Ulaganje u budućnost Europska unija

Transcription

1 Ulaganje u budućnost Europska unija

2 Impressum Autori: Martina Matijević, mag. geogr. Antonio Morić Španić, mag. geogr. i mag. educ. geogr. Recenzija: izv. prof. dr. sc. Aleksandar Toskić dr. sc. Ivan Šulc Lektura: Vesna Barbarić, prof. Dujo Šantić, prof. Članovi projektnog tima HvaR&D Uvođenje GIS i ICT tehnologija u kurikulume fakultativne nastave i njihova primjena u održivom razvoju otoka Hvara Srednja škola Hvar Filip Dulčić, mag. oec. Voditelj projekta Vesna Barbarić, prof. Koordinatorica provedbe projekta Srednje škole Hvar Natalija Moškatelo, mag. educ. geogr. et mag. educ. philol. angl. Članica radne skupine za izradu kurikuluma (Geoinformatika u geografiji) Danijel Beserminji, mag. educ. phys. Član radne skupine za izradu kurikuluma (Solarna astronomija) Antonio Vidović, mag. educ. biol. et chem.. Član radne skupine za izradu kurikuluma (Botanika ljekovitog i aromatičnog bilja) Anđelka Ivušić, mag. ing. rač. Članica radne skupine za izradu kurikuluma Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, Geografski odsjek prof. dr. sc. Borna Fuerst Bjeliš Koordinatorica provedbe projekta PMF Zagreb doc. dr. sc. Ružica Vuk Metodičarka geografije izv. prof. dr. sc. Aleksandar Toskić Član radne skupine za izradu kurikuluma (Geoinformatika u geografiji) dr. sc. Ivan Šulc, mag. geogr. Član radne skupine za izradu kurikuluma (Geoinformatika u geografiji) Institut za jadranske kulture i melioraciju krša dr. sc. Marija Jug-Dujaković Koordinatorica provedbe projekta PMF Zagreb Tonka Ninčević, mag. ing. agroekologije Koordinatorica provedbe projekta Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša/članica radne skupine za izradu kurikuluma (Botanika ljekovitog i aromatičnog bilja) Grad Hvar Jerina Ćurin, dipl. politolog Projektni administrator Vanjski suradnici dr. sc. Bojan Vršnak, dipl. ing Stručnjak za solarnu astronomiju (Geodetski fakultet u Zagrebu) mr. sc. Ana Bedalov, prof. Metodičarka fizike Antonio Morić Španić, mag. geogr. i mag. educ. geogr. mr. sc. Dragan Divjak, dipl. ing. geod. LIST geoinformatika d.o.o. SADRŽAJ Predgovor... 5 QGIS... 6 Instalacija programa QGIS... 7 Uvod u QGIS korisničko sučelje... 7 Traka izbornika... 8 Alatna traka... 9 Preglednik podataka Preglednik slojeva Dodavanje slojeva Alati za osnovne informacije o sloju Rad sa slojevima Projekcije: referentni koordinatni sustavi Selektiranje (odabir) geometrijskih elemenata slojeva Ručni odabir željenih entiteta sloja Selekcija (odabir) entiteta na temelju atributivne tablice Selekcija (odabir) entiteta na temelju vrijednosti obilježja (atributa) Selekcija (odabir) entiteta na temelju lokacije Vizualizacija prostornih podataka Grupiranje prostornih podataka u razrede Metode klasifikacije prostornih podataka Metode tematskog prikaza prostornih podataka Uređivanje podataka Kreiranje novih prostornih podataka Uređivanje postojećih prostornih podataka Tablični kalkulator Digitalizacija Spajanje tablica Izvoz / eksportiranje karte Prostorne analize podataka Analize vektorskih podataka Upiti ili selekcije Analiza blizine Analize preklapanja slojeva Analize rasterskih modela podataka Preporuke i savjeti Korisnička pretplata Blog QGIS dodaci (Plugins) Izradu ovog priručnika financirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Srednje škole Hvar 2 3

3 Predgovor Priručnik za rad u QGIS programskom paketu izrađen je u sklopu projekta HvaR&D - Uvođenje GIS i ICT tehnologija u kurikulume fakultativne nastave i njihova primjena u održivom razvoju otoka Hvara, financiranog iz Europskog socijalnog fonda u sklopu Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala. Nositelj projekta je Srednja škola Hvar a projektni partneri Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Geografski odsjek), Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita te Grad Hvar. Projekt je pokrenut od strane Srednje škole Hvar kao izraz želje za modernizacijom srednjoškolskog kurikuluma gimnazijskog programa poglavito u STEM i ICT područjima sa svrhom bolje pripreme učenika za uspješnije daljnje školovanje i/ili za tržište rada. U sklopu projekta izrađena su tri nova kurikuluma fakultativne nastave gimnazijskog programa za nastavne predmete geografija, biologija i fizika i to pod nazivom Geoinformatika u geografiji (geografija), Botanika ljekovitog i aromatičnog bilja (biologija) i Solarna astronomija (fizika). Svi navedeni predmeti provodit će se uz aktivnu upotrebu GIS alata, a učenici će kroz male učeničke projekte i putem dodijeljenih im zadataka obilaziti različite lokacije na otoku Hvaru, prikupljati i pohranjivati podatke te konačno prikupljene podatke obrađivati uz pomoć GIS aplikacije i izrađivati različite tematske digitalne interaktivne karte sa sadržajima vezanim uz otok Hvar. Na taj način učenici će usvojiti nastavno gradivo predviđeno kurikulumom, upoznati resurse i specifičnosti otoka Hvara te istovremeno ovladati modernom i sveprisutnom tehnologijom kao što je GIS. Ovim putem želimo zahvaliti svim sudionicima projekta; nastavnicima Srednje škole Hvar, projektnim partnerima i vanjskim suradnicima na njihovom iznimnom doprinosu i angažmanu bez kojeg provedba ovog projekta i ostvarenje zacrtanih ciljeva i rezultata ne bi bila moguća. Posebno želimo zahvaliti autorima priručnika Martini Matijević, mag. geogr. i Antoniju Morić Španiću, mag. geogr. i mag. educ. geogr. kao i mr. sc. Draganu Divjaku iz tvrtke LIST geoinformatika d.o.o. na stručnoj pomoći pri izradi priručnika. Također želimo zahvaliti izv. prof. dr. sc. Aleksandru Toskiću i dr. sc. Ivanu Šulcu s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na izvrsno pripremljenim edukacijskim radionicama za osposobljavanje za rad i poučavanje u GIS-u koje su u sklopu projekta održali za nastavnike Srednje škole Hvar, kao i na ustupljenim materijalima korištenim za izradu ovog priručnika te recenziji samog priručnika. Ovaj priručnik namijenjen je nastavnicima Srednje škole Hvar za provedbu fakultativne nastave predmeta Geoinformatika u geografiji, Botanika ljekovitog i aromatičnog bilja i Solarna astronomija kao vodič u praktičnom dijelu nastave, učenicima Srednje škole Hvar kako bi im olakšao usvajanje rada u GIS aplikaciji, ali i svima zainteresiranima za geografske informacijske sustave i rad u QGIS aplikaciji. Ravnatelj Srednje škole Hvar Saša Paduan, prof. 5

4 Ovaj priručnik izrađen je za nastavnike Srednje škole Hvar u sklopu projekta HvaR&D - Uvođenje GIS i ICT tehnologija u kurikulume fakultativne nastave i njihova primjena u održivom razvoju otoka Hvara radi jačanja njihovih kompetencija za rad i poučavanje u GIS-u. Projekt je financirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda. QGIS QGIS je geoinformacijski programski paket otvorenog kôda koji se može koristiti za uređivanje, analizu i vizualizaciju prostornih podataka. Program nudi brojne GIS funkcionalnosti omogućene ključnim značajkama i dodacima te podržava veliki broj rasterskih i vektorskih formata podataka. Softver je besplatan i slobodan korisnicima za korištenje i nadogradnju te je integriran s drugim softverima otvorenog kôda. Licenciran pod GNU-ovom Općom javnom licencom koja jamči slobodu dijeljenja i mijenjanja slobodnih programa. Osnovne sastavnice QGIS softvera su: QGIS Desktop korisničko sučelje koje omogućuje unos, obradu, analizu i prikaz prostornih podataka. QGIS Browser integrirani i cjeloviti prikaz datoteka i baza podataka na računalu pogodnih za rad u GIS-u. Upute za ovaj priručnik izrađene su za verziju QGIS-a 'Essen' sa sučeljem na engleskom jeziku, koja je bila aktualna stabilna verzija u lipnju godine. Procedure izložene u ovim uputama podložne su promjenama ovisno o verziji softvera koji se koristi. Obradive su i u nekoj starijoj ili novijoj verziji, pri čemu su moguće razlike u izgledu korisničkog sučelja ili funkcionalnostima. Instalacija programa QGIS Potrebno je sa adrese: preuzeti instalacijski program QGIS Windows Standalone Installer Version 2.14 (32bit ili 64bit-ni) za inačicu 'Essen'. Pokrenite instalacijski paket duplim klikom na preuzetu.exe datoteku. Podržani operativni sistemi su MS Windows, Mac OS X te mnoge verzije Linuxa. Prihvatite instalacijske postavke za završetak procesa. Pokrenite QGIS duplim klikom na ikonu programa (*.qgs) na radnoj površini Vašeg računala. Uvod u QGIS korisničko sučelje Pokretanjem programa pokazuje se njegovo korisničko sučelje. QGIS radni dokument se zove Trenutni projekt (Recent Project). Osnovni dijelovi korisničkog sučelja su: 2 1 Pri izradi ovo priručnika korišteni su besplatni softveri otvorenog kôda QGIS, GIMP za uređenje grafičkih prikaza i besplatni vektorski podaci s Internet stranice Geofabrik GmbH ( i DIVA-GIS ( te rasterske SRTM (Shuttle Radar Topography Mission) podatke za cijelu Zemlju u rezoluciji 90 m sa Portala CGIAR-CSI (

