SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Similar documents
Tablice. 1. Trošarine na duhanske proizvode. Tablica 1.1. Pregled propisa koji uređuju oporezivanje duhanskih proizvoda u Europskoj uniji Tablica 1.2.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

BENCHMARKING HOSTELA

I I I M E Đ U N A R O D N I P R E G L E D I N T E R N A T I O N A L

TRŽIŠTE ELEKTRIČNE ENERGIJE USLOVI I PERSPEKTIVE

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE

Prekogranični programi suradnje u Europskoj uniji: ciljevi, modeli i izazovi

Institucije Evropske E

SPH NOVI START MJESEČNA NAKNADA. 37,50 kn

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd,

Modelling Transport Demands in Maritime Passenger Traffic Modeliranje potražnje prijevoza u putničkom pomorskom prometu

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA

ANALIZA PRIMJENE KOGENERACIJE SA ORGANSKIM RANKINOVIM CIKLUSOM NA BIOMASU U BOLNICAMA

PROJEKTNI PRORAČUN 1

Port Community System

DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE

Sažetak rezultata ESPAD istraživanja 2003

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB.

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U NAFTNOJ INDUSTRIJI - PRIMJER INA-e D.D.

UTJECAJ NARODNE REPUBLIKE KINE NA GLOBALNE ENERGETSKE PROCESE

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017

Lela Tijanić UDK (4-67) Pregledni rad Review POLITIKA EUROPSKE UNIJE U FORMIRANJU KLASTERA EUROPEAN UNION CLUSTER POLICY

Modul 1 Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina. Knjiga D - Energetske bilance do godine

Possibility of Increasing Volume, Structure of Production and use of Domestic Wheat Seed in Agriculture of the Republic of Srpska

Mogudnosti za prilagođavanje

ANALIZA UTJECAJA ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA FINANCIJSKI SEKTOR

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije

_Energetika i naftna industrija

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

*** NACRT PREPORUKE. HR Ujedinjena u raznolikosti HR 2014/0238(NLE)

Marta Vejmelka STARTUP U EUROPSKOJ UNIJI

FINANCIJSKI REZULTATI ZA PRVO TROMJESEČJE GODINE

Podešavanje za eduroam ios

PRIRODNI PLIN KAO KLJUČNI DIO ENERGETSKE STRATEGIJE ZA KONKURENTNO HRVATSKO GOSPODARSTVO

KORIŠTENE KRATICE. xvii

ZNAČAJ POSLOVANJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA U GOSPODARSTVU REPUBLIKE HRVATSKE I GOSPODARSTVIMA ZEMALJA EUROPSKE UNIJE

Mala i srednja poduzeća u uvjetima gospodarske krize u Hrvatskoj

NAUTICAL TOURISM - RIVER CRUISE ONE OF THE FACTORS OF GROWTH AND DEVELOPMENT OF EASTERN CROATIA

Makroekonomska analiza izvozne konkurentnosti prehrambene industrije Republike Hrvatske

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings

Sputani. Zašto nas europski energetski divovi žele držati ovisnima o fosilnom gorivu iz uvoza

ENERGETIKA I OKOLIŠ U OKVIRU EU - POLOŽAJ REPUBLIKE HRVATSKE

ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP

Zaduženost Republike Hrvatske i zemalja srednje i istočne Europe

WWF. Jahorina

IZVJEŠĆE O NAPRETKU POSTIGNUTOM U OSTVARENJU NACIONALNIH CILJEVA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI NA TEMELJU ČLANKA 24. STAVKA 1. U SKLADU S DIJELOM 1

KONKURENTNOST HRVATSKE INDUSTRIJE KAO ČLANICE EUROPSKE UNIJE

EKONOMSKI POKAZATELJI Smisao ekonomije i ekonomskih indikatora

HRVATSKO TRŽIŠTE MEDA U EUROPSKOM OKRUŽENJU. Dragana Dukić (1), Z. Puškadija (2), I. Štefanić (2), T. Florijančić (2), I.

PROVEDBA KYOTSKOG PROTOKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Usporedba makroekonomskih i poslovnih pokazatelja prehrambene industrije Hrvatske i Europske unije

FINANCIJSKI REZULTATI PRVO POLUGODIŠTE 2016.

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević

Usporedba osnovnih makroekonomskih indikatora na tržištu rada odabrane skupine zemalja

ČISTA ENERGIJA ZA SVE EUROPLJANE

Ivana Pajsar, bacc. ing. agr. KONKURENTNOST VOĆARSKOG SEKTORA REPUBLIKE HRVATSKE U ODNOSU NA PREKOGRANIČNE ZEMLJE EUROPSKE UNIJE

BIODIZEL U PROMETU KAO ČIMBENIK ODRŽIVOG RAZVOJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

TREĆ I NAĆIONALNI AKĆIJSKI PLAN ENERGETSKE UĆ INKOVITOSTI ZA RAZDOBLJE

Ulazne promenljive se nazivaju argumenti ili fiktivni parametri. Potprogram se poziva u okviru programa, kada se pri pozivu navode stvarni parametri.

ZNAČAJ EUROPSKOG SEMESTRA ZA REFORME U HRVATSKOJ I ODABRANIM NOVIM EU ČLANICAMA

HIZ Makro izvještaj. Rujan 2017.

KREDITI, DUG I GOSPODARSKI RAST: IZLAZ IZ ZAČARANOGA KRUGA

DEVELOPMENT OF SMEs SECTOR IN THE WESTERN BALKAN COUNTRIES

Nejednakosti s faktorijelima

Sporazum CEFTA-2006 i vanjskotrgovinska razmjena poljoprivrednih proizvoda u Bosni i Hercegovini za razdoblje od do 2009.

UDK/UDC : :330.55(497.5) Prethodno priopćenje/preliminary communication. Nikolina Vojak, Hrvoje Plazonić, Josip Taradi

IZVOZNA STRATEGIJA MALOG OTVORENOG GOSPODARSTVA U ODNOSU NA EUROPSKU UNIJU I CEFTA-u

Rast poreznih stopa u Europskoj uniji 2012.

Analiza razvitka tržišta plina u Republici Hrvatskoj nakon donošenja Trećeg energetskog paketa EU

UNIVERZITET U BEOGRADU RUDARSKO GEOLOŠKI FAKULTET DEPARTMAN ZA HIDROGEOLOGIJU ZBORNIK RADOVA. ZLATIBOR maj godine

UTJECAJ UVOĐENJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE NA ODRŽIVI RAZVOJ ENERGETSKOG SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE S OSVRTOM NA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA

TRGOVINA ŠUMSKIM PROIZVODIMA NA PRIJELAZU U TREĆE TISUĆLJEĆE THE TRADE OF FOREST PRODUCTS AT THE TRANSITION TO THE THIRD MILLENIUM.

Regionalni klasteri i novo zapošljavanje u Hrvatskoj

Energetska obnova pročelja. Tonći Marinović Regionalni prodajni predstavnik

BORIS VUJČIĆ - GUVERNER

DUG JE PUT OD LJUBLJANE DO KYOTA: DOZVOLE ZA ZAGAĐIVANJE I POREZ NA UGLJIČNI DIOKSID

ULOGA NAFTE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

SISTEM ENERGETSKOG UPRAVLJANJA KAO MODEL ENERGETSKE EFIKASNOSTI U INDUSTRIJI ANALIZA STANDARDA EN16001 I ISO 50001

Fondovi EU i Junckerov plan - potencijali koje je nužno iskoristiti

Europska vladavina. Bijela knjiga

Sustav potpore za program OBZOR 2020.

Trošarine na energente i elektri nu energiju

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI

1.1. Bruto domaći proizvod

SAS On Demand. Video: Upute za registraciju:

STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13

CRNA GORA / MONTENEGRO ZAVOD ZA STATISTIKU / STATISTICAL OFFICE S A O P Š T E NJ E / STATEMENT Broj / No 76 Podgorica, god.

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT

Utjecaj fiskalne politike na razlike u prinosima državnih obveznica na tržištima u nastajanju

ANALIZA RELATIVNOG POLOŽAJA HRVATSKOG IZVOZA NA TRŽIŠTU EUROPSKE UNIJE

PLAĆE U HRVATSKOJ: TRENDOVI, PROBLEMI I OČEKIVANJA

Bušilice nove generacije. ImpactDrill

PUTNIČKE AGENCIJE U TRAVEL AGENCIES, 2017

Tržište ekoloških proizvoda u EU i Republici Hrvatskoj

Trening: Obzor financijsko izvještavanje i osnovne ugovorne obveze

Sustainable techno-economic solutions for the agricultural value chain

TURISTIČKA SATELITSKA BILANCA IZRAVNI I NEIZRAVNI UČINCI TURIZMA U RH. Opatija,

Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj 2013.

Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d.

UTJECAJ PROTOKOLA IZ KYOTA NA RAZVOJ HRVATSKOG ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA IMPACT OF KYOTO PROTOCOL ON DEVELOPMENT OF THE CROATIAN POWER SECTOR

Transcription:

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET DALIBOR ČAPEK KONKURENTNOST EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET KONKURENTNOST EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA DIPLOMSKI RAD Kolegij: Mentor: Student: Mikrosustav EU doc.dr.sc. Igor Cvečić Dalibor Čapek JMBAG: 0081129242 Studijski smjer: Menadžment Rijeka, 2015.

SADRŽAJ: 1. UVOD... 1 1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA... 1 1.2. RADNA HIPOTEZA... 1 1.3. CILJEVI I SVRHA ISTRAŽIVANJA... 1 1.4. ZNANSTVENE METODE... 2 1.5. STRUKTURA RADA... 2 2. TEMELJI EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA... 4 2.1. TEORIJSKI ASPEKT EUROPSKE UNIJE I ENERGETSKOG SEKTORA... 4 2.2. POVIJEST ENERGETSKOG SEKTORA U EUROPSKOJ UNIJI... 5 2.3. RAZVOJ I PRAVNA ZASNOVANOST ENERGETSKE POLITIKE EU-A... 5 2.4. NAJVAŽNIJI ČIMBENICI KONKURENTNOSTI ENERGETSKOG SEKTORA... 6 3. ANALIZA ČIMBENIKA KONKURENTNOSTI ENERGETSKOG SEKTORA... 9 3.1. PROIZVODNJA ENERGIJE U EU... 9 3.2. POTROŠNJA ENERGIJE U EU... 13 3.3. UVOZ I IZVOZ ENERGIJE U EU... 16 3.4. ENERGETSKA SIGURNOST I OVISNOST O UVOZU U EU... 19 3.5. CIJENE ENERGIJE U EU... 24 3.6. ENERGETSKA EFIKASNOST I INTENZITET... 36 4. DETERMINANTE I INSTRUMENTI RAZVOJA KONKURENTNOSTI EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA.. 41 4.1. ENERGIJA 2020... 43 4.1.1. POSTIZANJE ENERGETSKI EFIKASNE EUROPE... 43 4.1.2. IZGRADNJA INTEGRIRANOG EUROPSKOG ENERGETSKOG TRŽIŠTA... 45 4.1.3. SIGURNA I PRISTUPAČNA ENERGIJA ZA GRAĐANE I PODUZEĆA... 47 4.1.4. ŠIRENJE EUROPSKE VODEĆE POZICIJE U ENERGETSKOJ TEHNOLOGIJI I INOVATIVNOSTI... 48 4.1.5. JAČANJE EUROPSKE POZICIJE NA MEĐUNARODNOM TRŽIŠTU I SNAŽNA MEĐUNARODNA SURADNJA, OSOBITO SA SUSJEDNIM ZEMLJAMA... 49 4.2. ENERGETSKA UNIJA... 51 5. DOSADAŠNJA POSTIGNUĆA ZAJEDNIČKIH POLITIKA TE UČINCI ENERGETSKOG SEKTORA NA RAZVOJ GOSPODARSTVA... 54 6. IZAZOVI I PERSPEKTIVE RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA U EU... 58 7. ZAKLJUČAK... 60 LITERATURA... 62 POPIS TABLICA... 64 POPIS GRAFIKONA... 65

1. UVOD Koliko je energija važna za neko gospodarstvo, pa tako i za europsko, govori činjenica da se EU razvila iz Europske zajednice za ugljen i čelik, u doba kad je ugljen bio najvažnija sirovina za proizvodnju energije, te Europske zajednice za atomsku energiju. Od tada, pitanje energetike postalo je još aktualnije i važnije, kako zbog nemira na Bliskom Istoku i na istoku Europe te odnosa s Rusijom koji dovode u pitanje sigurnost opskrbe energijom, tako i zbog rastuće svijesti o utjecaju ljudskih gospodarskih aktivnosti na okoliš i klimatske promjene. Energija je kao preduvjet funkcioniranja gospodarstva te kao element koji značajno utječe na cijenu proizvodnje većine dobara važan čimbenik koji čini neko gospodarstvo više ili manje konkurentnim. 1.1. Problem i predmet istraživanja Problem istraživanja je ovisnost EU o uvozu energenata, nedovoljna diversifikacija dobavljača što je opasno za sigurnost opskrbe energijom, nedovoljna suradnja između država članica u energetskoj politici te slaba implementacija zajedničkih strategija koje se tiču energije, što sve zajedno loše utječe na konkurentnost europskog energetskog sektora te općenito na konkurentnost gospodarstva EU-a. Predmet istraživanja ovog rada su razlozi i načini poticanja konkurentnosti europskog energetskog sektora te utjecaj istog na ukupnu konkurentnost i razvoj europskog gospodarstva. 1.2. Radna hipoteza Na temelju analize teorijskih postavki te relevantnih ekonomskih pokazatelja vezanih uz energetski sektor moguće je dokazati nužnost suradnje država članica EU-a i integracije europskog tržišta za razvoj konkurentnosti energetskog sektora. 1.3. Ciljevi i svrha istraživanja Svrha istraživanja je dokazati važnost povećanja konkurentnosti energetskog sektora za razvoj gospodarstva i sigurnost Europske unije. 1

Ciljevi istraživanja su utvrditi sve relevantne čimbenike europskog energetskog sektora koji utječu na njenu konkurentnost, utjecaj konkurentnosti energetskog sektora na gospodarstvo te učinkovitost zajedničkih energetskih strategija. Ključna pitanja na koja se odgovara tijekom istraživanja su: - Koji su temelji zajedničkih politika Europske unije u području energetskog sektora? - Kakva je konkurentska pozicija pojedinih članica te Europske unije u cjelini u području energetike? - Koji su ciljevi zajedničkih politika u energetici? - Koja su dosadašnja postignuća zajedničkih politika u energetici? - Na čemu se temelji budućnost energetskog sektora Europske unije? - Koje su determinante razvoja energetskog sektora Europske unije? 1.4. Znanstvene metode Prilikom istraživanja tematike prikazane u diplomskom radu Konkurentnost europskog energetskog sektora u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije te metoda generalizacije. 1.5. Struktura rada Cjelokupni rad predstavljen je u sedam međusobno povezanih cjelina: Prvi dio (Uvod) predstavlja temu rada te njegovu glavnu zamisao. Predstavljeni su i problem i predmet istraživanja, radna hipoteza, ciljevi i svrha istraživanja, znanstvene metode te struktura rada. Predstavljena su i ključna pitanja na koja rad nastoji pružiti odgovore. U drugom djelu (Temelji europskog energetskog sektora) opisuju se najvažniji pojmovi vezani za Europsku uniju i energetsku politiku te se ukratko prezentiraju počeci zajedničkih energetskih politika te njihova pravna zasnovanost. 2

