Osnovna škola Svete Ane u Osijeku Prava i obveze škole, roditelja i učenika - predavanje na Učiteljskom vijeću- Domagoj Kostanjevac, pedagog pripravnik Osijek, ožujak 2012.
1. Uvodna razmatranja Tema su ovoga rada prava i obveze škole, roditelja i učenika, s tim da će se rad u većem dijelu baviti pravima i obvezama učenika (međunarodni dokumenti o pravima djeteta, teorijska razmatranja o pravima i obvezama učenika, uloga škole u ostvarivanju prava učenika, odgoj i obrazovanje o pravima djeteta). Kako bismo razumjeli pojam tih specifičnih prava, potrebno je definirati pojam prava i prava čovjeka. Enciklopedije i leksikoni pod pojmom 'pravo' (čovjeka) tumače da je to sustav društvenih normi što ih sankcionira država, a omogućuje ostvarenje društvenog organiziranja i djelovanja ljudi, njezinih pripadnika. S pozicije pojedinca pravo je, dakle, zakonom precizirana mogućnost ponašanja čovjeka, u funkciji njegovih vlastitih interesa (Paravina, 1999). Pravo je ukupnost državnih i međunarodnih pravila koji uređuju životne odnose među ljudima. To je pravo koje se odnosi na pravnike i pravo kao znanost i struku. No pravo je i ukupnost međuljudskih pravila koja uređuju odnose među ljudima koji se temelje na zadovoljenosti ljudskih potreba. Ono je mogućnost djelovanja, raspolaganja, postupanja, vladanja. Pravo je prednost i povlastica koja nekome pripada. Ono ima svoju objektivnu stranu (Ustav, konvencija, pravilo, članak) i subjektivnu stranu koja predstavlja doživljaj osobe da posjeduje pravo, da ima osjećaj sigurnosti, zaštićenosti, utjehe i moći zbog toga što ima prava (Gabelica Šupljika, Radmilo, 2005). Uz pojam prava vezan je i pojam dužnosti, tj. obveze. Jedan pojam bez drugoga nije potpun. Ako pojedinac traži da drugi poštuju njegova prava, onda je obvezno da taj pojedinac poštuje tuđa prava. Takvo poštivanje prava drugih ima značajku dužnosti, tj. obveze. Pojedinac treba ispuniti određene građanske dužnosti prema društvu, a država ima obvezu osigurati svakom pojedincu njegova prava. U Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina kaže se da se sloboda sastoji u tome da svatko može činiti ono što nije na štetu drugima te da izvršavanje prava svakog čovjeka ima jedinu granicu u uživanju istih prava drugih pripadnika društva, a te se granice utvrđuju zakonom koji mora biti jednak za sve i u mjerama zaštite i u mjerama kažnjavanja (Paravina, 1999; Spajić-Vrkaš, Stričević, Maleš, Matijević, 2004). Usklađenost prava i dužnosti jedna je od temeljnih pretpostavki dobrog funkcioniranja demokratskog društva u kojemu je interes građana i zajednica zakonima zaštićen od samovolje vlasti, moćnih grupa i drugih pojedinaca (Spajić- Vrkaš, Stričević, Maleš, Matijević, 2004: 21). Pojam 'prava čovjeka' u najširem smislu obuhvaća i biološke potrebe čovjeka i sve one uvjete života koji moraju omogućiti svakom ljudskom biću da potpuno razvije i koristi se svojim ljudskim osobinama te da ostvaruje i zadovoljava svoje društvene potrebe. Proizlazi da su ljudska prava ona prava koja su čovjeku 1
prirodno dana i ona prava koja su ljudi međusobno utvrdili, a bez kojih ne bismo mogli živjeti kao ljudska bića (Paravina, 1999: 21). Značajke su ljudskih prava da su ona svojstvena svakom pojedincu i neodvojiva su od njega, univerzalna, neotuđiva te nedjeljiva (Beader, 2000). Pravna i zakonska kodifikacija ljudskih prava počinje nakon Drugog svjetskog rata, a jedan od najznačajnijih dokumenata jest Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka iz 1948. koja ima izrazito humanističku osnovu sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, ljudi su rođeni kao ravnopravni, a takva ljudska prava i osnovne slobode trebaju omogućiti svakom pojedincu da u potpunosti razvije sve svoje kvalitete te zadovolji svoje i društvene potrebe (Paravina, 1999). Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda u Hrvatskoj propisana je i Ustavom u kojem u članku 14 piše da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda u Ustavu RH obrađena je u 56 članaka od članka 14 do članka 70 u kojima se govori o zajedničkim odredbama, osobnim i političkim slobodama i pravima te gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. 2. Prava i obveze škole Pravni dokumenti koji propisuju prava i obveze škole, tj. učitelja i stručnih suradnika brojni su, a ovdje se izdvajaju neki: Statut škole, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Pravilnik o kućnom redu, Etički kodeks određene škole, Pravilnik o obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Ti se dokumenti često preklapaju na način da se dijelovi jednog prenose u drugi. U Statutu škole prava i obveze škole definirane su člancima 117-119, 121-123, 135, 137, 139, 154, 172, 173, 203-204. Tako se tim člancima definiraju obveze Učiteljskog (predlaganje godišnjeg plana i programa škole, školskog kurikuluma, analiziranje odgojno-obrazovnog rada, ustrojavanje razrednih odjela, odlučivanje o pedagoškim mjerama, odlučivanje o stručnim pitanjima itd.) i Razrednog vijeća (skrb o odgoju i obrazovanju učenika u pojedinom razrednom odjelu, utvrđivanje ocjene vladanja, suradnja s roditeljima i skrbnicima učenika itd.) te razrednika (skrb o izvršavanju obveza učenika, ostvarivanju godišnjeg plana i 2
