Smjernice za anaerobnu obradu otpada iz proizvodnje hrane i pića

Projekt BIN2GRID Korištenje otpada od hrane za proizvodnju biometana te distribuciju putem lokalne mreže punionica Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava broj 646560 Smjernice za anaerobnu obradu otpada iz proizvodnje hrane i pića WP 3 Zadatak 3.2 Srpanj 2016

Autori: Jean-Benoit Bel, Fiona Craddock, ORDIF, Francuska Robert Kostić, Bojan Ribić, Zagrebački Holding, Hrvatska Tomislav Pukšec, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska Inés Morales Aguilar i Aurora García Cañaveral, IAT, Španjolska Dragi Mitkovski i Kiril Petrushevski, Skopje, Makedonija Recenzenti: svi Bin2Grid partneri Kontakt: ORDIF - Cité Régionale de l Environnement, 90 avenue du Général Leclerc 93500 Pantin Tel. +33 1 83 65 40 64 jb.bel@ordif.com www.ordif.com Ovaj projekt financiran je sredstvima iz programa Europske unije za istraživanje i inovacije Obzor 2020 na temelju Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava broj 646560. Pri svakoj komunikaciji koja se odnosi na ovu aktivnost mora biti naznačeno da sadržaj dokumenta odražava samo autorovo stajalište i da Komisija nije odgovorna za bilo kakvu upotrebu informacija koje sadrži. Bin2Grid Internet stranica: www.bin2grid.eu

Sadržaj Uvod 4 Pojmovnik 5 1 Opći okvir otpada od industrije hrane i pića 6 1.1 Otpad od hrane i pića: kontekst i pitanja 6 1.2 Anaerobna obrada otpada od industrije hrane i pića 6 1.3 Pravni okvir u Europskoj Uniji 7 1.4 Lokalni okviri 11 2 Karakteristike otpada od industrije hrane i pića 25 2.1 Opća razmatranja 25 2.2 Mesna industrija 27 2.3 Industrija prerade ribe i plodova mora 30 2.4 Industrija voća i povrća 32 2.5 Industrija mliječnih proizvoda 34 2.6 Mlinarska industrija 36 2.7 Pekarski proizvodi 37 2.8 Industrija pića 37 3 Procjena potencijala proizvodnje bioplina 40 3.1 Opće metode procjene potencijala proizvodnje biplina 40 3.2 Potencijal biopllina u ciljanim gradovima 41 4 Zaključak 52 5 Reference Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana. Srpanj 2016 3 ORDIF

Uvod Ovaj izvještaj je izrađen u okviru projekta Bin2Grid (Korištenje otpada od hrane za proizvodnju biometana te distribuciju putem lokalne mreže punionica). Bin2Grid je dio HORIZON2020 projekta, koji ima za cilj promoviranje odvojenog prikupljanja otpada od hrane kao izvor energije, konverziju u bioplin, proizvodnju biometana te distribuciju putem lokalne mreže punionica. Projektom se želi definirati strategija prikupljanja i obrade otpada od hrane od različitih proizvođača: industrije hrane i pića, kućanstava i ugostiteljstva. Ovaj izvještaj je dio radnog paketa 3 (WP3) čiji je cilj u četiri različita grada analizirati mogućnosti korištenja otpada od hrane i pića za proizvodnju bioplina. Radni paket 3 (WP3) će procijeniti potencijalne količine prikupljenog otpada koji bi prolazio anaerobnu digestiju i potencijalnu proizvodnju bioplina. Također će pružiti smjernice za poboljšanje trenutne situacije u četiri ciljana grada. Cilj ovog izvješća jest predložiti opće smjernice za anaerobnu digestiju otpada od industrije hrane i pića. Izvješće ima za cilj i predstavljanje općeg okvira za otpad od hrane i pića i njegove anaerobne digestije, kao i pružanje informacija o različitim frakcijama otpada koje se mogu poslati na anaerobnu digestiju za različite sektore industrije hrane i pića. Metoda za procjenu potencijala proizvodnje bioplina biti će predstavljena i primijenjena na 4 ciljana grada kako bi se pronašla potencijalno najbolja poboljšanja. Ovo izvješće također pokazuje nekoliko konkretnih primjera i ilustracija, stvarnih podataka te moguće lokalne specifičnosti i ograničenja koja bi mogla biti zanimljiva prilikom razmatranja novih projekata. Srpanj 2016 4 ORDIF

Pojmovnik Anaerobna digestija (AD) Nusproizvodi životinjskog podrijetla Bioplin Bio otpad Nusproizvod Prikupljanje Industrija hrane i pića (engl. FAB industry) Odvojeno prikupljanje Transmissible spongiform encephalopathy (TSE) Proizvođač otpada AD je prirodni proces u kojem mikroorganizmi razlažu organsku materiju, u odsutnosti kisika, na bioplin i digestat. Nusproizvodi životinjskog podrijetla (engl. ABP, Animal by-products): Cijela tijela, dijelovi tijela ili proizvodi životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi, uključujući jajne stanice, embrije i sjeme. Gorivi plin dobiven razgradnjom biološkog otpada u anaerobnim uvjetima. Bioplin od organskog otpada uobičajeno se sastoji od 50 75% metana. Biorazgradivi biljni otpad, otpad od hrane i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljstva i maloprodaje te drugi slični otpad iz prehrambene industrije. Sekundarni proizvod dobiven iz proizvodnog procesa, različit od proizvoda koji se proizvodi. Sakupljanje otpada, uključujući primarno sortiranje i skladištenje otpada u svrhu transporta do postrojenja za obradu. Proizvodnja i prerada hrane i pića pretvaranjem sirovina u hranu za prehranu ljudi. Prikupljanje pri kojem se otpad drži odvojeno u ovisnosti od vrste i prirode kako bi se olakšao određeni tretman. Transmisivne spongiformne encefalopatije Pravna ili fizička osoba čije aktivnosti generiraju otpad (izvorni proizvođači otpada) ili bilo koji izvršitelj pred obrade, miješanja ili drugih operacija koje rezultiraju promjenom oblika ili sastava otpada Srpanj 2016 5 ORDIF