Treći dio (Analiza čimbenika konkurentnosti energetskog sektora) donosi analizu najvažnijih čimbenika kojima se mjeri konkurentnost energetskog sektora, s naglaskom na države članice Europske unije, EU u cjelini te na njene glavne konkurente. U četvrtom djelu (Determinante i instrumenti razvoja konkurentnosti europskog energetskog sektora) predstavljaju se determinante koje utječu na razvoj konkurentnosti, te strategije i glavni ciljevi energetske politike Europske unije, te se opisuje na koje načine se ti ciljevi žele ostvariti. Peti dio (Dosadašnja postignuća zajedničkih politika te učinci energetskog sektora na razvoj gospodarstva) pokazuje efektivnost dosadašnjih napora u području energetike te se ukratko prikazuje direktan utjecaj energetskog sektora na gospodarstvo. Šesti dio (Izazovi i perspektive razvoja energetskog sektora u EU) donosi pregled izazova s kojima se EU suočava u nastojanjima da razvije konkurentnost energetskog sektora te perspektive razvoja istog. U sedmom dijelu (Zaključak) dana je sinteza rezultata cjelokupnog rada. 3

2. TEMELJI EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA Na početku rada ukratko se opisuju najvažniji pojmovi vezani uz Europsku uniju i energetski sektor. Prikazuju se začeci i razvoj zajedničke energetske politike te njihova pravna zasnovanost. Nakon toga se objašnjava na čemu se temelji konkurentnost nekog energetskog sektora, što je predmet daljnje analize. 2.1. Teorijski aspekt Europske unije i energetskog sektora Europska unija (EU) je regionalna organizacija europskih država putem koje njezine članice ostvaruju određene zajedničke ciljeve. EU ima obilježja međunarodne organizacije, ali i federalne i konfederalne zajednice. Uniju karakteriziraju zajedničke politike, temeljene na zajedničkom zakonodavstvu, i zajedničke institucije širokih ovlasti, ali i postajanje nacionalnih politika. Stvaranje Unije omogućilo je realiziranje brojnih zajedničkih ciljeva, poput Unutarnjeg europskog tržišta, slobodnog kretanja radnika, studenata i ostalih građana Unije, stvaranja ekonomske i monetarne unije kao i uvođenje jedinstvene valute - eura, itd. (Kandžija, Cvečić, 2010:4). S ekonomskog gledišta, energetika je primarno infrastrukturni sektor koji sustavno istražuje, koristi i komercijalno proizvodi te opskrbljuje sve vrste potrošača svim dostupnim izvorima energije po ekonomski prihvatljivim cijenama (Pašalić, 1999:74). Energetski sektor doprinosi gospodarskom rastu na dva načina. Prvo, energetika je važan gospodarski sektor koji stvara radna mjesta i dodanu vrijednost kroz vađenje, transformaciju i distribuciju energetskih dobara i usluga za cijelo gospodarstvo. Energetski sektor proširuje svoj utjecaj u gospodarstvu kao investitor, poslodavac te kupac roba i usluga. Drugo, energija podupire cijelo gospodarstvo. Energija je input gotovo svim proizvodima i uslugama. U mnogim državama, energija se uzima zdravo za gotovo, ali cjenovni šokovi i prekidi u opskrbi mogu uzdrmati cijelo gospodarstvo (WEF, 2012:7). Energetska politika obuhvaća mjere koje utječu na korištenje primarnih energetskih izvora (ugljena, nafte, plina, obnovljivih izvora), nuklearne energije i sekundarnih izvora (električne energije) te upravljanje njihovom potražnjom (praćenjem i reguliranjem). Ekonomski razvoj i socijalni napredak usko su povezani s raspoloživošću i troškovima energetskih resursa, a energetska politika utječe na proizvodnju i korištenje energije radi osiguranja ekonomskog 4

rasta i blagostanja građana. Mnogi su izvori energije ograničeni i njihova upotreba je često izvor onečišćenja, što je u sukobu s ostalim ekonomskim i društvenim ciljevima. U današnje vrijeme energetska politika neminovno se vodi na integrirani način s politikom zaštite okoliša, posebno u kontekstu borbe protiv klimatskih promjena (Kandžija, Cvečić, 2010:843). 2.2. Povijest energetskog sektora u Europskoj uniji Integracija energetskog tržišta EU-a započinje 1951. godine kada je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC). Cilj je bila zajednička kontrola nad dvjema robama koje su bile ključne i za ratovanje i za rekonstrukciju podjednako, stvarajući zajedničke političke interese i poboljšanje suradnje. Šest godina kasnije osnovana je još jedna europska zajednica temeljena na energiji, Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Unatoč tim počecima, europska integracija u području energije se nije razvijala previše glatko. Ne samo da se važnost ECSC-a smanjila jer je ugljen zbog nafte gubio na važnosti, nego su razlike u strukturi energetskih tržišta i transportnim rutama među državama članicama rezultirale različitim interesima otežavajući suradnju energetskih politika (Langsdorf, 2011:2). Premda se čitav projekt Europske zajednice temeljio na ideji formiranja zajedničkog tržišta za ugljen, odnosno suradnji u području nuklearne energije (EURATOM), tek je Lisabonski ugovor iz 2007. godine, nakon mnogo godina nastojanja i različitih interdisciplinarnih pristupa u njezinom definiranju, postavio pravni okvir i temelj daljnjeg definiranja energetske politike. U poglavlju XXI. Ugovora o funkcioniranju EU-a potvrđuju se i proširuju nadležnosti Unije u području funkcioniranja energetskog tržišta, sigurnosti opskrbe energije, promicanja energetske učinkovitosti, razvoja novih obnovljivih izvora i međupovezanosti energetskih mreža. Međutim, postojanje jednog članka još je uvijek daleko od postojanja koherentne zajedničke energetske politike (Kandžija, Cvečić, 2010:843). 2.3. Razvoj i pravna zasnovanost energetske politike EU-a U okvirima EU-a energija je oduvijek smatrana pitanjem od izrazitog nacionalnog interesa. I danas, kada specifične odredbe Ugovora definiraju ciljeve i nadležnosti institucije u ovom području, a energetska politika čini područje podijeljenog djelovanja država članica i Unije (čl. 4 Ugovora o funkcioniranju EU-a), države članice su i dalje te koje su odgovorne za 5

vlastite energetske politike. Energetsku politiku EU-a stoga karakteriziraju snažne suprotnosti i konflikti između zajedničke politike i nacionalnih politika (Kandžija, Cvečić, 2010:843). Kako do Lisabonskog ugovora nisu postajale konkretne odredbe o energetskoj politici koje bi poslužile kao temelj sekundarnog zakonodavstva EU-a na ovom području, ona se temeljila na nekoliko članaka iz drugim područja. To se prije svega odnosilo na politiku zaštite okoliša, politiku tržišnog natjecanja te vanjsku politiku i pravila Unutarnjeg tržišta. Tako je došlo do formiranja unutarnjeg tržišta plina i električne energije te do potpunog otvaranja energetske mreže EU-a i njezinog uključivanja u međunarodnu energetsku mrežu. S obzirom da je Mastrichtskim ugovorom politika zaštite okoliša postala zajednička, a Unija još više promovirala transeuropske mreže (TENs) na području transporta, telekomunikacija i energetike, posrednim djelovanjem kroz ove dvije oblasti energija je skromno nalazila mjesta u odredbama Ugovora o EZ-u (danas: Ugovor o funkcioniranju EU-a). Nadalje, članak 122 Ugovora o funkcioniranju EU-a, u duhu solidarnosti, predviđa mogućnost uvođenja određenih ekonomskih mjera kojima se ublažavaju velike poteškoće izazvane opskrbom određenih proizvoda, a posebno energenata, dok članak 352, u slučaju potrebe i uz suglasnost svih zemalja članica, dopušta mogućnost djelovanja i izvan predviđenih ovlasti kako bi se ostvarili ciljevi Unije (Kandžija, Cvečić, 2010:846). Lisabonski ugovor daje energiji posebno poglavlje (XXI) i novi članak (čl. 194 Ugovora o funkcioniranju EU-a) kojim je predviđeno da ciljeve energetske politike Unija treba uskladiti s funkcioniranjem Unutarnjeg tržišta i ciljevima zaštite okoliša. Europski parlament i Vijeće ministara, koristeći osnovni zakonodavni postupak Unije, utvrđuju mjere potrebne za ostvarenje tih ciljeva, pri čemu se prethodno savjetuju s Odborom regija te Ekonomskim socijalnim odborom. Zemlje članice samostalno utvrđuju uvjete eksploatacije energetskih resursa, izbor između različitih izvora energije te opću strukturu nacionalne energetske opskrbe. Mjere fiskalne prirode (npr. oporezivanje fosilnih goriva) mogu se usvojiti jednoglasnom odlukom Vijeća u okviru specijalne procedure odlučivanja (Kandžija, Cvečić, 2010:847). 2.4. Najvažniji čimbenici konkurentnosti energetskog sektora Konkurentnost energetskog sektora neke države, regije ili regionalne organizacije poput Europske unije može se mjeriti na niz različitih načina. Odnosno, niz je ključnih čimbenika 6

koji određuju konkurentnost energetskog sektora. S obzirom da je energetika sektor koji sam po sebi u značajnoj mjeri određuje konkurentnost drugih sektora, jer svojom cijenom utječe na cijenu gotovo svih finalnih proizvoda, određivanje njene konkurentnosti je time specifičnije. Osim toga, cijene energije i njena dostupnost utječu i na sve građane s obzirom na njezin utjecaj na kupovnu moć i s obzirom na to da je ona pokretač današnjeg načina života. Na temelju proučene literature u nastavku se kratko predstavljaju te potom analiziraju najvažniji čimbenici konkurentnosti energetskog sektora. Za stabilnost i konkurentnost energetskog sektora važna je sigurnost opskrbe energentima. To se prvenstveno odnosi na ovisnost o uvozu energenata te diversificiranost uvoza i općenito korištenja energije. Ako neko gospodarstvo ovisi o uvozu energije iz manjeg broja zemalja, njena je pozicija ugroženija jer je podložnija političko-ekonomskim utjecajima te zemlje ili zemalja. Izvoznik tada ima veću moć u određivanju cijena. Tako je ugrožena i sigurnost zemlje uvoznice u razdobljima gospodarskih i političkih nestabilnosti i slično. Ovisnost o malom broju izvora energija čini gospodarstvo podložnije sezonskim oscilacijama u proizvodnji i cijenama energije. Nesigurna opskrba negativno utječe na investicijske odluke i općenito na gospodarstvo i građane zemlje uvoznice. Proizvodnja energije jača konkurentnost gospodarstva kroz smanjenje ovisnosti o uvozu te na izravne i neizravne načine doprinosi BDP-u i zapošljavanju. Na konkurentnost energetskog sektora utječu i cijene energije, osobito u odnosu na konkurentska gospodarstva. Odnosno, cijene energije utječu na konkurentnost drugih sektora, čineći tako neko gospodarstvo više ili manje konkurentnim. Veliku ulogu ima i energetska infrastruktura, koja direktno utječe i na efikasnost korištenja energije, cijene energenata te mogućnost uvoza ili izvoza, sigurnost opskrbe i diversificiranost kroz razgranatost infrastrukturne mreže i mogućnosti skladištenja iste. Jedan od čimbenika konkurentnosti je i energetska efikasnost nekog gospodarstva. Efikasno korištenje energije smanjuje troškove gospodarskog subjekta ili pojedinca, jer se na taj način troše manje količine energije. Dugoročno, tako se vrši pritisak na cijenu energije koja tada posljedično može opadati uslijed manje potražnje. Povećanjem energetske efikasnosti smanjuje se i potreba za uvozom energije te se pozitivno utječe na okoliš. Jedan od načina prikazivanja energetske efikasnosti je energetski intenzitet. On pokazuje kolika količina energije je potrebna da se proizvede jedna jedinica BDP-a. 7

Zbog prirode strateških ciljeva koje je postavila EU u svrhu postizanja veće energetske konkurentnosti, posebnu važnost ima i zaštita okoliša te smanjivanje emisije štetnih plinova. Isto tako, kako je EU jedinstvena organizacija u svijetu, posebna pažnja se pridaje i stupnju integriranosti tržišta, međusobna suradnja država članica te usklađenost njihovih politika kada je u pitanju energetika. Tri su glavna cilja energetske politike EU-a, a to su sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivost. Kroz strategiju Energija 2020 EU želi ostvariti te ciljeve. Ona se fokusira na 5 strategija kojima želi postići energetsku efikasnu Europu, izgraditi integrirano europsko energetsko tržište, ojačati kupovnu moć građana, proširiti vodeću poziciju u energetskoj tehnologiji i sigurnosti te ojačati svoju poziciju na međunarodnom tržištu (Europska komisija, 2011:7). 8

3. ANALIZA ČIMBENIKA KONKURENTNOSTI ENERGETSKOG SEKTORA Nastavak rada donosi analizu ključnih čimbenika koji utječu na konkurentnost europskog energetskog sektora. Analiza se temelji na dostupnim podacima za države članice te za EU u cjelini i njene konkurente. 3.1. Proizvodnja energije u EU Tablica 1 prikazuje proizvodnju energije u 2003. i 2013. godini po državama članicama EU. Osim toga, iz iste tablice se iščitava udio u proizvodnji po pojedinim izvorima energije u 2013. godini, za odabrane zemlje. Tako se vidi da je proizvodnja primarne energije 2013. godine u EU-28 iznosila 789.8 milijuna ekvivalentnih tona nafte (toe) 1. Trend proizvodnje u EU-28 je uglavnom opadajući, nakon što su sirovine za proizvodnju energije uglavnom iscrpljene i/ili su proizvođači zaključili kako je proizvodnja iz ograničenih resursa neekonomična. U odnosu na 2003., u 2013. godini je proizvodnja primarne energije bila manja za 15.42%. Proizvodnja je u 2013. bila najveća u Francuskoj, sa udjelom od 17.1% u ukupnoj proizvodnji EU-28, dok je 2003. godine proizvodnja bila najveća u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), s udjelom od 26.23%. Najveći proizvođači primarne energije u 2013. bili su Francuska, Njemačka i UK, a slijede ih Poljska i Nizozemska. UK je zabilježilo najveću redukciju u proizvodnji primarne energije, sa smanjenim outputom od 135.4 milijuna toe u razdoblju od 2003. do 2013. godine. Slijede ju Njemačka (14.3 milijuna toe), Danska (11.7 milijuna toe) i Poljska (8.2 milijuna toe). Najveći rast u proizvodnji primarne energije u tih 10 godina bilježe Nizozemska (11 milijuna toe), i Italija (9.1 milijuna toe) (Eurostat, 2014). 1 Tona ekvivalentne nafte (engl. ton of oil equivalent toe) tradicionalna je mjerna jedinica koja se koristi u statističko-komparativne svrhe. Jednaka je količini energije koja se otpušta izgaranjem jedne tone sirove nafte (Franscescato i ostali, 2008:15) 9

