DRŽAVNI SEMINAR DANI JOSIPA ROGLIĆA Zadar, 6. travnja 2018. BEDASTOĆE O OBLIKU ZEMLJE RAZUMSKI SKOK UNATRAG Josip Faričić, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru
Razvojni put spoznaja o obliku Zemlje Današnjem čovjeku suvremena sredstva tehnike i tehnologije omogućuju uvid u oblik Zemlje iz svemira Poznate su mnoge osnovne činjenice o Zemljinu obliku, dimenzijama, položaju u Sunčevom sustavu i galaksiji Mliječnoj stazi. Međutim, tijekom prošlosti čovječanstvo je oblik Zemlje spoznavalo postupno. Taj put otkrivanja Zemljina oblika bio je povezan uz mnoge spoznaje iz matematike, fizike, astronomije i geografije, a potkrjepljivan mnogim dokazima / pojavama u prirodi U novije vrijeme rasplamsale su se različite ideje i teorije o Zemlji i svemiru koje u odnosu na spoznaje koje su se razvijale stoljećima najvećim dijelom predstavljaju ne korak, već skok unatrag. Jedna od takvih ideja je ona o Zemlji koja ima oblik ravne ploče.
Babilonska karta svijeta oko 500 g. pr. Kr. Zemlja je prikazana u kružnom polju
Hekatejeva karta ekumene oko 500. g. pr. Kr. Rekonstrukcija karte Zemaljski krug na kojoj je prikazana ekumena, tada poznati svijet
Prve jasno iskazane pretpostavke o Zemlji u obliku kugle Grčki matematičar Parmenid (5. st. pr. Kr.) prvi je poznati znanstvenik koji je zastupao tezu da ljudi žive na Kugli Parmenid za tu pretpostavku nije dao dokaze. Grčki filozof Aristotel (384.- 322. g. pr. Kr.) je zastupao tezu da Zemlja ima oblik kugle i to je argumentirao na temelju četiri pojave u prirodi Aristotelova metodologija temeljila se na postavljanju teza koje je moguće empirijski dokazati Parmenid Aristotel
Pomrčina Mjeseca: sjena Zemlje na Mjesecu za potpune pomrčine ima kružni oblik, a djelomična pomrčina ima rub u obliku luka kružnice takve sjene može bacati samo tijelo koje ima oblik kugle
Sjevernjača omogućuje orijentaciju po vedroj noći. Kada se na nebu pronađe Sjevernjača, ujedno se utvrdi smjer sjevera, a zatim i svih drugih strana svijeta. Kut pod kojim se vidi Sjevernjača (Stella polaris, Stella maris) na Zemlji nije isti. On se povećava od ekvatora gdje iznosi 0 do sjevernog pola gdje iznosi 90. Na temelju toga moguće je odrediti geografsku širinu. Na južnoj polutki nije moguće vidjeti Sjevernjaču.
Polarna zvijezda Visina Polarne zvijezde Ravnina horizonta Kut pod kojim se vidi Polarna zvijezda ovisi o položaju na Zemlji. Taj se kut naziva visina polarne zvijezde (nije riječ o visini kao mjernoj veličini čije se vrijednosti izražavaju u mjernim jedinicama za duljinu)
21. 6. u 12 h Različite duljine sjene ovise o različitom kutu upada Sunčevih zraka u istom trenutku između mjesta koja se razlikuju s obzirom na položaj u pravcu sjever jug
Zapažanje da je horizont zakrivljen na pučini Prilikom približavanja broda najprije se vide vrhovi jarbola, a zatim se stječe privid da brod cijeli izranja iz mora, a kada se brod udaljava na pučini stvara se privid da se brod postupno gubi u moru
Eratostenovo računanje dimenzija Zemlje kao kugle Eratosten (278.-196. g. pr. Kr.), ravnatelj Museiona u Aleksandriji, polazeći od teze da Zemlja ima oblik kugle postavio je model za računanje njezine dimenzije
Prvi poznati globus Krates iz Malosa u Ciliciji (u Maloj Aziji) je oko 150. g. pr. Kr., na osnovi spoznaja i pretpostavki svojih prethodnika, izradio prvi globus, model Zemlje u obliku kugle.
