Nakladnik i uredništvo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Autori Elisabeth Hyllseth Marthe Indset Sanja Kostovska.

Nakladnik i uredništvo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Autori Elisabeth Hyllseth Marthe Indset Sanja Kostovska Prijevod Nataša Mikuš Jasminka Pecotiæ Lektura Ivana Bašiæ Grafièko oblikovanje Petrak-$aja studio Tisak Kratis ISBN 953-7010-54-6 Naklada 1000 primjeraka Zagreb, 2006. Statskonsult, Public Management Norway

Predgovor Opæi je cilj ovog priruènika dati dr#avnim slu#benicima u Republici Hrvatskoj uvodne smjernice o pitanjima Europske unije i procesa integracije, te omoguæiti osnovno razumijevanje glavnih obilje#ja njezinog sustava. Razumijevanje EU-a pretpostavlja dobro poznavanje glavnih elemenata i mehanizama te vrlo slo#ene cjeline. Još jedan va#an cilj priruènika je pru#iti praktiène savjete o tome kako svakodnevno raditi na pitanjima vezanim uz EU i kako pristupiti procesu oblikovanja politike koji se odvija u Bruxellesu. Priruènik o Europskoj uniji rezultat je suradnje izmeðu Republike Hrvatske i Kraljevine Norveške. Hrvatsku stranu zastupalo je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, a norvešku stranu Statskonsult, konzultantska tvrtka specijalizirana za pitanja javnog upravljanja i tranzicijskih politika. Projekt Priruènika o Europskoj uniji financiralo je Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. 4 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Popis èešæe korištenih kratica CARDS CoR COREPER DK DP EBOR ECJ EEA EESC EEZ EFTA EGP EIB EK EP ERDF ESB EU EURATOM EZ EZUÈ GT IGC IPA IPM ISPA NATO NPPEU OU PSP SAPARD SL SSP TAIEX UEZ UEU Pomoæ zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) Odbor regija (Committee of the Regions) Odbor stalnih predstavnika dr#ava èlanica (Committee of Permanent Representatives) Dr#ava kandidatkinja Dr#ava pristupnica Europska banka za obnovu i razvoj Sud Europskih zajednica (European Court of Justice) Europski gospodarski prostor (European Economic Area) Europski gospodarski i socijalni odbor (European Economic and Social Committee) Europska ekonomska zajednica Europsko udru#enje slobodne trgovine (European Free Trade Association) Europski gospodarski prostor Europska investicijska banka Europska komisija Europski parlament Europski fond za regionalni razvoj (European Regional Development Fund) Europska središnja banka Europska unija Europska zajednica za atomsku energiju Europska zajednica Europska zajednica za ugljen i èelik Glavno tajništvo Meðuvladina konferencija (Intergovernmental Conference) Instrument za pretpristupnu pomoæ (Instrument for Pre-Accession Assistance) Interaktivno oblikovanje politike (Interactive Policy Making) Instrument za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju (Instrument for Structural Policies for Pre-Accession) Sjevernoatlantski savez (North Atlantic Treaty Organisation) Nacionalni program za pridru#ivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji Opæa uprava Proces stabilizacije i pridru#ivanja Posebni pristupni program Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) Slu#beni list Europske unije (Official Journal of the European Union OJ) Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju Ured za razmjenu informacija o tehnièkoj pomoæi (Technical Assistance Information Exchange Office) Ugovor o osnivanju Europske zajednice Ugovor o Europskoj uniji Popis èešæe korištenih kratica 5

Sadr#aj 1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije............................................ 8 1.1 Uvod................................................................... 8 1.2 Odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije........................ 9 1.2.1 Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju................................ 9 1.2.2 Status kandidata i pregovori o èlanstvu............................... 11 1.3 EU u kratkim crtama.................................................... 16 1.3.1 Rastuæa europska obitelj organizacijsko šarenilo..................... 16 1.3.2 Europska integracija u fazama pregled korak po korak................. 19 1.3.3 Dva va#na dogaðaja u 2000. godini................................... 20 1.3.4 Ugovor o Ustavu za Europu 2004. godina............................ 21 1.3.5 Temeljne vrijednosti EU-a......................................... 22 1.3.6 Simboli EU-a..................................................... 23 2 Pravni okvir EU-a................................................... 24 2.1 Uvod.................................................................. 24 2.1.1 Primarno zakonodavstvo ugovori.................................. 26 2.1.2 Sekundarno zakonodavstvo......................................... 27 2.1.3 Objava u Slu#benom listu........................................... 29 2.2 Struktura stupova..................................................... 29 2.3 Temeljna obilje#ja pravnog okvira EU-a................................... 31 2.4 Proraèun EU-a......................................................... 32 3 Institucije EU-a..................................................... 34 3.1 Uvod.................................................................. 34 3.2 Sastav, uloga i funkcije izvršnih i zakonodavnih tijela u EU-u................ 35 3.2.1 Vijeæe Europske unije (Vijeæe ministara, Vijeæe)....................... 35 3.2.2 Europsko vijeæe................................................... 39 3.2.3 Europska komisija................................................ 39 3.2.4 Europski parlament............................................... 43 3.2.5 Sud Europskih zajednica........................................... 45 3.2.6 Europski revizorski sud............................................ 46 3.3 Sastav, uloga i funkcije ostalih va#nih tijela EU-a........................... 48 3.3.1 Financijska tijela.................................................. 48 3.3.2 Savjetodavna tijela................................................ 49 3.3.3 Europski puèki pravobranitelj....................................... 51 3.3.4 Agencije EU-a.................................................... 51 6 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

4 Postupak oblikovanja politika u EU-u.............................. 52 4.1 Va#ni postupci i mehanizmi pregled..................................... 52 4.1.1 Metoda Zajednice i naèela supsidijarnosti i razmjernosti................ 52 4.1.2 Pravila i postupci za donošenje odluka na razini EU-a.................. 53 4.2 Postupak donošenja odluka u praksi...................................... 57 4.2.1 Razvoj politike (preliminarni stadij pre-pipeline phase)................ 57 4.2.2 Donošenje odluka (stadij donošenja odluka, pipeline phase).............. 63 4.2.3 Komitologija provedbene mjere.................................. 67 4.3 Lisabonska strategija i nove metode za oblikovanje politika u EU-u........... 69 4.3.1 Lisabonska strategija ciljevi i glavne sastavnice...................... 70 4.3.2 Srednjoroèni pregled Lisabonske strategije........................... 71 4.3.3 Komisijina Bijela knjiga o europskom upravljanju iz 2001. godine i nove metode za oblikovanje politika u okviru EU-a.................... 71 5 Programi pomoæi EU-a.............................................. 74 5.1 Financijski instrumenti EU-a trenutno na raspolaganju Hrvatskoj........... 74 5.1.1 CARDS.......................................................... 74 5.1.2 Phare, ISPA i SAPARD............................................. 76 5.1.3 TAIEX........................................................... 78 5.1.4 Sudjelovanje u programima Zajednice................................ 80 5.2 Predstojeæe reforme pomoæi EU-a........................................ 86 5.2.1 Komponente 1-2 otvorene dr#avama potencijalnim kandidatima i dr#avama kandidatkinjama........................................ 87 5.2.2 Komponente 3-5 otvorene samo dr#avama kandidatkinjama........... 88 5.2.3 Upravljanje i provedba............................................. 88 6 Pregovori o èlanstvu................................................. 90 6.1 Pregovaraèki okvir...................................................... 90 6.2 Proces pregovora....................................................... 92 Izvori........................................................................ 94 Kazalo pojmova............................................................... 98 Prilog 1. Glavni elementi Ugovora o Ustavu za Europu............................ 100 Prilog 2. Europska komisija 2004. 2009........................................ 101 Dodatak I. Studija sluèaja..................................................... 102 Dodatak II. Vodiè o izvorima informacija na Internetu........................... 106 Sadr#aj 7

