SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET Katedra za kartografiju IZRADA TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PRIKAZA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET Katedra za kartografiju Talita Peruško IZRADA TEMATSKOG KARTOGRAFSKOG PRIKAZA Diplomski rad Zagreb, 2013.

Ovaj je diplomski rad izrađen u sklopu diplomskog studija Geodezije i geoinformatike, usmjerenje Geoinformatika, pri Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Stanislava Frangeša i dr. sc. Vesne Poslončec-Petrić. Hvala mojoj mami na financijskoj i moralnoj potpori tijekom godina mog školovanja. I hvala mom Marku.

I. Autor Ime i prezime: Talita Peruško Datum i mjesto rođenja: 10. 11. 1988., Pula II. Diplomski rad Predmet: Tematska kartografija Naslov: Izrada tematskog kartografskog prikaza Mentori: prof. dr. sc. Stanislav Frangeš i dr. sc. Vesna Poslončec Petrić Voditeljica: dr. sc. Vesna Poslončec Petrić III. Ocjena i obrana Datum zadavanja zadatka: 21. 01. 2013. Datum obrane: 12.07.2013. Sastav povjerenstva pred kojim je branjen diplomski rad: prof. dr. sc. Stanislav Frangeš dr. sc. Vesna Poslončec Petrić doc. dr. sc. Robert Župan

SAŽETAK Radi ubrzanog razvoja računalne tehnologije budućnost ne donosi samo izradu karata, već mnogo opsežniju izradu GIS-ova koji će moći vizualizirati prostorne baze podataka. To postaje mnogo snažnije sredstvo za priopćavanje podataka jer se pri oblikovanju karata najveća pozornost pridaje korisniku karte. Diplomski je rad podijeljen na dva dijela, prvi teorijski te drugi praktični dio. U teorijskom je dijelu pažnja posvećena definiciji kartografskih prikaza, objašnjena je njihova podjela, povijesni tijek te same smjernice izrade pri čemu je poseban naglasak dan na tematskim kartama i kratkim osnovama vezanim uz GIS. Glavni cilj praktičnog dijela rada je izrada tematskih karata iz slojeva GIS-a koje će popratiti sav tekst drugog dijela rada, odnosno izrada tematskih karata odabranih prirodnih i društvenih faktora Istarske županije kako bi se jasnije prikazale spoznaje do kojih se došlo te tako bolje razumio prostor pomoću tematskog kartografskog prikaza. Metode koje su upotrjebljene su sintetiziranje literature i prikupljanje podataka, zatim generalizacija, vektorizacija, klasifikacija s vektorskim i rasterskim podacima te analiza atributnih podataka što je rezultiralo pripremom baze najznačajnijih podataka za Istarsku županiju, koja se može nadopunjavati, mijenjati i konstantno održavati. Svi su prostorni podaci obrađeni u programskom paketu ArcGIS 10.1 tvrtke ESRI te naposljetku vizualizirani. Ključne riječi: tematska karta, GIS, Istarska županija

ABSTRACT Rapid development of computer technology in the future brings us not only mapping, but much more comprehensive development of a GIS that will be able to visualize the spatial databases. It becomes a much more powerful tool for presenting a data because in the making of maps the biggest attention is given to the users of maps. This work is divided into two parts, the first theoretical and the other practical. In the theoretical part attention is on the definition of cartographic views, their division is explained, the historical process and the guidelines of making; the emphasis is on the thematic maps and short basics of GIS. The main goal of the practical part is the creation of thematic maps from GIS layers that will accompany all the text of the second part of this work, i.e. creation of thematic maps of selected natural and social factors of the County of Istria in order to more clearly present the findings that have been reached and thus better understand the space using thematic cartographic view. Used method are a synthesis of the literature and data collection, then generalization, vectorization, classification with vector and raster data and attribute data analysis, which resulted in the preparation of database for the most important data of the County of Istria, which can be supplemented, modified and constantly maintained. All spatial data are processed in the software package ArcGIS 10.1 (ESRI) and finally visualized. Keywords: thematic maps, GIS, County of Istria

SADRŽAJ 1. UVOD 1 2. KARTOGRAFSKI PRIKAZI... 2 2.1. TEMATSKE KARTE. 5 2.2. GIS..9 2.2.1. GEOINFORMACIJSKI/GEOGRAFSKI....13 INFORMACIJSKI SUSTAVI 3. IZRADA GIS-a ISTARSKE ŽUPANIJE. 15 3.1. PROSTORNI OBUHVAT ISTRAŽIVANJA..15 3.2. CILJ, IZVORI I METODOLOGIJA RADA 17 3.3. UPRAVNO-TERITORIJALNI USTROJ.18 3.4. PRIRODNI FAKTORI.. 20 3.4.1. RELJEFNA I GEOLOŠKA OBILJEŽJA...20 3.4.2. KLIMATSKA OBILJEŽJA..23 3.4.3. HIDROGRAFSKI ELEMENTI....24 3.4.4. VEGETACIJA..26 3.5. DRUŠTVENI FAKTORI...29 3.5.1.KOMUNIKATIVNI FAKTORI.. 29 3.5.1.1. CESTOVNI PROMET.29 3.5.1.2. ŽELJEZNIČKI PROMET...31 3.5.1.3. ZRAČNI PROMET. 32 3.5.1.4. POMORSKI PROMET...34 3.5.2. KOMUNALNA INFRASTRUKTURA. 36 3.5.3. GOSPODARSTVO. 38 3.5.3.1. POLJOPRIVREDA.39 3.5.3.2. INDUSTRIJA..41 3.5.3.3. TURIZAM 42 3.5.4. STANOVNIŠTVO I NASELJA...43 4. ZAKLJUČAK...48 5. LITERATURA..49

1. UVOD U posljednje je vrijeme kod karata veliki naglasak na vizualizaciji prostornih podataka, ponajviše radi ubrzanog razvoja računalne tehnologije i GIS-a 1. Budućnost nam ne donosi samo izradu karata, već mnogo opsežniju izradu GIS-ova koji će moći vizualizirati prostorne baze podataka. To postaje mnogo snažnije sredstvo za priopćavanje podataka čemu je pridonijela računalna tehnologija jer se pri oblikovanju karata najveća pozornost pridaje korisniku karte. Također, sve značajniju ulogu imaju i animacija, multimedijski prikazi te Internet, kao i mnoge djelatnosti društvene sfere. Nužno je naglasiti interdisciplinarnost i potrebu uže suradnje mnogih znanstvenika kao što su kartografi, informatičari, geodeti, geografi i prostorni planeri. Ovaj će diplomski rad biti podijeljen na dva dijela, prvi teorijski te drugi praktični dio. U teorijskom će se dijelu pažnja posvetiti definiciji kartografskih prikaza, objasnit će se njihova podjela, povijesni tijek te same smjernice izrade pri čemu će poseban naglasak biti dan na tematskim kartama. Nakon toga će se dati i kratke osnove vezane uz GIS kao jedan od načina rješavanja upita i pronalaženja podataka te kao kartografski oblik za vizualizaciju najrazličitijih prostornih i tematskih objekata sa svojom bazom podataka, također će se ukratko objasniti njegov povijesni razvoj, komponente koje ga čine te tijek izrade; posebno će se još obratiti pažnja na upotrebu i razliku između termina Geografski informacijski sustavi i Geoinformacijski sustavi. U drugom će se, praktičnom dijelu rada, izraditi GIS Istarske županije sa svim osnovnim slojevima i podacima koji će biti pripremljeni tako da se nad njima mogu provoditi razne analize i koji mogu služiti za izradu prostornog plana, regionalnog operativnog programa, studije utjecaja na okoliš i slično, a u cilju što boljeg razumijevanja prostora pomoću takvog prikaza što je zapravo i osnovna svrha ovog GIS-a. Provest će se još i analiza nad atributnim podacima (Popis stanovništva i Popis poljoprivrede), te će se pripremiti baza najznačajnijih podataka za Istarsku županiju koja se može nadopunjavati, mijenjati i konstantno održavati. Glavni zadatak je izrada tematskih karata iz slojeva GIS-a koje će popratiti sav tekst drugog dijela rada, odnosno izrada tematskih karata odabranih prirodnih i društvenih faktora Istarske županije kako bi se jasnije prikazale spoznaje do kojih se došlo. 1 U poglavlju 2.2.1. bit će detaljno objašnjen naziv GIS. 1

2. KARTOGRAFSKI PRIKAZI Temeljna vrsta prikaza položaja, oblika, veličine, svojstava i međusobnih odnosa objekata u kartografiji naziva se kartografski prikaz. On je krajnji rezultat geodetskog rada. Kartografski prikazi ili oblici kartografskog izražavanja jesu karte i kartama srodni prikazi. Izvode se dvodimenzionalno u ravnini, na modelu terena (reljefu) ili na kugli. Karta je crtež u ravnini tlocrta objekata svedenih na točke, linije i površine. Može se još reći da je to kodirana slika geografske stvarnosti koja prikazuje odabrane objekte ili svojstva, nastaje stvaralačkim autorskim izborom, a upotrebljava se onda kada su prostorni odnosi od prvorazredne važnosti (Frančula, Lapaine, 2008). Objekti se na karti međusobno razlikuju signaturama i po potrebi se objašnjavaju pomoću teksta. Glavna je podjela karata na topografske i tematske. Kao rezultat neposredne geodetske izmjere objekata, odnosno opažanja, mjerenja ili prikupljanja podataka nastaje osnovna karta. One su izvorne karte za izradu izvedenih karata. Temeljna karta je pojednostavljena topografska karta koja služi za izradu tematskih karata (Frangeš, 2003 b). Kartama srodni dvodimenzionalni prikazi jesu profili, panorame, blok-dijagrami, prikazi u ptičjoj perspektivi, zračni snimci. To su crteži nastali primjenom paralelne ili centralne projekcije pa se tako, odustajanjem od pravog tlocrtnog prikaza, dobiva crtež stvarnog izgleda objekta (Lovrić, 1988). Kartama srodni trodimenzionalni prikazi jesu reljefi, reljefne karte i globusi, odnosno crteži izvedeni na trodimenzionalnom modelu, na kojima je prikaz u odnosu na objekt prirodniji od bilo kojeg drugog oblika kartografskog izražavanja. Još jedna od podjela kartografskih prikaza je ona na realne i virtualne (tablica 1). Glavne karakteristike koje razlikuju realne od virtualnih prikaza su vidljivost i opipljivost. Kartografski proizvodi (na primjer listovi karata, atlasi, globusi) koji imaju svojstvo opipljivosti i izravno su vidljivi kao kartografske slike, zovu se realnim kartama. Ostali kartografski proizvodi kojima jedno ili oba ta svojstva nedostaju nazivaju se virtualnim kartama (Frangeš i dr., 2002). Prvom tipu virtualne karte pripada slika na zaslonu monitora, drugi tip obilježavaju, primjerice, tradicionalni podaci s terena te zapisnik, dok su treće virtualne karte podaci s digitalne memorije, magnetskog diska ili trake i slično. Između spomenuta četiri tipa postoji 16 transformacija koje omogućuju prijelaz iz jednog tipa u drugi. Primjerice, digitaliziranje je prijelaz iz realne karte u treći tip virtualne karte. Već se na prvim najjednostavnijim crtežima krajolika nastojalo različite vrste objekata različito prikazivati pa je stoga povijest izrade posebnih crteža stara koliko i povijest čovječanstva. 2

