SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET Danica Vidas DOPRINOS POKRIĆA U HOTELSKOJ INDUSTRIJI - HOTEL AURORA, JADRANKA HOTELI d.o.o Diplomski rad Rijeka, lipanj 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET DOPRINOS POKRIĆA U HOTELSKOJ INDUSTRIJI - HOTEL AURORA, JADRANKA HOTELI d.o.o Diplomski rad Predmet: Računovodstvo troškova Mentor: Prof. Dr. Sc. Mira Dimitrić Studentica: Danica Vidas JMBAG: 0081090591 Smjer: Marketing Rijeka, lipanj 2013.
Sadržaj 1. Uvod...1 1.1. Predmet, svrha i cilj rada...1 1.2. Struktura rada i metode istraživanja...1 2. Teorijsko poimanje točke pokrića i doprinosa pokrića...3 2.1. Pojam i značaj točke pokrića u poslovanju...3 2.2. Doprinos pokrića i stopa doprinosa pokrića...5 2.3. Izračun točke pokrića i doprinosa pokrića...6 3. Primjena koncepta doprinosa pokrića u hotelijerstvu... 14 3.1. Pretpostavke oblikovanja modela točke pokrića za hotelsko poduzeće... 14 3.2. Značenje doprinosa pokrića iz izvještaja sastavljenih po sustavu USALI... 15 4. Analiza točke pokrića i doprinosa pokrića na primjeru hotela... 20 4.1. Osnovni podaci o poslovanju i ljudski potencijali Jadranka hoteli d.o.o... 20 4.2. Pokazatelji poslovanja Jadranka hoteli d.o.o... 21 4.3. Prihodi i rashodi Wellness Hotela Aurora... 29 4.4. Fiksni i varijabilni troškovi Wellness Hotela Aurora... 32 4.5. Izračun točke pokrića Wellness Hotela Aurora... 34 4.6. Izračun stope doprinosa pokrića Wellness Hotela Aurora... 37 5. Zaključak... 38 Literatura... 41 Popis slika... 42 Popis grafova... 42 Popis tablica... 42
1. Uvod Primjena koncepta doprinosa pokrića je jedan od najvažnijih elemenata u upravljanju poslovanjem poduzeća. 1.1. Predmet, svrha i cilj rada Predmet ovoga rada jest pokazati koji su sve instrumenti, metode i analize potrebne da bi se utvrdila točka i doprinos pokrića kroz nama dostupne podatke iz hotela na primjeru (Wellness Hotel Aurora, Jadranka hoteli d.o.o). Svrha istraživanja je ukazati na važnost i upravljačku ulogu koncepta doprinosa pokrića u hotelskoj industriji. Cilj istraživanja je pojasniti teorijske i praktične aspekte analize točke pokrića u hotelijerstvu i na primjeru hotela. 1.2. Struktura rada i metode istraživanja Sadržaj diplomskog rada podijeljen je u pet međusobno povezanih djelova. U Uvodu su navedeni predmet, svrha i ciljevi rada, te se u narednim redcima nalaze struktura i metode rada. Druga točka pod nazivom Teorijsko poimanje točke pokrića i doprinosa pokrića objedinjuje analizu sljedećih djelova: pojam i značaj točke pokrića u poslovanju, doprinos pokrića i stopa doprinosa pokrića, pretpostavke primjene koncepta doprinosa pokrića te izračun točke pokrića. Primjena koncepta doprinosa pokrića u hotelijerstvu naziv je trećeg djela ovoga rada koja pruža objašnjenje pretpostavki oblikovanja modela točke pokrića za hotelsko društvo te značenje točke pokrića iz izvještaja sastavljenih po sustavu USALI. Četvrto poglavlje ovoga rada govori o konkretnom primjeru Hotela Aurora, koji je dio Jadranka Hoteli d.o.o. Za navedeni hotel je prikazano nama dostupno poslovanje u razdoblju od 2009. do 2011. godine te je prikazan izračun točke pokrića. 1
U zaključnom dijelu rada iznesen je presjek svega obrazloženog u radu te je dan završni osvrt na rad. Kako bi se što bolje obradili podaci značajni za temu završnog rada korištene su različite metode znanstvenog istraživanja, metoda analize i sinteze, metoda klasifikacije i metoda komparacije. 2
2. Teorijsko poimanje točke pokrića i doprinosa pokrića U ovom poglavlju biti će predstavljeni općeniti pojmovi i značajke točke pokrića u poslovanju, doprinos pokrića i stopa doprinosa pokrića, pretpostavke primjene koncepta doprinosa pokrića kao i sam izračun točke pokrića. 2.1. Pojam i značaj točke pokrića u poslovanju Točka pokrića može se definirati kao ona točka poslovanja pri kojoj poduzeće ostvarenim prihodima od prodaje svojih outputa (proizvoda, roba ili usluga) pokriva svoje rashode. Ispod te točke tvrtka posluje s gubitkom, a iznad te točke ostvaruje dobit. Poznavanje ove točke ima osobitu važnost za poduzetnika i menadžment općenito. Naime, svako približavanje točki pokrića za poduzetnika je signal da mora nešto poduzimati kako bi povećao prihod ili smanjio troškove poslovanja. Točka pokrića prikazuje odnos između troškova, prihoda i količine, pri čemu se utvrđuje kako troškovi i prihodi reagiraju na promjenu poslovne aktivnosti. (Dvorski, S., Poslovna ekonomija, 2007; str 87.) Svako se poduzeće u svojem poslovanju najprije mora izboriti za takve odnose količina proizvoda ili usluga i prihoda ostvarenih njihovom realizacijom s jedne strane, te ukupnih troškova s druge strane da osigura pokriće troškova, odnosno da dostigne točku pokrića. Točka pokrića poznata je još i kao nulta točka, prijelomna točka, prag ekonomičnosti te mrtva točka korisnosti. Svaki od navedenih mnogobrojnih naziva svjedoči o nekoj karakteristici točke pokrića. Ravnoteža prihoda i troškova tj. njihovo izjednačavanje implicira ostvarivanje nultog profita. Zbog toga se govori o nultoj točki. U njoj se ostvaruje pokriće troškova te ona predstavlja granicu između dobitka i gubitka. Osobine točke pokrića Kako je ranije navedeno, u točki pokrića se vrši izjednačavanje prihoda i rashoda te odavde nosi naziv prag ekonomičnosti, jer je poznato da navedeni ekonomski princip i počiva na odnosu prihoda i rashoda. Na točki pokrića nema ni dobitka ni gubitka, odnosno financijski rezultat poslovanja jednak je nuli. Analizom točke pokrića može se doći do sigurnosnih koeficijenata (stopa), koji pokazuju koliko neki poduzetnički pothvat može 3
podnijeti djelovanje negativnih utjecaja na prihodnu i troškovnu stranu, a da se pri tome ne posluje s gubitkom. (Cerović, Hotelski menadžment, 2003; str. 338.) Neke od osobina točke pokrića su: pretpostavlja primjenu obračuna po (djelomičnim) varijabilnim troškovima, jednostavno se prikazuje grafički, lako se definira numerički, pogodna za prezentiranje ekonomskih učinaka određene poslovne odluke, omogućava utvrđivanje novih odnosa koji nastaju primjenom samo jednog ili većeg broja parametara, prijelaz iz zone gubitka u zonu dobitka, pruža informaciju o tome koji je postotak količine prodaje potrebno dostići da bi se mogli pokriti svi varijabilni i fiksni troškovi (Perišić,Janković, Menadžersko računovodstvo hotela, 2006; str 261. 262.) Značaj točke pokrića Točka pokrića kao instrument koristi relevantne informacije od značaja za planiranje i kontrolu rezultata razdoblja. One su potrebne za uže organizacijske cjeline (organizacijske jedinice, centri odgovornosti, operativni segmenti, segmenti djelatnosti, zemljopisni segmenti, procesi, aktivnosti i sl.) i kraća vremenska razdoblja, sukladno potrebama nižih hijerarhijskih razina menadžmenta, unutar izvođačkog sustava (primjerice hotela). Primjenom izračuna po djelomičnim troškovima osiguravaju se metodološke pretpostavke za utvrđivanje točke pokrića, na onom stupnju iskorištenja kapaciteta gdje se izjednačuju ukupni prihodi s ukupnim troškovima, a to je točka u kojoj primjerice, hotelsko društvo prelazi iz zone gubitka u zonu dobitka. Značajna je točka pokrića u različitim fazama planiranja, posebno kao instrument procjene vrijednosti i doprinosa pojedinih alternativa u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Njena uloga se pri tome razlikuje ovisno o ciljevima koji menadžeri žele postići. Kao najvažnije pretpostavke primjene koncepta doprinosa pokrića ističu se: "fiksni troškovi u analiziranom razdoblju trebaju biti apsolutno fiksni, odnosno ne mjenjaju se u čitavom analiziranom intervalu, pa se grafički mogu prikazati kao pravac paralelan s apscisom, 4