programa u odjelu, ispunjavanje pedagoške dokumentacije, suradnja s roditeljima, pomaganje učenicima pri rješavanju školskih i drugih problema itd.). Statutom je određeno da se učitelji i stručni suradnici imaju obvezu trajno stručno usavršavati, stjecati licencije kojima dokazuju potrebne razine općih i stručnih kompetencija te da mogu napredovati u struci. U ostvarivanju i zaštiti prava učenika škola je dužna poduzeti sve potrebne mjere za osiguravanje sigurnosti i zaštite zdravlja učenika, poduzimati mjere radi zaštite prava učenika te izvijestiti o kršenju tih prava. U slučaju da učenik ne može duže pohađati nastavu, škola mu mora omogućiti polaganje razrednog ili predmetnog ispita, a u slučaju nemogućnosti pohađanja nastave organizirati nastavu u kući. Svi zaposlenici škole dužni su pridržavati se čuvanja poslovne tajne, a ta ih obveza obvezuje i nakon prestanka rada u školi, ali obveza čuvanja poslovne tajne ne odnosi se na davanje podataka u sudskom i upravnom postupku. Obveze zaposlenika škole u Pravilniku o kućnom redu propisane su člancima 11-16, 21, 34-36. Njima je utvrđeno kada zaposlenici moraju doći na posao, ponašanje prema roditeljima, učenicima i međusobno, da se zaposlenici moraju racionalno koristiti materijalnim sredstvima, sprečavati svaki oblik koji može ugroziti sigurnost učenika ili zaposlenika škole, voditi brigu o pedagoškoj dokumentaciji itd. Etičkim kodeksom neke škole propisuje se skup pravila, odnosno etičkih načela kojih se trebaju pridržavati svi zaposlenici, učenici i roditelji neke škole. Njime je određen odnos učitelja i stručnih suradnika prema vlastitoj profesiji, odnos učitelja prema učenicima i učenika prema učiteljima, zaposlenika škole prema roditeljima i roditelja prema zaposlenicima škole, odnos među zaposlenicima te odnos učitelja i stručnih suradnika prema sredini u kojoj djeluju. U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (ZOO) prava i obveze učitelja i stručnih suradnika propisana su člancima 63-65, 67-68, 70, 104, 108-110, 115-117 te 125. Njima se propisuje da je škola dužna stvarati uvjete za zdrav mentalni i fizički razvoj te socijalnu dobrobit učenika, sprečavati neprihvatljive oblike ponašanja, brinuti se o sigurnosti učenika, pružati savjetodavni rad učenicima, organizirati prehranu učenika dok borave u školi, poduzimati mjere radi zaštite prava učenika. Ukupne tjedne obveze učitelja i stručnih suradnika iznose 40 sati, pri čemu tjedna norma neposrednog rada učitelja razredne nastave s učenicima iznosi broj sati propisan nastavnim planom za razrednu nastavu, učitelja predmetna nastave, uključujući 2 sata odgojno-obrazovnog rada razrednika, iznosi od 22 do 24 sata, stručnog suradnika i učitelja koji radi u produženom boravku 25 sati. Prema ZOO-u određeno je da učitelji, stručni suradnici i ravnatelji imaju pravo i obvezu trajno se stručno usavršavati te da mogu napredovati u najmanje tri razine, a za svoj rad mogu biti i nagrađeni. Svoje licencije za rad u školskoj ustanovi imaju pravo i dužnost obnavljati svakih pet godina. 3
Prema Pravilniku o obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi obveze učitelje i stručnih suradnika obuhvaćaju rad u nastavi, tj. izvođenje redovite, izborne, fakultativne, dodatne i dopunske nastave u razrednom odjelu iz predmeta utvrđenih nastavnim planom i programom te sat razredne zajednice, a stručni suradnici obavljaju stručno-razvojne i druge stručne poslove te ostale poslove iz pedagoškog rada ili su s njim u vezi. Obveze obuhvaćaju i rad u izvannastavnim aktivnostima, stručnim tijelima, pripremanje za nastavu, stručno usavršavanje te ostvarivanje kulturnih programa škole. Prava i obveze učitelja, razrednika i ravnatelja u Pravilniku o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi propisana su člancima 12, 15 i 16. Njima je određeno na koji se način ocjenjuje i prati učenikov rad, koji se sve podaci unose u imenik, pri čemu učitelj iz svakog nastavnog predmeta treba na početku i tijekom školske godine upoznati učenike, razrednika i stručnu službu s elementima ocjenjivanja te načinima i postupcima vrednovanja, a razrednik na prvom roditeljskom sastanku informirati roditelje o odredbama Pravilnika, a na prvom nastavnom satu učenike. Ravnatelj je dužan na početku školske godine informirati sve učitelje i stručne suradnike o odredbama Pravilnika, zajedno sa stručnom službom pratiti provođenje Pravilnika te razmotriti svaku pisanu predstavku roditelja koja se odnosi na načine i postupke vrednovanja učenika i pisano odgovoriti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja predstavke. U Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva prava i obveze škole utvrđena su člancima 2, 7 i 10 članovi stručnog povjerenstva te poslove obavljaju u sklopu redovnih tjednih obveza, pri razgovoru s djetetom svaki je član stručnog povjerenstva dužan poštovati prava i interes djeteta, a u slučaju da je djetetu odobrena trajna odgoda upisa u prvi razred osnovne škole i trajna odgoda školovanja, škola je dužna svake dvije godine provjeriti u nadležnom centru za socijalnu skrb opravdanost daljnje potrebe nepohađanja nastave za dijete kojemu je odobrena trajna odgoda. Prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima škola je dužna odmah pozvati službu hitne medicinske pomoći ili osigurati pratnju djetetu do liječnika u slučaju da je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtijeva liječničku intervenciju ili se prema okolnostima slučaja može pretpostaviti da su takva intervencija i pregled potrebni, u slučaju nasilja u obitelji potrebno je obavijestiti ravnatelja koji će sve prijaviti policiji i obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb, o dojavi nasilja i poduzetim aktivnostima treba napraviti službenu bilješku, poduzeti sve mjere da se zaustavi aktualno nasilno postupanje prema djetetu, ako je riječ o nasilju među mladima, obavijestiti o tome roditelje ili skrbnike te što prije obaviti razgovor s 4