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 1.1 Uvod Ovo poglavlje predstavlja: Odnose izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije EU, odnose izmeðu EU-a i drugih europskih zemalja i organizacija, te temeljne vrijednosti EU-a Pregovori o èlanstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji otpoèeli su 3. listopada 2005. godine odr#avanjem prve sjednice meðuvladine konferencije izmeðu dr#ava èlanica EU-a i Republike Hrvatske. Nakon formalnog otvaranja pregovora, zapoèelo je provoðenje analitièkog pregleda i ocjene usklaðenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steèevinom Europske unije (screening), koje je u tijeku. Po završetku analitièkog pregleda slijedi otvaranje pregovora o pojedinim poglavljima. Otvaranju pregovora o èlanstvu prethodili su mnogobrojni koraci na putu Hrvatske prema Europskoj uniji. Uspostavljanje odnosa izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije zapoèelo je meðunarodnim priznanjem Hrvatske kao nezavisne i suverene dr#ave 15. sijeènja 1992. godine. Proces stabilizacije i pridru#ivanja (PSP) pokrenut je 1999. godine kao strateška politika EU-a prema zemljama jugoistoène Europe, ukljuèujuæi Hrvatsku. Sklapanje prvog ugovornog odnosa izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije uslijedilo je 2001. godine potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridru#ivanju (SSP), koji je stupio na snagu 1. veljaèe 2005. Hrvatska je kao potpisnica ovog sporazuma preuzela obveze usklaðivanja svog pravnog, institucionalnog i gospodarskog okvira s okvirom EU-a, jaèanja suradnje sa susjedima, te suradnje s EU-om u brojnim pitanjima. U veljaèi 2003. godine Hrvatska je podnijela zahtjev za èlanstvo, a u travnju iduæe godine Europska komisija je donijela pozitivno mišljenje (avis) o tom zahtjevu, uz preporuku za otvaranje pregovora. Status kandidata za èlanstvo Hrvatska stjeèe u lipnju 2004. godine. U o#ujku 2005. Vijeæe Europske unije usvojilo je Pregovaraèki okvir za pregovore s Republikom Hrvatskom, te su, kao što je veæ navedeno, pregovori otpoèeli u listopadu iste godine. Detaljniji pregled odnosa izmeðu Hrvatske i Europske unije nalazi se ni#e u ovom poglavlju. Kako koristiti ovaj priruènik? Priruènik je napisan i strukturiran na naèin koji æe Vam omoguæiti dola#enje do va#nih i korisnih informacija u svakodnevnom radu vezanom uz EU. Poglavlja su pisana na sa#et naèin, a glavni pojmovi nalaze se u kazalu na kraju knjige. Dodatni podaci o temama koje obraðuje ovaj priruènik mogu se pribaviti iz drugih izvora informacija, primjerice s internetskih stranica navedenih u tekstu. Toèke koje su osobito korisne i znaèajne za temu o kojoj se raspravlja u tekstu istaknute su u okvirima. 8 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Pravilno razumijevanje pojmova Europska unija i Europska zajednica Kao dr#avni slu#benik koji radi na pitanjima EU-a trebate ispravno upotrebljavati pojmove i imena vezana uz EU. Lako je pogriješiti primjerice, kako znati kada je ispravno upotrebljavati pojam Europska zajednica, a kada Europska unija? Europska unija ili Europska zajednica? Europska unija (EU): U strogo pravnom smislu, EU se odnosi na Ugovor o Europskoj uniji (UEU) koji je stupio na snagu 1993., a sadr#i odredbe o unutarnjem tr#ištu (takoðer poznatom kao Europska ekonomska zajednica EEZ), zajednièkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te pravosuðu i unutarnjim poslovima. Meðutim, EU je u svakodnevnom jeziku uobièajen pojam za suradnju uspostavljenu kroz UEU i UEZ (Ugovor o osnivanju Europske zajednice). Europska zajednica (EZ) sada je naziv za Europsku ekonomsku zajednicu ili Ugovor iz Rima iz 1958., koji je danas proširen kako je gore navedeno. Tim su Ugovorom propisane odredbe o unutarnjem tr#ištu, kao i odreðen broj zajednièkih gospodarskih politika, kao što su regionalna i poljoprivredna politika. Taj dio suradnje, koji tehnièki mo#emo nazvati EZ, temelji se na zajednièkim postupcima za donošenje propisa i pod nadle#nošæu je Suda EZ-a. To takoðer ukljuèuje Europsku zajednicu za ugljen i èelik i Euratom.! Va#na napomena Ista razlika postoji izmeðu prava EU-a i prava Zajednice. Meðutim, Ugovor o Ustavu za Europu (Ustavni ugovor) predla#e ukidanje razlike izmeðu EZ-a i EU-a. U ovom priruèniku koristimo pojam EU, no kada je potrebno koristi se pojam EZ. Ponekad je ispravnije koristiti pojam pravo Zajednice ili pravo EZ-a umjesto pravo EU-a, osobito kada se radi o pitanjima koja pripadaju pod stup Zajednice, buduæi da samo EZ ima pravnu osobnost. 1 1.2 Odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 1.2.1 Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju Znaèaj Sporazuma o stabilizaciji i pridru#ivanju izmeðu Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih dr#ava èlanica, potpisanog 2001. godine, vrlo je velik buduæi da je njime Republici Hrvatskoj dodijeljen status dr#ave potencijalne kandidatkinje èime je otvorena moguænost buduæeg pristupanja u punopravno èlanstvo u EU-u (2004. godine Hrvatska je dobila status kandidatkinje za èlanstvo, a 1 U drugom poglavlju, odjeljku 2.2, detaljnije je predstavljena struktura stupova. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 9