Spoznaje o Zemlji tijekom srednjeg vijeka Tijekom srednjeg vijeka brojna dostignuća starih grčkih i helenističkih znanstvenika bila su očuvana pa tako i ona o obliku Zemlje Svi su vodeći srednjovjekovni učenjaci, a među njima i teolozi, smatrali da Zemlja ima oblik kugle i nisu osporavali tu pretpostavku / činjenicu. Početkom 15. st. djela helenističkog geografa i astronoma Klaudija Ptolemeja prevedena su na latinski jezik; od 1477. Ptolemejeva Geografija tiskana je u mnogo različitih izdanja s kartama S objavljivanjem Ptolemejeva djela ponovno su intenzivno razmatrane mnoge antičke spoznaje o svemiru, s mnogim točnim, ali i s nekim netočnim tumačenjima (uključujući i ono o Zemlji kao središtu svemira) Geocentrizam se dugo cementirao kao prevladavajuća teza zbog: bespogovornog nasljedovanja antičkih znanstvenih autoriteta motrišta prilikom promatranja nebeske sfere iz njezina središta Zemlje, pri čemu se gibanje nebeskih tijela razmatralo poistovjećivanjem nebeske sfere sa svemirom nepostojanja preciznih astronomskih instrumenata (teleskop se počeo koristiti tek u prvoj pol. 17. st.)
Biskup Izidor Seviljski Karta svijeta, 7. st. (karta je tiskana 1472.) Ovaj tip karata nazvan je T-O karta prema slovu T koje zatvaraju glavne (poznate) kontinentske cjeline (grč. Theos = Bog) i slovu O koje zatvara polje karte Svrha T-O karata nije bila dati realan prikaz Zemlje, nego shematski prikazati idealiziranu strukturu poznatoga svijeta T-O karte nisu dokazi zablude da je Zemlja okrugla ravna ploča! Štoviše, biskup Izidor je pisao o tome da Zemlja ima oblik kugle.
Anglosaksonska karta svijeta 10. st. Moderna karta svijeta izrađena u Van der Grintenovoj projekciji Prikazi Zemlje na kartama nisu dokazi o tome kakvom su Zemlju zamišljali autori tih karata kartografi ne mogu riješiti problem preslikavanja Zemljine sferne površine u ravninu, a da pri tome ne dođe do deformacija!
Bonneova pseudokunusna projekcija Hammerova retroazimutalna projekcija Sanson-Flamsteedova sinusoidna projekcija
Prikaz Zemlje u uspravnoj azimutnoj ekvidistantnoj projekciji Prikaz Zemlje u Gall-Petersovoj cilindričnoj ekvivalentnoj projekciji Različiti prikazi Zemlje ne ukazuju na Zemljin oblik!
Mit o (po)mrač(e)nom pogledu na oblik Zemlje u srednjem vijeku U razdoblju prosvjetiteljstva, a posebno tijekom 19. st., uvriježila se pogrešna tvrdnja da su srednjovjekovni kršćanski mislioci smatrali da Zemlja ima oblik ravne ploče, a ne kugle To je rezultat tendencioznoga, neargumentiranog i površnog pogleda koji se zasnivao na slabom poznavanju kasnoantičke i srednjovjekovne znanstvene i teološke literature Vodeći kršćanski teolozi redovito su tvrdili da Zemlja ima oblik kugle Euzebije Cezarejski (oko 265. 340.) u radu Konstantinov život (knj. 2., pogl. 58.) piše kako je Zemlja okrugla. Grgur iz Nise (335. 395.) u djelu O duši i uskrsnuću tvrdi da je Zemlja okrugla i to objašnjava time što Sunce ne može osvjetljavati cijelu Zemlju odjednom Sv. Augustin (354. 430.) u djelu De civitate Dei (16, 9) govori o Zemlji kao kugli Veliki skolastički teolozi Albert Veliki (oko 1200. 1280.) u djelu Liber cosmographicus i Toma Akvinski (1225. 1274.) u djelu Summa teologiae govoreći o Zemlji navode da se radi o kugli
Otkud tvrdnja o srednjovjekovnoj zabludi? Među prvim promicateljima ideje o tome da su srednjovjekovni teolozi, smatrali da Zemlja ima oblik ravne ploče bili su: američki pisac Washington Irving (1783. 1859.) koji je u djelu A History of the Life and Voyages of Christopher Columbus (1828.) napisao da je Kolumbo putovanjima prkosio uvriježenoj spoznaji o Zemlji kao ravnoj ploči američki znanstvenik John William Draper (1811. 1882.) u djelu History of the Conflict between Religion and Science (1875.). Tvrdnja o srednjovjekovnoj zabludi o obliku Zemlje potkrijepljena je s rijetkim dokazima, npr. s navodima bizantskog redovnika Kozmasa Indikopleustesa iz 6. st. koji je u djelu Χριστιανικὴ Τοπογραφία (Kristianike Topografia) banalno protumačio pojedine biblijske tekstove i doista bio u zabludi u pogledu oblika Zemlje. Kozmino djelo prevedeno je u 18. st. na latinski, a zatim u 19. st. i na engleski jezik i bilo je ključni dokaz takvog pogleda na Zemljin oblik. Međutim, niti jedan relevantan srednjovjekovni teolog ili drugi utjecajni pripadnik tadašnjega europskog društva nije tvrdio da Zemlja ima oblik ravne ploče!