učenikom koji je bio žrtva nasilja te učenikom koji je počinio nasilje i pozvati njegove roditelje, a o svemu voditi službene bilješke. 3. Prava i obveze roditelja Statut škole, Etički kodeks neke škole, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva, Obiteljski zakon pravni su dokumenti kojima su utvrđena prava i obveze roditelja. U Statutu škole to su članci 139, 140, 172, 184-186, 193. Njima je utvrđeno da roditelj koji nije zadovoljan učenikovom zaključenom ocjenom iz pojedinog nastavnog predmeta ima pravo podnijeti pisani zahtjev za preispitivanje ocjene Učiteljskom vijeću, a ako nije zadovoljan ocjenom ni nakon preispitivanja ocjene, ima pravo podnijeti zahtjev za polaganjem ispita pred povjerenstvom u roku od 2 dana od dana priopćenja odluke Učiteljskog vijeća. Protiv pisano izrečenih pedagoških mjera roditelj ima pravo žalbe. Roditelji su odgovorni za učenikovo redovito pohađanje nastave, moraju nadoknaditi svaku štetu koju učenik namjerno učini te su dužni ispunjavati svoje obveze prema školi koje se odnose na ostvarivanje nastavnog plana i programa, sudjeluju u osiguranju novčanih sredstava za prehranu učenika, kazališne predstave, osiguranju učenika itd. Vijeće roditelja raspravlja o pitanjima značajnim za život i rad škole te daje mišljenje o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa, raspravlja o izvješćima o realizaciji tih dvaju dokumenata, predlaže mjere za unapređivanje odgojno-obrazovnog rada itd. U ZOO-u članci kojima se uređuju prava i obveze roditelja su 76, 86, 135-137. Njima se uređuju pravo na preispitivanje ocjene i žalbe na pedagošku mjeru (kao i u Statutu), dužnost roditelja da upiše dijete u osnovnu školu te brine o redovitom pohađanju obveznog i ostalih oblika odgojno-obrazovnog rada i na vrijeme opravdava izostanke učenika, a mogu sudjelovati u radu škole i kroz Vijeće roditelja. Članak 14 Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi određuje prava i obveze roditelja roditelj ima pravo znati elemente ocjenjivanja, načine i postupke vrednovanja za svaki predmet, dužan je redovito dolaziti na roditeljske sastanke i individualne informativne razgovore s razrednikom, ima pravo uvida u pisane i druge radove i ocjene djeteta itd. U Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva prava i obveze roditelja utvrđene su člancima 4, 5, 7-10. Njima je utvrđeno pravo roditelja za podnošenje zahtjeva za prijevremeni upis, odgodu upisa u prvi razred, 5
trajnu odgodu upisa u prvi razred, tj. pohađanja škole, pravo uvida u mišljenje i prijedlog svakog člana povjerenstva. Obiteljskim zakonom prava i obveze roditelja odnose se na sve vidove odnosa s djetetom, ne samo u obrazovanju djeteta, a određeni su člancima 91 do 98 te 108 i 114, a članak 96 govori o obvezama roditelja spram njegova obrazovanja. Ostali članci govore o roditeljskoj skrbi koje se roditelj ne može odreći, ali koja mu može biti ograničena ili oduzeta, roditelji su dužni brinuti o životu i zdravlju djeteta, odgajati dijete kao slobodnu, humanu, moralnu i odgovornu osobu, uzdržavati ga te zastupati ga u pravnim poslovima itd. U slučaju kršenja djetetovih prava sud će u izvanparničnom postupku takvog roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb. 4. Prava i obveze učenika Prava i obveze učenika utvrđena su Statutom škole, Pravilnikom o kućnom redu, Etičkim kodeksom neke škole, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi te Obiteljskim zakonom. U Statutu škole članci koji se bave pravima i obvezama učenika su 134-136, 140-141, 143, 145, 152-156, 160, 181. Učenici imaju pravo sudjelovati u odgojno-obrazovnom procesu, biti obaviješteni o svim pitanjima koja se odnose na njega, imaju pravo na uvažavanje vlastita mišljenja, na sudjelovanje u radu Vijeća učenika u izradi i provedbi kućnog reda, na savjet i pomoć pri rješavanju problema, na iznošenje prijedloga i mišljenja za poboljšanje odgojno-obrazovnog procesa itd. Obveze su učenika redovito pohađati obvezni dio nastavnog programa i druge oblike odgojno-obrazovnog rada koje su izabrali, savjesno učiti i aktivno sudjelovati u nastavnom procesu, njegovati humane odnose među učenicima, učiteljima i drugim radnicima škole, čuvati imovinu kojom se služe, poštovati pravila kućnog reda te izvršavati upute učitelja, stručnih suradnika i drugih zaposlenika škole, čuvati udžbenike i druga obrazovna i nastavna sredstva, svoje izostanke dužni su opravdati. Učenik ima pravo polaganja ispita pred povjerenstvom ako roditelj nije zadovoljan ocjenom ni nakon preispitivanja ocjene, a ako nisu mogli pohađati nastavu i biti ocijenjeni iz jednog ili više nastavnih predmeta, upućuju se na polaganje predmetnog ili razrednog ispita. Pri polaganju popravnih ispita imaju pravo na drugi ispitni rok ako nisu uspješno položili popravni ispit u prvom ispitnom roku, a ako učenik iz opravdanih razloga ne pristupi popravnom ispitu u propisanim rokovima, ima pravo na polaganje ispita nakon prestanka razloga zbog kojeg nije bio u mogućnosti pristupiti ispitu. Učenik ima pravo na privremeno ili trajno oslobađanje od pohađanja određenog nastavnog predmeta ili 6