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 2005. otvoreni su pregovori o punopravnom èlanstvu). Preambula SSP-a potvrðuje status Hrvatske kao potencijalne kandidatkinje za èlanstvo u EU-u temeljem Ugovora o Europskoj uniji, te temeljem ispunjavanja kriterija odreðenih na sastanku Europskog vijeæa u Kopenhagena u lipnju 1993. (vidi odjeljak 1.2.2), uz uvjet uspješne provedbe tog Sporazuma. SSP se sastoji od 130 èlanaka podijeljenih u glave: Glava I: Opæa naèela Glava II: Politièki dijalog Glava III: Regionalna suradnja Glava IV: Slobodno kretanje roba Glava V: Kretanje radnika, poslovni nastan, pru#anje usluga, kapital Glava VI: Usklaðivanje prava, provedba prava i pravila tr#išnog natjecanja Glava VII: Pravosuðe i unutarnji poslovi Glava VIII: Politike suradnje Glava IX: Financijska suradnja Glava X: Institucionalne, opæe i završne odredbe Osnovni elementi SSP-a su sljedeæi: Uspostava formalno dogovorenog okvira za politièki dijalog s Republikom Hrvatskom, na bilateralnoj i regionalnoj razini; Odredbe o proširenoj regionalnoj suradnji; Promicanje gospodarskih i trgovinskih odnosa, s perspektivom uspostave podruèja slobodne trgovine robom i uslugama nakon prijelaznog razdoblja od šest godina od stupanja na snagu Sporazuma; Ureðivanje kretanja radnika, poslovnog nastana, pru#anja usluga i kretanja kapitala; Obveza Republike Hrvatske da postupno usklaðuje svoje zakonodavstvo s onim u Europskoj zajednici, osobito u kljuènim podruèjima unutarnjeg tr#išta; Potpuna liberalizaciju cestovnog tranzitnog prometa kroz cijelu Republiku Hrvatsku i Zajednicu, te razvoj prateæe infrastrukture; Formalni dogovor o financijskoj i tehnièkoj pomoæi Zajednice Republici Hrvatskoj kao potpori pri provedbi odreðenih aspekata Sporazuma; Uspostava posebnog institucionalnog okvira u obliku Vijeæa za stabilizaciju i pridru#ivanje koje nadzire provedbu Sporazuma, Odbora za stabilizaciju i pridru#ivanje i Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridru#ivanje. Izvor: Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju http://www.mei.hr/download/2002/07/05/sp_cjeloviti_tekst1.pdf Provedba SSP-a ukljuèuje širok raspon reformi. Provedba tih reformi podrazumijeva jaèanje administrativne sposobnosti u Hrvatskoj i pretvaranje javne uprave u modernu i odgovornu javnu slu#bu. Usvajanje novih zakona i planova 10 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

aktivnosti treba biti praæeno provedbom i izvršenjem. Reforma sustava pravosuða, vladavina prava i borba protiv korupcije podruèja su koja je EU oznaèila kao ona u kojima su potrebne reformske mjere. 1.2.2 Status kandidata i pregovori o èlanstvu 21. veljaèe 2003. Hrvatska je slu#beno podnijela zahtjev za punopravno èlanstvo u Europskoj uniji. Nekoliko mjeseci kasnije zaprimila je Upitnik Europske komisije s velikim brojem pitanja iz razlièitih podruèja funkcioniranja dr#ave, institucija, gospodarstva i sl. Na temelju odgovora na taj Upitnik i podataka iz drugih izvora, Europska komisija je 20. travnja 2004. objavila pozitivno mišljenje (avis) o hrvatskom zahtjevu za èlanstvo u EU-u i istovremeno predlo#ila Europskom vijeæu da s Hrvatskom zapoène pregovore o èlanstvu. U lipnju iste godine Hrvatskoj je dodijeljen status kandidata. Vijeæe Europske unije usvojilo je Pregovaraèki okvir za pregovore s Republikom Hrvatskom u o#ujku 2005. godine. Pregovori su formalno otpoèeli u listopadu iste godine odr#avanjem prve sjednice meðuvladine konferencije izmeðu dr#ava èlanica EU-a i Republike Hrvatske. Nakon toga zapoèeo je postupak analitièkog pregleda i ocjene usklaðenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steèevinom EU-a (screening), koji je u tijeku. 2 Osnovna je svrha pregovora o èlanstvu osigurati da dr#ava kandidatkinja do trenutka pristupanja bude sposobna usvojiti i provesti pravnu steèevinu EZ-a (acquis communautaire). Buduæi da pregovori odreðuju uvjete pod kojima æe se dr#ava kandidatkinja pridru#iti Europskoj uniji, proces u stvarnosti postaje zadaæom kandidata da pokuša uveæati koristi i umanjiti poteškoæe vezane uz èlanstvo. U o#ujku 2005. usvojen okvir za pregovore o èlanstvu s Hrvatskom temelji se, uz dodatne posebne uvjete, na osnovnim uvjetima koje bilo koja dr#ava kandidatkinja mora ispuniti kako bi se pridru#ila Europskoj uniji. Ti osnovni uvjeti poznati su kao Kopenhaški kriteriji jer su definirani na sastanku Europskog vijeæa u Kopenhagenu u lipnju 1993., na kojem je takoðer pru#ena jasna perspektiva èlanstva u EU-u zemljama srednje i istoène Europe kada ispune kriterije za èlanstvo. Kopenhaški kriteriji su sljedeæi: Politièki: stabilne institucije koje jamèe demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaæanje politièkih ciljeva Unije; Gospodarski: djelotvorno tr#išno gospodarstvo; Pravni: Usvajanje pravne steèevine EZ-a. 2 Opširnije o procesu pregovora vidi Poglavlje 6. Povodom otvaranja pregovora pokrenuta je posebna internetska stranica s opširnim informacijama o procesu pregovora, vidi: http://www.eu-pregovori.hr/ default.asp Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 11

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije Da bi bila prihvatljiva kao èlanica EU-a, dr#ava kandidatkinja mora dokazati sposobnost preuzimanja obveza iz èlanstva zadovoljavanjem gospodarskih i politièkih kriterija, te usvajanjem i uèinkovitom provedbom pravne steèevine. To drugim rijeèima znaèi da dr#ave kandidatkinje trebaju ojaèati svoju sposobnost za preuzimanje obveza, što æe im omoguæiti da uèinkovito djeluju unutar EU-a. Tri kriterija podrazumijevaju da se od svih dr#ava kandidatkinja oèekuje postizanje i dokazivanje napretka u preuzimanju obveza iz èlanstva. Svaka od dr#ava bit æe procjenjivana prema istim kriterijima, a u kandidaturi æe svaka od njih napredovati vlastitim tempom, ovisno o stupnju pripremljenosti. Procjene se temelje na zaslugama svake dr#ave zasebno. Europsko vijeæe je na zasjedanju u Madridu u prosincu 1995. potvrdilo da je proširenje politièka potreba i povijesna prilika za Europu, kojom æe se osigurati stabilnost i sigurnost kontinenta. Takoðer je ustvrdilo da æe proširenje tadašnjim dr#avama podnositeljicama zahtjeva za èlanstvo, kao i dr#avama koje su veæ otprije bile èlanice Unije, ponuditi nove moguænosti za gospodarski rast i blagostanje. Nadalje, na istom je sastanku istaknuta va#nost prilagodbe administrativnih struktura dr#ava podnositeljica zahtjeva za èlanstvo, kako bi se stvorili uvjeti za postupnu skladnu integraciju, te je utvrðen i èetvrti, Madridski kriterij, kao preduvjet za èlanstvo. Madridski kriterij Dr#ava kandidatkinja mora stvoriti uvjete za integraciju kroz prilagodbu svojih administrativnih struktura. To podrazumijeva èvrstu obvezu da uèinkovito provodi zakonodavstvo EU-a kroz odgovarajuæe administrativne i pravosudne strukture. Spremnost i sposobnost dr#ave kandidatkinje za usklaðivanje svog nacionalnog zakonodavstva s pravnom steèevinom predstavlja osnovu za pregovore o èlanstvu. Hrvatska je veæ nekoliko godina u procesu usklaðivanja nacionalnih propisa s pravnom steèevinom, i u svezi s time priprema godišnji plan aktivnosti. Plan aktivnosti od 2003. se godine razraðuje u godišnjem strateškom dokumentu pod nazivom Nacionalni program za pridru#ivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (NPPEU). Meðutim, kako bi se utvrdio stupanj podudarnosti postojeæeg nacionalnog zakonodavstva dr#ave kandidatkinje i pravne steèevine, Europska komisija u prvoj fazi pregovora provodi detaljnu analizu nacionalnog zakonodavstva. Taj se proces naziva analitièki pregled i ocjena usklaðenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steèevinom (screening) i on se odr#ava odmah nakon formalnog otvaranja 12 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

