanjem i ilustracijom. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Od 2004. radi kao konzervator-restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu. 2008. ostvarila značajnu likovno-pedagoških suradnju sa Japanom i sudjelovala je na 32. InSEA-e svjetskom kongresu u Osaki, kao pozvani predavač. Koautorica je udžbenika za likovnu kulturu za učenike od 5. do 8. razreda osnovne škole i priručnika za učitelje. KREATIVNI PRISTUP U LIKOVNOJ KULTURI/UMJETNOSTI Sažetak U izlaganju autorica prezentira svoj rad na poticanju interesa za autentičnu kulturnu baštinu kod djece i mladih od 6 do 19 godina iz triju zagrebačkih škola. Govori o važnosti međupredmetne korelacije u proučavanju kulturnog nasljeđa, odnosno o tematskom i strukturalnom povezivanju likovnog stvaralaštva. Cilj projekta bio je, kroz popularizaciju kulturne baštine, potaknuti kreativnost i otkriti darovitost kod učenika kako bi, kroz likovno stvaralaštvo, razvili interes za likovnu i etnološku baštinu, stekli naviku posjećivanja izložbi i muzeja, upoznali povijest naroda te razvili senzibilitet za potpuni doživljaj umjetničkog djela. Usvajanje likovnog jezika iz bogatog kulturnog nasljeđa potiče razvijanje dječje kreativnosti što autorica pokazuje na primjerima radova 413 djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Autorica želi pokazati da se ovakvim načinom rada postižu kvalitetniji rezultati te se slobodnije razvija senzibilitet za likovnost kod djece i mladih. To, zahtijeva entuzijazam i kreativnost likovnog pedagoga čiji je angažman bitan u razvoju dječjeg likovnog opažanja i stvaralaštva. Ključni pojmovi: Kulturna baština, kulturni identitet, vizualno opažanje, kreativnost, likovno stvaralaštvo, korelacija. 275
1. Autentična kulturna baština Kroz ovaj projekt prezentiram svoj trogodišnji rad na poticanju interesa za autentičnu kulturnu baštinu kod djece i mladih od 6 do 19 godina. U razdoblju od tri godine (od 2003. do 2005.) sveukupno su realizirana četiri projekta. U prvi su bili uključeni učenici OŠ Josipa Jurja Strossmayera, u drugi učenici XI. gimnazije, u treći učenici OŠ Montessori Barunice Dédée Vranizanny iz Zagreba, a u četvrti djeca, polaznici likovne radionice Međunarodnog festivala djeteta iz Šibenika. Riječ baština konvencionalni je termin kojim se često obilježuje sveukupno kulturno nasljeđe ili kulturno dobro. U hrvatskom jeziku i njemu srodnima označava očevinu ili djedovinu, zemlju, njivu, vrt, pa se kaže: Idem u baštinu ili na baštinu (Rapanić, 2000., 22). Kultura ne poznaje granica. Ona nije zatvorena unutar nacionalnih granica, kulturni identitet može biti znatno širi od granica jedne sredine. Specifičnosti nacionalnih kultura tek su doprinosi široj svjetskoj kulturi (Marojević, 1986., 53). Među najstarije sačuvane spomenike hrvatske kulture ubrajaju se poznati kameni fragmenti, koji su podjednako dokazi stupnja razvijenosti likovnih umjetnosti, arhitekture i kiparstva, ali i pisane riječi. Jedan od njih je poznata Bašćanska ploča (1080.), koja je fragmentni dokument ne samo politički nego i likovni i filološki, ona je dokaz postojanja hrvatskog nacionalnog jezika i pisma (glagoljice) u službenoj uporabi. Organizacija ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu (UNESCO) na Glavnoj skupštini održanoj 16. studenoga 1972. godine u Parizu usvojila je Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara. U mnogim je slučajevima riječ o vrednotama koje su dio baštine čovječanstva u cjelini. Odboru svjetske baštine, koji je osnovan pri UNESCO-u, povjerena je izrada Liste svjetske baštine koja sadrži popis kulturnih i prirodnih najvrednijih dobara diljem svijeta, prema određenim kriterijima. U Hrvatskoj tu