Tablica 1.: Podjela kartografskih prikaza na realne i virtualne (Frangeš i dr., 2002) KARTOGRAFSKI IZRAVNO VIDLJIVA KARTOGRAFSKA SLIKA PRIKAZI DA NE STALNO OPIPLJIVA REALNOST DA NE REALNA KARTA 2. TIP VIRTUALNE KARTE 1. TIP VIRTUALNE KARTE 3. TIP VIRTUALNE KARTE Povijesni razvoj izrade kartografskih prikaza povezan je s razvojem tiskarstva, fotografije te računalstva. Različito oblikovanje kartografike odgovara različitim tehnikama crtanja i reprodukcije crteža (npr. crtanju po stijeni, struganju po koži, utiskivanju po glinenoj pločici, crtanju po papirusu, dubljenju drveta, klesanju kamena, graviranju sloja na staklu, lijepljenju unaprijed izrađenih znakova, fotografskim i kopirnim postupcima, pisanju na pisaču, crtanju na ekranu ili crtanju ploterom). Kartografski prikaz je do kraja srednjeg vijeka isključivo bio rukopisni original (manuskript), sadržaj je bio izvođen na nosiocu, umnožavan je precrtavanjem i ručno bojan. U periodu manuskriptnih karata posebno su se isticale antičke karte, kršćanske i islamske karte svijeta te portulani 2. Sve složenija kartografika i izrada više istovjetnih primjeraka poticala su na razmišljanja kojim načinom izraditi i umnožiti kartu. Prvu tiskarsku prešu izradio je Gutenberg 1440. godine. To je bio početak perioda tiskanih karata unutar kojeg su najznačajniji Ptolomejevi atlasi, izrada regionalnih karata, atlasa i međunarodnih kartografskih djela, izrada službenih topografskih karata pojedinih država te sustavna katastarska izmjera koja je dovela do izrade katastarskih karata pojedinih država (Frangeš, 2003 a). Kroz 20. stoljeće karakteristične su fotografske karte dok danas traje razdoblje digitalnih karata (satelitske karate i multimedijski atlasi). Potreba za primjenom digitalne tehnologije u kartografiji pojavila se usporedno s pojavom sve složenijih kartografskih prikaza. Jednom uspostavljena kartografika mogla se mijenjati samo uz veliki trošak vremena i novaca, a i kopiranje u postupku umnožavanja dovodilo je do gubitka kvalitete karte. Prvi prijedlog digitalne tehnologije spomenut je na kartografskoj konferenciji u Chicagu 1948. godine. Razvoj je veći zamah dobio nakon 1960. godine. Naziv 2 pomorske karte 3

se mijenjao kroz godine, od kompjutorski podržane kartografije preko kompjutorske kartografije (obuhvaća metode i tehnike za izradu karata suvremenom kompjutorskom tehnologijom) i računalne kartografije, do digitalne kartografije koja obuhvaća sve procese u digitalnom obliku. U prvom se razdoblju primjene digitalne tehnologije u kartografiji govorilo o automatizaciji u kartografiji, zato što se očekivalo da će se brzo moći potpuno automatizirati proces izradbe karata. S vremenom se, ipak, uvidjelo da u izradbi karata postoje procesi, kao što je npr. kartografska generalizacija, koji se još dugo neće moći potpuno automatizirati. Proces izradbe karata je složen i dug, pa su mnoge karte u trenutku izdavanja već zastarjele, a i postoji potreba za sve većim brojem raznovrsnih karata koje klasičnim metodama izrade karata nije moguće zadovoljiti stoga je primjena digitalne tehnologije u kartografiji vrlo važna. Ovo su neke od mnogih prednosti digitalne tehnologije: ubrzanje izrade karata ubrzanje osuvremenjivanja smanjenje cijene izrade karata poboljšanje uvjeta rada poboljšanje kvalitete rada rješavanje zadataka koje do sada uopće nije bilo moguće riješiti ili je njihovo rješavanje bilo povezano s velikim teškoćama (npr. prenošenje sadržaja karte iz jedne kartografske projekcije u drugu) (Frančula, 2004). Na slici 1 je prikazan općeniti tijek izrade kartografskog prikaza. IZBOR OBJEKATA PRIKAZA I UTVRĐIVANJE NJIHOVIH OBILJEŽJA IZBOR OBLIKA KARTOGRAFSKOG PRIKAZA I ODREĐIVANJE NJEGOVE SVRHE PRIKUPLJANJE IZVORNIKA I ANALIZA NJIHOVE POUZDANOSTI IZBOR I OBLIKOVANJE KARTOGRAFIKE ODREĐIVANJE PRAVILA KARTOGRAFSKE GENERALIZACIJE IZRADA KARTOGRAFSKOG PRIKAZA IZRADA SKUPA PODATAKA ZA UPOTREBU NAČIN ODRŽAVANJA Slika 1: Tijek izrade kartografskog prikaza (Lovrić, 1988) 4

2.1. TEMATSKE KARTE Tematske karte su kartografski prikazi na kojima su jedan ili više topografskih objekata ili neki drugi tematski objekti iz prirodnog ili društvenog područja, a koji su neposredno vezani uz prostor, posebno istaknuti i prikazani s posebnom važnošću (slika 2). Za prikaz služi u pravilu pojednostavljena topografska karta, tzv. temeljna karta (Lovrić, 1988). Tematske karte imaju veliki značaj zbog potrebe poznavanja i iskorištavanja prirodnih resursa i organizacije brojnih društvenih djelatnosti. Uz jednu topografsku kartu nekog područja može biti izrađen veliki broj tematskih karata istog područja (Frangeš, 2003 b). Na tematskim kartama se u mnogo slučajeva tumač znakova ili legenda nalazi na tom kartografskom prikazu, a ne u posebnoj zbirci. Za uspješan kartografski prikaz tematskih objekata bitno je poznavanje njihovih obilježja i bliska suradnja s drugim strukama. Cilj tematske karte je da zabilježi i dokumentira rezultate neposrednog opažanja objekata te da prikaže znanstvene spoznaje do kojih se došlo različitim istraživanjima. Zadatak joj je pronaći najprikladniju kartografiku za vizualizaciju najrazličitijih tematskih objekata. Za takve objekte jedino je bitno da imaju karakteristične prostorne odnose i/ili položaj u prostoru. Dakle, ne radi se samo o prikazu konkretnih pojava, već to mogu biti i fikcije, hipoteze, tendencije, mogućnosti, planovi i projekti. Kartografika je poseban način prikazivanja prostornih objekata. Elementi koji je sačinjavaju jesu: osnovni geometrijsko-grafički elementi (točka, linija i poligon); kartografski znakovi koje nazivamo signaturama kada se primjenjuju za prikaz položaja i kvalitete objekata ili dijagramima kada služe za iskazivanje brojčane vrijednosti (kvantitete) objekata, rasteri čiji je poseban slučaj višeton te boja i pismo za opis i nazive objekta na karti (Frangeš, 2003 b). 5

Slika 2: Primjeri tematskih karata Tematske su karte stare kao i karte uopće. Službeni termin "tematske karte" susreće se 1934. godine, kada ga je uveo R. von Schumacher, da bi zamijenio dotadašnji termin "primjenjene karte", kojeg je 1879. godine uveo H. Siegfrid (Frangeš, 2003 b). U nastavku će biti spomenute bitne karakteristike povijesnog tijeka tematskih karata: 12. st. pr. Kr. doba vladavine egipatskog vladara Ramzesa II. karta (skica) rudnika zlata; 340. - 500. godine karta rimskih cesta "Peuntingerova ploča"; 15. - 18. st. karte s vojnostrategijskim sadržajem (1683. turska opsada Beča, prikaz pohoda princa Eugena na Petrovaradin 1716. i Beograd 1717.), karte rudišta (1561. W. Lazius karta rudišta u Tirolu), karte upravnih, crkvenih i jezičnih podjela (1593. B. Scultetus karta G. Lužice granica između njemačkog i nenjemačkog govornog područja, 1752. J. E. Guettard prva karta jezika Europe), karte vlasničkih odnosa, kao i karte s prijedlozima uređenja pojedinih područja. 1799. - 1806. A. Werner geološka karta Saksonije; 1806. C. Ritter atlas sa šest karata Europe o produktima, fizičkoj geografiji i stanovništvu tog dijela zemlje; 6

1817. A. V. Humbolt prva karta izotermi 3 ; 19. st. velik porast broja tematskih karata (radi snažnijeg razvitka prirodnih znanosti i brojnijih statističkih istraživanja); 20. st. brojne tematske karte govornih i nacionalnih područja, nakon 1945. daljnja diferencijacija kartografskog prikaza s područja geologije, pedologije i botanike, oblikuju se signature za različita područja tematske kartografije, brojni regionalni i nacionalni tematski atlasi, te tematske karte vezane uz planiranje i uređenje prostora (Frangeš, 2003 b). Velik broj tematskih karata može se grupirati po raznim osnovama (tablica 2) (Lovrić, 1988). Po svojstvima objekata prikaza razlikujemo kvalitativne karte koje pružaju informaciju o prostiranju i vrsti objekata (npr. geopolitičke s prikazom političkih teritorijalnih jedinica), kvantitativne karte koje pružaju informaciju o kvantiteti objekata (npr. karte gustoće stanovništva), statističke karte, dinamičke karte koje pružaju informaciju o promjenama objekata u vremenu i prostoru (npr. karte seoba stanovništva) te genetičke karte koje prikazuju genezu objekta u različitim trenucima (npr. karte razvoja naselja). Na osnovi metoda istraživanja razlikujemo elementarnoanalitičke i kompleksnoanalitičke karte, koje predstavljaju analizu jedne grupe istovrsnih objekata ili više grupa raznovrsnih objekata, te sintezne karte, na kojima su prikazana različita stanja i pojave kao cjelina na osnovi niza elemenata koji ih određuju i koji nisu prikazani zasebno. Na osnovi tematskih područja razlikujemo karte prirodnih i društvenih područja te ostale tematske karte. U prirodna područja spadaju geološke, geofizičke, pedološke, geomorfološke, meteorološke i klimatološke karte, hidrološke, botaničke te zoološke karte. U područja ljudske djelatnosti spadaju karte naselja, stanovništva, rasa, religija, jezika, naroda i narodnosti, političke, povijesne, geopolitičke i karte prava, geomedicinske, gospodarske, planerske, karte prostorne raščlanjenosti, vojne, karte prikaza geodetskog djelovanja te ekološke karte. Na osnovi oblika i sredstava prikaza postoji podjela na konkretne i apstraktne prikaze. U prikaze konkretnih (vidljivih) objekata spadaju karta položaja na kojoj su svi glavni objekti prikazani tlocrtima u točnom položaju i signaturna karta kojom se prisutnost objekata na odnosnoj površini prikazuje signaturama. U prikaze apstraktnih (nevidljivih) objekata spadaju površinski kartogram na kojem su pojave ili stanja prikazani unutar raznih teritorijalnih, jedinica pomoću stupnjevito diferenciranih tonova jedne boje, pomoću više boja ili 3 linije koje spajaju mjesta iste temperaturne vrijednosti 7