varijabilni troškovi u analiziranom razdoblju moraju biti proporcionalno varijabilni, nabavne cijene sredstava za proizvodnju (inputi) u analiziranom razdoblju moraju biti stalne, prodajne cijene proizvoda i usluga u analiziranom razdoblju moraju biti stalne, struktura proizvoda i usluga u analiziranom razdoblju mora biti stalna, sve što se proizvede u analiziranom razdoblju mora biti i prodano." (Dvorski, S., Poslovna ekonomija, 2007., str 188.) Analiza točke pokrića je posebno korisna u situacijama kada je neophodno procijeniti raspon zadovoljavajućih ciljeva, odnosno gornje i donje granične vrijednosti. U svakom slučaju, informacije dobivene putem analize točke pokrića prikazuju kritične situacije, koje su posebice bitne za utvrđivanje minimalnih uvjeta ili za ostvarivanje općeg cilja. 2.2. Doprinos pokrića i stopa doprinosa pokrića Doprinos pokrića predstavlja razliku prihoda realizacije i varijabilnih troškova, koja mora biti dostatna za pokriće fiksnih troškova i doprinositi rezultatu razdoblja. Razlika između doprinosa pokrića i točke pokrića je u tome što točka pokrića predstavlja odnos troškova i prihoda u kojem je rezultat jednak nuli. (Peršić, Janković, Menadžersko računovodstvo hotela, Zagreb, 2006. 608) Stopa doprinosa pokrića tu veličinu (doprinos pokrića) stavlja u relativan odnos s ukupnim prihodom, ona je pak značajna za usporedbu s okolinom. Veća stopa doprinosa znači veću sigurnost za pokriće fiksnih troškova i veći doprinos pozitivnom rezultatu. Postoji više načina izračuna ove stope: preko doprinosa pokrića i prihoda, preko varijabilnih troškova, fiksnih troškova. (Peršić, Točka pokrića kao izvor upravljačkih informacija za hotelski menadžment, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2012., 12) Temeljem relativnih odnosa koji se ostvaruju u točki pokrića, moguće je utvrditi odnose prihoda, troškova i rezultata razdoblja koji se reflektiraju na planirani stupanj iskorištenja kapaciteta. Na razini točke pokrića se relativno učešće doprinosa pokrića pojedine grupe učinaka 5
sagledava ovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta, jer s porastom stupnja korištenja kapaciteta, relativno značenje fiksnih troškova pada, pošto se oni prevaljuju na veći broj učinaka. 2.3. Izračun točke pokrića i doprinosa pokrića Za izračun točke pokrića potrebno je sve troškove poslovanja određenog razdoblja razgraničiti na fiksne ili stalne i varijabilne ili promjenljive troškove. Fiksni su troškovi oni koji ostaju nepromijenjeni bez obzira na razinu iskorištenosti kapaciteta, dok su varijabilni ili promjenljivi oni troškovi čija razina ovisi o stupnju iskorištenja kapaciteta. Drugim riječima, fiksni troškovi razdoblja su indiferentni na razinu iskorištenosti kapaciteta. S druge pak strane, varijabilni troškovi rastu proporcionalno s porastom iskorištenja kapaciteta. Doprinos pokrića utvrđuje se kao postotak od prihoda od prodaje. Odražava učinke promjene prihoda od prodaje na dobit: Stopa marže kontribucije = Jedinična marža kontribucije/prodajna cijena po jedinici Pokazuje za koliki se postotak promijeni dobit u odnosu na promjenu prihoda od prodaje: Marža sigurnosti jest: Model točke pokrića koristi se kao alat za planiranje i donošenje odluka u kratkom roku (kratki rok pretpostavlja da se kapaciteti proizvodnje neće mjenjati, tako da neće biti promjena fiksnih troškova). Također, zbog kratkog se roka pretpostavlja da se prihodi i troškovi kreću linearno, odnosno da su prodajne cijene i troškovi konstantni i predvidljivi, tako da nema nesigurnosti u predviđanju budućih kretanja cijena. Struktura proizvoda i usluga može biti konstantna kada je riječ o jednom proizvodu ili usluzi, ali kada je riječ o više njih, teško je predvidjeti njihovu zastupljenost u budućoj proizvodnoj strukturi. 6
Graf 1: Točka pokrića Izvor: Peršić, M;Zagreb, 1993; str. 93. Graf pokazuje da je u točki pokrića neto dobitak jednak nuli. Razmak između linija ukupnih prihoda i ukupnih troškova desno od točke pokrića predstavlja dobitak i obrnuto, lijevo od točke pokrića predstavlja gubitak. Dakle, ukupni su troškovi zbroj fiksnih i varijabilnih troškova te poduzeće, kako bi poslovalo rentabilno, mora imati ukupne prihode veće od zbroja tih troškova. Kada su prihodi jednaki troškovima, poduzeće se nalazi u točki pokrića, što je na grafu prikazano kao kritična količina prodaje, jer ispod te razine prodaje poduzeće posluje negativno. Za razgraničenje fiksnih i varijabilnih troškova ne postoje strogo propisane metode već se koristi subjektivna metoda, koja uzima u obzir stalnost, odnosno promjenjivost pojedinih troškova u određenom razdoblju (poslovna godina). Primjerice troškovi režije (uprave i administracije) spadaju u fiksne troškove, jer se ne mjenjaju u nekom kraćem razdoblju i ne ovise o razini iskorištenja kapaciteta. Nadalje, u fiksne troškove spada amortizacija stalnih (osnovnih) sredstava kao i unaprijed ugovorena visina bruto plaća, članarine za članstvo u strukovnim institucijama, porezi (porez na tvrtku i slično) i doprinosi (komunalni doprinos) itd. U varijabilne troškove spadaju svi oni troškovi koji su izravno povezani s proizvodnjom ili usluživanjem, kao što su primjerice nabavna vrijednost sirovina, repromaterijala, rezervnih djelova te utrošak struje i drugih energenata, tehnološke vode, troškovi tekućeg održavanja, proizvodne usluge drugih, stimulativni (varijabilni) dio plaće (nagrađivanje prema učinku) itd. 7
