Jo Nesbø Šišmiš
It rose into space, its wings spread wide, then fell, its wings now a fluttering cape wrapped tight about the body of a man. Frank Miller
WALLA 1. SYDNEY, MISTER KENSINGTON I TRI ZVJEZDICE Nešto je pošlo po zlu. Službenica na kontroli putovnica prvo se širokim osmijehom nacerila: How are you, mate? I m fine", slagao je Harry Hole. Prije više od trideset sati napustio je Oslo preko Londona, a od Bahreina, gdje je morao presjesti na drugi zrakoplov, cijelo je vrijeme sjedio na onom prokletom mjestu ispred izlaza za nuždu. Iz sigurnosnih razloga sjedalo je smio samo malo nagnuti unatrag, a već pred Singapurom kralježnica je zaprijetila da će kolabirati. No, sada se ni žena na kontroli putovnica više nije cerila. S vidnim zanimanjem proučavala je njegovu putovnicu. Teško je reći je li ju isprva zabavljala slika ili način pisanja njegova prezimena. Business?" Harry Hole vjerovao je da bi carinski službenici u većini zemalja svijeta tome pitanju pridodali i Sir, ali pročitao je da ta vrsta uljudnih fraza u Australiji nije osobito rasprostranjena. To mu je bilo poprilično svejedno jer Harry nije bio ni posebno iskusan putnik ni na bilo koji način umišljen. Želio se samo što prije domoći hotelske sobe s krevetom. Yes, odgovorio je bubnjajući prstima po stolu. Upravo u tom trenutku ružno je napućila usne i oštrim glasom rekla: Why isn t there a visa in your passport, Sir? Srce mu se neizbježno štrecnulo kao uvijek kada je izgledalo da je na pomolu katastrofa. Sir se upotrebljavalo možda samo onda kada je postojala opasnost da će situacija eskalirati. Sorry, I forgot", promrmljao je Harry grozničavo kopajući po unutrašnjim džepovima jakne. Zašto mu tu specijalnu vizu nisu mogli jednostavno zalijepiti u putovnicu? Iza sebe u redu čuo je tiho zujanje walkmana i točno znao da je to putnik koji je u zrakoplovu sjedio pored njega. Tijekom cijeloga leta neprestano je slušao istu kasetu. Zašto se, kvragu, nikada ne može sjetiti u koji je džep što stavio? Povrh svega bilo je još i vruće iako je već bilo gotovo deset navečer. Harry je osjetio kako ga je zasvrbjela glava. Napokon je našao dokument i spustio ga pred nju na stol.
Police officer, are you? Službenica je podignula pogled sa specijalne vize i odmjeravala ga, no stisnuta usta ponovno su se opustila. Nadam se da nisu ubijene neke norveške plavuše? Živahno se nasmijala i razdragano udarila pečat na vizu. Well, just one, odgovorio je Harry Hole. Dolazna čekaonica zračne luke vrvjela je predstavnicima putničkih agencija i ljudima koji su dočekivali putnike držeći visoko podignute natpise s imenima, ali nijedan s imenom Hole. Upravo kada se spremao uzeti taksi, primijetio je crnca u trapericama i havajskoj košulji, neobično široka nosa i kratke tamne kovrčave kose kako se probija kroz natpise polako mu prilazeći. Mr. Hou-li, I presume! slavodobitno je rekao. Harry Hole na trenutak iznenađeno zastane. Već je bio pripremljen da će prvo vrijeme u Australiji provesti ispravljajući izgovor svoga prezimena kako ga ne bi brkali s rupom. No, Mr. Sveti bilo mu je mnogo draže. Andrew Kensington, how are ya?" muškarac se predstavio, iskesio i pružio mu ručetinu. Ruka mu je bila prava pravcata preša za voće. Welcome to Sydney - hope you enjoyed the flight, rekao je taj stranac toliko srdačno kao da je jeka stjuardese otprije dvadesetak minuta. Uzeo je Holeov pohabani kovčeg i krenuo prema izlazu ne osvrćući se. Harry ga je u stopu slijedio. Radite za sidnejsku policiju? započeo je. Sure do, mate. Watch out! Vrata na oprugu tako su bubnula Harryja posred nosa da su mu suze grunule na oči. Početak neke petparačke groteske ne bi mogao biti lošiji. Protrljao je poveliku nosinu i na norveškom glasno opsovao. Kensington ga je sućutno pogledao. Bloody doors, ay?" reče. Harry nije odgovorio. Nije znao što se ovdje na takvo što odgovara. Na parkiralištu je Kensington otključao prtljažnik male stare toyote i unutra stavio kovčeg. Do you wanna drive, mate? upitao ga je iznenađeno. Harry je shvatio da stoji na vozačevoj strani auta. Shit, pa ovdje se vozi lijevom stranom. No, suvozačevo sjedalo bilo je toliko zatrpano novinama, kasetama i smećem da se Harry bez okolišanja zavalio na stražnje sjedalo. You must be an Aborigine, upitao je kada su izašli na autocestu.
Guess there s no foolin you, officer, odgovorio je Kensington i pogledao u retrovizor. In Norway we call you australneger - Australian negro." Kensington ga je promatrao u retrovizoru. Really?" Harryja je obuzela nelagoda. Ma, samo sam mislio kako vaši preci vrlo očito nisu pripadali kažnjenicima koji su prije dvjesto godina poslani ovamo, ispričavao se da bi pokazao kako vlada barem osnovnim znanjem povijesti ove zemlje. To je točno, Hou-li, moji su preci bili ovdje nešto malo prije. Prije četrdeset tisuća godina, da budem precizan. Kensington se nacerio u retrovizor, a Harry je odlučio neko vrijeme držati jezik za zubima. I see. Zovite me Harry! Okej, Harry, ja sam Andrew. Ostatak puta govorio je Andrew. Odvezao je Harryja u King s Cross i sve mu objasnio: ova je četvrt zavičaj sidnejskih prostitutki i središte trgovine drogom i ostalih ilegalnih aktivnosti u gradu. Čini se da je svaki drugi javni skandal povezan s nekim od hotela ili striptiz-barova na ovom četvornom kilometru. Stigli smo, rekao je najednom Andrew. Stao je uz rub ceste, izašao iz auta i iz prtljažnika izvadio Harryjevu prtljagu. See ya tomorrow, rekao je Andrew i već u idućem trenutku nestali su i on i automobil. Ukočenih leđa i s osjećajem sve jačega jetlaga najednom su se Harry i njegov kovčeg našli sami na pločniku grada čiji je broj stanovnika otprilike jednak ukupnome stanovništvu Norveške. Iza njegovih leđa uzdizalo se pročelje hotela Crescent. Pored imena hotela blistale su tri zvjezdice. Načelnica policijske uprave Osla nije slovila kao osobito velikodušna u smještaju svojih podređenih. No, možda ovaj put i ne bude tako loše. Vjerojatno daju popust javnim službama te za osobito male sobe, pomislio je Harry. Tako je i bilo.