5 1. TRAKA IZBORNIKA (Menu Bar) koja omogućuje pristup svim glavnim funkcijama i dodacima. 2. ALATNA TRAKA (Toolbar) omogućuje korištenje zajedničkih i specifičnih funkcija jednim klikom. 3. PREGLEDNIK PODATAKA (Browser Panel) omogućuje pregled podataka i datoteka dostupnih na računalu. 4. PREGLEDNIK SLOJEVA (Layers Panel) pokazuje sve slojeve podataka trenutno dodane u projekt. Predstavlja sadržaj prikaza. 5. UPRAVLJANJE SLOJEVIMA (Manage Layers) je nova zadana lokacija za alatnu traku za upravljanje slojevima. 6. PRIKAZ KARTE (Map View) pruža dinamičnu vizualizaciju aktivnih slojeva podataka koju mogu biti kartografski prikazani. 7. STATUSNA TRAKA (Status Bar) pruža vitalne informacije o trenutnim postavkama projekta (mjerilo, koordinate, koordinatni sustav). 11. Processing je izbornik čiji se elementi koriste za pokretanje algoritama u različite svrhe. Namijenjen je naprednim korisnicima. 12. Help je izbornik sa svim potrebnim informacijama o programu kao pomoć pri radu. Alatna traka Traka izbornika Project je izbornik za otvaranje, spremanje i ispis slojeva podataka te zatvaranje trenutnog projekta. 2. Edit je izbornik za dodavanje, mijenjanje i brisanje geometrijskih i atributivnih unutar uređivanog podatkovnog sloja. 3. View je izbornik za osnovne funkcije kretanje po karti (Pan), približavanje (Zoom), označavanje (Select), mjerenje (Measure), postavljanje prostornih zabilješki (Bookmark) i kontrolu alatnih traka i panela (Toolbars, Panels). 4. Layer je izbornik koji služi za dodavanje, uklanjanje, kreiranje, vidljivost, aktiviranje uređivanja i promjenu projekcije podatkovnih slojeva. 5. Settings je izbornik koji služi za kontrolu osnovnih postavki projekta, projekcije, stilova, jezika i ostalih opcija. 6. Plugins je izbornik koji sadrži popis instaliranih dodataka i njihovih potprograma koji se mogu dodavati ili uklanjati. Kada pokrećete QGIS po prvi puta nisu svi osnovni dodaci učitani! 7. Vector je izbornik koji služi za standardne prostorne operacije na vektorskim tipovima podataka. 8. Raster je izbornik koji sadrži funkcije za obradu rasterskih podataka. 9. Database je izbornik koji služi za upravljanje bazama prostornih podataka. 10. Web je izbornik koji sadržava opcije koje omogućuju spajanje na bilo koji WPS (Web Processing Service) server te meta pretraživanja. Desnim klikom miša na prazno sivo područje otvara se padajući izbornik dostupne liste alata i panela koje možete uključiti ili isključiti klikom na ime alata/panela (aktivni alati/paneli označeni su kvačicom). Svaka promjena automatski se odražava u prikazu ikona alata na alatnoj traci korisničkog sučelja odnosno dijaloškog okvira panela. Panele je moguće isključiti klikom na znak 'x' u desnom gornjem uglu svakog dijaloškog okvira. Umjesto desnog klika na prazno sivo područje alatne trake, istoj funkciji moguće je pristupiti u Traci izbornika: View Toolbars ili Panels. Klikom na držač alatne trake omogućena je kontrola poteza trake (red sivih točkica na lijevom ili gornjem rubu svake alatne trake), a njenim povlačenjem moguće je mijenjati pozicije alatnih traka na radnoj površini projekta čime dobivate više prostora za područje prikaza karte. Broj vidljivih stavki alatnih traka na zaslonu ovisi o dostupnoj veličini zaslona. 8 9

6 Preglednik slojeva Osnovne besplatne prostorne podatke za sve zemlje svijeta korištene u ovom priručniku moguće je skinuti sa besplatnih i otvorenih internetskih GIS izvora podataka DIVA- GIS, Geofabrik. Osnovni načini prikaza dijelova stvarnog svijeta u GIS-u omogućeni su modelima vektorskih i rasterskih podataka. Svi objekti stvarnog svijeta u modelima podataka se prikazuju pomoću tri grafička elementa: Preglednik podataka QGIS Browser je sastavnica QGIS programskog paketa koja omogućuje pristup zajedničkim vektorskim i rasterskim datotekama, bazama podataka i vezama na WMS/WFS poslužitelje, jednostavno kretanje sustavom datoteka te upravljanje prostornim podacima: TOČKE (point) LINIJE (line) POLIGONA (polygon) Odabir grafičkog elementa za prikaz geografskih pojava u prostoru ovisi o mjerilu i funkciji. STVARNI SVIJET 1. Pregled datoteka i baza podataka u kojima se nalaze prostorni podaci 2. Osnovni podaci o sloju, pregled sloja i sadržaj njegove atributne tablice 3. Stvaranje novih slojeva, povezivanje na WMS/WFS poslužitelje podacima te definiranje referentnog koordinatnog sustava odabranog sloja. 3 2 RASTER VEKTOR 1 Osnovni element prikaza je piksel čija se vrijednost simbolizira određenom bojom u mreži polja jednake veličine podijeljene u retke i stupce. Koristi se za kontinuirane prostorne pojave (npr. prikaz reljefa, temperatura). Kvaliteta prikaza lokacije određenih prostornih značajki ovisi o veličini polja mreže kojim je položaj lokacije definiran. Podržani formati rasterskih podataka u GIS-u su: TIFF, GeoTIFF,JPG, JPEG2000, IMG, MrSID, ESRI Grid, BIL, DEM Osnovni elementi prikaza objekata stvarnog svijeta su TOČKA, LINIJA i POLIGON. Koristi se prikaz objekata s jasno izraženim granicama (katastarske čestice, građevine, prometnice, granice administrativnih jedinica, vodene površine itd.). Položaj objekata stvarnog svijeta definiran je geografskim ili pravokutnim koordinatama. Podržani formati vektorskih podataka u GIS-u su: shapefile, XML (GML, KML,GPX), CAD (DWG, DGN, DXF), ESRI Coverage, ESRI Geodatabase, Geomedia, TIN, LIDAR pointcloud 10 11

7 Rasterske i vektorske strukture prostornih podataka organizirane su u SLOJEVE (Layers). Slojevi su vizualizacija izvora (baze) podataka u kojima su objekti stvarnog svijeta grupirani u objektne klase prema istim karakteristikama (npr. sloj prometnica, sloj vegetacije, sloj županija, sloj naselja, sloj rijeke). Layers Panel ima funkciju prikaza prostornih podatka slojeva koji se trenutno nalaze u radnom QGIS dokumentu (Recent Project). Svaki sloj obuhvaća: - Geometrijske podatke - pojednostavljeni prikaz (dijela) prostorne stvarnosti (točke, linije, poligoni) s definiranim pravokutnim ili geografskim koordinatama. - Atributivne podatke - opisne informacije o objektima, sistematizirane u tablici, koje su povezane s geometrijskim podacima. GEOMETRIJSKI PODACI Dodavanje slojeva Dodavanje slojeva u Preglednik (Layers Panel) obavlja se aktiviranjem alata za učitavanje željenih modela podataka (Raster, Vektor, PostGIS, SpatiaLite, WMS, WFS itd.) na alatnoj traci za upravljanje slojevima (Manage Layers Toolbar). Slojeve je moguće dodati i na Traci izbornika: Layer Add Layer. ATRIBUTIVNA TABLICA Klikom na ikonu alata za dodavanje vektorskih slojeva podataka (Add vector layer) otvara se dijaloški okvir za biranje tipa izvora podataka (1) znakovnog koda (2) i prijenos podataka iz baze podataka u QGIS radni dokument (3). Najkorišteniji format prostornih podataka u GIS-u je shapefile. To je vektorski format za razmjenu podataka koji se sastoji od više datoteka i omogućava opisivanje geometrije nekog objekta pomoću točaka, linija i poligona. U jednu.shp datoteku moguće je pohraniti samo jednu vrstu geometrijskog objekta, odnosno moguće je pohraniti ili točke ili linije ili poligone. 2 1 Obvezne datoteke shapefile-a su:.shp shape format, geometrija.shx shape indeks format, omogućava pretraživanje.dbf atributivna tablica s podacima u dbase formatu Prilikom kopiranja potrebno je obuhvatiti sve datoteke koje čine jedan shapefile. 3 U računalstvu, znakovno kodiranje je postupak stavljanja niza znakova (slova, simbola, brojeva, interpunkcije) u specijalizirani format za prijenos i spremanje podataka. QGIS postavlja sustav kodiranja na UTF-8 najprikladniji sustav kodiranja za razmjenu univerzalno kodiranog skupa znakova. QGIS raspolaže različitim skupovima kodiranih znakova, ali se za nove protokole i formate, kao i za postojeće formate podataka postavljene u novim okruženjima preporuča korištenje UTF-8 sustava kodiranja koji prepoznaje dijakritičke znakove

8 Kod prijenosa slojeva iz baze podataka u QGIS radni dokument nije potrebno učitavati sve datoteke shapefile-a, nego samo jednu od obaveznih datoteka (većinom se odabire.shp datoteka koja za sobom povlači ostale podatke o sloju ukoliko se nalaze u istom direktoriju). Sloj može biti učitan ukoliko ne postoji datoteka.dbf koja predstavlja atributivne podatke o sloju, ali ne može biti učitan ako ne postoji.shp i.shx datoteka u istom direktoriju. ODABIR ŽELJENOG SLOJA Odabirom željenog sloja i klikom na gumb Otvori (Open) ime učitanog sloja pojavljuje se u panelu Preglednik slojeva (Layers Panel), a Prikaz karte (Map View) će grafički vizualizirati aktivni vektorski sloj podataka. Osim dodavanja vektorskih slojeva podataka prilikom rada u QGIS-u (a posebice kod vektoriziranja podataka) često se koriste online rasterski kartografski servisi Web Map Services (WMS) koji prikazuju georeferencirane karte određenog tematskog sadržaja (topografske karte, ortofoto snimke i dr.) obuhvaćajući uglavnom administrativne granice jedinica lokalne i regionalne uprave, a ponajviše u granicama nacionalnog teritorija Republike Hrvatske. Postupak dodavanja georeferenciranih rasterskih kartografskih slojeva započinje selekcijom karakterističnog alata na alatnoj traci za upravljanje slojevima (Manage Layers Toolbar) Dodaj WMS/WMTS sloj (Add WMS/WMTS Layer). Alati za osnovne informacije o sloju Navigaciju po učitanoj karti omogućuju slijedeći alati (Map Navigation Toolbar): Otvaranjem dijaloškog okvira Add Layer(s) from a WM(T)S Server nužno je kliknuti na gumb Novo (New), pri čemu naziv sloja unosimo po želji, a u polje URL nužno je unijeti web adresu odnosno WMS servis na kojeg se korisnik želi spojiti 1, nakon čega je potrebno pritisnuti OK. Povratkom na prethodni dijaloški okvir pojavljuje se naziv učitanog sloja, nakon čega je potrebno odabrati naredbu Poveži (Connect) i željeni sloj (ukoliko ih je više) te kliknuti na gumb Dodaj (Add). 1 Najčešće korišteni WMS servisi u Hrvatskoj su: WMS Državne geodetske uprave ( WMS Agencije za zaštitu okoliša ( i WMS Državnog zavoda za zaštitu prirode ( Pan kretanje po karti/ pomicanje karte u istom mjerilu prikaza, 2. Zoom In/Out uvećavanje ili smanjivanje prikaza (mjerila) karte (odabirom alata potrebno je lijevom tipkom miša kliknuti na mjesto ili držeći lijevu tipku miša pravokutno obrubiti željeno područje uvećavanja ili smanjivanja), 3. Zoom Full prikaz svih slojeva u cjelini na području Prikaza karte (Map View), 4. Zoom to Selection uvećavanje odabranih (selektiranih) elemenata, 5. Zoom to Layer prikaz odabranog sloja u cjelini na području Prikaza karte, 6. Zoom Last/Next povratak na prethodni/sljedeći prikaz, 7. Refresh osvježavanje podataka u radnom dokumentu. Korištenje ovih alata odnosi se na prikaz svih slojeva učitanih u radni dokument odnosno cjelokupni Prikaz karte (Map View). Osnovne informacije o svakom pojedinačnom sloju daje alatna traka Attributes Toolbar. Alate je moguće upotrijebiti ako se lijevim klikom miša označi određeni sloj u Pregledniku slojeva (Layers Panel). Prema tome, sve se 15