Utvrđivanje točke pokrića i doprinosa pokrića može se izvršiti na 2 načina, a to su analitičkom metodom te grafičkom metodom. (Dvorski, 2007., str. 188.) Analitička metoda utvrđivanja točke pokrića Analitička metoda utvrđivanja točke pokrića omogućava matematičko utvrđivanje obujma proizvodnje na pragu ekonomičnosti, stupnja iskorištenosti kapaciteta, stupnja i raspona sigurnosti kao i niza drugih izvedenih podataka. Dakle, primjenom matematičkih formula moguće je utvrditi naturalne i vrijednosne pokazatelje točke pokrića. Analiza točke pokrića nalazi svoje mjesto u procesima donošenja strateških odluka u procesima planiranja i kontrole. Potrebno je napomenuti da se kod izračuna točke pokrića koriste samo operativni prihodi i rashodi (prihodi i rashodi iz redovitih aktivnosti poduzeća) te sukladno tome predstavlja model koji želi ustanoviti koliko je proizvoda ili usluga potrebno proizvesti i prodati kako bi se ostvarili svi rashodi iz istih aktivnosti. Dakle, u računanju točke pokrića nema niti financijskih niti izvanrednih prihoda i rashoda, a ne razmatra se niti utjecaj poreza. (Dvorski, 2007., str. 190.) Odstupanje od točke pokrića na dolje ili na gore može u procesu planiranja dovesti do napuštanja određenih alternativa (u slučaju da nije moguće provođenje korekcije cilja). U navedenom leži najznačajniji doprinos točke pokrića u procesu planiranja. Rashode iz redovitih aktivnosti treba podijeliti na fiksne i varijabilne, odnosno na one koji se s obzirom na promjene količine proizvodnje mjenjaju te one koji ostaju nepromijenjeni. Funkcija ukupnih troškova Sukladno tome, funkciju ukupnih troškova moguće je prikazati na slijedeći način: UT = vt x Q + FT UT => ukupni trošak vt => varijabilni trošak po jedinici Q => količina proizvoda FT => ukupni fiksni troškovi Dakle, prema ovoj jednadžbi ukupni troškovi ovise o visini fiksnih troškova te veličini jediničnih varijabilnih troškova i količini proizvedenih učinaka. 8
Funkcija ukupnih prihoda S druge pak strane, funkcija ukupnih prihoda predstavlja se kao umnožak količine proizvoda i prodajne cijene po jedinici proizvoda, pa će stoga ukupni prihod biti linearno ovisan o količini proizvedenih i prodanih učinaka. UP = pc x Q UP=> ukupni prihod pc => prodajna cijena po jedinici proizvoda Q => količina proizvoda Izjednačavanje funkcije ukupnih prihoda i rashoda S obzirom da koncept točke pokrića zahtijeva onu razinu količine proizvodnje koja izjednačava ukupne prihode i troškove, za dobivanje i utvrđivanje točke pokrića matematičkom metodom potrebno je izjednačiti funkciju prihoda i rashoda: UP = UT pc x Q = vt x Q + FT pc x Q vt x Q = FT (pc vt) x Q = FT Izraz (pc vt) x Q predstavlja tzv. maržu kontribucije ili doprinos pokrića u masi, a pokazuje koliko poslovnog rezultata poduzeća ostaje za pokrivanje fiksnih troškova kada se od ukupnog prihoda oduzmu ukupni varijabilni troškovi. Izraz pc vt govori koliko svaka prodana jedinica pridonosi pokriću fiksnih troškova, a naknadno i određenom pozitivnom rezultatu. Budući da se točka pokrića ostvaruje tek kada je ukupni doprinos pokrića jednak visini fiksnih troškova (Dvorski, 2007., str. 191.) Točka pokrića izražena količinom proizvoda Točka pokrića izražena količinom proizvoda može se napisati kao: Navedena jednadžba predstavlja standardni način utvrđivanja količine proizvoda (Q) koju je potrebno proizvesti kako bi poduzeće poslovalo s nultim rezultatom iz redovitih aktivnosti. 9
Točka pokrića izražena potrebnom visinom ostvarenog prometa Točka pokrića može se, osim količinom prodanih proizvoda, definirati i potrebnom visinom ostvarenog prometa poduzeća. Za izvođenje te formule potrebno je formulu s obje strane pomnožiti sa prodajnom cijenom. Kada se izraz pc vt podijelili s pc, dobije se sdp = stopa doprinosa pokrića, koja pokazuje koliko se marginalne kontribucije ostvaruje po prodanoj jedinici proizvoda. Dakle, u ovome slučaju UP predstavlja visinu ravnotežnog prihoda, odnosno prometa kojeg poduzeće mora ostvariti kako bi rezultat iz redovitih aktivnosti bio jednak nuli. Točka pokrića troškova izražena u postotku iskorištenosti kapaciteta Točka pokrića troškova izražena u postotku iskorištenosti kapaciteta dobije se iz odnosa potrebne količine učinaka i kapaciteta (Qpt%): Izračunavanje točke pokrića troškova u slučajevima kad su promjenjivi troškovi neproporcionalni, otežano je zbog činjenice što se ne zna Qpt, a to se upravo i traži, pa se ne može znati ni koeficijenti reagibilnosti promjenljivih troškova. U takvim slučajevima izračunati Qpt nije točan i može predstavljati samo orijentacijsku točku za donošenje potrebnih ocjena. A ako se želi točniji Qpt ponovo ga treba izračunati s prosječnim promjenjivim troškovima korigiranim s koeficijentom reagibilnosti. Q pt =c x Q pt Točka pokrića troškova izražena u visini prihoda (Cpt) može se dobiti kada je poznat Q pt, jednostavno množenjem točke pokrića troškova izražene u količini učinaka s prodajnom cijenom učinka. Točku pokrića troškova izraženu u visini prihoda treba shvatiti kao jednu orijentacijsku točku jer ta točka nije sasvim točna. 10
Grafička metoda utvrđivanja točke pokrića S obzirom da analiza točke pokrića pokazuje odnose između opsega proizvodnje (u konkretnom slučaju opseg broja usluga u hotelskom poduzeću), prihoda, troškova i prihoda, moguće ju je prikazati i grafički. Grafičkim putem je moguće prikazati potrebnu količinu proizvoda koju je potrebno proizvesti i prodati, a kako bi se pomoću te količine pokrili postojeći troškovi kao i stupanj iskorištenja kapaciteta na kojem se ostvaruje navedena granična proizvodnja. Također, grafička metoda pruža uvid u kretanje prihoda i rashoda. S obzirom da je u točki pokrića dobitak jednak nuli, tek daljnjim povećanjem broja usluga stvara se višak prihoda nad rashodima. Graf 2: Prikaz točke pokrića preko jediničnih vrijednosti Izvor: Točka pokrića, www.scribd.com S povećanjem količine ostvarene proizvodnje odnosno stupnja iskorištenja kapaciteta, krivulja prosječnih troškova je padajuća. Kontinuirano opadanje troškova predstavlja posljedicu pretpostavke da se krivulja prosječnih troškova sastoji od dvije komponente od apsolutno jediničnih troškova i jediničnih proporcionalno varijabilnih troškova. Degresivni razvojni tok ukupnih prosječnih troškova prvenstveno je rezultanta kretanja jediničnih fiksnih troškova, koji opadaju s povećanjem ostvarene proizvodnje. Jedinična prodajna cijena je uvijek ista u uvjetima savršene konkurencije, te je zato predstavljena vodoravnom linijom. Točka pokrića može se ostvariti na nižim ili višim stupnjevima iskorištenosti kapaciteta, što ovisi o mnogobrojnim čimbenicima na koje poduzeće ne može utjecati, kao što su tržište, konkurencija, kupovna moć, ponuda, potražnja i brojni drugi. Međutim, točka pokrića ovisi i o unutarnjim čimbenicima na koje poduzeće može ali i mora utjecati, kao što su raspoloživa sredstva, kadrovi, organizacija poslovanja i slično. (Cerović, 2003., str. 338.) Vrijednost proizvodnje na grafikonu, odnosno točka presjeka krivulje troškova i pravca kojim se prikazuje jedinična prodajna cijena, predstavlja jediničnu točku pokrića, odnosno ona predstavlja obujam proizvodnje kod kojeg dolazi do izjednačavanja prodajne 11