Tablica 1: Proizvodnja energije 2003. i 2013. godine (u milijunama toe) i udio pojedinih energenata u proizvodnji 2013. godine Izvor: Eurostat (2015.) Ukupna proizvodnja primarne energije 2003. 2013. Nuklearna energija Udio u proizvodnji (%), 2013. godine Kruta goriva Prirodni plin Sirova nafta Energija iz obnovljivih izvora EU-28 933.8 789.8 28.7 19.7 16.7 9.1 24.3 Belgija 13.5 14.6 75.2 0.0 0.0 0.0 20.0 Bugarska 10.1 10.5 34.8 45.4 2.1 0.3 17.3 Češka 33.4 29.9 26.6 59.0 0.7 0.9 12.2 Danska 29.3 16.6 0.0 0.0 25.8 52.3 19.5 Njemačka 134.9 120.6 20.8 37.4 7.4 3.1 27.9 Estonija 3.9 5.7 0.0 78.3 0.0 0.0 19.9 Irska 1.8 2.3 0.0 56.9 6.8 0.0 33.7 Grčka 9.9 9.3 0.0 72.3 0.1 0.8 26.7 Španjolska 32.8 34.3 42.6 5.1 0.1 1.1 50.6 Francuska 134.3 135.1 80.9 0.0 0.2 0.9 17.1 Hrvatska 3.7 3.6 0.0 0.0 41.6 16.8 41.4 Italija 27.8 36.9 0.0 0.1 17.2 15.9 63.7 Cipar 0.0 0.1 0.0 0.0 0.0 0.0 100.0 Latvija 1.7 2.1 0.0 0.1 0.0 0.0 99.7 Litva 5.2 1.4 0.0 1.7 0.0 6.2 91.1 Luksemburg 0.1 0.1 0.0 0.0 0.0 0.0 76.4 Mađarska 10.4 10.1 39.3 15.9 15.3 8.5 20.5 Malta 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 100.0 Nizozemska 58.7 69.7 1.1 0.0 88.7 3.1 6.2 Austrija 9.6 12.1 0.0 0.0 9.3 7.2 78.2 Poljska 78.8 70.6 0.0 80.5 5.4 1.4 12.1 Portugal 4.3 5.8 0.0 0.0 0.0 0.0 97.5 Rumunjska 29.5 26.1 11.5 17.8 32.9 16.3 21.3 Slovenija 3.3 3.6 38.5 30.3 0.1 0.0 30.2 Slovačka 6.4 6.4 64.1 9.1 1.6 0.2 22.9 Finska 15.8 18.0 33.8 9.4 0.0 0.4 55.2 Švedska 30.4 34.7 49.4 0.5 0.0 0.0 48.4 Ujedinjeno Kraljevstvo 244.9 109.5 16.6 6.7 30.0 38.3 7.7 Ta je proizvodnja primarne energije raspoređena na niz različitih izvora energije, od kojih je najvažnija nuklearna (s udjelom od 28.7% u ukupnoj količini). Važnost nuklearne energije posebice dolazi do izražaja u Belgiji, Francuskoj i Slovačkoj, gdje je njezin udio veći od polovice ukupne proizvodnje primarne energije. U EU-28 je 2013. godine otprilike četvrtina proizvodnje primarne energije dolazila iz obnovljivih izvora (24.3%), zatim slijede kruta 10

goriva (19.7%), prirodni plin (16.7%) i sirova nafta (9.1%). Izračun je baziran na ekvivalentnim tonama nafte (toe). Otprilike 70% energije iz obnovljivih izvora dolazi od biomase i otpada, 15% iz hidroelektrana, a preostalih 15% otpada na energiju dobivenu iz vjetra (9%), sunca (2%) te na geotermalnu energiju (4%) (grafikon 1) (Eurostat 2012:541). Grafikon 1: Udio u proizvodnji primarne energije u EU-27, 2009. godine (bazirano na toe) i struktura proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (%) Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata Rast proizvodnje primarne energije iz obnovljivih izvora bilježi najveći rast, posebno nakon 2002. godine (grafikon 2). Od tada do 2009. proizvodnja iz ovog izvora je porasla za 52.4%, ili za čak 60.2% ako se promatra razdoblje od 1999. do 2009. godine. Suprotno, razina proizvodnje iz drugih izvora energija bilježi pad, od čega najviše proizvodnja iz sirove nafte (-42.3%), krutih goriva (-26.1%), prirodnog plina (-24.6%) i nuklearnih elektrana (-5.2%). 11

Grafikon 2: Kretanje proizvodnje primarne energije od 1999. do 2009. godine u EU-27 (1999.= 100, bazirano na toe) Izvor: Eurostat (2012.) U 2013. godini, udio EU-28 u ukupnoj svjetskoj proizvodnji energije iznosi 5.87%. Najveći svjetski proizvođač primarne energije je Kina, s udjelom od 18,76%, a većinu svoje proizvodnje plasira na domaće tržište. Slijede ju Sjedinjene Američke Države (SAD) s udjelom od 13.42% (grafikon 3). Grafikon 3: Udjeli odabranih zemalja u ukupnoj proizvodnji primarne energije u svijetu, u 2013.godini Ostali 43,38% EU-28 5,87% Kina 18,76% SAD 13,42% Indija 4,05% Rusija Saudijska Arabija 9,89% 4,64% Izvor: Izračun autora prema podacima Eurostata 12

3.2. Potrošnja energije u EU Bruto domaću potrošnju energije u EU-28 posljednjih godina prati opadajući trend (grafikon 4). Iznimka je 2010. godina u kojoj je zabilježen nagli rast, ali to je posljedica naglog pada u 2009. godini kada je potrošnja bila 6% manja nego u 2008. Taj se nagli pad pripisuje globalnoj financijskoj krizi. U 2012. godini potrošnja je bila 1% manja nego godinu prije (što je otprilike 70,5 milijuna TJ), došavši tako tek malo ispod razine iz 2009. godine. Postepeno smanjenje posljednjih godina u potrošnji energije u EU ne pripisuje se smanjenoj gospodarskoj aktivnosti, već povećanoj brizi o efikasnosti korištenja energije (Eurostat, 2014:84). Grafikon 4: Bruto domaća potrošnja energije u EU-28, od 1990. do 2012. godine (1000 TJ) Izvor: Eurostat (2014.) Struktura bruto domaće potrošnje energije, koja se također može iščitati iz grafikona 4, pokazuje kako se u 2012. godini (kao i svih godina ranije) najviše koriste naftne prerađevine (51%), zatim plin (23%), nuklearna energija (14%) i obnovljivi izvori energije (11%). Udio 13

krutih goriva pao je ukupno za 10% od 1990. godine, dok je energija iz obnovljivih izvora povećala udio sa 4% u 1990. na 11% u 2012. godini (Eurostat, 2014:78). Struktura bruto domaće potrošnje energenata u nekoj zemlji ovisi o dostupnosti prirodnih resursa, strukturi gospodarstva i energetskih sustava. Estonija i Poljska su u 2012. imali udio krutih goriva preko 50% u ukupnoj domaćoj bruto potrošnji energije, dok je prosjek EU-28 17% (grafikon 5). Najmanji udio u korištenju krutih goriva (manje od 2%) imaju Luksemburg, Cipar i Malta, ali oni ujedno imaju najveći udio u ukupnom korištenju naftnih prerađevina u bruto domaćoj potrošnji (Malta 99%, Cipar 95% i Luksemburg 63%), dok je prosjek EU-28 50%. U Estoniji i Češkoj, udio naftnih prerađevina je bio ispod 20% u 2012. Udio prirodnog plina najviši je (preko 30%) bio u Nizozemskoj, Litvi, Italiji, Mađarskoj i UK, a najniži u Švedskoj (2%), a prosjek EU-28 iznosio je 24%. Udio obnovljivih izvora prešao je 30% u Latviji, Austriji i Švedskoj. Nuklearna energija koristila se u 14 zemalja članica, a najviše u Francuskoj (42%) i Švedskoj (32%), odnosno 13% kada se promatra prosjek EU-28 (Eurostat, 2014:79). Grafikon 5: Nacionalni udjeli energenata u ukupnoj potrošnji energije u EU, u 2012. godini Izvor: Eurostat (2014.) 14

Struktura finalne potrošnje energije u 2012. godini za EU-28 po sektorima pokazuje kako kućanstva, cestovni transport i industrija imaju najveći udio, svaki otprilike 26%. Na uslužni sektor otpada 13%, na preostali transport 6% a na ostalo 3% (Grafikon 6). Grafikon 6: Bruto domaća potrošnja energije po sektorima u EU-28, od 1990. do 2012. godine (1000 TJ) Izvor: Eurostat (2014.) EU-28 je jedan od najvećih svjetskih potrošača primarne energije, s udjelom od 12.46% u 2013. godini, a ispred nje su samo SAD (16.1%) i Kina (21.65%) (grafikon 7). Na EU-28, Kinu, SAD, Rusiju, Indiju i Japan opada 65.05% ukupne svjetske potrošnje primarne energije. 15

Grafikon 7: Udjeli odabranih zemalja u ukupnoj potrošnji primarne energije u svijetu, u 2013. godini Kina 21,65% Ostali 34,95% SAD 16,01% Japan 3,38% Rusija 5,66% Indija 5,89% EU-28 12,46% Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata 3.3. Uvoz i izvoz energije u EU Grafikon 8 prikazuje kretanje izvoza energije zemalja EU-28, od 1999. do 2012. godine. U 2012. godini, najviše se izvozio plin/ dizel ulje, 4.2 milijuna tera džula (TJ), a prate ga izvoz prirodnog plina (3.7 milijuna TJ) i benzina (3.3 milijuna TJ). 16

Grafikon 8: Izvoz odabranih energenata za EU-28, od 1990. do 2012. godine (1000 TJ) Izvor: Eurostat (2014.) Pad primarne proizvodnje iz ugljena, sirove nafte, lignita, prirodnog plina te u posljednje vrijeme iz nuklearne energije dovelo je do situacije gdje se EU sve više mora oslanjati na uvoz primarne energije kako bi zadovoljila potražnju. Uvoz primarne energije u EU-28 2013. godine nadmašio izvoz za 908,9 milijuna toe (tablica 2). Najveći uvoznici bile su najmnogoljudnije zemlje članice, s iznimkom UK i Poljske (gdje se nalaze rezerve nafte, plina i ugljena). Do 2011., jedini neto izvoznik primarne energije među zemljama članicama bila je Danska (Eurostat, 2014:70). 17

Tablica 2: Neto uvoz primarne energije u EU, od 2001. do 2013. godine (1000 toe) (toe po stanovniku) 2001. 2005. 2009. 2013. 2001. 2005. 2009. 2013. EU-28 856 568 983 448 943 604 908 979 1.77 2.00 1.89 1.79 Belgija 51 476 53 362 48 383 48 752 5.02 5.11 4.50 4.37 Bugarska 9 045 9 590 8 060 6 375 1.11 1.24 1.06 0.88 Češka 10 733 12 792 11 368 11 788 1.05 1.25 1.09 1.12 Danska -6 075-10 450-3 735 2 304-1.14-1.93-0.68 0.41 Njemačka 216 740 213 906 202 708 204 585 2.63 2.59 2.47 2.49 Estonija 1 697 1 442 1 166 848 1.24 1.07 0.87 0.64 Irska 13 671 13 715 13 163 12 344 3.57 3.34 2.96 2.69 Grčka 22 447 23 473 22 522 16 434 2.05 2.12 2.00 1.50 Španjolska 99 932 123 978 110 244 88 734 2.47 2.88 2.41 1.90 Francuska 136 296 144 391 136 002 125 091 2.24 2.30 2.11 1.91 Hrvatska 4 171 5 255 4 461 4 092 0.94 1.18 1.01 0.96 Italija 148 272 160 223 141 905 124 723 2.60 2.74 2.36 2.09 Cipar 2 502 2 822 2 920 2 338 3.59 3.77 3.66 2.70 Latvija 2 531 2 990 2 706 2 628 1.07 1.30 1.20 1.30 Litva 3 917 5 100 4 340 5 304 1.12 1.49 1.30 1.78 Luksemburg 3 728 4 684 4 260 4 203 8.49 10.16 8.63 7.83 Mađarska 13 879 17 501 25 878 11 904 1.36 1.73 1.48 1.20 Malta 1 594 1 606 1 985 2 143 4.07 3.99 4.80 5.09 Nizozemska 32 033 38 102 34 913 24 335 2.00 2.34 2.12 1.45 Austrija 19 935 24 620 21 002 21 038 2.49 3.00 2.51 2.49 Poljska 9 396 16 437 30 255 25 335 0.25 0.43 0.79 0.67 Portugal 21 844 24 768 20 584 17 101 2.13 2.35 1.94 1.63 Rumunjska 9 817 10 848 7 190 6 019 0.44 0.50 0.33 0.30 Slovenija 3 389 3 830 3 436 3 264 1.70 1.92 1.69 1.59 Slovačka 11 711 12 491 11 164 10 284 2.18 2.32 2.06 1.90 Finska 18 919 19 289 18 637 16 595 3.65 3.68 3.50 3.06 Švedska 19 166 20 206 17 951 16 020 2.16 2.24 1.94 1.68 Ujedinjeno Kraljevstvo -22 027 31 733 55 597 94 400-0.37 0.53 0.90 1.48 Izvor: Eurostat (2015.) EU-28 je najveći svjetski uvoznik primarne energije, s udjelom u ukupnom svjetskom uvozu primarne energije od 28.06% u 2013. godini. Slijedi ju SAD (12.35%), Kina (9.93%) i Japan (8.73%) (grafikon 9). 18

Grafikon 9: Udjeli odabranih zemalja u ukupnom uvozu primarne energije u svijetu, u 2013. godini Ostali 34,87% EU-28 28,06% Kina 9,93% SAD 12,35% Japan 8,73% Indija 6,05% Izvor: Izrada autora prema podacima Eurostata 3.4. Energetska sigurnost i ovisnost o uvozu u EU Osim direktnih utjecaja na BDP i zaposlenost, energetski sektor je duboko povezan sa drugim sektorima na načine koji nisu direktno uočljivi. Primjerice, svaka kalorija hrane koja se konzumira zahtjeva prosječan input od 5 kalorija fosilnih goriva, dok za krajnji proizvod poput govedine prosječan input naraste do 80 kalorija fosilnih goriva. Energetski sektor je i najveći potrošač svježe vode u industriji. On značajno utječe na dinamičnost i održivost čitavog gospodarstva, od stvaranja novih radnih mjesta do efikasnosti i okoliša (WEF, 2012:2). Generalno se energetska sigurnost definira kao neprekidna dostupnost energetskih izvora po pristupačnim cijenama. Energetska sigurnost ima više dimenzija: dugoročna energetska sigurnost se uglavnom bavi sa pravovremenim investicijama u energetsku opskrbu uzimajući u obzir gospodarski razvoj i zaštitu okoliša. Kratkoročna energetska sigurnost fokusira se na sposobnost energetskog sustava da brzo reagira na nagle promjene u ravnoteži između ponude i potražnje za energentima. Nedostatak energetske sigurnosti uzrokuje negativne ekonomske i 19

socijalne posljedice kroz fizički nedostatak energenata ili kroz nekonkurentske ili previše nestabilne cijene (IEA, 2011:7). Ovisnost Europske unije o uvozu energije, posebno nafte te u posljednje vrijeme i plina, pozadina je zabrinutosti europskih političara kada je u pitanju sigurnost europske opskrbe energijom. U nastavku se analizira rastuća ovisnost EU-a o uvozu energenata iz zemalja koje nisu njene članice (čak 53.2% bruto domaće potrošnje energije dolazi iz uvoza). Ovisnost o uvozu energije u EU-28 porasla je sa 40% bruto potrošnje energije u 1980-ima do 45.1% u 1999. godini te potom do 53.2% do 2013. godine (tablica 3). Najviše stope energetske ovisnosti zabilježene su za sirovu naftu (88.4%) i prirodni plin (65.3%). Od 2004. godine, neto uvoz energije na razini EU-28 je bio veći od njene primarne proizvodnje, drugim riječima, više od polovice bruto domaće potrošnje energije je bilo iz uvoza. Tablica 3: Stopa ovisnosti o uvozu energije u EU-28, od 2003. do 2013. godine (% neto uvoza u bruto domaćoj potrošnji i skladištenju, bazirano na toe) 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Svi energenti 48.8 50.2 52.2 53.6 52.9 54.7 53.7 52.8 54.0 53.3 53.2 Kruta goriva 35.0 38.2 39.4 41.7 41.5 44.9 41.1 39.5 41.7 42.2 44.2 Sirova nafta 78.5 80.7 82.4 83.8 83.5 85.0 84.1 85.2 86.0 88.2 88.4 Prirodni plin 52.0 53.6 57.1 60.3 69.5 61.7 63.4 62.2 67.1 65.8 65.3 Izvor: Eurostat (2015.) Danska je jedina država članica koja je 2009. godine bila neto izvoznik, zbog čega ima negativnu stopu ovisnosti o uvozu energije. Od ostalih, jedine države članice koje su zabilježile ovisnost o uvozu energije manju od 30% su Rumunjska, Estonija, UK i Češka. S druge strane, Malta, Luksemburg i Cipar su 2009. godine bile skoro u potpunosti ovisne o uvozu primarne energije (grafikon 10). 20