pregovora. Analitièki pregled ukljuèuje utvrðivanje pravnih normi koje su u skladu s pravnom steèevinom, naèela koja je potrebno dopuniti, te mjera koje je potrebno uvesti. Nakon što je izvršen analitièki pregled jednog poglavlja Komisija æe preporuèiti njegovo otvaranje prema daljnjim fazama pregovora. Proces pregovora opisan je detaljnije u šestom poglavlju. Solunska agenda za zapadni Balkan Solunska agenda iz lipnja 2003. godine potvrdila je europsku perspektivu za zemlje zapadnog Balkana i obogatila Proces stabilizacije i pridru#ivanja novim instrumentima: Europskim partnerstvom, uslugama Ureda za razmjenu informacija o tehnièkoj pomoæi (Technical Assistance Information Exchange Office TAIEX) i pristupom programima i agencijama Zajednice. Opæi je cilj ovih instrumenata ojaèati Proces stabilizacije i pridru#ivanja. Europsko partnerstvo 13. rujna 2004. godine usvojena je Odluka Vijeæa o naèelima, prioritetima i uvjetima sadr#anim u Europskom partnerstvu s Hrvatskom. Vidi: http://www.mei.hr/download/2005/06/06/odluka_europsko_partnerstvo_final.pdf Europsko partnerstvo nadahnuto je Pristupnim partnerstvima koja su pomogla bivšim dr#avama podnositeljicama zahtjeva za èlanstvo u pripremama za èlanstvo u EU-u. Partnerstva su prilagoðena posebnim potrebama svake zemlje, a odreðuju kratkoroène i srednjoroène prioritete. Europsko partnerstvo pridonijet æe uèinkovitijem usmjeravanju reformskih napora i slu#it æe kao vodiè u pripremama Hrvatske za pristupanje. Europsko partnerstvo za Republiku Hrvatsku temelji se na nalazima sadr#anima u Mišljenju Komisije (avis) o hrvatskom zahtjevu za èlanstvo, i ono æe usmjeravati hrvatske pripreme za pristup. Cilj je Europskog partnerstva odrediti prioritetne aktivnosti kako bi se unutar strukturiranog okvira pomoglo naporima Hrvatske u pribli#avanju EU-u. Temeljno naèelo Europskog partnerstva je da Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju ostaje glavni instrument za Hrvatsku dok ne stekne status èlanice EU-a. Nacionalni program za pridru#ivanje EU-u utvrðuje operativni plan za provedbu prioriteta odreðenih Europskim partnerstvom. Prioriteti koji su navedeni u Europskom partnerstvu odabrani su temeljem mišljenja da je od Hrvatske realno oèekivati njihovo ispunjavanje, ili znaèajan napredak u njihovu ispunjavanju tijekom sljedeæih godina. Uèinjena je razlika izmeðu kratkoroènih i srednjoroènih prioriteta. Kratkoroèni prioriteti trebaju biti provedeni unutar jedne do dvije godine, dok srednjoroèni prioriteti trebaju biti provedeni unutar tri do èetiri godine. Europsko partnerstvo navodi glavna prioritetna podruèja koja za Hrvatsku predstavljaju put prema daljnjoj integraciji u EU. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 13