cijene s jediničnim, prosječnim troškovima. Analiza točke pokrića pokazuje što se događa, kao posljedica različitih poslovnih odluka, u pogledu promjene troškova i prihoda, čime se omogućuje menadžmentu sagledavanje učinaka svojih odluka, a koje se odnose na visinu fiksnih i varijabilnih troškova, plasmana proizvoda, doprinos pokrića i ostalo. Grafička se metoda primjenjuje kada je dovoljan jednostavan globalni pregled te kada nije potreban detaljni numerički pristup. Prikazuje se samo jedan pravac koji pokazuje utjecaj promjene razine aktivnosti (outputa) na dobit (gubitak). Grafička metoda može imati tradicionalni i kontribucijski pristup. Kod tradicionalnog pristupa se uz krivulje ukupnih prihoda i ukupnih troškova prikazuje i krivulja fiksnih troškova (graf broj 3.). Kada je riječ o kontribucijskom pristupu, tada se uz krivulje ukupnih troškova i prihoda prikazuje i krivulja varijabilnih troškova (graf broj 4.). Graf 3: Tradicionalni pristup grafičke metode Izvor: Cerović, Z; 2003;str. 338. Graf 4: Kontribucijski pristup grafičke metode Izvor: Cerović, Z;2003; str. 338. 12
U točki pokrića se sa ukupnim ostvarenim prihodima pokrivaju svi nastali troškovi (rezultat razdoblja je nula), što podrazumijeva da je potrebno ostvariti viši stupanj iskorištenja kapaciteta kako bi se ostvario pozitivan rezultat. Točka pokrića je prema tome presudan trenutak prelaska iz zone gubitka u zonu dobitka. Koordinacijom internih procesa potrebno je osigurati što kraći vremenski tok od nabave preko proizvodnje do realizacije. Menadžment poduzeća mora donositi takve poslovne odluke koje će unaprijediti asortiman i kvalitetu ponude, poboljšati organizacijski ustroj, primijeniti inovativna rješenja, pronaći nove prodajne kanale, racionalizirati troškove, povećati prihode i slično. Sve su to preduvjeti dostizanja točka pokrića na što nižem stupnju iskorištenja kapaciteta, a radi što ranijeg ulaska u zonu dobitka. 13
3. Primjena koncepta doprinosa pokrića u hotelijerstvu Ovo poglavlje objedinjuje sljedeće djelove koji su na sistematiziran način povezani i objašnjeni: pretpostavke oblikovanja modela točke pokrića za hotelsko društvo, točka pokrića u hotelskoj industriji te značenje doprinosa pokrića iz izvještaja sastavljenih po standardima sustava USALI. 3.1. Pretpostavke oblikovanja modela točke pokrića za hotelsko poduzeće Financijska isplativost, odnosno profitabilnost ulaganja u hotele svakodnevnim je predmetom rasprava među investicijskim projektantima, ulagačima i bankarima. Činjenica je da je hrvatska hotelska industrija, osobito turističko hotelijerstvo nisko profitabilna djelatnost, što je posljedica velikih ulaganja, visokih fiksnih troškova i niskog stupnja zauzeća smještajnih i restoranskih kapaciteta, odnosno sezonskog karaktera poslovanja. Zadatak je menadžerskog računovođe da slijedi tokove izvođačkog, informacijskog i upravljačkog sustava hotela, koje proizlaze iz specifičnosti robnih, financijskih i informacijskih tokova u internim radnim procesima i aktivnostima. Isti su uvjetovani vrstom i asortimanom učinaka (proizvoda i usluga), načinom njihove ponude i plasmana, te mogućnostima njihove interne i eksterne tržišne valorizacije. Uz uvažavanje metodoloških pretpostavki koje nudi instrumentarij utvrđivanja točke pokrića, potrebno je sagledati specifičnosti nastanka prihoda, troškova i parcijalnih rezultata u specifičnim uvjetima poslovanja hotelskog društva odnosno njegovih užih organizacijskih djelova (segmenata) u kratkom roku. (Peršić, 2012., str. 8) Navedeni pristup je moguće osigurati bez većih poteškoća, jer je osnovna djelatnost poduzeća proizvodno-uslužni proces (u pravilu bez zaliha), kapacitet je poznat i ne mjenja se u kratkom roku (fiksni troškovi), prodajne cijene se uglavnom dogovaraju najmanje godinu dana unaprijed, a značajan dio varijabilnih troškova se egzaktno može mjeriti (standardi, normativi i ostalo). Kako bi se izračunala točka pokrića, potrebno je odrediti fiksne troškove i stopu doprinosa pokrića. Za potrebe izračuna točke pokrića mješoviti troškovi moraju se razdijeliti na fiksne i varijabilne elemente. 14
Poznato je da su hoteli i gastronomska poduzeća naročito intenzivni po stalnim sredstvima i osoblju. Time je u ovim poduzećima zastupljen veliki udio fiksnih troškova, koji ostavljaju malo prostora za manipuliranje varijabilnim troškovima. Drugim riječima, varijabilne troškove treba reducirati što je moguće više kako bi se mogla postići konkurentna cijena usluge i ekonomski održivo upravljanje poduzećem. U hotelijerstvu je udio fiksnih troškova od 70% u ukupnim troškovima izuzetno velik. To znači da se nulta točka, odnosno poslovanje na nultoj točci dostiže relativno kasno. Empirijske vrijednosti u ovoj branši pokazale su da se poslovanje na nultoj točki dostiže tek nakon 55% iskorištenosti kapaciteta soba (cca. 200 dana u godini puna iskorištenost kapaciteta). Kretanje ukupnih troškova u velikoj je mjeri određeno (uvjetovano) fiksnim troškovima. Istraživanja su pokazala da smanjenje prihoda za jednu jedinicu za sobom povlači pet puta veće smanjenje dobiti. 3.2. Značenje doprinosa pokrića iz izvještaja sastavljenih po sustavu USALI Sustav USALI predstavlja suvremeni koncept izvještavanja u hotelijerstvu, a podržava sustav praćenja i izvještavanja u hotelijerstvu koji je odgovorio zahtjevima menadžmenta za kvalitetnim informacijama. Standardi izvještavanja o internim rezultatima u svjetskoj hotelskoj industriji (eng. Uniform System of Accounts for the Lodging Industry USALI) poznati su od 1996. godine. Sastoji se od 32 standarda koji omogućavaju lakše sagledavanje prihoda, troškova i cjelokupnog poslovanja hotela. (Perišić, Janković, Menadžersko računovodstvo hotela, Zagreb, 2006, str. 321) USALI je sustav prilagođen informacijskim zahtjevima menadžmenta svih hijerarhijskih razina odlučivanja, ali posebno srednjoj razini menadžmenta, jer osigurava informacije za ostvarenje načela odgovornosti. Radi se o sustavu koji ima dugu tradiciju, koji je prilagođen informacijskim zahtjevima internih i eksternih korisnika, a danas je prihvaćen od većine zemalja pa tako i Hrvatske. Računovodstvene informacije o internim rezultatima temelje se na jedinstvenom sustavu prepoznavanja, bilježenja, klasifikacije, organizacije i objavljivanja. Taj sustav funkcionira kao kriterij za eksternu procjenu internih rezultata poslovanja. Od posebnog značenja za menadžment hotelskih poduzeća je činjenica da metoda USALI nudi smjernice za raspored troškova po segmentu (centri odgovornosti koji mogu biti organizirani kao troškovni, prihodovni, profitni i investicijski, uvažavajući specifičnost 15