Grafikon 10: Stopa ovisnosti o uvozu energije za sve proizvode u 2009. godini (% neto uvoza u bruto domaćoj potrošnji i skladištenju, bazirano na toe) Izvor: Eurostat (2012.) Podrijetlo uvoza energije u EU-28 se značajno promijenilo posljednjih 10 godina (tablica 4). Rusija je kroz 10 promatranih godina preuzela vodeću ulogu u opskrbljivanju EU-28 krutim gorivima, te njen udio u 2013. godini iznosi 28.8%, dok je udio Južnoafričke Republike (JAR) pao sa 27.7% u 2003. na 6.8% u 2013. godini. Osim na Rusiju, uvoz krutih goriva u EU-28 se posljednjih godina sve više oslanjao na Kolumbiju i Sjedinjene Američke Države (SAD). Rusija drži vodeću poziciju i u opskrbljivanju sirovom naftom i prirodnim plinom u svim promatranim godinama. 21

Tablica 4: Glavni uvoznici primarne energije u EU, od 2003. do 2013. godine (%) 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Kruta goriva 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Rusija 13.2 18.0 23.7 24.8 24.8 26.1 30.0 26.9 26.2 25.9 28.8 Kolumbija 11.7 12.0 11.7 11.5 12.7 12.3 17.4 19.9 23.5 23.6 22.4 SAD 6.6 7.2 7.6 7.7 9.1 14.0 13.5 16.8 17.8 23.0 21.8 Australija 16.0 14.5 13.1 11.9 13.0 11.7 7.5 10.5 8.7 7.4 7.3 JAR 29.7 25.2 25.0 23.2 20.1 16.5 15.8 9.6 7.7 6.3 6.8 Indonezija 7.0 6.6 7.2 9.3 7.8 7.3 7.0 5.6 5.0 4.6 3.0 Kanada 2.7 2.4 3.2 2.7 3.0 2.6 1.4 2.0 2.2 1.7 1.7 Ukrajina 1.9 2.3 2.2 1.6 1.8 2.3 1.7 1.9 2.3 1.6 1.5 Norveška 1.1 0.6 0.5 0.3 0.5 0.6 0.8 0.8 0.6 0.3 0.6 Ostali 10.1 11.3 5.8 7.0 7.2 6.7 4.9 6.0 6.0 5.8 5.9 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Sirova nafta 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Rusija 31.2 32.5 32.9 33.8 33.7 31.8 33.5 34.7 34.8 33.7 33.5 Norveška 19.1 18.7 16.8 15.4 14.9 15.0 15.1 13.7 12.5 11.2 11.7 Saudijska Arabija 11.2 11.3 10.5 9.0 7.2 6.8 5.7 5.9 8.0 8.8 8.6 Nigerija 4.2 2.6 3.2 3.6 2.7 4.0 4.5 4.1 6.1 8.2 8.1 Kazahstan 2.7 3.3 4.4 4.6 4.6 4.8 5.3 5.5 5.7 5.1 5.8 Libija 8.4 8.8 8.7 9.1 9.7 9.9 8.9 10.1 2.8 8.2 5.6 Azerbajdžan 1.0 0.9 1.3 2.2 3.0 3.2 4.0 4.4 4.9 3.9 4.8 Alžir 3.0 3.3 3.5 2.5 1.9 2.5 1.6 1.2 2.6 2.9 3.9 Irak 1.5 2.2 2.1 2.9 3.4 3.3 3.8 3.2 3.6 4.1 4.6 Ostali 17.7 16.4 16.5 16.8 18.9 18.7 17.6 17.1 19.1 14.0 14.4 Prirodni plin 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Rusija 44.1 43.6 40.7 39.3 38.7 37.6 33.0 29.5 31.5 32.0 39.0 Norveška 25.5 24.3 23.8 25.9 28.1 28.4 29.3 27.5 27.4 31.2 29.5 Alžir 19.8 18.0 17.6 16.3 15.3 14.7 14.2 14.0 13.0 13.6 12.8 Katar 0.7 1.4 1.5 1.8 2.2 2.3 5.5 9.7 11.0 8.5 6.7 Nigerija 3.1 3.6 3.4 4.3 4.6 4.0 2.4 4.1 4.3 3.6 1.8 Linija 0.3 0.4 1.6 2.5 3.0 2.9 2.9 2.7 0.7 1.9 1.8 Trinidad i Tobago 0.0 0.0 0.2 1.2 0.8 1.7 2.3 1.5 1.0 0.9 0.8 Peru 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0. 0.0 0.0 0.0 0.8 0.5 Turska 0.0 0.0 0.0 0.0 0.0 0.1 0.2 0.2 0.2 0.2 0.2 Ostali 6.5 8.6 11.0 8.8 7.3 8.2 10.1 10.9 10.8 7.5 6.9 Izvor: Eurostat (2015.) Sigurnost opskrbe EU-a primarnom energijom može biti ugrožena ako je visoka proporcija uvoza koncentrirana na relativno mali broj partnera. Četiri petine (81.3%) uvoza prirodnog plina u EU-28 u 2013. godini je dolazilo iz Rusije, Norveške i Alžira, 53.8% uvoza sirove nafte iz Rusije, Norveške i Libije, dok je 73% uvoza krutih goriva iz Rusije, Kolumbije i Sjedinjenih Država. Može se primijetiti kako EU energiju većinom uvozi iz politički nestabilnih područja, što dodatno ugrožava stabilnost opskrbe energijom. 22

Tradicionalno se energetska sigurnost povezuje sa opskrbom naftom i naftnim prerađevinama. Danas opskrba naftom ostaje ključan čimbenik, ali rastuća složenost energetskih sustava zahtjeva sistematičan i rigorozan pristup razumijevanju šireg opsega potencijalnih opasnosti za sigurnost opskrbe energijom. MOSES je model koji služi za procjenu kratkoročne energetske sigurnosti neke države. MOSES identificira komplet indikatora vanjskih rizika (uvoz energije), domaćih rizika (transformacija i distribucija energije) i elastičnosti energetskih sustava (kapacitet promatrane zemlje da se nosi sa različitim vrstama poremećaja u opskrbi energijom). Analizira ukupno četiri dimenzije energetske sigurnosti koristeći 35 indikatora (IEA, 2011:7). Tablica 5 prikazuje ukupnu otpornost zemalja na vanjske poremećaje u opskrbi sirovom naftom. Odabrane države su razvrstane u pet grupa prema uvoznoj infrastrukturi i u tri grupe prema raznolikosti dobavljača. Najgore su rangirane Slovačka i Poljska koje imaju nisku raznolikost dobavnih pravaca te su u grupi najniže i niske uvozne infrastrukture. Prema uvoznoj infrastrukturi slijede ih Češka, Irska, Austrija i Švicarska, a prema raznolikosti dobavljača Finska i Mađarska. Od zemalja EU-a najbolje su rangirane Njemačka, Francuska i Italija, a od globalnih konkurenata se u istoj grupi nalaze Koreja i Japan. SAD nije uključen u ovu procjenu. Tablica 5: Ukupna vanjska otpornost zemalja na poremećaje opskrbe energijom UVOZNA INFRASTRUKTURA NAJNIŽA NISKA SREDNJA SREDNJE- VISOKA VISOKA NISKA Slovačka Poljska Finska, Mađarska RAZNOLIKOST DOBAVLJAČA SREDNJA Češka Irska Švedska VISOKA Austrija Švicarska Belgija, Nizozemska, Portugal, Turska UK Njemačka, Estonija, Francuska, Italija, J.Koreja, Japan Izvor: IEA (2011.) Ovisnost EU o uvozu energenata porastao je zbog ukupnog pada u proizvodnji i rasta u potražnji. S druge strane, SAD je svoju ovisnost o uvozu smanjio prvenstveno zahvaljujući rastu proizvodnje i izvoznim restrikcijama. Japan je zbog svoje pozicije otočne države s ograničenim resursima vrlo ovisan o uvozu energenata, osobito nakon nesreće u Fukushimi 23

2011. godine. Tako je 2013. godine Japan uvezao preko 90% energije koju koristi (grafikon 5). Grafikon 11: Ovisnost o uvozu u odabranim zemljama, od 2007. do 2014. godine (% uvezenih energenata u ukupnoj potrošnji energije) Izvor: Svjetska banka (2015.) 3.5. Cijene energije u EU Cijene energije u EU ovise o nizu različitih uvjeta ponude i potražnje, uključujući i geopolitičku situaciju, diverzificiranost uvoza, troškove mreže distribucije, troškove zaštite okoliša, vremenske uvjete i razinu trošarina i poreza. Relativno niže i stabilne cijene energije pomažu u stimuliranju gospodarstva. Prvo, niže cijene energenata smanjuju troškove za potrošače i poslovanje, povećavajući raspoloživi dohodak koji zatim može biti potrošen na druge načine. Drugo, niže cijene smanjuju troškove inputa za gotovo sva dobra i usluge u ekonomiji, čineći ih tako pristupačnijima za potrošače. Vrijedi i obratno, relativno više cijene energenata usporavaju gospodarski rast svugdje osim u gospodarstvima u kojima dominira proizvodnja energije. Globalne cijene nafte su 2004. godine ušle u trend konstantnog rasta, dodatno ubrzavši 2007. godine što je značajno doprinijelo globalnoj recesiji koja je nastupila krajem 2007. godine. Rast cijena energenata smanjio je kupovnu moć potrošača, osobito onih s nižim prihodima (WEF, 2012:9). 24

Cijene električne energije prati uzlazan trend. Od europskih zemalja najviše cijene energije za kućanstva u drugom semestru 2013. godine bile su u Danskoj (0.29 eur/kwh), Njemačkoj (0.29 eur/kwh) i Cipru (0.25 eur/kwh), dok su najniže cijene zabilježene u Bugarskoj (0.09 eur/kwh) i Rumunjskoj (0.13 eur/kwh). Cijene električne energije u EU-28 za industrijski sektor također prate uzlazan trend. Tako su najviše cijene bile u Cipru (0.20 eur/kwh) i Malti (0.18 eur/kwh), a najniže u Švedskoj (0.08 eur/kwh) i Bugarskoj (0.08 eur/kwh). Najveći porast cijena za kućanstva zabilježen je u Estoniji (22%) i Grčkoj (20%), a porast je zabilježen u 11 država članica. Za industriju, cijene električne energije najviše su porasle također u Estoniji (19%) a najveći pad je zabilježen u Cipru (-14%). Prosječna cijena električne energije u EU-28 porasla je 3% za kućanstva, a za industriju 2.6%. Navedeni trendovi odnose se na drugu polovicu 2013. godine, u odnosu na drugu polovicu 2012. godine. Tablica 6 prikazuje navedene trendove te podatke o cijenama električne energije za kućanstva i industriju za druge polovice 2011., 2012. i 2013. godine. 25

Tablica 6: Cijene električne energije za drugu polovicu odabranih godina (eur/kwh) Cijene električne energije Domaćinstva Industrija 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. EU-28 0.184 0.195 0.201 0.112 0.116 0.119 Belgija 0.212 0.222 0.222 0.115 0.111 0.110 Bugarska 0.087 0.096 0.088 0.067 0.078 0.073 Češka 0.147 0.150 0.149 0.108 0.103 0.099 Danska 0.298 0.297 0.294 0.093 0.099 0.100 Njemačka 0.253 0.268 0.292 0.124 0.130 0.144 Estonija 0.104 0.112 0.137 0.075 0.082 0.097 Irska 0.209 0.229 0.241 0.129 0.140 0.137 Grčka 0.124 0.124 0.170 0.111 0.122 0.124 Španjolska 0.209 0.228 0.208 0.116 0.120 0.120 Francuska 0.142 0.145 0.159 0.081 0.079 0.085 Hrvatska 0.115 0.138 0.135 0.089 0.094 0.094 Italija 0.207 0.230 0.232 0.166 0.178 0.172 Cipar 0.241 0.291 0.248 0.211 0.234 0.201 Latvija 0.134 0.137 0.136 0.110 0.111 0.115 Litva 0.122 0.127 0.139 0.104 0.114 0.123 Luksemburg 0.166 0.171 0.165 0.100 0.101 0.100 Mađarska 0.155 0.162 0.133 0.100 0.100 0.098 Malta 0.170 0.170 0.170 0.180 0.180 0.180 Nizozemska 0.184 0.190 0.192 0.094 0.097 0.094 Austrija 0.197 0.202 0.202 0.113 0.112 0.111 Poljska 0.135 0.153 0.144 0.094 0.096 0.088 Portugal 0.188 0.206 0.213 0.101 0.115 0.114 Rumunjska 0.109 0.108 0.128 0.080 0.076 0.082 Slovenija 0.149 0.154 0.166 0.096 0.094 0.095 Slovačka 0.171 0.172 0.168 0.126 0.127 0.127 Finska 0.157 0.156 0.156 0.075 0.074 0.075 Švedska 0.204 0.208 0.205 0.083 0.078 0.075 Ujedinjeno Kraljevstvo 0.158 0.179 0.180 0.104 0.119 0.120 Izvor: Eurostat (2014.) U SAD-u cijene električne energije su tradicionalno niže nego u EU. Posljednjih nekoliko godina cijene električne energije u EU su značajnije porasle, dok je u SAD-u cijena ostala manje-više konstantna. To se pripisuje porastu energetske neovisnosti SAD-a zahvaljujući razvoju eksploatacije plina iz škriljevca i izvoznim restrikcijama, što ih je zaštitilo od fluktuacija na svjetskom tržištu energenata. S druge strane, EU je povećao energetsku 26

ovisnost te se time više izložio cjenovnim nestabilnostima (grafikon 12) (Europska komisija, 2013:36). Grafikon 12: Kretanje cijene električne energije za krajnje korisnike u EU-27 i SAD-u (2005=100), od 1978. do 2011. godine Izvor: OECD (2012.) Države na različite načine generiraju prihode od energetskog sektora, od direktnih investicija kroz državne energetske kompanije do prikupljanja prihoda kroz oporezivanje. Bez obzira na način, stabilno fiskalno okruženje ohrabruje razvoj efikasnosti korištenja resursa i pomaže državi u maksimiziranju prihodovnih potencijala. Kod odluka o investiranju, investitori razmatraju stabilnost i predvidljivost fiskalnih i regulatornih okvira (WEF 2012:19). Tablica 7 prikazuje udio PDV-a i drugih poreza u cijeni električne energije za kućanstva i industriju u drugoj polovici 2013. godine. Od zemalja EU-a, najveći udio poreza u cijeni električne energije za kućanstva, u drugoj polovici 2013. godine, imaju Danska (57.46%) i Njemačka (49.02%), a najmanji udio Ujedinjeno Kraljevstvo (4.73%) i Malta (5.00%). Prosječno je u EU-28, u 2013. godini, udio poreza za kućanstva u cijeni električne energije iznosio 25.5%. Za industriju, najveći udio poreza u cijeni električne energije imaju Njemačka (37.33%) i Italija (34.87%). S druge strane, Rumunjska, Malta i Latvija ne oporezuju 27

električnu energiju u industriji. Prosječno, udio nepovratnih poreza u cijeni električne energije za industriju u EU-28 iznosi 9.43%. Tablica 7: Udio svih poreza u konačnoj cijeni električne energije u EU-28, u drugoj polovici 2013. godine (%) Domaćinstva Industrija EU-28 25.5 9.43 Belgija 25.91 16.47 Bugarska 16.67 1.38 Češka 18.08 1.11 Danska 57.46 12.73 Njemačka 49.02 37.33 Estonija 26.34 13.61 Irska 15.76 2.84 Grčka 29.70 17.76 Španjolska 21.40 4.91 Francuska 30.84 22.51 Hrvatska 21.48 3.28 Italija 35.39 34.87 Cipar 18.26 4.02 Latvija 17.38 0.00 Litva 17.33 0.16 Luksemburg 13.18 4.30 Mađarska 23.15 6.73 Malta 5.00 0.00 Nizozemska 28.25 11.81 Austrija 32.56 21.84 Poljska 21.99 5.47 Portugal 41.67 11.25 Rumunjska 29.95 0.00 Slovenija 29.03 12.59 Slovačka 18.59 3.55 Finska 30.28 9.48 Švedska 35.43 0.80 Ujedinjeno Kraljevstvo 4.73 3.34 Izvor: Eurostat (2014.) Udio svih poreza u konačnoj cijeni (%) Trend rasta cijena, iako blaži, prati i tržište prirodnog plina. Od zemalja EU-28 najvišu cijenu prirodnog plina za kućanstva, plaćaju Šveđani (0.12 eur/kwh) i Danci (0.11 eur/kwh). Najniže cijene su u Rumunjskoj (0.03 eur/kwh), Mađarskoj (0.04 eur/kwh) i Hrvatskoj (0.05 eur/kwh). U industriji najvišu cijenu za prirodni plin plaćaju Šveđani (0.06 eur/kwh) i Grci 28

(0.05 eur/kwh), a najnižu Rumunji (0.03 eur/kwh), Česi i Belgijci (0.03eur/kWh). Uspoređujući drugu polovicu 2012. i 2013. godine, cijene prirodnog plina za kućanstva porasle su za 1% u EU-28. Od 25 zemalja za koje postoje dostupni podaci (za Cipar, Maltu i Finsku podaci nisu dostupni), cijene su najviše porasle u Rumunjskoj (12%) te u Portugalu i Španjolskoj (9%). S druge strane, u 13 zemalja članica cijena je pala, od čega najviše u Mađarskoj (-15%) te Grčkoj (-13%). Za potrošače u industriji, uspoređuju se cijene u srednjoj standardnoj grupi, dakle za potrošnju između 2778 i 27778 GWh (gigavat sati), odnosno između 10000 i 100000 GJ (giga džula). Za industrijske potrošače cijene su porasle u osam članica, od čega najviše u Njemačkoj (25%) i Ujedinjenom Kraljevstvu (12%), dok je najveći pad zabilježen u Sloveniji (-14%) i Grčkoj (-12.3%), uspoređujući druge polovice 2012. i 2013. godine. Prosječna cijena za industriju je u drugoj polovici 2013. iznosila 0,07 eur/kwh dok je za isto razdoblje za kućanstva iznosila 0.04 eur/kwh (tablica 8). 29

Tablica 8: Cijene prirodnog plina za drugu polovicu odabranih godina (eur/kwh) Cijene prirodnog plina Domaćinstva Industrija 2011. 2012. 2013. 2011. 2012. 2013. EU-28 0.065 0.070 0.071 0.036 0.038 0.040 Belgija 0.073 0.073 0.067 0.033 0.035 0.034 Bugarska 0.047 0.056 0.052 0.032 0.040 0.035 Češka 0.060 0.066 0.058 0.035 0.034 0.033 Danska 0.109 0.108 0.111 0.043 0.048 0.047 Njemačka 0.064 0.065 0.069 0.041 0.038 0.048 Estonija 0.044 0.052 0.048 0.031 0.036 0.035 Irska 0.062 0.067 0.072 0.039 0.042 0.047 Grčka : 0.102 0.089 : 0.058 0.051 Španjolska 0.054 0.086 0.089 0.033 0.038 0.038 Francuska 0.065 0.068 0.073 0.038 0.040 0.039 Hrvatska 0.037 0.047 0.047 0.043 0.046 0.043 Italija 0.088 0.097 0.095 0.035 0.040 0.038 Cipar : : : : : : Latvija 0.046 0.056 0.050 0.033 0.040 0.037 Litva 0.054 0.061 0.061 0.043 0.046 0.041 Luksemburg 0.058 0.059 0.057 0.050 0.051 0.045 Mađarska 0.057 0.052 0.042 0.044 0.047 0.048 Malta : : : : : : Nizozemska 0.074 0.084 0.085 0.034 0.037 0.036 Austrija 0.072 0.076 0.075 0.037 0.043 0.043 Poljska 0.050 0.058 0.051 0.032 0.038 0.036 Portugal 0.074 0.085 0.093 0.038 0.042 0.042 Rumunjska 0.028 0.027 0.031 0.025 0.026 0.029 Slovenija 0.079 0.073 0.066 0.052 0.055 0.047 Slovačka 0.051 0.051 0.052 0.041 0.041 0.039 Finska : : : 0.046 0.048 0.047 Švedska 0.117 0.127 0.122 0.056 0.055 0.055 Ujedinjeno Kraljevstvo 0.052 0.058 0.059 0.028 0.034 0.036 Izvor: Eurostat (2014.) Nastavak rasta cijene plina u EU unatoč padu potražnje za plinom dokazuje ranjivost EU-a zbog njene visoke ovisnosti o uvozu: kako azijska tržišta nude veće profite i veću potražnju, zemlje koje proizvode plin su povećale trgovinu sa azijskim zemljama smanjujući izvoz u EU. Posljedično, cijene plina u EU su porasle, dok su u SAD-u cijene ostale niske, prvenstveno zahvaljujući njihovoj velikoj domaćoj proizvodnji plina te izvoznim restrikcijama (grafikon 13) (Europska komisija, 2013:35). 30

Grafikon 13: Kretanje cijene prirodnog plina za krajnje korisnike u EU-27 i SAD-u (2005=100), od 1978. do 2011. godine Izvor: OECD (2012.) Tablica 9 prikazuje udio poreza u cijeni prirodnog plina za kućanstva i industriju u drugoj polovici 2013. godine. Prema udjelu poreza za kućanstva, ovdje se uz Dansku (56.38%), po visini ističe i Rumunjska (47.56%). Najniži udio imaju Ujedinjeno Kraljevstvo (4.76%) i Luksemburg (10.25%). Prosječno, udio poreza u cijeni prirodnog plina za kućanstva u EU iznosi 22.23%. Udio poreza u cijeni prirodnog plina za industriju, u drugoj polovici 2013. godine, je u 3 zemlje članice viši od 20% (Danska, Rumunjska i Finska), a u 7 zemalja je niži od 3% (Bugarska, Španjolska, Hrvatska, Latvija, Luksemburg, Poljska i Portugal). Prosječno za EU, udio poreza u konačnoj cijeni prirodnog plina za industriju iznosi 7.88%. 31

Tablica 9: Udio svih poreza u konačnoj cijeni prirodnog plina u EU-28, u drugoj polovici 2013. godine (%) Domaćinstva Industrija EU-28 22.23 7.88 Belgija 21.27 4.08 Bugarska 16.60 0.57 Češka 17.39 3.61 Danska 56.38 21.96 Njemačka 24.67 8.56 Estonija 21.43 5.10 Irska 17.04 7.81 Grčka 18.02 11.22 Španjolska 19.96 1.59 Francuska 16.87 3.09 Hrvatska 20.09 1.41 Italija 34.36 6.38 Cipar : : Latvija 20.83 4.58 Litva 17.43 0.00 Luksemburg 10.25 1.33 Mađarska 21.19 3.14 Malta : : Nizozemska 40.19 14.72 Austrija 25.73 19.39 Poljska 18.66 0.27 Portugal 22.51 1.90 Rumunjska 47.56 28.13 Slovenija 25.23 10.13 Slovačka 16.57 3.36 Finska : 22.01 Švedska 44.69 16.67 Ujedinjeno Kraljevstvo 4.76 3.91 Izvor: Eurostat (2014.) Udio svih poreza u konačnoj cijeni (%) Grafikon 14 pokazuje potrošačke cijene naftnih prerađevina u EU u razdoblju od 2005. do 2013. godine. One fluktuiraju od 2005. godine, dosežući vrhunac u prvoj polovici 2008. godine, nakon čega slijedi smanjenje cijena za benzin Eurosuper 95 i dizela za automobile. LPG (ukapljeni naftni plin) također bilježi fluktuacije, prateći trend druge dvije vrste naftnih proizvoda. U promatranom razdoblju, Eurosuper 95 i dizel svoj minimum u cijeni dosižu u drugoj polovici 2008 godine, dok LPG u prvoj polovici 2005. i 2009. godine. U prvoj polovici 2013. zabilježen je pad cijene LPG-a, ali je cijena naglo porasla u drugoj polovici godine. 32

Cijene Eurosupera 95 i dizela uglavnom rastu od druge polovice 2008. godine, bilježeći blagi pad 2013. godine. Grafikon 14: Potrošačke cijene naftnih proizvoda u EU, za svaki semestar od 2005. do 2013. godine (eur/l) Izvor: Oil bulletin (2014.) U tablici 10 prikazane su potrošačke cijene za naftne proizvode sa i bez poreza, za svaku državu članicu te prosječno za EU-28, na kraju 2013. godine. Na benzinskoj pumpi, najvišu cijenu za Eurosuper 95 zabilježila je Italija (1.73 eur/l) a najnižu Rumunjska (1.22 eur/l). Italija je zabilježila i najvišu cijenu za dizel (1.66 eur/l), dok je najnižu zabilježio Luksemburg (1.20 eur/l). Najviša cijena za LPG zabilježena je u Mađarskoj (0.93 eur/l) a najniža u Poljskoj (0.64 eur/l) te Rumunjskoj i Češkoj Republici (0.65 eur/l). Cijena za Eurosuper 95 bez poreza, varira između 0.61 i 0.74 eura po litri. 33

Tablica 10: Udio svih poreza u konačnoj cijeni prirodnog plina u EU-28, u drugoj polovici 2013. godine (%) Izvor: Oil bulletin (2014.) Eurosuper 95 Bez poreza i trošarina Cijene na pumpi Bez poreza i trošarina Dizel Cijene na pumpi Bez poreza i trošarina Cijene na pumpi EU-28 0.65 1.53 0.71 1.43 0.49 0.74 Belgija 0.63 1.51 0.70 1.36 0.60 0.73 Bugarska 0.74 1.32 0.80 1.36 0.49 0.71 Češka 0.62 1.31 0.70 1.33 0.46 0.65 Danska 0.70 1.62 0.78 1.49 : : Njemačka 0.64 1.55 0.71 1.41 0.52 0.72 Estonija 0.65 1.29 0.73 1.35 0.53 0.72 Irska 0.66 1.56 0.71 1.49 : : Grčka 0.66 0.65 0.78 1.38 : : Španjolska 0.69 1.40 0.74 1.35 0.61 0.78 Francuska 0.64 1.50 0.67 1.33 0.66 0.86 Hrvatska 0.64 1.35 0.71 1.31 0.59 0.75 Italija 0.69 1.73 0.74 1.66 0.62 0.87 Cipar 0.69 1.33 0.77 1.39 : : Latvija 0.69 1.30 0.72 1.30 0.35 0.60 Litva 0.64 1.32 0.74 1.29 0.39 0.68 Luksemburg 0.65 1.29 0.71 1.20 0.59 0.68 Mađarska 0.66 1.36 0.75 1.43 0.62 0.93 Malta 0.72 1.43 0.75 1.36 : : Nizozemska 0.64 1.69 0.71 1.41 0.53 0.77 Austrija 0.63 1.35 0.71 1.35 : : Poljska 0.64 1.28 0.70 1.29 0.41 0.64 Portugal 0.67 1.54 0.75 1.38 0.52 0.72 Rumunjska 0.62 1.22 0.71 1.29 0.46 0.65 Slovenija 0.63 1.45 0.69 1.39 0.58 0.81 Slovačka 0.64 1.45 0.74 1.38 0.50 0.72 Finska 0.66 1.59 0.75 1.51 : : Švedska 0.63 1.56 0.72 1.57 : : Ujedinjeno Kraljevstvo 0.61 1.55 0.68 1.65 : : LPG Zbog važnosti energije u procesu proizvodnje, ekonomska analiza se ne može ograničiti samo na cijene energije kao takve, već treba razmotriti i pokazatelje koji daju do znanja kako cijena i korištenje energije utječu na poslovne odluke. Troškovi energije, produktivnost i energetski intenzitet jedni su od tih pokazatelja. 34

Realna jedinica troška energije (RUEC- Real Unit Energy Cost) mjeri potreban iznos novca utrošen na energiju kako bi se dobila 1 jedinica dodane vrijednosti. Izračunava se kao omjer troška energije po tekućim cijenama i dodane vrijednosti po tekućim cijenama (Europska komisija, 2014:13). Uspoređujući s glavnim gospodarskim partnerima, EU je u 2011. godini imala treći najniži RUEC nakon Japana i SAD-a koji se nakon naglog rasta 2008. spustio malo ispod razine EUa. Kina, Rusija i druge velike ekonomije poput Brazila i Indonezije pokazuju bitno više vrijednosti od EU-a (grafikon 15). Grafikon 15: RUEC mjeren kao postotak dodane vrijednosti u industrijskom sektoru, od 1995. do 2011. godine Izvor: WIOD database (2014.) Tijek i razine RUEC-a su vrlo slični među razvijenim zemljama poput EU-a, SAD-a i Japana. To se istaknuto svojstvo najviše može objasniti industrijskoj specijalizaciji ka sektorima s visokom dodanom vrijednošću. Suprotno, zemlje u razvoju orijentirane su više na energetski intenzivne sektore s manjom dodanom vrijednošću (Europska komisija, 2014:13). 35

3.6. Energetska efikasnost i intenzitet Povećanje energetske efikasnosti jedan je od glavnih ciljeva koji se žele postići do 2020. godine. To je cjenovno najefektivniji način da se smanje emisije štetnih plinova, poveća energetska sigurnost i konkurentnost, postigne veća dostupnost energije kroz niže cijene te poveća zaposlenost čak i u industrijama koje su pretežito orijentirane na izvoz. Osim strogo ekonomskih razloga, ka povećanju energetske efikasnosti teži se i zbog smanjivanja emisije stakleničkih plinova. Teoretski, postoje tri načina kako da se smanji emisija stakleničkih plinova: smanjivanjem gospodarskog rasta, korištenje više niskougljičnih resursa te povećanje energetske efikasnosti. Smanjenje gospodarskog rasta nije opcija, dok je smanjivanje ovisnosti o ugljenu kroz korištenje nuklearne i obnovljivih izvora energije sve raširenija. Ipak, nakon nesreće u Fukushimi se sigurnost korištenja nuklearne energije dovodi u pitanje, dok korištenje mnogih tehnologija obnovljivih izvora energije još uvijek nije široko dostupno pod tržišnim uvjetima. Suprotno od toga, mnoštvo tehnologija i bihevioralnih strategija s ciljem povećanja energetske efikasnosti je cjenovno efektivna i spremna za uporabu. Trenutno je jedini održivi put prema naprijed inteligentnija i efikasnija proizvodnja i uporaba energije (Businesseurope, 2007:5). Europske zemlje se godišnje opskrbljuju sa 81.1 eksadžula primarne energije, ali ukupna krajnja potrošnja iznosi samo 50.2 eksadžula. Više od trećine energije se izgubi u obliku nepotrebne topline tijekom industrijskih procesa ili generiranja, prijenosa i uporabe električne energije. U zemljama EU-15, energetska efikasnost krajnjih korisnika (industrija, kućanstva, transport) je poboljšana za 11% između 1994. i 2004. godine. Ipak, napredak po tom pitanju u nekim sektorima stagnira, što pokazuje da su najlakše mjere već poduzete. Realna energetska efikasnost za mnoge je sektore i veća, ako se u obzir uzme ne samo faza proizvodnje, već i cijeli životni ciklus proizvoda: recikliranje materijala poput plastike, aluminija i čelika štedi ogromne količine energije i smanjuje zagađenje okoliša (Businesseurope, 2007:6). Direktiva EU-a o energetskoj efikasnosti uspostavljena je kako bi se stvorio zajednički okvir za promicanje energetske efikasnosti u Uniji s ciljem smanjenja uporabe primarne energije za 20% do 2020. godine. Svrha tog cilja je uspostaviti preduvjete za daljnji napredak u području energetske efikasnosti. Direktiva propisuje pravila koja su dizajnirana kako bi se uklonile barijere i savladali tržišni neuspjesi koji su ometali energetsku efikasnost u ponudi i korištenju energije. Tako je nastala legislativa za zgrade (tj. Direktiva o energetskim svojstvima zgrada 36