2. TASMANSKI VRAG, KLAUN I ŠVEÐANKA Harry je oprezno pokucao na vrata načelnika policije okruga Sydney South. Uđi! zagrmio je iznutra dubok glas. Visok, stasit muškarac moćna trbuha stajao je uz prozor iza hrastova pisaćeg stola. Ispod rijetke kose stršale su sijede, grmušaste obrve, no bore oko očiju smješkale su se. Harry Hole iz Osla, Norge, Sir. Sjednite, Holy. Izgledate nevjerojatno budno ovako rano ujutro. Nadam se da se niste već povezali s našim džankijima? Neil McCormack srdačno se nasmijao.,jetlag. Noćas od četiri sata budan sam kao usred dana. Sir, objasnio je Harry. Naravno. Samo sam se našalio. Znate, prije nekoliko godina imali smo ovdje zaista težak slučaj korupcije. Deset policajaca osuđeno je između ostaloga i zato što su prodavali drogu, jedni drugima. Posumnjalo se jer su pojedinci bili neopisivo budni - cijeloga dana. Zapravo se na račun toga ne bi trebalo šaliti, zabrundao je dobroćudno, stavio naočale i počeo prelistavati papire koji su pred njim ležali na stolu. Dakle, poslali su vas da biste nam pomogli u istrazi ubojstva Inger Holter, norveške državljanke s australskom radnom vizom. Plavokosa zgodna djevojka, barem na slikama. Dvadeset i tri godine, zar ne? Harry je kimnuo. McCormack je sada bio posve ozbiljan. Pronašli su je ribari na plaži Watson Baya, točnije rečeno, ispod parka Gap. Gotovo golu, prema svim naznakama prvo je silovana, potom ugušena, ali nema tragova sperme. Zatim je pod okriljem noći prenesena u park i bačena niz liticu. Napravio je grimasu. Za nešto lošijega vremena sigurno bi ju odnijeli valovi, no ovako je ostala ležati među kamenjem dok ju idućega jutra nisu našli. Kao što sam rekao, nema tragova sperme. Počinitelj joj je razrezao vaginu kao riblji file, a morska voda djevojku je temeljito isprala. Zato nema ni otisaka prstiju, ali imamo približno vrijeme smrti, McCormack je skinuo naočale i rukom prešao preko lica, i nedostaje nam ubojica. I što ćete vi, kvragu, sada raditi, Mr. Holy? Harry je htio nešto odgovoriti, ali mu je McCormack upao u riječ: Dobro, dobro, znam već što ste naumili: biti prisutni kada to kopile strpamo iza rešetaka i norveškom tisku podnesemo izvješće kako suradnja izvrsno funkcionira. Naravno, pripazite također da se ne zamjerite nikomu u veleposlanstvu ili njihovu okruženju, ali inače uživajte u godišnjem odmoru, a svojoj dražesnoj načelnici pošaljite koju razglednicu. Usput, kako je ona?
Dobro, dobro, koliko znam! Sjajna žena. Sigurno vam je i objasnila što se ovdje od vas očekuje. U osnovnim crtama. Trebam surađivati u istra.. Divno! To zaboravite. Ovdje vrijede druga pravila. Kao prvo: od sada slušate mene i samo mene. Kao drugo: ne sudjelujete ni u čem što vas prije toga nisam izričito molio. I kao treće: jedna pogreška, i prvim zrakoplovom šaljem vas natrag kući. Sve to McCormack je izgovorio sa smiješkom, ali je poruka bila jasna: prste k sebi! On je ovdje bio samo promatrač. Jednako tako mogao je spakirati kupaće gaćice i fotoaparat. Koliko sam razumio, Inger Holter je bila poznato lice norveške televizije?,više-manje, Sir. Prije nekoliko godina vodila je emisiju za mlade. Prije negoli se dogodilo ubojstvo, gotovo je već pala u zaborav. Da, čuo sam da vaše novine od tog ubojstva rade spektakl. Neki su ovamo čak poslali reportere. Dali smo im što imamo, ali nema toga previše i vjerujem da će im uskoro dosaditi pa će krenuti put domovine. Ne znaju da ste ovdje. Imamo vlastite dadilje koje se brinu za takve stvari, dakle o tome ne morate razmišljati. Hvala, Sir, rekao je Harry od sveg srca. Pomisao na prerevne norveške novinare koji mu pušu za vratom bila je sve samo ne privlačna. Okej, Holy, reći ću vam istinu. Moj šef sasvim mi je jasno dao do znanja da su predstavnici grada Sydneya silno zainteresirani da se ovaj slučaj što brže riješi. Kao i inače, stvari se vrte oko politike i gospodarstva. Gospodarstva? Pa, računamo da će nezaposlenost u Sydneyu ove godine narasti preko deset posto, gradu je potreban svaki dolar od turizma. Godine 2000. pred vratima je Olimpijada i sve više putnika dolazi iz skandinavskih zemalja. A ubojstva, osobito neriješena ubojstva, loša su reklama. Zato činimo što možemo, imamo tim od četiri istražitelja koji rade na ovom slučaju i prioritet u logistici ove kuće - imamo mreže podataka, kriminalističke vještake, laborante i tako dalje. McCormack je izvadio papirić i u njega se namršteno zagledao. Zapravo biste trebali pratiti Wadkinsa, ali kako ste izrijekom molili da radite s Kensingtonom, ne vidim razloga da vam to odbijem. Sir, koliko znam, ja nisam... Kensington je dobar čovjek. Ne doguraju mnogi starosjedioci tako daleko kao on. Doista? McCormack je slegnuo ramenima.
Tako vam je to. Dobro, Holy, budete li što trebali, sada znate gdje ćete me naći. Imate li još pitanja? Hm, samo jedna sitna formalnost. Sir. Pitam se je li Sir ovdje kod vas ispravan način obraćanja nadređenome ili je možda malo pre...? Preformalno, ukočeno? Da, doista jest. Ali, meni se sviđa. Podsjeća me na to da sam u ovom dućanu zaista šef. McCormack se grohotom nasmijao i završio sastanak snažnim stiskom ruke. U siječnju je u Australiji vrhunac sezone, objasnio je Andrew dok su se probijali kroz gust promet na Circular Quayu. Svi dolaze vidjeti Operu, napraviti kružnu vožnju po luci i onda još škicnuti djevojke na Bondi Beachu. Šteta što moraš raditi. Harry je slegnuo ramenima. Nema veze. U ovim turističkim mekama samo me oblijeva znoj i hvataju napadaji bijesa. Skrenuli su u New South Head Road i toyota je živahno ubrzala u smjeru istoka prema Watson Bayu. Istok Sydneya nije sasvim isto što i istok Londona, objašnjavao je Andrew dok su se otmjene vile nizale jedna za drugom. Ovaj predio zove se Double Bay Mi ga zovemo Double Pay Gdje je živjela Inger Holter? Neko je vrijeme stanovala s dečkom u Newtownu, ali nakon što su prekinuli preselila se u manji jednosoban stan u Glebeu.,,S dečkom? Andrew je slegnuo ramenima. Australac je, računalni stručnjak. Upoznao ju je kada je prije dvije godine bila ovdje na godišnjem odmoru. On ima alibi za noć u kojoj se dogodilo ubojstvo i, osim toga, doista nije prototip ubojice. But ya never know, do ya? Parkirali su automobil ispred ulaza u park Gap, koji je kao i mnogi parkovi u gradu bio zelena pluća Sydneya. Strme kamene stube vodile su uzbrdo prema parku koji su, smješten visoko iznad Watson Baya na sjeveru i Tihoga oceana na istoku, nemilice šibali vjetrovi. Kada su otvorili vrata, zapahnula ih je vrućina. Andrew je stavio velike sunčane naočale koje su Harryja podsjećale na nekakvoga prikrivenog kralja pornografije. Tko zna zašto, njegov australski kolega danas je nosio usko odijelo i Harryju se taj snažni tamnoputi muškarac koji se dahćući uspinjao stubama prema mjestu s kojega puca pogled na okolicu učinio pomalo komičnim. Ovo je Tihi ocean, Harry. Iduća postaja Novi Zeland, udaljen otprilike dvije tisuće mokrih kilometara. Harry se osvrtao. Na zapadu je uočio centar s lučkim mostom, na sjeveru plažu i jedrenjake Watson Baya, a sasvim odostrag na kraju zaljeva malo zeleno naselje Manly U smjeru istoka obzor se svijao u spektru najrazličitijih modrih tonova. Ispred njih hridine su se strmo obrušavale, a daleko dolje među kamenjem valovi su u moćnom kre- šendu završavali svoje dugo putovanje.