površinskih uzoraka, kartodijagram koji je rezultat zajednice dijagrama s kartom 4, karta s pseudolinijama gdje pseudoizolinije ne spajaju točke istog intenziteta, karta s izolinijama gdje izolinije spajaju točke istog intenziteta u nekom polju, karta pokreta koja pomoću strjelica i vektora predočuje pokret objekta i njegov smjer te sintezna karta koja prikazuje dobivene spoznaje u pojedinim znanostima (Frangeš, 2003 b). Tablica 2: Podjela tematskih karata (Lovrić, 1988) SVOJSTVA OBJEKTA PRIKAZA METODE PRIKAZIVANJA OBLICI I SREDSTVA PRIKAZA TEMATSKA PODRUČJA KVALITATIVNE KVANTITATIVNE STATISTIČKE DINAMIČKE GENETIČKE ELEMENTARNO -ANALITIČKE I KOMPLEKSNO- ANALITIČKE SINTEZNE PRIRODNA PODRUČJA (geološke, geofizičke, pedološke, geomorfološke, meteorološke i klimatološke, hidrološke botaničke, zoološke) PODRUČJA LJUDSKE DJELATNOSTI (karte naselja, stanovništva, rasa, religija, jezika, naroda i narodnosti, političke, povijesne, geopolitičke karte i karte prava, geomedicinske, gospodarske, planerske, karte prostorne raščlanjenosti, vojne, karte prikaza geodetskog djelovanja, ekološke) PRIKAZI KONKRETNIH OBJEKATA PRIKAZI APSTRAKTNIH OBJEKATA OSTALE Za prikaz tematskih karata je najčešće korišten površinski kartogram kod čije izrade treba podatke koje prikazujemo na karti svrstati u klase. Postoji nekoliko metoda određivanja klasa. Najkorištenije su metoda jednakih intervala, aritmetičkog niza, geometrijskog niza te metoda jednakih frekvencija (Frančula, 2004). 4 Postoji kartodijagram točaka, linija, površina te pojasni i mrežni ovisno o vrsti objekata na koje se dijagram odnosi. 8

2.2. GIS Geografski informacijski sustav ili geoinformacijski sustav (GIS) ne može se baš lako jednoznačno definirati. Nekima je GIS skup programskih alata, a drugima znanost, odnosno način donošenja odluka o podacima sakupljenim u središnjoj bazi podataka. Ovo su neke od definicija GIS-a: računalni sustav koji se sastoji od hardvera, softvera i podataka te načina njihove primjene; pomoću GIS-a se mogu digitalni podaci obraditi i urediti, pohranjivati i reorganizirati, modelirati i analizirati kao i prikazati u tekstualnom i grafičkom obliku (Bill, 1999 a i b). posebna vrsta informacijskog sustava koja ne samo da bilježi događaje, djelatnosti i objekte već i gdje se oni odvijaju ili postoje (Longley et al., 2005). automatizirani sustav za prikupljanje, čuvanje, pretraživanje, analizu i prikaz prostornih podataka (Clarke, 2001). Općenito se može reći da je to informacijski sustav u kojem su svi podaci geokodirani što znači da su određeni koordinatama u nekom koordinatnom sustavu (najčešće sustav geografskih koordinata ili pravokutni koordinatni sustav u određenoj kartografskoj projekciji). Glavne komponente GIS-a su hardver, uređaj koji fizički izvršava određene GIS-operacije; zatim softver, skup naredbi računalu radi izvršavanja GIS-operacija; podaci koji sadrže eksplicitne prostorne reference (koordinate) ili implicitne prostorne reference (adresa, poštanski broj, ime ulice); ljudi koji se bave dizajnom, programiranjem, posluživanjem i upravljanjem GIS-om; slijede procedure, vezane uz upravljački aspekt GIS-a, važne radi osiguravanja visoke kvalitete GIS-a te naposljetku mreža koja omogućava brzu komunikaciju i razmjenu digitalnih informacija (slika 3) (Gajski, 2012). 9

SOFTVER (upravljanje podacima, analize, vizualizacija) HARDVER (računalo, ploter) PODACI (ključni element) GIS MREŽA (Internet) LJUDI (najaktivnija komponenta) PROCEDURE (kontrola kvalitete, načini izvještavanja) Slika 3: Komponente GIS-a (Gajski, 2012) Prvi je GIS u širem smislu nastao kad i prva karta, to je bio prvi analogni GIS. Najraniji izvor razvoja GIS-a je razvoj tematske kartografije, a i prije se koristio ručno preklapajući tematske slojeve. Tehnologija za GIS se razvila iz dva neovisna područja: digitalne kartografije i CADa (Computer Aided Design, računalno podržano oblikovanje) te sustava za upravljanje bazama podataka (Data Base Management Systems). Taj je razvoj blisko povezan s naglim rastom snage i padom cijena računalne tehnologije nakon kasnih 60-ih (Tutić i dr., 2002). Slijedi kratak povijesni pregled razvoja GIS-a: 1959. Waldo Tobler objavio jednostavni model aplikacije računala u kartografiji (MIMO model map in map out), taj model i danas definira osnovne postupke u GIS-u (unos, upravljanje i analiza, ispis); 1962. Roger Tomlinson razvio Kanadski geoinformacijski sustav (Canada Geographic Information System CGIS), prvi sustav ikad nazvan GIS, sadržavao nekoliko aplikacija od kojih je glavna pohranjivala digitalnu kartu i podatke o terenu u standardnom formatu za cijelu Kanadu, a opcije su mu bile pohranjivanje podataka, preslagivanje atributa, mijenjanje mjerila, spajanje podataka te kreiranje izvještaja; 1963. uspostavljanje Urban i Regional Information System Association (URISA) - neprofitabilne organizacije za informatičko rješavanje problema u planiranju, javnim radovima, okolišu, itd.; 1967. američka centralna obavještajna agencija (CIA) razvila AUTOMAP; 10

1969. prve GIS tvrtke ESRI & Intergraph; 1979. harvardski laboratorij razvio ODYSSEY GIS, prvi vektorski GIS, kraj sedamdesetih godina pionirska faza GIS-a te njegov početni proboj; 1980. Dana Tomlinson razvila MAP, rasterski GIS, od 80-ih se GIS počinje razvijati odvojeno od CAD-a; 1982. ESRI razvio ARC/INFO 1987. izašao prvi broj časopisa IJGS (International Journal of Geographic Information Systems) (Gajski, 2012). Šezdesete su godine obilježile znanstveni razvoj GIS-a; 70-ih i 80-ih on dobiva svoj komercijalni aspekt, razvojem daljinskih istraživanja i sustava za obradu slika te dostupnosti prostorno geokodiranih podataka u digitalnom formatu kao i pojavom otvorenih sistema radi kojih broj korisnika raste. Sredinom 90-ih nastaje tržište geopodataka, javlja se desktop-gis, dok se krajem 90-ih javlja Internet-GIS. Danas je u velikom zamahu razvoj mobilnog GIS-a. Osnovni modeli podataka u GIS-u jesu vektorski model koji predstavlja smještaj diskretnih objekata (točke, linije, površine) te rasterski model koji se koristi za kontinuirane numeričke vrijednosti (visina, dubina, temperatura) kod kojeg se čitavo područje dijeli na pravilan raster ćelija gdje svaka ćelija sadrži jednu vrijednost koja odgovara pojavi koja se prati. Vrste GIS-programa jesu: professional-gis (omogućuje prikupljanje podataka i njihovo ispravljanje, administriranje geoprostorne baze podataka, napredne metode obrade prostornih podataka i njihove analize; npr. ESRI ArcInfo, Smallworld); desktop-gis (osnovna namjena je korištenje postojećih podataka, a ne njihovo stvaranje, služi za izradu karata, izvještaja i dijagrama; npr. ESRI ArcView, Intergraph GeoMedia, MapInfor professional, Clark Lab's Idrisi); hand-held-gis (sustavi za korištenje u pokretu; npr. Autodesk Onsite, ESRI ArcPad, Smallworld Scout); component-gis (biblioteke funkcija i ostalih alata, koje služe programerima za razvoj aplikacija ciljane primjene; npr. Blue Marble Geographic GeoObjects, MapInfo MapX); GIS-viewer (omogućavaju pregled i pretraživanje podataka u standardnim formatima zapisa, npr. ESRI ArcExplorer, Intergraph's GeoMedia, MapInfo's ProViewer); 11

Internet-GIS (usmjeren prikazu i pretraživanju prostornih podataka; npr. Autodesk MapGuide, ESRI ArcIMS, Intergraph GeoMedia Web Map, MapInfo MapXtreme) (Gajski, 2012). Prilikom izrade GIS-a najprije je potrebno prikupiti geografske podatke i pretvoriti ih u digitalni oblik (unos podataka iz primarnih i sekundarnih izvora) što je najdugotrajniji i najskuplji dio postupaka u GIS-u jer zahtijeva održavanje. Unositi se može tako da se stvori vlastita baza podataka ili se mogu preuzeti gotovi podaci. Nakon toga se podaci spremaju u vektorskom ili rasterskom obliku. Potom slijedi upravljanje podacima za koje je nužno da bude efikasno da bi GIS bio isplativ (ovisi o strukturama podataka, hardveru i softveru). Svaki bi GIS još morao imati i široki raspon funkcija za analizu podataka te primjereno prezentirati rezultate analiza u GIS-u ispisom podataka (slika 4). UNOS PODATAKA SPREMANJE PODATAKA UPRAVLJANJE PODACIMA ANALIZA PODATAKA ISPIS PODATAKA Slika 4: Tijek izrade GIS-a (Tutić i dr., 2002) Mnoge discipline mogu izvući korist iz GIS tehnika. Aktivno GIS tržište je rezultiralo nižim cijenama i neprestanim poboljšanjima hardverskih i softverskih komponenata GIS-a. Ti razvoji će, jedan za drugim, postići mnogo širu upotrebu tehnologije kod djelatnosti lokalnih vlasti (katastar, prostorno planiranje, gospodarenje otpadom), djelatnosti državne vlasti (prometni sustav, upravljanje prirodnim resursima, javno zdravstvo, promet), u poslovnoj sferi (trgovini i industriji), za vojnu primjenu te u znanstvenom istraživanju. Može se reći kako je GIS danas znatno zastupljen u racionalnom pristupu rješavanja raznolike problematike. 12

2.2.1. GEOINFORMACIJSKI/GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV Kao što je već prije napomenuto, u sklopu različitih područja i znanstvenih disciplina pojavljuju se različite definicije GIS-a. Sve definicije ističu posebnost prostornih podataka zbog njihove povezanosti s kartom (lokacijom u prostoru) odnosno činjenicom da GIS obrađuje prostorne podatke. Prostorni podaci su informacije povezane s položajem u prostoru, a koje se u GIS-u spremaju u bazu podataka. Kako ne postoji znanstveni rad koji raspravlja na temu pravilnog naziva GIS-a, dalo se zaključiti iz naslova raznih knjiga i članaka kako se u engleskom govornom području preferira naziv Geografski informacijski sustavi (Geographic Information System), a taj naziv preferiraju i susjedni narodi (Slovenci). Iako često u njemačkom govornom području uzimaju za sinonime geoinformacijski sustav (Geoinformationssystem) i geografski informacijski sustav (Geographische Informationssysteme), ipak se u tom govornom području preferira naziv geoinformacijski sustavi. U francuskom je govornom području puni naziv GIS-a systeme de l information géographique i svi su programi i kolegiji na viskom učilištima tako imenovani. Evo nekih od primjera naslova knjiga: njemačko govorno područje: Grundlagen der Geo-Informationssysteme (Bill, 1999 a i b), Geographische Informationssysteme (Saurer, Behr, 1997); englesko govorno područje: Principles of Geographical Information Systems for Land Ressources Assessment (Burrough, 1993), Getting Started with Geographic Information Systems (Clarke, 2001), An Introduction to Geographical Information Systems (Heywood et al., 2006), Introduction to Geographic Information Systems (Kang-tsung, 2002), Geographic Information Systems and Science (Longley et al., 2005); slovensko govorno područje: Geografski informacijski sistemi (Kvamme i dr., 1997). Norbert Bartelme, znanstvenik i profesor Sveučilišta za tehničke znanosti, odnosno Instituta za geoinformatiku u Grazu je 2005. u svojoj knjizi Geoinformatik definirao geoinformatiku kao znanost o sadržaju i funkcijama geoinformacija odnosno o pretvorbi geografskih podataka u geoinformaciju primjenom geografskih informacijskih sustava. (Bartelme, 2005). Dakle, geografski objekt u stvarnom svijetu postaje geografski podatak ili geoinformacija, obrađuje se i pohranjuje te se definira apsolutno (koordinatama) i relativno (toplogijom), atributno (kvantitativna i kvalitativna obilježja) i vremenski. Nakon toga se razvijaju odgovarajuće metode koje uključuju primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Prefiks geo objedinjuje sve geoznanosti koje sudjeluju u stvaranju i upotrebi takvih sustava i odnosi se na bilo koji prostor; pojam geografski se odnosi na površinu Zemlje. Pitanje koje se javlja je jesu li metode koje se koriste u GIS-u primjenjive i u negeografskim prostorima (druge planete, ljudski organizam )? Je li onda bolje upotrijebiti termin spatial, odnosno prostor koji ima 13

šire značenje i od prefiksa geo i termina geografski koji se odnosne samo na Zemlju i podskupi su termina prostorni? Je li znanost toliko napredovala? Zapravo je jedan od dualiteta na koji se može naići u znanstvenim člancima, češće spominjanog od geoinformacijski/geografski informacijski sustav, onaj oko zadnjeg slova S u nazivu. Bi li se trebalo reći system, kao tehnologija, odnosno programski sustav i alat ili science kao znanstvena disciplina (Geographic information system, Geoinformation system/geographic information science, Geoinformation science). KARTOGRAFIJA GEOZNANOSTI GEOGRAFIJA GIS TEHNIČKE ZNANOSTI RAČUNALSTVO DALJINSKA ISTRAŽIVANJA Slika 5: Povezanost GIS-a s ostalim znanostima (Toskić, 2007) Koji god naziv upotrebljavali, može se zaključiti kako je GIS interdisciplinarna znanost koja je specifična radi potrebe uključivanja mnogih struka u svojem djelovanju (slika 5). Dakle, potrebno je poznavati geografiju radi značajki prostora, kartografiju radi generalizacije podataka i pridodavanja određenih kartografskih znakova objektima. Informatička znanja služe kako bi se mogao isporučiti sustav kao što je GIS, daljinska istraživanja prikupljaju, geokodiraju i klasificiraju podatke, dok tehničke znanosti mjere, računaju i konstruiraju. Osim geografije, potrebno je imati i znanja iz ostalih geoznanosti radi razumijevanja, analiziranja i interpretiranja. 14

3. IZRADA GIS-a ISTARSKE ŽUPANIJE 3.1. PROSTORNI OBUHVAT ISTRAŽIVANJA Prostorni obuhvat ovog istraživanja je Istarska županija čiji je položaj najznačajniji element tog prostora i kao takav odlučujući za njegovo valoriziranje (slika 6). Slika 6: Položaj Istarske županije unutar Republike Hrvatske (URL 1) Županija ima površinu od 2 813 km 2 (URL 2) što je 4,98% ukupne površine Republike Hrvatske i 208 055 stanovnika (prema popisu iz 2011., oko 4,85% ukupnog stanovništva RH) (URL 1) te spada među srednje velike i naseljene hrvatske županije. 15

Nalazi se na najvećem istoimenom poluotoku 5 Jadranskoga mora. Kopnom je spojena na sjeveroistočnoj strani gdje se nalazi Ćićarijsko visočje i lanac Učke. Ukoliko se promatra u granicama Europe, uočava se njen središnji položaj. Dok se, pak, promatra u kontekstu Republike Hrvatske, smještena je rubno i čini najzapadniji dio države. Takav rubni položaj županije u odnosu prema matičnoj državi kompenziran je blizinom razvijenih zemalja srednje i zapadne Europe što se najbolje očituje u suvremenim turističkim tokovima. Graniči na sjeveru sa Slovenijom, na istoku i jugu s Primorsko-goranskom županijom, a na zapadu ima morsku granicu s Italijom. Takav geopolitički položaj osnovni je element mnogih obilježja života na istarskom prostoru, unutar koji je nužno naglasiti multikulturalnost i multietničnost te otvorenost suradnji s drugim geopolitičkim jedinicama s kojima ovo područje čini širu gospodarsko-kulturnu regiju. Konkretnije, položaj na zapadu Hrvatske, prostorno najbliže Europskoj uniji i njezinom tržištu, a najdalje od nedavnih konflikata koji su obilježili regiju Jugoistočne Europe, jedan je od osnovnih uzroka trenutnom stanju, gdje Istarska županija spada među najprosperitetnije županije Hrvatske, kako gospodarski, tako i kroz praksu suradnje sa susjednim regijama Europske unije. Mjereno BDP-om 6, Istarska županija je, s 12 810 Eura/stan./god., po gospodarskoj razvijenosti odmah iza Grada Zagreba (17 814 Eura/stan./god.) i značajno iznad RH prosjeka (10 111 Eura/stan./god.) (URL 1). U usporedbi s drugim područjima u RH, a i općenito, očito je da je upravo prostorni položaj, s relativno očuvanim prostorom i okolišem, najvrjedniji razvojni resurs i velika prednost Istarske županije. 5 Nazivom Istra obuhvaćani su tijekom povijesti različiti predjeli, čije su se granice pomicale ovisno o društvenopolitičkim zbivanjima. Suvremeni pojam Istre treba razlikovati od pojma Istarskog poluotoka koji uz Istarsku županiju (2 813 km 2 ili 89% površine poluotoka) čine i Slovensko primorje na sjeverozapadu te Opatijsko primorje kao dio Primorsko-goranske županije (Bašić, 1990). 6 bruto domaći proizvod 16

3.2. CILJ, IZVORI I METODOLOGIJA RADA Glavni cilj praktičnog dijela rada je, što je već i prije napomenuto, bolje razumijevanje prostora pomoću tematskog kartografskog prikaza. Isto tako, tijekom izrade praktičnog dijela usvojeno će znanje biti sintetiziranje literature i prikupljanje podataka, pravilna obrada i analiza podataka, izrada baze koja će se moći nadopunjavati, mijenjati i konstantno održavati te, u konačnici, vizualizacija podataka koji će biti pripremljeni tako da se mogu eksportirati u razne tematske karte pomoću kojih će se jasnije prikazati spoznaje do kojih se došlo. Također, svi će podaci i slojevi moći poslužiti za izradu prostornog plana, regionalnog operativnog programa, studije utjecaja na okoliš i slično vezano uz prostor Istarske županije. Programski paket koji će se koristiti za izradu je ArcGIS 10.1 tvrtke ESRI. Vektorski podaci o granicama županija i općina preuzete su od Državnog zavoda za statistiku, od kojeg su, također, preuzeti i atributni podaci. Sloj naselja preuzet je iz podataka Digitalnog atlasa RH tvrtke GISDATA. Podloga za hipsometrijsku kartu preuzeta je iz baze podataka ArcGIS-a (DEM Digital elevation model), a podloga za kartu korištenja zemljišta preuzeta je sa stranice European Environment Agency EEA (URL 3). Projekcijski koordinatni sustav u koji su preuzeti slojevi transformirani, a novi napravljeni, je HR_GK_16.30; projekcija je transverzalna Mercatorova. Tematske karte na kojima je sadržaj generaliziran (vode, ceste, željeznice) vektorizirane su na podlozi Digitalne ortofoto karte mjerila 1:5000 preuzete s Geoportala Državne geodetske uprave, a objekti prikazani na tematskim kartama su također georeferencirani pomoću iste podloge (URL 4). 17

3.3. UPRAVNO - TERITORIJALNI USTROJ Administrativno je Istarska županija podijeljena na 41 teritorijalnu jedinicu lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općinu (slika 7) 7. Slika 7: Gradovi i općine Istarske županije (URL 1) 8 7 Splitsko-dalmatinska (16) i Primorsko-goranska županija (14) imaju veći broj gradova, a Splitsko-dalmatinska (39) i Osječko-baranjska županija (35) imaju veći broj općina (URL 1). 8 Podaci preuzeti od Državnog zavoda za statistiku nisu imali vektorizirane općine Funtanu i Tar-Vabrigu koje su se 2006. godine odvojile iz općine Vrsar, odnosno grada Poreča. Naknadno je vektoriziran i prostor te dvije općine. Također, u dolje navedenoj Tablici 3 nema podataka za broj stanovnika te dvije općine za 2001. godinu jer tada nisu postojale. 18

Tablica 3: Osnovni podaci o gradovima i općinama Istarske županije (URL 1) Jedinica lokalne samouprave Površina [km²] Površina [% IŽ] Br. stan. 2001. Br. stan. [% IŽ] Br. stan. 2011. Br. stan. [% IŽ] IŽ ukupno 2813,00 100,0 206344 100,0 208055 100,0 Gradovi ukupno 865,51 30,67 140243 67,97 143976 69,20 Općine ukupno 1956,49 69,33 66101 32,03 64079 30,80 BUJE 103,28 3,66 5340 2,59 5182 2,49 BUZET 168,76 5,98 6059 2,94 6133 2,95 LABIN 72,81 2,58 12426 6,02 11642 5,60 NOVIGRAD 26,81 0,95 4002 1,94 4345 2,09 PAZIN 134,87 4,79 9227 4,47 8638 4,15 POREČ 111,98 3,98 17460 8,46 16696 8,02 PULA 51,36 1,82 58594 28,40 57460 27,62 ROVINJ 77,89 2,76 14234 6,90 14294 6,87 UMAG 83,53 2,96 12901 6,25 13467 6,47 VODNJAN 102,02 3,62 5651 2,74 6119 2,94 Bale 83,25 2,95 1047 0,51 1127 0,54 Barban 91,15 3,23 2802 1,36 2721 1,31 Brtonigla 32,17 1,14 1579 0,77 1626 0,78 Cerovlje 107,01 3,79 1745 0,85 1677 0,81 Fažana 13,68 0,48 3050 1,48 3635 1,75 Funtana 7,94 0,28 - - 907 0,44 Gračišće 61,50 2,18 1433 0,69 1419 0,68 Grožnjan 69,14 2,45 785 0,38 736 0,35 Kanfanar 59,70 2,12 1457 0,71 1543 0,74 Karojba 34,71 1,23 1489 0,72 1438 0,69 Kaštelir-Labinci 35,30 1,25 1334 0,65 1463 0,70 Kršan 118,08 4,18 3264 1,58 2951 1,42 Lanišće 145,33 5,15 398 0,19 329 0,16 Ližnjan 62,93 2,23 2945 1,43 3965 1,91 Lupoglav 92,19 3,27 929 0,45 924 0,44 Marčana 132,07 4,68 3903 1,89 4253 2,04 Medulin 29,35 1,04 6004 2,91 6481 3,12 Motovun 33,58 1,19 983 0,48 1004 0,48 Oprtalj 60,67 2,15 981 0,48 850 0,41 Pićan 50,06 1,77 1997 0,97 1827 0,88 Raša 79,02 2,80 3535 1,71 3183 1,53 Sveti Lovreč 53,19 1,88 1408 0,68 1015 0,49 Sveta Nedelja 68,74 2,44 2909 1,41 2987 1,44 Sv.Petar u Šumi 14,39 0,51 1011 0,49 1065 0,51 Svetvinčenat 80,43 2,85 2218 1,07 2202 1,06 Tar-Vabriga 27,14 0,96 - - 1990 0,96 Tinjan 44,40 1,57 1770 0,86 1684 0,81 Višnjan 63,30 2,24 2187 1,06 2274 1,09 Vižinada 34,99 1,24 1137 0,55 1158 0,56 Vrsar 14,92 0,53 2703 1,31 2162 1,04 Žminj 71,00 2,55 3447 1,67 3483 1,67 19

Tablica 3 daje osnovne podatke (površinu i broj stanovnika) o gradovima i općinama na području Istarske županije. Iz navedenih podataka vidljivo je da je među 31 općinom, njih 19 s manje od 2000 stanovnika, a njih 25 s manje od 3000 stanovnika. Veliki broj jedinica lokalne samouprave otežava osiguravanje kvalificiranog kadra i/ili poskupljuje sustav. U svakom slučaju, postojeći administrativni ustroj jedan je od značajnijih čimbenika koje valja imati na umu kod osmišljavanja što učinkovitijeg i djelotvornijeg načina rješavanja problema, prilagođenog specifičnim uvjetima konkretnog područja. Iz navedenih podataka o postotku stanovništva u gradovima, Istra se svrstava u najurbaniziranije dijelove Hrvatske. 3.4. PRIRODNI FAKTORI 3.4.1. RELJEFNA I GEOLOŠKA OBILJEŽJA Istarska županija ima vrlo velik udio nizinskih krajeva, koje definiraju apsolutne visine do 200 m (slika 8). Na njih otpada čak 46% površine županije (Bertić, 1997). Najniže je i prostorno najveće priobalno područje zapadnoistarske vapnenačke zaravni koju karakteriziraju veći ravniji kompleksi i brežuljci koji pomicanjem prema unutrašnjosti postaju sve izraženiji. Središnji dio Istre zahvaća područje brdovitog pobrđa, karakterizirano razvijenim reljefom koji je nastao kao posljedica prošlih, ali i danas prisutnih procesa erozije. U njemu se kao posebni reljefni oblici ističu doline Mirne i Raše. Najviše područje obuhvaća pretplaninske i planinske masive Ćićarije i Učke na krajnjem sjeveroistoku županije. Tablica 4 prikazuje površine različitih visinskih razreda na području Istre. Tablica 4: Površine različitih visinskih razreda na području Istarske županije (Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006) VISINA (m 0-100 101-200 201-500 501-800 801-1000 1001-1200 nad morem) POVRŠINA 765 656 1084 219 75 14 (km²) % 27,2 23,3 38,5 7,8 2,7 0,5 20

Slika 8: Visinski prikaz Istarske županije Još je jedna zanimljiva značajka što se tiče reljefnih obilježja Istarske županije njeni otoci. Jako su malih površina i visina te s nalaze blizu kopnu ispred zapadne i južne obale Istre. Cjelokupna im je površina samo desetak četvornih kilometara, od čega na Veli Brijun otpada 56% (Bertić, 1997). Nijedan otok nema naselja sa stalnim stanovništvom, već su dijelovi susjednih naselja na kopnu. Geološki se razlikuju sljedeća tri područja: 1) vapnenačka zaravan južne i zapadne Istre; 2) karbonatna klastična zona u istočnoj i sjeveroistočnoj Istri, te 3) flišni bazen središnje Istre. Upravo je ta podjela prema geološko-litološkim obilježjima u osnovi tradicionalne krajobrazne podjele Istre na područja tzv. Crvene, Bijele i Sive Istre, gdje: Crvena Istra obuhvaća najveće područje obalne vapnenačke zaravni pokrivene zemljom crvenicom; Bijela Istra obuhvaća brdovitija i ogoljenija područja vapnenačkog krša na sjeveru i sjeveroistoku; a Siva Istra obuhvaća središnji flišni bazen (lapori, gline i pješčenjaci) (slike 9 i 10). 21

Najveći dio Istre (Istarska ploča i planinski dio) krško je područje karakterizirano vodopropusnim vapnenačkim i dolomitnim stijenama, a tek manji dio leži na vodonepropusnim klastičnim stijenama. Slika 9: Crvena, Bijela i Siva Istra Slika 10: Primjer Crvene, Bijele i Sive Istre (URL 5, URL 6, URL 7) 22

3.4.2. KLIMATSKA OBILJEŽJA Veći dio istarskoga poluotoka ima po Koppenovoj klasifikaciji 9 Cfa klimu umjereno toplo vlažnu klimu s vrućim ljetom (slika 11). Kod nje je, za razliku od sredozemne klime (Csa), godišnja raspodjela padalina ravnomjernija. Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca viša je od 22 C. Ljetne suše su u Istri slabije izražene prvenstveno radi blizine alpskih krajeva i izloženosti zračnim masama koje dolaze sa zapada iz Genovskog zaljeva. Ljetne maksimalne temperature zraka danju u Istri često su više od 25 C (tzv. topli dani), a 15-20 dana je s maksimalnom temperaturom višom od 30 C (vrući dani) (Bertić, 1997). Zimi se temperature zraka rijetko spuštaju ispod 0 C. Zbog utjecaja mora uz obalu su amplitude dnevnog i godišnjeg hoda temperature zraka manje nego li u unutrašnjosti Istre. Slika 11: Vrste klima u Istarskoj županiji 9 Klima je klasificirana prema temperaturi zraka i padalinama u pet razreda (A, B, C, D i E). 23

Unutrašnjost Istarske županije pripada tipu umjereno toplo vlažne klime s toplim ljetom (Cfb). Oznaka b znači da je najtopliji mjesec srpanj hladniji nego uz obalu (između 20 i 22 C); zime su također svježije. Količina padalina povećava se od zapadne obale prema unutrašnjosti. Uz zapadnu obalu Istre godišnje prosječno padne između 800 i 900 mm, u unutrašnjosti između 900 i 1200 mm, a na najvišim dijelovima Ćićarije i Učke više od 2000 mm (Bertić, 1997). Dominantni vjetrovi su bura (SI), jugo (JI) i sjeverozapadnjak (SZ), s trendom postupnog jačanja bure i slabljenja juga i sjeverozapadnjaka, kretanjem prema sjeveru Jadrana, gdje se na samom kraju nalazi i Istarska županija. 3.4.3. HIDROGRAFSKI ELEMENTI Izdizanjem istarskog kopna usijecali su se vodeni tokovi u karbonatnoj podlozi stvarajući doline mjestimično dubljih kanjonskih oblika. Rijeke Mirna i Raša održale su se do danas, a Pazinski potok se gubi u podzemlju na dodiru nepropusnog fliša i propusnih vapnenaca. Jugozapadno od Pazina pruža se suha Limska draga, ostatak nekadašnje uske riječne doline. Hidrološke značajke Istarske županije određene su ponajprije krškim pojavama i procesima. Područje Bijele Istre prima najviše oborina, no vode od oborina brzo poniru u podzemlje kroz propusnu geološku podlogu i ne stižu formirati trajnije površinske vodotoke. Vodonepropusna podloga Sive Istre zadržava oborinsku vodu, pa se na njoj formiraju glavni površinski vodotoci: Dragonja, Mirna, Pazinčica, Boljunčica, Raša (slika 12, tablica 5). Tablica 5: Površina sliva i duljina rijeka Istarske županije (Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006) VODOTOK POVRŠINA SLIVA (km²) DULJINA(km) UKUPNO RH UKUPNO RH DRAGONJA 141,4 55,6 26,3 - MIRNA 541 494 53 53 RAŠA 279 279 23 23 BOLJUNČICA 230 230 33 33 Protok im izrazito ovisi o režimu oborina: bujičnost u vrijeme jakih oborina uzrokuje eroziju koja dovodi do značajnih onečišćenja vodotoka, a niski vodostaji, pa čak i presušivanje u ljetno doba godine s malo oborina bude pogubno za živi svijet vezan za takve vodotoke. Na području Crvene Istre, s propusnom vapnenačkom podlogom prekrivenom tankim slojem crvenice, većina manjih vodotoka ponire u tlo, pa se ne formiraju trajni površinski vodotoci. 24

Slika 12: Površinske vode u Istarskoj županiji Najizdašnija vodena vrela na istarskom poluotoku nalaze se u podnožju Ćićarije, na dodiru propusnih vapnenaca i vododržljivih naslaga flišnih naslaga sive Istre. Ona hrane vodom glavne istarske rijeke i brojne manje vodotoke. Glavni izvori su: 1) u dolini Mirne Sv. Ivan, Gradole i Bulaž; 2) u dolini rijeke Raše na desnoj obali koja se napaja i kroz ponor Pazinčice, Rakonek; na lijevoj obali Bolobani, Mutvica; 3) uz lijevi rub doline Dragonje Bužini i Gabrijeli. U južnoj i zapadnoj Istri podzemne vode raspršeno se dreniraju u more. U tom području voda se crpi iz kopanih bunara (koji se ipak sve manje koriste, zbog onečišćenja voda). Veći broj manjih izvora, značajnih za (potencijalnu) opskrbu lokalnog stanovništva, nalazi se unutar flišnog područja središnje Istre, Ćićarije, Čepićkog polja. Na rubu Čepićkog polja i Ćićarije su izvori Kožljak i Plomin, koji se koriste za opskrbu Labinskog vodovoda. Osim vodotoka, među površinskim vodama su značajne i akumulacije: Butoniga (kao najvećem pritoku rijeke Mirne na njoj je izgrađena brana i stvorena velika akumulacija; taj vodoprivredni objekt ima višenamjensku ulogu zaštitu od poplava, natapanje 25

poljoprivrednih površina i opskrbu pitkom vodom pučanstva i brojnih turista) te Boljunčica koja vrlo često presušuje. 3.4.4. VEGETACIJA Vegetaciju nekog područja možemo promatrati dvojako: onu koja trenutno pokriva određeno područje (uključuje upravljanje i mijenjanje prirodnog okoliša u izgrađeni okoliš kao što su polja, pašnjaci i naselja) te onu koja je nekoć bila raširena i koja bi se razvijala bez djelovanja čovjeka (uključuje fizičke materijale na površini zemljišta kao što su trava, drveće, voda i slično) 10 (slika 13). Slika 13: Korištenje zemljišta u Istarskoj županiji (URL 3) 10 Poznatiji engleski termini land use i land cover. 26

U prvom slučaju govori se o takozvanoj realnoj vegetaciji koja je dijelom samonikla, a dijelom je nastala djelatnošću čovjeka (umjetno pošumljavanje, krčenje šumskih površina i sađenje poljoprivrednih kultura i slično). U drugom slučaju riječ je o prirodnoj potencijalnoj vegetaciji, odnosno biljnim zajednicama koje bi se razvile u sadašnjim ekološkim uvjetima. U Istri se, što se potencijalne vegetacije tiče, dobro mogu uočiti dva osnovna vegetacijska područja koja su se razvila pod utjecajem različitih tala i klimatskih faktora. Zimzeleni pojas je mnogo manji, vrlo uzak i pruža se na zapadnoj obali više ili manje bez prekida do ušća rijeke Mirne, mjestimično i sjevernije; na istočnoj obali njegov gotovo neprekinuti pojas seže do Plominskoga zaljeva; manjih ili većih sastojina ima i sjevernije, ali one su odraz mikroklimatskih prilika. Glavna mu je sastojina hrast crnika, uz koji dolaze crni jasen, planika, mistra, širokolisnata zelenika i tršlja. Sav ostali dio Istre izvorno je područje listopadne vegetacije. Najraširenije su sastojine hrast medunac i bijeli grab (koji se prostiru od pojasa vazdazelene vegetacije na koji se nastavljaju, pa do središnjih dijelova Istre), u višim krajevima crni grab (prostire se na Labinštini, na obroncima Učke i Ćićarije, a manjim dijelom i u središnjim krajevima Istre; ograničeno je poglavito na predjele koji se pružaju od 350 m do 600 m nadmorske visine na istočnim i sjevernim obroncima, dok na južnim i zapadnim obroncima seže i do 850 m) (URL 8). Na Ćićariji i Učki iznad 500 m nadmorske visine dolazi područje bukovih šuma koje upozoravaju na promjenu klimatskih prilika, a dobre uvjete za razvitak tih šuma stvara i svježa laporasta podloga, pa one nisu rijetke ni u nižim središnjim i sjeverozapadnim krajevima u kojima prevladavaju lapori. U vlažnijoj dolini rijeke Mirne postoji šuma kakve nema u ostalim dijelovima našeg primorja. To je poznata Motovunska šuma u kojoj je glavno drveće hrast lužnjak, inače karakterističan za naplavne nizinske krajeve u unutrašnjosti Hrvatske. Isušivanjem naplavnih dijelova doline Mirne znatno su se promijenili ekološki uvjeti, što je djelomično ugrozilo opstanak šume. Da bi se osigurali odgovarajući uvjeti u cijelo se šumsko područje povremeno pušta voda iz korita rijeke Mirne. Sječom su mnoge istarske šume degradirane. Često su na njihovim mjestima makije, nekoliko metara visoke šikare u kojoj uspijevaju iste biljne vrste kao u pravim šumama, ali u njima nema pravog drveća. Makija, kao određeni stadij šumskoga pokrova, raširena je u zimzelenom obalnom pojasu i širom unutrašnje Istre. Važno je napomenuti i značaj vlažnih livada, kojih u Istri ima naročito oko ušća rijeke Mirne. Njihov gubitak bio bi nenadoknadiv u smislu biološke raznolikosti. Kada se govori o realnoj vegetaciji, na području Bijele Istre gdje se izmjenjuju vapnenački grebeni s krškim poljima, mali je broj istih i obrađen. Krajolik sjevernog vapnenačkog područja obuhvaća i cjelovita velika područja biljnog pokrova te naselja koja se nalaze u podnožjima gora i uz rubove krških polja. Visoravan Ćićarije ima obilježja bezvodnog krša i 27

koristi se kao pašnjak. Na području Sive Istre izmjenjuje se šumovit kraj s izrazito slikovitim akropolskim naseljima na vrhovima brežuljaka i plodnim tlima u udolinama. Tu je okoliš vrlo osjetljiv. Dolazi do erozije i površinskog ispiranja nepropusnih flišnih naslaga, posebno na antropogeno izmijenjenim površinama bez šumskog pokrova. Crvena Istra je pitomo područje krša, s glavnim i dominantnim poljoprivrednim površinama u županiji. Karakterističan je mozaični krajolik degradiranih šuma, livada, kamenjara i poljoprivrednih površina, između kojih se nalaze naselja. Okoliš je također veoma osjetljiv prvenstveno zbog antropogenih pritisaka na hidrološki propusnu kršku podlogu. Na priobalju Istarske županije, prema položaju naselja, razlikuje se južno priobalje, gdje su naselja prije razvoja turizma bila smještena dalje od obale; te sjeverozapadno priobalje, s izrazitom litoralizacijom (naselja uz samu obalu). Obalni okoliš pod velikim je antropogenim pritiscima, a najveći problem predstavlja onečišćenje mora zbog neriješenih otpadnih i oborinskih voda u obalnom pojasu. Prikazani podaci upućuju na veliku biološku raznolikost na prostoru Istarske županije, i kada se županija promatra u cjelini karakteristična je mozaičnost Istarskog područja (gdje dominiraju površine pod šumom, suhi travnjaci te mozaične poljoprivredne, kultivirane površine), koja je posljedica duge povijesti naseljenosti (slika 14). Slika 14: Mozaičnost zemljišta u Istarskoj županiji (URL 9) Čak oko 70% prostora je pod nekim oblikom antropogenog korištenja u prvom redu nekim oblikom poljoprivredne djelatnosti (Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006). Procesi urbanizacije napredovali su naročito u obalnom području. Razlike u izgledu naselja naglašavaju različitosti obalnog područja i unutrašnjosti (velika ruralna i urbana naselja u južnom dijelu i priobalju; područja Bijele i Sive Istre s velikim brojem zaselaka i malim brojem urbanih i ruralnih naselja). 28

3.5. DRUŠTVENI FAKTORI Od društvenih faktora bit će spomenuti i obrađeni komunikativni faktori, odnosno razne vrste prometa; zatim komunalna i socijalna infrastruktura; najvažniji sektori gospodarstva (turizam, industrija i poljoprivreda), a naposljetku će se provesti analize nad atributnim podacima stanovništva Istarske županije kao jednim od značajnih resursa za razvoj prostora. 3.5.1. KOMUNIKATIVNI FAKTORI Jedno od glavnih obilježja obilježje prometa na području Istarske županije je njegov razvitak ponajprije za potrebe lokalnog života i gospodarstva radi samog položaja županije na poluotoku. Međutim, iako nema značajniju tranzitnu ulogu, fizička povezanost područja županije je, u tehničkom smislu, ispod poželjne razine, što se očituje u pomorskom prometu (niti jedna luka javnog prometa nema valjane uvjete za uključivanje u europske prometne tokove), kao i željezničkom prometu koji je fizički izdvojen iz nacionalnog sustava. Brzi razvoj gospodarstva i međunarodna razmjena dovode do potrebe za kvalitetnom prometnom infrastrukturom. Zbog toga se znatno ulaže u međuregionalno povezivanje unutar Hrvatske i uključivanje u europski prostor. Najviše se razvija cestovni promet, a posljednjih se godina više ulaže i u održavanje i izgradnju lučke infrastrukture. Zračni promet također pokazuje napredak za značajniji udio u ukupnom prometu (naročito kod prijevoza putnika). Zahvaljujući gospodarskoj važnosti prometa razvijaju se i mnoga nova poduzeća, ustanove i obrti. 3.5.1.1. Cestovni promet Taj je oblik prometa najrazvijeniji na području županije. Cestovnu infrastrukturu čini 380 km državnih, 699 km županijskih i 734 km lokalnih cesta (ukupno 1813 km cesta) (slika 15) (URL 2). Prostorna gustoća cestovne mreže je veća od prosjeka unutar države (veliku je ulogu odigralo probijanje cestovnog tunela kroz Učku 1981. godine), ali su tehničke karakteristike postojećih cesta manje zadovoljavajuće. Glavni prometni pravac unutar županije je takozvani Istarski ipsilon. Čine ga autocesta A8 (Matulji-Kanfanar) i A9 (slovenska granica-kanfanar-pula), a sva se tri kraka spajaju kod Kanfanara u središnjoj Istri. Dionica A8 duga je 64 km, a u nju se ubraja i 5.4 km dugački Tunel Učka; ta je dionica izgrađena u poluprofilu. Dionica A9 duga je 78 km i izgrađena je u punom profilu osim mosta Mirne i vijadukta Limska Draga koji su izgrađeni u poluprofilu (URL 10). Zbog neprestanog povećavanja gustoće i intenziteta prometa, naročito u ljetnim mjesecima, potrebno je, zbog sigurnosti prometa, krenuti u gradnju dvotračne ceste u oba smjera, dakle punog profila autoceste. 29

Osim Istarskog ipsilona, županija ima mnogo drugih državnih cesta koje omogućuju kvalitetnu povezanost. Planovi daljnjeg unapređenja cestovne mreže odnose se ponajprije na njene dogradnje i izgradnje zaobilaznica te ukupno unapređenje tehničkih svojstava. Slika 15: Cestovna mreža na području Istarske županije 30

3.5.1.2. Željeznički promet Željeznički se promet na području Istarske županije počeo razvijati krajem 19. stoljeća, međutim, u današnjem pogledu, nema prevelik značaj. U vrijeme austrijske vladavine i njenih vojnih interesa nastavno na izgradnju pruge Beč-Trst, a u sklopu razvijanja Pule kao glavne austrougarske ratne luke 1876. godine otvorena je za promet pruga Divača 11 -Pula (dužine 122 km) 12 s ogrankom Kanfanar-Rovinj (21 km). Promet na potonjoj ukinut je 1967. godine (URL 2). Upravo je strateško-vojni razlog i odredio samu trasu pruge (u unutrašnjosti, gdje je zaštićenija od eventualnog napada s mora) koja nije optimalna trasa prema kriteriju boljeg povezivanja što većeg dijela stanovništva (takva trasa bi trebala prolaziti bliže zapadnoj obali). Krajem 1951. godine izgrađena je i otvorena druga pruga na području županije Lupoglav- Štalije (52 km) koja je bila namijenjena prvenstveno prijevozu tada veoma vrijednog energenta, raškog ugljena. Povezivanje te pruge s Rijekom i Zagrebom, tunelom ispod Učke, bilo je predviđeno, ali nikada ostvareno. Probijanje željezničkog tunela kroz Učku započeto 1951. godine nastavljeno je 1993. godine, ali su oba pokušaja bila neuspješna. Osim ovih pruga, uz zapadnu su obalu razvijene još samo neke manje značajne pruge. Početkom devedesetih prošlog stoljeća, istarske pruge ukupne dužine 152 km (uključujući i oko 3 km industrijskih kolosijeka) preuzimaju Hrvatske željeznice (slika 16). Može se zaključiti da je to veoma slaba lokalna mreža i postaje upravo to mreža pruga lokalnog značenja, loše povezanih, praktički odsječenih od nacionalne mreže (nužan tranzit preko Slovenije, koji je i vremenski i cjenovno nerentabilan). Pruga koja povezuje državnu granicu s Pulom je donedavno prevozila putnike i teret, a pruga Lupoglav-Raša samo teret; međutim od travnja 2013. godine istarske pruge ostaju bez teretnog prijevoza. Teško je za očekivati razvoj bilo koje veće industrije i luke u Istri bez prometnih veza jer je teretni prijevoz najisplativiji i najbrži željeznicom. Budućnost istarskih pruga, njihov opstanak i razvoj, uvjetovana je direktnim spajanjem na hrvatsku nacionalnu mrežu tunelom kroz Učku i uključenjem u europski željeznički sustav, no teška gospodarska situacija i nepostojanje interesa za takav skupi zahvat, vjerojatno će za posljedicu imati da će željeznički tunel kroz Učku još dulje vrijeme ostati samo plan. Kao nadopuna cestovnom i pomorskom prometu, željeznički prijevoz svakako treba biti uvršten u viziju dugoročnog razvoja županije. Obnova i nadogradnja željezničke mreže te prelazak dijela prijevoza robe i putnika u najnaseljenijem i turistički najaktivnijem području uz zapadnu obalu Istre bilo bi, s ekonomskog i aspekta zaštite okoliša, najisplativije ulaganje. 11 blizu Trsta u susjednoj Italiji 12 na području Istarske županije: Buzet-Pula dužine oko 90 km 31

Slika 16: Željeznička mreža na području Istarske županije 3.5.1.3. Zračni promet Najvažnija za zračni promet, u Istarskoj županiji, nalazi se Zračna luka Pula koja je otvorena za međunarodni i domaći aviopromet 1967. godine (dotad je pulski aerodrom upotrebljavala uglavnom vojska) prvenstveno radi razvoja turizma. Od otvaranja tog terminala do 1990. godine pulska zračna luka bilježila je isključivo rast broja putnika. U početku su to bili uglavnom turisti iz Velike Britanije te Nijemci i Nizozemci. U 1986. godini broj putnika koji je prošao kroz Zračnu luku Pula bio je 550 000 što domaćih letova, što međunarodnih (URL 11). Zbog toga je došlo do izgradnje novog terminala na prostoru od 8000 m² 1989. godine. Time su konačno stvoreni uvjeti za promet od 10 zrakoplova, istovremeno parkiranih na platformi te protočnost zgrade od 5000 putnika dnevno. Tijekom 1990. godine Zračna luka Pula zabilježila je maksimalan broj putnika od 670 000 (URL 11). Nažalost, nadolazeći rat prekinuo je taj rast i došlo je do znatnog pada prometa putnika. Godine 1999. pokazan je 32

znatan pomak u zračnom prometu (slika 17), a struktura gostiju se posve promijenila. Dok je do 1990. godine većina gostiju stizala iz Zapadne Europe, nakon 1999. godine većina gostiju stizala je s Istoka (uglavnom Rusija). Danas, Zračna luka Pula ima kapacitet prihvaćanja velikih zrakoplova 13 te ima poseban interes u tzv. JET SET putnicima koji lete privatnim ili unajmljenim zrakoplovima. Zračna luka je u mogućnosti primati veće zrakoplove i zbog povoljnih meteoroloških i tehničko-tehnoloških uvjeta ona je alternativna luka za Hrvatsku te zračne luke bližih zemalja. Tijekom sezone 2012. ukupni porast putnika je oko 5% u usporedbi s 2011. godinom. Najveće, gotovo 30%-tno povećanje je u niskobudžetnim letovima. Kao i posljednjih nekoliko godina, rusko i britansko tržište su najzastupljeniji, pri čemu rusko predstavlja 30% od ukupnog putničkog prometa, dok britansko predstavlja oko 18% (slika 18). 400000 350000 300000 250000 200000 150000 100000 50000 0 97 98 99 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 Slika 17: Broj putnika po mjesecima 1997. 2012. god. u Zračnoj luci Pula (URL 11) Rusija Ujedinjeno Kraljevstvo Njemačka Francuska Hrvatska Švedska Španjolska Belgija Norveška Ukrajina Nizozemska Ostalo 100000 90000 80000 70000 60000 50000 40000 30000 20000 10000 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 2012 Slika 18: Putnici po zemljama dolazaka 2011. god. (ukupno 100%) i broj putnika po mjesecima 2011. 2012. god. u Zračnoj luci Pula (URL 11) 13 poput Boinga 747 ili Iliusina 86 33

Sadašnja lokacija piste je zadovoljavajuća, a postoji i mogućnost dogradnje u smjeru jugozapad-sjeveroistok čime se postižu optimalni uvjeti za korištenje zračne luke kako u civilne tako i u vojne svrhe. Postoji još i manja zračna luka koja se koristi za turistički promet malih zrakoplova, sportske i izletničke letove i slično u Vrsaru; te nekolicina sportskih staza od kojih je prostorno najpovoljnije ono u Medulinu, a za potrebe sportskog letenja jedrilicama i zmajevima, to jest paragliding koriste se i lokacije u Karigadoru i Buzetu. U pogledu povezanosti velikim avioprometom Zračna luka Pula zadovoljava potrebe područja županije. Međutim, nedostaje ponuda koja bi zračnu luku povezala s drugim bližim zračnim lukama (zrakoplovima kapaciteta oko 20 putnika) te sektor manjih zrakoplova (vezano uz njih i manje zračne luke letjelišta), posebno u kontekstu razvoja turizma na području županije za povećanje dostupnosti destinacije i kao dio turističke ponude (panoramski letovi, rekreacija i sport) unutar regije (Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006). 3.5.1.4. Pomorski promet Istarska županija svijetlu stranu u pomorstvu doživljava 1850. godine kada Austrougarska monarhija započinje s gradnjom ratne luke Pula (URL 2). No, unatoč tome, pomorski se promet nije značajnije razvio. Općenito su za smještaj luka najpovoljnije lokacije gdje je more najdublje uvučeno u kopno (jer se tako povećava dio puta koji se obavlja najjeftinijim pomorskim transportom), a ne lokacije na obali poluotoka, čime se u kombiniranom pomorsko-kopnenom transportu dio jeftinog pomorskog transporta zamjenjuje skupljim transportom kopnom (Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006). Stoga su se važnije europske luke razvile u Trstu, Kopru i Rijeci, a istarske su luke ostale lokalnog značaja za potrebe uvoza i izvoza roba iz Istre, povezano s gospodarskim aktivnostima uz obalu (kamenolom, tvornice vapna, cementa, ugljen, termoelektrana). Trenutno na području županije postoji sedam luka županijskog značaja (Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Brijuni, Pula i Plomin) i dvadesetak dodatnih luka lokalnog značaja kojima upravlja pet županijskih lučkih uprava čiji je osnivač Istarska županija (Lučke uprave Pula, Rovinj, Poreč, Umag- Novigrad i Rabac) (slika 19). Lukom Bršica koja se nalazi na prostoru Istarske županije upravlja Lučka uprava Rijeka čiji je osnivač Republika Hrvatska (URL 2). Sve te luke nisu dovoljno valorizirane, pa je stoga uloga pomorskog prometa znatno manja nego što za to postoji potreba. Daljnji razvoj tih luka povezan je s razvojem i modernizacijom željeznice, te potrebama postojećih i potencijalnih gospodarskih aktivnosti, no u prvom redu je određen eventualnom budućom zatrpanosti neke od većih luka u blizini (Rijeka, Trst). Za područje Labinštine postoje planovi revitalizacije luke Plomin za potrebe trajektnog prijevoza putnika, u povezivanja Istre i Kvarnerskog područja. 34

Slika 19: Luke na području Istarske županije Putnički se pomorski promet također nije značajnije razvio. U usporedbi s drugim dijelovima obale u Hrvatskoj taj oblik prometa je slabo razvijen budući da ne postoje veći otoci uz obalu Istre. Istarska je županija stalnom trajektnom vezom povezana s otokom Cresom putem trajektnog pristaništa na relaciji Brestova-Porozina. U funkciji je i veza iz Pule za Mali Lošinj i Zadar koja je sezonskog karaktera, te nekoliko brodskih turističkih veza također sezonskog karaktera prema Veneciji i Trstu iz luka turističkih sjedišta (Poreča, Rovinja, Umaga i Pule) (URL 2). Gledajući s druge strane, s obzirom da se koncepcija razvoja pomorskog gospodarstva istarskih luka nije uspjela razviti u trgovačkoj grani, danas to možemo smatrati kao prednost, prvenstveno radi očuvanosti kvalitetnog obalnog prostora, osobito u odnosu na novo usmjerenje i potencijal razvoja nautičkog turizma. Nautički turizam počeo se razvijati u Puli 80-ih godina kada je započela izgradnja Marine Veruda. Najveće lučice nautičkog turizma smještene su upravo u Puli, zatim Medulinu, Rovinju, Umagu, Novigradu i Rapcu, a postoji i 35

puno interesa za daljnji razvoj na postojećim i novim lokacijama (uvala Kuje, uvala Paltana, Barbariga, Novigradski zaljev). 3.5.2. KOMUNALNA INFRASTRUKTURA Vodnogospodarski sustav je skup aktivnosti, odluka i mjera kojima se gospodari vodnim resursima nekog prostora. Djelatnosti iz tog područja dijele se na vodoopskrbu, odvodnju, zaštitu voda od zagađenja, druge načine korištenja voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda, no važno je naglasiti da se u osnovi radi o jedinstvenom sustavu. Pokrivenost vodoopskrbom iz javnih sustava Vodovod Pula, Vodovod Labin, Istarski vodovod Buzet opskrbljuje preko 95% stanovništva županije, i može se ocijeniti kao zadovoljavajuća, s obzirom da se prosjek na razini države kreće oko 70% (Prostorni plan Istarske županije) (slika 20). Slika 20: Pokrivenost vodoopskrbom na području Istarske županije 36