9 informacije dobivene upotrebom alata odnose se na odabrani sloj ODABRANI ENTITETI 1. Identify Features prikaz atributivnih podataka odabranog entiteta u sloju koji je označen kao aktivan u Pregledniku slojeva (Layers Panel). Lijevim klikom miša na željeni poligon (istaknut je crvenom bojom kako bi se pokazalo koji poligon je trenutno odabran) ovaj alat, u novom dijaloškom okviru, identificira sve atribute vezane za odabrani entitet čime se dobiva odgovor na jednostavni prostorni upit. Zatvaranjem dijaloškog okvira s rezultatima poništava se prethodni odabir. Klikom na prazno područje Prikaza karte, program u donjem lijevom uglu Statusne trake obavještava da niti jedna značajka nije pronađena na odabranoj lokaciji ('no features at this position found'). 2. Select Feature by Area or Single click ručni odabir (selekcija) željenih entiteta sloja. 3. Select Features using an Expression odabir (selekcija) entiteta sloja prema željenim obilježjima (atributima). 4. Deselect Features from All Layers poništavanje odabira (selekcije) u svim slojevima. 5. Open Attribute Table pristup bazi podataka u obliku tablice koja sadrži atribute entiteta (npr. naziv atributa, površina, broj stanovnika, ID matični broj itd.). Atributivnoj tablici moguće je pristupiti desnim klikom miša na naziv sloja u Layers Panelu te u padajućem izborniku odabrati Open Attribute Table. REDOVI svi entiteti odabranog sloja OPISNI PODACI ODABRANIH ENTITETA U ATRIBUTIVNOJ TABLICI STUPCI nazivi obilježja (atributa) sloja Vrijednosti atributa svakog pojedinog ENTITETA (geometrijskog elementa) Svaki red predstavlja jedan entitet odnosno geometrijski element, a svaki stupac jedno obilježje (atribut) koje opisuje taj entitet. Vrijednosti obilježja u atributivnoj tablici prikazuju se numerički i tekstualno. Jedan entitet može imati više obilježja (atributa). 6. Open Field Calculator omogućuje računanje, npr. duljine ili površine geometrijskih elemenata, na temelju postojećih vrijednosti atributa ili definiranih funkcija u atributivnoj tablici sloja koji može biti uređivan. Rezultati mogu biti vidljivi u novom atributivnom polju, virtualnom polju ili se mogu koristiti za ažuriranje vrijednosti postojećih polja

10 7. Show Statistical Summary računanje raznih statističkih parametara za sve ili odabrane atribute sloja. Odabirom ovog alata otvara se novi panel u korisničkom sučelju programa (Statistics Panel) koji pokazuje izračun statističkih parametara. Odabir željenog sloja za računanje statističkih parametara Odabir atributa željenog sloja za računanje statističkih parametara više slojeva, Map Tips će se prikazivati samo za označeni sloj u Pregledniku slojeva (Layers Panel). 10. New/Show Bookmark alat za kreiranje/prikaz prostornih zabilješki na željenom mjestu i mjerilu prikaza karte, s mogućnošću uvoza/izvoza prostornih zabilješki u XML formatu. Alatu se može pristupiti i u izborniku View u okviru trake izbornika. Duplim klikom na spremljenu prostornu zabilješku, definirani dio prostora u zabilješci prikazuje se u određenom mjerilu Prikaza karte (Map View). Prikaz izračuna statističkih parametara Računanje statističkih parametara samo za odabrane entitete sloja Uključivanje/isključivanje statističkih parametara za prikaz u panelu 8. Measure Line alat za mjerenje udaljenosti ravnih ili izlomljenih linija, površina te kutova u različitim mjernim jedinicama. Rezultati mjerenja kao i mogućnost promjene mjernih jedinica (za mjerenje linija i površina) pojavljuju se u novom dijaloškom okviru. MJERENJE DULJINA MJERENJE POVRŠINA 9. Map Tips alat za aktiviranje privremenog pojavljivanja atributivnih obilježja (kvalitativnih ili kvantitativnih) prilikom prijelaza kursorom preko entiteta u okviru za Prikaz karte (Map View). Aktiviranju spomenute opcije pristupa se duplim klikom na sloj u Pregledniku slojeva (Layers Panel). U svojstvima sloja (Layer Properties) potrebno je odabrati izbornik Display. U padajućem izborniku opcije Field potrebno je odabrati obilježje koje će se prikazivati kao Map Tip. To obilježje će se u Map View-u privremeno pojaviti u oblačiću pored strelice dok se drži miš nad nekim entitetom. Dodatna opcija je dodavanje drugih podataka koji se pojavljuju iznad odabranog entiteta u sloju (u vidu specifične oznake, informacije i/ili ilustracije) na Map View-u. Alat se isključuje ponovnim klikom na ikonu alata (alat nije utisnut). Ukoliko se u radnom dokumentu nalazi 11. Text Annotation alat za postavljanje tekstualnog oblačića na Prikazu karte (Map View). Duplim klikom na oblačić otvara se dijaloški okvir (Annotation Text) u kojem je moguće uređivati tekst u okviru oblačića. Svaki novi učitani sloj se u Pregledniku slojeva (Layers Panel) pojavljuje na vrhu popisa slojeva već učitanih u radni dokument. Poredak slojeva u Pregledniku slojeva određuje redoslijed prikaza slojeva u Prikazu karte (Map View). Prvi po redu sloj u Prikazu karte će biti sloj koji se u popisu slojeva u Pregledniku slojeva nalazi na vrhu popisa. Redoslijed slojeva moguće je stalno mijenjati. Lijevim klikom miša potrebno je označiti sloj kojem želimo mijenjati poziciju unutar Preglednika slojeva te ga pomicati gore ili dolje u nizu. Prikaz slojeva koji se trenutno nalaze u Pregledniku slojeva (Layers Panel) moguće je isključiti ili uključiti iz Prikaza karte (Map View). Kada je sloj uključen, označen je kvačicom u kvadratiću uz naziv sloja te su njegovi podaci prikazani u Map View-u. Sloj se iz Prikaza karte isključuje klikom na kvačicu u kvadratiću uz naziv sloja. On tada prestaje biti vidljiv u okviru Prikaza karte. Širinu okvira Prikaza karte (Map View) moguće je prilagođavati. Rad sa slojevima Prije početka rada u korisničkom sučelju QGIS programa preporuča se spremiti otvoreni radni dokument (Recent Project) u radni direktorij računala pod željenim nazivom. Za rad sa QGIS radnim dokumentom koristi se alatna traka File Toolbar