sudjelovanja u školskim aktivnostima ako mu to zdravlje ne dopušta. Učenici sa statusom kategoriziranog sportaša, daroviti učenici u umjetničkom području te učenici koji se pripremaju za međunarodna natjecanja mogu završiti školu pohađanjem nastave ili polaganjem popravnog ispita u vremenu za polovinu duljem od propisanog trajanja. Ako krše svoje obveze, učenicima se mogu izreći kaznene pedagoške mjere. Učenici mogu sudjelovati u radu tijela škole kada se odlučuje o pravima i obvezama učenika, ali bez prava odlučivanja, kroz Vijeće učenika koje promiče interese učenika i predlaže mjere za poboljšanje rada, predlaže osnivanje učeničkih klubova i udruga, daje prijedloge pri donošenju kućnog reda, raspravlja i daje prijedloge o raznim pitanjima važnim za prava, obveze i interese učenika. U Pravilniku o kućnom redu prava i obveze učenika utvrđene su člancima 17 do 30 te 34 do 36. Učenik je dužan kulturno se ponašati za vrijeme boravka u školi i izvan nje, održavati čiste i uredne prostore škole, dolaziti pristojno i prikladno odjeven u školu, voditi brigu o svojoj sigurnosti te sprečavati svaki oblik ponašanja koji može ugroziti sigurnost drugih učenika ili zaposlenika škole, izvršavati naloge učitelja i ostalih zaposlenika te ispunjavati sve obveze koje proizlaze iz odgojno-obrazovnog procesa, čuvati udžbenike i druga nastavna sredstva. Tijekom nastave učenici ne smiju razgovarati, dovikivati se, prepirati i šetati po učionici, služiti se mobitelom, laptopom i sličnim uređajima. Za vrijeme odmora učenici ne smiju napuštati zgradu, a imaju pravo na veliki odmor i male odmore između nastavnih sati. Zajedno sa zaposlenicima škole učenici su dužni skrbiti se za siguran boravak i rad u školi. Ako su zaduženi za redare, učenici moraju pripremiti učionicu za nastavu, o uočenim oštećenjima u učionici obavijestiti učitelje, prijaviti učiteljima na početku svakog nastavnog sata nenazočne učenike, prijaviti učitelju svakog učenika koji se ne pridržava reda izvan nastave. U ZOO-u članci koji se bave pravima i obvezama učenika su 61, 63-65, 70, 76-78, 80-81 i 84. Prema ZOO-u učenici imaju pravo biti obaviješteni o svim pitanjima koja se na njih odnose, imaju pravo na uvažavanje vlastita mišljenja, na pomoć drugih učenika, na predlaganje poboljšanja odgojno-obrazovnog procesa itd. Obveze učenika su pridržavanje pravila kućnog reda, ispunjavanje uputa zaposlenika škole, čuvanje nastavnih sredstava itd. (ista prava i obveze koje su utvrđene i Statutom). Daroviti učenici imaju pravo na dodatni rad prema njihovim aktivnostima, sposobnostima i interesima, a mogu i završiti školu u kraćem roku ako se ističu znanjem i sposobnostima. Učenici s teškoćama imaju pravo na primjerene programe školovanja i primjerene oblike pomoći. Učenici imaju pravo na preispitivanje ocjene, polaganje ispita pred povjerenstvom, u slučaju opravdanog nepohađanja nastave i neocjenjivanja iz jednog ili više predmeta učenici se upućuju na polaganje predmetnog ili 7
razrednog ispita, imaju pravo na privremeno ili trajno oslobođenje od pohađanja nastavnog predmeta ili sudjelovanja u određenim nastavnim sadržajima itd. (prava i obveze kao i u Statutu pa ovdje neće biti ponovno detaljnije objašnjavana). Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi prava i obveze učenika određena su člankom 13 prema kojem učenici imaju pravo znati elemente ocjenjivanja, kao i načine i postupke vrednovanja od svakoga učitelja za svaki nastavni predmet, a učenik je dužan pridržavati se svih pravila koja se odnose na načine i postupke vrednovanja te na pravila ponašanja u školi te ako ih se ne pridržava, učitelj može predložiti određenu kaznenu pedagošku mjeru. U Obiteljskom zakonu prava i dužnosti djece u odnosima roditelja i djece određena su člancima 87 do 90. Prema tim člancima dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život, na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama, na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i dobrobiti. Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima koja su o tome dužna obavijestiti Centar za socijalnu skrb. Dijete ima dužnost poštivanja i pomaganja svojim roditeljima itd. 5. Međunarodni dokumenti o pravima djece Poticaj za nastanak međunarodnih dokumenata o pravima djece bili su međunarodni dokumenti koji su se bavili ljudskim pravima općenito. Najvažniji dokumenti o pravima djece su: Ženevska deklaracija o pravima djeteta, 1924., Deklaracija UN-a o pravima djeteta, 1948., Deklaracija UN-a o pravima djeteta, 1959., Konvencija UN-a o pravima djeteta, 1989. Ženevska deklaracija nastala je nakon Prvog svjetskog rata, a tekst Deklaracije u pet točaka predložila je humanitarka Eglantyne Jebb, predsjednica Međunarodnog saveza Spasimo djecu. 1946. Savez mijenja ime u Međunarodna unija za zaštitu djece (IUCW) te 1948. dopunjuju Ženevsku deklaraciju o pravima djeteta dodajući dva nova članka i dopunjujući ostale. Tako je nastala Deklaracija UN-a o pravima djeteta. 1959. Deklaracija se dopunjuje trima novim člancima te je sad ukupan broj članaka narastao na 10. Ta je Deklaracija izrazito pozitivno utjecala na daljnju afirmaciju prava djeteta. 1989. donosi se Konvencija UN-a o pravima djeteta, a glavna je razlika u odnosu na Deklaraciju bila da je Konvencija bila pravni akt koji ima snagu zakona te obvezuje potpisnike na pridržavanje njegovih odredaba, dok su dotadašnje deklaracije imale moralnu snagu. Konvencija se sastoji od uvodnog dijela (preambule) i tri sadržajna dijela s 54 članaka, pri čemu je najopsežniji prvi dio s 41 člankom od kojih svaki obrađuje po jedno od prava djeteta i donosi smjernice o tome tko i što treba 8