1 Opći okvir otpada od industrije hrane i pića 1.1 Otpad od hrane i pića: kontekst i pitanja U sklopu provedbe projekta i izvještaja (D3.1 - Mapping of food waste from the FAB industry), otpad od industrije hrane i pića možemo svrstati u 3 kategorije: - Otpad iz proizvodnog procesa koji nije prikladan za ljudsku konzumaciju ili neispravan za stavljanje na tržište. - Nusproizvodi koji se koriste u drugim procesima: dio otpada se može smatrati nusproizvodom ako se može koristiti kao izvor za drugu industriju (najčešći primjer je hrana za životinje); - Mulj i masti. Izvještaj 3.1. definira značajnu raznolikost otpada od industrije hrane i pića u ovisnosti o aktivnosti unutar industrije. Uz otpadne vode i potrošnju energije, otpad je jedan od važnih ekoloških izazova s koji se industrija hrane i pića susreće. Postoji veliki ekonomski interes smanjenja proizvodnje otpada poboljšavanjem proizvodnog procesa i optimiziranjem korištenja proizvodnih ostataka kao nusproizvoda. Ipak, procesi u proizvodnji hrane i pića dovode i do proizvodnje otpada, što čini zanimljivim i održivim organsku obradu u postrojenjima za anaerobnu fermentaciju i proizvodnju bioplina. 1.2 Anaerobna obrada otpada iz industrije hrane i pića Anaerobna obrada sastoji se od raznih procesa koji se odvijaju u odsutnosti kisika u kojima mikroorganizmu razlažu bio razgradivi materijal iz kojeg se proizvodi bioplin. Bioplin sadrži metan kao i kruti ostatak koji se naziva fermentirani ostatak. Primjena anaerobne obrade je široko rasprostranjena diljem Europe kao način obrade biootpada, industrijskih otpadnih voda ili kanalizacijskog mulja. Pogoni za anaerobnu obradu mogu biti postavljeni na nekoliko načina ovisno o sljedećim parametrima: - Skupno ili kontinuirano: organska materija može se procesirati skupno (ukupna materija je ubačena u reaktor koji je zatvoren tijekom procesa) ili kontinuiranom fermentacijom gdje se materija kontinuirano dodaje što vodi neprekidnoj proizvodnji bioplina. - Udio suhe tvari: obrada koristi različite postupke za cirkuliranja organske materije. - Temperatura: fermentori mogu raditi bilo kao mezofilni proces (temperatura 20-45 C) ili kao termofilni (temperatura 45-70 C), što dovodi do stvaranje različitih mikroorganizama. To utječe na proizvodnje bioplina, kao i na razinu smanjenja patogena. - Jedno stupanjski ili više stupanjski sustavi: anaerobna fermentacija može biti u jedno stupanjskim sustavima, gdje se samo jedan fermentor koristi za sve procese, ili u dvostupanjskim procesima koji omogućavaju bolju kontrolu reakcija koje se događaju tijekom fermentacije Konfiguracija pogona ovisi o nekoliko parametara: priroda ulazne materije, prisustvo patogena, potencijal proizvodnje bioplina, tehnička i ekonomska ograničenja i sl. Srpanj 2016 6 ORDIF

Industrija hrane i pića stvara raznolik otpada koju nudi veliki potencijal za proizvodnju bioplina kroz anaerobnu fermentaciju, te uz pomoć specifičnih frakcija predstavlja vrlo zanimljiv potencijal za proizvodnju bioplina. Značajan doprinos proizvodnji bioplina može donijeti korištenje poljoprivrednih ostataka (kao što je gnoj) kao primarne sirovine. Svaki organski materijal može biti fermentiran te se koristiti za proizvodnju bioplina, ali bioplinski potencijal je u velikoj ovisnosti o materijalu i njegovoj sposobnosti truljenja. Jedan od rijetkih izuzetaka je drvni otpad kojeg mikroorganizmi ne mogu razgraditi. Anaerobna fermentacija se suočava s konkurencijom drugih rješenja za obradu ostataka od hrane i pića među kojima je i upotreba kao nusproizvoda (npr. stočna hrana). Iako je korištenje ostataka kao nusproizvoda općenito poželjno, postoji nekoliko činjenica koje čine anaerobnu fermentaciju zanimljivom alternativom: strogi propisi za korištenje nusproizvoda u drugim industrijama, visoki troškovi prijevoza u slučaju visokog udjela vode koji mogu biti financijski neisplativi u slučaju dalekog transporta, brza razgradnja nusproizvoda što neće utjecati na proces i potencijal bioplina. 1.3 Pravni okvir u Europskoj Uniji Dva su zakonodavna okvira za otpad od hrane i pića: Okvirna direktiva o otpadu (engl. Waste Framework Directive, WFD - 2008/98/EU) i Regulativa Europske Unije (engl. EU Regulation 1069/2009) za nusproizvode životinjskog podrijetla. Okvirna direktiva se specifično ne odnosi na otpad od hrane i pića ali daje općenite definicije i smjernice za organski otpad, nusproizvode i glavne obveze. Regulativa 1069/2009 određuje obvezu obrade nusproizvoda životinjskog podrijetla i tokove otpada uključujući i dopušteni udio nusproizvoda životinjskog podrijetla. 1.3.1 Okvirna direktiva Europske Unije o otpadu Okvirna direktiva o otpadu (ODO) postavlja definicije za nekoliko uvjeta vezanih za otpad i propisuje opća načela za organizaciju gospodarenja otpadom. ODO definira otpad kao svaku tvar ili predmet koju posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti". Članak 5. daje definiciju za nusproizvod kao pojam koji se široko primjenjuje za organske ostatke iz industrije hrane i pića. Nusproizvod se definira kao "tvar ili predmet koji proizlazi iz procesa proizvodnje", čiji je "primarni cilj (je) ne proizvoditi taj proizvod", te da "se može smatrati da nije otpad (...) samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) sigurna je daljnja upotreba tvari ili predmeta; (b) tvar ili predmet može se koristiti direktno bez ikakve daljnje obrade osim uobičajene industrijske prakse; (c) tvar ili predmet nastaje kao sastavni dio proizvodnog procesa; i (d) daljnje korištenje je dozvoljeno, npr. tvar ili predmet ispunjava sve relevantne zahtjeve proizvoda, zaštite okoliša i zaštite zdravlja za specifičnu uporabu i neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka za okoliš ili zdravlje ljudi. " Najčešća upotreba otpada od hrane i pića kao nusproizvoda je životinjska hrana (npr. ostaci od voća i povrća). Organski ostaci od poduzeća iz sektora hrane i pića mogu biti otpad ili nusproizvod, ovisno u njihovoj uporabi. Direktiva isključuje nusproizvode od životinjskog podrijetla od kako je pokrivena specijalnom regulativom koja će biti detaljno predstavljena u dijelu 1.3.3. Srpanj 2016 7 ORDIF

