NATO je većinu proteklog desetljeća posvetio razvoju

3 Sadržaj Stranica 4 Uvod Stranica 6 Nastanak Saveza NATO je većinu proteklog desetljeća posvetio razvoju sigurnosnih odnosa sa, i unutar, širokog raspona novih država - članica u Europi i Središnjoj Aziji. Dok ključna uloga Saveza i Stranica 9 Prilagodba Saveza nadalje ostaje osiguranje skupne obrane zemalja-članica, NATO se također prilagodio kako bi pomogao jačanju sigurnosti Euroatlantskog područja kao cjeline. Danas, Savez je zamašnjak u središtu značajnog niza sigurnosnih odnosa diljem tog područja. Četrdesetšest država - članica NATO-a, nekadašnjih zemalja Kako djeluje NATO Varšavskog pakta i čak i neutralnih država - sada održava Stranica 11 zajedničke vježbe, zajednički raspravlja o sigurnosnim pitanjima i čak zajednički poduzima operacije održanja mira. Izgradnja sigurnosti kroz partnerstvo Vrijednost ovakvog sveobuhvatnog okvira je vrlo jasna. Sve države Stranica 13 mogu putem jedne već postojeće strukture poboljšati svoja sigurnosna pitanja. Mali, statični regionalni savezi nisu nužni. Jednostrana rješenja nisu potrebna. Kroz Partnerstvo za mir i Euro- Proširenje NATO-a atlantsko partnersko vijeće stvaraju se novi odnosi sigurnosti Stranica 15 usmjereni na uključivanje i suradnju. Već to je, po mom mišljenju, ogromna promjena u odnosu na prošlost, i velik je doprinos sigurnosti budućih generacija. Pogled prema budućnosti Lord Robertson Glavni tajnik NATO-a 3

Nastanak Saveza NATO-ov prvi stožer u Londonu. Povezivanjem obrane Sjeverne Amerike i Zapadne Europe, Savez je poručio da bi svaki pokušaj političke ili vojne prisile prema Zapadnoj Europi Njemačka, dok je Španjolska postala članicom 1982. godine. propao. Istodobno, osigurao je okvir za Kroz Savez, Zapadna Europa i Sjeverna Amerika, N akon Drugog svjetskog rata istočnu i zapadnu Europu razdvojile su ideološke i političke podjele hladnog rata. Istočna Europa Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, sjedište NATO-a bilo je u Parizu. sprečavanje buđenja militantnog nacionalizma u Europi. U svim svojim aspektima, Savez je nedvojbeno opravdao svoju svrhu. Nazočnost sjevernoameričkih snaga na europskom tlu, na zahtjev europskih vlada, obeshrabrivala je ne samo da su zajednički obranile svoju samostalnost, već su i dostigle dotad nezabilježen stupanj stabilnosti. Doista, sigurnost koju pruža NATO opisana je kao "životni element prosperiteta" kojim su postavljeni temelji za europsku gospodarsku suradnju i integriranje. Takova sigurnost otvorila je put završetku hladnog rata i podlegla je dominaciji Sovjetskog saveza. razmišljanje Sovjetskog saveza o uspješnosti premošćivanju podjela u Europi s početka 1990-ih Dvanaest država s obje strane Atlantika osnovale su, 1949. godine, Sjevernoatlantski savez (North Atlantic Treaty Organisation - NATO) kako bi suzbile rizik pokušaja Sovjetskog saveza da proširi Trenutačno je NATOov stožer smješten u Bruxellesu. agresije. Štoviše, kako je vrijeme prolazilo, negdašnji protivnici postali su saveznici. Grčka i Turska pridružile su se Savezu 1952. godine, a tri godine kasnije isto je učinila Savezna Republika godina. svoju kontrolu Istočne Europe i na druge dijelove europskog kontinenta. Između 1947. i 1952. godine Marshallovim su planom osigurana sredstva za stabiliziranje gospodarstava država Zapadne Europe. Uloga NATO-a, kao političkog i vojnog saveza, sastojala se u osiguravanju kolektivne obrane od bilo kojeg oblika agresije, te u održavanju sigurnog okružja za razvoj demokracije i gospodarskog rasta. Po riječima predsjednika SAD-a Harrya S. Trumana: "Marshallov plan i NATO dvije su dvije iste medalje". Države utemeljiteljice NATO-a Belgija, Danska, Francuska, Island, Italija, Kanada Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo obvezale su se na uzajamnu pomoć u obrani u slučaju napada na bilo koju od njih. Već ranih 50- ih, međunarodni događaji koji su kulminirali izbijanjem Korejskog rata potvrdili su strahove Zapada od izravnih i posrednih ekspanzionističkih ambicija Sovjetskog saveza. Stoga su države članice NATO-a povećale napore u razvijanju vojnih struktura potrebitih za primjenu obveza združene obrane. Unatoč tome, NATO je ostao politički vođena organizacija koja skrbi o interesima svih svojih članica, nasuprot Varšavskom paktu, osnovanom 1955. godine, koji je prvenstveno služio kao sredstvo sovjetske političke i vojne dominacije nad istočnom Europom. Gotovo trideset godina je Berlinski zid bio simbolom razdijeljene Europe. 4 5

Prilagodba Saveza T ijekom hladnog rata, NATO-ovu ulogu i svrhu jasno je odredilo postojanje prijetnje od strane Sovjetskog Sveza. Već ranih 1990-ih godina Varšavski pakt je raspušten na inicijativu novooslobođenih zemalja istočne Europe, a Sovjetski Savez se raspao. Vođen nestankom tradicionalnih protivnika, neki su komentatori povjerovali kako je iščezla potreba za postojanjem NATO-a, te kako buduće vojne proračune treba drastično smanjiti. Po završetku hladnoga rata dogodilo se ono što je nekad bilo nezamislivo. Ondašnji Glavni tajnik NATO-a Manfred Woerner posjetio je Moskvu 1990. godine na začetku novih odnosa između Istoka i Zapada. poduzeti su pristupanjem triju novih članica NATOu - Češke, Mađarske i Poljske - i razvojem suradnje s Rusijom i Ukrajinom. NATO je također prošao kroz proces temeljitih unutarnjih promjena kako bi odgovorio novoj sigurnosnoj situaciji u Europi. Posebice je započeo preustroj svojih vojnih struktura i snaga kako bi ih pripremio za aktivnosti upravljanja kriznim situacijama, zadaćama održavanja mira i potpore mirovnim operacijama u suradnji s novim partnerskim državama. Znatno ranije nego što je taj proces dovršen, Savez je zapravo već poduzeo vojne operacije promatranja i provedbe rezolucija Ujedinjenih naroda koje su se odnosile na bivšu Jugoslaviju. Po zaključenju Daytonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine, NATO je odigrao ključnu ulogu uspostavom Implementacijskih snaga (IFOR), te potom Stabilizacijskih snaga (SFOR), kako bi osigurao primjenu Sporazuma i pripremu temelja za budući mir. Nekoliko godina kasnije, 1999. godine, Savez je intervenirao na Kosovu zračnim napadima protiv Savezne Republike Jugoslavije s ciljem zaustavljanja masovne povrede ljudskih prava protiv kosovskih Albanaca, i spriječio širenje konflikta u regiji. Unatoč raspadu Sovjetskog Saveza, nade za trajnim mirom pokazale su se preuranjene. Iako je hladni rat možda otklonio izravnu vojnu prijetnju, uskoro je postalo očigledno da se povećala nestabilnost nekih dijelova Europe. Brojni regionalni sukobi, često poticani etničkim i religijskim napetostima, izbili su na području bivše Jugoslavije te u dijelovima bivšeg Sovjetskog saveza i zaprijetili širenjem. Članicama NATO-a brzo je postalo jasno da njihova obveza kolektivne obrane i suradnje postignuta u Savezu i nadalje predstavlja najbolje jamstvo vlastitoj sigurnosti. Iako je mogućnost invazije gotovo zanemariva, novi oblici političke i vojne suradnje bili bi odgovor na nove izazove poput etničkih sukoba kao i za izgradnju stabilnosti i sigurnosti na širem europskom prostoru. S tim ciljem na umu, NATO se tijekom proteklih deset godina razvio iz čvrsto povezanog saveza odgovornog za kolektivnu obranu u središnjicu partnerstva nacija koje djeluju u širim oblicima sigurnosne suradnje. Od 1990. godine uspostavljeni su redoviti kontakti s bivšim državama Varšavskog pakta kao i s novim nezavisnim republikama nastalim raspadom bivšeg Sovjetskog saveza. To se ostvarivalo utemeljenjem Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, koje je naknadno preimenovano u Euroatlantsko partnersko vijeće, te u konačnici putem Partnerstva za mir. Daljnji značajni koraci NATO-ovi saveznici i partneri sudjelovali su u mnogim oblicima suradnje, uključujući i održavanje mira na Balkanu. 6 7