Izgled Zemlje po Kozmasu Indikopleustesu (6. st.) Unatoč uvriježenom mišljenju brojnih znanstvenika, uključujući i one današnje, da je Kozmina slika Zemlje bila uvriježena u srednjovjekovnom kršćanstvu, to nije bilo tako! Kozma je bio među rijetkima koji su mislili da Zemljin oblik nije kugla, a k tome nije imao nikakav utjecaj na svoje suvremenike i kasnije naraštaje kršćanskih teologa!
Karta svijeta Cosmasa Indicopleustesa (Χριστιανικὴ Τοπογραφία ), 6. st.
Kolumbova putovanja na krilima spoznaje o obliku (ali ne i o dimenzijama) Zemlje Početkom renesanse Kolumbo je organizirao putovanja preko Atlantika. Kolumbo je, polazeći od tada uvriježene pretpostavke da Zemlja ima oblik kugle, smatrao da će stalnom plovidbom na zapad doći do Indije koja se nalazi na istoku. Naravno, nije znao da mu se na putu prepriječio čitav kontinent pa je otkriveni prostor smatrao dijelom Indije, a tamošnje stanovnike nazvao je Indijancima. Za novootkriveno područje koristilo se geografsko ime Zapadna Indija (ili u množini: Zapadne Indije), koji je u upotrebi ostalo dugo vremena, unatoč činjenici da su kasnija geografska otkrića pridonijela spoznaji o tome da je Kolumbo zapravo došao do posve drugog kontinenta Amerike.
Kolumbo drži globus tumačeći oblik Zemlje (umjetnički prikaz iz 16. st.) Pseudoznanstveno je često tematizirana rasprava Kolumba s profesorima sa Sveučilišta u Salamanki. Međutim, za razliku od pogrešnih navoda o toj raspravi, Kolumbo se s profesorima nije prepirao o obliku nego o dimenzijama Zemlje! Smatrao je da je Zemlja manja nego što ona to uistinu jest i u tome je bio u zabludi! No, ta zabluda motivirala ga je na avanturistički pothvat koji je u konačnici rezultirao otkrićem Amerike.
Karta svijeta Paola Toscanellija, 1474. na temelju ove i sličnih karata (tada poznatoga) svijeta bilo je logično pretpostaviti da je alternativni put od Europe do Azije (od zapada prema istoku) relativno kratak, što zapravo ne odgovara stvarnosti
Ptolemejeva karta ekumene, prvo tiskano izdanje, Bologna, 1477. konusna projekcija kao jedan od načina preslikavanja Zemljine sferne površine u ravninu
Globus Martina Behaima iz Nürnberga, 1492. (Behaim je globus nazvao Erdapfel = Zemljina jabuka) Behaim je globus izradio 1492. godine kada je Kolumbo planirao i proveo svoje putovanje preko Atlantskog oceana. Na globusu se jasno vidi da tadašnji Europljani nisu znali da između Europe i Azije postoji kontinent
Segmenti globusa Johanna Schönera iz 1523. Na Schönerovom globusu prikazana je ruta Magellanove ekspedicije oko svijeta
Pogled na Zemlju iz svemira Poslije Drugoga svjetskog rata, u skladu s unaprjeđenjem zrakoplovne tehnologije, a zatim i razvojem satelitske tehnologije, omogućeno je snimanje većeg dijela Zemlje iz zraka Zemlja je iz rakete prvi put snimljena 1946., i to s visine od 170 km. Snimanja su nastavljena iz umjetnih satelita, koje su prvi u orbitu Zemlje poslali Sovjeti (1957.). Godine 1961. o obliku Zemlje iz njezine orbite mogao se osvjedočiti i prvi čovjek u svemiru (Jurij Gagarin, 12. travnja 1961.) Svojevrsni vrhunac činilo je prvo spuštanje čovjeka na Mjesec 20. srpnja 1969. (Neil Armstrong). Tada su astronauti po prvi put Zemlju gledali i snimali s nekoga nebeskog tijela.