Među postavljenim načelima Okvirne direktive o otpadu, najvažniji je red prvenstva koji uspostavlja redoslijed prioriteta za gospodarenje otpadom. Hijerarhija je prikazana u Tablici 1, zajedno sa primjerima akcija za otpad od hrane i pića i komentarima: Tablica 1: Red prvenstva u gospodarenju otpadom i mogućnosti oporabe organskih ostataka iz industrije hrane i pića Primjeri 1. Prevencija Direktno izbjegavanje (unaprjeđenje procesa ) Preraspodjela nesukladnih proizvoda u banke hrane 2. Priprema za ponovnu upotrebu Ovo se uglavnom odnosi na nusproizvode koji se koriste kao hrana za životinje, slanje na obradu ili u druge industrijske svrhe. 3. Oporaba Kompostiranje; Anaerobna digestija; Dekondicioniranje; Korištenje ka gnojivo; 4. Ostala oporaba Spaljivanje uz obnovu energije Suspaljivanje Komentari Izazov je osigurati iscrpan popis preventivnih akcija za industriju hrane i pića. U sklopu projekta FoodDrinkEurope objavljen je Food Wastage toolkit (2015) i izvještaj posvećen toj temi (2014) Mnogo je primjera industrijske upotrebe životinjskih nusproizvoda (kozmetika, medicina i sl.). Upotreba kao hrane za životinje ovisi o nekoliko čimbenika, najviše o nutritivnoj vrijednosti nusproizvoda, zakonodavstvu, dobivenim količinama i domaćoj potražnji. Oporaba je mnogo pogodnija za odvojeni bio otpad. Međutim, nesukladni ili zapakirani proizvodi kojima je istekao rok se također mogu reciklirati odvajanjem organskog dijela od pakiranja. Oboje se može reciklirati organskom ili materijalnom oporabom. Odvojeni organski otpad može proći i kroz predobradu (higijenizacija, sterilizacija) prije oporabe. Obnova energije uglavnom se odnosi na lignocelulozne proizvode i ostale proizvode s visokim kalorijskim potencijalom, kao što su masti. 5. Odlaganje Spaljivanje bez obnove energije; odlaganje. Direktiva također određuje da svaka zemlja članica mora promovirati odvojeno sakupljanje bio otpada za kompostiranje ili anaerobnu fermentaciju te osigurati korištenje ekološki prihvatljivih materijala proizvedenih iz bio otpada. Specifični zahtjevi o otpadu od hrane i pića nisu navedeni u direktivi o otpadu (WFD). Paket propisa EU vezan uz cirkularnu ekonomije (The Circular Economy Package), usvojen od strane Europske komisije u prosincu 2015, uključuje revidirane prijedloge zakona o otpadu, među kojima je i Okvirna direktiva o otpadu (WFD). Među glavnim elementima prijedloga za izmjenu i dopunu europskog zakonodavstva o otpadu su: - Postupno ograničavanje odlaganja komunalnog otpada na 10% do 2030. godine; - Veća usklađenost i pojednostavljenje pravnog okvira za nusproizvode i uvođenja kriterija o prestanku statusa otpada; - Nove mjere za promicanje prevencije, smanjenje otpada od hrane i ponovna uporaba 1.3.2 Direktiva o odlaganju Direktiva o odlaganju (engl. Landfill Directive 1999/31/EU) postavlja ciljeve za smanjenje odlaganja biorazgradivog otpada sa sljedećim ciljem: biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagalište mora se smanjiti na 35% od ukupne količine (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1995. godine. Vrlo je vjerojatno da će nadolazeće direktive postupno zabraniti odlaganje biorazgradivog otpada. Srpanj 2016 8 ORDIF

1.3.3 Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla Regulative (EK) 1069/2009 i (EU) 142/2011 utvrđuju pravila za korištenje nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi. Regulative striktno postavljaju pravila za korištenje ili odlaganje takvih nusproizvoda. Neki nusproizvodi životinjskog podrijetla predstavljaju ozbiljan sanitarni rizik te je potrebno definirati odgovarajuće mjere za ograničavanje tog rizika. Upravljanje nusproizvodima životinjskog podrijetla, od nastanka do konačne uporabe, obnavljanja ili uništavanja, regulirano je tako da ne stvaraju nikakav rizik za zdravlje ljudi ili životinja te da ne utječu negativno na okoliš a posebno kako bi se osigurala sigurnost hrane i prehrambenog lanca. Nusproizvodi životinjskog podrijetla definiraju se kao cijela tijela ili dijelovi tijela ili proizvodi od životinja koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi. Nusproizvodi životinjskog podrijetla podijeljeni su u tri kategorije: Tablica 2: Kategorije nusproizvoda životinjskog podrijetla Kat. Materijali Moguća uporaba i tretman 1 Materijali visokog rizika koji uključuju životinje koje su ili za koje postoji sumnja da su zaražene sa TSE, kućne ljubimce, životinje iz zooloških vrtova ili cirkusa, životinje na kojima su rađeni pokusi i divlje životinje koje nose rizik zaraze. 2 Ovi materijali predstavljaju opasnost i uključuju gnoj, sadržaje probavnog trakta, proizvode koji sadrže štetne tvari iznad određene razine, proizvode koji se uvoze iz trećih zemalja koje nisu u skladu sa zakonodavstvom zemlje, i bilo koje druge nusproizvode životinjskog podrijetla koju nisu navedeni u kategoriji 1 ili 3. 3 Niska kategorija rizika. Uključuju trupove ili dijelove životinja koji su prikladne za prehranu ljudi ili koji su odbačeni kao neprikladni ali koji nemaju znakove bolesti. Regulativa pruža precizan popis životinjskih dijelova ili izvedenih proizvoda koje su u ovoj kategoriji (uključujući kuhinjski otpad, školjke, krv, jaja, perad, kožu od životinja koje ne pokazuju znakove neke bolesti). Odlaganje kao otpad koji je nastao (su)spaljivanjem (nakon obrade i sterilizacije ako nadležno tijelo to traži); Nusproizvodi životinjskog podrijetla zaraženi TSE-om: tlačna sterilizacija, trajno obilježavanje i ukopavanje u ovlaštenom odlagalištu; Korištenje kao nusproizvoda. Anaerobna obrada nije moguća Spaljivanje i suspaljivanje; Odlaganje nakon sterilizacije; Proizvodnja organskih gnojiva i poboljšivača tla; Kompostiranje ili anaerobna fermentacija uz sterilizaciju (moguće za neke nusproizvode životinjskog podrijetla kao što su: gnoj, mlijeko i mliječni proizvodi, kolostrum, jaja i proizvodi od jaja); Rasipanje na tlo za nusproizvode spomenute u prethodnoj točci; Korištenje kao nusproizvoda. Spaljivanje i suspaljivanje; Odlaganje nakon prethodne obrade; Proizvodnja hrane za kuće ljubimce; Kompostiranje ili digestija; Korištenje kao nusproizvoda; Nanošenje na zemlju bez obrade za sirovo mlijeko, kolostrum i od njih izvedene proizvode. Ako je bilo koji materijal koji pripada jednoj kategoriji miješan sa materijalom druge (veće) kategorije, onda se smatra da pripada većoj kategoriji (npr. ako je materijal iz kategorije 3 miješan sa materijalom kategorije 1, onda se on smatra materijalom kategorije 1). Operatori za skladištenje i obradu nusproizvoda životinjskog podrijetla moraju imati posebno odobrenje i zadovoljiti propisane uvjete. Posebni zahtjevi za proizvodnju bioplina od nusproizvoda životinjskog podrijetla su detaljno opisani u aneksu 5 Regulative (Annex V; 142/2011 Regulation): Srpanj 2016 9 ORDIF