2010/31/EU) i za proizvode koji koriste energiju (tj. Direktiva o označavanju energetske učinkovitosti proizvoda 2010/30/EU i Direktiva o ekološkom dizajnu 2009/30/EC) (Europska komisija, 2014:18). Za sektor krajnjih korisnika, direktiva se fokusira na mjere koje se odnose na javni sektor. To se odnosi na renoviranje zgrada središnje vlasti (obavezna godišnja stopa renoviranja od 3%) te na visoke standarde kod kupnje nekretnina, proizvoda i usluga. Direktiva zahtjeva od država članica da uspostave nacionalne sheme energetske efikasnosti, ili političkih mjera, koje trebaju postići ukupan cilj smanjenja prodaje energije krajnjim korisnicima za barem 1,5% godišnje (s mogućim izuzećem transportnog sektora), u periodu od 2014. do 2020. godine (Europska komisija, 2014:18). Jedan od načina mjerenja energetske efikasnosti je tzv. energetski intenzitet. Energetski intenzitet pokazuje kolika količina energije je potrebna da se proizvede jedna jedinica BDP-a. U periodu od 2000. do 2012. godine ukupna razina bruto energetskog intenziteta (EI) u EU-28 je pala za 16%, (tablica 11). Tablica 11: Energetski intenzitet u EU (kgoe/1000eur) godine 2000. 2005. 2012. EU- 28 170,52 164,00 143,19 Izvor: Eurostat (2014.) Taj pad gotovo konstantan tijekom cijelog perioda. Jedina iznimka je u godinama oporavka od globalne financijske krize, kada je porast potrošnje energije premašio porast BDP-a, što je uzrokovalo kratkoročni porast energetskog intenziteta od 1.7%. Navedeno prikazuje grafikon 16, gdje se prikazuje i kretanje BDP-a (GDP), bruto domaće potrošnje energije (GIC) i energetskog intenziteta (EI). Potrošnja se za odabrane godine, osim u postotnim promjenama, prikazuje i u ekvivalentnim kilogramima nafte (kgoe). 37

Grafikon 16: Kretanje BDP-a, bruto domaće potrošnje energije i energetskog intenziteta za EU-28 Izvor: Eurostat (2014.) Između 2000. i 2010. godine, uspoređujući s drugim ekonomijama i regijama svijeta, pad bruto energetskog intenziteta je u EU-28 je među najnižima. Međutim, to je zato jer je razina EI-a u EU već tada bila među najnižima. Tako je u 2000. godini, EU-28 je zajedno s Japanom imao najnižu razinu EI-a. Kako su EU i Japan nastavili s trendom snižavanja EI, svoju vodeću poziciju su i zadržali (grafikon 17). Grafikon 17: Promjena razine energetskog intenziteta u svijetu Izvor: OECD, Eurostat (2014.) 38

Velika je heterogenost u stopi smanjenja EI između zemalja članica. Tako se iz tablice 12 vidi da je između 2000. i 2012. godine stopa EI u Slovačkoj pala za 45.49%, a u Austriji za 3.48%. To se prvenstveno može objasniti efektom 'sustizanja' kod novih članica. Te zemlje, koje su prije pridruživanja imale značajno veću razinu EI, bilježe veće stope smanjenja zahvaljujući većem prostoru za napredak. Tablica 12: Energetski intenzitet u zemljama članicama EU (kgoe/1000eur) i postotna promjena između 2000. i 2012. godine 2000. 2012. Promjena EU-28 170,52 143,19-16,03% Belgija 210,99 172,18-18,40% Bugarska 1.039,88 668,65-35,70% Češka Republika 480,84 355,43-26,08% Danska 101,39 87,16-14,04% Njemačka 158,54 129,24-18,48% Estonija 629,02 481,48-23,46% Irska 111,38 82,77-25,68% Grčka 178,64 160,46-10,18% Španjolska 159,65 136,41-14,55% Francuska 162,37 142,85-12,02% Hrvatska 270,08 224,7-16,80% Italija 127,25 117,39-7,75% Cipar 206,89 167,03-19,26% Latvija 443,35 328,59-25,88% Litva 490,05 291,63-40,49% Luksemburg 143,28 133,8-6,62% Mađarska 349,51 268,88-23,07% Malta 173,31 161,24-6,97% Nizozemska 157,55 149,72-4,97% Austrija 128,41 123,94-3,48% Poljska 423,81 298,85-29,49% Portugal 170,8 146,56-14,19% Rumunjska 606,43 378,98-37,51% Slovenija 268,22 227,67-15,12% Slovačka 604,16 329,34-45,49% Finska 235,26 203,96-13,30% Švedska 187,16 148,22-20,80% Ujedinjeno Kraljevstvo 142,91 105,13-26,44% Izvor: Izračun autora prema podacima Eurostata 39

Iako je preostalo mnogo posla, u usporedbi s ostalim regijama svijeta Europa je visoko energetski efikasna. Kad bi sve zemlje svijeta imale energetsku produktivnost kao Europa, svjetska uporaba energije bi se odmah smanjila za više od četvrtine. U industrijskom sektoru je energetska produktivnost u EU nekoliko puta viša nego u velikim rastućim ekonomijama. (Businesseurope 2007:6) U posljednjih deset godina, europska industrija je uspješno odvojila učinak u proizvodnji u smislu dodane vrijednosti od korištenja energije. Tako je energetski intenzitet u europskoj industriji poboljšan 19% između 2001. i 2011. godine, dok je u istom razdoblju industrija SAD-a u istom periodu zabilježila poboljšanje od samo 9% (grafikon 18) (Europska komisija 2014:36). Grafikon 18: Energetski intenzitet u industrijama SAD-a i EU-27, od 2001. do 2011. godine Izvor: Eurostat (2014.) Čini se da je rast cijena energije u EU potaknuo europsku industriju da unaprijede energetski intenzitet kako bi mogli zadržati cjenovnu konkurentnost, dok relativno jeftinija energija u SAD-u nije imala takav učinak na njihovu industriju. Nema značajnih razlika u proizvodnji između EU-a i SAD-a koji bi mogli objasniti ovu razliku u energetskom intenzitetu među njima (Europska komisija 2014:36). 40

4. DETERMINANTE I INSTRUMENTI RAZVOJA KONKURENTNOSTI EUROPSKOG ENERGETSKOG SEKTORA EU godišnje uvozi 53% potrebne energije u vrijednosti približno 400 milijarda eura, što je čini najvećim svjetskim uvoznikom energije. U EU, energetska infrastruktura je sve starija, tržišta loše integrirana, a politika kupaca neusklađena. Također izostaju veći izbor energenata te manje cijene energenata za kućanstva i poslovne subjekte. Osim navedenog, najveći poticaj Europskoj komisiji za stvaranje Energetske unije sukob je EU-a s Rusijom, velikim opskrbljivačem plina i nafte, koji je uslijedio nakon krize u Ukrajini. Naime, danas najmanje deset EU država za više od polovice vlastite potrošnje ovisi o samo jednom dobavljaču, ruskom Gazpromu, a pojedine države su u potpunosti ovisne u ruskom državnom divu. Predviđaju se mehanizmi za zajedničko pregovaranje o energetskim ugovorima s Rusijom, s tim da bi EU sudjelovala u svim pregovorima. To bi bila nova ovlast Europske komisije - sudjelovanje u pregovorima koje države-članice EU-a vode s trećim zemljama, pa i s Rusijom, prigodom sklapanja ugovora o opskrbi plinom. Također, velika novost je mogućnost uvođenja kolektivnog pregovaranja o kupnji plina. Zamisao je da više država EU-a, sukladno njihovoj potražnji, od Rusije kupuje zajedničku količinu plina i time, nadaju se, osigura povoljniju cijenu (croenergo.eu, 2015). U sljedećih 10 godina Europska unija planira investirati iznos od 1000 milijardi eura u energetski sektor. Razlog tome je tendencija prelaska na nove, obnovljive izvore energije što sa sobom uključuje ulaganje u nove tehnologije i opremu, smanjivanje štetnih emisija na godišnjoj razini te osiguravanje dostupnosti energenata u svim zemljama članicama po dobroj cijeni. Europsko vijeće je 2007. godine usvojilo ciljeve na kojima se danas temelji sva energetska politika Europske unije. Do 2020. godine se planira smanjiti emisija stakleničkih plinova za 20% (u slučaju dobrih uvjeta čak i za 30%), povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 20% te 20%-tno povećanje energetske efikasnosti. Postizanjem ovih ciljeva, otvorio bi se put za lakše ostvarenje glavnog cilja za 2050. godinu dekarbonizacije, odnosno smanjivanja emisije CO2 u svim zemljama članicama (ponajviše industrijskim zemljama) za 80-95% (powerlab.fsb.hr, 2014). Obnovljivi izvori energije od osobite su važnosti za EU; oni su zamjena za fosilna goriva i pridonose smanjenju emisija stakleničkih plinova, raznolikoj opskrbi energijom te smanjenju ovisnosti o nepouzdanim i nestabilnim tržištima fosilnih goriva, posebno nafte i plina. EU je vodeći u svijetu na području tehnologija obnovljive energije. Posjeduje 40% patenata 41

obnovljive energije u svijetu, a gotovo polovica (44%) svjetskih kapaciteta obnovljive električne energije u 2012. (ne uključujući hidroenergiju) nalazila se u EU-u. U industriji obnovljive energije u EU-u trenutno je zaposleno oko 1,2 milijuna ljudi. Zakonodavstvo EU-a za promicanje obnovljivih izvora energije znatno se razvilo posljednjih godina (europarl.europa.eu, 2015). Smanjenje potrošnje energije i sprječavanje energetskih gubitaka imaju sve veću važnost za EU. Čelnici EU-a postavili su 2007. cilj smanjenja godišnje potrošnje energije u Uniji za 20% do 2020. Mjere za energetsku učinkovitost sve se više prepoznaju kao instrument za postizanje održive opskrbe energijom, smanjenje emisije stakleničkih plinova, poboljšanje sigurnosti opskrbe i smanjenje troškova uvoza, ali i za promicanje konkurentnosti europskih gospodarstava. EU je postavio minimalne standarde energetske učinkovitosti te pravila za označivanje i ekološki dizajn proizvoda, usluga i infrastrukture. Tim se mjerama nastoji poboljšati učinkovitost u svim fazama energetskog lanca, od opskrbe energijom do njezine potrošnje (europarl.europa.eu, 2015). Rastuća svijest o štetnosti pojedinih izvora energije na zdravlje ljudi i okoliš dodatni je razlog sve veće orijentiranosti EU-a prema obnovljivim izvorima energije te povećanju energetske efikasnosti. Nakon nesreće u Fukushimi 2011. godine, i korištenje nuklearne energije postaje krajnje sporno te se pojačao pritisak na napuštanje nuklearne energije u Europi. Srž europske energetske politike čine raznovrsne mjere kojima se nastoji postići integrirano energetsko tržište, sigurnost opskrbe energijom i održivost energetskog sektora (Europski parlament, 2015:5). Navedene ciljeve EU planira postići provedbom dugoročnih strategija poput Energije 2020, Putokazom za postizanje konkurentnog niskougličnog gospodarstva, SET- planom i slično. U ostvarivanju tih strategija pomažu razne mjere i projekti poput RELEEL-a (Usklađivanje zakonodavstva iz područja obnovljivih izvora energije i označavanje energetske učinkovitosti) ili Programa Unije za potporu programima i projektima energetske učinkovitosti (mgipu.hr, 2015): IEE (The Inteligent Energy - Europe): IEE programi pomažu stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu te oblikovanju i implementaciji politike razvoja, pripremajući teren za ulaganja, izgradnju kapaciteta i vještina te informiranje. 42

ELENA (European Local Energy Assistance): Ovo je financijski instrument u smislu darovnica ili grantova lokalnim i regionalnim javnim vlastima za razvoj, strukturiranje i pokretanje investicija u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. MLEI PDA (Mobilising Local Energy Investments): Usmjeren je na manje projekte. Podupire razvoj samostalnih ili zajedničkih projekata za lokalne i regionalne javne vlasti koji surađuju s financijskim institucijama i fond menadžerima na mobilizaciji sredstava za pokretanje investicija u projekte održive energije. EEEF (European Energy Efficiency Fund): Financijski instrument lokalnim, regionalnim i (ukoliko je to opravdano) nacionalnim javnim vlastima ili javnim ili privatnim osobama koje djeluju u njihovo ime. 4.1. Energija 2020 Energija 2020 odnosi se na strategiju Europske unije o postizanju konkurentne, održive i sigurne energije. Energetska strategija se fokusira na 5 prioriteta (Europska komisija, 2011:7): 1. Postizanje energetski efikasne Europe 2. Izgradnja integriranog europskog energetskog tržišta 3. Jačanje kupovne moći i dostizanje visoke razine sigurnosti 4. Širenje europske vodeće pozicije u energetskoj tehnologiji i inovativnosti 5. Jačanje europske pozicije na međunarodnom tržištu. 4.1.1. Postizanje energetski efikasne Europe Energetska efikasnost je jedan glavnih ciljeva za 2020. godinu i ključni faktor u postizanju dugoročnih energetskih i klimatskih ciljeva. Povećanje energetske efikasnosti je troškovno najefektivniji način da se reduciraju emisije štetnih plinova, poveća energetska sigurnost i konkurentnost, učini potrošnja energije pristupačnijom krajnjim korisnicima te da se stvaraju nova radna mjesta, uključujući i u izvoznim industrijama. Za postizanje tih ciljeva, povećanje energetske efikasnosti mora biti uključeno u sve sfere, uključujući i obrazovanje, kako bi se promijenili trenutni obrasci ponašanja. Kriteriji energetske efikasnosti moraju biti nametnuti i kod preraspodjele javnih novčanih sredstava. Napori moraju biti usredotočeni na cijeli 43

energetski lanac, od proizvodnje energije, prijenosa i distribucije, do krajnje potrošnje. Učinkovito praćenje usklađenosti, adekvatan nadzor nad tržištem, raširena upotreba energetskih usluga i revizija te efikasnost u korištenju materijala i recikliranje su mjere koje se moraju koristiti. Posebna se pozornost mora posvetiti sektorima gdje su moguće najveće uštede. Prvenstveno se to odnosi na obnovu energetski neučinkovitih zgrada te transportni sektor, gdje je velik potencijal u korištenju multimodalnih rješenja u transportu, efikasnijim vozilima i efikasnijoj vožnji. U tome važnu ulogu imaju i informacijske i komunikacijske tehnologije. One nude mogućnost prelaska na manje energetski-intenzivne proizvode i usluge, pomažu u štednji energije u zgradama i električnoj mreži kao i u efikasnijem korištenju inteligentnih transportnih sistema. Industrijski sektor treba ugraditi ciljeve energetske efikasnosti i inovativnosti u svoje poslovne modele. Efikasnost, uključena u korištenje energije, treba postati profitabilan biznis sam za sebe, stvarajući tako veliko tržište za tehnologije, tehnike i prakse efikasnog korištenja energije. Javni sektor treba voditi primjerom (lead by example). Javna nabava treba podržavati energetski efikasna rješenja. Inovacijski integrirana energetska rješenja na lokalnoj razini trebaju voditi prema tranziciji u pametne gradove 2. Gradovi i urbana područja koriste 80% ukupne potrošnje energije, što ih u isto vrijeme čini problemom ali i potencijalnim rješenjem problema efikasnosti korištenja energije. U svojoj strategiji Energija 2020 EU će poticati investicije u energetski efikasne tehnologije i prakse. Inovativno i pažljivo korištenje oporezivanja i određivanja cijena može biti koristan alat u ohrabrivanju bihevioralnih promjena (Europska komisija, 2011:8). U postizanju energetski efikasne Europe, četiri su glavna stupa (Europska komisija, 2011:11): 1. Iskorištavanje najvećeg potencijala uštede energije- zgrade i transport obnova zgrada ubrzava se poticanjem investicija, širim korištenjem usluga poduzeća koje se bave energetskim uslugama, korištenjem inovativnih financijskih instrumenata s visokim efektom poluge na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. Uvođenje energetskog certificiranja zgrada na tržište nekretnina pojačava brigu vlasnika i investitora o energetskoj efikasnosti zgrada. Tijela javne vlasti u javnoj nabavi se vode energetskim kriterijima (efikasnost i obnovljivost). Financijski programi EU-a podupiru projekte koji ciljaju na ili uzimaju u obzir energetsku efikasnost, čineći tako energetsku efikasnost važnim uvjetom za preraspodjelu financijske podrške. Transportna politika ima zadatak unaprijediti transportnu održivost i smanjiti ovisnost o nafti. To uključuje 2 Razvijena urbana područja koja stvaraju održivi gospodarski razvoj i visoku kvalitetu života kroz više ključnih područja: gospodarstvo, mobilnost, okoliš, ljudi, život i vlast, što se postiže kroz snažan ljudski i društveni kapital te ICT infrastrukturu (businessdictionary.com). 44