Prva snimka dijela Zemlje iz svemira, snimljena 1946. (zbog refrakcije nije moguće zamijetiti zakrivljenost Zemljine površine na fotografiji iz 1946. što neki smatraju dokazom da Zemlja nema oblik kugle) Prve snimke Zemlje iz svemira Dio Zemljine površine snimljen 1947.
Snimka Zemlje iz orbite Mjeseca
Novije ideje i pokreti o Zemlji kao ravnoj ploči Unatoč neoborivim znanstvenim dokazima, postoje mnogi pojedinci i udruge koji promiču ideju o Zemlji kao ravnoj ploči Među njima ima onih koji doslovno i bez razumijevanja tumače pojedine biblijske ulomke i druge vjerske spise, ali još su brojniji oni koji takvo poimanje Zemlje ne vezuju s niti jednom religijom Primjeri: Godine 1906. Pentekostalna sekta osnovala je utopijsku zajednicu Zion u Illinoisu (SAD) s doktrinom o Zemlji kao ravnoj ploči Godine 1956. u Doveru (UK) je osnovano International Flat Earth Research Society (Flat Earth Society); po kazivanju vodstva udruge broj članova (Flat-Earthers) se od 2009. povećava za oko 200 godišnje! Godine 2015. Eric Dubay je objavio e-knjigu The Atlantean Conspiracy: 200 Proofs The Earth Is Not A Spinning Ball. Godine 2017. reper i producent B.o.B. pokrenuo je GoFundMe kampanju kako bi dokazao da je Zemlja ravna
Opčinjenost Pločom Pojedinaca i skupina koje zastupaju teoriju o Zemlji kao ravnoj ploči ima širom svijeta, bez obzira na njihovu vjersku (ne)pripadnost; takvih ima i u Hrvatskoj Može se primijetiti da se radi o svojevrsnoj opčinjenosti Pločom. Objavljuju se postovi i različiti dokazni materijali na društvenim mrežama (Facebook i dr.) i drugim mrežnim prostorima (YouTube, razni portali i dr.), a objavljuju se i naširoko se distribuiraju knjige s pompoznim naslovima. Je li to znak da je, barem dijelom, zakazao obrazovni sustav? Mogu li se iz toga izvlačiti dalekosežni zaključci?
Kad razum utihne Pojedinci koji se predstavljaju kao kršćanski apologeti i tradicionalisti upadaju u apsurdnu zamku: misle da brane Crkvu od napada ateista i heretika ( Babilonaca ), a svoje stavove argumentiraju loše protumačenim citatima iz Biblije i pogrešno interpretiranim stavovima pojedinih teologa koje su iskrivljeno prikazali upravo oni koji su bez argumenata napadali Crkvu!
Prikaz Zemlje kao jedan od ključnih dokaza za Zemlju koja je nalik okrugloj ravnoj ploči Zapravo se radi o prikazu Zemlje u uspravnoj azimutnoj ekvidistantnoj projekciji, jednoj od više desetaka različitih projekcija u kojima je moguće prikazati Zemlju. Oni koji se služe ovom kartom kao dokazom da Zemlja nije kugla doista su neznalice. Svoju tezu potkrjepljuju time što su Ujedinjeni narodi prikaz Zemlje u toj projekciji upotrijebili za svoj znak (logo)
Znak Flat Earth Society Prikaz Zemlje kao okrugle ravne ploče U doba digitalnih tehnologija i interneta čovječanstvo je zasuto mnogim informacijama i dezinformacijama. Mnogo je onih koji se slobodno obrušavaju na institucionalno znanje, odnosno negiraju znanstvene činjenice i na razne načine šire kvaziznanstvene ideje potkrepljujući ih namještenim dokazima Jesmo li ponekad na rubu znanosti ili na rubu ponora nerazboritosti?