Pokrivenost organiziranom odvodnjom otpadnih voda na području županije je između 45 i 65% (ovisno o području), kao i u ostatku Hrvatske (Prostorni plan Istarske županije). To nije povoljno za okoliš, jer dolazi do povećanja nepročišćenih i nekontrolirano ispuštenih otpadnih voda. S obzirom na krško područje županije nepostojanje adekvatnog sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda je problematično. Upravo zato što je krš osjetljiv na površinska onečišćenja, čak oko 70% površine županije je pod nekim režimom vodozaštite. Sakupljanje, prijevoz i odlaganje komunalnog otpada na području Istarske županije je u nadležnosti sljedećih komunalnih poduzeća: "6. maj" d.o.o. iz Umaga za područje gradova: Buje, Novigrad i Umag te općina Oprtalj, Brtonigla, Grožnjan; "Park" d.o.o. iz Buzeta za područje Grada Buzeta i općine Lanišće; "1. maj" d.o.o. iz Labina za područja Grada Labina i općina Kršan, Pićan, Raša, Sv. Nedelja; "Usluga" d.o.o. iz Pazina za područja Grada Pazina i općina Cerovlje, Gračišće, Tinjan, Karojba, Lupoglav, Motovun, Sv. Petar u Šumi; "Usluga" d.o.o. iz Poreča za područja Grada Poreča i općina Kaštelir-Labinci, Sv. Lovreč, Višnjan, Vižinada, Vrsar, Funtana, Tar-Vabriga; "Pula Herculanea" d.o.o. iz Pule za područja gradova Pula i Vodnjan i općina Barban, Fažana, Ližnjan, Marčana, Medulin, Svetvinčenat; "Komunalni servisi" d.o.o. iz Rovinja za područja Grada Rovinja i općina Bale, Kanfanar, Žminj (Plan gospodarenja otpadom Istarske županije do 2015. godine). Osnivači i (većinski) vlasnici navedenih poduzeća su jedinice lokalne samouprave na području kojih djeluju. Pokrivenost organiziranim sakupljanjem je preko 90%, a sakupljeni otpad se odlaže na neko od 7 službenih odlagališta: odlagalište Donji Picudo (Umag), odlagalište Košambra (Poreč), odlagalište Lokva Vidoto (Rovinj), odlagalište Kaštijun (Pula), odlagalište Cere (općina Sv. Nedelja), odlagalište Jelenčići V (Pazin), odlagalište Griža (Buzet) (Studija o utjecaju na okoliš za izgradnju Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun) (slika 21). 37

Slika 21: Pokrivenost organiziranim otpadom i odlagališta na području Istarske županije 3.5.3. GOSPODARSTVO Najznačajnije gospodarske djelatnosti u Istarskoj županiji su prerađivačka industrija, turizam i trgovina koje zajedno ostvaruju 70% ukupnog prihoda svih gospodarskih subjekata u županiji. Prerađivačka industrija Trgovina Hoteli i restorani Građevinarstvo Poslovanje nekretninama i iznajmljivanje Drugo Slika 22: Najznačajnije gospodarske grane u Istarskoj županiji (Prostorni plan Istarske županije) 38

U strukturi prihoda dominiraju sektori prerađivačke industrije (34%), trgovine (32%), hotela i restorana (10%), građevinarstva (7%), poslovanja nekretninama i iznajmljivanja (5%), dok na ostale djelatnosti zajedno (poljoprivreda i drugo) otpada preostalih 12% (Prostorni plan Istarske županije) (slika 21). 3.5.3.1. Poljoprivreda Postotak poljoprivrednog stanovništva u Istarskoj županiji ispod je prosjeka Hrvatske, a znatno niži u odnosu na neke druge županije. Razlog tomu je što je poljoprivreda vrlo često dopunska djelatnost (najčešće u kontekstu ruralnog turizma). Najviše poljoprivrednih kućanstava ima u unutrašnjosti Istre, a najmanje u područjima oko najvećih gradova (slika 23). Slika 23: Udio poljoprivrednih kućanstava po jedinicama lokalne samouprave u Istarskoj županiji (URL 1) 14 14 Za općine Funtanu i Tar-Vabrigu nema podataka jer tijekom Popisa poljoprivrede 2003. godine nisu samostalno postojale (isto vrijedi i za sliku 24) 39

Najzastupljenija kategorija poljoprivrednog zemljišta u skoro svim jedinicama lokalne samouprave je ona oranica i vrtova (slika 24). Jedan od osnovnih zadataka u uspostavi održive poljoprivredne proizvodnje u Istarskoj županiji je proces okrupnjavanja gospodarstava (povećavanje prosječne površine i smanjivanje njihova broja). Slika 24: Udio poljoprivrednog zemljišta po kategorijama u jedinicama lokalne samouprave na području Istarske županije (URL 1) 40

3.5.3.2. Industrija Najveći segment u gospodarstvu Istarske županije predstavlja prerađivačka industrija. Na slici 25 prikazani su osnovni sektori prerađivačke industrije na području županije, te najznačajniji predstavnici u svakoj od djelatnosti. Tvornice su smještene u blizini većih gradova, ali ima i područja dalje od gradova u kojima su razvijene neke od industrija. Slika 25: Najznačajnije tvrtke u području industrije 41

3.5.3.3. Turizam Turizam je sektor koji u Istarskoj županiji ima posebno mjesto kao jedna od najznačajnijih trenutno postojećih gospodarskih djelatnosti te kao važan element dugoročne razvojne vizije županije. Najperspektivnija je gospodarska djelatnost, koja ostvaruje u odnosu na ostale županije Republike Hrvatske mnogo više prihode te bilježi velike i mnogostruke učinke na ostale grane gospodarstva. Što se smještajnih kapaciteta na području županije tiče, najviše ih je u priobalnim općinama i gradovima (slika 26). Prikazano je stanje ukupna suma osnovnih (hoteli, pansioni, moteli, turistička naselja) i komplementarnih kapaciteta (dječja i radnička odmarališta, kampovi, privatne sobe). Slika 26: Smještajni kapaciteti u jedinicama lokalne samouprave na području Istarske županije 15 15 Prikazano je stanje samo za općine, odnosno gradove čiji su podaci bili dostupni. 42

3.5.4. STANOVNIŠTVO I NASELJA Situaciju organizacijski, a i infrastrukturno, složenijom čini izrazito veliki broj naselja na području malobrojnih jedinica lokalne samouprave njih 655 16 na cijelom području županije, odnosno, prosječno 16 naselja po jedinici lokalne samouprave. Prema posljednjem popisu stanovnika na području Istarske županije registrirano je 208 055 stanovnika (oko 4,85% ukupnog stanovništva RH). Prostorna gustoća naseljenosti u Istarskoj županiji je 73,96 stanovnika na kvadratni kilometar, što je nešto manje od RH prosjeka (75,71 st./km²) (URL 1) (slika 27). Slika 27: Gustoća stanovništva po jedinicama lokalne samouprave u Istarskoj županiji 16 Samo Zagrebačka županija ima veći broj naselja (694) (URL 1). 43

Karakteristična za Istarsku županiju je nehomogena raspodjela stanovništva, s većom gustoćom u obalnom području i u blizini većih centara. Većina naselja u unutrašnjosti Istre gubi dio stanovništva, dok su obalna naselja postala iznimno privlačna brojnim doseljenicima, prvenstveno zahvaljujući snažnom razvoju turizma od sredine šezdesetih godina. Vidljivo je da je zapadna Istra najgušće naseljen dio županije u kojoj se nalaze skoro sva veća naselja. U obalnom području 17 obitava 159 948 stanovnika, ili 76,88% ukupnog stanovništva, s gustoćom naseljenosti od 122 st./km², a u unutrašnjosti 48 107, ili 23,12% ukupnog stanovništva, s naseljenošću od 32 st./km² (slika 28). Slika 28: Broj stanovnika po jedinicama lokalne samouprave u Istarskoj županiji 17 Koje je definirano jedinicama lokalne samouprave koje imaju izlaz na more. 44

Nužno je smanjivanje antropogenih pritisaka na obalno područje, te demografska i gospodarska obnova prostora unutrašnjosti. Proces depopulacije i stagnacije koji je prisutan u unutrašnjosti uzrokovan je negativnim prirodnim prirastom i iseljavanjem, dok je proces litoralizacije uzrokovan u prvom redu gospodarski uvjetovanim doseljavanjem. Podaci pokazuju da je prisutan nepovoljan trend starenja stanovništva, te da raste udio aktivnog stanovništva i smanjuje se udio dijela populacije od 0 do 15 godine starosti (slika 29). Slika 29: Kontingenti stanovništva po jedinicama lokalne samouprave u Istarskoj županiji (u odnosu na ukupni broj stanovništva određene jedinice) Skoro trećina stanovništva (28%) živi u najvećem naselju Puli, a ako se promatra i susjedno područje koje gospodarski gravitira Puli, radi se o oko 40% stanovništva. 45

U naseljima većim od 1000 stanovnika živi okvirno 2/3 stanovništva, od čega najveći dio, nakon Pule, naseljava pet većih gradskih naselja (Umag, Poreč, Rovinj i Labin, koji svojim zonama utjecaja pokrivaju obalno područje, te Pazin, kao središte u unutrašnjosti). Preostala 1/3 stanovništva živi u naseljima manjim od 1000 stanovnika, s relativno velikim brojem naselja zahvaćenim procesom depopulacije, odnosno demografskog izumiranja (dvjestotinjak naselja s manje od 50 stanovnika) (slike 30 i 31). Slika 30: Naselja Istarske županije veća i manja od 1000 stanovnika 18 (URL 1) Bitno je još napomenuti, kod poglavlja o naseljima i njihovoj brojnosti, pojam stancije koji je specifičan za istarsko područje. Stancije su male naseobine koje se najčešće sastoje od samo nekoliko kuća (slika 32). Nastale su u prošlosti na veleposjedima u zapadnoj Istri, a na njima 18 Korišteni podaci za ovu kartu su iz Popisa stanovništva 2001. 46

su živjeli seljaci koji su radili za nadnice na velikim imanjima. Danas u Istri ima oko stotinu takvih stancija. Slika 31: Naselja Istarske županije veća i manja od 50 stanovnika (URL 1) Slika 32: Primjer Istarske stancije (URL 12) 47