Okej, Harry, sada stojiš na povijesnom tlu, rekao je Andrew. Godine 1788. Englezi su u Australiju poslali prvi brod s kažnjenicima. Htjeli su se nastaniti u Botany Bayu malo južnije odavde, no sretno doplovivši, dobri kapetan Philipp smatrao je da je krajolik tamo suviše oskudan pa je poslao manji brod uzduž obale prema sjeveru da potraži nešto bolje. Brod je oplovio pojas kopna na kojem sada stojimo i pronašao najbolju luku na svijetu. Malo poslije stigao je kapetan Philipp s ostatkom flote: jedanaest brodova, 750 kažnjenika, žena i muškaraca, 400 mornara, četiri mornaričke kompanije i namirnice dostatne za dvije godine. No, ova je zemlja surovija nego što izgleda i Englezima nije uspijevalo onako koristiti prirodu kako su to tijekom godina naučili Aboridžini. Kada je dvije i pol godine poslije stigao idući brod s opskrbom, Englezi su gotovo skapavali od gladi. Izgleda da se stanje s vremenom popravilo. Harry je pokazao glavom u smjeru zelenih brežuljaka Sydneya i osjetio kako mu se među lopaticama kotrlja kaplja znoja. Od topline se naježio. Za Engleze je to vjerojatno točno, rekao je Andrew pljunuvši preko ruba strme obale. Pogledima su slijedili ispljuvak dok ga vjetar nije raznio. Može biti sretna što nije doživjela pad, rekao je. Sigurno je pri padu udarala u hridine jer su joj, kada je pronađena, s tijela bili otrgnuti komadi mesa. Koliko je dugo bila mrtva? Andrew je napravio grimasu. Policijski liječnik kaže 48 sati. Ali on... Vrh palca prislonio je na usta. Harry je kimnuo. Čini se da je policijski liječnik žedan stvor. A ti postaneš skeptičan kada su brojke previše okrugle? Pronađena je u petak ujutro, dakle, pretpostavimo da je umrla u noći sa srijede na četvrtak. Je li bilo tragova? Kao što vidiš, automobili se mogu parkirati ovdje ravno dolje, područje noću nije osvijetljeno i prilično je pusto. Nema izjava svjedoka, a iskreno govoreći, ni ne očekujemo ih. I što ćemo sada? Sada ćemo učiniti ono što mi je šef naredio. Otići ćemo u restoran i spiskati nešto novca iz državnog proračuna za reprezentaciju. Ti si ipak najviši predstavnik norveške policije u krugu od dvije tisuće kilometara. Najmanje. Andrew i Harry sjedili su za svečano bijelo prostrtim stolom. Riblji restoran Doyle s bio je smješten sasvim u dnu Watson Baya. Samo ga je uska pješčana plaža dijelila od mora. Gotovo kičasto, zar ne, rekao je Andrew.
Idealna razglednica. Dječak i djevojčica na plaži ravno ispred njih gradili su kule od pijeska. Iza njih se prostirao ažurno plav morski zaljev, zatim plodni zeleni brežuljci, a malo dalje ponosna silueta Sydneya. Harry je naručio jakobove kapice i tasmansku pastrvu, a Andrew australski list, ribu za koju Harry vjerojatno nikada prije nije čuo. Andrew je naručio bocu chardonnaya Rosemount, posve neprimjereno ovom jelu, ali bijelo je, dobro je i točno se uklapa u proračun. Izgledao je prilično začuđeno kada je Harry izjavio da ne pije alkohol. Kveker? Ne, nema s tim veze, odgovorio je. Doyle s je stari obiteljski posao i slovi kao jedan od najboljih ribljih restorana u Sydneyu, objasnio mu je Andrew. Bio je vrhunac sezone i svi su stolovi bili zauzeti. Harry se zato nije začudio što ih je konobar pustio čekati. Konobari su ovdje kao planet Pluton, gunđao je Andrew bijesno. Kruže po periferiji i tek svake dvadesete godine pojave se u središtu, ali čak ni tada ne možeš ih opaziti golim okom. Harry se ni uz najbolju volju nije zbog toga mogao uzrujati, nego se naslonio zadovoljno uzdahnuvši. Ali se kod njih dobro jede, rekao je. Dakle, to je razlog tvome odijelu. Ne samo to. I sam vidiš da ovdje ne pate od formalnosti. No, iskustvo me naučilo da se na ovakvim mjestima ne pojavljujem u trapericama i majici. Moram malo kompenzirati svoju vanjštinu. Kako to misliš? Andrew je pogledao Harryja u oči. Aboridžini u ovoj zemlji nemaju osobito visok status, možda si već primijetio. Već vrlo rano pisali su Englezi u pismima kući da su urođenici skloni alkoholu i krađama, pripovijedao je. Harry ga je sa zanimanjem slušao. Mislili su da im je to u genima. Jedino za što su sposobni neka je vrsta paklenske glazbe koju proizvode puhanjem u dugačke šuplje drvene štapove koje nazivaju didgeridoo, napisao je jedan od njih. No, Australija je zemlja koja se diči time da je mnogobrojne kulture uspješno sjedinila u funkcionalnu zajednicu. Ali za koga? Problem ili prednost, zavisi kako na to gledaš, jest činjenica da se urođenike više uopće ne primjećuje. Aboridžini gotovo više uopće ne sudjeluju u društvenom životu Australije, osim političkih rasprava u kojima je riječ o posebnim interesima ili kulturi Aboridžina. Australci se iskupljuju tako što u svojim kućama vješaju aboridžinska umjetnička djela. S druge pak strane Aboridžini su jako dobro zastupljeni u repovima u socijalnoj službi, u statistikama o broju samoubojstava i u zatvorima. Ako si Aboridžin,
izgledi da završiš u zatvoru dvadeset i šest puta veći su nego za Australca. Razmisli o tome, Harry Hole. Andrew je ispijao ostatak vina dok je Harry razmišljao. Razmišljao je i o tome da je upravo pojeo vjerojatno najbolji riblji obrok u svom tridesetdvogodišnjem životu. Usprkos tome Australija nije rasistička više od ostalih zemalja, mi smo multikulturna nacija s ljudima iz cijelog svijeta. To samo znači da se isplati odjenuti odijelo kad ideš u restoran. Harry je ponovno kimnuo. Nije se tomu imalo što nadodati. Inger Holter je radila u baru? Da, naravno. The Albury u Oxford Streetu u Paddingtonu. Mislio sam da bismo večeras mogli tamo otići. Zašto ne odmah? Harry je primijetio da ga polaganost sve više uznemiruje. Zato što bismo najprije trebali posjetiti stanodavca. Pluton se bez prethodnog upozorenja pojavio na zvjezdanom nebu. Ispostavilo se da je Glebe Point ugodna i ne pretjerano prometna ulica koju su s obiju strana obrubljivali nacionalni restorani najrazli- čitijih zemalja. To je nekada bila bohemska četvrt Sydneya, pripovijedao je Andrew. Sedamdesetih godina stanovao sam u ovom kraju. Još uvijek postoje tipični vegetarijanski restorani za ekologe i alternativce, lezbijske knjižare i tome slično. Ali, nestali su stari hipiji i frikovi. Otkako je Glebe in, stanarine su porasle i sada si sa svojom policijskom plaćom ovdje više ne bih mogao priuštiti stan. Skrenuli su desno u Hereford Street, parkirali auto i ušli na kolni ulaz broja 54. Crna, čupava životinjica štekćući je krenula na njih keseći šiljaste oštre zube. To sićušno čudovište izgledalo je vrlo bijesno i zaprepašćujuće je bilo nalik slici tasmanskoga vraga u turističkoj brošuri. Agresivan i krajnje neugodan kada čovjeku visi na grkljanu, pisalo je u brošuri. Ta je vrsta gotovo istrijebljena i Harry se nadao da je doista tako. Kada je ovaj primjerak razjapljenih ralja htio na njega skočiti, Andrew podigne nogu i besprijekornim volejem napuca kreštavo stvorenje u grmlje pored ograde. Trbušast muškarac koji je izgledao kao da je tek ustao, mrzovoljna izraza lica, stajao je na vratima dok su se uspinjali stubama: Gdje je pas? Divi se ružama, Andrew mu se znakovito nacerio. Mi smo iz policije, odjel za ubojstva. Mr Robertson? Da, da. Što sad opet hoćete? Već sam rekao da sam već rekao sve što znam.,,i sada ste rekli da ste rekli da ste već sve... Nastala je duga stanka dok se Andrew neprekidno smiješio, a Harry se premještao s noge na nogu.