spada: povijesna jezgra Dubrovnika, povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom, Nacionalni park Plitvička jezera, biskupski sklop Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesna jezgra Trogira te katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (Marasović, 2002., 226). U trogodišnjem projektu likovnih radionica, kroz promatranje, doživljavanje, igru i konkretni likovni rad, pokušala sam djeci i mladima približiti nacionalnu i svjetsku kulturnu baštinu. Starohrvatski pleter koji je uzet kao znak hrvatskog naroda i kulture te dječji rad (14 god.) inspiriran njime 276
Koliko god učitelji bili kreativni i crpili vlastite inspiracije u pronalasku motiva, trebali bi što više koristiti strukturalne i tematske korelacije s ostalim nastavnim predmetima kako bi nastava likovne kulture bila raznovrsnija. U svom projektu pod nazivom Škrinje kroz stoljeća strukturalno i tematski povezana je nastava likovne kulture sa nastavnim predmetom povijesti, povijesti umjetnosti, zemljopisom, književnosti i matematikom. Crkva Sv. Marka iz 14. st. iz Zagreba i dječji rad (13 god.) 1.1. Suodnos nastavnih sadržaja: Metodika nastave likovne kulture mijenja se i prilagođava novim generacijama učenika koji su danas informiraniji, nestrpljiviji od prethodnih generacija. Zbog neizmjernog broja slika kojima su obasuti (s ekrana, računala, televizora, reklamnih panoa i sl.) potrebno ih je naučiti usmjereno i pažljivo promatrati i opažati kultivirati dječji pogled. Zbog vizualnog kaosa virtualnog (a mjestimično i stvarnog) okruženja u kojem danas odrastaju, djeci je potrebno omogućiti da odmore oči na vrijednim primjerima umjetničkih djela i na značajnim elementima tradicije koja nas okružuje, a koje često ne primjećujemo. (Mijatović; Linarić; Nazor, 2008., 5). Da bi današnji učenici jednog dana kao odrasli ljudi oblikovali Hrvatsku kao zemlju prepoznatljivog vizualnog identiteta, potrebno je (uz sva znanja i sposobnosti koje nastava likovne kulture razvija kod djece) razviti i zanimanje i ponos zbog kulturne baštine zemlje kojoj pripadamo te naviku likovno-estetskog vrednovanja okoline. 2. Cilj projekta/radionica: Cilj radionice i projekta, u kojem je sudjelovalo 413 učenika od 6 do 19 godina, bio je, kroz popularizaciju kulturne baštine, otkriti darovitost, potaknuti kreativnost i interes kod svih učenika kako bi, kroz likovno stvaralaštvo, razvili interes za likovnu i etnološku baštinu, stekli naviku posjećivanja izložbi i muzeja, upoznali povijest naroda te razvili senzibilitet za potpuni doživljaj umjetničkog djela. Učenici nisu kopirali povijesne predmete već su ih samo koristili kao poticaj u svom stvaralaštvu. 3. Motiv škrinje kao poticaj u dječjem stvaralaštvu: Zašto smo se bavili motivom škrinje i njenih dragocjenosti? Zašto je upravo taj predmet potaknuo maštu ali i zanimanje učenika različitih uzrasta? Škrinja nas je inspirirala jer ima i svoje skriveno značenje. U nju se polagalo materijalno, ali i duhovno blago. Latinska riječ scrinium znači sanduk ili kutija. Riječ škrinja na svim slavenskim jezicima označava spremnicu za dragocjenosti. Tijekom povijesti škrinja je mijenjala svoj izgled i namjenu pa je stoljećima predstavljala važan dio pokućanstva. Korištena je u mnoge svrhe: kao spremnica za odjeću i druge vrste tkanine, za nakit, obiteljske dragocjenosti, isprave, za sjedenje, kao putni kovčeg. Škrinja je najstariji predmet koji je korišten prigodom unutrašnje opreme doma i polazni je oblik za sve kasnije tipove pokućanstva namijenjenog za spremanje stvari (Antoš, 1998., 30). 277
Škrinja Sv. Šimuna iz 14. st. i dječji rad (14 god.) Škrinja je izrazito svjetovnog značenja, a samo je djelomično služila u religiozne svrhe. Gotika se u zadarskom zlatarstvu opaža relativno rano, na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće. Vrhunac svega je srebrena škrinja sv. Šimuna iz 1380. Od 70 ih godina 13. st. čuva se u njoj mumificirano tijelo za koje se drži da je pripadalo Sv. Šimunu. (Grgić, 1972., 146-147; 174). Ta je čuvena škrinja poslužila kao poticaj i inspiracija djeci od 11 do 14 godina u njihovom stvaralaštvu. Reljef s likom hrvatskog vladara iz 11. st. iz Splita i dječji rad (13 god.) 4. Škola i kulturna baština: Školski sustav svake države, pa tako i Hrvatske, temeljni je su stav kojim se novim naraštajima osigurava stjecanje potrebnih znanja za život, buduće zvanje i zanimanje. U školama se znanje stječe i prenosi. Prenose ga učitelji i profesori kojima je posao poučavanje znanja. Odnos između učenika i učitelja u školi uvijek je presudan za kvalitetu stjecanja znanja. Dopunjavanje obitelji i škole iznimno je važno u procesima stjecanja znanja, ali je nezamjenjivo u procesima odgoja mladih generacija. Među takve vrijednosti spada aktivan odnos, poštovanje i ljubav prema kulturnoj baštini. Preživjeli predmeti nalazili su utočište u privatnim zbirkama i muzejima ali i u ponovnoj i novoj namjeni u nekih novih vlasnika koji su otkrivali njihovu ljepotu i vrijednost. Kulturna je baština postajala izvor obavijesti, poruka i znanja, a ujedno i svjedok i svjedočanstvo postojanja i sudbine ljudi na određenom tlu (Maroević, 2000., 161). Škola je obrazovno središte u mjestu u kojem živimo. Ona oblikuje fizičko ozračje u kome se generacijama ljudi otvaraju novi pogledi na svijet koji ih okružuje. Amsterdamska deklaracija iz 1975. godine upozorila je na veliku odgovornost škola u pripremanju ljudi za pozitivan i kvalitetan odnos prema baštini. 278
5. Aktivan pristup učenju: Kreativna radionica Škrinje kroz stoljeća i sadržaj škrinja (nakit, posuđe, cipele, novčići, krune, križevi, pisma, jaslice lutke) rađena je dijelom na satu likovne kulture (pripreme, konzultacije, vrednovanje), a veći dijelom kao izvannastavna aktivnost. Usvajanje vizualnog jezika iz bogatog kulturnog nasljeđa, odlaženje u muzeje izvan nastave (a ponekad i vikendom) te upoznavanje s kulturnom baštinom kroz predavanja svojih učitelja/nastavnika i kustosa muzeja potiče razvijanje dječje radoznalosti i kreativnosti. To dokazuje trogodišnji projekt na primjeru radova 413 djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Ovakav aktivan pristup učenju potiče djecu i mlade na istraživački rad te oni pokazuju velik interes i zanimanje za proučavanje tradicije koju promatraju i u njoj prepoznaju neiscrpno vrelo za razvoj vlastite kreativnosti te uče opažati kulturnu baštinu oko sebe na drugačiji način. 5.1. Opis rada izrada škrinja i sadržaja po školama: OŠ Josipa Jurja Strossmayera, Zagreb, 2003. Uzrast učenika koji su sudjelovali u izradi škrinja bio je od 13 do 14 god. Materijal koji su koristili bile su kartonske kutije, zlatni lim, tuš, paus papir, ljepilo. Motivi su bili mitološki i sakralni, iz starohrvatske umjetnosti križevi, pleteri, crkvice i pismo glagoljica. Glagoljica u muzeološkoj interpretaciji nije samo pismo. Ona je i kulturni fenomen, element nacionalnog hrvatskog identiteta i poseban likovni fenomen. Ona se pojavljuje u pokretnoj baštini, do lokaliteta in situ gdje je glagoljica upisana u kamene ploče ili urezana ili upisana u zidove crkava, na slikane dijelove zidnih slika. U izradi škrinja je sudjelovalo 43 učenika. Neki su radili grupno čime se potiče suradničko učenje, a sveukupno je realizirano 20 škrinja. Unutrašnjost škrinje obložili su plišanim materijalom u crvenim i plavim bojama da bi zadovoljili uporabnu i estetsku funkciju predmeta. Učenici su na neki način kroz rad i sami pokušali dočarati povijest, zaustaviti i vratiti vrijeme, komunicirati s prošlošću. Prva izložba je bila u veljači 2003. pod nazivom ŠKRINJE čuvarice povijesti, ljepote i svega što tek naslućujemo u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu. Druga izložba je bila u ožujku 2003. u Maloj dvorani Školske knjige u Zagrebu ali u drugačijem postavu. Na Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu, u studenom 2003., grupni rad učenika u dobi od 14 god. dobio je 2. nagradu Srebrni cvijet. Dječji rad s motivom uglate (hrvatske) glagoljice (13. god.) Nagrađeni dječji radovi (14 god.) 279
Škrinjica sa starohrvatskim motivima (14 god.) Na Hrvatskom dječjem festivalu u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 2005., poznatom hrvatskom pjesniku Dragutinu Tadijanoviću na proslavi njegovog stotog rođendana kao poseban poklon uručena je dječja škrinjica sa starohrvatskim motivima u kojoj je bila pohranjena njegova knjiga Srebrne Svirale. 6. Proces rada XI. gimnazija, Zagreb, 2004. : U likovno kreativnoj radionici sudjelovali su učenici od 14 do 19 godina koji su izrađivali škrinje i razne sadržaje škrinja kroz povijesna razdoblja. U radu je sudjelovalo 63 učenika, a ukupno su izradili 29 škrinja od egipatskih do škrinja 20. stoljeća. U sklopu projekta Škrinje kroz stoljeća, a prije početka praktičnog rada učenici su posjetili više različitih muzeja (Hrvatski povijesni muzej, Etnografski muzej i Muzej za umjetnost i obrt) gdje su odslušali predavanja kustosa vezana uz temu škrinja iz hrvatske i svjetske baštine, skicirali škrinje muzejske izloške, tražili podatke na internetu, čitali članke i knjige o škrinjama. Pri ukrašavanju škrinja učenici su koristili motive iz starog Egipta, stare Grčke, starog Rima, te iz razdoblja romanike, gotike, renesanse, baroka, bidermajera kao i iz 19. i 20. stoljeća svjetske i hrvatske umjetnosti (iz Panonske hrvatske, primorja i Dalmacije). Prema osobnom likovnom senzibilitetu učenici su birali povijesno razdoblje koje će im poslužiti kao inspiracija za izradu vlastitih škrinja. Nakon što su odabrali povijesno razdoblje nacrtali su skice prema originalnim predlošcima iz muzeja te počeli izrađivati svoja djela. Sloboda stvaralaštva omogućila im je neograničen broj načina igranja/stvaranja. Neki su preoblikovali već postojeće kartonske kutije, kaširali ih, oslikavali u temperi ili izrađivali reljefe u limu, koje su zatim patinirali, drugi su pak bojali i rezbarili drvene škrinje koje su im prema njihovim nacrtima i zamislima pomogli izraditi kod kuće ili u tvornici pokućstva. Korišteni materijali bili su Učenici crtaju skice u Povijesnom muzeju u Zagrebu
drvo, kartonske kutije, tempera, lakovi, lim, tuš, gipsane trake, folija. Izradi se prilazilo različitim tehnikama i pristupima u radu: preoblikovanje i kaširanje kutija, crtanje skica, slikanje, oslikavanje, rezbarenje, izrada reljefa u limu, patiniranje. Svaki komad, od najnižeg (9 cm) načinjena prema kovčežiću za rukavice s kraja 19. i početka 20. stoljeća, do najvišeg (79 cm) nadahnuta rimskom škrinjom iz prvoga stoljeća, odlikuje se brižnom izradom. Unutrašnjost škrinja su bojali, oblagali plišem da bi postigli dojam tajnovitosti, autentičnosti, ali i funkcionalnosti predmeta. Sam proces rada većina je učenika sama digitalno snimala i spremala na CD-Rom. Ma koliko se uzori očito zrcalili u njima, svi primjerci odražavaju osobnost i kreativnost učenika, pokazujući da je riječ o interpretacijama određenih tema, a ne o replikama. Neki su se odlučili i poigrati stilovima, pa su stvorili kombinaciju antičke škrinje i škrinje 20. stoljeća. Radove odlikuje različitost u načinu izrade, osebujnost pojedinog stilskog razdoblja, kombiniranje tehnika i materijala, ali svim je učenicima zajednička radost stvaranja i želja da ne kopiraju povijesne škrinje, nego da inspirirani pojedinim stilom, naprave svoju. U upitniku o škrinjama koji su učenici sami sastavili, grupa učenika 1. razreda, koji su napravili maštovitu renesansnu škrinju, napisala je: To je bilo divno iskustvo! 7. Sadržaj škrinja nastalih u XI. gimnaziji: Svaka škrinja stvorena je da zaštiti, sakrije neki predmet i tako ga sačuva za buduće naraštaje bio on crkvena relikvija, kraljevsko blago ili neka obiteljska vrijednost. Stoga su ih učenici ispunili raznim sadržajima novčićima, križevima, nakitom, krunama, pismima, posuđem, cipelama, jaslicama lutkama. U izradi materijalnog sadržaja škrinji, također nakon opsežnih priprema i pročavanja, sudjelovalo je 317 učenika. Od 505 učenika iz 16 razrednih odjeljenja škole u ovom je projektu, uključujući i izradu škrinja sudjelovalo 380 učenika. U Etnografskom muzeju u Zagrebu u Učenik II. razreda na otvorenju izložbe Škrinje kroz stoljeća u Etnografskom muzeju u Zagrebu ožujku, 2004. godine napravljena je velika izložba radova učenika kreativne radionice Škrinje kroz stoljeća. Škrinje su bile postavljene u vitrinama i izvan njih. U postavljanju izložbe sudjelovala je i kustosica etnografskog muzeja. Napomenula bih da su na otvorenju izložbe učenici obukli povijesne kostime, recitirali, pjevali i plesali stare plesove. Izložbu je pratio dvostruki CD sa glazbom kroz stoljeća, koji su složili sami učenici. I kroz otvaranje izložbe ostvarena je spomenuta tematska korelacija s drugim nastavnim predmetima poviješću, glazbenim odgojem i književnošću, a učenici su pokazali svoje talente i sposobnosti. 8. Televizijsko snimanje za emisiju Škrinja novinarke Branke Šeparović: Projekt je bio i medijski popraćen, poznata novinarka Branka Šeparović snimila je prilog za svoju emisiju Škrinja. Učenici su s novinarkom Hrvatske televizije pričali o razdoblju, tehnici, materijalu i načinu izvedbe svojih radova. U osvrtu za katalog izložbe Branka Šeparović je zabilježila. Majstori mogu pokušati napraviti kopije, klonove, niz u seriji ali neki jedva primjetni detalj osigurat će svakoj škrinji originalnost. Ono što je u škrinji pohranjeno najbolje svjedoči osobnost i život, sudbinu i tajne baš tog ljudskog bića. U hrvat-
skoj je škrinji sve ono što je narodni genij stvorio za sebe i čovječanstvo (Šeparović, 2004., 7). 9. Radionica u OŠ Montessori u Zagrebu, 2005. Prije točno stotinu godina osnivačica Montessori metode, Marija Montessori, predstavila je svijetu prvu Dječju kuću (Casa dei Bambini) u kojoj se radilo prema njenoj metodi s pomno osmišljenim didaktičkim materijalom. (Buczynski, 2007., 3). dr. Marija Montessori, govoreći o inteligenciji i rukama, kaže: kroz aktivnost ruku dijete postiže višu razinu inteligencije, tko god je radio rukama ima jači karakter. U Montessori školi Barunice Dedee Vranizanny u Zagrebu od siječnja 2005. god., kao izvannastavna aktivnost, djelovala je likovno kreativna radionica u kojoj su sudjelovali učenici od 6 do 8 god. Kroz individualni pristup kod svakog se učenika otkrivaju specifične potrebe i interesi te ih se potiče da likovnim sredstvima izraze snagu i posebnost likovnog doživljaja. Radionica je započela izradom zlatnih i srebrenih škrinjica u kombiniranoj tehnici kartona, drva i aluminijske folije. Korišteni materijali u radionici bili su: olovka, lim, drvo, karton, ljepilo, stakalca u boji. Učenici su patinirali škrinje crnim tušom te ih oblagali detaljima od lima koje su sami lijepili silikonskim ljepilom. Korišteni su motivi iz mašte: cvijeće, srca, anđeli, razne figure. U radovima se zrcali maštovitost i razigranost filigranski iscrtanih motiva, a svaki je učenik pojedinačno radio svoju škrinjicu. Sve su škrinjice iznutra obložene plišanim materijalom kako bi zadovoljile i uporabnu funkciju za skriveno blago mladih autora. One nisu predstavljale skrovito mjesto za najdraže tajne već su njima i same postale mala blaga. Izložba Škrinjice bila je u prostoru Škole u Zagrebu, u ožujku, 2005. 10. Prenošenje kulturne baštine kroz likovne radionice: 44. Međunarodni dječji festival Baštionica, Šibenik grad tajni, lipanj, 2004. Prenošenje i očuvanje kulturnog nasljeđa uspješno se provodi i kroz likovne radionice s Učenici u procesu izrade škrinja u galeriji Sv. Krševana u Šibeniku djecom različitog uzrasta. Likovna radionica Baštionica trajala je pet dana u Šibeniku, polazilo ju je 37 djece uzrasta od 6 do 15 godina. Korišteni su motivi sa šibenske tvrđave, plemićki grbovi, detalji s katedrale Sv. Jakova koja je najznačajnije graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Kako bi se potaknula inspiracija i proširio spektar motiva odlazilo se na izlete do tvrđave Sv. Mihovila koja je podignuta je na mjestu pretpovijesne ilirske utvrde, na brežuljku u središtu Šibenika. Za djecu je organiziran i izlet brodom do tvrđave Sv. Nikola koja je sagrađena je sredinom 16. Polaznik radionice (11. god) sa svojom krunom 282
Izložba dječjih radova u Šibeniku na trgu stoljeća na otoku Ljuljevcu. kako bi se grad Šibenik moglo što bolje utvrditi i osposobiti za obranu od Turaka. Tema radionice bila je izrada dalmatinskih škrinja i kruna hrvatskih kraljeva. Na jadranskom području škrinja ima ravni poklopac, niske nogare u obliku stiliziranih lavljih šapa, te rezbarenu prednju plohu. Rijetki primjerci imaju i oslikanu unutrašnjost poklopca. Radionica je održavana u galeriji Sv. Krševan. Korišteni materijali bili su drvo, karton, tkanine, silikonsko ljepilo, tempera, boje za drvo. Radilo se u tehnikama crtanja, slikanja, kaširanja, rezbarenja. Izložba Dalmatinskih škrinja, bila je postavljenana na Trgu kralja Držislava, ispred Šibenskog kazališta, u Šibeniku, u ožujku, 2004. Izloženo je 16 škrinja, dvije drvene dalmatinske škrinje oslikane su motivima brodova inspirirane mornarskim škrinjama. Korišteni su i motivi starih šibenskih grbova. 11. Milenijska fotografija, Škrinje kroz stoljeća, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, ožujak 2004. Hrvatski snimatelj i fotograf Šime Strikoman koji je u Hrvatskoj poznat po snimanju serije Milenijskih fotografija zanimao se za dječje radova škrinja. Tako je na njegov poticaj na glavnom trgu u Zagrebu, Trgu bana Josipa Jelačića napravljena izložba svih radova nastalih u projektu Škrinje Proglašenje najkreativnijih škrinja na trgu Josipa bana Jelačića u Zagrebu kroz stoljeća u OŠ Josipa Jurja Strossmayera i XI. gimnaziji. Strikoman je snimio je 1000 učenika sa 50 škrinja. Tako je nastala posebna Milenijska fotografija Škrinje kroz stoljeća. Svi učenici, učitelji i profesori dobili su svoj primjerak plakata Milenijske fotografije B2 formata. Projekt je kulminirao izborom najljepših škrinja (što je bilo jako teško prosuditi) u ožujku, 2005., na istom trgu, a nagrađene su četiri učenice za dvije drvene škrinje rađene prema egipatskoj škrinji iz 2000. pr. Kr. i rimskoj iz 1. stoljeća. Četiri učenice nagrađene su četverodnevnim boravkom u hotelu Imperijal u Vodicama. Vjerujemo da će im ovo nagradno putovanje, koje su dobile zbog izvrsnosti svojih likovnih radova, dugo ostati u sjećanju i biti poticaj uza daljnje učenje i razvijanje likovnog izraza i stvaralaštva. 12. Entuzijazam likovnih pedagoga: Kao što je poznato danas je nastava likovne kulture u srednjim i osnovnim školama svedena na samo jedan školski sat tjedno, stoga ne čudi slaba posjećenost muzeja i galerija kao i slabo poznavanja svjetske, a pogotovo nacionalne kulturne baštine. Prisutna je opća nezainteresiranost mladih za taj oblik stvaralaštva. Da bi se to promijenilo potreban je entuzijazam likovnih pedagoga koji su spremni izaći iz zadanih i preuskih okvira te odvojiti dio svoga slobodnog vremena i energije i barem malo pomaknuti granice. 283
Izložba svih škrinja na glavnom trgu u Zagrebu Svaki bi učitelj trebao samostalno izraditi svoj individualni operativni nastavni program kao i program izvannastavnih radionica u kojem će sam odabrati metode i oblike rada, likovnoumjetnička djela, poticajne motive, a ne služiti se isključivo primjerima ponuđenim u priručniku kao modelom. (Tomašević Dancević; Šobat, 2002., 22). Ovakvim načinom rada postižu kvalitetniji rezultati te se slobodnije razvija senzibilitet za Učenica IV. razreda dorađuje reljef dalmatinske škrinje (18 god.) likovnost kod djece i mladih. To, naravno, zahtijeva i entuzijazam likovnog pedagoga, čiji je angažman bitan u razvoju dječjeg vizualnog opažanja i stvaralaštva. Zadaća je likovnih pedagoga da svaki u svojem djelokrugu prijenosa znanja zna i može iskoristiti ono što mu nudi prirodna i kulturna baština koja ga okružuje. 284
CREATIVE APPROACH IN VISUAL ARTS Summary Author presents own work on support interest for authentic cultural heritage by students from 6 to 19 ages from three schools in Zagreb. She speaks about importance inter-subjects correlation in investigate cultural heritage and about thematic and structural connection visual creativity. The goal of project was, through popularization cultural heritage, encourage creativity and discover gifted children that through visual creativity develop interest for visual and ethnological heritage that they become accustomed visit exhibitions and museums that they get to know national history and develop sensibility for experience art works. Adopting visual language from rich cultural heritage encourage develop children creativity, what author shows on 413 children s works primary and secondary schools. Author likes to show that on this way we get more qualitative results and on more free way develop sensibilities for visual art by primary and secondary students. It supposed teacher s enthusiasm and creativity whose engagement is important in development children visual observation and creativity. Key words: cultural heritage, cultural identity, visual observation, creativity, correlation. Literatura: Antoš, Zvjezdana (1998.) Pokućanstvo u Hrvatskoj, Zagreb, Etnografski muzej Grgić, Marijan (1972.) Zlato i srebro Zadra, Zagreb, Turistkomerc Marojević, Ivo (1986.) Sadašnjost baštine, Zagreb, Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske Marojević, Ivo (2000.) Novo Iverje, Petrinja, Matica hrvatska Marasović, Tomislav (2002.) Kulturna baština, Split, Veleučilište Mijatović, Emina; Linarić Jurana; Nazor Dijana (2008) Pogled, potez, Priručnik za učitelje likovne kulture od 5. do 8. razreda osnovne škole, Zagreb, Profil Rapanić, Željko (2000.) Baština na dlanu, Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Nazor, Dijana; Branka Šeparović; Miroslav Huzjak (2004) Škrinje kroz stoljeća (katalog sa izložbe), Zagreb, IX gimnazija Nazor, Dijana; Narcisa Buczynski (2007) Životinje svijeta (katalog sa izložbe), Zagreb, Školski muzej Skupina autora (1960.) Umjetnička škrinja u Jugoslaviji od XIII do XIX st. Beograd, Muzej primijenjene umjetnosti Tomasević Dančević, Mirjana; Ana Šobat (2002.) Likovna kultura, Priručnik za učitelje likovne kulture za 5. i 6. razred osnovne škole, Zagreb, Profil 285