činiti da se to pravo ostvari. Podjela prava u Konvenciji moguća je na više načina, a ovdje se donosi jedna od mogućih podjela: vrhovna načela (čl. 1, 2, 3, 6, 41), osobna prava djeteta (čl. 7, 8, 14, 16), obiteljsko-socijalna prava djeteta (čl. 5, 9, 10, 18, 19, 20, 21, 25, 26), zdravstvena prava djeteta (čl. 23, 24, 33, 34), obrazovna prava djeteta (čl. 28, 29), društvena prava djeteta (čl. 12, 13, 15, 31), kulturna prava djeteta (čl. 17, 30), ekonomska prava djeteta (čl. 4, 27, 32, 36), zaštitno-pravosudna prava djeteta (čl. 11, 22, 35, 37, 38, 39, 40) (Paravina, 1999). Prava djeteta koja se uređuju Konvencijom su: pravo na život, pravo na život s roditeljima te kontakt s oba roditelja, pravo na odgovarajući životni standard, pravo na prehranu i smještaj, pravo na zdravstvenu pomoć, pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno vrijeme, pravo na informiranje, pravo na slobodu misli i izražavanja (vjere), pravo na zaštitu od zlouporabe, zapostavljanja i izrabljivanja, pravo na zabranu dječjeg rada, pravo na zaštitu od droga, alkohola, duhana, pravo na zaštitu djece izbjeglica, djece u oružanim sukobima, djece u zatvorima, pravo na slobodno izražavanje svojih misli, pravo na udruživanje, pravo na privatnost, a većina je tih prava implementirana i u Ustav Republike Hrvatske (Gabelica Šupljika, Radmilo, 2005). 6. Prava i obveze učenika u školi teorijska razmatranja S teorijskim razmatranjima o pravima i obvezama učenika u školi prvi je započeo Marko Fabije Kvintilijan koji kaže da narav učenika treba poštivati, a govori i o pravima i obvezama učitelja. U feudalnom razdoblju prava i obveze učenika gotovo su zanemarena. U 17. i 18. stoljeću Komensky, Locke i Rousseau govore o učeniku kao aktivnom čimbeniku odgojno-obrazovnog procesa, da učenik treba biti aktivan čimbenik odgoja te da treba prihvatiti odgovarajuću odgovornost za određene aktivnosti i zadatke. U 19. stoljeću Herbart govori o važnosti uspostavljanja pedagoške ravnoteže između prava i obveza učenika, ali pod utjecajem apsolutizma učenikova je ličnost u potpunosti podvrgnuta nastavnikovu autoritetu. Diesterweg i Otto izraziti su zagovornici individualizacije nastave. U 20. stoljeću učenik postaje centar i subjekt odgoja, a neke škole i pravci u pedagogiji u prvoj polovici 20. stoljeća idu u krajnost na način da pretjerano naglašavaju prava učenika, a obveze gotovo uopće nisu definirane što dovodi do neostvarivanja odgojnih i obrazovnih zadaća. U hrvatskom se školstvu dugo zadržao položaj učenika kao objekta nastave, a prvi pravni dokument kojim su detaljno regulirana prava i obveze učenika jest Disciplinarni zakon za hrvatsko-slavonske gimnazije, u kojem su obveze u prvom planu, a prava neznatna. Sve do 60-ih godina 20. stoljeća obveze su puno razrađenije, dok su prava učenika zanemariva i u drugom planu, 9
pogotovo u praksi. Od 60-ih godina 20. stoljeća počinje se sve više u pedagoškoj literaturi govoriti o položaju i ulozi učenika u nastavi, a time se određuju prava i obveze učenika u nastavi te se o učeniku raspravlja kao o subjektu nastave (Skok, 1999). Prava i obveze učenika u školi predstavljaju cjelovitu odgojno-obrazovnu paradigmu koja se proteže kroz odgojno-obrazovni proces od postavljanja ciljeva, uz evidentiranje relevantnih čimbenika pa do evaluacije konačnih rezultata. To je promjenjiva i neponovljiva pedagoška paradigma. Prava i obveze učenika vrijednosne su orijentacije kroz koje se teži k ostvarivanju pedagoških ciljeva, njima se regulira odnos između nastavnika i učenika u procesu nastave, projektirani su prema budućnosti te ovise u uvjetima u kojima se ostvaruju. Oni obuhvaćaju zakonske propise koji obvezuju učenike i učitelje na određeno ponašanje u pedagoškom činu u školi (učenici se navode na radnje i aktivnosti u školi koje često sami ne žele), zakonske propise kojima se zabranjuje učenicima određeno ponašanje u pedagoškom činu u školi i za čije kršenje postoje propisane represivne mjere (postojanje kaznenih pedagoških mjera), zakonske propise kojima se učenike potiče na određeno ponašanje u pedagoškom činu u školi (nagovaranje učenika na ono što oni žele i ne žele). U strukturi prava i obveza u školi ne smije biti odrednica koje bi omogućivale učeniku ili nastavniku nehumani postupak prema drugima ili bilo kakvo destruktivno ponašanje te odrednica kojima bi se omogućivalo učenicima pasivnost, tj. ponašanje u svrhu neostvarivanja pedagoških ciljeva jer bi tada prava i obveze učenika u školi bili beskorisni i kontraproduktivni. Prava i obveze u školi imaju pedagošku svrhu i cilj, njima se reguliraju odnosi učenja i nastave te život i rad učenika u školi u cjelini, a oblikovani su