inicijative unapređivanja energetske efikasnosti transportnog sustava, uključujući podršku čistom i raširenom javnom prijevozu, multimodalnim transportnim rješenjima, inteligentnom upravljanju prometom, standarde energetske efikasnosti za sva vozila te adekvatne ekonomske signale i promocija održivog ponašanja u smislu energetske efikasnosti. 2. Jačanje konkurentnosti industrije povećavanjem njene efikasnosti podupiranje energetske efikasnosti širenjem eko-dizajna, osobito kod proizvodnje energetski i resursno intenzivnih proizvoda. Šira primjena energetskog označavanja proizvoda, radi jednostavnijeg uspoređivanja proizvoda na tržištu. Potrebno je implementirati programe upravljanja energetskom efikasnošću (npr. revizije, planovi, menadžeri zaduženi za energiju) u industriju i uslužni sektor. 3. Povećanje efikasnosti u opskrbi energijom - energetska efikasnost mora postati osnovni kriterij kod uspostavljanja energetskih kapaciteta, a poseban napor mora se uložiti u značajno povećanje kogeneracije visokog učinka. Kogeneracija se odnosi na postupak istovremene proizvodnje električne i korisne toplinske energije u jedinstvenom procesu. Kogeneracija koristi otpadnu toplinu koja nastaje uobičajenom proizvodnjom električne energije u termoenergetskim postrojenjima te se najčešće koristi za grijanje građevina ili čak cijelih naselja, a rjeđe i u drugim proizvodnim procesima. 4. Izrada nacionalnih akcijskih planova energetske efikasnosti planovi trebaju uključivati mjerljive ciljeve i pokazatelje koji služe u kontroli procesa. 4.1.2. Izgradnja integriranog europskog energetskog tržišta Europsko tržište energije još uvijek ne funkcionira kao jedinstveno tržište. U velikoj je mjeri podijeljeno na nacionalna tržišta s mnoštvom barijera za otvorenu i poštenu konkurenciju. Ta su tržišta visoko koncentrirana, često s poduzećima koje imaju de facto monopolsku poziciju. To onemogućuje građanima Europe da se okoriste sa pouzdanom, cjenovno konkurentnijom i održivijom energijom. Unapređivanje konkurentnosti na energetskom tržištu doprinijet će investiranju u smanjenje troškova gdje je to moguće i potrebno. Stvaranje jedinstvenog energetskog tržišta, odnosno osiguravanje slobodnog protoka energije, EU želi stvoriti prvenstveno kroz obnovljivu energiju. Predstavljanjem okvirne legislative u svrhu postizanja cilja korištenja energije iz obnovljivih izvora u visini od 20% do 2020. godine, Europa je 45

poduzela prvi korak u postizanju tog cilja. Razvoj obnovljive energije u početku se nastavlja oslanjati na programima potpore, ali vodeći pritom računa o njenom utjecaju na tehnološki napredak i da ne koči inovativnost i konkurentnost u drugim područjima. Isto tako, mora osigurati određen stupanj konvergencije ili usklađenosti među nacionalnim programima, jer se tržište obnovljive energije kreće od lokalne do prekogranične ponude. Izazov za 2020. godinu je osigurati kralježnicu za lakši protok električne energije i plina među državama članicama. Za to je potrebno unaprijediti energetsku infrastrukturu, posebice u novijim državama članicama i manje razvijenim regijama. U Europi nedostaje mrežna infrastruktura koja bi omogućila obnovljivoj energiji da se razvija i natječe sa tradicionalnim izvorima energije. Postojeći projekti izgradnje velikih vjetroelektrana na sjeveru i solarnih postrojenja na jugu trebaju odgovarajuću infrastrukturu kako bi se prenijela energija na područja s visokom potrošnjom. To je ključ potpune eksploatacije obnovljivih izvora energije. Potrebno je otprilike 1 trilijun eura investicija do 2020. godine kako bi se zamijenili zastarjeli kapaciteti, modernizirala i prilagodila infrastruktura i zadovoljila rastuća potražnja za nisko-ugljičnom energijom. Investicijske odluke ovise uglavnom o tržišnim igračima (energetske kompanije, operatori sustava i potrošači), javna politika ima ključnu ulogu u stvaranju stabilnih i transparentnih uvjeta za investicijske odluke. Novi alati stvoreni Trećim energetskim paketom, uključujući Agenciju za suradnju energetskih regulatora (ACER) i Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) i plin (ENTSO-G) trebaju biti u potpunosti iskorišteni za daljnju integraciju energetskih tržišta u narednim godinama (Europska komisija, 2011:21). Četiri su glavna stupa u uspostavi slobodnog protoka energije u Europi (Europska komisija, 2011:14): 1. Pravodobna i ispravna implementacija legislative Unutarnjeg tržišta za daljnju integraciju energetskog tržišta, treba konsolidirati regulatorne okvire, dopuniti ih novim akcijama spajanja tržišta i uspostaviti efikasan model nadzora transparentnosti tržišta. 2. Uspostavljanje nacrta europske energetske infrastrukture za godine od 2020. do 2030. prije svega identificirati će se prioriteti europske energetske infrastrukture u svrhu budućeg funkcionalnijeg unutrašnjeg tržišta, stvoriti će se proizvodnja velikih razmjera energije iz obnovljivih izvora i jamčiti sigurnost opskrbe, u skladu s vizijom za održivi europski energetski sustav do 2050. godine. 46

3. Racionalizacija tržišnih pravila i postupaka dobivanja dozvola za razvoj infrastrukture za daljnje spajanje tržišta, ACER će u okvirima svog mandata, osigurati implementaciju svih potrebnih tehničkih (harmonizacija, standardizacija itd.) i regulatornih pitanja vezana uz povezivanje energetskih mreža preko granica, pristup obnovljivim energijama i integraciju novih tehnologija. 4. Pružanje ispravnog okvira za financiranje infrastrukturnih projekata uzimajući u obzir da je većina infrastrukturnih razvoja komercijalne prirode, analizirati će se optimalna ravnoteža između javnog i privatnog financiranja. 4.1.3. Sigurna i pristupačna energija za građane i poduzeća Dobro funkcionirajuće, integrirano unutarnje tržište pogoduje potrošačima kroz širi izbor i niže cijene. Ipak, mnogi potrošači ne vide koristi od otvaranja tržišta i konkurentnosti među opskrbljivačima. Oni bi trebali znati iskoristiti prilike koje otvaranje tržišta nudi, jer imaju pristup energiji kakvu žele, u smislu kvalitete i emisije. Otvaranje tržišta može stvoriti bolje cijene, izbor, inovativnost i uslugu za potrošače ako ide ruku pod ruku sa mjerama koje garantiraju pouzdanje, zaštitu potrošača i ako im pomaže da igraju aktivnu ulogu koja se od njih očekuje u liberalizaciji. Konkurentska pozicija važnih gospodarskih sektora europskog gospodarstva ovisi i o sigurnosti opskrbe energijom po pristupačnim cijenama. Pružanje cjenovno pristupačne energije, ali koja ipak odražava stvarne troškove zadatak je unutarnjeg tržišta. Potrebno je funkcioniranje unutarnjeg tržišta na temelju efikasnog prijenosa energije i infrastrukture za pohranu te energije. To je najbolja garancija sigurnosti opskrbe energijom, koja će prema tržišnim mehanizmima ići tamo gdje je u nekom trenutku najpotrebnija. Veća povezanost među državama članicama kao i veća konkurentnost među opskrbljivačima doprinosi i većoj diversifikaciji u korištenju energije, što je važno za sigurnost opskrbe. Energetska politika je odgovorna i za zaštitu građana od potencijalnih rizika koji proizlaze iz proizvodnje i transporta energije. EU mora zadržati vodeću poziciju u razvoju sustava sigurne nuklearne energije, transportu radioaktivnih supstanci i u upravljanju nuklearnim otpadom (Europska komisija, 2011:15). Postizanje tih ciljeva temelji se na dva stupa (Europska komisija, 2011:17): 47

1. Stvaranje energetske politike koja više brige vodi o potrošačima (consumer-friendly) osim širenja mogućnosti izbora, potrošačima pogoduju i alati koji omogućuju usporedbu cijene energije između različitih ponuđača. Usporedba je bazirana na metodologiji razvijenoj od strane regulatornih agencija i ostalih nadležnih tijela, a svi opskrbljivači dužni su osigurati ažurirane informacije o svojim tarifama i ponudama. 2. Kontinuirani napreci u sigurnosti i zaštiti nakon nesreće u Meksičkom zaljevu, preispitala se sigurnost vađenja nafte u morima i oceanima. Iz tog razloga donesene su mjere koje uključuju prevenciju sličnih događaja, te postupke u slučaju da prevencija zakaže, a sve u svrhu garancije najvišeg nivoa zaštite građana i okoliša u slučaju nesreće. Nakon potresa u Japanu pravni okvir za nuklearnu sigurnost i zaštitu će se dodatno povećati putem srednjoročne revizije Direktive o nuklearnoj sigurnosti i implementacijom Direktive o nuklearnom otpadu, te se redefiniraju temeljni sigurnosni standardi za zaštitu radnika i stanovništva. 4.1.4. Širenje europske vodeće pozicije u energetskoj tehnologiji i inovativnosti Bez tehnološke promjene, EU neće uspjeti u ambicijama da dekarbonizira električnu energiju i transportni sektor do 2050. godine. Uzimajući u obzir vremensku skalu za razvoj i širenje energetske tehnologije, hitnost uvođenja novih visokoučinkovitih i niskougljičnih tehnologija je izraženija nego ikad. ETS EU-a 3 je važan faktor u podržavanju implementacije inovativnih niskougljičnih tehnologija. Ipak, nove tehnologije će brže postati primjenjive i ekonomične na tržištu ako su razvijene u kroz suradnju na razini EU-a. Europsko planiranje i upravljanje u energetici od izuzetne je važnosti za stabilnost investicija, poslovno povjerenje i politički koherentnost. Europski strateški energetsko tehnološki plan (SET Plan) utvrđuje srednjoročnu strategiju važeću za sve sektore. Ipak, razvoj tih tehnologija (druga generacija biogoriva, pametne mreže, smart grids 4, pametni gradovi i inteligentne mreže, pohrana električne energije i elektromobilnost, nova generacija nuklearne i obnovljive energije) mora se ubrzati. EU je suočena sa žestokom konkurencijom na međunarodnom tržištu tehnologija. Zemlje poput Kine, Japana, Južne Koreje i SAD-a provode ambicioznu industrijsku strategiju na 3 EU ETS (European Union Emmisions Trading Sheme) - međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova u EU. Stvara tržište i određuje cijene za kvote ugljičnog dioksida. Pokriva 45% emisija EUa, uključujući u energetski intenzivnim sektorima, te 12000 instalacija (carbontrust.com). 4 Smart grids (pametne elektroenergetske mreže)- novi tip mreže primjenjiv je na svim razinama (od mikro - do velikih sustava), a temelji se na upotrebi naprednih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija koje omogućuju integraciju i povezivanje proizvođača i potrošača svih veličina te različitih tehnologija i izvora električne energije (zelenazona.hr). 48

tržištima obnovljivih i nuklearnih energija. Istraživači i poduzeća u EU moraju povećati svoje napore da ostanu na čelu u procvatu međunarodnog tržišta energetske tehnologije i, gdje je to moguće i na obostranu korist, oni bi trebali uspostaviti suradnju s trećim zemljama u određenim tehnologijama (Europska komisija, 2011:18). Širenje europske vodeće pozicije u energetskoj tehnologiji i inovativnosti temelji se na tri stupa (Europska komisija, 2011:19): 1. Implementacija SET Plana, bez odgode temeljna ideja SET Plana je učiniti niskougljične tehnologije cjenovno pristupačnima i tržišno konkurentnima. SET uključuje šest europskih industrijskih inicijativa: bioenergetska, održiva nuklearna, solarna, inicijativa za vjetar, inicijativa smart girds te CCS (inicijativa za zarobljavanje, pohranu i transport ugljičnog dioksida). Osim tih industrijskih inicijativa SET Plan uključuje i inicijativu za tzv. pametne gradove. 2. Pokretanje četiri velika europska projekata: a) Inicijativa implementacije smart grids sustava na cijelu električnu mrežu, od vjetroeletrana u Sjevernom moru do solarnih plantaža na jugu, do individualnih kućanstava čineći tako energetsku mrežu inteligentnijom, efikasnijom i pouzdanijom b) Ponovna uspostava vodeće pozicije u pohrani električne energije. To se planira postići razvojem u područjima hidro kapaciteta, skladištenjem električne energije komprimiranim zrakom, baterijama i drugim inovativnim sistemima skladištenja poput vodika. c) Uspostavljanje velike i održive proizvodnje bioenergije druge generacije d) Veće uštede energije u urbanim i ruralnim područjima, prije svega inicijativom pametnih gradova. 3. Osiguravanje dugoročne tehnološke konkurentnosti prije svega novčanim potporama istraživanjima u području nisko- karbonske energetske tehnologije. 4.1.5. Jačanje europske pozicije na međunarodnom tržištu i snažna međunarodna suradnja, osobito sa susjednim zemljama Europsko energetsko tržište najveće je svjetsko regionalno tržište (preko 500 milijuna potrošača) i najveći uvoznik energije. Suradnja država članica koja je dovela do usvajanja zajedničkih energetskih i klimatskih ciljeva nije vidljiva u vanjskoj energetskoj politici. Neki 49

od izazova s kojima se EU suočava, poput klimatskih promjena, pristupa nafti i plinu, razvoja tehnologije i energetske efikasnosti, zajedničke su većini zemalja članica i oslanja se na međunarodnu suradnju. U praski, nacionalne inicijative ne koriste snagu veličine zajedničkog tržišta EU-a. Kada bi to bio slučaj, zajednički interesi bili bi izraženiji a pregovaračka moć veća. Međunarodna energetska politika mora slijediti zajedničke ciljeve sigurnosti opskrbe, konkurentnosti i održivosti. Zbog novih obrasca ponude i potražnje na svjetskim energetskim tržištima i rastuće utrke za energetskim resursima, posebno je bitno za EU da efektivno koristi svoju tržišnu moć u odnosima sa ključnim energetskim partnerima. Europa bi trebala do 2020. godine biti u poziciji da se osloni na značajne nove izvore opskrbe energijom. Potreba za međunarodnim rješenjima obvezuje EU da promovira svoju agendu za dekarbonizaciju i energetsku efikasnost, posebno sa glavnim partnerima u međunarodnim pregovorima. EU mora formalizirati principe po kojima bi sve države članice imale koristi kod međunarodnih pregovora sa ključnim energetskim partnerima. Osim izrade temeljne legislative u Lisabonskom ugovoru, koja pojašnjava i jača vanjske dimenzije zajedničke politike, vanjskoj energetskoj politici potrebno je više efektivne solidarnosti, odgovornosti i transparentnosti kako bi zajednički interesi došli više do izražaja osiguravajući tako sigurnost europskog energetskog tržišta. Potrebno je više suradnje kod država članica. Osim sigurnosti opskrbe, vanjska energetska politika mora biti dosljedna i međusobno podupirujuća sa s drugim međunarodnim pitanjima (razvoj, trgovina, klima, bioraznolikost itd.). Mora postojati sinergija između energetskih ciljeva i drugih politika. Energetska politika je isprepletena sa drugim vanjskopolitičkim i sigurnosnim prioritetima EU-a. Diversifikacija izvora opskrbe energijom ključna je za sigurnost EU-a, kao i dobro upravljanje, vladavina prava i zaštita stranih ulaganja u proizvodnju i tranzit energije (Europska komisija, 2011:20). Jačanje EU-a na međunarodnom tržištu i bolja međunarodna suradnja temelji se na četiri stupa (Europska komisija, 2011:22): 1. Integriranje energetskog tržišta i regulatornih okvira sa našim susjedima Ugovor o energetskoj zajednici treba proširiti na sve susjedne zemlje koje to žele, što se prvenstveno odnosi na Ukrajinu i Tursku. 2. Uspostava privilegiranog partnerstva s ključnim partnerima 3. Promicanje uloge EU-a kao u ostvarivanju nisko- karbonske budućnosti 4. Promicanje nuklearne sigurnosti, zaštite i standarda u cijelom svijetu. 50