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije Prioritetna podruèja su sljedeæa: Politièka podruèja: Demokracija i vladavina prava Ljudska prava i zaštita manjina Regionalna suradnja Gospodarska podruèja: Slobodno tr#išno gospodarstvo i strukturne reforme Upravljanje javnim financijama Unutarnje tr#ište i trgovina Sektorske politike Suradnja na podruèju pravosuða i unutarnjih poslova. Europska komisija svake godine procjenjuje napredak i istièe u kojim podruèjima treba pojaèati napore, te je u studenome 2005. godine objavila Izvješæe o napretku Hrvatske. Istovremeno je objavljen i Prijedlog Odluke Vijeæa o naèelima, prioritetima i uvjetima sadr#anima u Pristupnom partnerstvu za Hrvatsku. Vidi: http://www.mei.hr/download/2005/11/11/2005_progress_report_hr.pdf http://www.europa.eu.int/comm/enlargement/croatia/key_documents.htm Pretpristupna strategija Europsko vijeæe je u lipnju 2004. godine dodijelilo Hrvatskoj status dr#ave kandidatkinje i zatra#ilo od Europske komisije da pripremi pretpristupnu strategiju za Hrvatsku. Komisija je bila mišljenja da ojaèana pretpristupna strategija za dr#ave kandidatkinje, o kojoj je odluèilo Europsko vijeæe na sastanku u Luksemburgu u prosincu 1997., treba biti proširena na Hrvatsku. Elementi pretpristupne strategije Izdavanje redovnih Komisijinih izvješæa o Hrvatskoj Europsko partnerstvo s Hrvatskom Pretpristupni financijski instrumenti (Phare, ISPA, SAPARD) Vijeæe za stabilizaciju i pridru#ivanje Redovni sastanci izmeðu Komisije i hrvatskih vlasti Vidi: http:www.mei.hr/download/2006/01/18/strateski_dokument_ek_o_napretku_u_procesu _prosirenja.pdf 14 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Programi i instrumenti pomoæi Cjelokupno usklaðivanje sa standardima EU-a provodi se unutar sveobuhvatnog okvira i podr#avaju ga razlièiti programi i instrumenti pomoæi. Tako je 2000. godine uspostavljen program pomoæi EU-a pod nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation Pomoæ Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju), s Hrvatskom kao jednom od korisnica. CARDS je zamijenio prijašnji program pomoæi OBNOVA, koji je bio otvoren Hrvatskoj u razdoblju od 1996. do 2000. godine. CARDS je danas program financijske pomoæi EU-a koji podupire Proces stabilizacije i pridru#ivanja. Kao dr#ava kandidatkinja, Hrvatska je korisnica pretpristupnih programa pomoæi: Phare, ISPA i SAPARD. Program Phare, uspostavljen 1989. godine, bio je glavni program za jaèanje institucija otvoren bivšim dr#avama kandidatkinjama iz srednje i istoène Europe. Program je uglavnom obuhvaæao mjere jaèanja institucija (s pridru#enim investicijama) i mjere za promicanje gospodarske i socijalne kohezije. Druga su dva pretpristupna programa ISPA (Instrument for Structural Policies for Pre- Accession Instrument za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju), uspostavljen za podruèja zaštite okoliša i prometne infrastrukture, i SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development Posebni pristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj), namijenjen prilagodbama u poljoprivredi i ruralnom razvitku. Hrvatska je od proraèunske godine 2005. korisnica sva tri pretpristupna programa. Twinning je instrument unutar programa CARDS i Phare. Ovaj instrument uspostavljen je istodobno s programom Phare i institucionaliziran je tijekom procesa proširenja EU-a na zemlje srednje i istoène Europe, koji je završio 1. svibnja 2004. Temeljem pozitivnih iskustava dr#avnih tijela i slu#benika iz dr#ava èlanica EU-a, koji su provodili twinning u suradnji sa svojim kolegama iz dr#ava kandidatkinja u sklopu programa Phare, Europska komisija odluèila je koristiti twinning kao dio programa CARDS, kako bi dodatno unaprijedila rad na jaèanju institucija u dr#avama PSP-a. TAIEX (Technical Assistance Information Exchange Office) Ured za razmjenu informacija o tehnièkoj pomoæi je ured u sklopu Opæe uprave (OU) za proširenje u Europskoj komisiji. On slu#i kao nadopuna uslugama koje nude drugi programi pomoæi. TAIEX pru#a pomoæ pri usklaðivanju, provedbi i izvršenju pravne steèevine. Programi Zajednice osmišljeni su kako bi pomogli pri provedbi unutarnjih politika EU-a. Iako su programi Zajednice prvenstveno otvoreni dr#avama èlanicama, smatra se da je postupno otvaranje programa Zajednice dr#avama kandidatkinjama, bez èekanja na datum pristupa, va#an posredni cilj pridru#ivanja. Europsko vijeæe je na sastanku na vrhu u Solunu odluèilo da dr#avama PSP-a od 2005. godine omoguæi pristup tim programima. Programi i instrumenti pomoæi opširnije su predstavljeni u petom poglavlju. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 15

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 1.3 EU u kratkim crtama EZUÈ (Ugovor iz Pariza)...Sveukupnu francusko-njemaèku proizvodnju ugljena i èelika treba staviti pod nadle#nost Visokog tijela, u sklopu organizacije koja je otvorena za sudjelovanje drugim zemljama Europe. To su bile rijeèi tadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova, Roberta Schumana, u njegovoj deklaraciji od 9. svibnja 1950. prilikom predstavljanja Schumanovog plana. Temelj Europske zajednice postavljen je Schumanovim planom, koji je realiziran sklapanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i èelik (EZUÈ) 18. travnja 1951. u Parizu, te njegovim stupanjem na snagu 23. srpnja 1952. u šest dr#ava: Belgiji, Njemaèkoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu i Nizozemskoj. Sporazum je istekao 2002. godine. EZUÈ je predstavljao carinsku uniju i uspostavio je zajednièko tr#ište unutar sektora dviju teških industrija. Povrh toga je šest dr#ava èlanica ustrojilo Visoko tijelo koje se sastojalo od devet èlanova (po dva iz svake od veæih zemalja i po jedan iz manjih). Èlanove su imenovale njihove vlade, no oni im nisu bili odgovorni. Takav nezavisan polo#aj omoguæio je Visokom tijelu provoðenje mjera na dobrobit Zajednice, pri èemu ono nije bilo ogranièeno nacionalnim interesima. Daljnji korak u integraciji postignut je potpisivanjem Rimskih ugovora 1957. godine (Ugovori su stupili na snagu 1958.) kojima su osnovane Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). 1.3.1 Rastuæa europska obitelj organizacijsko šarenilo Poèevši sa šest èlanica 1952. godine, EU danas, nakon pet valova proširenja, ima 25 dr#ava èlanica. Poveæanje broja èlanica EU-a poznato je kao proširenje. Do posljednjeg proširenja EU-a došlo je u svibnju 2004. s novih deset dr#ava èlanica. Nove dr#ave èlanice su: Cipar, Èeška, Estonija, Latvija, Litva, Maðarska, Malta, Poljska, Slovaèka i Slovenija. Procjenjuje se da æe sljedeæe proširenje uslijediti 2007. godine, a ono ukljuèuje Rumunjsku i Bugarsku. Prvim se proširenjem u sijeènju 1973. Europska zajednica proširila pristupanjem Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Danske. To proširenje pretvorilo je Europsku zajednicu (EZ) u središnju gospodarsku grupaciju u Zapadnoj Europi. Drugo i treæe proširenje: Mediteranske zemlje Grèka, Španjolska i Portugal postale su èlanicama osamdesetih godina. Grèka je postala punopravnom èlanicom 1981. godine, a Španjolska i Portugal 1986. Èetvrto proširenje: U sijeènju 1995. godine Austrija, Finska i Švedska postale su èlanicama EU-a, poveæavajuæi ukupan broj dr#ava èlanica na 15. 16 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Tablica 1 prikazuje današnje stanje: dr#ave èlanice EU-a, dr#ave kandidatkinje, dr#ave pristupnice, i dr#ave PSP-a. Uz to, postoji nekoliko europskih zemalja koje s EU-om imaju sporazume, ili su se obvezale na odreðen stupanj slobodne trgovine i zajednièkih propisa (EGP). U tablicu je ukljuèeno i èlanstvo u NATO-u kako bi pokazali koje su europske zemlje èlanice te organizacije. U tablici su korištene sljedeæe kratice: EU: Europska unija sastoji se od 25 dr#ava èlanica. Kroz više od 50 godina postojanja, EU je izgradila ono što danas èini najveæe unutarnje tr#ište na svijetu. EU takoðer razvija zajednièke politike u podruèjima kao što su sloboda, sigurnost i pravda, zapošljavanje, regionalni razvoj, zaštita okoliša, prava graðana, a uz to je i aktivan globalni èimbenik. DP: Dr#ava pristupnica je zemlja koja je s EU-om potpisala Ugovor o pristupanju. Nakon što su u travnju 2005. potpisale takav ugovor, Bugarska i Rumunjska trenutno su dr#ave pristupnice. DK: Dr#ava kandidatkinja za èlanstvo u EU je zemlja koja je podnijela zahtjev za èlanstvo u Europskoj uniji i èiji je zahtjev slu#beno prihvaæen te joj je dodijeljen status kandidata. Prije nego što se pridru#i EU-u, dr#ava kandidatkinja mora ispuniti uvjete za èlanstvo (vidi odjeljak 1.2.2). Trenutno su Hrvatska, Makedonija i Turska dr#ave kandidatkinje za èlanstvo u EU-u. SSP: Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju izmeðu Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih dr#ava èlanica potpisan je 29. listopada 2001., a stupio je na snagu 1. veljaèe 2005. Osim Hrvatske, do sada je ovakvu vrstu sporazuma s EU-om sklopila još Makedonija. PSP: Proces stabilizacije i pridru#ivanja strateška je politika EU-a prema zemljama jugoistoène Europe, ukljuèujuæi Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, te Srbiju i Crnu Goru. EGP: Europski gospodarski prostor (European Economic Area) èini 25 zemalja EU-a i tri dr#ave EFTA-e (European Free Trade Association Europsko udru#enje slobodne trgovine): Norveška, Island i Lihtenštajn. Sporazum o europskom gospodarskom prostoru multilateralni je trgovinski sporazum kojim se izmeðu 28 dr#ava èlanica uspostavlja jedinstveno tr#ište. Sporazum o europskom gospodarskom prostoru u praksi èini Norvešku, Island i Lihtenštajn èlanicama unutarnjeg tr#išta EU-a, podrazumijevajuæi i stalan proces njegova razvoja. Meðutim, tri dr#ave EFTA-e ne sudjeluju u donošenju odluka u EU-u i njihovo èlanstvo u EGP-u ne ukljuèuje sudjelovanje u drugim politikama EU-a. Meðutim, Norveška i Island imaju bilateralne sporazume s EU-om, poput pridru#enog èlanstva u Schengenskom sporazumu, koji predstavlja dio politike EU-a na podruèju pravosuða i unutarnjih poslova. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 17