11 1. New otvaranje novog QGIS radnog dokumenta (Recent Project), 2. Open otvaranje radnih direktorija računala s podacima, 3. Save spremanje postojećeg radnog dokumenta pod već definiranim nazivom (ili novog ako se radni dokument sprema po prvi puta), 4. Save as spremanje novog radnog dokumenta (potrebno je definirati lokaciju direktorija i naziv dokumenta), 5. New Print Composer priprema prikaza radnog dokumenta za izvoz u obliku karte, 6. Composer Manager stvaranje ili otvaranje predložaka za pripremu izvoza karte. Istim opcijama moguće je pristupiti u izborniku Project na Traci izbornika. Datoteka spremljenog projekta će u radnom direktoriju računala imati ekstenziju.qgs. Svi podaci i aktivnosti u radnom dokumentu na kojima se radi, ukoliko se kontinuirano spremaju, ostaju snimljeni u datoteci.qgs. Njenim se ponovnim pokretanjem omogućuje planirani nastavak rada točno ondje gdje se do tada stalo. Projekcije: referentni koordinatni sustavi Svaki učitani vektorski ili rasterski sloj u QGIS radnom dokumentu izrađen je u određenom koordinatnom sustavu te kartografskoj projekciji. Važan korak na početku svakog novog projekta je odabir koordinatnog sustava (CRS Coordinate Reference System) za rad. ZADANI KOORDINATNI SUSTAV U NOVOM RADNOM DOKUMENTU u WGS84 koordinatnom sustavu. WGS84 je naziv za globalni elipsoid (datum) koji najbolje predstavlja Zemlju u cjelini, a koristi se kao referentni koordinatni sustav na datumu WGS84 bez projekcije. Ovaj svjetski geodetski sustav/datum postavljen je kao zadani koordinatni sustav sa svrhom pružanja globalnog okvira za prostorne podatke cijelog svijeta. Najčešći podaci u WGS84 koordinatnom sustavu su podaci dobiveni GPS uređajem, dok ga veliki servisi Google Maps/Earth, Open Street Map, Bing Maps koriste ga kao temeljni koordinatni sustav za pohranu podataka iako prikazuju podatke u projekciji. Koordinatni sustav je matematički instrument koji omogućuje određivanje položaja u prostoru. Položaj točke na pravcu, u ravnini, na plohi ili u prostoru definira se zadavanjem koordinata. U GIS-u se koriste dva koordinatna sustava: GEOGRAFSKI KOORDINATNI SUSTAV (na sferi ili na rotacijskom elipsoidu) je sustav u kojem se lokacije objekata na površini Zemlje definiraju geografskom dužinom i širinom. PROJEKCIJSKI KOORDINATNI SUSTAV određuje položaj objekata u ravnini (Kartezijev 2D ili 3D koordinatni sustav). Svaka točka definirana je koordinatama x i y koje predstavljaju udaljenost od ishodišta. Geografski i pravokutni koordinatni sustav se povezuju matematičkim postupcima koji omogućuju preslikavanje zakrivljene površine (sfere ili rotacijskog elipsoida) Zemlje u ravninu - KARTOGRAFSKIM PROJEKCIJAMA. One nam omogućavaju da Zemlju koja je trenutno definirana elipsoidom, pretvorimo u ravnu plohu. Kada imamo Zemlju u obliku ravne plohe (ravnina) na njoj možemo mjeriti, računati itd. Projekcija je skup matematičkih formula koje koordinate na elipsoidu pretvaraju u koordinate u ravnini. Zadatak kartografskog preslikavanja je, dakle, pretvorba koordinata točaka na Zemljinom elipsoidu ili sferi u koordinate u projekciji putem kartografskih jednadžbe. Upotrebljava se za prikazivanje jednog dijela ili čitave Zemljine plohe uz što je moguće manje deformacija dužina, površina i kutova (što je manje područje koje se prikazuje, to su manje deformacije). Kartografske se projekcije mogu podijeliti prema položaju i obliku normalne kartografske mreže te prema deformacijama. Opće korištene kartografske projekcije za prikaz prostornih objekata u ravnini su npr. Robinson-ova, poprečna Mercator-ova ili Gauss Krüger-ova, Lambertova konformna stožasta itd. Odabir projekcije kod tematskih karata poglavito ovisi o sadržaju karte i elementima vjernosti koji se žele sačuvati. Iz kartografskih projekcija izvode se projekcijski koordinatni sustavi. Koriste se za točnije proračune, izmjere i lociranja kod karata krupnijih mjerila. Za održanje potrebne točnosti ti se sustavi dijele u više zona te su uz parametre kartografske projekcije određeni i parametrima geografskog koordinatnog sustava (datumom) iz kojeg je izvedena kartografska projekcija. QGIS programski paket 2 svaki novi radni dokument (Recent Project) automatski pokreće 2 QGIS programski paket prihvaća i određuje veliki broj različitih datuma, elipsoida i koordinatnih sustava. 20 Jedan od češće korištenih projekcijskih koordinatnih sustava, koji dijeli zemljinu površinu između 84 N i 80 S u 60 zona, jest koordinatni sustav univerzalne poprečne Mercator-ove projekcije (Universal Transverse Mercator UTM Grid System). U Hrvatskoj je u službenoj upotrebi za potrebe detaljne državne topografske kartografije i katastra usvojen projekcijski koordinatni sustav poprečne Mercatorove (Gauss-Krügerove) projekcije (TM), a za potrebe pregledne državne kartografije koordinatni sustav uspravne Lambert-ove konformne konusne projekcije (LCC). Službeni položajni referentni koordinatni sustav Republike Hrvatske je Hrvatski terestrički referentni sustav za epohu skraćeno HTRS96. Više o kartografskim projekcijama na 21

12 Ukoliko postoji prikladniji koordinatni sustav za potrebe prikaza određenog dijela Zemljine površine (npr. službeni referentni koordinatni sustav neke zemlje), on se može zadati prilikom kreiranja novog radnog dokumenta, što će rezultirati time da će cijeli projekt biti u jednom koordinatnom sustavu. U većini slučajeva, svi slojevi potrebni za rad nisu izvorno spremljeni u istom koordinatnom sustavu. Usprkos tome, u novi radni QGIS dokument moguće je učitati više slojeva s različitim koordinatnim sustavima i neprimjetno ih zajedno smjestiti ( preklopiti ) u isti koordinatni prostor (Map View) bez potrebe da se izvorni podaci koordinatnih sustava slojeva moraju mijenjati odnosno reprojicirati. To je omogućeno opcijom Omogući promjene koordinatnog sustava 'u letu' (Enable 'on the fly' CRS transformation), kojom QGIS, unosom slojeva koji su u različitom koordinatnom sustavu, automatski podatke prikazuje u zadanom koordinatnom sustavu QGIS radnog dokumenta s privremenom transformacijom 3. Potrebno je u izborniku Project na Traci izbornika u padajućem izborniku izabrati Project Properties te karticu CRS. Označavanjem kvačice u kvadratiću pored imena opcije Enable 'on the fly' CRS transformation omogućuje se odabir željenog koordinatnog sustava. Projekcija se, dakle, virtualno mijenja za sve slojeve koji su prikazani u radnom dokumentu, a transformacija se izvršava na podacima nakon što se očitaju iz baze podataka u radni QGIS dokument, čime se ne utječe na izvorne podatke na disku. VIRTUALNA TRANSFORMACIJA CRS-a NEDAVNO KORIŠTENI KOORDINATNI SUSTAVI Opcija 'On the fly' se deaktivira micanjem kvačice iz kvadratića pored naziva opcije. Ako se isključi navedena opcija, slojevi čiji koordinatni sustavi se razlikuju od prvog, neće biti istovremeno prikazani u Map View-u. Ako se u QGIS učitavaju slojevi podataka nastali na različitim koordinatnim sustavima i projekcijama (npr. jedan učitani sloj je u projekciji HTRS96, a drugi u WGS84) bez prethodnog definiranja koordinatnog sustava radnog dokumenta, program će re-projicirati podatke u zajednički koordinatni sustav, koji je načelno koordinatni sustav sustav prvog učitanog sloja podataka. Ako su slojevi nastali na nepoznatom koordinatnom sustavu ili nemaju koordinatni sustav, učitavanjem u QGIS radni dokument biti će projicirani u zadanom koordinatnom sustavu (WGS84). Koordinatni sustav za svaki pojedini sloj definira se prilikom stvaranja novog sloja. Mnoge prostorne analize koje rade na principu preklapanja dvaju ili više slojeva neće dati dobre rezultate ukoliko svi podaci u sloju nisu izvorno spremljeni u istom koordinatnom sustavu. Stoga je potrebno napraviti transformaciju položajnih podataka slojeva u jedinstveni koordinatni sustav. Postupak transformacije je sličan kao i kod definiranja koordinatnog sustava radnog dokumenta. Prvi korak je desni klik na sloj koji se želi transformirati u Layers Panel-u, zatim se padajućem izborniku izabere Set Layer CRS te definira željeni koordinatni sustav. Set Project CRS from Layer je opcija koja koordinatni sustav cijelog radnog QGIS dokumenta stavlja u koordinatni sustav označenog sloja. Budući da QGIS ne sadržava definicije svih referentnih koordinatnih sustava karakterističnih za npr. pojedinu zemlju, potrebno je stvoriti novi koordinatni sustav (User Defined Coordinate System), pomoću projekcijskih parametara dostupnih na Internetu Izbornik Settings Custom CRS. Selektiranje (odabir) geometrijskih elemenata slojeva DEFINICIJA TRENUTNO ODABRANOG CRS-a STATUSNA TRAKA TRENUTNO ODABRANI CRS TRENUTNI KOORDINATNI SUSTAV RADNOG DOKUMENTA NAVEDEN JE KAO EPSG. KLIKOM NA NJEGA ULAZI SE U CRS IZBORNIK. SVI RASPLOŽIVI KOORDINATNI SUSTAVI POHRANJENI U QGIS-u 3 Matematička konverzija iz jednog koordinatnog sustava u drugi (geografskog ili projekcijskog) koju softver izvodi na temelju 7 poznatih parametara već ugrađenih u programske naredbe GIS paketa. 22 Selekcija geometrijskih elemenata (entiteta) je izdvajanje dijela entiteta sloja kao zasebnog sloja. Ručni odabir željenih entiteta sloja Uz već spomenutu vrstu selekcije atributivnih podataka pomoću alata Identificiraj entitete (Identify Features) koji služi isključivo za brzu identifikaciju pojedinog entiteta sloja i prikaz njegovih atributnih podataka (izabrani entitet će se privremeno zacrveniti), pojedini entitet nekog sloja može se selektirati i ručnim odabirom pomoću alata Select Feature by Area or Single click u alatnoj traci Attributes Toolbar (klikom na željeni entitet ili 'povlačenjem' nekih od ponuđenih oblika ručne selekcije kursorom miša preko željenih entiteta čime se odabire više entiteta odjednom). Izabrani entiteti će se privremeno zažutiti. Za odabir više dislociranih entiteta sloja potrebno je držati tipku CTRL i lijevom tipkom miša odabirati željene entitete. 23

13 Selekcija entiteta se može vršiti samo za sloj koji je označen kao aktivan u Pregledniku slojeva (Layers Panel). Aktivni sloj je u popisu slojeva 'zaplavljen' i podcrtan. ISKLJUČEN SLOJ AKTIVNI SLOJ (OBIČNO 'ZAPLAVLJEN' I PODCRTAN) UKLJUČENI SLOJEVI Selektirani entiteti na karti označeni su i u atributivnoj tablici. ALATI ZA SELEKCIJU ODABRATI (OZNAČITI ŽUTOM BOJOM) ĆE ENTITETE SAMO ZA AKTIVNI SLOJ. Selekcija (odabir) entiteta na temelju atributivne tablice Treći način odabira entiteta određenog sloja je na temelju njegove atributivne tablice. Korištenje ovog tipa selekcije preporuča se u slučajevima kada korisnik ne zna gdje se entitet nekog sloja nalazi, ali zna vrijednost obilježja tog entiteta (npr. naziv). Klikom na redni broj retka na lijevoj strani atributivne tablice odabire se jedan entitet (povlačenjem kursora miša po rednim brojevima redaka odabire se više entiteta u nizu, a držanjem tipke CTRL i odabirom odabranog rednog broja retka željenih entiteta čime se selektiraju entiteti koji se ne nalaze jedan iza drugoga). Selektirani redak je istaknut OPCIJE PRIKAZA ENTITETA U TABLICI (prikaz svih, selektiranih, trenutno vidljivih na Prikazu karte, uređivanih ili novih entiteta) TOČAN BROJ UKUPNIH I TRENUTNO SELEKTIRANIH ENTITETA SLOJA ALATI ZA RAD SA SELEKTIRANIM ENTITETIMA ODABRANI ENTITET SLOJA Select Features by Polygon ODABIR NAČINA PRIKAZA ATRIBUTIVNIH OBILJEŽJA plavom bojom. Na vrhu tablice se nalazi alatna traka za selektiranje, pretraživanje, brisanje i uređivanje atributivnih obilježja odabranih entiteta sloja. Prikladni alati za rad sa selekcijama preko atributivne tablice: Poništavanje odabira (Deselect All), Premjesti odabrane retke (entitete) na vrh tablice (Move Selected Rows to Top), Odabir svih entiteta sloja osim trenutno odabranih (Invert Selection), Uvećaj kartu na entitete odabrane u tablici (Zoom Map to the Selected Rows), Odabir svih entiteta sloja (Select All), Kopiraj odabrane retke u međuspremnik (Copy Selected Rows to Clipboard), Pomakni kartu na entitete selektirane u tablici (Pan Map to the Selected Rows). Odabrani entiteti sloja mogu se poništiti u atributivnoj tablici, na alatnoj traci Attributes Toolbar te u izborniku View na Traci izbornika Select Deselect Features from All Layers. Klikom na opciju Deselect poništava se selekcija svih entiteta, u atributivnoj tablici i na Prikazu karte (Map View), u svim slojevima učitanim u radni dokument. Selekcija (odabir) entiteta na temelju vrijednosti obilježja (atributa) Odabir entiteta na temelju atributa koristi se za izdvajanje određenog broja entiteta iz većeg skupa na temelju vrijednosti obilježja. Odabirom alata Select Features using an Expression na alatnoj traci Attributes Toolbar, atributivnoj tablici sloja ili izborniku View Selection na Traci izbornika, otvara se dijaloški okvir za postavljanje SQL upita. Prije postavljanja upita sve dosadašnje selekcije moraju biti poništene. FORMA UPITA u koju se dodaje obilježje (atribut) entiteta sloja, kriterij i granična vrijednost za selekciju. KRITERIJ odabire se iz popisa metoda ili samostalno upisuje. GRANIČNA VRIJEDNOST upisuje se samostalno ili odabire iz polja 'Values' 3 ZNAKOVI ZA JEDNADŽBU ILI NEJEDNADŽBU 1 2 ODABIR METODE NA TEMELJU KOJE SE VRŠI SELEKCIJA 5 OBILJEŽJA (ATRIBUTI) ENTITETA IZ ATRIBUTIVNE TABLICE SLOJA PRETRAGA VRIJEDNOSTI OBILJEŽJA

14 Prvi korak kod postavljanja upita je odabir metode na temelju koje će se selekcija vršiti. Najkraći put do pronalaska metode je upis imena funkcije u traku za pretraživanje (Search). Sve dostupne funkcije za postavljanje upita nalaze se u Popisu funkcija (Function List). Pretraživanjem funkcije njen naziv se pojavljuje ispod grupe funkcija kojoj pripada. Brisanje imena funkcije iz trake za pretraživanje čini grupe ostalih funkcija ponovno vidljivim u Popisu funkcija. Drugi korak je odabir željene funkcije duplim klikom miša na nju u Popisu funkcija, čime se funkcija pojavljuje u Formi upita (Expression Tab). Prilikom selekcije entiteta na temelju vrijednosti obilježja (atributa), potrebno je odabrati samo jedno obilježje entiteta (nazivi stupaca iz atributivne tablice) koje se nalazi pod funkcijom Fields and Values u Popisu funkcija. Naziv obilježja treba biti ispisan prvi u izrazu Forme upita kako bi upit bio valjan. Treći korak je upis kriterija prema kojem će se odabirati entiteti na temelju prethodno zadanog obilježja (atributa). Kriterije je moguće odabrati iz Popisa funkcija ili samostalno upisati. Četvrti korak je odabir granične vrijednosti obilježja koje mogu biti kvantitativne (npr. broj stanovnika, površina) ili kvalitativne (npr. naziv). Vrijednost obilježja je moguće samostalno upisati ili, u polju Values, pretražiti upisom vrijednosti obilježja u traku za pretraživanje odnosno izlistati sve vrijednosti obilježja (koje je prethodno odabrano iz Popisa funkcija) klikom na gumb 'all unique' (učitaj sve vrijednosti). Pojavljivanje upozorenja (Expression is invalid) ispod Forme upita, ukazuje na to da izraz upita nije valjano ispisan. Peti korak je pokretanje upita klikom na gumb Select (Izaberi). MOGUĆNOST IZLISTAVANJA I ODABIRA VRIJEDNOSTI OBILJEŽJA iz atributivne tablice Zadavanjem upita "BrojSt2006"> selektirane su države koje su 2006.g. imale više od 100 milijuna stanovnika. PRIKAZ SELEKTIRANIH DRŽAVA U ATRIBUTIVNOJ TABLICI Dodatni alati za selektiranje (odabir) entiteta na temelju vrijednosti obilježja (atributa) su: FIELD FILTER način pretrage vrijednosti nekog obilježja entiteta upisom dijela ili cijele vrijednosti u filter QUERY BUILDER FILTER filtriranje entiteta prema vrijednosti obilježja postavljanjem ograničenih upita Selekcija (odabir) entiteta na temelju lokacije Odabir entiteta sloja na temelju lokacije podrazumijeva odabir entiteta u jednom sloju podataka na temelju prostornih odnosa prema drugom sloju u slučajevima kada slojevi nemaju isti prostorni obuhvat. Odabirom alata Select by Location u izborniku Vector Research Tools na Traci izbornika otvara se dijaloški okvir za kreiranje nove selekcije. IZVRŠENA SELEKCIJA gradova svijeta koji se 'sijeku' sa državama Sjeverne Amerike ODABIR NAČINA SELEKCIJE ODABIR SLOJA IZ KOJEG SE SELEKTIRAJU ENTITETI ODABIR SLOJA U ODNOSU NA KOJI SE VRŠI SELEKCIJA ODABIR METODE SELEKCIJE Prvi korak u selekciji entiteta na temelju lokacije je odabir sloja iz kojeg se selektiraju entiteti u padajućem izborniku Select features in. Slojevi koji se nalaze u padajućem izborniku za selekciju su slojevi koji se nalaze u Pregledniku slojeva (Layers Panel). Za izvršenje selekcije prema lokaciji slojevi učitani u radni dokument ne moraju biti aktivni i/ili uključeni. Drugi korak je odabir sloja u odnosu na koji se vrši selekcija u padajućem izborniku 'that intersect features in'. Ovaj padajući izbornik također sadrži sve slojeve učitane u QGIS radni dokument. Treći korak je odabir metode selekcije tj. odnosa selektiranih entiteta prvog sloja prema drugom sloju. Odnosi mogu biti: presijecanje (Intersect), dodirivanje (Touch), preklapanje (Overlap/Cross), u potpunosti unutar (Completely within). Četvrti korak je odabir načina selekcije entiteta koji može biti stvaranje nove selekcije (creating new selection), dodavanje novih entiteta trenutnoj selekciji (adding to current selection) i uklanjanje entiteta iz trenutnog selekcije (removing from current selection). Nakon završene selekcije moguće je stvoriti novi sloj podataka (shapefile). Stvaranjem novog sloja omogućen je daljnji rad sa selektiranim entitetima. Desnim klikom miša na naziv sloja u Pregledniku slojeva (Layers Panel) potrebno je odabrati Spremi kao (Save 26 27

15 as). U novom dijaloškom okviru (Save vector layer as ) potrebno je definirati format podataka, naziv, lokaciju i koordinatni sustav novog sloja te označiti kvačicu ispred opcije Save only selected feature (Spremi samo odabrane entitete). Vizualizacija prostornih podataka Izrada kvalitetne karte u konačnici rezultat je pomnog promišljanja prilikom upravljanja, sortiranja i kategoriziranja prostornih podataka te odabira primjerenih simbola prilikom procesa vizualizacije samih podataka. Kako bi svi preduvjeti bili zadovoljeni nužno je skup prostornih podataka prvenstveno grupirati u razrede, potom procijeniti optimalnu metodu klasifikacije podataka te odabrati najprimjereniju metodu grafičkog prikaza. Grupiranje prostornih podataka u razrede Prilikom definiranja broja razreda važno je raspolagati informacijom o ukupnom broju entiteta skupa koji se nalaze unutar jednog sloja (npr. broj županija u Republici Hrvatskoj - 21). Kod definiranja broja razreda primjenjuje se Sturgesovo pravilo, gdje se pomoću matematičke formule dolazi do optimalnog rezultata: k 3,3 log N Metode klasifikacije prostornih podataka Nakon definiranja broja razreda, sljedeći korak očituje se kroz definiranje veličine razreda radi optimalne vizualizacije geografske pojave. Prostorne podatke moguće je grupirati primjenom sljedećih metoda: 1. JEDNAKI INTERVALI (Equal Interval) razredi su jednakog raspona vrijednosti (broj razreda je definiran, a interval ovisi o rasponu varijacije i broju razreda), 2. KVANTIL (Quantile) razredi imaju jednak broj entiteta, 3. JENKSOVA METODA OPTIMIZACIJE (Natural Breaks) teži se što manjem odstupanju vrijednosti u razredima od razredne sredine i što većoj razlici između razreda, 4. STANDARDNA DEVIJACIJA (Standard Deviation) entiteti se klasificiraju na temelju standardne devijacije, 5. ZAOKRUŽIVANJE RAZREDA (Pretty Breaks) entiteti se klasificiraju po razredima sa zaokruženim vrijednostima. pri čemu vrijednost k označava približan broj razreda, dok vrijednost N označava broj entiteta skupa (u ovom slučaju broj županija Republike Hrvatske - 21). Izračunom se dobije približan broj razreda (k) = 4,36 što znači da bi podatke trebalo prikazati grupirane u 4 razreda. METODE KLASIFIKACIJE PROSTORNIH PODATAKA Pritiskom desnog klika miša na odabrani sloj u Pregledniku slojeva (Layers Panel) otvara se padajući izbornik u kojem postoji opcija Prikaza broja elemenata određenog sloja (Show Feature Count). RUČNO ODREĐIVANJE GRANICA RAZREDA (Manual) granice razreda mijenjaju se upisivanjem proizvoljnih brojčanih vrijednosti u stupac Vrijednosti (Values) u Osobinama sloja (Layer Properties) Stil (Style) 4. Vrijednosti koje će se prikazati u legendi potrebno je definirati u susjednoj koloni Tumaču znakova (Legend). 4 Ako se želi definirati i prikazati razred bez podataka (koji u atributivnoj tablici imaju vrijednost nula) njih treba svrstati u poseban razred gdje će granice biti npr. 0 0,

16 (Delete) ili Briši sve (Delete All) ukoliko se žele ukloniti sve kategorije. Pomoću naredbe Color ramp definira se nijansa boja u kojima se želi iskazati navedena prostorna pojava. RUČNI UNOS GRANICA RAZREDA PRIKAZ GRANICA RAZREDA U TUMAČU ZNAKOVA Jedna od najkorištenijih metoda tematskog predočavanja prostornih poligonskih podataka jest prikaz kvantitativnog obilježja bojama po razredima tzv. kartogram. Metoda prikaza Postupno (Graduated) prikazana je u padajućem izborniku, odmah poslije metode Kategorizirano (Categorized). Također je potrebno u Koloni (Columns) odabrati obilježje iz atributivne tablice koje se želi prikazati, odabrati boju (Color ramp 5 ) te neku od metoda klasifikacije prostornih podataka. Metode tematskog prikaza prostornih podataka Kvaliteta tematske karte ovisi o kvaliteti (geo)vizualizacije određene prostorne pojave. Obzirom da tematske karte proizlaze iz vektorskih podataka koji prikazuju točku, liniju ili poligon određena prostorna pojava iskazuje se pozicijskim, linijskim ili površinskim (arealnim) signaturama. Vizualizacija poligonskih prostornih sadržaja iskazuje se kroz nekoliko kategorija prikaza, koji se uglavnom mogu podijeliti na: 1. prikaz jednostavnih obilježja: Osobine sloja (Layer Properties) Stil (Style) i 2. prikaz složenih obilježja: Osobine sloja (Layer Properties) Dijagrami (Diagrams). Prikaz jednostavnih obilježja Najjednostavniji način prikaza prostornih podataka je prikazivanje svih entiteta istim znakom. Osobine sloja (Layer Properties) Stil (Style) Jedan simbol (Single Symbol). Kod prikazivanja kvalitativnog obilježja po skupinama prema zajedničkom obilježju upotrebljava se metoda Kategorizirano (Categorized). Pri tom, u izborniku Kolona (Columns) nužno je odabrati obilježje iz atributivne tablice koje se želi prikazati, a potom se odabirom naredbe Klasificiraj (Classify) pojavljuju svi modaliteti definiranog obilježja. Ukoliko se određena kategorija želi ukloniti iz prikaza koristi se naredba Briši Prikaz složenih obilježja Kod prikazivanja složenijih prostornih obilježja najčešće korištena grafička metoda je dijagram. Unutar dijaloškog okvira Osobine sloja (Layer Properties) potrebno je odabrati potkategoriju Dijagrami (Diagrams), gdje je nužno staviti kvačicu Show diagrams for this layer, čime su ostvareni svi preduvjeti za pristup navedenoj grafičkoj metodi. Osnovne dvije ponuđene metode prikaza su Graf s kružnim isječcima (strukturni krugovima) (Pie chart) i Histogram (prikaz numeričkog obilježja uspravnim stupcima). 5 Korisna web stranica za određivanje primjerenih nijansi boje kartograma je Color Brewer (

17 Kod metode Graf s kružnim isječcima 6 (Pie chart) svakom članu statističkog skupa na karti je pridružen po jedan strukturni krug 7. Selektiranjem navedene metode u padajućem izborniku Tip dijagrama (Diagram type) otvara se dijaloški okvir s nekoliko glavnih obilježja. U opciji Attributes su s lijeve strane prikazani svi dostupni atributi sloja iz atributivne tablice, imenovani po nazivu stupaca, pri čemu treba odabrati obilježja za strukturni krug koja želimo prikazati na karti 8. Za svako obilježje u strukturnom krugu odabiru se prikladne boje, dok se u izborniku Veličina (Size) podešava veličina kruga. Ukoliko je nužno da svi krugovi budu jednake površine odabire se opcija Fiksna veličina (Fixed size), a ukoliko veličina treba biti ponderirana vrijednošću obilježja iz atributivne tablice koristi se opcija Prilagođena veličina (Scaled size). Veličina (Size) podešava Jedinica veličine (Size Units), Atribut (Attribute), Maksimalna vrijednost (Maximum value) te Visina najvišeg stupca (Bar lenght). Uređivanje podataka Prilikom rada s prostornim podacima u QGIS-u često postoji potreba za modificiranjem postojećih slojeva podataka kao i kreiranjem potpuno novih slojeva podataka kojima se želi analizirati i prikazati željena prostorna pojava. Kreiranje novih prostornih podataka Kada se određena prostorna pojava želi prikazati pomoću jednostavnih uspravnih stupaca upotrebljava se metoda Histograma 9. Ova metoda se najčešće koristi se za prikazivanje apsolutnih vrijednosti, pri čemu svaki stupac predstavlja jedan entitet, a visina stupaca predstavlja vrijednost obilježja. Kod Atributa (Attributes) također treba odabrati obilježja koja želimo prikazati na karti te prikladnu boju. U izborniku Izgled (Appearance) nužno je odrediti Širinu stupca (Bar width) i ostale popratne parametre, dok se u izborniku 6 Radi se o strukturnom krugu, metodi u kojoj veličinu pojave prikazuje veličina kruga, a sastavne dijelove te pojave površina kružnog isječka. 7 Razlikuju se krugovi jednake veličine koji prikazuju samo udjele dijelova pojave u ukupnoj vrijednosti obilježja te krugovi različite veličine koji prikazuju udjele dijelova pojave u ukupnoj vrijednosti obilježja i ponderirani su apsolutnom vrijednošću pojave u cjelini. 8 Preporuča se da redoslijed ide od nižeg prema višem udjelu. 9 Iako se u programu QGIS metoda naziva histogramom, ne radi se o toj metodi, već o metodi dijagramu sa stupcima, gdje visina stupca označava vrijednost pojave. Širina baze svih stupaca je jednaka. 32 Kada se želi zabilježiti nova prostorna pojava nužno je u QGIS-u kreirati (vektorski) sloj podataka. Karakterističan format takve prostorne datoteke naziva se shapefile. Alat za kreiranje novog shapefilea nalazi se na Alatnoj traci za upravljanje slojevima (Manage Layers Toolbar) i naziva se Novi Shapefile sloj (New Shapefile). Prilikom stvaranja novog sloja potrebno je definirati njegova osnovna trajna obilježja i postavke: tip geometrijskog podatka (točka, linija ili poligon) (Type) koordinatni sustav i projekciju (File encoding) naziv sloja (Name) vrstu atributivnog podatka (broj, tekst) (Type) 33

18 postavke broja (broj decimalnih mjesta i maksimalni broj znamenaka u polju) (Length, Precision) Naziv stupca može sadržavati maksimalno 10 znakova (dozvoljene su brojke, slova, povlake i _). Tipovi podataka u stupcu mogu biti: cijeli brojevi (integer) u manjem rasponu (npr. od do 32000), cijeli brojevi (integer 64 bit) u velikom rasponu, decimalni brojevi (realni), tekst (string) i datum. Postavke broja, dužinu znamenki (lenght) i preciznost (scale) je obvezno definirati. Po završetku navedenih radnji nužno je odabrati lokaciju na računalu za spremanje sloja. Uređivanje postojećih prostornih podataka Ukoliko želimo uređivati podatke, to je moguće samo ako se aktivira opcija Uključivanje/isključivanje uređivanja (Toggle Editing) (1) na Alatnoj traci za digitaliziranje (Digitizing Toolbar) ili Otvaranjem atributivne tablice sloja (Open Attribute table). Po završetku uređivanja sloja nužno je spremiti izmjene pomoću naredbe Spremi uređivanja sloja (Save Layer Edits), a cjelokupan proces uređivanja završava se ponovnim odabirom opcije Uključivanje/isključivanje uređivanja (Toggle Editing). Tablični kalkulator Obzirom na veliku količinu prostornih podataka koja se nalazi unutar sloja korisno je steći uvid u osnovne karakteristike i opća statistička obilježja čitavog skupa podataka kao i za izračun novih vrijednosti na temelju postojećih vrijednosti obilježja. Jedan od alata unutar Atributivne tablice je Tablični kalkulator (Field calculator). U atributivnoj tablici mogu se (ručno) unositi novi podaci ili uređivati postojeći podaci. Ako želimo u tablicu dodati novo atributivno obilježje, potrebno je stvoriti novi stupac u koji će se unositi novi podaci. Novi stupac u atributivnoj tablici se dodaje odabirom opcije Dodaj novi stupac (Add New Field) (2). Brisanje stupaca u atributivnoj tablici se vrši pomoću naredbe Obriši stupac (Delete Fields) (3). Pri početku rada sa navedenim alatom nužno je dodati novi stupac u atributivnu tablicu ili koristiti neki od postojećih, pri čemu ikona Uključivanje/isključivanje uređivanja mora biti uključena Tablični kalkulator ne podržava dijeljenje s nulom ako je neka od vrijednosti 0, potrebno je umjesto nje upisati broj koji označava nedostatak vrijednosti (npr )

19 digitalizacije očituje se u upisu traženih temeljnih atributivnih obilježja, nakon čega se spremaju izmjene i završava uređivanje. OPERATORI ODABRATI: STVORITI NOVI STUPAC ZA IZRAČUN ILI KORISTITI POSTOJEĆI FORMULA ZA IZRAČUN NOVE VRIJEDNOSTI OBILJEŽJA U ATRIBUTIVNOJ TABLICI FUNKCIJE Digitalizacija Kada se iz postojećih slojeva podataka, georeferenciranih topografskih ili tematskih karata (geoloških, pedoloških, klimatskih i dr.) određeni prostorni podatak želi pohraniti u zaseban vektorski sloj podataka (npr. rasjed, cesta, dalekovod, zgrada) nužno je izvršiti digitalizaciju objekta. Digitalizacija točaka Ukoliko se digitalizirani podaci ne namjeravaju dodavati u već postojeće slojeve, nužno je kreirati novi shapefile. Novi vektorski podaci digitaliziraju se na temelju georeferencirane podloge. Početni korak je odabir alata Uključivanje/isključivanje uređivanja (Toggle Editing). Potom je u Pregledniku slojeva (Layers Panelu) potrebno obilježiti sloj u kojem će se pohranjivati novi digitalizirani podaci (kliknuti lijevom tikom miša; treba biti podcrtan). Nakon toga se na Alatnoj traci za digitaliziranje (Digitizing Toolbaru) odabire opcija Dodaj entitet (Add Feature). Digitalizacija željene točke vrši se klikom lijeve tipke miša na određeno mjesto na sloju koji se nalazi u podlozi, čime se nova točka unosi u digitalni zapis. Završna faza Ukoliko digitalizacija željene točke nije izvršena dovoljno točno, pomoću naredbe Pomakni entitet(e) (Move Feature(s)) moguće je kliknuti na željeni entitet i pomaknuti ga na drugo mjesto. S druge strane, ukoliko se određena točka želi obrisati dovoljno je uključiti naredbu Select Features by area or single click, kliknuti na entitet i odabrati Delete. Digitalizacija linija Kao i u prethodnom poglavlju nekolicina početnih koraka je istovjetna, osim što se novi sloj treba definirati kao linijski tip podataka. Digitalizacija linija u aplikaciji zapravo predstavlja digitalizaciju dviju točaka između kojih se nalazi linija. Za razliku od digitalizacije točaka, digitalizacija linija traje znatno duže te osim početne i završne točke (verteksa) obuhvaća sve one točke između njih, koje formiraju oblik i tijek linije u prostoru. Digitalizirane vertekse moguće je naknadno modificirati (pomicati) i brisati pomoću Alata za čvorove (Node Tool) koji se nalazi na Alatnoj traci za digitaliziranje (Digitizing Toolbaru). Završni verteks linije definiramo klikom na desnu tipku miša. Upisom traženih atributa linije, spremanjem izmjena i završetkom uređivanja dovršen je postupak digitalizacije

20 Postupak spajanja i povezivanja: PRIKAZ VERTEKSA LINIJE 1. Dodati u QGIS radni dokument (Recent Project) u Preglednik slojeva (Layers Panel) uređenu MS Excel tablicu koja će se spojiti s atributivnom tablicom sloja, 2. U Osobinama sloja (Layer Properties) u koji će se spojiti MS Excel tablica odabrati Spoji (Joins) i dodati novu vezu (+), OBILJEŽJA VERTEKSA ALAT ZA ČVOROVE Digitalizacija poligona Digitalizacija poligona gotovo je istovjetna većini postupaka digitalizacije linija, osim što sloj u kojem će se pohranjivati novi digitalizirani podaci treba biti definiran kao poligonski sloj podataka. Spajanje tablica Specifičnost atributivne tablice je da sadrži prostorne podatke koji su putem koordinata vezani uz određenu lokaciju na površini Zemlje. Upravo to temeljno obilježje razlikuje podatke u atributivnim GIS tablicama od uobičajenih tablica koje nastaju radom u MS Excelu, a koje nemaju navedenu prostornu komponentu. Programski softver QGIS podržava spajanje atributivne tablice s neprostornim tablicama, no nekoliko je koraka potrebno poduzeti u MS Excel tablici prije njezinog spajanja s atributivnom GIS tablicom. MS Excel tablicu treba urediti na sljedeći način: svaki redak u tablici mora predstavljati jedan entitet (svi atributi koji se odnose na isti entitet trebaju biti u istom redu), ne smije biti praznih redova ispred entiteta, u prvom redu trebaju biti nazivi obilježja, nazivi obilježja smiju imati do 10 znakova (samo brojke, slova, -i _ ), atributi trebaju biti uredno napisani u stupcima (obilježjima), u polja u kojima nedostaje obilježje ne upisivati ništa ili staviti broj/naziv koji korisniku upućuje da nema podataka za taj entitet, u polja u kojima bi trebale biti brojke, a upisani su drugi znakovi, treba upisati brojke, svaki list (sheet) smije sadržavati samo jednu tablicu. DODAVANJE NOVE VEZE 3. Odabrati tablicu u QGIS-u s kojom će se spojiti sloj (Join layer) načini spajanja entiteta: a) Spajanje podataka iz atributivne tablice sloja i druge neprostorne tablice (npr. MS Excel, dbf) b) Spajanje podataka iz atributivnih tablica dvaju različitih sloja, 4. Odabrati stupac u drugoj tablici na temelju kojeg će se izvršiti spajanje (zajedničko obilježje ili key) (Join field), 5. Odabrati stupac atributivne tablice sloja na temelju kojeg će se izvršiti spajanje (zajedničko obilježje ili key) (Target field), 38 39

21 3 3 4 Print Composer sučelja prvenstveno treba podesiti veličinu, orijentaciju i margine stranice, kao i definirati rezoluciju buduće karte (min. 300 dpi za tisak). 5 POSTAVKE STRANICE POSTAVKE OSTALIH ELEMENATA 6. Upisati (ili izbrisati) prefiks koji će se pojavljivati ispred naziva svakog stupca u spojenoj tablici (Custom field name prefix), 7. Sloj sa spojenom tablicom na kraju je potrebno izvesti kao novi shapefile (zatvaranjem programa veza tablica nepovratno puca). Izvoz / eksportiranje karte ORIJENTACIJA STRANICE MARGINE VELIČINA STRANICE Korisnik QGIS-a koji po završetku svih obavljenih radnji sa vlastitim skupom prostornih podataka smatra kako je njegov projekt spreman za izvoz odnosno eksport u obliku karte pristupa završnoj dionici svog rada u aplikaciji. Priprema prikaza za izvoz u obliku karte (s naslovom, legendom i mjerilom) vrši se pomoću naredbe New Print Composer koja se nalazi u Traci izbornika, u izborniku Project. Ovisno o veličini i namjeni karte nužno je, uz pomoć pripadajućeg ravnala (rulera) podesiti prostor na papiru u kojem će biti smješteni entiteti odnosno karta sa pripadajućim obilježjima i entitetima. OBILJEŽITI PODRUČJE NA PAPIRU NA KOJE DOLAZE ENTITETI Odabirom naredbe New Print Composer nužno je upisati naslov dokumenta koji se pohranjuje uz QGIS radni dokument, ali ne predstavlja naslov karte. Prilikom otvaranja 40 41

22 Nakon podešavanja tehničkih postavki stranice slijedi postupno dodavanje sadržaja. Uvoz karte, tj. kartografskog prikaza sadržaja provodi se pomoću alata Dodaj novu kartu (Add new map) koji je smješten na okomitoj Alatnoj traci s lijeve strane. Nakon toga, postupno se na kartu dodaju: oznake poput naslova (Add new label), legende (Add new legend), grafičko mjerilo (Add new scalebar) i ostali pripadajući elementi. Prostorne analize podataka Prostorne analize podataka obuhvaćaju niz metoda, počevši od najjednostavnijih (selekcije, mjerenja, zoniranje i prostorno preklapanje) do stvaranja vrlo složenih modela. Jedna od najčešće primjenjivanih metoda u geografskim istraživanjima jest prostorno preklapanje dvaju ili više slojeva, čime se stvaraju novi slojevi s izmijenjenim geometrijskim i atributivnim podacima. Analize vektorskih podataka Upiti ili selekcije Ova vrsta analize uključuje istraživanje obilježja atributivnih podataka bez mijenjanja postojećih podataka (npr. selekcija gradova koje imaju manje od stanovnika). Najjednostavnije prostorne analize vektorskih podataka su preklapanja slojeva, npr. presijecanje slojeva (Intersect), izdvajanje (rezanje) dijela sloja (Clip), objedinjavanje slojeva (Union), određivanje zone udaljenosti (Buffer) te izdvajanje dijela jednog sloja koji se nalazi izvan jednog ili više entiteta u drugom sloju (Difference). Alati za ove prostorne analize zovu se Alati geoprocesiranja (Geoprocessing Tools), a nalaze se u izborniku Vector na Traci izbornika. Dodavanjem svih potrebnih sastavnih dijelova karte i vizualizacijom dovršava se uređivanje karte te su stvoreni svi preduvjeti za izvoz (eksport) karte, koji se izvršava pomoću opcije Izvezi kao sliku (Export as Image) smještene u padajućem izborniku Composer na Alatnoj traci. Pritom je potrebno definirati lokaciju na disku, naziv i format grafičke datoteke koja se pohranjuje (npr. JPEG, PNG, TIFF). Analiza blizine Analiza blizine je metoda prostorne analize u GIS-u kojom se stvara pojas određene udaljenosti (buffer) oko određenog entiteta (prikazanog točkom, linijom ili poligonom) (npr. pojas koji se nalazi 50 metara od ceste). Osnovne vrste zona (buffera): 1. Zona (buffer) zadane udaljenosti oko entiteta (Fixed distance), 2. Zona (buffer) čija širina ovisi o vrijednosti obilježja entiteta oko kojeg se stvara buffer (Buffer from field) npr. buffer buke oko autoceste čija širina ovisi o broju ili dopuštenoj brzini vozila