Žao mi je, Mr. Robertson, ne namjeravamo vas fascinirati svojim šarmom duže no što je potrebno, ali ovaj je čovjek brat Inger Holter i volio bi vidjeti njezinu sobu ako vas to previše ne inkomodira. Robertsonovo se držanje trenutačno promijenilo. Oh, oprostite, nisam imao pojma... uđite! Široko je otvorio vrata penjući se ispred njih stubama. Ta, uopće nisam znao da je Inger imala brata. Ali sada kada kažete, sličnost brata i sestre doista je zapanjujuća. Iza njega Harry se okrenuo prema Andrewu i prevrnuo očima. Nitko nije pokušao pospremiti Ingerinu sobu. Posvuda je ležala odjeća. Časopisi, pune pepeljare i prazne boce vina. Hm, policija me zamolila da neko vrijeme ništa ne diram. Ma jasno. Jedne večeri jednostavno se nije vratila kući. Kao da je propala u zemlju. Hvala, Mr. Robertson, pročitali smo vaš iskaz. Govorio sam joj da noću ne ide preko Bridge Roada i pored riblje tržnice. Tamo je mračno kao u rogu i sve vrvi od crnaca i žutih... Užasnuto je pogledao Andrewa Kensingtona; Oprostite, nisam tako mislio...! U redu je. Možete sada ići, Mr. Robertson. Robertson se tapkajući spustio stubama. Nedugo zatim iz kuhinje su začuli zveckanje boca. Ingerina soba sastojala se od kreveta, nekoliko polica i pisaćega stola. Harry je pogledom okružio prostoriju pokušavajući steći dojam o Inger Holter. Transpozicija: uživjeti se u ulogu žrtve. Nejasno se sjećao pomalo preležerne djevojke na ekranu s dobronamjernim mladenačkim angažmanom i nevinim pogledom. Očito nije pripadala onim pretjerano kućnim tipovima žena koje sve svoje slobodno vrijeme koriste za stvaranje svoga gnijezda. Osim kinoplakata Braveheart s Melom Gibsonom i fotografije pričvršćene pribadačom, na zidu nisu visjele druge slike. Harry se filma sjećao još samo zato što je iz nedokučivih razloga dobio Oscara za najbolji film. No dobro, pomislio je, kada je riječ o filmovima, imala je loš ukus. Kao i kada je riječ o muškarcima. On sam pripadao je onima koji su se osjećali osobno uvrijeđenima kada se Mad Max prometnuo u holivudsku zvjezdicu. Fotografija je prikazivala Inger na klupi ispred šarenoga kućnog pročelja u stilu vesterna, okruženu skupinom dugokosih, bradatih mladića. Na sebi je imala široku ljubičastu haljinu. Plava kosa padala joj je glatko preko obiju strana ozbiljna lica. Mladi muškarac kojega je držala za ruku u krilu je imao bebu. Na polici je stajao paketić duhana, nekoliko knjiga o astrologiji i grubo izrezbarena drvena maska s
dugim, poput kljuna savijenim nosom. Harry je okrenuo masku. Made in Papuu New Guinea pisalo je na naljepnici s cijenom. Odjeća koja nije ležala na podu ili na krevetu visjela je u malom garderobnom ormaru. Nije je bilo mnogo. Nekoliko pamučnih majica, iznošen kaput i velik slamnati šešir na polici za šešire. King Size Smoking Slim. Smotala si je nekoliko debelih cigareta. Jeste li našli drogu? upitao je Harry. Andrew je odmahnuo glavom i pokazao na cigaretni papir. Ali, mislim da bismo našli tragove trave da smo pažljivije pretra- pepeljare. Zašto se ništa nije poduzelo? Zar nisu bili ovdje iz odjela za izuzimanje tragova? Kao prvo, nema naznaka da je ovo mjesto zločina. Kao drugo, pušenje marihuane nije ništa posebno. Ovdje u New South Walesu Imamo malo pragmatičniji odnos prema marihuani nego u nekim drugim australskim državama. Ne mogu isključiti da ubojstvo ima veze s drogom, ali vjerojatnije je da su jedan ili dva džointa u ovom kontekstu nebitna. Ne možemo sa sigurnošću reći je li konzumirala nešto drugo. Alburijem kruže svakakve dizajnerske droge, ali nitko s kim smo raz- govarali nije ništa natuknuo, a i krvna pretraga nije ništa pokazala. U svakom slučaju, nije uzimala teške droge. Nema nikakvih uboda, a u pravom miljeu teških droga sasvim se dobro snalazimo. Harry ga je pogledao. Andrew se nakašljao. Tako glasi službena verzija. Ovdje imamo nešto u čemu bi nam ti, kako rekoše, možda mogao pomoći. Bilo je to pismo na norveškom jeziku. Počinjalo je s Draga Elisabeth, no očito nije bilo dovršeno. Harry je pogledom preletio stranicu: O da, ja sam doista dobro i što je još važnije: zaljubljena sam! Naravno da je lijep kao grčki bog s dugom kovrčavom tamnom kosom, seksi stražnjicom i pogledom koji govori sve što ti je upravo šapnuo na uho: da te želi odmah sada - iza prvoga ugla, u zahodu, na stolu, na podu, gdje god. Zove se Evans, 32 su mu godine, jednom je (kakvo iznenađenje) već bio oženjen i ima preslatkog jednoipolgodišnjeg sinčića koji se zove Tom-Tom. Trenutačno nema pravi posao, nego radi više za sebe samog. Da, da, znam, već naslućuješ opet probleme i obećavam ti da se neću zanositi. Barem ne za sada. Toliko o Evansu. Još uvijek radim u Alburyju. Mr. Bean me napokon prestao pozivati nakon što je Evans jedne večeri bio u baru i to je svakako napredak. No, još uvijek me proganja svojim nametljivim pogledom. Shit! Zapravo sam pomalo već sita ovoga posla, ali bih trebala još raditi dok mi ne produže boravišnu vizu. Razgovarala sam s norveškom televizijom. Za iduću jesen planiraju nastavak serije i postoji mogućnost da surađujem ako želim. Decisions, decisions! Tu se pismo prekida, bez potpisa ili bilo kakvog znaka.
Na odlasku Harry je u znak zahvale pružio Robertsonu ruku, na što se Robertson naklonio i izrazio mu sućut. Inger je, rekao je, bila draga djevojka i sjajna podstanarka, doista ponos cijele kuće ako ne i cijelog susjedstva. Ali, što se tu još ima reći? Bazdio je po pivu, a i izgovor mu više nije bio sasvim razgovijetan. Izašavši iz kuće, ispod grma ruža začuli su piskutanje. Iz grma je virio par uplašenih očiju. Dobili su stol u tijesnome vijetnamskom restoranu u Darling Harbouru, u kojem su se osim njih nalazili gotovo isključivo Azijati. Većina je izgledala kao stalni gosti. S konobarom su vodili nerazumljive razgovore neobičnom intonacijom koja je posve iznenada i nepredvidivo mogla rasti ili padati. Zvuče kao da u određenim razmacima udahnu helij, glasovi kao pravi Paško Patak, rekao je Harry. Ne voliš Azijate? upitao je Andrew. Harry je slegnuo ramenima. Voljeti ili ne voljeti! Ne poznajem ni jednoga. Nemam razloga ne voljeti ih, tako reći. Čini se da su to pošteni i vrlo marljivi ljudi. A ti? Brojni Azijati žele u Australiju, a to se mnogima ovdje ne sviđa. Nemam ništa ni protiv koga. Uvijek kažem, samo neka dođu. Harryju se učinilo da je između redaka čuo nešto kao: ionako je prekasno, moj je narod već izgubio svoju zemlju. Prije nekoliko godina Azijatu je bilo gotovo posve nemoguće dobiti boravišnu dozvolu. Vlada je željela očuvati zemlju što bjeljom. Sve pod izlikom da žele izbjeći velike sukobe kultura. Govorili su kako iskustva u integraciji Aboridžina, blago rečeno, nisu odveć pozitivna. No, tada su Japanci Australiji ponudili financijsku potporu i najednom je zasvirala sasvim drugačija glazba. Odjednom su stali govoriti kako moramo paziti da se ne izoliramo, kako moramo uzeti u obzir da je Azija naš najbliži susjed i da su gospodarske veze sa zemljom kao što je Japan u međuvremenu postale važnije nego veze s Europom ili SAD-om. Dakle, japanski su koncerni smjeli na Gold Coastu u smjeru Brisbanea graditi svoje turističke utvrde i dovoditi nam japanske menadžere, kuhare i recepcionare, a Australci su smjeli raditi kao sobarice ili priučeni konobari. Prije ili poslije uslijedit će reakcija na to. Nitko ne voli u vlastitoj zemlji biti čistač cipela. Mislim da to vrijedi i za tvoj narod. Andrew se bolno osmjehnuo. Europljani nikada nisu Aboridžinima podnijeli molbu za boravišnu dozvolu. Harry je pogledao na sat. Za nekoliko sati Albury se otvara. Možda bi prije toga htio još navratiti kući? Andrew je odmahnuo glavom. Tamo trenutačno ne susrećem nikoga osim sebe.
Trenutačno? Pa, posljednjih deset godina. Rastavljen sam. Žena živi s djecom u Newcastleu. Nastojim ih što češće posjećivati, ali to je prilično udaljeno, a curice će uskoro toliko odrasti da će za vikend imati vlastite planove. Uskoro ću postati svjestan toga da više nisam jedini muškarac u njihovu životu. Znaš, one su ti zgodne male vragolanke. Četrnaest i petnaest godina. Kvragu, trebao bih rastjerati svu onu paščad koja im se mota pred vratima! Andrew se nacerio širokim osmijehom. Ni Harry se nije mogao suzdržati, svidio mu se taj iznenadni izljev njegova kolege. Well, that s the way it goes. Andrew." That s right, mate. How 'bout you? Pa, nemam ženu, nemam djecu. Nemam ni psa. - Jedino što imam jest šefica, otac i nekoliko tipova koje još uvijek nazivam prijateljima iako između njihovih telefonskih poziva prođu i godine. Ili ih ja nazovem. Tim redoslijedom? Tim redoslijedom. Nasmijali su se, ostali sjediti za stolom i promatrali početak popodnevne vreve. Andrew je još naručio Victoria bitter. Iz trgovina i banaka nahrupili su ljudi, sijedi Grci orlovskih nosova, Azijati s naočalama i u tamnim odijelima, Nizozemci i nosale, riđokose djevojke koje su zacijelo bile britanskoga podrijetla. Svi su trčali da bi ulovili autobus za Paramattu ili metro za Bondi Junction. Poslovni ljudi u kratkim hlačicama tipično australski fenomen, znao je Andrew pripovijedati - žurili su u pristaništa na trajekte koji voze u predgrađa na sjevernoj strani zaljeva Port Jackson. Što ćemo sada? upitao je Harry. Idemo u cirkus! To je ovdje blizu u ulici, a prijatelju sam obećao da ću svratiti. Danas je baš zgodno, zar ne? u Powerhouseu je omanja cirkuska trupa već započela besplatnu popodnevnu predstavu za ne suviše brojnu ali oduševljenu mladu publiku. Zgrada je prvo bila elektrana, a poslije, dok su Sydneyem još vozili tramvaji, bila je remiza. Sada je služila kao svojevrstan suvremeni tehnički muzej. Nekoliko dobro uvježbanih žena upravo je završavalo ne posebno atraktivnu točku na trapezu, no pljesak je svejedno bio dobronamjerno glasan. Klaun je ušao u manež u koji je istodobno ugurana ogromna giljotina. Bio je odjeven u šarenu uniformu i prugastu kapu što je trebalo podsjećati na Francusku revoluciju. Spoticao se i na veliku radost djece izvodio kojekakve gluposti. Zatim se pojavio drugi klaun s dugom bijelom vlasuljom i Harry je prepoznao da je taj trebao utjeloviti Luj a XVI.,,S jednim glasom više osuđuje se na smrt, objavio je klaun s prugastom kapom. Osuđenik je odveden na stratište na kojem je njegova glava - još uvijek na veliko oduševljenje djece - uz puno muke i nevolje napokon stavljena na giljotinu ispod sječiva. Zasvirao je kratak tremolo na bubnju, na iznenađenje svih - uključujući i Harryja - sječivo se kloparajući sručilo niz giljotinu, odsjeklo kraljevsku glavu uza zvuk koji je podsjećao na zimsko udaranje sjekirom u šumi, a glava se zajedno s vlasuljom odvojila od tijela i otkotrljala u košaru. Svjetla su se ugasila, a kada su ponovno upaljena,
bezglavi je kralj stajao pod svjetlom reflektora usred maneža držeći pod rukom vlastitu glavu. Dječjem ve- selju nije bilo kraja. Zatim se svjetlo ponovno ugasilo, a kada je drugi put upaljeno, na pozornici je stajala cijela trupa i klanjala se. Predstava je bila gotova. Dok su se posjetitelji kretali prema izlazu, Andrew i Harry zašli su iza pozornice. U provizornoj garderobi artisti su već svlačili kostime i skidali šminku. Otto, htio bih te upoznati s prijateljem iz Norveške! uzviknuo je Andrew. Jedno se lice okrenulo. Luj XVI. bez vlasulje i s razmazanom šminkom izgledao je mnogo manje dostojanstveno: Tuka The Indian!" Harry, ovo je Otto Rechtnagel. Otto mu je staleški primjereno pružio ruku s lagano savijenim ručnim zglobom i kao da se malo uvrijedio kada se Harry, pomalo zbunjen, zadovoljio tek slabašnim stiskom. No kiss, handsome? Otto se osjeća kao žena. Žena plemićkog podrijetla, objasnio je Andrew. Gluposti, Tuka. Otto predobro zna da je muškarac. Izgledate zbunjeno, mladiću? Možda se sami želite u to uvjeriti? Ottov je smijeh bio kao visoki triler. Harry je osjetio kako mu se uši žare. Nekoliko lažnih trepavica prijekorno je zatreptalo prema Andrewu: Zna li on i govoriti, tvoj prijatelj? Oprostite, zovem se... Harry... ovaj... Holy. Predstava je bila izvrsna. Lijepi kostimi. Vrlo... živopisno. Neobično. Točka s Lujem XVI.? Neobično? Naprotiv To je stari klasik. Prvi put ga je uprizorila klaunska obitelj Jandaschewsky, i to samo dva tjedna nakon stvarnoga smaknuća u siječnju 1793. godine. Ljudi su to voljeli. Javna smaknuća oduvijek su bila vrlo omiljena. Znate li koliko repriza atentata na Kennedyja emitiraju svake godine američke televizije? Harry je odmahnuo glavom. Otto se zagledao u strop. "Veoma mnogo. Otto se osjeća potomkom velikoga Jandyja Jandaschewskog, objasnio je Andrew. Is that so? Slavni klauni nisu baš bili Harryjeva struka. Mislim da se tvoj prijatelj u to previše ne razumije, Tuka. Obitelj Jandaschewsky bila je putujuća trupa klauna svirača koji su na prijelomu stoljeća došli u Australiju i ovdje se nastanili. Davali su cirkuske predstave sve do 1971. godine, kada je Jandy umro. Jandyja sam prvi put vidio kada mi je bilo šest godina. Otada sam znao što ću jednom u životu postati. I to sam sada. Otto mu je kroz skorenu šminku uputio tužan klaunski osmijeh. Odakle se vas dvojica poznajete? upitao je Harry. Otto i Andrew na brzinu su razmijenili poglede.