4.2. Energetska unija Zbog starenja infrastrukture, slabo integriranih tržišta i neusklađenih politika europski potrošači, kućanstva i poduzeća nemaju koristi od veće mogućnosti izbora ili nižih cijena energije. Iz tog razloga, radi se na uspostavi energetske unije. Danas EU ima pravila o energiji utvrđena na europskoj razini, ali u praksi postoji 28 nacionalnih zakonodavnih okvira. Integrirano energetsko tržište je potrebno kako bi se potaklo tržišno natjecanje, dovelo do veće učinkovitosti tržišta kroz bolje korištenje postrojenja za proizvodnju energije diljem EU-a te stvorilo pristupačne cijene za potrošače. Maloprodajno tržište ne funkcionira ispravno. Mnoga kućanstva imaju vrlo ograničen izbor dobavljača energije i nedovoljan nadzor nad svojim energetskim troškovima. Nedopustivo velik postotak europskih kućanstava ne može si priuštiti plaćanje svojih računa za energiju. Energetska infrastruktura zastarijeva i nije prilagođena povećanoj proizvodnji iz obnovljivih izvora. Postoji potreba za privlačenjem ulaganja, ali trenutnim se modelom tržišta i nacionalnim politikama ne uspostavljaju odgovarajući poticaji niti stvara dovoljna predvidljivost za potencijalne ulagače. Energetski otoci i dalje postoje na mnogim tržištima koja nisu odgovarajuće povezana sa susjednim državama. To dodatno pridonosi troškovima s kojima se suočavaju potrošači i stvara ranjivost u pogledu energetske sigurnosti. EU je i dalje predvodnik u području inovacija i obnovljive energije, ali ostali dijelovi svijeta ju brzo sustižu te se već izgubila prednost u pogledu nekih čistih tehnologija s niskim emisijama ugljika. Povećanjem ulaganja u visokotehnološka i globalno konkurentna poduzeća putem stabilnih politika doći će do stvaranja radnih mjesta i rasta u Europi. Pojavit će se novi poslovni sektori, novi poslovni modeli i novi profili radnih mjesta. Takva transformacija snažno utječe na sve sudionike u energetskom sustavu, uključujući i potrošače. Ako EU nastavi sadašnjim putom, neizbježan prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika biti će otežan gospodarskim, društvenim i ekološkim troškovima koji proizlaze iz rascjepkanih nacionalnih energetskih tržišta. Trenutačne niske cijene nafte i plina, dok traju, treba iskoristiti kao povijesnu priliku, u kombinaciji s padanjem troškova čišćih oblika energije, snažnom klimatskom politikom EU te pojavom novih tehnologija, za ponovno usmjeravanje energetske politike EU-a u smjeru energetske unije (Europska komisija, 2015:3). Energetsku uniju čine sastavnice navedene u nastavku (Europska komisija, 2015:4): 51

1. Klauzula solidarnosti: smanjenje ovisnosti o pojedinom dobavljaču te oslanjanje na susjedne zemlje, osobito u slučaju prekida opskrbe energijom; povećana transparentnost prilikom sklapanja sporazuma o kupnji električne energije ili plina između država članica EU-a i zemalja izvan EU-a. 2. Protok energije kao pete slobode: slobodan protok energije preko granica uz strogo provođenje postojećih pravila u područjima kao što su razdvajanje energije i neovisnost regulatora te pokretanje sudskih postupaka ako je potrebno; preuređenje tržišta električne energije radi boljeg povezivanja, više obnovljivih izvora energije i bolje prilagođenosti potrebama; temeljita provjera državne intervencije na unutarnjem tržištu i postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš. 3. Energetska učinkovitost je na prvom mjestu: temeljito promišljanje energetske učinkovitosti i postupanja s njom kao zasebnim izvorom energije tako da može pod jednakim uvjetima konkurirati proizvodnim kapacitetima. 4. Prelazak na društvo s niskom emisijom ugljika koje je osmišljeno za dugovječnost: omogućivanje jednostavne i učinkovite apsorpcije u mrežu lokalno proizvedene energije, uključujući i onu iz obnovljivih izvora; promicanje tehnološkog vodstva EUa razvojem sljedeće generacije tehnologije u području obnovljive energije i zauzimanjem vodećeg položaja u području električne mobilnosti, pri čemu europska poduzeća povećavaju izvoz i natječu se na svjetskim tržištima. 5. Istraživanje, inovacije i konkurentnost: dovođenje EU na vodeću poziciju u pametnim mrežama i domovima, čistoj prometnoj tehnologiji, čistim fosilnim gorivima i najsigurnijoj nuklearnoj proizvodnji na svijetu, ključno je za pretvaranje energetske unije u pokretač za rast, radna mjesta i konkurentnost. Uspostavljanje energetske unije znači usmjerenost na mjere koje su sažete u 15 točaka (Europska komisija, 2015:18): 1. Potpuna primjena i stroga provedba postojećeg energetskog i srodnog zakonodavstva. 2. Diversifikacija opskrbe plinom i učiniti je otpornijom na prekide u opskrbi. 3. Međuvladini sporazumi trebali bi biti transparentniji i u potpunosti usklađeni sa zakonodavstvom EU-a. 4. Prava infrastruktura preduvjet je za ostvarenje energetskog tržišta, integraciju obnovljivih izvora energije i sigurnost opskrbe. 52

5. Stvaranje homogenog i integriranog unutarnjeg energetskog tržišta koje pogoduje njezinim građanima, osiguravanje sigurnosti opskrbe, integriranje obnovljive energije u tržište i ispravljanje trenutačno nekoordiniranog razvoja mehanizama za razvoj država članica upućuje na preispitivanje postojećeg modela tržišta. 6. Regulatorni okvir uspostavljen Trećim paketom za unutarnje energetsko tržište mora biti dodatno razvijen kako bi omogućio homogeno unutarnje energetsko tržište za građane i poduzeća. 7. Regionalni pristupi integraciji tržišta imaju važnu ulogu pri stvaranju potpuno integriranog energetskog tržišta diljem EU-a. 8. Većom transparentnošću energetskih troškova i cijena energije, kao i većom razinom javne potpore ojačat će se integracija tržišta i utvrditi mjere koje narušavaju unutarnje tržište. 9. Europska unija postavila si je kao cilj postizanje barem 27% uštede energije do 2030. godine. 10. Zgrade imaju velik potencijal za povećanje energetske učinkovitosti. Prilagođavanje postojećih zgrada za veću energetsku učinkovitost i potpuno iskorištavanje održivog grijanja i hlađenja prostora će smanjiti uvozne troškove EU-a, ojačati energetsku sigurnost i smanjiti troškove energije za kućanstva i poduzeća. 11. EU treba ubrzati povećanje energetske učinkovitosti i dekarbonizaciju u prometnom sektoru postupnim prelaskom na alternativna goriva i integriranjem energetskih i prometnih sustava. 12. EU je prihvatio klimatski i energetski okvir za 2030. godinu na zasjedanju Europskog vijeća, što je sada potrebno provesti. EU će dati ambiciozan doprinos međunarodnim pregovorima o klimi. 13. EU je prihvatio cilj od najmanje 27% na razini EU-a za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. godine. 14. EU treba razviti strategiju budućnosti za istraživanja i inovacije povezane s energijom i klimom u svrhu održavanja Europe kao tehnološkog predvodnika i širenja izvoznih mogućnosti. 15. EU će koristiti instrumente vanjske politike kako bi osigurao da snažna i ujedinjena Europa konstruktivno pregovara s partnerima te jednoglasno govori o energiji i klimi. 53

5. DOSADAŠNJA POSTIGNUĆA ZAJEDNIČKIH POLITIKA TE UČINCI ENERGETSKOG SEKTORA NA RAZVOJ GOSPODARSTVA S obzirom da su zajednički energetski ciljevi doneseni 2010. godine, a ozbiljniji koraci ka energetskoj uniji poduzeti početkom 2015. godine, prerano je govoriti o konkretnim rezultatima poduzetih mjera. Ipak, u nastavku rada izlažu se neke od koristi ostvarenih zahvaljujući zajedničkim naporima zemalja članica EU-a, prema procjeni IEA (Međunarodna energetska agencija). Implementacija Trećeg energetskog paketa (koji je stupio na snagu u ožujku 2011.) dovela je do 3 značajna postignuća (IEA, 2014:3): 1. Harmonizacija pravila i prekograničnog trgovanja energijom 2. Veća neovisnost nacionalnih regulatora i operatera prijenosnih sustava te njihova suradnja kroz novoosnovana europska tijela ACER te ETSOE i ETSOG 3. Povećanje konkurentske borbe unutar energetskog sektora. Snažan napredak već je zabilježen u području postizanja niskougljičnog gospodarstva, gdje je EU vodeća među zemljama članicama IAE-a. Ipak, potrebni su dodatni napori kako bi se postigli ciljevi zacrtani do 2020. godine. Već je u 2012. zabilježeno smanjenje emisije stakleničkih plinova za 19.2% u odnosu na 1990. godinu, što je rezultat manje potražnje tijekom gospodarske krize, prelazak na kvalitetnija goriva (fuel switching), većeg korištenja obnovljivih izvora te akcije povećanja energetske efikasnosti. Udio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji porastao je na 14.1% u 2012. sa 8.7% u 2005., zahvaljujući programima koji potiču investiranje u obnovljive izvore, osobito u solarne fotonaponske panele i vjetroelektrane. IEA procjenjuje da EU neće ostvariti cilj od 20% udjela energije obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji do 2020. godine ako ne poduzme dodatne mjere da se taj udio poveća u nekim zemljama članicama te u pojedinim tehnologijama. Procjenjuje se da EU može postići 18 do 19% uštede energije od ciljanih 20% do 2020., ali trećina tih ušteda odnosit će se na smanjenje potražnje uslijed gospodarske krize. Ostatak se može pripisati direktivama o energetskoj učinkovitosti zgrada, energetskom označavanju proizvoda, Direktivi o energetskoj učinkovitosti te EU fondovima usmjerenim na energetsku efikasnost. U isto vrijeme, niz mjera koje se provode u svrhu postizanja energetskih ciljeva do 2020. godine, dovelo je i do nenamjeravanih učinaka. Povećana proizvodnja električne energije iz 54

obnovljivih izvora uz smanjenje potražnje za električnom energijom (što zbog gospodarske krize, što zbog povećanja energetske efikasnosti), smanjilo je potrebu za kvotama postavljenim u svrhu smanjenja emisija ugljičnog dioksida, a koje se prodaju na unutar EU ETS-a. Cijena je po toni ugljičnog dioksida (tco2) pala je sa 30 eura u 2008. na 6 eura u 2014. godini. Sustav nije dizajniran dovoljno fleksibilno da se prilagodi promjeni potražnje, što u konačnici nije stimuliralo investiranje u smanjenje emisije ugljičnog dioksida, ugrozivši tako ciljeve EU-a. Kratkoročno, samo po sebi, pad cijene kvote ugljičnog dioksida pozitivno je utjecalo na konkurentnost europskih poduzeća. Međutim, dugoročno, to nije u skladu sa strategijom EU-a te ugrožava njenu poziciju budućeg lidera u čistim tehnologijama i održivom razvoju (IEA, 2014:4). Težnje za većom energetskom efikasnošću ne postoje samo zbog želje za smanjivanjem negativnog utjecaja na okoliš ili uštede energetskih resursa, već i zbog dva glavna makroekonomska razloga. Prvo, povećavaju se investicije u energetski učinkovite tehnologije. Tako se, primjerice, stvaraju nova radna mjesta u građevinskom sektoru kod postavljanja energetski učinkovitih fasada, ili se pružaju poslovne prilike poduzećima orijentiranim na inovativne i energetski učinkovite tehnologije. Drugi razlog je učinak na dohodak zbog smanjenih računa. Tako se pozitivno utječe na potrošnju i štednju. Isto tako, povećanje energetske efikasnosti smanjuje potrebu te zemlje za uvozom energije, što povećava njenu sigurnost opskrbe energijom. Ipak, analize pokazuju da cilj EU-a iz strategije Europa 2020 da smanji korištenje primarnih energija (oblik energije uzet iz prirode bez pretvorbe ili procesa transformacije) do 2020. godine za 20% u usporedbi s projekcijama iz 2007. ima najmanje šanse da se ostvari. Od zemalja članica se očekuje da ubrzaju reforme potrebne kako bi se cilj ipak ostvario (Businesseurope, 2007:9). Direktan utjecaj energetske industrije gospodarstvu očituje se kroz korištenje rada i kapitala u proizvodnji energije. Energetski sektor direktno zapošljava manje ljudi nego što se to može očekivati uzimajući u obzir njen udio u BDP-u. Grafikon 19 prikazuje udio energetskog sektora u BDP-u te zaposlenih u energetskom sektoru u odnosu na druge sektore. U Norveškoj, industrije povezane s proizvodnjom energije čine 20% BDP-a, a samo 2.3% ukupne zaposlenosti. Norveško bogatstvo leži u nafti, ali to bogatstvo podupire druge sektore, osobito uslužne djelatnosti. Bez obzira na to, nedavno istraživanje u SAD-u pokazuje da energetski sektor podupire mnogo više radnih mjesta nego što ih stvara direktno, zbog svojih dugih lanaca opskrbe i potrošnje koju ostvaruju dionici energetskog sektora. Sektori povezani s energetskom industrijom nemaju veliku potrebu za zaposlenicima, ali radnu snagu koju 55

zapošljava su relativno visoko obrazovani, sa posebnim vještinama te su visoko plaćeni. Tako su kompenzacije za zaposlene u energetskoj industriji prosječno oko dva puta veće u Njemačkoj, Norveškoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u te četiri puta veće u Meksiku i Južnoj Koreji (WEF, 2012:7). Grafikon 19: Udio energetskog sektora u BDP-u i udio zaposlenih u energetskom sektoru (%) Izvor: OECD (2012.) Kao rezultat većih plaća, zaposlenici energetskih sektora doprinose više u ukupnoj potrošnji po glavi stanovnika nego prosječan zaposlenik. Visoke plaće posljedica su činjenice da zaposlenici u energetskom sektoru produktivniji od prosjeka, doprinoseći veći udio BDP-u nego većina drugih zaposlenika u gospodarstvu (WEF, 2012:7). Ekonomisti općenito grupiraju zaposlene u energetski povezanim poslovima u 3 grupe (WEF, 2012:14): - Direktno zaposleni - pojedinci koji su zaposleni od strane poduzeća u sektorima koja proizvode i isporučuju energiju potrošačima. - Indirektno zaposleni - zaposleni na radnim mjestima u industrijama koje opskrbljuju energetski sektor s dobrima i uslugama. - Inducirano zaposleni - rezultat su plaća isplaćenih zaposlenima iz prve dvije grupe. 56