hotelijerske djelatnosti) i po načelu odgovornosti. Rezultat segmenta se računa tako da se poslovni prihodi segmenta umanjuju samo za one troškove koji se nedvojbeno mogu pripisati segmentu, tj. one koji se mogu dovesti u direktnu vezu sa poslovanjem segmenta. S druge strane, neraspoređeni operativni rashodi poput troškova marketinga, korištenje i održavanje imovine, najam, osiguranje, amortizacija i porez na imovinu, ne terete prihode segmenta već ukupni rezultat. Ovakav pristup vrednovanju rezultata segmenta odabran je zbog unificiranosti obračuna, a u cilju usporedivosti poslovnih jedinki, te povezivanja prihoda i troškova segmenta neposredno s poslovnom odlukom njegovog menadžera. Dakle, cilj je osigurati informacije o uspješnosti svakog od centara odgovornosti i to na način da se svaki nastali poslovni događaj evidentira na mjestu gdje se spomenuta aktivnost dogodila. Korisno je stoga što identifikacija svih troškova u poslovanju stavlja uporabu resursa u odgovornost menadžera i (njihova troškovna komponenta) što menadžera tjera na promišljanje o uzrocima i posljedicama nastanka troškova i njihovog utjecaja na konačni rezultat. Time se pažnja menadžera segmenta usmjerava i na zajedničke troškove pomoćnih odjeljenja (troškovnih centara, pomoćnih mjesta troška) koji se dodjeljuju segmentu. Budući da umanjuju rezultat segmenta za koji on odgovara, predstavljaju ujedno i poticaj kontrole tih troškova. Raspored troškova treba biti sastavni dio kontrole i revizije, a kao pretpostavka realnijeg izvješćivanja o rezultatima segmenata po metodi USALI, budući da će osnova za raspored troškova biti različita za poslovne jedinice. Koji god pristup se odabere, on mora sustavno i logično odražavati uporabu resursa. Ovakav način evidentiranja i identifikacije troškova uvelike olakšava uvođenje i razvoj kontrolinga u hotelsko poduzeće, a razlog tome je činjenica da takvo hotelsko poduzeće već posluje prema metodologiji koja zahtijeva razvijeni računovodstveni sustav, razvijenu i cjelokupnu informatičku podršku, decentralizirani organizacijski sustav te menadžment kojeg zanima uspješnost, odnosno neuspješnost te mjesta njihovog generiranja. Hotelska poduzeća koja ne primjenjuju USALI metodu i nemaju razvijenu funkciju kontrolinga teško mogu osigurati dugoročnu uspješnost, jer u pravilu ne funkcioniraju na prethodno spomenutim načelima, te ne donose odluke na temelju egzaktnih i pravilnih informacija. 16
Odvajanje troškova pomoću jedinstvenog sustava poslovnog obračuna U skladu sa USALI metodom izvještavanja moguće je poduzeće podijeliti prema mjestima nastajanja troškova, pri čemu se za svako mjesto nastajanja troškova izračunavaju svi utrošci, uključujući i troškove osoblja. Na strani troškova razlikuju se troškovi koji su zavisni od dinamike poslovanja i oni koji to nisu. U prvu grupu ubrajaju se npr. robni troškovi, osoblje, energija itd. te su to troškovi koji nastaju uslijed poslovanja hotela. Druga grupa troškova prouzrokovana je nekretninama (hipoteka, plaćanje tarifa za zemljište itd.). Prema tome, najvažniji troškovi mogu se podijeliti na način kako je prikazano na slici broj 1. Slika 1: Prikaz podijela troškova Podjela troškova Troškovi koji zavise od dinamike poslovanja Troškovi koji ne zavise od dinamike poslovanja Izravni Neizravni - osoblje u odjelu -administrativno osoblje - hipoteka - higijena... - energija - upravni odbor - reklama - osiguranje od požara - održavanje... - kamate... Izvor: Dr. Hank-Haase&Co., Wiesbaden, str. 11 Kako prihode, tako je i troškove potrebno, što je moguće više rasporediti po pojedinim odjelima (poslovnim jedinicama) poduzeća, kako bi se što preciznije mogla analizirati ekonomičnost pojedinačnih poslovnih jedinica. U ovu vrstu troškova uvrštavaju se svi troškovi koji zavise od dinamike poslovanja do poslovnog rezultata. Ovdje nisu uvršteni troškovi stalnih sredstava kao što su kamate ili amortizacija. Troškovi osoblja dodjeljuju se pojedinačnim odjelima poduzeća. Pojedini odjeli vrše funkciju više poslovnih jedinica, te se kao takvi ne mogu jasno svrstati u odjel za logistiku ili restoran (npr. tehnika, uprava, prodaja, knjigovodstvo). Ukoliko se određeni troškovi osoblja ne mogu pridružiti nekom profitnom centru kao npr. logistika, jelo i piće, sporedni odjeli, onda ih je potrebno rasporediti na određene troškovne centre kao npr. marketing ili administrativni odjel. Troškovi osoblja sastoje se iz bruto plaća i svih drugih troškova u vezi s osobljem, kao što su zakonski propisani doprinosi na i iz plaće, socijalno osiguranje, dobrovoljni socijalni izdaci (npr. premije), putni troškovi i slično. 17
Robni troškovi hotelskog poduzeća su, prije svega, svi troškovi koji nastaju u odjelu hrane i pića. Robni troškovi za interne prilike, kao što je jelo i piće za osoblje, pozivnice/čašćenje u okviru PR-aktivnosti prebacuju se na određena mjesta nastajanja troškova (osoblje, oglašavanja). Nadalje, robni troškovi su troškovi prodaje u sporednim odjelima poduzeća (npr. kiosk, kozmetički salon), odnosno robni troškovi artikala i proizvoda koji se prodaju u ovim sporednim odjelima hotela. Najpreciznije je izračunati kvotu upotrebe / utroška robe u odnosu na prognozirani promet. Visina kvote upotrebe / utroška robe znatno oscilira od jedne do druge vrste poduzeća. Nju je potrebno odrediti na osnovu kalkulacije u vlastitom poduzeću i za naredne periode definirati kao cilj poslovanja. Vezano za administraciju, ovdje su obuhvaćeni svi troškovi koji su u vezi s administracijom poduzeća. U ovu kategoriju, između ostalog, ubrajaju se telefonska pretplata, troškovi štampanja, advokatski troškovi, članarine u stručnim udruženjima, provizija za kreditne kartice. U ovu skupinu troškova ne uključuju se administrativni troškovi imovinskih društava. U poziciji "administracija i generalno" iskazani su direktni troškovi koji se pridružuju pojedinim odjelima poduzeća, kao npr.: u odjelu logistike: troškovi praonice, sredstva za čišćenje, sapun za gostinjske sobe, šampon, cvijeće i dekoracije, vješalice za garderobu, u restoranu i baru: štampanje meni-karte i karte pića, troškovi praonice, papirne salvete, troškovi sitnog inventara u upotrebi (čaše, porculan, ugostiteljski tekstil, stolnjaci, pamučne salvete), pribor za jelo, cvijeće i dekoracije, muzika. Troškovi marketinga podrazumijevaju sve troškove koji nastaju npr. prilikom štampanja prospekata, oglasa, angažiranja fotografa, putni troškovi u vezi s marketing prodajom, pozivnice za poslovne partnere, pokloni za kupce, troškovi učešća na sajmovima, provizije za putne manifestacije, troškovi održavanja internet stranice i slično. Pod renoviranjem i održavanjem podrazumijevaju se troškovi koji nastaju uslijed popravaka u vezi s uljepšavanjem poduzeća, renoviranje u manjem obujmu i održavanje aparata i mašina. Ovi troškovi podjednako zavise od starosti i tehničke opremljenosti poduzeća. U ovu kategoriju ne uvrštavaju se troškovi renoviranja zgrade poduzeća, velikih mašina i postrojenja, kao i periodično obnavljanje namještaja i kompletno renoviranje. Pozicija troškova energije, osim čistih energetskih troškova, sadrži i troškove vode, ispuštanja otpadnih voda i odvoz otpada. 18