- Bioplinsko postrojenje mora biti opremljeno higijensko sterilizacijskom jedinicom u koju se nusproizvodi životinjskog podrijetla šalju u veličini ispod 12 mm, na minimalnu temperaturu od 70 C te na minimalno 60 minuta. Uređaji za snimanje i praćenje moraju konstantno mjeriti temperaturu i spriječiti nedovoljno zagrijavanje. Takva jedinica nije obavezna u nekim slučajevima (proizvodi kategorije 2 i 3 koji su predobrađeni u drugom pogonu i neke druge frakcije nusproizvoda životinjskog podrijetla, ako to dozvoljava nadležno tijelo); - Ako se postrojenje nalazi uz prostor farme, gdje se uzgajaju životinje i čiji se gnoj, mlijeko ili kolostrum koristi u proizvodnji bioplina, ono mora biti locirano na dovoljnoj udaljenosti od životinja i farme kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti; - Postrojenje mora biti opremljeno svojim vlastitim laboratorijem ili mora koristiti usluge drugog laboratorija. Drugi higijenski zahtjevi koji se moraju primijeniti: nusproizvodi životinjskog podrijetla moraju se preraditi što je moguće prije, kontejneri i vozila se moraju redovito čistiti i dezinficirati, moraju poduzimati mjere suzbijanja štetočina, postupci čišćenja i kontrole moraju biti dokumentirani. Ostali parametri, različiti od gore navedenih, se mogu koristiti ako podnositelj zahtjeva može dokazati da drugi parametri osiguravaju adekvatno smanjenje biološke opasnosti i to za neke proizvode (koji se mogu miješati): otpad iz ugostiteljstva, gnoj, sadržaji probavnog trakta, proizvodi od mlijeka, kolostrum, jaja. Proizvedeni fermentirani ostatak (tzv. digestat) se može prodavati ako su zadovoljeni uvjeti i ako je u skladu sa određenim standardima i mikrobiološkim sadržajem. 1.3.4 Direktiva za integriranu prevenciju i kontrolu zagađenja (engl. IPPC Directive) Direktiva 201/75/EU o industrijskim emisijama (IPPC: integrated pollution prevention and control) regulira emisije štetnih tvari iz industrijskih postrojenja. Opći cilj je ograničiti emisije postavljanjem ciljeva, sustava kontrole i promicanje primjene najboljih raspoloživih tehnika (engl. BAT Best Available Techniques). Primjena direktive je osigurana uvođenjem dozvola od strane vlasti u državama članicama kao i postavljanjem ciljeva ekološke učinkovitosti na temelju najboljih raspoloživih tehnika. Direktiva za integriranu prevenciju i kontrolu zagađenja (engl. IPPC Directive) odnosi se na nekoliko aktivnosti koje pripadaju sektoru hrane i pića, kao što je opisano u Prilogu 1, u kategoriji 6 Ostale aktivnosti : (a) Rad klaonica kapaciteta većeg od 50 tona na dan; (b) Obrada i prerada (osim isključivo za pakiranje) sljedećih sirovina, bez obzira na prethodnu obradu, namijenjenih za proizvodnju hrane ili hrane za životinje od: (i) sirovine životinjskog podrijetla (osim mlijeka) sa kapacitetom gotovih proizvoda većim od 75 tona na dan; (ii) biljne sirovine sa kapacitetom proizvodnje gotovih proizvoda većim od 300 tona na dan ili 600 tona na dan ako proizvodnja ne radi duže od 90 uzastopnih dana u godini; (iii) sirovine životinjskog podrijetla i biljne sirovine, kombinirano ili u odvojenim proizvodima, sa kapacitetom proizvodnje gotovih proizvoda u tonama po danu većim od: 75 ako je A jednako 10 ili više; ili, [300- (22.5 A)] u bilo kojem drugom slučaju, gdje je A udio sirovina životinjskog podrijetla (kao postotak mase) u gotovom proizvodu. (c) Obrada i prerada mlijeka, gdje je količina ulaznog mlijeka veća od 200 tona po danu (prosječna vrijednost na godišnjoj bazi). Srpanj 2016 10 ORDIF

Dostupna su dva referentna dokumenta najboljih raspoloživih tehnika (engl. BAT) za ove kategorije: - Jedan za klaonice i nusproizvode životinjskog podrijetla, koji pokriva (a) kategoriju; - Jedan za hranu, piće i mliječnu industriju, koji pokriva (b) i (c) kategoriju. Ove najbolje raspoložive tehnike predstavljaju, između ostalog, čvrste vrijednosti za različite pod sektore industrije hrane i pića, kao na primjer, omjere proizvodnje otpada i moguće korištenje kao nusproizvoda. Također predstavljaju različite primjere primjene dobre prakse za smanjenje negativnih utjecaja na okoliš. 1.4 Lokalni okviri 1.4.1 Zagreb Zakonski propisi za proizvodnju bioplina anaerobnom digestijom otpada od hrane su sljedeći: Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05) Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje od 2007-2015 Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15) Prema legislativi Europske Unije, Republika Hrvatska do 2020. godine mora smanjiti za 65% odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada od ukupno proizvedenog biorazgradivog otpada 1997. godine. Među glavnim ciljevima definiranim u Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2007-2015 (NN 85/07, 126/10 i 31/11) je i smanjenje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu. Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, a u cilju smanjenja emisija u okoliš koje nastaju odlaganjem otpada s visokim udjelom biorazgradivih tvari, postavljeni su sljedeći ciljevi: Do 2012. udio biorazgradivog komunalnog otpada odloženog na odlagališta mora se smanjiti na 75% ukupnog biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine; Do 2015. taj udio mora biti smanjen na 50% ukupne količine proizvedene 1997. godine; Do 2020. taj udio mora biti smanjen na 35% ukupne količine proizvedene 1997. godine. Smanjenje otpada od hrane zauzima važno mjesto u programima Europskih institucija. Prema vodiču Europske Komisije za efikasnu Europu, odlaganje otpada od hrane na nivou Europske Unije mora biti smanjeno za pola do 2020. godine. Zakon o održivom gospodarenju otpadom propisuje ograničenja za odlaganje biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta, uključujući otpad od hrane, a prema Pravilniku o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada odlagališta (NN 117/07, 111/11, 17/13), zabranjeno je prihvatiti otpad na odlagalište ako je količina biorazgradivog otpada veća od 35% ukupne količine otpada. Zakon također propisuje obavezu odvojenog prikupljanja bio otpada kako bi se koristio za kompostiranje, anaerobnu digestiju i spaljivanje uz oporabu energije. Zakon definira redoslijed prioriteta gospodarenja otpadom sa stavljanjem prvenstva na sprječavanje nastanka otpada. Provedba mjera koje proizlaze iz odredbi nacionalnog zakonodavstva u području biorazgradivog otpada vjerojatno će utjecati na cijenu zbrinjavanja otpada i za pretpostaviti je, da u svrhu racionaliziranja troškova, treba ozbiljno razmotriti mogućnost sprječavanja nastajanja otpada. Srpanj 2016 11 ORDIF