Sporni argumenti u prilog tezi o Zemlji kao ravnoj ploči Jedan od najčešćih navoda zastupnika teze o Zemlji kao ravnoj ploči je nemogućnost uvida u zakrivljenost Zemlje na vidokrugu Samuel Birley Rowbotham na temelju pokusa na rijeci Old Bedford River (dugoj 9,7 km) u Engleskoj osporavao je Aristotelov dokaz o zakrivljenosti vidokruga Zanimljivo je da je Bošković još 1739. u djelu O drevnim argumentima za Zemljinu sferičnost prenio misao talijanskog znanstvenika grčkog podrijetla iz 16. st. Francesca Maurolica (Φραγκίσκος Μαυρόλυκος): Ovaj dio zemlje i mora koji ti, postavljen na ovaj brežuljak, vidiš oko sebe, toliko je malen u usporedbi s cijelom veličinom da na njemu ne možeš zapaziti zakrivljenost.
Biblija nije udžbenik astronomije! Biblija nije udžbenik iz astronomije, kao što nije ni znanstvena rasprava iz bilo kojega područja znanosti što ni u kojem slučaju ne umanjuje njezino značenje za čovječanstvo. S obzirom na to da je u mnogim svojim dijelovima Biblija svjedočanstvo konkretnih društveno-gospodarskih prilika, odnosno izvor iz kojega je moguće rekonstruirati posebnosti i probleme iz svakidašnjeg života čovjeka u stvarnom geografskom prostoru, na mnogim se mjestima u njoj spominju pojedina nebeska tijela te druge prirodne nebeske i zemaljske pojave i procesi, ali, naravno, bez ikakve pretenzije da ih se didaktički ili enciklopedijski definira i tumači. On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. (Izaija 40,22).
Biblijski spomeni kruga zemaljskog (Orbis terrarum) Psalmi - Ps 9,9 Psalmi - Ps 77,19 Psalmi - Ps 90,2 Psalmi - Ps 93,1 Psalmi - Ps 98,7 Knjiga o Jobu - Job 18,18 Knjiga o Jobu - Job 37,12 Knjiga Sirahova - Sir 43,3 Izaija - Iz 18,3 Izaija - Iz 26,9 Izaija - Iz 40,22 Jeremija - Jr 10,12 Jeremija - Jr 51,15 Nahum - Nah 1,5
Što je krug zemaljski? Krug zemaljski može se poistovjetiti s prikazom (projekcijom) Zemlje kao kugle u ravnini (kao što se to i danas čini u mnogim kartografskim projekcijama); dijelom ravnine koji nastaje presjekom Zemlje kao kugle tom ravninom (kada ta ravnina prolazi kroz središte Zemlje nastaje tzv. veliki krug) vidokrugom (!) omeđenim horizontom (obzorom), koji u idealnim uvjetima (npr. na otvorenom moru) ima oblik kružnice; simbolična veza neba i zemlje simboličnim poimanjem svega vidljivoga / dokučivog prostora savršenim geometrijskim (ob)likom; krug je simbol savršenstva, punine i apsolutnoga; u jednom objedinjuje početak i svršetak, alfu i omegu
Bedastoće u udžbenicima koji raspiruju maštu ali i suvremene svjetonazorske sporove U poglavlju pod naslovom Znanost u doba humanizma u udžbeniku Tragom prošlosti 6. piše: U srednjem vijeku bilo je prihvaćeno geocentrično učenje. Smatralo se da je Zemlja u središtu svega i da se Sunce okreće oko nje. Vjerovalo se da je Zemlja ravna ploča u čijem je središtu Jeruzalem, a na čijim rubovima teče rijeka Oceanus. Zemljinu ploču, prema tom uvjerenju, na leđima su nosila četiri slona, koja su stajala na divovskoj kornjači. U tom odlomku povezano je više istinitih ali i posve pogrešnih ili posve pogrešno kolažiranih te izvan konteksta intoniranih tvrdnji i teza. Štoviše, povezane su kršćanska i hinduistička tradicija koje u srednjem vijeku jedna na drugu nisu nimalo utjecale!
Slika koju su još stari Grci pretpostavljali, suvremeni je naraštaji gledaju, a pojedinci je i danas osporavaju!
Hvala na pozornosti!