pravno. Pri oblikovanju prava i obveza učenika u školi treba uvažavati antropološku različitost u granicama konkretnih uvjeta učenja i nastave, tj. svakom pojedincu u odgojno-obrazovnom procesu treba pružiti jednake šanse za ostvarivanje vlastitih urođenih sposobnosti. Nažalost, još uvijek velik broj učenika u razrednim odjelima i niz objektivnih materijalno-financijskih okolnosti objektivno onemogućavaju poštovanje antropološkog načela različitosti učenika i ostvarivanje pristupa individualizacije u nastavnom procesu. Učitelj teži svim učenicima prezentirati nastavne sadržaje i istodobno pratiti ostvarivanje obimnog nastavnog plana i programa, a učenici nastavni proces doživljavaju individualno prema svojim mogućnostima i sklonostima. Kako bi što više učenika svladalo nastavne sadržaje, potrebno je, koliko je to moguće, kroz princip individualizacije što više udovoljiti individualnim potrebama učenika, a jedno od rješenja jest i autoindividualizacija nastavnog rada u kojem bi se učenicima dao poluprogramirani materijal za učenje koji učenika vodi tijekom samostalnog učenja onim tempom koji odgovara 10
osobnim mogućnostima učenika i upućuje ga na druge izvore znanja, pri čemu treba poticati i suradnju među učenicima. U nastavnom procesu učenik teži sustvaralačkom odnosu s učiteljem koji ga vodi. Ako je ta učenikova sloboda sputavana, učenik se opire. Učeniku treba dopustiti propitivanje i izražavanje vlastitog mišljenja, na učenikova pitanja treba odgovarati s interesom, razumijevanjem i poštovanjem, učenikove komentare treba prihvaćati, objašnjavati i pozitivno usmjeravati, prijedloge ispraviti po potrebi i dopunjavati novim informacijama i poticajima za razmišljanjima. Učenik ne zna uvijek jasno što hoće, ali pokazuje što neće, pri čemu to ne treba shvatiti kao poziv da se odgoj usmjerava isključivo prema željama i potrebama učenika, ali znači da učenik odgojem teži zadovoljiti vlastite potrebe. Ni učenik ni nastavnik ne smiju odustati od svladavanja nastavnih sadržaja u interesu ostvarivanja pedagoških ciljeva, već učenika treba staviti u središte didaktičke komunikacije, tj. nastave pri čemu učenik kao neponovljiva jedinka, pod vodstvom nastavnika, putem nastavnih sadržaja usvaja stečevine ljudske kulture u konkretnim društvenim pedagoškim uvjetima (Skok, 1999). Futurološka vizija u ostvarivanju prava i obveza učenika u školi, tj. njihov daljnji razvoj može se promatrati kroz nekoliko čimbenika. Mogućnost upisa učenika u željeni nastavni program ovisit će o socijalnim, tj. materijalno-financijskim uvjetima treba osigurati što veći broj stipendija i financijskih potpora za učenike i omogućiti besplatno obrazovanje od osnovne do visokoškolske razine (možda i doktorske), a svesti na minimum utjecaj socijalnog stanja u obitelji na izbor željenog nastavnog programa. Novu tehnologiju učenja i nastave treba što prije implementirati u škole i školovati kadrove za te nove tehnologije, što znači što više informatički opismenjivati učiteljske kadrove i osuvremeniti informatičku tehnologiju u školama. Što se tiče same nastave, treba pokušavati što više prevladavati tradicionalni satnorazredni školski koncept i poticati suvremene oblike rada. Što se tiče materijalno-financijskih uvjeta, treba povećati izdvajanje za školstvo te ulagati u školske objektivne uvjete (prostor, oprema i broj učenika u razrednim odjelima) te raditi na poboljšanju kvalitete školskih programa i materijala za učenje (Skok, 1999). 7. Škola i ostvarivanje djetetovih prava U ovom će se dijelu rada prikazati uloga škole u ostvarivanju djetetovih prava u određenim situacijama, tj. bit će riječi o pravu na zaštitu od nasilja, pravu na privatnost, pravu pripadnika nacionalnih manjina, zaštiti djeteta u izvanrednim situacijama, suradnji s roditeljima i drugim tijelima. 11
Bitno je naglasiti da djetetova prava ne isključuju djetetove obveze. U Konvenciji o djetetovim pravima (čl. 29) piše da dijete treba odgajati i obrazovati da poštuje prava i slobode drugih te da ostvaruje svoja prava i slobode tako da nikoga ne ugrožava i nikome ne šteti. Učitelji i stručni suradnici trebaju poučiti djecu koje su njihove obveze te da za njihovo nepoštivanje postoje i sankcije, tj. kaznene pedagoške mjere, pri čemu se djetetova prava ne smiju uvjetovati izvršavanjem obveza, tj. dijete ne treba zaslužiti svoja temeljna čovjekova prava, a može preuzeti odgovornost za nepoštivanje svojih obveza u mjeri koja je primjerena njegovu stupnju razvoja, na način koji je predviđen pravnim propisima i uz podršku odraslih koji ga trebaju poučiti njegovim obvezama i pokazati mu odgovorno ponašanje primjerom. Kako bi zaštitila djecu od nasilja, škola treba spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi, raditi s djecom skupno na prevenciji nasilja, uključiti u borbu protiv nasilja i roditelje, prijaviti nasilje nadležnim tijelima te raditi s djecom počiniteljima i žrtvama nasilja. U slučaju da zaposlenici škole saznaju za nasilje putem interneta i mobitela, trebaju prijaviti slučaj nadležnim službama te poduzeti sve radnje kao i u drugim slučajevima nasilja. U rješavanje problema nasilja u školama treba uključiti i učenike i odrediti na razini škole kako učenici mogu pomoći da se nasilje smanji. U slučaju da zaposlenik škole ne prijavi nasilje na koje sumnja ili za koje ima saznanja u obavljanju svog posla, čini kazneno djelo prema čl. 300 Kaznenog zakona i može biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Kada je riječ o pravu na privatnost, djetetu je ona zajamčena člankom 16 Konvencije o pravima djeteta. To znači da se osobni podaci djeteta mogu prikupljati samo uz privolu ispitanika, tj. zakonskog zastupnika djeteta i samo u svrhu za koju je dana privola ili u slučajevima određenim zakonom, npr. davanja informacija o djeci nadležnim državnim tijelima s ciljem njihove zaštite. Kazneno je djelo i neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne (prema članku 132 Kaznenog zakona), a pod profesionalnom tajnom podrazumijeva se podatak o osobnom ili obiteljskom životu koji saznaju osobe u obavljanju svoga zvanja (npr. prepričavanje djetetove obiteljske situacije). Za fotografiranje djece u školi treba tražiti suglasnost roditelja, bilo to za interne potrebe škole ili za medije, a ravnatelj ima pravo zabraniti snimanje djece u školi za potrebe medija ako procijeni da je to potrebno radi zaštite djece. Na internetskim stranicama škole, prema mišljenju Agencije za zaštitu osobnih podataka, osobni podaci djece, a pogotovo ako su vezani uz njihove pojedinačne fotografije, trebali bi se objavljivati samo na intranetu, tj. na internim stranicama odgojno-obrazovnih ustanova koje imaju kontrolirani pristup svojim sadržajima jer se time uvelike smanjuje rizik zloporabe koji postoji kod objave osobnih podataka djece na internetskim stranicama 12
dostupnim neograničenom broju korisnika, neovisno o činjenici što za konkretnu objavu postoji privola roditelja. Ako se želi uvesti videonadzor u škole, to je poželjno razmotriti unutar svih školskih tijela, a za njegovo postavljanje u učionicama škola mora imati ozbiljne razloge, npr. u slučaju jako ugrožene sigurnosti djece i školske imovine, a na vidljivom mjestu pri ulasku u prostor te u unutrašnjosti prostora potrebno je istaknuti da se on nadzire. Ako je dijete oboljelo od AIDS-a, hepatitisa B i sličnih bolesti, stajalište je Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da se ne obavještavaju roditelji druge djece o zaraženom djetetu te ne postoji obveza obavještavanja ustanove o zaraženom djetetu, ali je potrebno provoditi sve preporučene mjere zdravstvenog nadzora u suradnji s epidemiološkom službom te djetetovim pedijatrom i infektologom i edukacija zaposlenika škole. U školama je potrebno osigurati ravnopravni položaj djece pripadnika nacionalnih manjina, pri čemu je važno načelo interkulturalnosti, tj. naći najbolje načine da sva djeca razviju vlastiti identitet u suodnosu s drugima te da ih se poučava toleranciji. Zaposlenici škole mogu se naći u više izvanrednih situacija u kojima je osobito važno voditi računa o zaštiti djeteta. To mogu biti provođenje ovrhe nad djetetom, sukob roditelja u školi, prirodne katastrofe itd. U slučaju provođenja ovrhe nad djetetom, koja se provodi kada jedan roditelj ne želi predati dijete drugom roditelju ili ustanovi socijalne skrbi i kada je onemogućeno provođenje ovrhe u obitelji, sud može naložiti da se predaja djeteta provede u školi, a zaposlenici škole dužni su poštovati odluke suda. Pri tome je izuzetno bitno koordinirano djelovanje škole, centra za socijalnu skrb, suda, policije i svih sudionika u provođenju ovrhe, a prije svega treba zaštititi dijete intenzivnim savjetodavnim i psihosocijalnim radom s njim i članovima njegove obitelji. Ako u školu dođe roditelj kojem je zabranjeno viđanje djeteta s namjerom da vidi dijete, to mu treba onemogućiti i o tome obavijestiti policiju. Taj roditelj ima samo pravo dolaziti u školu na informacije i roditeljske sastanke. Ako se u školi pojave oba razvedena roditelja i svaki želi odvesti dijete sa sobom, učitelj bi trebao dijete povjeriti onom roditelju koji inače skrbi o djetetu osim ako taj roditelj nije u potencijalno opasnom stanju za dijete (alkoholizam, pod utjecajem opijata), a o takvim situacijama obavezno se mora obavijestiti centar za socijalnu skrb. Kako bi djeca bila što zaštićenija u prirodnim katastrofama, poželjno je potaknuti stvaranje i provođenje raznih preventivnih i zaštitnih programa u školama. Ako roditelji ne poštuju zakonske obveze ili na bilo koji način zanemaruju obrazovna prava djece, npr. ne pristaju na rad stručnog suradnika s djetetom kojemu je potrebna stručna pomoć, škola je dužna o tome izvijestiti nadležni centar za socijalnu skrb te ured državne uprave u županiji. Škola je dužna surađivati u ostvarivanju odgojno-obrazovne djelatnosti i zaštite prava učenika 13