Harry je primijetio trzaj u kutu usana i shvatio da je stupio na teško tlo. Mislim samo... policajac i klaun... to baš nije...,to je duga priča, rekao je Andrew. Može se reći da smo zajedno odrasli. Otto bi valjda bio prodao vlastitu majku za malo moga dupeta, noja sam još u vrlo ranoj mladosti osjećao neobičnu sklonost prema djevojkama i onim odurnim heteroigricama. To je sigurno u nekakvoj vezi s naslijeđem i društvenom sredinom, što ti misliš, Otto? Andrew se zahihotao izbjegavši pritom Ottovu pljusku. Nemaš ni stila ni novca, a svoje dupe pretjerano hvališ, požalio se Otto. Harry je pogledao prema ostalima u trupi, no činilo se da ih je Andrewova i Ottova predstava ostavila posve ravnodušnima. Jedna od snažnih plesačica na trapezu namignula mu je bodreći ga. Harry i ja idemo večeras u Albury, hoćeš li s nama?,yrio dobro znaš da onamo više ne odlazim, Tuka! rekao je Otto bijesno. Trebao bi to polako prevladati, Otto, život ide dalje. Život svih drugih, misliš. Moj ovdje završava, točno ovdje. Umre li Ijubav, umirem i ja. Otto je primjereno teatralno stavio dlan na čelo. Kako hoćeš. Osim toga moram prvo otići kući nahraniti Waldorfa. Vi samo odite, možda ću poslije doći. See you soon", rekao je Harry i kao dobar đak usnama dotaknuo Ottovu ispruženu ruku. Looking forward to it, Harry Handsome. Sunce je već bilo zašlo kada su se dovezli do Oxford Streeta u Paddingtonu i ostavili auto na rubu omanjeg parka. Green Park pisalo je na ploči, no trava je bila smećkasto spaljena, a zelen je bio jedino mah paviljon usred parka. Neki muškarac, Aboridžin, ležao je u travi ispod drveta. Odjeća mu je bila poderana, a on toliko prljav da je prije djelovao sivo nego crno. Ugledavši Andrewa, podignuo je ruku kao da će pozdraviti, ali ga je Andrew ignorirao. Albury je bio tako krcat da su se morali unutra provlačiti kroz staklena vrata. Harry je zastao na nekoliko sekundi da bi dobio pregled nad situacijom. Klijentela se sastojala od šarene mješavine najrazličitijih tipova, pri čemu su mlađi muškarci očigledno prevladavali: dugokosi u ispranim trapericama, zalizani yuppieji u odijelima, umjetnici šiljastih bradica i mjehurićima laka na staklima naočala, pristali mladići surfersko plave kose i simpatičnog osmijeha i bajkeri - ili the bikies, kako ih je Andrew nazivao - u crnim kožnim jaknama. Usred lokala iza pravoga je bara u punom jeku bio nekakav šou. Dugonoge polugole žene u purpurno crvenim topićima dubokih dekoltea i punih, crveno našminkanih usana skakutale su i kretale se uz taktove I will survive Glorije Gaynor. Djevojke su se smjenjivale pa su one koje nisu
sudjelovale u izvedbi posluživale goste i s njima vrlo otvoreno očijukale. Harry se progurao do šanka i naručio. Coming up right away, Blondie, rekao je dubokim basom konobar s kacigom rimskoga vojnika, vragolasto se smiješeći. Reci, jesmo li mi jedini normalni u ovom gradu? upitao je Harry, vrativši se s pivom i čašom soka. Nakon San Francisca nigdje na svijetu nema toliko pedera kao u Sydneyu, objasnio mu je Andrew. Australsko ruralno stanovništvo osobito je poznato po svojoj snošljivosti prema ljudima drugačije spolne orijentacije. A kada se jednom doista proširila glasina da je ovdje najveći izbor, nije čudo da svi australski seoski homo sinovi žele u Sydney. Uostalom, ne samo iz Australije, svakoga dana u ovaj grad iz cijeloga svijeta stižu novi homići. Otišli su do drugog bara u stražnjem dijelu lokala, gdje je Andrew nešto doviknuo djevojci za šankom. Okrenula im je leđa i najcrveniju kosu koju je Harry ikada vidio. Dosezala joj je do stražnjih džepova pretijesnih traperica, ali nije skrivala podatno gipka leđa i skladno za- obljene bokove. Okrenula se i osmjehnula nizom blistavo bijelih zuba. Lice joj je bilo usko i lijepo s dva ažurno plava oka i bezbroj pjega. Neoprostiva rastrošnost ako ovo nije žena, pomislio je Harry. Sjećate li me se? viknuo je Andrew kroz zaglušnu buku glazbe sedamdesetih godina. Bio sam ovdje i raspitivao se o Inger. Možemo li razgovarati? Crvenokosa se uozbiljila. Kimnula je glavom, javila se jednoj od djevojaka, a njima dvojici pokazala put prema omanjoj prostoriji za odmor iza kuhinje. Any news about what happened?" upitala je i već nakon nekoliko riječi Harryju je bilo jasno da vjerojatno bolje govori švedski nego engleski. Jednom sam upoznao starca, rekao je Harry na norveškom. Iznenađeno ga je pogledala. Bio je kapetan parobroda na Amazoni. Nakon tri riječi koje je izgovorio na portugalskom znao sam da je Šveđanin. Ondje je živio trideset godina. A ne znam ni riječi portugalskoga. Crvenokosa se isprva zbunila, no onda se morala nasmijati. Čist cvrkutav smijeh koji je Harryja podsjećao na rijetku šumsku pticu. Je li to zaista tako očigledno? upitala ga je na švedskom. Imala je dubok miran glas i pomalo grleno izgovarala,,r. Intonacija, odgovorio je Harry. Nikada se nećete osloboditi te intonacije. Do you guys know each other? upitao je Andrew skeptično. Harry je pogledao crvenokosu.