23 Zona (buffer) oko entiteta pohranjuje se kao zaseban (poligonski) shapefile nad kojim su moguće sve operacije kao i s drugim slojevima (nije vezan uz izvorni sloj). Analize preklapanja slojeva Analize preklapanja (eng. overlay) kombiniraju više slojeva kako bi dobili nove podatke tj. sloj sa pripadajućom geometrijom i atributima. Postoji više metoda prostornog preklapanja koje su pohranjene u alatima za geoprocesiranje. Intersect Opcija koja omogućava spajanje buffera koji se preklapaju u jedan poligon. Odabir lokacije i naziva novog buffer shapefile-a Dodavanje sloja s entitetima uz koje se stvara buffer Upisivanje željene širine 'buffera' (udaljenost u mjernoj jednici koordinatnog sustava Buffer distance ili širina ovisna o vrijednosti obilježja Buffer distance field) Metoda prostorne analize koja izdvaja entitete koji su presjek dvaju slojeva. Slojevi koji ulaze u analizu (Input) i koji nastaju kao rezultat analize (Output) mogu biti točkasti, linijski ili poligonski. Rezultat analize preklapanja slojeva (Intersect) je novi sloj koji nije vezan uz svoje izvorne slojeve. Atributivna tablica novog sloja može sadržavati obilježja (stupce) i vrijednosti iz svih izvornih slojeva. Otvaranjem dijaloškog okvira alata geoprocesiranja Intersect potrebno je podesiti sljedeće stavke: 1. Unijeti vektorski sloj (Input vector layer) i unijeti sloj koji se presijeca (Intersect layer), 2. Unijeti naziv i lokaciju sloja koji će se dobiti preklapanjem slojeva (Output shapefile). 44 Clip Metoda prostorne analize koja izdvaja (reže) dijelove jednog sloja koji se nalazi na području jednog ili više entiteta u drugom sloju. Procesom izdvajanja (Clip) nastaje novi sloj koji predstavlja podskup većeg sloja iz kojeg je izdvojen, no nije više vezan uz njega. Sloj na području kojeg se izdvajaju entiteti u drugom sloju (Clip Feature) treba biti poligonski. Sloj čiji dio se izdvaja (Input) može biti točkasti, linijski ili poligonski. Vrijednosti obilježja novog sloja u atributivnoj tablici preuzete su samo iz izvornog sloja (Input) (ne spajaju se međusobno). U dijaloškom okviru Clip potrebno je podesiti sljedeće stavke: 1. Input vector layer sloj koji se izdvaja (reže) na temelju položaja unutar drugog sloja, Union 2. Clip layer sloj na području kojeg se izdvaja dio u drugom sloju (samo poligonski), 3. Output shapefile naziv i lokacija sloja koji će se dobiti metodom Clip. Metoda prostorne analize koja se koristi kod geometrijskog preklapanja dvaju ili više slojeva. Slojevi koji se preklapaju prilikom primjene metode Union trebaju biti isključivo poligonski. Presjekom dvaju slojeva pomoću Union objedinjuju se entiteti iz izvornih slojeva, ali stvaraju novi entiteti u različitim oblicima. Spajanjem dvaju entiteta pomoću Union nastaju tri nova entiteta jedan na presjeku, jedan na području prvog entiteta (izvan drugog entiteta) i jedan na području prvog entiteta (izvan drugog entiteta). Pomoću Union spajaju se i podaci u atributivnoj tablici zadržavaju se stupci s podacima iz svih izvornih atributivnih tablica slojeva. U dijaloškom okviru Union potrebno je podesiti sljedeće postavke: 1. Input vector layer i Union layer slojevi koji se trebaju preklopiti (odabrati slojeve iz Preglednika slojeva ili foldera; redoslijed nije bitan), 2. Output shapefile naziv i lokacija sloja koji će se stvoriti. Difference Metoda prostorne analize koja izdvaja dio jednog sloja (Input) koji se nalazi izvan jednog ili više entiteta u drugom sloju (Erase ili Difference Feature). Sloj koji nastaje pomoću ove metode nije vezan uz izvorne slojeve. Sloj čiji dio se izdvaja 45

24 (Input) može biti točkasti, linijski ili poligonski. Difference Feature treba biti poligonski. Vrijednosti obilježja novog sloja u atributivnoj tablici preuzete su samo iz izvornog sloja (Input) (ne spajaju se međusobno). U dijaloškom okviru Difference potrebno je podesiti sljedeće stavke: 1. Input Layer sloj koji se izdvaja na temelju položaja izvan drugog sloja, 2. Difference Layer sloj izvan kojeg se izdvaja dio u drugom sloju (samo poligonski), 3. Output Shapefile naziv i lokacija sloja koji će se dobiti metodom Difference. Entiteti dobiveni pomoću alata Difference koji imaju zajednička obilježja ponašaju se, unatoč dislociranosti, kao jedan entitet (Multipart feature). Da bi svaki entitet bio prikazan zasebno potrebno je pomoću Geometrijskog alata (Geometry Tools) Multipart to Singleparts razdvojiti entitet na dijelove. Analize rasterskih modela podataka Analize na rasterskim modelima podataka su prostorne analize bazirane na ćelijama rastera. Prostorne rasterske analize temeljene na analizama digitalnog prikaza visina odnosno digitalnog modela reljefa 11 nazivaju se geomorfometrijske analize koje se koriste u geomorfološkim analizama: Nagib padina (Slope) Metoda rasterske analize koja na temelju digitalnog modela reljefa (DEM) kreira sloj s nagibom padina 12. U dijaloškom okviru DEM (Terrain Models) u izborniku Raster Analysis potrebno je podesiti sljedeće stavke: 11 Specifični oblik rasterskih podataka kod kojeg je svakom pikselu pridružena nadmorska visina. 12 Uobičajeni razredi za prikazivanje (vezani uz karakteristične geomorfološke procese i oblike):0 2 : ravnica; 2 5 : blago nagnuta padina; 5 12 : nagnuta padina; : znatno nagnuta padina; : vrlo strma padina; > 55 : strmac. -Input File rasterski sloj na temelju kojeg se analizira nagib (DEM) -Output File definirati lokaciju i naziv novog rastera -Mode predmet izračuna u novom rasteru -Scale potrebno korigirati mjerilo kako bi se računalo u metrima Sjenčanje reljefa (Hillshade) Metoda rasterske analize podataka koja radi stjecanja dojma plastičnosti reljefa iz digitalnog modela reljefa stvara novi sloj u kojem je reljef prikazan sjenčanjem (Hillshade). Prilikom primjene ove metode potrebno je koristiti isti izbornik kao i u prethodnoj stavci (DEM Terrain models), samo je u predmetu izračuna (Mode) potrebno odabrati opciju Hillshade. Kako bi se slojevi DEM (reljef prikazan nizom boja) i reljef prikazan sjenčanjem (Hillshade) kvalitetno vizualno preklopili, potrebno je korigirati parametre prikaza (Brighteness, Contrast, Saturation, Blending Mode) u oba sloja u Layer Properties Style. Stvaranje izohipsa iz DEM-a Metoda rasterske analize koja na temelju rasterskih podataka i definirane ekvidistance stvara novi vektorski sloj s izohipsama. U izborniku Raster na Traci izbornika potrebno je odabrati pod-izbornik Extraction te alat Contours. U dijaloškom okviru Contours potrebno je podesiti sljedeće stavke Input File (rasterski sloj na temelju kojeg se stvaraju izohipse), Output File (definirati lokaciju i naziv novog vektorskog sloja s izohipsama), Interval between Contour lines (definiranje ekvidistance) i Attribute name (definiranje imena stupca koji će se stvoriti u atributivnoj tablici s nadmorskom visinom izohipse)

25 Prikaz reljefa (Relief) Metoda rasterske analize koja stvara novi rasterski sloj koji kombinira nadmorsku visinu i sjenčanje reljefa. U izborniku Raster na Traci izbornika potrebno je odabrati podizbornik Terrain Analysis te alat Relief. Potom je potrebno definirati rasterski sloj na temelju kojeg se stvara novi raster (Elevation Layer), lokaciju i naziv novog rastera (Output Layer), format u kojem će se pohraniti novi rasterski sloj (Output Format) te visinske razrede 13 i boju za prikaz (Relief Colors). Vertikalna raščlanjenost reljefa (Ruggedness Index) Metoda rasterske analize koja na temelju digitalnog modela reljefa analizira energiju reljefa tj. visinsku razliku između najviše i najniže točke unutar jednog četvornog kilometra (u m/km 2 ) 14. U izborniku Raster na Traci izbornika potrebno je odabrati podizbornik Terrain Analysis te alat Ruggedness Index. Potom je potrebno definirati rasterski sloj na temelju kojeg se analizira energija reljefa (Elevation Layer), lokaciju i naziv novog rastera (Output Layer) te format u kojem će se pohraniti rasterski sloj s izračunatom energijom reljefa (Output Format). Analiza ekspozicije padina (Aspect) Metoda rasterske analize koja na temelju rasterskog sloja podataka (DEM) stvara novi rasterski sloj s naznačenom orijentacijom padina prema stranama svijeta (iskazanih azimutom) 15. U izborniku Raster na Traci izbornika potrebno je odabrati pod-izbornik Terrain Analysis te alat Aspect. Potom je potrebno definirati rasterski sloj na temelju kojeg se analizira ekspozicija (Elevation Layer), lokaciju i naziv novog rastera (Output Layer) te format u kojem će se pohraniti rasterski sloj (Format). 13 Obvezno je definirati donju i gornju granicu svakog razreda. 14 Kategorije vertikalne raščlanjenosti reljefa: 0 5: ravnica; 5 30: slabo raščlanjena ravnica; : slabo raščlanjen reljef; : umjereno raščlanjen reljef; : izrazito raščlanjen reljef; > 800: vrlo izrazito raščlanjen reljef. 15 Ekspozicija padina prema stranama svijeta: 0 : ravnica; 0,5 22,5 : N; 22,5 67,5 : NE; 67,5 112,5 : E; 112,5 157,5 : SE; 157,5 202,5 : S; 202,5 247,5 : SW; 247,5 297,5 : W; 292,5 337,5 : NW; 337,5 360 :N. 48 Preporuke i savjeti Kako bi svim korisnicima QGIS-a olakšali snalaženje i rad u programskoj aplikaciji u nastavku slijedi nekoliko korisnih preporuka i savjeta. Korisnička pretplata Programska aplikacija QGIS je u konstantnom aktivnom razvoju i kao takva neće uvijek raditi kako se očekuje. Najbolji način traženja pomoći i dobivanja odgovara na pitanja vezana uz instalaciju i korištenje programa je besplatna pretplata na QGIS korisničku mailing listu za raspravu koja se nalazi na QGIS-user Info Page ( Postavljena pitanja su dostupna svim korisnicima, a javno vidljivi odgovori na pitanja poslužuju svima koji imaju slične nedoumice. Blog QGIS zajednica pokrenula je web blog ima zanimljive članke za korisnike i programere, kojemu svi mogu doprinijeti. QGIS dodaci (Plugins) Dodaci ili proširenja su alati za analize koji se mogu dodatno instalirati unutar QGIS programa, ovisno o korisnikovoj potrebi. Pojedini dodaci su u program dodani instalacijom prema zadanim postavkama, dok većina njih nije instalirana te se nalazi u repozitoriju dodataka. Klikom na dodatak oni postaju dostupni za instalaciju ili deinstalaciju. Svi instalirani i ne-instalirani dodaci se u QGIS-u nalaze u izborniku Dodaci (Plugins) Manage and Install Plugins u Traci izbornika. U dijaloškom okviru Dodaci (Plugins) moguće je instalirati nove dodatke te aktivirati ili deaktivirati postojeće dodatke. Internet stranica je službeni QGIS web portal za dodatke. Tamo se može naći popis stabilnih i eksperimentalnih QGIS dodataka dostupnih putem službenog QGIS repozitorij za dodatke 'Official QGIS Plugin Repositor'. 49

26