Planovi za gospodarenje otpadom za razdoblje od 2007-2015 posebno definiraju sljedeće: Prvi izbor upravljanje specijalnim kategorijama otpada (primjer je vrlo dobro razvijen sustav recikliranja u Hrvatskoj) Izgradnju centara za gospodarenje otpadom na državnoj i lokalnoj razini Sanaciju odlagališta (od ukupno 303 odlagališta u Hrvatskoj, sanirano je 118, 47 u postupku i u pripremi 134 odlagališta za sanaciju podaci iz 2013.) Sanacija crnih točaka Novi plan gospodarenja otpadom za period od 2016 2021 je još uvijek dostupan kao nacrt. Ključne postavke za pripremu takvih projekata su: Prostorni planovi definirane lokacije Vlasnički odnosi Infrastruktura ceste, struja, voda i kanalizacija Projektna dokumentacija u postupku javne nabave Osiguravanje sredstava za projektnu dokumentaciju (60% iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i 40% od jedinica lokalne samouprave) po ugovoru sa Fondom za zaštitu okoliša Ugovor između županije i jedinice lokalne samouprave Neophodna suradnja, organizacija i ugovaranje sa Fondom za zaštitu okoliša Uspostava komunalnih poduzeća na razini županija Očekivanja su da će Hrvatska završiti izgradnju centara za gospodarenje otpadom i sanaciju postojećih do kraja 2018. godine. Sukladno važećem Planu, Vlada RH je putem Ministarstva zaštite okoliša i prirode postavila plan za centre za gospodarenje otpadom: 3 su u procesu izgradnje ili u procesu pripreme izgradnje (Bikarac, Marišćina, Kaštijun) 3 su u projektnoj fazi i/ili u procesu pripreme (Lećevica, Zadar, Piškornica) 5 pozivnih pisama je poslano u 4 županije u Hrvatskoj kao poziv za pripremu Za 6 planiranih centara još uvijek nisu definirane lokacije, uključujući i grad Zagreb Grad Zagreb proizvodi oko 250.000 tona miješanog komunalnog otpada godišnje iz kućanstava, od čega se najviše odlaže na odlagalište Jakuševec - Prudinec (92,6% u 2011.). Nedavno je životni vijek ovog odlagališta produžen, iako je većina odloženog otpada biorazgradivi otpad (papir, karton, kuhinjski i zeleni otpad oko 62%). Preduvjet za uvođenje sustava odvojenog prikupljanja bio otpada, izgradnju bioplinskog postrojenja i uspostavu srednjoročnih do dugoročnih ugovora za isporuku bio otpada, bio je usvajanje Plana gospodarenja otpadom u rujnu 2014. Prema tom planu, grad Zagreb i njegov Ured za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj, glavni su akteri u donošenju plana pretvaranja otpada u bioplin (enlg. WtB Waste to Biogas) u organizacijskom, vlasničkom, financijskom i operativnom aspektu. Trenutačno prikupljeni biootpad (npr. od vrtlarstva, tržnice, i sl.) se kompostira. U usporedbi sa kompostiranjem, u anaerobnoj fermentaciji emisije u zrak su znatno manje i lakše ih je kontrolirati nego u kompostiranju jer se uglavnom provodi u zatvorenim reaktorima. Bio otpad se odvojeno prikuplja od restorana, škola, vrtića, tržnica, trgovačkih centara i kuhinjski/zeleni otpad iz kućanstava. Iako je jasno da je ukupni potencijal prikupljenog bio otpada dovoljan za anaerobnu obradu, koncept pretvorbe otpada u bioplin (engl. WtB concept) je moguć nevezano za koncept gospodarenja otpadom koji se provodi u gradu Zagrebu, jer se bioplin može proizvesti iz odvojenog bio otpada i iz biootpada sakupljenog kao mješoviti iz preostalog komunalnog otpada. Sa stanovišta energetske učinkovitosti, manje energije je Srpanj 2016 12 ORDIF

potrebno ako se biootpad prikuplja odvojeno i cjelokupni sustav je učinkovitiji, što su prikazali i primjeri iz EU (Izvještaj D2.1 u sklopu projekta). Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 133/2013, 151/2013, 20/2014, 107/2014 i 100/2015) propisuje sljedeće cijene, s izmjenama provedenim u posljednjih nekoliko razdoblja: Tablica 3: Iznosi feed-in tarifa za pogone kogeneracije biomase u Hrvatskoj Tip postrojenja Od 01/ 2013 ( /kw sat) Pogoni kogeneracije <50 kw, uključujući pogone koji koriste hidrogen Pogoni kogeneracije >50 kw do 1 MW Pogoni kogeneracije >1 MW, do 35 MW Pogoni kogeneracije >35 MW i svi pogoni kogeneracije priključeni na mrežu Viša tarifa Niža tarifa Od 01/2014 ( /kw sat) Viša tarifa Niža tarifa Od 01/2015 ( /kw sat) Viša tarifa Niža tarifa Od 05/2015 ( /kw sat) Viša tarifa Niža tarifa 0.16 0.09 0.16 0.09 0.16 0.09 0.16 0.08 0.14 0.07 0.14 0.07 0.14 0.07 0.13 0.07 0.12 0.06 0.12 0.06 0.12 0.06 0.11 0.06 0.08 0.04 0.08 0.04 0.08 0.04 0.08 0.04 Tarifni sustav je važeći za certificirane proizvođače koji moraju potpisati valjane ugovore. Novi Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovite kogeneracije (NN 100/15) koji uvodi promjene u načinu korištenja obnovljivih izvora energije će biti podržan u Hrvatskoj. Umjesto gore opisane feed-in tarifa (FIT), uveden je novi sustav za obnovljive izvore energije i visokoučinkovita kogeneracijska postrojenja - feed-in premija (FIP) Prema članku 32. Zakona (NN 100/15), premija se izračunava na sljedeći način: Tržišna premija (TP) se za svaki proizvodni pogon u obračunskom razdoblju računa kao: Gdje: TC CP TP = CP - TC je relevantna tržišna cijena struje u obračunskom razdoblju u /kw sat je relevantna cijena struje određena tržišnom premijom u /kw sat. Ako je izračunata cijena premije negativna, ispravljena premija jednaka je nuli. Obračunsko razdoblje koje se odnosi na tržišnu cijenu (TC) struje je jedan mjesec. Točna referentna vrijednost električne energije proizvedene pojedinom tehnologijom, određene ugovorima o tržišnoj premiji, usklađuje se i korigira godišnje kroz usporedbu sa korigiranom vrijednosti električne energije iz prethodnih godina. Državni zavoda za statistiku objavljuje prosječni godišnji indeks potrošačkih cijena za sve važeće ugovore za tržišne premije. U vrijeme pripreme ovog dokumenta, novi državni Zakon o biogorivima je još uvijek u razmatranju od strane Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske. Ovim zakonom će biti definirana posebna pitanja u vezi biometana kao mogućeg transportnog goriva. Također, u vrijeme pripreme ovog dokumenta, završena je rasprava o Nacionalnom okviru o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (na temelju Direktive 2014/94/EU) ali bez jasnih smjernica o punionicama komprimiranog prirodnog plina kao i mogućih korisnika biometana u budućnosti. U Hrvatskoj su proizvođači otpada, od preko 150 tona neopasnog i/ili preko 200 kilograma opasnog otpada, obavezni raditi plan gospodarenja otpadom na period od četiri godine. Srpanj 2016 13 ORDIF

Obaveza je opisana u Zakonu o otpadu (Članak 12) i u Pravilniku o gospodarenju otpadom (Članak 16 i Dodatak 1). Nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi reguliraju se Zakonom o veterinarstvu (NN 41/07, 155/08, 55/11), Pravilnikom o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 87/09) i Pravilnik o registraciji subjekata i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 20/10). Prikupljene količine nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (tone) 105.000 100.000 101.008 100.768 95.000 90.000 85.000 86.197 88.163 85.604 80.000 75.000 2007 2008 2009 2010 2011 Slika 1 Količine nusproizvoda životinjskog podrijetla prikupljenih u Hrvatskoj (HAZOP, 2016) Samo su neke frakcije ovog tipa otpada, prema zakonima i gore navedenim pravilnicima, pogodne za proizvodnju bioplina ili kompostiranje. Prikupljene količine u 2011. godini u Zagrebu su prikazane u Tablici 4. Tablica 4: Količine prikupljenog otpada iz kategorije nusproizvoda životinjskog podrijetla u Zagrebu, 2011 (tone) K1+K2 K3 Ukupno 2011 Zagreb 0.36 0.72 1.08 Trenutna praksa zbrinjavanja je spaljivanje u industrijskim pogonima raznih poduzeća. (industrije proizvodnje cementa i druge). Prema podacima iz srpnja 2012. godine, ukupno su odobrena 52 objekta (26 skupljališta, 5 za spaljivanje, 9 za preradu, 2 za proizvodnju bioplina, 2 za proizvodnju hrane za kućne ljubimce i 8 tehničkih objekata), i 72 registrirana (68 za transport i 4 posebna korisnika); (Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, 2016). Do srpnja 2012. godine registrirana su dva objekta za anaerobnu digestiju nusproizvoda životinjskog podrijetla iz kategorije 3 (K3). Srpanj 2016 14 ORDIF