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije Tablica 1 EU DP DK SSP PSP EGP NATO Albanija Austrija Belgija Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar Èeška Danska Estonija Finska Francuska Grèka Hrvatska Irska Island Italija Latvija Lihtenštajn Litva Luksemburg Maðarska Makedonija Malta Nizozemska Norveška Njemaèka Poljska Portugal Rumunjska Slovaèka Slovenija Srbija i Crna Gora Španjolska Švedska Švicarska 3 Turska Ujedinjeno Kraljevstvo Izvor: Europa http://europa.eu.int i slu#bena stranica NATO-a http://www.nato.int/ 3 Švicarska je èlanica EFTA-e i ima vlastite bilateralne trgovinske sporazume s EU-om. 18 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

1.3.2 Europska integracija u fazama pregled korak po korak Razlièiti odnosi i sporazumi koje je EU uspostavila i zakljuèila s raznim europskim zemljama primjer su raznolikosti procesa integracije u EU. Proces integracije u EU nije stvar jednog pitanja ili jedne dimenzije. Europska unija predstavlja unutarnje (zajednièko, jedinstveno) tr#ište i carinsku uniju. EU se tijekom prošlog desetljeæa dodatno razvila u gospodarsku, monetarnu i politièku uniju. EU je danas više od tradicionalne meðuvladine organizacije, no manje od (federalne) dr#ave. Prikaz I prikazuje razlièite faze gospodarske integracije, te ilustrira kako su se EU i njezini odnosi s europskim treæim zemljama razvijali kroz pojedine faze. Podruèje slobodne trgovine EFTA Carinska unija EZUÈ, 1952. Unutarnje tr#ište Politièka unija Ekonomska i monetarna unija Od 2002. Prikaz I EGP Od 1993. EU, od 1993. Podruèje slobodne trgovine: Dr#ave èlanice uklanjaju unutarnje carine i trgovinske kvote, ali mogu slobodno odreðivati carine i trgovinske kvote prema treæim zemljama. Carinska unija: Uz uspostavljanje podruèja slobodne trgovine, dr#ave èlanice uspostavljaju zajednièke carine i trgovinske kvote prema treæim zemljama. Unutarnje tr#ište: Uspostavljeno je jedinstveno, zajednièko tr#ište za slobodno kretanje proizvodnih èimbenika: roba, usluga, radnika i kapitala. Slobodno kretanje ovih èimbenika poznato je i pod nazivom èetiri slobode. To ukljuèuje ukidanje svih neposrednih i posrednih prepreka trgovini izmeðu dr#ava èlanica (od carina do diskriminirajuæih sigurnosnih propisa i zahtjeva vezanih uz okoliš). Unutarnje tr#ište EU-a slu#beno je uspostavljeno 1993., otkad se neprestano razvija. Ekonomska i monetarna unija: Gospodarske politike dr#ava èlanica usko su usklaðene, a nacionalne valute zamjenjuju se zajednièkom valutom. 12 od 25 dr#ava èlanica EU-a zamijenile su svoju nacionalnu valutu zajednièkom valutom, eurom. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 19