Nope, glasio je njezin odgovor. Zar to nije šteta, pomislio je Harry potajice. Crvenokosa se zvala Birgitta Enquist, već je četiri godine bila u Australiji, a godinu dana radila je u Alburyju. Naravno da smo na poslu međusobno razgovarale, ali nisam imala osobnoga kontakta s Inger, ona je uvijek bila povučena. Mi s bara navečer se katkada družimo i povremeno se znala pojaviti, ali vrlo rijetko. Netom prije nego je ovdje počela raditi, prekinula je vezu s nekim tipom u Newtownu. Jedino osobno što o njoj znam jest da joj je ta veza s vremenom postala pretijesna. Vjerojatno je trebala nove poticaje. Znate li s kim je bila u vezi? Zapravo ne. Kao što sam rekla, razgovarale smo, ali mi nikada nije zapravo govorila o svom životu. Niti sam ju ja to molila. U listopadu je otputovala u Queensland i tamo je valjda upoznala neku grupu iz Sydneya s kojom je otad bila u kontaktu. Mislim da je tamo upoznala momka, taj je jedne večeri bio ovdje. Ali, sve sam to već jednom ispričala, rekla je upitnim tonom. Znam, draga miss Enquist, samo sam htio da moj norveški kolega to čuje iz vaših usta i da vidi gdje je Inger radila. Napokon, Harry Hole slovi za najboljega norveškog istražitelja i moguće je da smo mi u sidnejskoj policiji previdjeli nešto što bi on volio pobliže istražiti. Harry je dobio napadaj jakoga kašlja. Tko je Mr. Bean? upitao je izmučenim, neprepoznatljivim glasom. Mr. Bean? Birgitta ga je upitno pogledala. Ili netko tko je nalik na engleskoga komičara..onoga koji se, mislim, zove Rowan Atkinson. Ah, Mr. Bean - da, rekla je Birgitta ponovno se nasmijavši smijehom šumske ptice. To je dobro, samo tako dalje, pomislio je Harry.,To je Alex, šef bara. On dolazi tek kasnije. Imamo razloga pretpostaviti da je bio zainteresiran za Inger. Da, Alex je bio bacio oko na Inger. Ali ne samo na Inger, većina djevojaka ovdje na baru u nekom su se trenutku morale suočiti s njegovim više ili manje očajničkim pokušajima zbližavanja. Fiddler Ray, tako ga mi ostali zovemo. Inger ga je prozvala Mr. Bean. Nije mu lako sirotom. Prešao je tridesetu, a još uvijek živi s mamom. Izgleda da ništa od njega. Ali, kao šef je sasvim u redu. I posve bezazlen ako na to mislite. Kako to znate? Birgitta se počešala po nosu. Nije to u njemu. Harry se pretvarao da nešto zapisuje u bilježnicu. Znate li je li Inger poznavala ili susrela nekoga u kome je... kako da kažem, toga bilo?
Pa, ovdje se vrzmaju svakakvi tipovi. Nisu to samo homići, a Inger je sigurno mnogima zapela za oko onako lijepa kakva je - bila. Ali, nijedan mi konkretno ne pada na pamet. Samo... Što? Ne, ništa. U izvještaju sam pročitao da je Inger ovdje radila one večeri kada pretpostavljamo da je ubijena. Je li poslije posla imala kakav dogovor ili je išla ravno kući? Uzela je iz kuhinje nešto ostataka hrane za psa, kako je rekla. Znala sam da nema psa pa sam ju pitala kamo ide. No, samo je rekla da ide kući. Više od toga ne znam. Tasmanski vrag, promrmljao je Harry. Upitno ga je pogledala. Njezin stanodavac ima psa, dodao je pojašnjavajući..vjerojatno ga je morala mititi da bi živa i zdrava ušla u kuću. Harry joj je zahvalio na iskazu. Kada su htjeli poći, Birgitta je rekla: Svi mi u Alburyju užasnuti smo time što se dogodilo. Kako su to primili njezini roditelji? Mislim da im nije lako, rekao je Harry, naravno, oboje su u šoku i predbacuju si što su dopustili da Inger dođe ovamo. Lijes će sutra biti prebačen u Norvešku. Mogu vam nabaviti adresu u Oslu ako netko odavde želi poslati cvijeće za pogreb. Hvala, to bi bilo vrlo ljubazno. Harry je htio još nešto pitati, no uza svu priču o smrti i pogrebu to jednostavno nije bilo moguće. Dok su izlazili, njezin je osmijeh gorio na mrežnici njegova oka. Znao je da će ondje još dugo gorjeti. Ma, kvragu, promrmljao je, ili - ili! U lokalu su u međuvremenu svi transvestiti i mnogi drugi gosti stajali na stolovima i plesali uz Katrina & The Waves. "Walking On Sunshine treštalo je iz zvučnika. Na mjestu poput Alburyja nema mnogo vremena za razmišljanje i žalovanje, rekao je Andrew. To je valjda tako, rekao je Harry, život ide dalje. Zamolio je Andrewa da ga na trenutak pričeka, vratio se do bara i domahnuo Birgitti. Oprostite, još samo jedno pitanje. Da? Harry je duboko uzdahnuo. Već je bio ljutit, ali sada je bilo prekasno. Znate li ovdje u gradu neki dobar tajlandski restoran? Birgitta se zamislila.
Da, u Bent Streetu, ima jedan u poslovnoj četvrti. Znate li gdje je to? Navodno je jako dobar. Tako dobar da biste mogli zamisliti da se pridružite? Ovo sada doista nije zvučalo loše, pomislio je Harry. No, bilo je prilično neprofesionalno. U to nije bilo sumnje. Birgitta je rezignirano zastenjala, ali tako da se Harry zapravo osjetio ohrabrenim. Osim toga, još uvijek je obuzdavala osmijeh. Koristite li često tu zamku, naredniče? "Vrlo često. Djeluje li? Statistički gledano? Ne često. Nasmijala se, nagnula glavu u stranu i znatiželjno pogledala Harryja. Zatim je slegnula ramenima. Zašto da ne? U srijedu sam slobodna. Oko devet? Ali ti plaćaš, murjak!
3. BISKUP, BOKSAČ I MEDUZA Kada je Harry otvorio oči, bila su tek četiri sata ujutro. Pokušao je ponovno zaspati, ali ga je misao na nepoznatog ubojicu Inger Holter i na to da je u Oslu sada osam navečer držala budnoga. Osim toga, stalno mu se ukazivalo ono pjegavo lice s kojim je razgovarao samo dvije minute, ali zbog kojega je ipak ispao onako blesav. Ti netaktični Hole! šaputao je u mraku hotelske sobe proklinjući samoga sebe. U šest sati pomislio je da bi mogao ustati. Nakon osvježavajućeg tuširanja izašao je na doručak. Na blijedoplavom nebu ocrtavalo se neugledno sunce. Iz poslovne četvrti dopiralo je brojanje, no jutarnja prometna gužva još nije stigla ovamo gore do crvenih svjetiljaka i crno našminkanih očiju. King s Cross je imao izvjestan šarm neusiljenosti, neku življenu ljepotu koja je Harryja potaknula da potiho pjevuši, Osim nekoliko rijetkih zakašnjelih noćnih ptica, zaljubljenog para usnulog na stubama i blijede, oskudno odjevene prostitutke u jutarnjoj smjeni, ulice su bile još puste. Pred kafićem je muškarac prskao nogostup, a Harry je sa smiješkom uspio naručiti rani doručak. Dok je doručkovao slaninu i tost, drzak jutarnji povjetarac samo što mu nije otpuhao ubrus. Uranili ste, Holy, rekao je McCormack: To je dobro, mozak najbolje radi između pola sedam i jedanaest sati. Ako mene pitate - poslije toga vremena sve drugo je većinom šrot. Osim toga, ovdje je ujutro još vrlo tiho. Kada poslije deset počne prava gužva, jedva još mogu zbrojiti dva i dva. Možete li vi? Moj sin uvijek tvrdi da mora uključiti muzičku liniju dok uči jer bi mu tišina strašno smetala. Šašavo, zar ne? Svejedno, u svakom slučaju jučer mi je u jednom trenutku prekipjelo, ušao sam u njegovu sobu i isključio taj grozomorni stroj. To mi je potrebno da bih mislio! povikao je. Rekao sam mu da treba učiti kao normalan čovjek. Tata, ljudi su različiti, uzvratio je ogorčeno. Ha, čujte, to su te godine. McCormack se zaustavio i pogledao sliku na svom radnom stolu. Imate li djece, Holy? Nemate? Katkada se upitam što sam pobogu učinio. Inače, u kakvu su vas rupetinu smjestili? Crescent, King s Cross, Sir. Baš King s Cross. Tamo niste prvi Norvežanin. Prije nekoliko godina imali smo u službenom posjetu norveškoga biskupa ili tako nešto, više se točno ne sjećam kako se to zove. U svakom slučaju, njegov ured u Oslu bio mu je rezervirao sobu u hotelu King s Cross. Mislili su da ime hotela ima nekakvo biblijsko značenje. Kada je biskup sa svojom svitom navečer stigao u hotel, jedna od onih starih, sparušenih kurvi primijetila je svećenički ovratnik pa mu je dala nekoliko sočnih ponuda. Mislim da se biskup odjavio iz hotela brže nego što su mu kovčezi stigli u sobu...! McCormack se smijao do suza.