Popravke u svrhu osiguranja kao i renoviranja koja prelaze okvire nadoknade normalne iskorištenosti kao što su novo dizajniranje interijera restorana, novi namještaj u gostinjskim sobama itd. financiraju se iz rezervi za održavanje. Troškovi poslovanja pridružuju se sljedećim vrstama prihoda (Troškovi pod kontrolom? Efikasan menadžment troškova u ugostiteljskoj djelatnosti, 2012.): prihodi iz logistike: prilikom izračunavanja prihoda logistike moraju se razlikovati sljedeće kategorije: cijena koja je izložena i objavljena u sobi; cijena sobe koju gost uistinu plaća i prihod iz sobe (engl. Average Room Rate, ARR) koji poduzeće može knjižiti kao neto prihod nakon odbijanja poreza, rabata i djela prihoda ostvarenog po osnovu doručka. prihodi iz jela i pića: prihod iz jela i pića izračunava se zavisno od broja gostiju i obuhvaća doručak, ručak / večeru ili tokom kongresa i seminara tzv. snabdijevanje jelom i pićem tokom pauze. Nadalje, u obzir se uzima prihod iz jela i pića koje se prodaje tranzitnim turistima kao i prijateljima. sporedni prihodi: sporedni prihodi obuhvaćaju prihode iz PTT usluga (telefon u hotelu), najamnine za kongresne sale, prihodi iz iznajmljivanja vitrina (npr. iznajmljivanje vitrina za izložbu umjetničkih slika), prihodi iz iznajmljivanja podzemne garaže kao i prihodi iz ostalih pratećih odjela hotela (wellness, kozmetički salon i ostalo). 19
4. Analiza točke pokrića i doprinosa pokrića na primjeru hotela Wellness hotel Aurora jedan je od 5 hotela u portfelju Jadranka hoteli d.o.o. koja je članica grupacije Jadranka dioničarskog društva. Jadranka d.d. je u 2012. slavila 65 godina pružanja zadovoljstva svojim gostima i kupcima, te zadovoljstva stvaranja i građenja tvrtke, grada i boljih životnih uvjeta radnika Jadranke, ali i svih stanovnika Lošinja. Upravo je Jadranka hoteli d.o.o. (68,36% vlasništvo Jadranka d.d., Mali Lošinj i 31,64% vlasništvo EBRD London) najprepoznatljivije ime i poveznica sa onime što Jadranka d.d. predstavlja. 4.1. Osnovni podaci o poslovanju i ljudski potencijali Jadranka hoteli d.o.o Tablica 1: Osnovni podaci o poslovanju Jadranka hoteli d.o.o Naziv Adresa Jadranka hoteli d.o.o Dražica 1, 51550 Mali Lošinj OIB 25295166877 Osnovna djelatnost Vlasništvo Temeljni kapital Uprava Nadzorni odbor Resursi Izvor: www.jadranka.hr Ugostiteljstvo (smještaj i prehrana) 68,36% vlasništvo Jadranke d.d. Mali Lošinj, 31,64% vlasništvo EBRD London 425.754.800,00 kn uplaćen u cijelosti Predsjednik Uprave Damir Mlacović Sanjin Šolić, Julian Healy, Neda Telišman-Košuta, Ivica Čačić, Neven Ivandić Jadranka hoteli d.o.o. raspolaže s hotelima Aurora, Vespera, Bellevue, Punta, Helios, Alhambra, te vilama, restoranima i brojnim sportskim objektima. Ukupni smještajni kapacitet tvrtke dostiže 1.585 smještajnih jedinica ili 3.500 kreveta. Strategija ljudskih potencijala u Jadranka hoteli d.o.o obuhvaća planiranje, selekciju, zapošljavanje, obuku, treninge i edukaciju, praćenje i nagrađivanje, te kontinuirano profesionalno obrazovanje i promoviranje kadrova. Obuka i edukacija kadrova se organizira putem in house radionica vlastitim stručnjacima kao i angažiranjem vanjskih stručnjaka kroz praktične treninge i teoretska predavanja. 20
U Jadranka hoteli d.o.o zaposleno je 524 stalnih radnika. Osnovni cilj strategije ljudskog potencijala je zadovoljstvo i motiviranost radnika koji za posljedicu ima zadovoljstvo gostiju, kupaca i ostvarenje naših poslovnih planova. Doneseni akcijski planovi daju veliku važnost edukaciji i formiranju posebnog edukacijskog odjela. Kapacitet grupe Jadranka hoteli d.o.o je 1.585 smještajnih jedinica ili 3.500 kreveta. Shematski prikaz grupe Jadranka hoteli d.o.o. prikazan je na slici broj 2. Vidljivo je da Jadranka hoteli d.o.o raspolažu s hotelima Aurora, Vespera, Bellevue, Punta, Helios, Alhambra, te vilama, restoranima i brojnim sportskim objektima. Slika 2: Shematski prikaz grupe Jadranka hoteli d.o.o Jadranka hoteli d.o.o. Aurora Vespera Bellevue Punta Helios Alhambra Vile, restorani 4.2. Pokazatelji poslovanja Jadranka hoteli d.o.o Pokazatelji se izvode da bi se dobile informacije potrebne za donošenje odluka, upravljanje poslovanjem i razvojem poduzeća. Ovisno o korisniku financijskih izvještaja izvode se i financijski pokazatelji. Tako da kod odobravanja kratkoročnih kredita najveću ulogu u donošenju odluke za banku ima trenutačna financijska pozicija te bliska budućnost (pokazatelji likvidnosti), dok je za dugoročne investitore važnija efikasnost poslovanja, dugoročna profitabilnost i stabilnost poslovanja. Za menadžment poduzeća su važni svi aspekti financijske analize zbog potrebe da osigura kratkoročnu i dugoročnu stabilnost poduzeća te profitabilnost nužnu za podmirenje obveza. Nadalje, menadžment mora osigurati sredstva za isplatu dividende te određeni dio sredstava kao zadržanu dobit potrebnu za razvoj poduzeća. Važno je napomenuti da pokazatelji sami za sebe ne govore mnogo. Da bi ih se moglo kvalitetno interpretirati i iskoristiti u poslovanju, potrebno ih je usporediti sa nekim baznim veličinama. To uglavnom može biti usporedba sa planiranim pokazateljima za promatrano razdoblje, kretanje pokazatelja u nekom vremenskom razdoblju, veličina pokazatelja u sličnom poduzeću ili prosječna vrijednost pokazatelja grupe sličnih poduzeća. 21
Pokazatelji likvidnosti Likvidnost je sposobnost poduzeća da podmiri kratkoročne obveze iz tekuće aktivnosti. Ako poduzeće nije likvidno ono posluje s poteškoćama, nema dovoljno sredstava za nabavu sirovina i materijala, robe, za isplatu plaća, poreza i drugih obveza. Pokazatelji likvidnosti se koriste za mjerenje sposobnosti poduzeća da podmiri dospjele kratkoročne obveze, a utvrđuju se na temelju podataka obuhvaćenih u bilanci. Koeficijent trenutne likvidnosti stavlja u odnos novac i kratkoročne obveze i prikazuje u kojoj mjeri je poduzeće sposobno podmiriti kratkoročne obveze trenutno raspoloživim novcem. koeficijent trenutne likvidnosti = novac / kratkoročne obveze Koeficijent ubrzane likvidnosti stavlja u odnos novac uvećan za potraživanja sa kratkoročnim obvezama. koeficijent ubrzane likvidnosti = (novac + potraživanja) / kratkoročne obveze Koeficijent tekuće likvidnosti stavlja u odnos kratkotrajnu imovinu i kratkoročne obveze. Trebao bi biti veći od 2, što znači da kratkotrajna imovina mora biti barem dvostruko veća od kratkoročnih obveza, čime poduzeće izbjegava situaciju nepravodobnog plaćanja svojih obveza. koeficijent tekuće likvidnosti = kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze Koeficijent financijske stabilnosti predstavlja odnos dugotrajne imovine i zbroja kapitala i dugoročnih obveza. Trebao bi biti manji od 1 jer je povoljnije financirati kratkotrajnu imovinu iz djela dugoročnih izvora. Ako koeficijent raste, to je pokazatelj da se smanjuje likvidnost te financijska stabilnost poduzeća. koeficijent financijske stabilnosti (KFS) = dugotrajna imovina / (kapital + dugoročne obveze) Tablica 2: Parametri za izračun pokazatelja likvidnosti Jadranka hotela d.o.o Parametar 2010. 2011. Novac 422.629 kn 700.825 kn Kratkoročne obveze 13.791.571 kn 87.986.084 kn Kratkoročna potraživanja 4.536.430 kn 9.167.794 kn Kratkotrajna imovina 6.575.285 kn 11.417.349 kn Dugotrajna imovina 532.517.985 kn 527.921.956 kn Kapital 423.743.940 kn 430.327.034 kn Dugoročne obveze 96.836.492 kn 17.080.500 kn Izvor: Financijski izvještaji hotela Aurora 22
Kada je riječ o parametrima za izračun pokazatelja likvidnosti, najveća promjena je u povećanju kratkoročnih obveza, koje su porasle za čak 74,2 milijuna kuna, dok su se dugoročne obveze smanjile za 79,8 milijuna kuna. Dakle, riječ je očito o tome da su obveze koje su u 2010. godini spadale pod dugoročne u 2011. godini potpale u kategoriju kratkoročnih, jer im se dospijeće smanjilo na ispod godinu dana. To je dovelo do snažnog smanjenja pokazatelja likvidnosti, koji su prikazani u tablici broj 3. Tablica 3: Pokazatelji likvidnosti Jadranka hotela d.o.o Pokazatelj 2010. 2011. Koeficijent trenutne likvidnosti 0,03 0,01 Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,36 0,11 Koeficijent tekuće likvidnosti 0,48 0,13 Koeficijent financijske stabilnosti 1,02 1,18 Izvor: vlastiti izračun autora Iz prikazanoga je vidljivo da je likvidnost poduzeća dosta loša, jer su pokazatelji jako niski, te će menadžment poduzeća morati poduzeti znatne korektivne aktivnosti kako bi se pokazatelji doveli u zadovoljavajuće vrijednosti. Pokazatelji zaduženosti Pokazatelji zaduženosti pokazuju koliko se poduzeće financira iz tuđih sredstava. Najpoznatiji su koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog financiranja te koeficijent financiranja, koji se formiraju na temelju bilance i odražavaju statičku zaduženost. Ovi pokazatelji reflektiraju strukturu pasive i govore o tome koliki je dio imovine financiran iz vlastitog kapitala, a koliki iz tuđeg. Pomoću ovih pokazatelja moguće je utvrditi odnos tuđeg kapitala (obveza) i vlastitog kapitala. Koeficijent zaduženosti stavlja u odnos ukupne obveze i ukupnu imovinu. Što je ovaj koeficijent manji to je manja zaduženost poduzeća. koeficijent zaduženosti = ukupne obveze / ukupna imovina Koeficijent vlastitog financiranja stavlja u odnos kapital (glavnicu) i ukupnu imovinu. Pokazuje koliki je dio imovine financiran vlastitim kapitalom. Što je ovaj koeficijent veći to je stanje imovine bolje. koeficijent vlastitog financiranja = kapital / ukupna imovina 23
Koeficijent financiranja stavlja u odnos ukupne obveze i kapital. Prikazuje odnos tuđeg kapitala (obveza) i vlastitog kapitala (glavnice). Poželjno je da koeficijent bude što niži. koeficijent financiranja = ukupne obveze / kapital Stupanj pokrića stavlja u odnos glavnicu te dugotrajnu imovinu. Razmatra se pokriće dugotrajne imovine sa glavnicom. Poželjno je da pokazatelj bude što veći. stupanj pokrića = glavnica / dugotrajna imovina Tablica 4: Parametri za izračun pokazatelja zaduženosti Jadranka hotela d.o.o Parametar 2010. 2011. Ukupne obveze 110.628.063 kn 105.066.584 kn Ukupna imovina 539.093.270 kn 539.339.305 kn Glavnica 332.484.000 kn 332.484.000 kn Dugotrajna imovina 532.517.985 kn 527.921.956 kn Dugoročne obveze 96.836.492 kn 17.080.500 kn Izvor: Financijski izvještaji hotela Aurora Kada je riječ o parametrima koji se odnose na izračun pokazatelja zaduženosti, vidljivo je da su se ukupne obveze smanjile za 5,6 milijuna kuna, dok je istovremeno dugotrajna imovina pala za 4,6 milijuna kuna. Treba napomenuti i dugoročne obveze, koje su se smanjile za čak 7,8 milijuna kuna, jer su najvećim djelom prešle u kategoriju kratkoročnih obveza, zbog promjene roka dospijeća. Zbog svega navedenog nisu se značajnije mjenjali pokazatelji zaduženosti, prikazani u tablici broj 5. Tablica 5: Pokazatelji zaduženosti Jadranka hotela d.o.o Pokazatelj 2010. 2011. Koeficijent zaduženosti 0,21 0,19 Koeficijent vlastitog financiranja 0,62 0,62 Koeficijent financiranja 0,33 0,32 Stupanj pokrića 0,62 0,63 Izvor: vlastiti izračun autora Iz prikazanoga je vidljivo da poduzeće nije jako zaduženo (poduzeće se 62% financira iz vlastitih izvora) te je dugotrajna imovina dobro pokrivena sa glavnicom. 24
Pokazatelji aktivnosti Pokazatelji aktivnosti poduzeća poznati su još i pod nazivom koeficijenti obrta. Mjere efikasnost s kojom poduzeće koristi vlastite resurse. Računaju se iz odnosa prihoda i prosječnih stanja imovine te upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Na temelju njih je moguće izračunati i prosječne dane vezivanja sredstava, odnosno prosječno trajanje obrta sredstava. Također, pomoću tih pokazatelja može se izračunati i prosječno trajanje naplate potraživanja. Svi pokazatelji utvrđuju se na temelju podataka iz bilance te računa dobiti i gubitka. Koeficijent obrtaja ukupne imovine predstavlja odnos ukupnog prihoda i ukupne imovine, a prikazuje učinkovitost upotrebe kapitala u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći. KOui = ukupni prihod / ukupna imovina Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine prikazuje učinkovitost upotrebe kratkotrajne imovine u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći. KOki = ukupni prihod / kratkotrajna imovina Za koeficijent obrtaja potraživanja je također poželjno da bude što veći. KOp = prihodi od prodaje / potraživanja Trajanje naplate potraživanja u danima govori o vremenu koje u prosjeku protekne između nastanka potraživanja i njegove naplate. Što je veći koeficijent obrtaja potraživanja to je kraće trajanje naplate potraživanja. TN = 365 / Kop Tablica 6: Parametri za izračun pokazatelja aktivnosti Jadranka hotela d.o.o Parametar 2010. 2011. Ukupni prihodi 36.527.684 kn 32.820.949 kn Ukupna imovina 539.093.270 kn 539.339.305 kn Kratkotrajna imovina 6.575.285 kn 11.417.349 kn Prihodi od prodaje 28.695.137 kn 28.453.247 kn Kratkoročna potraživanja 4.536.430 kn 9.167.794 kn Dugoročna potraživanja 0 kn 7.285.088 kn Izvor: Financijski izvještaji hotela Aurora 25
Vidljivo je iz tablice broj 6. da je poduzeće u 2011. godini ostvarilo 3,7 milijuna kuna manje prihoda nego u 2010. godini. Ukupna se imovina poduzeća povećala za 250 tisuća kuna, a prvenstveni razlog tome je porast kratkotrajne imovine za 4,8 milijuna kuna. Prihodi od prodaje smanjili su se za 240 tisuća kuna, a snažno su porasla potraživanja, kako kratkoročna tako i dugoročna. Kratkoročna su potraživanja porasla za 4,6 milijuna kuna a dugoročna za 7,3 milijuna kuna, tako da je logičan i pad koeficijenta obrtaja potraživanja, kao i znatan porast trajanja naplate potraživanja, koji je porastao sa 2 na čak 7 mjeseci, što je vidljivo u tablici broj 7. Tablica 7: Pokazatelji aktivnosti Jadranka hotela d.o.o Pokazatelj 2010. 2011. Koeficijent obrtaja ukupne imovine 0,07 0,06 Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine 5,56 2,87 Koeficijent obrtaja potraživanja 6,33 1,73 Trajanje naplate potraživanja u danima 58 211 Izvor: vlastiti izračun autora Iz prikazanoga je vidljivo da poduzeće ima mali obrtaj ukupne imovine te se u 2011. godini znatno smanjio koeficijent obrtaja potraživanja, s obzirom da su se znatno povećala dugoročna potraživanja. Isto tako, vidljivo je da je u 2011. godini došlo do znatnog povećanja u trajanju naplate potraživanja, što svakako nije dobar pokazatelj, jer treba proći 7 mjeseci kako bi se potraživanje naplatilo. Pokazatelji ekonomičnosti Pokazatelji ekonomičnosti se računaju na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te mjere odnos prihoda i rashoda te pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda. Osim ekonomičnosti ukupnog poslovanja (omjer ukupnih prihoda i rashoda) mjeri se i ekonomičnost poslovanja (prodaje) (omjer prihoda i rashoda od prodaje), ekonomičnost financiranja (omjer financijskih prihoda i rashoda) i ekonomičnost izvanrednih aktivnosti (omjer izvanrednih prihoda i rashoda). Ukoliko je vrijednost pokazatelja ekonomičnosti manja od 1, poduzeće posluje s gubitkom. Tablica 8: Parametri za izračun pokazatelja ekonomičnosti Jadranka hotela d.o.o Parametar 2010. 2011. Ukupni prihodi 36.527.684 kn 32.820.949 kn Ukupni rashodi 30.965.133 kn 25.595.029 kn Izvor: Financijski izvještaji hotela Aurora 26
Iz tablice broj 8. vidljivo je da je poduzeće ostvarilo u 2011. godini 3,7 milijuna kuna manje prihoda, ali je istodobno ostvarilo i 5,4 milijuna kuna manje rashoda, što znači da su se rashodi brže smanjivali od prihoda, što je rezultiralo boljim poslovnim rezultatom u 2011. godini, kao i većim koeficijentom ekonomičnosti, koji je sa 1,18 porastao na 1,28. Tablica 9: Pokazatelji ekonomičnosti Jadranka hotela d.o.o Pokazatelj 2010. 2011. Ekonomičnost poslovanja 1,18 1,28 Izvor: vlastiti izračun autora Iz priložene tablice je vidljivo da poduzeće posluje ekonomično, jer su prihodi veći od rashoda te je poduzeće ostvarilo dobit. Pokazatelji profitabilnosti Pokazatelji profitabilnosti koriste se za prikazivanje uspješnosti poslovanja i mjere povrat uloženog kapitala. Mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu. Uglavnom se prikazuju u postotnom iznosu. Bruto marža profita se izračunava na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka i predstavlja omjer dobiti prije poreza uvećane za kamate i ukupnog prihoda. PMb = (dobit prije poreza + kamate) / ukupni prihod Neto marža profita se izračunava na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka i predstavlja omjer neto dobiti uvećane za kamate i ukupnog prihoda. PMn = (neto dobit + kamate) / ukupni prihod Bruto rentabilnost imovine se izračunava na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te predstavlja omjer dobiti prije poreza uvećane za kamate te ukupne imovine. BRI = (dobit prije poreza + kamate) / ukupna imovina Neto rentabilnost imovine (ROA) je pokazatelj koji stavlja u odnos neto dobit uvećanu za kamate te ukupnu imovinu (return on assets). To je indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju dobiti. Stopa povrata imovine se odnosi na dobit koju poduzeće generira iz jedne novčane jedinice imovine. ROA = (neto dobit + kamate) / ukupna imovina 27
Rentabilnost vlastitog kapitala (ROE) se smatra najznačajnijim pokazateljem profitabilnosti, a predstavlja omjer neto dobiti i vlastitog kapitala odnosno glavnice. Pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala. Rg = neto dobit / vlastiti kapital (glavnica) Tablica 10: Parametri za izračun pokazatelja profitabilnosti Jadranka hotela d.o.o Parametar 2010. 2011. Dobit prije poreza 5.562.551 kn 7.225.920 kn Ukupni prihodi 36.527.684 kn 32.820.949 kn Neto dobit 5.562.551 kn 6.583.093 kn Ukupna imovina 539.093.270 kn 539.339.305 kn Glavnica 423.743.940 kn 430.327.034 kn Izvor: Financijski izvještaji hotela Aurora Vidljivo je iz tablice broj 10. kako su se u 2011. godini promijenili parametri koji služe za izračun pokazatelja profitabilnosti. Dobit prije poreza porasla je za 1,7 milijuna kuna, dok su se ukupni prihodi smanjili za 3,7 milijuna kuna. Također, neto dobit porasla je za milijun kuna, dok je glavnica porasla za 6,6 milijuna kuna. Tablica 11: Pokazatelji profitabilnosti Jadranka hotela d.o.o Pokazatelj 2010. 2011. Bruto marža profita 15,23% 22,02% Neto marža profita 15,23% 20,06% Bruto rentabilnost imovine 1,03% 1,34% Neto rentabilnost imovine (ROA) 1,03% 1,22% Rentabilnost vlastitog kapitala (ROE) 1,31% 1,53% Izvor: vlastiti izračun autora Kada je riječ o pokazateljima profitabilnosti, vidljivo je da su svi pokazatelji pozitivni i da su u 2011. godini porasli u odnosu na 2010. godinu, što je dobar pokazatelj. Neto rentabilnost imovine (ROA) pokazuje kako poduzeće na 1 jedinicu imovine ostvaruje u 2011. godini 1,22 lipe neto dobiti. Isto tako, rentabilnost vlastitog kapitala (ROE) pokazuje kako poduzeće na 1 kunu vlastitog kapitala ostvaruje 1,53 lipe neto dobiti. 28
4.3. Prihodi i rashodi Wellness Hotela Aurora Slika 3: Hotel Aurora 1 Jedan od hotela u portfelju Jadranka hotela d.o.o je i hotel na primjeru wellness hotel Aurora. Wellness hotel Aurora uzet je za primjer zbog činjenice da je to hotel koji ima odličan položaj, jer je smješten u Sunčanoj uvali, udaljen je svega 50 metara od mora i sportskih sadržaja te 20 minuta lagane šetnje od centra Malog Lošinja. Njegov wellness centar uređen je u mediteranskom stilu, raspolaže unutarnjim i vanjskim bazenima sa morskom vodom. Za poslovne događaje ima i kongresni centar. Hotel obiluje sportskim i ostalim turističkim sadržajima te je zbog toga reprezentativan primjer za cijelu grupaciju. Hotel raspolaže sa 393 sobe - jednokrevetne i dvokrevetne sobe (standard, standard plus i premium), suite i sobe prilagođene osobama s invaliditetom. Sobe su sa balkonom, klimatizirane, opremljene telefonom, priključkom za Internet, satelitskom TV, sušilom za kosu, minibarom i sefom. Zapošljava 52 djelatnika, čija je struktura prikazana u tablici broj 12. Vidljivo je da Aurora ima 52 zaposlenih i da ne zapošljava sezonske radnike, kao niti učenike i studente. Tablica 12: Zaposlenici hotela Aurora Vrsta Broj Stalni + na određeno vrijeme 52 Sezonski 0 Učenici i studenti 0 UKUPNO 52 Izvor: Jadranka d.d. (www.jadranka.hr - 27.09.2012.) Ukupni prihodi hotela Aurora obuhvaćaju prihode od smještaja, prihode od hrane i pića, prihode od telefona i Interneta, prihode od izleta, prijevoza, wellnessa, najma, prihode 1 Izvor: www.poslovniturizam.hr, 01.09.2012. 29