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije Politièka unija: Ugovorom iz Maastrichta 1993. godine formalno je uspostavljena politièka unija. Iako je stvaranje Unije rezultat Ugovora iz Maastrichta, proces politièke integracije u praksi ne prolazi bez poteškoæa. Put prema politièkom ujedinjenju Europe bio je, i još uvijek jest, proces postupnih koraka. 1.3.3 Dva va#na dogaðaja u 2000. godini Lisabonska strategija 2000.-2010. Europsko vijeæe je na sastanku u Lisabonu u o#ujku 2000. godine izlo#ilo desetogodišnju strategiju koja bi EU trebala pretvoriti u najdinamiènije i najkonkurentnije gospodarstvo na svijetu. Strategijom se obvezuje na gospodarsku, socijalnu i ekološku obnovu u EU-u. Osnovni argument je da æe jaèe gospodarstvo potaknuti stvaranje radnih mjesta, uz socijalne i ekološke politike koje æe osigurati odr#iv razvoj i socijalnu ukljuèenost. Europska komisija je odgovorna za detaljnu analizu strategije. Rezultate objavljuje u godišnjem izvješæu, koje se predstavlja èelnicima dr#ava i vlada EU-a na proljetnim sastancima Europskog vijeæa. Èelnici dr#ava i vlada EU-a procjenjuju napredak strategije i odluèuju o buduæim prioritetima u ostvarenju lisabonskih ciljeva. Rezultati prvih pet godina Lisabonske strategije predstavljeni na sastanku na vrhu EU-a, koji je odr#an u o#ujku 2005. u Bruxellesu, pokazuju da je postignut odreðen napredak, ali postoje oèiti nedostaci i kašnjenja u usporedbi s ciljevima postavljenima 2000. godine. U zakljuècima Predsjedništva iz o#ujka 2005. èelnici EU-a odluèili su ponovo pokrenuti strategiju i usredotoèiti se na rast i zapošljavanje. Naglasak je stavljen na potrebu Europe da obnovi temelj svoje konkurentnosti, poveæa potencijal za rast i produktivnost, te ojaèa socijalnu koheziju. Opširnije o Lisabonskoj strategiji vidi: http://ue.eu.int/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/84335.pdf Agenda 2000 4 Èelnici dr#ava i vlada na sastanku Europskog vijeæa u Berlinu 1999. godine sklopili su politièki sporazum o Agendi 2000. Ona predstavlja program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te financijsku perspektivu za razdoblje 2000.-2006., u kontekstu proširenja na nove dr#ave èlanice. Financijska perspektiva je višegodišnji financijski planski okvir EU-a, koji postavlja granice ukupnih izdataka 5, a Agenda 2000 je treæa financijska perspektiva EU-a, nakon perspektiva Delors I (1988.-1992.) i Delors II (1993.-1999.). Agenda 2000 obuhvaæa sljedeæa prioritetna podruèja: Nastavak poljoprivredne reforme u skladu s izmjenama uvedenima 1988. i 1992., èiji je cilj potaknuti europsku konkurentnost, obratiti dostatnu pa#nju aspektima zaštite okoliša, osigurati primjeren dohodak za poljoprivrednike, pojednostavniti zakonodavstvo i decentralizirati njegovu provedbu. 4 Izvor: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_en.htm 5 Opširnije o financijskoj perspektivi vidi odjeljak 2.4. 20 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Opširnije o razvoju reforme Zajednièke poljoprivredne politike (Common Agricultural Policy CAP) vidi internetske stranice nadle#ne opæe uprave: http://europa.eu.int/comm/agriculture/capreform/index_en.htm Poveæanje uèinka strukturnih fondova (ukljuèujuæi Europski socijalni fond) i Kohezijskog fonda veæom tematskom i geografskom koncentracijom projekata na posebne ciljeve i geografska podruèja te poboljšanjem upravljanja. Opširnije o strukturnim fondovima, Kohezijskom fondu i regionalnoj politici, vidi internetske stranice nadle#ne opæe uprave: http://europa.eu.int/comm/regional_policy/funds/prord/sf_en.htm http://europa.eu.int/comm/regional_policy/index_en.htm Jaèanje pretpristupne strategije za dr#ave kandidatkinje uvoðenjem dvaju financijskih mehanizama: Instrumenta za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju (ISPA), s ciljem lakšeg unapreðenja prometne i infrastrukture vezane uz zaštitu okoliša, te pretpristupnog programa za poljoprivredu i ruralni razvoj (SAPARD), koji dr#avama kandidatkinjama treba olakšati prilagodbu poljoprivrede i ruralnih podruèja. ISPA i SAPARD nadopunjavaju aktivnosti programa Phare. Opširnije o programima Phare, ISPA i SAPARD vidi: http://europa.eu.int/comm/regional_policy/funds/ispa/enlarge_en.htm Usvajanje financijskog okvira za razdoblje 2000.-2006., kako bi se Uniji omoguæilo suoèavanje s glavnim izazovima na poèetku 21. stoljeæa, osobito s proširenjem, osiguravajuæi pri tome proraèunsku disciplinu. Opširnije o Agendi 2000 vidi: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_en.htm 1.3.4 Ugovor o Ustavu za Europu 2004. godina U proljeæe 2000. godine, Europsko vijeæe je uspostavilo Konvenciju kojoj je povjerena zadaæa pripreme nacrta novog ustava za Europsku uniju. Razlog za tu odluku bio je proces proširenja, te rastuæa potreba za promjenama u europskom naèinu upravljanja. Kako bi pravni okvir Unije postao transparentniji, uèinkovitiji i demokratskiji, odluèeno je da se postojeæi ugovori i Povelja o temeljnim pravima konsolidiraju u jedinstveni dokument. Ugovor o Ustavu za Europu potpisalo je svih 25 dr#ava èlanica u listopadu 2004., ali ga dr#ave èlanice još trebaju ratificirati. Stoga on još uvijek nije slu#beni pravni izvor. U drugom poglavlju, koje daje pregled pravnog okvira EU-a, dalje æemo se baviti procesom vezanim uz sadr#aj i znaèenje tog novog Ugovora. Do rujna 2005. godine, 12 zemalja slu#beno je odobrilo Ugovor o Ustavu (Austrija, Njemaèka, Grèka, Maðarska, Italija, Latvija, Litva, Slovenija, Slovaèka, Cipar, Malta i Španjolska). Francuska je prva zemlja koja je 29. svibnja 2005. glasovala protiv Ustavnog ugovora. Rezultat referenduma bio je 54,68% protiv, što je znaèilo odbijanje Ugovora. Dva dana kasnije, 1. lipnja 2005., Nizozemska je glasovala negativno, sa 61,7% glasova protiv. Oèekuje se da æe ostale dr#ave èlanice odr#ati referendum ili donijeti odluku u skladu s njihovim redovnim parlamentarnim postupcima tijekom 2005./2006. U naèelu prema odredbama sadr#anim u samom Ugovoru, Ugovor Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 21