sa svim službama u zajednici, a o svakom kršenju djetetovih prava škola je dužna pisano obavijestiti nadležne službe socijalne skrbi, policije, zdravstvene ustanove i od njih zatražiti pomoć (Pezo, 2011). 8. Odgoj i obrazovanje o pravima djeteta U Republici Hrvatskoj se 1996. godine počeo izrađivati Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava kao prilog ostvarivanju zadataka Desetljeća obrazovanja za ljudska prava UN-a (1995.-2004.). Ističe se da je obrazovanje za ljudska prava važan dio suvremenih promjena u sustavima obrazovanja te da bi trebao pomoći u rješavanju brojnih kriza suvremenog doba, a pravo na obrazovanje, u koje je uključeno i obrazovanje o ljudskim pravima, temelj je poštivanja svih drugih prava i sloboda koje su priznate kao opće, nedjeljive i neotuđive vrednote čovječanstva. Učenje o pravima djeteta početni je korak u učenju o ljudskim pravima (Spajić-Vrkaš, Stričević, Maleš, Matijević, 2004). Odgoj i obrazovanje za ljudska prava proces je stjecanja znanja, stavova, vrednota i vještina nužnih za život u demokratskom, pluralističkom društvu, temeljenom na poštivanju ljudskih prava i trajnoj borbi svakog pojedinca i cijele društvene zajednice za njihovu zaštitu. Cilj je odgoja i obrazovanja o pravima djeteta upoznati učenike s pravima djeteta, razvijati kod njih stavove o važnosti uživanja temeljnih prava sa stajališta pojedinca i društvene sredine te ih poticati na njihovu zaštitu i poštivanje. Pritom je važno poticati razvoj pojedinca koji će sebe vidjeti kao aktivnog sudionika procesa promjena, a ne kao pasivnu žrtvu promjena koje se oko njega zbivaju (Maleš, Stričević, 2003: 14-15). Učenje o pravima djeteta nije poseban nastavni predmet, već su sadržaji integrirani u postojeće nastavne predmete na način da se izaberu reprezentativni sadržaji uz koje će učitelji moći planirati nastavne epizode koje pridonose odgoju i obrazovanju o pravima djeteta (npr. u nastavi hrvatskog jezika mogu se obrađivati tekstovi koji se odnose na upoznavanje kulturnih specifičnosti etničkih manjina koje žive u RH, tekstovi koji govore o pravima i obvezama mladih i odraslih itd.). Osim što bi trebali učiti o pravima djece, učenici bi trebali učiti i o vlastitim dužnostima i odgovornostima te bi kod njih trebalo razvijati svijest o pravima svih koji žive u nekoj školskoj, seoskoj, gradskoj ili državnoj zajednici (Maleš, Stričević, 2003). Didaktičke strategije pogodne za ostvarivanje ciljeva odgoja i obrazovanja o pravima djeteta su: učenje istraživanjem (npr. oblici iskorištavanja djece kao radne snage nekad i danas), projektna nastava (npr. pomoć djeci koja su ugrožena ratnim stradanjima ili nekim prirodnim nepogodama), razredne i školske novine (brojevi posvećeni pravima djece), školski 14
radio (npr. emisija posvećena pravima djece), školske tribine (npr. gostovanje javnih osoba koji govore o suradnji i jednakosti među narodima), razgovor u krugu (npr. razgovor o oblicima narušavanja prava djece), didaktičke igre (npr. primjena raznih socijalnih igara za bolje upoznavanje prava djeteta), međurazredna i međuškolska suradnja (npr. razmjena putem elektronske pošte), ekskurzije (npr. posjeti domovima za invalidne osobe), izborne i fakultativne nastavne aktivnosti (npr. učenje pjesama i plesova naroda koji žive u određenoj domovini), integrirana nastava (npr. tema ljudska prava) (Maleš, Stričević, 2003). Postoji više priručnika kojima se učitelji i stručni suradnici mogu služiti kako bi provodili program odgoja i obrazovanja, kao što su Mi poznajemo i živimo svoja prava: priručnik za odgoj i obrazovanje o pravima djeteta u osnovnoj školi Dubravke Maleš i Ivanke Stričević, Poučavati prava i slobode: priručnik za učitelje osnovne škole s vježbama za razrednu nastavu Vedrane Spajić-Vrkaš, Ivanke Stričević, Dubravke Maleš i Milana Matijevića, Prvi koraci: priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava urednice Milene Beader. 15
9. Literatura Beader, M. (ur.) (2000). Prvi koraci: priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava. Zagreb: Amnesty International Hrvatske. Etički kodeks Osnovne škole Svete Ane u Osijeku. Gabelica-Šupljika, M., Radmilo, E. (2005). Dječja prava zašto i kako? Izbor tema za satove razrednih odjela (Vesna Bilić i sur.). Zagreb: Naklada Ljevak, 239-264. Maleš, D., Stričević, I. (ur.) (2003). Mi poznajemo i živimo svoja prava: priručnik za odgoj i obrazovanje o pravima djeteta u osnovnoj školi. Zagreb: Školska knjiga. Obiteljski zakon, NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07. Paravina, E. (1999). Ostvarivanje prava djeteta. Zagreb: Savez društava Naša djeca Hrvatske. Pezo, Ana (2011). Škola i ostvarivanje prava djeteta. Pravno-pedagoški priručnik: za osnovne i srednje škole (ur. Boris Drandić, Nenad Zekanović, Stjepan Staničić). Zagreb: Znamen, 252-262. Pravilnik o kućnom redu. Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, NN 112/10. Pravilnik o obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, NN 51/99, 76/00. Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva, NN 55/11. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004). Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, http://os-stobrec.skole.hr/upload/osstobrec/images/static3/662/attachment/protokol-nasilje-nad-djecom.pdf/10.3.2012. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (2008). Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, http://www.mobms.hr/media/7461/protokolopostupanjuuslucajunasiljauobitelji.pdf/10.3.2012. Spajić-Vrkaš, V., Stričević, I., Maleš, D., Matijević, M. (2004). Poučavati prava i slobode: priručnik za učitelje osnovne škole: s vježbama za razrednu nastavu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta, Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Skok, P. (1999). Prava i dužnosti učenika u školi. Zagreb: Pedagoški servis. Statut Osnovne škole Svete Ane u Osijeku (pročišćeni tekst). Ustav RH (pročišćeni tekst), NN 85/10. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (urednički pročišćeni tekst), NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12 i 16/12. 16