Da, da. Holy, kakvi su vam danas planovi? Pitam se je li moguće pogledati truplo Inger Holter prije nego što ga prevezu u Norvešku, Sir. Kada dođe, Kensington vas može otpratiti do Patologije. Ali, zar niste dobili kopiju obdukcijskog nalaza? Jesam, jesam, Sir, samo... Samo? Bolje mislim kada pred sobom vidim truplo. McCormack se okrenuo prema prozoru i nešto promrmljao što je Harry protumačio kao OK. U podrumu mrtvačnice South Sydney Morgue bilo je osam stupnjeva, a vani na ulici dvadeset i osam. Jesi li sada pametniji? upitao ga je Andrew. Smrzavao se pa je jaknu jače pritegnuo oko sebe. Pametniji? Ne, odgovorio je Harry promatrajući posmrtne ostatke Inger Holter Lice je vrlo dobro pretrpjelo pad. Jedna je nosnica bila rasječena, a čeljusna kost duboko utisnuta u lice, no nije bilo nikakve sumnje da to voštano blijedo lice pripada istoj djevojci koja se onako vedro smiješi na slici u policijskom izvješću. Na vratu su se mogli prepoznati crni madeži. Na drugim dijelovima tijela posvuda su bile modrice, razderotine i više ili manje duboke posjekotine. Jedna od njih bila je tako duboka da se nazirala kost. Roditelji žele vidjeti slike. Norveško veleposlanstvo upozorilo je da se to ne preporuča, no odvjetnik je inzistirao. Nijedna majka ne bi svoje dijete trebala vidjeti u takvu stanju. Andrew je odmahivao glavom. Harry je s pomoću povećala proučavao tragove davljenja na vratu. Ubojica ju je zadavio golim rukama. Nije lako tako ubiti čovjeka. Počinitelj je morao biti ili vrlo jak ili silno motiviran. Ili je to već više puta učinio. Harry je pogledao Andrewa. Kako to misliš? Pod noktima nema ostataka kože, na njezinoj odjeći nema otrgnutih vlasi ubojice, a zglobovi na prstima ne pokazuju tragove borbe. Vjerojatno je ubijena tako brzo i učinkovito da nije ni stigla pružiti otpor. Podsjeća li vas taj postupak na nešto čime ste se već jednom morah baviti? Andrew je slegnuo ramenima. Kada čovjek dovoljno dugo radi, sva ga ubojstva podsjećaju na nešto što je već jednom vidio. Ne, pomislio je Harry. Naprotiv Kada čovjek dugo radi, nauči prepoznavati sitne nijanse svakog ubojstva, potankosti pojedinog čina koji ga razlikuju od svih ostalih.
Andrew je pogledao na sat. Za pola sata počinje nam jutarnji sastanak. Trebali bismo požuriti. Voditelj istražnog povjerenstva bio je Larry Wadkins, komesar s pravnim fakultetom koji se pravocrtno uspinjao na profesionalnoj ljestvici. Imao je uske usnice, rijetku kosu i govorio je brzo i pragmatično bez emocija i suvišnih pridjeva. Ili socijalnog instinkta, rekao je Andrew bez okolišanja..vraški dobar istražitelj, ali ga ne smiješ zamoliti da roditeljima javi kako im je kći nađena mrtva. A kada je pod stresom, odmah počne psovati, nadodao je Andrew. Wadkinsova desna ruka bio je Sergej Lebie, ćelav, uvijek dobro odjeven Jugoslaven crne šiljaste bradice zbog koje je izgledao kao Mefisto u odijelu. Andrew je kazao kako muškarcima koji toliko paze na svoj izgled obično uvijek pristupa s velikom skepsom: No Lebie zapravo nije maneken, samo je vrlo pedantan. Između ostaloga je i opsjednut proučavanjem svojih noktiju dok s nekim razgovara, ali u tome nema bahatih namjera. A nakon svake pauze za ručak čisti cipele, Samo ne očekuj da mnogo govori, ni o sebi ni o ičemu drugom. Najmlađi u timu bio je Yong Sue, sićušan i kao čačkalica mršav simpatičan momak kojemu je uvijek titrao smiješak na kraju tankoga ptičjeg vrata. Obitelj Yonga Suea prije trideset se godina doselila iz Kine u Australiju. Prije deset godina, Yongu Sueu tada je bilo devetnaest godina, roditelji su mu otputovali u posjet u Kinu. Nikada se nisu vratili. Djed je mislio da mu se sin upetljao u nekakve političke stvari, ali nije to htio istraživati. Sue nikada nije saznao što se zapravo dogodilo. Sada se morao brinuti za baku i djeda i dvoje mlade braće i sestara, radio je dvanaest sati na dan od kojih se barem deset sati smješkao. Ako znaš neki loš vic, ispričaj ga Sueu, on se svemu smije, rekao je Andrew. Sada su se svi okupili u tijesnoj sobici u kojoj se škripavi kutni ventilator brinuo za cirkulaciju zraka. Wadkins je stao ispred ploče i predstavio Harryja. Naš norveški kolega preveo je pismo koje smo našli u Ingerinom stanu. Možete li nam reći o tome nešto zanimljivo, Hole? Ho-li! Sorry, Holy. Dakle, očito je u to vrijeme bila u vezi s muškarcem po imenu Evans. Na temelju onoga što stoji u pismu, valja pretpostaviti da je on muškarac na fotografiji iznad pisaćeg stola. Provjerili smo, rekao je Lebie..Vjerujemo da je to Evans White. Doista? Wadkins je lagano podignuo obrvu. Ne znamo o njemu mnogo. Roditelji su mu krajem šezdesetih godina stigli ovamo iz SAD-a i dobili boravišnu dozvolu. To tada nije bio problem, dometnuo je Lebie pojašnjavajući. U svakom slučaju - Volkswagenovim kombijem krstarili su zemljom, vjerojatno su se u skladu s tadašnjim običajima hranili vegetarijanskom hranom, marihuanom i LSD-om. Zatim su dobili dijete, rastali se, a kada je Evansu bilo osamnaest godina, otac se vratio u SAD. Majka se bavila