1.4.2 Skopje Nema pravih zakona ili okvira za industriju hrane i pića i za proizvođače otpada od hrane u Makedoniji i u Skopju. Zakon o upravljanju otpadom navodi odgovornosti proizvođača otpada koje se odnose na gospodarenje otpadom. Tu je i Pravilnik o količinama biorazgradivog otpada u otpadu kojeg je dopušteno odlagati. Svrha ovog pravilnika je da se kroz primjenu prevencije, oporabe, kompostiranja, proizvodnje bioplina ili na drugi način, iskoriste tvari i energija iz biorazgradivog otpada, kako bi se smanjile količine odlaganja biorazgradivog otpada u otpadu. 1.4.3 Malaga 1.4.3.1 Zakonodavstvo i okvir industrije hrane i pića i proizvođača otpada u Malagi Sljedeći zakoni se primjenjuju na bio otpad: Zakon o otpadu i onečišćenju tla od 28. srpnja 2011. godine Uredba MAM/304/2002 od 8. veljače 2002., za poslove oporabe i odlaganja otpada te Europski katalog otpada. Kraljevski Dekret 1481/2001 od 27. prosinca 2001. koja uređuje odlaganje otpada na odlagališta. Rezolucija od 20. siječnja 2009. Državnog tajnika za klimatske promjene, kojom se odobrava Integrirani nacionalni plan gospodarenja otpadom za 2008-2015. Kraljevski Dekret 653/2003 od 30. svibnja 2003., o spaljivanju otpada. Posebne obaveze za biootpad U Španjolskoj, Zakon o otpadu i onečišćenju tla (22/2011) utvrđuje da tijela za zaštitu okoliša moraju promicati mjere za poticanje odvojenog prikupljanja bio otpada za kompostiranje i anaerobnu digestiju od velikih proizvođača i kućanstava. Obaveze proizvođača: 1. Kako bi se osigurala pravilna obrada otpada, proizvođač ili svaki posjednik otpada, dužan je: a) Samostalno provoditi obradu otpada ili; b) Ugovoriti obradu otpada sa trgovcem ili poduzećem registriranim za obavljanje takve djelatnosti u skladu sa ovim Zakonom; c) Dostaviti otpad na obradu do jedinica javnih ili privatnih skupljališta. Sve radnje moraju biti registrirane i popraćene dokumentima. 2. Što se tiče skladištenja, miješanja i označavanja bio otpada kod proizvođača; proizvođač je dužan držati otpad u odgovarajućim higijenskim i sigurnosnim uvjetima dok je u njegovom posjedu. Kraljevski Dekret 1528/2012 utvrđuje da su, industrije koje proizvode manje od 20 kg otpada na tjedan, kategorije 3 nusproizvoda životinjskog podrijetla, podvrgnute Zakonu 22/2011 za sakupljanje otpada životinjskog podrijetla, transport i odlaganje. Srpanj 2016 15 ORDIF

Posebni zahtjevi za nusproizvode životinjskog podrijetla Španjolska je 2012. godine prenijela obje Europske regulative (1069/2009 i 142/2011) u vlastito zakonodavstvo, Kraljevskim dekretom 1528/2012, od 8. studenog 2012. godine, te time postavila pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i izvedene proizvode koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi. Ovaj Dekret definira raspodjelu odgovornosti između Opće državne uprave (AGE) i Autonomnih zajednica (CCAA) u vezi nusproizvoda životinjskog podrijetla. Osim toga, osnovano je i Nacionalno povjerenstvo za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi koje služi za praćenje i koordinaciju provedbe propisa o nusproizvodima životinjskog podrijetla. Uredbom PRE/468/2008 donesen je Nacionalni integrirani plan za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi. Ovaj plan ima za cilj urediti upravljanje takvim nusproizvodima. Baziran je na Vodiču za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi (eng. White Book of Animal By-Products Not Intended for Human Consumption, 2007.). Kraljevski dekret 1528/2012 uređuje različite zahtjeve u vezi nusproizvoda životinjskog podrijetla za odlaganje, obradu (postrojenja za preradu, proizvodnju bioplina i kompostiranje), ostatke od proizvodnje bioplina i komposta, posebne obaveze za prikupljanje i odlaganje, transport i označavanje, obavezu registracije i autorizacije. Posebni zakoni / zahtjevi industrija hrane i pića Kraljevska uredba 191/2011 od 18. veljače 2011. za Glavnu sanitarnu inspekciju hrane i prehrambenih tvrtki. Obavezna je registracija tvrtki iz područja hrane i pića u službeni zapisnik. U prosincu 2015, u zapisniku je bilo registrirano 122.168 španjolskih prehrambenih tvrtki. Od toga 25.592 u Andaluziji, 4.827 u pokrajini Malaga. 1.4.3.2 Regionalne/lokalne strategije rješavanja otpada od poduzeća iz područja hrane i pića Postoje 4 glavne strategije na državnoj razini: Program državne prevencije otpada 2014-2020 (Programa Estatal de Prevención de Residuos 2014-2020). Ovaj program definira politike gospodarenja otpadom kako bi se smanjila količina otpada u 2020. godini za 10% (u odnosu na količinu otpada proizvedenog 2010.). Provedba aktivnosti utvrđenih u programu odnosi se na : proizvođače, distribuciju i uslužnu djelatnost, potrošače i krajnje korisnike kao i javnu upravu. Glavni državni plan gospodarenja otpadom 2016-2022 (Plan Estatal Marco de Gestión de Residuos 2016-2022). Sastoji se od 25 poglavlja, 15 od njih su posvećena posebnim tokovima otpada sa njihovim regulacijama. Primjenjivi propisi, uključujući ciljeve, razvoj gospodarenja i trenutna situacija gospodarenja otpadom su opisani za sve tokove otpada. Također, postavljeni su ciljevi i smjernice kao i strategije ostvarenja tih ciljeva. Sveobuhvatni nacionalni plan gospodarenja otpadom (Plan Nacional Integral de Residuos de España). Uključuje otpad iz kućanstava i njemu sličan, otpad sa posebnom regulativom, onečišćena tla kao i neki poljoprivredni i industrijski neopasni otpad bez posebnih regulacija ali koji je značajan radi njegove količine i utjecaja na okoliš. U ovaj je plan uključena Strategija smanjenja odlaganja biorazgradivog otpada. Ona usklađuje zakonske obaveze i pomaže produljiti životni vijek odlagališta, smanjiti utjecaj na okoliš i, posebno, smanjiti emisije stakleničkih plinova. U regiji Andaluziji postoje dva regionalna plana gospodarenja otpadom: Plan gospodarenja bezopasnim otpadom Andaluzije 2010-2019 Srpanj 2016 16 ORDIF

Plan sprječavanja nastanka i gospodarenja opasnim otpada u Andaluziji 2012-2020 1.4.3.3 Nacionalni okvir za anaerobnu digestiju Zakonski propisi i planovi u Španjolskoj koji podupiru proizvodnju bioplina su: Plan obnovljivih izvora energije (PER) 2011-2020; Integrirani nacionalni plan gospodarenja otpadom (PNIR) 2014-2020; Sektorski plan za plin i struju 2012-2020; Kraljevski dekret 661/2007 iz 25. svibnja 2007., koji se posebno regulira proizvodnja električne energije (vidi dolje). Od određuje dobiti objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Posebno je dekretom obuhvaćena proizvodnja bioplina u dva poglavlja. Nadalje, Andaluzija ima sljedeće zakone i planove: Andaluzijski plan održive energije (PASENER) 2007-2013; Teritorijalni plan gospodarenja otpadom Andaluzije; Zakon 2/2007 iz 27. ožujka 2007., koji promiče obnovljive izvore energije, uštedu energije i energetsku učinkovitost u Andaluziji. Zakon uspostavlja regulatorni okvir za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i njihovih koristi u odnosu na tradicionalne izvore energije. U članku 17.5, za bioplin navedeno je sljedeće: Uprava Andaluzije i lokane vlasti će promovirati proizvodnju, prikupljanje i korištenje bioplina, povećavajući, kad je god moguće, obradu otpada metodama anaerobne digestije kako bi se omogućila zajednička proizvodnja bioplina i komposta. Dodatni sustav u proizvodnji električne energije U Španjolskoj je proizvodnja električne energije podijeljena u dvije grupe: obični i posebni režim. Postrojenja koja koriste komunalni otpad, ako je instalirana snaga manja od 50MW, pripadaju posebnom režimu proizvodnje električne energije. Postrojenja posebnom režima mogu svoje višak energije dati najbližoj distribucijskoj tvrtki koja ima obavezu primiti tu energiju ako je tehnički izvedivo. Prodajna cijena te energije određuje se ovisno o cijenama električne energije, ovisno o instaliranom kapacitetu i tipu instalacije. Posebni režim je reguliran u Španjolskoj od 1980. godine Zakonom 82/1980 o energetskoj učinkovitosti. Zakon utvrđuje ciljeve za poboljšanje energetske učinkovitosti u industriji i smanjenje ovisnosti o uvozu. U tom kontekstu, Zakon 40/94 regulira koncept posebnog režima na onakav kakav je poznat danas. Kraljevski dekret 2366/1994 objavljen je na načelima ovog zakona. U sljedećoj tablici prikazan je razvoj cijene električne energije od 1994. do 2010. Od 2007., uvedena je drugačija kompenzacija ovisno dali pogoni premašuju 500 kw ili ne. Tablica prikazuje cijenu samo za prvih 15 godina pogona koji premašuju snagu od 500 kw. Srpanj 2016 17 ORDIF

Tablica 5: Razvoj cijene električne energije od 1994. do 2010. Godina Zakon Cijena (pts/ kw sat) Cijena ( /kw sat) Relativno Povećanj e (%) Apsolutno povećanje od 1995 (%) Apsolutno povećanje od 2007 (%) 1995 Dekret 2366/1994 10.11 6.07 1999 Dekret 2818/1998 10.46 6.28 3.3 3.3 2005 Dekret 436/2004 10.96 6.59 4.7 7.9 Lip-Ruj 2007 List-Pro 2007 Dekret 661/2007 13.07 49.6 53.6 0 Dekret 222/2008 2008 Uredba ITC/3680/2007 13.51 3.2 55.1 3.2 2009 Uredba ITC/3801/2008 13.95 3.2 56.5 6.3 2010 Uredba ITC/3519/2009 13.83-0.9 56.1 5.5 Objekti za anaerobnu obradu u Španjolskoj U Španjolskoj ne postoji službeni registar pogona za anaerobnu digestiju pa prema tome prikazane informacije nisu potpune. Neki primjeri: 1. Pogoni u vlasništvu kompanije Urbaser (djeluju u uklanjanju i obradi mineralnih ulja i uklanjanju i obradi industrijskog otpada) U Španjolskoj: Tablica 6: Pogoni u vlasništvu kompanije Urbaser U Španjolskoj (Urbaser, 2015) Pogon Organski otpad izdvojen iz komunalnog otpada (t/god) Odvojeno prikupljeni organski otpad (t/god) Godina pokretanja Tehnologija Parque de tecnologías ambientales de Mallorca (Balearic Islands) 0 32,000 2000 Envital / Ros Roca Ecoparc 1 (Barcelona) 20,000 60,000 2002 Linde-KCA BTA Ávila Norte (Urraca Miguel, Ávila) Ecoparc 2 (Montcada i Reixach, Barcelona) Madrid Sur (Pinto, Madrid) Ecoparc 3 (Sant Adrià del Besós, Barcelona) 20,000 0 2003 Envital / Ros Roca 30,000 60,000 2004 Valorga 40,000 0 2004 Linde -KCA 20,000 0 2005 Envital / Ros Roca Nostián (A Coruña) 20,000 40,000 2005 Valorga León (San Román de la Vega, León) 30,000 0 2005 Haase Sierra Sur (Jaén) 30,000 0 2006 Palencia 15,000 0 2008 La Paloma (Madrid) 100,000 0 2008 Valorga Zaragoza 80,000 0 2009 Srpanj 2016 18 ORDIF

Osim navedenog, Vlada pokrajine Navare navodi sljedeća postrojenja: Tablica 7: Postrojenja navedena od strane Vlade Navare (Gobierno de Navarra, 2015) Postrojenje Organski otpad izdvojen iz komunalnog otpada (t/god) Odvojeno prikupljeni organski otpad (t/god) Tehnologija Las Dehesas (Madrid) 161,000 Valorga Terrasa (AD facility from 2006) 18,000 Dranco Ecoparque (La Rioja 2005) 75,000 Kompogas Botarell (Tarragona) 54,000 Kompogas Valladolid (2002) 15,000 (separated from residual fraction) Linde BRV Lanzarote 20,000 Envital / Ros Roca Tudela (2006) 28,000 Envital / Ros Roca Burgos 100,000 Linde-KCA Granollers (Catalonia) Mataró (Catalonia) Nema podataka Nema podataka BTA Prema Andaluzijskoj energetskoj agenciji, u Andaluziji se nalaze sljedeća postrojenja za anaerobnu digestiju (Agencia Andaluza de la Energía, 2011): WWTP uz korištenje bioplina: 9 postrojenja sa procjenom od 6,428 MW snage; Odlagališta sa oporavkom bioplina: 10 postrojenja sa procjenom od 13,5 MW snage od njih 7. Industrijski fermentori: prema trenutno dostupnim podacima, postoji 12 takvih postrojenja u Andaluziji BTA 1.4.3.4 Trenutna situacija u Malagi Anaerobna digestija i proizvodnja bioplina Ne postoji pogon za anaerobnu digestiju u Regiji Malaga. Postoji samo jedno kontrolirano odlagalište neopasnog otpada u Centru za zaštitu okoliša Los Ruices. Malaga ima odlagalište komunalnog otpada koje je zatvoreno 2011. i još jedno u radu. Odlagalište se prostire na 40 hektara i na njega se odloži oko 350.000 tona otpada godišnje. Svaki dan se na odlagalište odloži oko 1.000 tona neopasnog otpada. Odlagalište ima mogučnost sakupljanja bioplina, kojom se sakupljeni bioplin usmjerava u pogon za otplinjavanje i pogon za proizvodnju električne energije. Odlagalište također ima dvije lagune za sakupljanje oborinskih voda. Pogon za otplinjavanje i proizvodnju električne energije Kako bi se proizvedeni plin izdvojio, Los Ruices ima široku mrežu sastavljenu od 120 bunara za sakupljanje bioplina, mrežu cjevovoda za transport bioplina i pogon za preradu proizvedenog bioplina (oko 3.500.000 m 3 bioplina/godišnje). Sakupljeni bioplin iz odlagališta se koristi kao pogonsko gorivo za proizvodnju električne energije sa tri motorna generatora koji daju električni kapacitet od 3 MWe. Višak bioplina izgara u skladu sa zakonskim propisima. Srpanj 2016 19 ORDIF

Slika 2: Odlagalište Los Ruices U 2014., tvrtka LIMASA je prikupila oko 253.554 tone ostalog otpada i 8.376 tona otpada od održavanja zelenih površina. S tim količinama LIMASA je proizvela: - 15.000 tona biostabiliziranog materijala; - 5.450 tona obnovljivog materijala (kompost); - 24,6 milijuna kw sat of električne energije. Obrada otpada od hrane i pića Grad obuhvaća oko 235 jedinica iz područja hrane i pića i oko 1.000 registriranih u Regiji Malaga. U 2014. godini, na odlagalište Los Ruices, od strane ovlaštenih tvrtki, doveženo je 7.991,4 tona organskog otpada i 3.570,8 u 2015. godini (od siječnja do kolovoza). LIMASA ne bilježi podatke prema NACE sustavu tvrtki koje šalju otpad. Umjesto toga, otpad se klasificira prema općenitim kategorijama, kao što je prikazano u sljedećoj tablici: Tablica 8: Količine prokupljenog otpada LIMASA-e kategorija 02 02 99 i 20 03 01 u 2014. (izvor: LIMASA, pripremio IAT) 2014 EWC 02 02 99 (t) EWC 20 03 01 (t) Ukupno (t) Komercijalne / industrijske djelatnosti 1,676.50 6,279.71 7,956.21 Proizvodnja hrane 1.20 31.60 32.80 Održavanje parkova i vrtova 2.34 2.34 Od pročišćavanja otpadnih voda 0.02 0.02 Ukupno 1,677.70 6,313.67 7,991.37 Tablica 9: Količine prikupljenog otpada LIMASA-e kategorija 02 02 99 i 20 03 01 u 2015. (siječanjkolovoz,izvor: LIMASA, pripremio IAT) 2015 (Siječanj - Kolovoz) EWC 02 02 99 (kg) EWC 20 03 01 (kg) Ukupno (t) Komercijalne / industrijske djelatnosti 870.66 2,687.94 3,558.60 Proizvodnja hrane 12.16 12.16 Održavanje parkova i vrtova 0 Od pročišćavanja otpadnih voda 0 Ukupno 870.66 2,700.10 3,570.76 Srpanj 2016 20 ORDIF

1.4.4 Paris 1.4.4.1 Zakonodavstvo i okvir industrije hrane i pića i proizvođača otpada u Francuskoj i Regiji Pariz U gradu Parizu, a i Francuskoj, proizvođači otpada su odgovorni za otpad koji proizvode. Mogu ga zbrinjavati samostalno ili ugovoriti drugu tvrtku za zbrinjavanje. U tom slučaju, proizvođači su još uvijek pravno odgovorni za otpad i moraju se pobrinuti da su ispunjeni svi zakonski uvjeti. U zakonu Grenelle II proglašenim 12.07.2010., uvedena je obaveze odvojenog prikupljanja bio otpada od velikih proizvođača. Obaveza vrijedi za bio otpad kao i za jestivo ulje i postupno se uvodi proizvođačima prema njihovom godišnjem rastu. Postavljeni su različiti pragovi, kao što je prikazano u sljedećoj tablici: Tablica 10: Pragovi i rokovi za obaveznu oporabu bio otpada i jestivog ulja Rok Bio otpad Jestivo ulje 01/01/2012 > 120 t/god > 1,500 l/god 01/01/2013 > 80 t/god > 600 l/god 01/01/2014 > 40 t/god > 300 l/god 01/01/2015 > 20 t/god > 150 l/god 01/01/2016 > 10 t/god > 60 l/god Rani dekreti, ministarske okružnice i zakoni postavljaju pravila za rukovanje bio otpadom. Ministarska okružnica 10.01.2012. propisuje detalje o rukovanju bio otpadom. Ovdje se navodi da je pakirani bio otpad uključen u zakonodavstvo (i može biti poslan na otpakiravanje i preradu), dok su nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 1 i 2 isključeni, kao i bio otpad koji sadržava sirovo meso i ribu, tekući bio otpad (ne uključuje jestiva ulja) i drvni otpad. Mulj, otpad iz klaonica i poljoprivredni otpad su isključeni iz opsega obaveze. Predložene su različite mjere obrade: decentralizirano kompostiranje i anaerobna digestija, s prednošću kompostiranja na mjestu nastanka. U nedostatku stvarnih mjera, omjeru su dobiveni od ADEME (Francuska agencija za upravljanje okolišem i energijom). Okružnica također poziva regije da se uhvate u koštac sa pitanjem bio otpada u vlastitim planovima gospodarenja otpadom. Dekret iz 08.12.2011. postavlja sanitarna pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i objašnjava kako se sastavljaju i dostavljaju sanitarni ugovori za nusproizvode životinjskog podrijetla. Dekret objašnjava različite uvjete koji se moraju ispuniti za dostavu ugovora. Obaveza odvajanja bio otpada za njegovu oporabu izrazito je važna za proizvođače takvog otpada da identificiraju, procjene rast i postave neke mjere kako bi ograničili proizvodnju bio otpada, kompostirali otpad na mjestu nastanka ili ga zbrinjavali u kompostanama ili pogonima za anaerobnu obradu. Prisutnost nusproizvoda životinjskog podrijetla u sakupljenom otpadu čini obaveznim identificirati jedinice sa sanitarnim ugovorima. Također je važno da je sakupljač otpada registriran za nusproizvode životinjskog podrijetla. Što se tiče industrije hrane i pića, vrlo je vjerojatno da se velike količine bio otpada već tretiraju odvojeno, kao što je navedeno u Izvješću 3.1. Prije razmatranja organske oporabe, dva tipa akcija mogu spriječiti nastanak bio otpada: - Preusmjeravanje ostataka hrane humanitarnim organizacijama: nekoliko uredbi postavlja pravni okvir, posebno regulativa CE 178/2002, te nacionalni dekret 2009-1121. Postoji lista proizvoda koji se ne mogu donirati (ne zapakirano meso, plodovi Srpanj 2016 21 ORDIF