Prilagodba Saveza Odmah po hladnom ratu počele su konzultacije prijašnjih suparnika. Danas NATO-ove članice i njihovi partneri redovito raspravljaju o problemima sigurnosti. NATO je također uveo niz drugih inicijativa za suočavanje s budućim sigurnosnim izazovima. Neke od najvažnijih su: Inicijativa za obrambene sposobnosti (Defence Capabilities Initiative - DCI), zatim razvoj Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (European Security and Defence Identity - ESDI) unutar Saveza, te utemeljenje Središta za oružja masovnog uništenja, putem kojeg se poboljšava sposobnost Saveza da odgovori na prijetnju koju predstavljaju takva oružja te da spriječi njihovo širenje. Inicijativa za obrambene sposobnosti ima za cilj osigurati ne samo interoperabilnost među Saveznicima, već ih poticati na poboljšanje i unapređenje vlastitih sposobnosti suočavanja s novim sigurnosnim izazovima. Kroz DCI, saveznici su usredotočeni na ključna područja značajna za sadašnje i buduće operacije poput pokretljivosti snaga, njihove logističke potpore, te zapovijedanja i kontrole. Svrha jačanja europske strane Saveza, putem ESDI-a, jest omogućiti europskim saveznicima preuzimanje veće odgovornosti u području sigurnosti i obrane. Oslanjajući se na NATO-va sredstva i mogućnosti, europski saveznici bi bili sposobni voditi operacije u kojima Savez ne bi bio vojno angažiran kao cjelina. Takve bi se operacije mogle voditi, na primjer, pod vodstvom Europske Unije. U tijeku su razgovori između NATO-a i Europske Unije kako bi se to ostvarilo. Jačanje uloge europskih država također će rezultirati pravednijom raspodjelom tereta i odgovornosti za sigurnost izmeđ dviju strana Atlantika, stvarajući uravnoteženiji transatlantski odnos prilagođen potrebama 21. stoljeća. Kako djeluje NATO J edan od ključeva NATO-ova uspjeha jest postupak odlučivanja utemeljen na konsenzusu. Ne postoji sustav glasovanja već su odluke trebaju biti usvojene jednoglasno. Intenzivne pregovori i rasprave često su potrebni prije usvajanja značajnih odluka. Iako se vanjskom promatraču ovaj sustav može učiniti sporim i kompliciranim, on ima dvije glavne prednosti: prvo, poštuje se suverenitet i nezavisnost svake članice, i drugo: kada je odluka donesena, ima punu potporu svih zemalja članica i time obvezu provedbe. Sjevernoatlantsko vijeće najvažnije je tijelo za donošenje odluka u NATO-u. Svaku zemlju članicu u njemu predstavlja stalni predstavnik u rangu veleposlanika, kojem potporu pružaju nacionalne delegacije sastavljene od diplomata i savjetnika. Vijeće zasjeda na veleposlaničkoj razini barem jedanput tjedno. Uz to postoje regularna zasjedanja Vijeća na razinama ministara vanjskih poslova i ministara obrane, te povremeno na razini šefova država i vlada. Sjevernoatlantsko vijeće osnovalo je brojne odbore i skupine za planiranje s ciljem potpore svom radu. Ova tijela se također sastaju na različitim razinama, bilo u političkom sjedištu NATO-a u Bruxellesu ili u drugim zemljama članicama. NATO-ov Glavni tajnik Lord Robertson predsjeda sastankom Sjevernoatlantskog vijeća Na čelu NATO-a nalazi se Glavni tajnik, s mandatom koji obično traje četiri godine. On je visoki međunarodni državnik iz jedne od zemalja članica. Glavni tajnik predsjedava sastancima Sjevernoatlantskog vijeća i drugim važnim tijelima NATO-a, te pomaže izgradnji konsenzusa među zemljama članicama. 8 9

Kako djeluje NATO U dnevnom upravljanju aktivnostima Saveza, potporu mu daje međunarodno osoblje. NATO nema vlastite nezavisne vojne snage. Većina snaga, koje su na raspolaganju NATO-u, ostaju u potpunosti pod nacionalnim zapovijedanjem i kontrolom, sve dok ih zemlja članica ne odredi za provedbu zadaća, koje su u rasponu od kolektivne obrane do novih misija poput održavanja mira i potpore mirovnim operacijama. NATO-ve političke i vojne strukture imaju zadaću osigurati političko vodstvo kao i združeno vojno planiranje neophodno u provedbi zadaća nacionalnih snaga te organizacijske aranžmane potrebne za njihovo združeno zapovijedanje, kontrolu, obuku i vježbe. Izgradnja sigurnosti kroz partnerstvo Z načajan cilj NATO-ovog preustroja je jačanje sigurnosti i stabilnosti izgradnjom povjerenja i razumijevanja s prijašnjim protivnicima kroz dijalog i suradnju. Jedan od prvih koraka u tom smjeru bilo je osnivanje Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, 1991. Multinacionalne snage rade na obnovi mosta u Bosni. godine. Od svog preimenovanja, Euroatlantsko partnersko vijeće je postalo glavni forum za Ukrajinski vojnik sudjeluje u terenskoj vježbi. konzultacije i suradnju između članica Saveza i zemalja koje nisu članice. Istinska solidarnost među članovima Euro-atlantskog partnerskog vijeća je također izražena jedinstvenim stavom protiv terorizma. Osuđujući terorističke napade protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se dogodili 11. rujna 2001. godine, članovi EAPV-a su se obvezali da će poduzeti sve napore kako bi se borili protiv udara terorizma i opetovano su potvrdili kako vjeruju da će prevladati ideali partnerstva i suradnje. NATO je, 1994. godine, pokrenuo Partnerstvo za mir kao glavni program namijenjen pomoći zemljama sudionicama u restrukturiranju njihovih oružanih snaga, kako bi iste bile u mogućnosti ispuniti svoju prikladnu ulogu u demokratskom društvu. Skrojen prema individualnim potrebama svake zemlje, program nudi mogućnosti praktične suradnje u nizu različitih područja, omogućavajući sudionicama odabir dijela Zajedničko suočavanje s novim izazovima za sigurnost: uvježbavanje pristajanja plovilom koje uključuje portugalske, francuske i rumunjske vojnike. 10 11

Izgradnja sigurnosti kroz partnerstvo programa i broja aktivnosti sukladno njihovim vlastitim sigurnosnim potrebama. Aktivnosti se kreću od vojnih vježbi i radionica do seminara i tečajeva za obuku. Osobita se pozornost posvećuje transparentnosti oružanih snaga i njihovoj odgovornosti prema izbornom tijelu. Iskustvo stečeno kroz Partnerstvo za mir je značajno pridonijelo suradnji između zemalja koje sudjeluju u mirovnim snagama kao što su Stabilizacijske snage (Stabilisation Force - SFOR) u Bosni i Hercegovini i Kosovske snage (Kosovo Force - KFOR). NATO i Rusija te NATO i Ukrajina uspostavile su, 1997. godine, bilateralnu suradnju na formalnijim temeljima. Stalno zajedničko vijeće NATO-Rusija i Komisija NATO-Ukrajina su osnovani s ciljem olakšavanja redovitih savjetovanja i rasprava o sigurnosnim pitanjima. Teme o kojima se raspravlja na tim Francuski stručnjak za mine podučava gruzijske i američke marince. sastancima kreću se od održavanja mira na Balkanu, upravljanja kriznim situacijama i neširenja oružja za masovno uništenje, do obrambene konverzije, zaštite okoliša i planiranja civilne zaštite. Obje zemlje, zajedno s drugim zemljama-partnerima, sudjelovale su u NATO-ovim naporima za održavanje mira u Bosni i Hercegovini. Godine 1999., zbog izrazitih razlika glede NATO-ove odluke o poduzimanju vojne akcije s ciljem sprečavanja humanitarne katastrofe na Kosovu, Ruska Federacija je suspendirala sudjelovanje u Stalnom zajedničkom vijeću NATO-Rusija. Međutim, nakon završetka krize, Rusija je pristala sudjelovati svojim snagama u KFOR-u. Ukrajinske snage također sudjeluju u KFOR-u. Suradnja i konzultacije između NATO-a i Rusije u okviru Stalnog zajedničkog vijeća obnovljeni su 2000. godine. Ruska pokretna bolnica tijekom vježbe na Islandu. Proširenje NATO-a O d ranih 1990-ih godina, brojne istočnoeuropskih zemalja zaključile su da svoje buduće sigurnosne interese mogu na najbolji način ispuniti pristupanjem Sjevernoatlantskom savezu te su iskazale svoju namjeru da zatraže članstvo. Tri prijašnje zemljepartneri Češka, Mađarska i Poljska bile su pozvane započeti pregovore o pristupanju te su u ožujku 1999. godine postale članice, čime se broj članica popeo na devetnaest. Proširenje NATO-a je usmjereno na stvaranje sigurnije i stabilnije Europe i ne predstavlja prijetnju niti jednoj državi. Navedeno je jasno stavljeno do znanja obvezom Saveza da neće rasporediti nikakve postrojbe ili nuklearno oružje na teritorij novih članica. Na Washingtonskom summitu, u travnju 1999. godine, vođe NATO-a lideri su naglasili da ove tri nove članice neće biti i posljednje. Odluke o daljnjim pozivima u članstvo očekuju se na summitu Sjevernoatlantskog vijeća 2002. godine. Tri srednjeeuropske demokratske države priključile su se NATO-u 1999. godine. Vlade zemalja NATO-a su jasno i svima stavile do znanja kako širenje Saveza nije samo po sebi cilj već je sredstvo daljnjeg širenja sigurnosti. Sukladno tome, nove bi članice trebale ne samo uživati povlastice, već bi također trebale biti sposobne pridonijeti ukupnoj sigurnosti svih zemalja članica. NATO je 1999. godine pokrenuo Membership Action Plan - MAP (Provedbeni plan za članstvo) kako bi pomogao zainteresiranim državamapartnerima u pripremi za članstvo. Plan se zasniva na iskustvu triju novih članica u pripremama za pridruživanje Savezu. Potencijalnim članicama pruža praktične savjete i pomoć putem njihovih individualnih individualni programa Partnerstva za 12 13

Proširenje NATO-a Pogled prema budućnosti NATO-ovih 19 članica Zemlje-partneri Zemlje Mediteranskog dijaloga mir te se usredotočuje na teme koje se odnose na članstvo. Zauzvrat, od potencijalnih članica, očekuje se postizanje određenih političkih ciljeva, uključujući mirno rješavanje teritorijalnih razmirica, poštivanje demokratskog postupka i vladavine prava, te demokratska kontrola svojih oružanih snaga. Plan ne nudi jamstvo za buduće članstvo, ali zacijelo pomaže državama u prilagodbi njihovih oružanih snaga kao i u pripremi za preuzimanje obveza i odgovornosti koje zahtijeva članstvo u Savezu. Preustroj NATO-a još nije dovršen. To je stalan proces prilagodbe i reformi s ciljem omogućavanja NATO-u učinkovitog rješavanja novih sigurnosnih izazova u euro-atlantskom prostoru. Međutim, unatoč stalnim promjenama, NATO-ova bitna načela ostaju ista: načelo da nacije mogu ostvariti svoju sigurnost samo zajedničkim djelovanjem, te povrh svega, načelo da su Europa i Sjeverna Amerika jedinstvena zajednica koja dijeli iste vrijednosti i interese. Na osnovi tih temeljnih načela, NATO će i nadalje imati ključnu ulogu učinkovitog čimbenika u upravljanju kriznim situacijama te ostati čvrsti okvir u području sigurnosne suradnje u čitavom euro-atlantskom prostoru. 14

NATO Office of Information and Press / Bureau de l information et de la presse de l OTAN 1110 Brussels / Bruxelles Belgium / Belgique Website: www.nato.int Site web: www.otan.nato.int E-mail: natodoc@hq.nato.int Ova brošura je namijenjena predstavljanju NATO-a i njegove politike čitaocima u zemljama-partnerima NATO-a. Do sada je već prevedena na mnoge jezike u zemljama-partnerima. Više informacija o NATO-u može se naći na NATO-ovoj internet stranici: www.nato.int UNDNATOCRO0601