1 Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije mo#e stupiti na snagu i postati primjenjiv s 1. studenim 2006., nakon što ga dr#ave potpisnice ratificiraju, ako to uèine, i nakon toga upute obavijest o ratifikaciji. Opširnije o postupku ratifikacije vidi: http://europa.eu.int/constitution/referendum_en.htm 1.3.5 Temeljne vrijednosti EU-a Ujedinjeni u razlièitosti EU predstavlja obitelj demokratskih europskih zemalja koje su se obvezale na zajednièki rad u cilju mira i prosperiteta. EU je jedinstven politièki sustav. Ona nije dr#ava koja bi trebala zamijeniti postojeæe dr#ave, no raspon njezina utjecaja istovremeno nadilazi raspon utjecaja drugih meðunarodnih organizacija. Iako je Europa kontinent s mnogo razlièitih tradicija i jezika, ona istovremeno obuhvaæa mnogo zajednièkih vrijednosti. EU potièe suradnju meðu narodima Europe upravo na temelju tih zajednièkih vrijednosti. Jedinstvo se promièe putem integracije, dok se oèuvanje raznolikosti osigurava kroz naèelo supsidijarnosti, koje ka#e da se odluke moraju donositi što je moguæe bli#e graðanima. Ugovor o Europskoj uniji, izmijenjen i dopunjen ugovorima iz Amsterdama i Nice, navodi da je Unija utemeljena na naèelima slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i temeljnih sloboda, ukljuèujuæi prava osoba koje pripadaju manjinama. EU trajan mirovni projekt Ideja europske integracije pokrenuta je u ozraèju nakon drugog svjetskog rata, kad je prevladavala potreba za mirom i stabilnošæu. Schumanova deklaracija od 9. svibnja 1950., koja je dovela do razvoja onoga što je danas Europska unija, poèinje na sljedeæi naèin: Svjetski mir nije moguæe oèuvati bez ulaganja kreativnih napora proporcionalnih opasnostima koje mu prijete. Doprinos koji organizirana i suvremena Europa mo#e dati civilizaciji neophodan je za odr#avanje mirnih odnosa. Spoznaja da æe uzajamno povezujuæa i praktièna suradnja promicati slobodu osnovna je ideja procesa europske integracije od njegova poèetka. Demokracija i jednakost Osnivaèi Europske unije takoðer su shvatili da je odobrenje i volja za sudjelovanjem svake dr#ave èlanice preduvjet za uspjeh procesa integracije. Stoga se on provodi sa sviješæu da se suradnja mora temeljiti na jednakosti i demokraciji meðu nezavisnim dr#avama i narodima. Ugovor o Europskoj uniji potkrepljuje to naèelo izjavom da æe Unija poštivati jednakost dr#ava èlanica i njihovih nacionalnih identiteta. Vladavina prava i poštivanje ljudskih prava Tijekom više od dvjesta godina europske zemlje neprekinutim naporima unapreðuju zaštitu temeljnih prava. Pravni sustavi dr#ava èlanica EU-a izgraðeni su na temeljima vladavine prava i poštivanja ljudskih prava, pod èime se misli na pravo pojedinca na vlastiti razvoj i temeljne slobode. Ugovori i Sud EZ-a istièu da se pravni sustav Unije gradi na takvim ustavnim tradicijama. 22 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Vladavina prava temelji se na naèelu da sva vlast mora biti podlo#na, regulirana i provoðena putem zakona. Institucije EU-a djeluju temeljem pravila odreðenih osnivaèkim ugovorima. Ugovor o Europskoj uniji pravno obvezuje Uniju na poštivanje temeljnih prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Povelja o temeljnim pravima sastavni je dio teksta Ugovora o Ustavu za Europu. Temeljne vrijednosti Europske unije zajednièke su dr#avama èlanicama u društvu pluralizma, tolerancije, pravde, solidarnosti i nediskriminacije. U svakoj zajednici, ukljuèujuæi Europsku uniju, va#ne vrijednosti istièu se zajednièkim simbolima. Europska unija ima vlastitu zastavu, himnu i Dan Europe. 1.3.6 Simboli EU-a Zastava Krug zlatnih zvjezdica predstavlja solidarnost i sklad meðu narodima Europe. Broj zvjezdica nije povezan s brojem dr#ava èlanica, a ima ih dvanaest zbog toga što je broj dvanaest tradicionalno simbol savršenosti, cjelovitosti i jedinstva. Broj zvjezdica ostaje stalan bez obzira na proširenja EU-a. Povijest zastave datira iz 1955. godine. U to vrijeme, Europska unija postojala je samo u obliku Europske zajednice za ugljen i èelik, sa šest dr#ava èlanica. Posebno meðunarodno tijelo sa širim èlanstvom Vijeæe Europe uspostavljeno je nekoliko godina ranije kako bi promicalo zaštitu ljudskih prava i europsku kulturu. Vijeæe Europe razmatralo je koji simbol usvojiti za svoje potrebe, te je tako roðena europska zastava, koja predstavlja ideal jedinstva meðu narodima Europe. Godine 1985. ona postaje slu#benim simbolom EZ-a. Zastava, dakle, ne simbolizira samo Europsku uniju, veæ i Vijeæe Europe, te europsko jedinstvo i identitet u širem smislu. Himna Melodija himne potjeèe iz Devete simfonije Ludwiga van Beethovena, skladane 1823. Za završni stavak simfonije Beethoven je uglazbio Odu radosti, koju je 1785. napisao Friedrich von Schiller. Pjesma izra#ava Schillerovu idealistièku viziju ljudi koji postaju braæa viziju koju je Beethoven dijelio. Vijeæe Europe (isto tijelo koje je osmislilo europsku zastavu) usvojilo je 1972. Beethovenovu temu Oda radosti kao svoju himnu, a 1985. godine usvojena je i kao slu#bena himna EZ-a. Ova himna ne zamjenjuje nacionalne himne dr#ava èlanica, veæ joj je namjera slavljenje zajednièkih vrijednosti i jedinstva u razlièitosti. Dan Europe Robert Schuman je 9. svibnja 1950. predstavio svoj prijedlog stvaranja organizirane Europe, neophodne za odr#anje mirnih odnosa. Taj prijedlog, poznat kao Schumanova deklaracija, smatra se prvim korakom prema onome što je sada Europska unija. Danas se 9. svibnja diljem Europe obilje#ava kao Dan Europe, te uz zajednièku valutu (euro), zastavu i himnu predstavlja jedan od najva#nijih simbola Europske unije. Europske integracije i odnosi izmeðu Republike Hrvatske i Europske unije 23

2 Pravni okvir EU-a 2.1Uvod Ovo poglavlje sadr#i uvod u: pravni okvir EU-a postojeæu strukturu stupova u EU-u temeljne karakteristike pravnog okvira EU-a Cijeli korpus prava i prakse EU-a poznat je kao pravna steèevina Zajednice (franc. acquis communautaire, èesto se navodi skraæeno: acquis). Pravna steèevina sadr#ava sva prava i obveze dr#ava èlanica i institucija EU-a. Pravna se steèevina sastoji od pravnih akata, sudske prakse Suda EZ-a, neformalne prakse i politièkih stajališta i deklaracija. Pravna steèevina Zajednice (acquis communautaire) je korpus zajednièkih prava i obveza koji povezuje sve dr#ave èlanice u okviru EU-a. Ona se stalno razvija, a sadr#ava sljedeæe elemente: sadr#aj, naèela i politièke ciljeve ugovora primarno zakonodavstvo EU-a: ugovore sekundarno zakonodavstvo EU-a: pravne akte koji proizlaze iz ugovora i koji su doneseni u postupcima institucija EU-a, te sudsku praksu Suda EZ-a deklaracije i rezolucije koje je donijela Unija mjere koje se odnose na zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku mjere koje se odnose na pravosuðe i unutarnje poslove meðunarodne ugovore koje je sklopila Zajednica i one koje su sklopile dr#ave èlanice u podruèjima koja su u nadle#nosti EU-a. Dr#ave kandidatkinje moraju prihvatiti pravnu steèevinu (acquis) i provesti je u svoje nacionalno zakonodavstvo prije pridru#ivanja EU-u. Prihvaæanje pravne steèevine podrazumijeva prihvaæanje postojeæeg stanja EU-a. To je izazov za sve koji su ukljuèeni u pravnu prilagodbu buduæi da preuzimanje zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo mora odra#avati tekuæe promjene koje se dogaðaju na razini EU-a. Pravna steèevina Zajednice (acquis communautaire) obuhvaæa ne samo propise EU-a u strogom smislu rijeèi, veæ i akte koji se donose u okviru drugog i treæeg stupa Europske unije, te zajednièke ciljeve odreðene ugovorima. 6 Nadle#nosti koje su dr#ave èlanice prenijele na EU odreðene su u ugovorima kao primarnim izvorima zakonodavstva EU-a, poznatima kao primarno zakonodavstvo. 6 Struktura stupova uvedena je Ugovorom o Europskoj uniji u Maastrichtu 1993. Podrobnije objašnjenje ove strukture nalazi se u odjeljku 2.2. 24 Priruènik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj