FRAGMENTA PHYTOMEDICA ET HERBOLOGICA

Transcription

1 CODEN FPHEE9 ISSN UDK 632.3/.9 ANNO MCMLXXI FUNDATA FRAGMENTA PHYTOMEDICA ET HERBOLOGICA Izdaje - Published by: HRVATSKO DRUŠTVO BILJNE ZAŠTITE ZAGREB, Svetošimunska c. 25 FRAGM. PHYTOMED. HERBOL., Vol. 30. No 1-2, 2008, str 1-91 Zagreb, 2008.

2 Cover page: Pupa of leak leaf miner (Napomyza gymnostoma Loew) in onion (Allium cepae) (foto: Mešić) Naslovna strana: Kukuljica lisnog minera poriluka (Napomyza gymnostoma Loew) u stabljici luka (Allium cepae) (foto: Mešić)

3 CODEN FPHEE9 ISSN UDK 632.3/.9 ANNO MCMLXXI FUNDATA FRAGMENTA PHYTOMEDICA ET HEROLOGICA Izdaje - Published by: HRVATSKO DRUŠTVO BILJNE ZAŠTITE ZAGREB, Svetošimunska c. 25 FRAGM. PHYTOMED. HERBOL., Vol. 30. No 1-2, 2008, str 1-91 Zagreb, 2008.

4 Redakcijski odbor - Editorial Board: Agostino Brunelli (B. Ital.) Bogdan Cvjetković (Zg) Paula Durbešić (Zg) Nada Hulina (Zg) Jasminka Igrc Barčić (Zg) Draženka Jurković (Os) Jože Maček (Lj. - Slo.) Zvonimir Ostojić (Zg) Laszlo Radicz (B. - Mađ.) Glavni i odgovorni urednik - Editor in Chief Zvonimir Ostojić Tehnički urednik - Technical Editor Renata Bažok Jezički savjetnik - Language Advisor Ivan Martinčić (AJE - American Journal Experts) Adresa uredništva - Editor's address Agronomski fakultet - Agricultural faculty Zagreb, Svetošimunska 25 Hrvatska - Croatia Tel: Fax: Izdavač: Hrvatsko društvo biljne zaštite Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, Svetošimunska 25 Tel./fax: For Reviewing - In Exchange Časopis izlazi dva puta godišnje. Journal is issued twice a year. Naklada: 500 kom. Grafička priprema - kompjutorska obrada Infomart d.o.o., Obrtnička 10, Sisak Tel./fax: , Mob: Tisak: Kersch offset, Zagreb Zagreb, 2008.

5 FRAGM. PHYTOMED. HERBOL., Vol. 30. No 1-2, SADRŽAJ Izvorni znanstveni članci ALEKSANDAR MEŠIĆ, JASMINKA IGRC BARČIĆ, JOSIP BARČIĆ, MARGARETA ZVONAR, IGOR FILIPOVIĆ TANJA GOTLIN ČULJAK, RENATA BAŽOK, DINKA GRUBIŠIĆ RENATA BAŽOK, IGOR ĐUREK, JASMINKA IGRC BARČIĆ, TANJA GOTLIN ČULJAK BRANKO PALAVERŠIĆ, IVICA BUHINIČEK, ZDRAVKO KOZIĆ, ANTUN VRAGOLOVIĆ, MIRKO JUKIĆ BRANKO PALAVERŠIĆ, IVICA BUHINIČEK, ANTUN VRAGOLOVIĆ, DRAGOMIR PARLOV ZAŠTITA LUKA OD ŠTETNIH DVOKRILACA... 5 FAUNA LISNIH UŠI (Hemiptera: Aphidoidea) NEKIH BILJNIH VRSTA U HRVATSKOJ INTERAKCIJE IZMEĐU EKOLOŠKI PRIHVATLJIVIH INSEKTICIDA ZA SUZBIJANJE KRUMPIROVE ZLATICE (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera: Chrysomelidae) SELEKCIJA SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA NA OTPORNOST U UVJETIMA UMJETNE INFEKCIJE KLIPA S Fusarium graminearum Schw SAMOOPLODNA LINIJA KUKURUZA Bc10 KAO IZVOR OTPORNOSTI PREMA ANTRAKNOZI STABLJIKE Stručni članci MARIJANA IVANEK MARTINČIĆ, MARCELA ANDREATA KOREN, VESNA SAMOBOR, STANISLAV KRAMARIĆ SUZBIJANJE ŽIČNJAKA (ELATERIDAE) U KUKURUZU NA PODRUČJU KRIŽEVACA... 79

6 FRAGM. PHYTOMED. HERBOL., Vol. 30. No 1-2, CONTENTS Original scientific paper ALEKSANDAR MEŠIĆ, JASMINKA IGRC BARČIĆ, JOSIP BARČIĆ, MARGARETA ZVONAR, IGOR FILIPOVIĆ TANJA GOTLIN ČULJAK, RENATA BAŽOK, DINKA GRUBIŠIĆ RENATA BAŽOK, IGOR ĐUREK, JASMINKA IGRC BARČIĆ, TANJA GOTLIN ČULJAK BRANKO PALAVERŠIĆ, IVICA BUHINIČEK, ZDRAVKO KOZIĆ, ANTUN VRAGOLOVIĆ, MIRKO JUKIĆ BRANKO PALAVERŠIĆ, IVICA BUHINIČEK, ANTUN VRAGOLOVIĆ, DRAGOMIR PARLOV DIPTERA PEST CONTROL IN ONIONS... 5 THE FAUNA OF APHID SPECIES (Hemiptera: Aphidoidea) ON SOME PLANT SPECIES IN CROATIA JOINT ACTION OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE INSECTICIDES FOR THE COLORADO POTATO BEETLE (Leptinotarsa decemlinata Say, Coleoptera: Chrysomelidae) CONTROL SCREENING MAIZE INBREDS FOR RESISTANCE TO Fusarium graminearum Schw THROUGH ARTIFICIAL EAR INOCULATION THE MAIZE INBRED LINE Bc10 AS A SOURCE OF RESISTANCE TO ANTHRACNOSE STALK ROT Proffesional paper MARIJANA IVANEK MARTINČIĆ, MARCELA ANDREATA KOREN, VESNA SAMOBOR, STANISLAV KRAMARIĆ WIREWORM (ELATERIDAE) MANAGEMENT IN MAIZE IN THE KRIŽEVCI REGION... 79

7 UDK : : Original scientific paper Izvorni znastveni članak DIPTERA PESTS CONTROL IN ONIONS Aleksandar MEŠIĆ 1, Jasminka IGRC BARČIĆ 1, Josip BARČIĆ 2, Margareta ZVONAR 3, Igor FILIPOVIĆ 4 1 University of Zagreb, Faculty of Agriculture, Dept. for Agricultural Zoology, 2 University of Zagreb, Faculty of Agriculture, Dept. for Agricultural Engineering, 3 Zagreb, 4 Sisak CROATIA, amesic@agr.hr Accepted: Onions in Croatia are usually attacked by four species of Diptera - Napomyza gymnostoma Loew, Delia antiqua Meigen, Chromatomyia horticola Gureau and Liriomyza cepae Her. This article discusses the results of a three-year field trial (1999 to 2001) on the control of these Diptera species. The efficacies of different insecticides (dimethoat, imidaclopride, chlorpyriphos-ethyl, chlorpyriphos-methyl and phoxim) applied with different application techniques (spraying, irrigation, bulb dipping and granule application) for Diptera control on onions were evaluated in this study. No phytotoxicity symptoms were observed after insecticide application. Successful Diptera pest control on onion was achieved after dipping onion bulbs in the systemic insecticides dimethoat (average efficacy 100%) and imidaclopride ( %), spraying with dimethoat ( %) and imidaclopride ( %), or irrigating plants with the before mentioned systemic insecticides ( % with dimethoat and % with imidaclopride). Key words: Dimethoat, dipping bulbs, imidaclopride, Napomyza gymnostoma, pesticide application 5

8 ZAŠTITA LUKA OD ŠTETNIH DVOKRILACA SAŽETAK Štete na luku u Hrvatskoj obično čine četiri vrste kukaca iz reda Diptera. To su: Napomyza gymnostoma Loew, Delia antiqua Meigen, Chromatoyia horticola Gureau i Liriomyza cepae Her. U ovom radu prikazani su rezultati trogodišnjih poljskih istraživanja njihova suzbijanja provedenih od godine. Istražena je učinkovotost različitih insekticida (dimetoat, imidakloprid, klorpitifos-etil, klorpirifos-metil i foksim) primijenjenih različitim metodama primjene (prskanje, zalijevanje i primjena granula) u suzbijanju štetnih dvokrilca na luku. U istraživanjima nije zbilježena pojava fitotoksičnosti nakon primjene insekticida. Zadovoljavajući rezultati u suzbijanju štetnika postignuti su nakon močenja lučica u otopinu sistemičnih insekticida dimetoat (učinkovitost 100 %) i imidakloprid (85, %) ili nakon prskanja uporabom djelatne tvari dimetoat (77,8-100 %) i uporabom djelatne tvari imidakloprid (52,37-92,75 %), te nakon zalijevanja biljaka istim sistemičnim insekticidima (77,8-100 % uporabom djelatne tvari dimetoat i 46,62-91,95 % korištenjem djelatne tvari imidakloprid). Ključne riječi: Dimetoat, močenje lučica, imidakloprid, Napomyza gymnostoma, primjena pesticida INTRODUCTION In Croatia, different varieties of onions are attacked by four different species of Diptera - Napomyza gymnostoma Loew, Delia antiqua Meigen, Chromatomyia horticola Gureau and Liriomyza cepae Her (Mešić and Igrc Barčić, 2004). The garlic fly Helomyza lurida Meigen is also present in Croatia (Maceljski, 2002), but it was not found during previous studies performed at the experimental site located in Sisak (Mešić and Igrc Barčić, 2004). Onion flies that attack leaves (Ch. horticola and L. cepae) are less harmful than those that attack onion bulbs (N. gymnostoma and D. antiqua). Until recently, it was though that the only noxious fly to onions in Croatia was D. antiqua. However, N. gymnostoma is now the considered to be the most dangerous pest of onions in Croatia and its population is the largest among all insect pests that attack onions. Thus, these creatures have a significant economic impact in terms of onion production (Mešić and Igrc Barčić, 2004). Damages attributed to the leek leaf miners N. gymnostoma - began in Hungary (Darvas et al., 1988). Since 1986, this species has spread to almost all areas in Europe where onions are planted. It was later documented in Slovakia in 1990 (Vlčkova, 1991), in Poland (Sionek, 1997) and Austria (Kahrer, 1998) in 1991, in Serbia in 1992 (Spasić, 1992) and in Slovenia in 1994 (Seljak, 1998). Today, this species is also found in Germany (Burghause, 1998), Italy 6

9 (Zandigiacomo and Della Monta, 2002), Spain and the Netherlands. It was documented in the United Kingdom in December 2003 (Agallou and Collins, 2004) and in Croatia in 1999 (Igrc Barčić and Mešić, 1999). Consequently, the damages caused by N. gymnostoma have been increasing. Chemical measures for protecting onions from onion flies can be employed during the adult phase of the flies (in spring and autumn) with two applications ten days apart. Insecticides such as ciromazine, acetamipride and heptenphos can be used for spraying plants (Spasić, 1998), but the effects of these insecticides on larvae have not been published. Results obtained by Seljak (1999) in trials conducted in Slovenia show that the bulb dipping method of 15 minutes in 15% solution of Confidor SL 200 (active ingredient imidaclopride) before seeding is effective in protecting onions from leek leaf miners. Seljak (1999) also found that plants could be sprayed with Basudin 40 WP (0.15% solution; active ingredient diazinon), Rogor 40 or Perfektion (0.15% solution; a. i. dimethoat) or Hostaquick EC-50 (a. i. heptenphos) during the adult phase of flies. Maceljski (Maceljski et al., 1987, Maceljski et al., 1997) noted that insecticides chlorpyriphos-ethyl and phoxim, used either as granules or applied by spraying, could provide efficient Diptera control. The purpose of this study was to compare different methods of pesticide application using different insecticides and to determine suitable methods for onion pest control. MATERIAL AND METHODS Experiments were performed in Sisak from 1999 to The study was conducted according to the EPPO standards (1997). The experiments were set up in a random block system of four (in 1999 and 2001) and five replicates (2000). The size of one experimental plot was 10 m 2. Onion plants were uniform in all experimental plots and cultivated using local agricultural methods. The seed bulbs (variety Stuttgarter) were planted by hand in March each year. The space between rows was 20 cm and the bulbs were spaced 5-8 cm apart. Each year, the onions were planted in two different terms. The period between the two plantings was approximately two weeks. Planting dates are presented in table 1. Table 1. Onion planting dates in the trials Tablica 1. Datumi sadnje luka u pokusima Year - Godina st planting date 1. datum sadnje March 12 March 13 March 16 2 nd planting date 2. datum sadnje March 26 March 27 April 3 7

10 Insecticides were applied using four different methods: 1. Seed bulbs were dipped in insecticides before planting, with 100 ml of liquid for 1 kg of bulbs. 2. Plants were irrigated with 0.5 l of liquid per 1 m 2. Pesticide treatments via irrigation were conducted approximately 35 days after the first planting. 3. Plants were sprayed with 1000 l/ha of solution. Spraying and irrigating methods were conducted on the same day. 4. Granules were applied in rows when the bulbs were being planted. Five different active ingredients of insecticides were used: imidaclopride, dimethoat, chlorpyripfos-ethyl, chlorpyripfos-methyl and phoxim. Imidaclopride is a systemic insecticide with very good translocation through plant roots. It is also a contact insecticide and a stomach poison, and is classified as a neonicotinoide. The Confidor SL 200 formulation with 200 g/l of active ingredient was used for dipping the bulbs and spraying as well as irrigating the oinion plants. The dosage used for dipping the bulbs and spraying the plants was 0.5 l/ha, and 1.0 l/ha for irrigating the plants. Dimethoat is a systemic insecticide and acaricide. It is also a contact insecticide and a stomach poison, and is classified as a dithiophosphate. The Rogor 40 and Chromgor 40 formulations contain 400 g/l of active ingredient. They were used for dipping the bulbs and spraying the plants at 0.4 l/ha and irrigating the plants at 1.0 l/ha. Chlorpyriphos-ethyl is non-systemic and contact insecticide as well as a stomach and inhalation poison. It is classified as a thiophosphate. The Dursban E- 48 formulation (480 g/l of active ingredient) was used for irrigating the plants at 1.0 l/ha and spraying the plants at 0.5 l/ha. Granules of the Dursban G-7.5 formulation (75 g/kg of active ingredient) were applied in rows during bulb planting. Chlorpyriphos-methyl is a contact and stomach poison. The Reldan 40 formulation (400 g/l of active ingredient) was used for dipping the onion bulbs as well as spraying and irrigating plants at 1.0 l/ha. Phoxim is non-systemic photo-labile insecticide of the thiophosphate group. Granules of the Volaton G-5 formulation with 50 g/kg of active ingredient were applied in rows during bulb planting. Insecticides used in the trials were applied on dates presented in Table 2. Table 2. Insecticides applications dates Tablica 2. Datumi primjene insekticida Planting date Datum sadnje March ožujak March ožujak March ožujak March ožujak March ožujak April 3 3. travanj Dipping bulbs Namakanje lučica March 12 March 26 March 13 March 27 March 16 April 3 8

11 Granule application Primjena granula Irrigation Zalijevanje Spraying Prskanje March 12 March 26 March 13 March 27 March 16 April 3 April 26 April 26 April 19 April 26 April 19 April 26 April 26 April 26 April 19 April 26 April 19 April 26 Each year, the phytotoxicity of every insecticide and its application method used in the study was evaluated. The evaluation of phytotoxicity was conducted simultaneously with that of the degree of infestation. The condition of the plants treated with insecticides was compared with that of untreated controls, and expressed as a percentage of untreated. Diptera pest infestation based on different trial variants was established using two parameters: counting larvae and pupae of pests ( ) and measuring yields (2000 and 2001). Larvae and pupae were searched and counted twice for each plot, with at least 40 plants in each plot. Infestations were evaluated twice a year. Evaluation dates are presented in Table 3. Table 3. Trials evaluation dates Tablica 3. Datumi ocjenjivanja pokusa Year- Godina Phytotoxicity 1 st evaluation 1. ocjena fitotoksičnosti April 26 May 3 May 4 Phytotoxicity 2 nd evaluation 2. ocjena fitotoksičnosti May 28 May 11 May 12 Infestation 1 st evaluation 1. ocjena zaraze May 18 May 3 May 4 Infestation 2 nd evaluation 2. ocjena zaraze May 28 May 11 May 12 Yields were measured on August 16, 2000 and August 18, Statistical analysis was performed using the Agriculture Research Manager software (GDM Inc.). The variances were stabilized using the log (1+x) transformation. Barlett s Chi-Square and Barlett-Box F tests were used for testing the homogeneity of the variances. If homogeneity was obtained, ANOVAanalysis of the variances was conducted. If homogeneity was not observed, no further analysis was carried out. If significant differences (at the 95% level of confidence) between objects were obtained, a multiple comparison was performed using Duncan s test. Values followed by the same letter are not significantly different (p<0.05). The efficacy of different insecticides and application methods were calculated using Abbott s formula. 9

12 RESULTS In the period of , the average infestation with larvae and pupae of mining flies was 1-2 larvae or pupae per onion plant. The phytotoxicity results are presented in tables 4, 5 and 6 as a percentage of the condition of plants that had been treated with insecticides compared to the untreated plants. Table 4. Observed phytotoxicity (% of the condition of untreated plants) caused by different insecticides used in trials conducted in 1999 Tablica 4. Utvrđena fitotoksičnost (razvijenost biljaka izražena kao postotak u odnosu na kontrolu) uzrokovana insekticidima korištenim u pokusima u Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) p<0.05 Dosage Doza Kg a.i/ha Rating date- datum ocjene April 26 May n.s. n.s. 10

13 Table 5. Observed phytotoxicity (% of the condition of untreated plants) caused by different insecticides in trials conducted in 2000 (recorded on May 3 and May 11) Tablica 5. Utvrđena fitotoksičnost (razvijenost biljaka izražena kao postotak u odnosu na kontrolu) uzrokovana insekticidima korištenim u pokusima u 2000, dva roka ocjene: 3. i 11. svibanj Insecticide and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) Chlorpyriphos-methyl (spraying) Klorpirifos-metil (prskanje) Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) Chlorpyriphos-methyl (irrigating) Klorpirifos-metil (zalijevanje) Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) P<0.05 Dosage Doza Kg a.i/ha Seeding date - Datum sadnje March 13 (13.3.) March 27 May May May May n.s. n.s. n.s. n.s. 11

14 Table 6. Observed phytotoxicity (% of the condition of untreated plants) caused by different insecticides in trials conducted in 2001 (recorded on May 4 and May 12) Tablica 6. Utvrđena fitotoksičnost (razvijenost biljaka izražena kao postotak u odnosu na kontrolu) uzrokovana insekticidima korištenim u pokusima u 2001, dva roka ocjene: 4. i 12. svibanj Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) P<0.05 Dosage Doza Kg a.i/ha Seeding date March 16 April 3 May 4 May 12 May 4 May n.s. n.s. n.s. n.s. The rates of infestation are presented in tables 7, 8 and 9. The yields obtained are presented in tables 10 and

15 Table 7. Infestation rates (% of infected plants) of onion plants treated with different insecticides and application methods in trials conducted in 1999 Tablica 7. Zaraza (% zaraženih biljaka) luka tretiranog različitim insekticidima i metodama primjene u pokusima provedenim Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Dosage Doza Kg a.i/ha Rating date- datum ocjene April 26 May 28 Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) a 2.08 a Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) a 0.00 a Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) d b Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) a 4.17 a Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) a 4.17 a Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) bc b Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) a 0.00 a Phoxim (granules) Foksim (granule) b b Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) b 2.08 a Untreated control Netretirana kontrola c c p< Table 8. Infestation (% of infected plants) on onion treated with different insecticides and methods in trials conducted in 2000 (rating dates May 3 and May 11) Tablica 8. Zaraza (% zaraženih biljaka) luka tretiranog različitim insekticidima i metodama primjene u pokusima provedenim (datumi ocjenjivanja 3. i 11.svibanj Insecticide and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Dosage Doza Kg a.i/ha Seeding date - Datum sadnje March 13 (13.3.) March 27 May May May May a 2 b 0 a 0 a a 0 a 0 a 0 a 13

16 Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil c 2 b 2 b 2 b (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) d 6 d 4 c 4 c Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) b 4 c 0 a 0 a Chlorpyriphos-methyl (spraying) b 2 b 0 a 2 b Klorpirifos-metil (prskanje) Chlorpyriphos-ethyl (spraying) d 4 c 0 a 2 b Klorpirifos-etil (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) c 6 d 4 c 6 d Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) a 4 b 0 a 0 a Chlorpyriphos-methyl (irrigating) Klorpirifos-metil c 6 d 0 a 6 d (zalijevanje) Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) c 4 c 2 b 2 b Klorpirifos-etil (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) d 6 d 2 b 6 d Chlorpyriphos-ethyl (granules) b 2 b 2 b 2 b Klorpirifosetil (granule) Untreated control Netretirana kontrola 21 e 18 e 14 d 14 e p< Table 9. Infestation rates (% of infected plants) of onion plants treated with different insecticides and application methods in trials conducted in 2001 (rating dates May 4 and May 12) Tablica 9. Zaraza (% zaraženih biljaka) luka tretiranog različitim insekticidima i metodama primjene u pokusima provedenim (datumi ocjenjivanja 4. i 12. svibanj) Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Dosage Doza Kg a.i/ha May 4 Seeding date- datum sadnje March 16 April 3 May 12 May 4 May 12 14

17 Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) Untreated control Netretirana kontrola p< a 0 a 0 a 0 a b 3.33 c 1.67 b 1.67 b c 3.33 c 3.33 c 3.33 c a 0 a 0 a 0 a a 1.67 b 1.67 b 1.67 b a 0 a 0 a 1.67 b c 6.67 e 3.33 c 3.33 c c 3.33 c 1.67 b 1.67 b b 0 a 0 a 1.67 b c 5 d 1.67 b 3.33 c c 1.67 b 1.67 b 3.33 c b 3.33 c 1.67 b 1.67 b 22 d 23 f 22 d 20 d Table 10. Yields of onion treated with different insecticides and application methods in trials conducted in 2000 (kg/m 2 ) Tablica 10. Prinos luka tretiranog različitim insekticidima i metodama primjene u pokusima u (kg/m 2 ) Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Dosage Doza Kg a.i./ha Planting date- datum sadnje March 13 March a 1.78 a a 1.82 a 15

18 Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil (namakanje a 1.63 a lučica) Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) a 1.66 a Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) a 1.70 a Chlorpyriphos-methyl (spraying) Klorpirifos-metil (prskanje) a 1.73 a Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) a 1.69 a Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) a 1.65 a Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) a 1.80 a Chlorpyriphos-methyl (irrigating) Klorpirifos-metil (zalijevanje) a 1.64 a Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil (zalijevanje) a 1.73 a Phoxim (granules) Foksim (granule) a 1.61 a Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) a 1.63 a Untreated control Netretirana kontrola 1.49 b 1.51 b p< Table 11. Yields of onion treated with different insecticides and application methods in trials conducted in 2001 (kg/m 2 ) Tablica 11. Prinos luka tretiranog različitim insekticidima i metodama primjene u pokusima u (kg/m 2 ) Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil (namakanje lučica) Dosage Doza Kg a.i./ha Planting date- datum sadnje March 16 April a 1.79 a a 1.75 a a 1.73 a a 1.80 a 16

19 Imidaclopride (spraying) Imidakloprid (prskanje) a 1.79 a Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) a 1.80 a Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil (prskanje) a 1.77 a Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) a 1.76 a Dimethoat (irrigating) Dimetoat (zalijevanje) a 1.78 a Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil (zalijevanje) a 1.79 a Phoxim (granules) Foksim (granule) a 1.75 a Chlorpyriphos-ethyl (granules) Klorpirifosetil (granule) a 1.77 a Untreated control Netretirana kontrola 1.45 b 1.46 b p< Summarized results of the efficacies of different insecticides and application methods compiled using the Abbott s formula on Diptera pest control are presented in table 12. Table 12. Summarized results of efficacies (%) of different insecticides used with different application techniques Tablica 12. Ukupni rezultati učinkovitosti (%) različitih insekticida primijenjenih različitim metodama primjene u pokusima Insecticides and application technique Insekticid i metoda primjene Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Imidaclopride (dipping bulbs) Imidakloprid (namakanje lučica) Dimethoat (dipping bulbs) Dimetoat (namakanje lučica) Dosage Doza Kg a.i./ha 1999 Year- Godina st 2 nd 1 st 2 nd ab 88.90b 100a 100a 100a b 91.65b a 100a 100a 100a 100a 17

20 Chlorpyriphos-methyl (dipping bulbs) Klorpirifos-metil b 85.7b 85.51b 83.33c (namakanje lučica) Imidaclopride (spraying) d 66.7d 71.4c 92.75b 91.65b Imidakloprid (prskanje) Dimethoat (spraying) Dimetoat (prskanje) c 77.8c 100a 100a 91.65b Chlorpyriphos-ethyl (spraying) Klorpirifos-etil bc 77.8c 85.7b 71.01d 83.33c (prskanje) Chlorpyriphos-methyl (spraying) Klorpirifos-metil b 85.7b - - (prskanje) Imidaclopride (irrigating) Imidakloprid (zalijevanje) e 66.7d 66.7cd 85.51b 91.65b Dimethoat (irrigating) 0.4 Dimetoat (zalijevanje) 100a 77.8c 100a 100a 91.65b Chlorpyriphos-ethyl (irrigating) Klorpirifos-etil c 85.7b 78.26c 83.33c (zalijevanje) Chlorpyriphos-methyl (irrigating) Klorpirifos-metil d 57.1d - - (zalijevanje) Phoxim (granules) Foksim (granule) d 66.7d 57.1d 92.75b 83.33c Chlorpyriphos-ethyl (granules) b 88.9b 85.7b 85.51b 91.65b Klorpirifosetil (granule) p< DISCUSSION The average observed phytotoxicity of insecticides applied to the onion plants during the three-year experimental period ranged from 10% to +4% compared to the untreated controls. However, no statistically significant differences had been 18

21 observed, and the plants recovered after some time. Therefore, we conclude that the phytotoxicity observed did not have any negative effects on the plants. The infestation rates varied throughout the experimental period. The highest infestation rate was observed in 1999 (27%). It declined to 21%, in 2000 and increased slightly to 23% in In each year, the highest infestation was observed on untreated plants. In this study, we observed that the most efficient way to control Diptera damage on onion plants is to dip the bulbs in insecticides (dimethoat (0.16 l/ha) and imidaclopride (0.1 l/ha)) during planting. Dipping bulbs in a solution of contact insecticide chlorpyriphos-methyl (0.4 l/ha) was not effective because contact insecticides are not disseminated throughout the plant whereas systemic insecticides are absorbed and transported throughout the plant via the vascular system. Seljak, in a study conducted in Slovenia in 1999, found that it is possible to dip onion bulbs in a 0.3% solution of Confidor SL 200 (a. i. imidaclopride) (unpublished observations). The results of dipping bulbs in a 0.25% solution of Confidor SL 200 indicate that the efficacy of this method is lower than that of using a 0.5% solution. It should be noted that Seljak (1999) found lower infestation with pests than was observed in Croatia. In addition to the high efficacy, another advantage of dipping bulbs in insecticides is that smaller amounts of insecticides are required since only the target plants are treated and the surrounding soil and organisms are not affected. However, since this is a preventive method, which can be used to control various degrees of infestation, it is very important to define the volume of the solution, which may vary depending on the onion cultivar (e. g. Holland Yellow), to achieve the desired efficacy. An alternative to this method is to dip seedlings in insecticides. Application of granular insecticides while planting or seeding is also a preventive method. This method negatively affects many other non-targeted organisms in the surrounding soil. In this study, the use of chlorpyriphos-ethyl granules (1.875 kg/ha) resulted in better pest control than the use of phoxim granules (1.25 kg/ha). Because of their low efficacy and ecological disadvantages, the use of granular insecticides is not recommended. Unfortunately, granular insecticides are still frequently used in Croatia to control Delia antiqua (Maceljski et al., 1987, Maceljski et al., 1997). All the disadvantages of using granulated insecticides against the leek leaf miner also apply to those used against onion flies. The efficacy of spraying depends on the insecticides used. The highest efficacy was achieved with dimethoat (0.16 l/ha), while lower efficacies were observed for imidaclopride (0.1 l/ha), chlorpyriphos-ethyl (0.24 l/ha) and chlorpyriphos-methyl (0.4 l/ha). Such results were expected because Dursban E- 48 and Reldan 40 are contact insecticides and they do not protect the bulbs where 19

22 the larvae are present. Imidaclopride is a systemic insecticide, but it is not very efficient when applied by spraying. Imidaclopride could be sprayed on the plants three to four weeks after dipping the bulbs in dimethoat. Seljak (1999) recommend spraying with dimethoat (Rogor 40, Chromgor 40 or Perfektion with 40% of active ingredient) and heptenphos (Hostaquick EC-50 with 50% of active ingredient) at a concentration of 0.15%. The author also recommended repeated spraying after 14 days. In this study, higher concentrations of insecticides were used, although only one treatment was applied per season. Insect growth regulators (e.g. ciromazine) were not used in this study although they have been shown to provide good pest control (Spasić, 1989). Onion and leek plants could be also treated by insecticide irrigation. However, this method is more suitable for smaller gardens because of high volume of water needed. Nonetheless, the efficacy is usually higher than that of spraying Higher yields were recorded for treated plants compared to the untreated controls. No statistically significant differences were recorded among plants treated with different insecticides and application techniques. However, yield is only one of the parameters of onion production. It is also important to take into account the quality of onions since even minor infestations on onions caused by Diptera pupae or larvae could affect their quality and market price. CONCLUSION During the three-year experimental period, the highest average infestation in the experimental field was 27%. This was recorded on May 28, Bulb dipping and spraying are recommended to protect onions from Diptera pests. Applying insecticides by irrigation is suitable only for smaller areas because of the very high water rate. The highest efficacy in Diptera pest control was achieved using insecticides that contain the active ingredients dimethoat and imidaclopride. REFERENCES 1. AGALLOU, E., COLLINS, D. (2004): Allium leaf miner Napomyza gymnostoma. DEFRA Internet Page. allium.pdf 2. BURGHAUSE, F. (1998): Die Lauchminirefliege an Zweibeln und Schnittlauch. Gemüse 3, DARVAS, B., SZARUKAN, I., PAPP, L. (1988): A pórehagymafej-aknázólegy, Napomyza gymnostoma Loew (Dipt., Agromyzidae) kárositása Magyaroszágon. Növényvedelem 24, EPPO STANDARDS (1997): Guidelines for the Efficacy Evaluation of Plant Protection Products. Volume 3: Insecticides & Acaricides, IGRC BARČIĆ, J., MEŠIĆ, A. (1999): Napomyza gymnostoma novi štetnik luka u Hrvatskoj. Glasnik zaštite bilja 1, KAHRER, A. (1998): Nouer Schädling an Allium-Atren: Die Lauchminierfliege. Gemüse 3 20

23 7. MACELJSKI, M., KIŠPATIĆ, J., CVJETKOVIĆ, B., OSTOJIĆ, Z., BALARIN, I., IGRC, J., PAGLIARINI, N., OŠTREC, LJ., ČIZMIĆ, I., DUBRAVEC, K. (1987): Zaštita povrća od štetnika, bolesti i korova, Nakladni zavod Znanje Zagreb, MACELJSKI, M. CVJETKOVIĆ, B., OSTOJIĆ, Z., IGRC BARČIĆ, J., PAGLAIRINI, N., OŠTREC, LJ., ČIZMIĆ, I. (1997): Zaštita povrća od štetočinja, Znanje Zagreb, MACELJSKI, M. (2002): Poljoprivredna entomologija, Zrinski, Čakovec 10. MEŠIĆ, A., IGRC BARČIĆ, J. (2004: Diptera pests on onion vegetables in Croatia. Entomologica Croatica 8 (1-2): SELJAK, G. (1998): Das Massenauftreten der Porreemiierfliege [Napomyza gymnostoma (Loew) Diptera, Agromyzidae] in Slowenien. Biotechnical Faculty, University of Ljubljana: Research Reports. Vol. 71: SELJAK, G. (1999): Porova zavrtalka nov škodljivec čebule in pora. Uporabni vrt, MMS, 5: SIONEK, R. (1997): Uwaga na miniarke. Owoce Warzywa Kwiaty 10, SPASIĆ, R. (1992): Nalaz Napomyza gymnostoma Loew u Srbiji. Jugoslavenski simpozij o zaštiti bilja, Vrnjačka banja, prosinac SPASIĆ, R. (1998): Minirajuća muva (Napomyza gymnostoma Loew) najznačajnija štetočina lukova. Biljni lekar, Vol. XXVI (4), VLČKOVA, H. (1991): Novy škodca cibule a poru. Zahradkar 29, ZANDIGIACOMO, P., DELLA MONTA, L. (1997): Occurrence in Northern Italy of the leek mining fly Napomyza gymnostoma (Loew) (Diptera, Agromyzidae). Bolletino di Zoologia Agraria e di Bachicoltura 34,

24 22

25 UDK (497.5): (497.5) Izvorni znastveni članak Original scientific paper FAUNA LISNIH UŠI (Hemiptera: Aphidoidea) NEKIH BILJNIH VRSTA U HRVATSKOJ Tanja GOTLIN ČULJAK, Renata BAŽOK, Dinka GRUBIŠIĆ Zavod za poljoprivrednu zoologiju, Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska 25, Zagreb, CROATIA, tgotlin@agr.hr Prihvaćeno: U radu je prikazana fauna lisnih uši na biljkama domaćinima u Hrvatskoj. Faunističko je istraživanje provedeno od do godine na 109 lokaliteta. Vizualnim pregledom biljaka domaćina s pomoću kista izdvajane su krilate forme lisnih uši iz kolonija beskrilnih formi i stavljane su u epruvetu s alkoholom. Skupljena su 562 uzorka na 113 biljaka domaćina. Lisne su uši determinirane po svjetski priznatim ključevima. Ukupno je determinirano 112 vrsta lisnih uši, a za 23 vrste prvi se put navodi nalazište u Hrvatskoj. Ključne riječi: Lisne uši, biljke domaćini, Hrvatska THE FAUNA OF APHID SPECIES (Hemiptera: Aphidoidea) ON SOME PLANT SPECIES IN CROATIA SUMMARY This paper discusses the aphid fauna on host plants in Croatia. Faunistic investigations were carried out from 1996 to 2004 at 109 sites. With visual inspection and the use of a brush it was possible to separate the winged form of aphids from the colonies of wingless forms, and they were placed in test tubes with alcohol. Five hundred sixty two specimens were collected on 113 host plants. The aphids were identified according to the standard keys. A total of 112 species were indentified, and 23 of these species were discovered for the first time in Croatia. Key words: Aphids, host plants, Croatia 23

26 UVOD Lisne se uši ubrajaju među najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. Štete koje uzrokuju na kulturnim biljkama dvojake su: izravne i neizravne. Izravne štete nastaju ishranom - sisanjem biljnih sokova na pojedinim biljnim dijelovima, što utječe na količinu i kakvoću priroda. Neizravne se štete očituju prenošenjem virusnih bolesti i izlučivanjem medne rose. Lisne uši glavni su objekti opažačkih sustava, primjerice EPI PRE u Nizozemskoj, RISCAM u Engleskoj i AGRAPHID u Francuskoj, što upućuje na njihovu veliku gospodarsku važnost. Te su službe do detalja razvile permanentna opažanja sastava, leta i pojave lisnih uši i povezane su u jedinstvenu opažačku mrežu nazvanu EURAPHID. Osim prognoze pojave i potrebe suzbijanja, tim se sustavima svakodnevno otkrivaju nove vrste lisnih uši koje mogu postati ekonomski važni štetnici poljoprivrednih kultura. U Hrvatskoj je provedeno malo faunističkih istraživanja lisnih uši (Bedeković, 1953; Igrc i Maceljski, 1988; Igrc, 1989 a i b, 1990; Igrc Barčić et al.,1993; Igrc Barčić, 1999, 2002, Tanasijević i Eastop, 1963, 1968; Gotlin Čuljak, 2001, 2006; Gotlin Čuljak et al. 2002, 2002a, 2004 ). Stoga je cilj ovog istraživanja bilo bolje upoznavanje afidofaune Hrvatske te utvrđivanje novih vrsta lisnih uši koje mogu biti potencijalno opasni štetnici poljoprivrednih kultura. MATERIJALI I METODE RADA Faunistička istraživanja lisnih uši na biljkama domaćinima provedena su skupljanjem uzoraka nakon vizualnoga pregleda biljaka hraniteljica, a trajala su od do godine (točni datumi prikupljanja uzoraka nalaze se u tablicama 1.-9.). Uzorci su skupljani tijekom cijele godine, a najveći broj uzoraka skupljen je tijekom proljeća. Primjerci lisnih uši prikupljani su kistom. Iz kolonija beskrilnih uši na biljnim vrstama izdvajane su krilate uši radi lakše i pouzdanije determinacije. Lisne uši stavljane su u epruvete sa 70 postotnim alkoholom. Svaka epruveta označavana je etiketom na kojoj je bio napisan datum uzimanja uzoraka, lokalitet i naziv biljke domaćina. Na 113 različitih biljaka domaćina skupljeno je 562 uzorka. Istraživanjem je obuhvaćeno 109 različitih lokaliteta (karta 1.) širom Republike Hrvatske. 24

27 Karta 1. Lokaliteti faunističkih istraživanja lisnih uši u Hrvatskoj Map 1. LEGENDA: 1-Armela, 2-Balka, 3-Baranja-Topolje, 4-Bilje, 5-Bizovac, 6-Bjelovar, 7-Blagorodovac, 8-Borova, 9-Botinec, 10-Božjakovina, 11-Brijuni, 12-Bukovje, 13-Cabuna, 14-Caginec, 15-Cargovec, 16-Cvetkovec, 17-Čazma, 18-Čehi, 19-Čigoč, 20-dolina Mirne, 21-Donja Dubrava, 22-Drašći Drh, 23-Dugo Selo, 24-Đakovo, 25-Đelekovac, 26-Đolta, 27-Đurđevac, 28-Gata, 29-Hercegovac, 30-Hlebine, 31-Ivanec, 32-Jastrebarsko, 33-Jelenići, 34-Kaldir, 35-Karanac, 36-Karojba, 37-Koška, 38-Kotoriba, 39-Križevci, 40-Kuče, 41-Lasinja, 42-Leprovica, 43-Lič, 44-Limski kanal, 45-Lipovljani, 46-Lovas, 47-Ludbreg, 48-Lukač, 49-Maksimir, 50-Mala Mlaka, 51-Martin Breg, 52-Metković, 53-Miholjački Poreč, 54-Miljana, 55-Miodrag, 56-Mirkovci, 57-Modrič, 58-Motovun, 59-, 60-Muntić, 61-N.P. Krka, 62-Nedeljanec, 63-Neviđane, 64-Nova Gradiška, 65-Novigrad Podravski, 66-Novska, 67-Oborovac, 68-Okućani, 69-Orahovica, 70-Osijek, 71-Ovčara, 72-Petrijanec, 73-Pitomača, 74-Plješivica, 75-Poreč, 76-Požega, 77-Prelog, 78-Pula, 79-Radoboj, 80-Rakov Potok, 81-Rogovac, 82-Rugvica, 83-Skradin, 84-Skradinsko Polje, 85-, 86-Staro Petrovo Selo, 87-Ston, 88-Suhopolje, 89-Sumartin, 90-Sveta Klara, 91-Sveti Križ, 92-Šašinovec, 93-Šilo, 94-Šoderica, 95-Gospić, 96-Štakorovec, 97-Tomaševac, 98-Tovarnik, 99-Valpovo, 100-Velika Gorica, 101-Veliki Zdenci, 102-Vidovec, 103-Vukomerac, 104-Vukovina, 105-Zadar, 106-Zagreb, 107-, 108-Završje 109-Žalec Za determinaciju vrsta lisnih uši rabljeni su ključevi: Leclant (1999), Rupais (1961), Taylor (1980), Stroyan (1984), Blackman i Eastop (1984, 1994, 2000), Remaudiere i Fernandez (1990), Dubnik (1991), bilješke Igrc Barčić te zbirka trajnih preparata Leclant. Determinacije je potvrdila prof. dr. Jasminka Igrc Barčić. Biljke domaćini sistematizirane su prema botaničkoj pripadnosti (Dubravec, 1996) i svrstane su u 9 podrazreda i 45 porodica. Istraživanja su provedena u sklopu dva znanstveno-istraživačka projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: Integrirana zaštita bilja (1996) i Biološko suzbijanje temelj ekološki prihvatljive zaštite bilja (2002). REZULTATI I RASPRAVA U tablicama od 1. do 9. prikazani su rezultati istraživanja lisnih uši i njihovih biljaka domaćina u Hrvatskoj. Na 113 biljaka domaćina determinirano je 112 različitih vrsta lisnih uši. Od 112 determiniranih lisnih uši, za 23 vrste u Hrvatskoj je prvi put utvrđeno nalazište te ih možemo smatrati novoutvrđenim vrstama lisnih uši. Te su vrste u tablicama označene zvjezdicom (*). 25

28 Tablica 1. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Pinidae Table 1. The aphids and host plants of subclassis Pinidae Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Pinaceae 1. Pinus silvestris (bor) Cinara pinea Mordvilko, 1895* Zagreb 2. Larix decidua (ariš) Aphis sp. Linnaeus, Zagreb Adelges laricis Vallot, Zagreb Cupressaceae 3. Juniperus communis (borovnica) Cinara cupressi Buckton, Karojba Tablica 2. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Magnoliidae Table 2. The aphids and host plants of subclassis Magnoliidae Lokalitet Locality Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Papaveraceae 1. Papaver rhoeas (poljski mak) Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Aphis sp. Linnaeus, Poreč Tablica 3. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Hamamelididae Table 3. The aphids and host plants of subclassis Hamamelididae Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Fagaceae 1. Quercus robur (hrast lužnjak) Periphyllus testudinaceus Ferni, Donja Dubrava 1852 Betulaceae 2. Betula pendula (obična breza) Euceraphis betulae Koch, 1855* Zagreb 3. Carpinus betulus (obični grab) Pterocalis alni de Geer, Zagreb Myzocallis carpini Koch, 1855* Zagreb Corylaceae 4. Coryllus avellana (lijeska) Myzocallis coryli Goetze, Zagreb Coryllobium avellanae Schrank, Čigoč 1801 Ulmaceae 5. Ulmus sp. (brijest) Eriosoma ulmi Linnaeus, Zagreb Cannabeceae 6. Humulus lupulus (hmelj) Aphis fabae Scopoli, Žalec Urticaceae 7. Urtica dioica (kopriva) Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Neotrama caudata del Guercio, Radoboj 1909* Microlophium carnosum Buckton, Bizovac 1876 Uromelan sp. Mordvilko, Radoboj Megourella purpurea Hille Ris Radoboj Lambers, 1949 Aphis urticata J.F. Gmelin, 1970* Bizovac Juglandaceae 8. Juglans regia (orah) Panaphis juglandis Goeze, Donja Dubrava 26

29 Tablica 4. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Caryophillidae Table 4. The aphids and host plants of subclassis Caryophillidae Biljka domaćin Host plants Caryophillaceae 1. Dianthus caryophyllus (vrtni klinčić) Amaranthaceae 2.Amaranthus retroflexus (šćir) Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Aphis sp. Linnaeus, Skradin Lokalitet Locality Brachycaudus sp. van der Goot, Žalec 1913 Sitobion avenae Fabricius, Sveti Križ Sitobion fragariae Walker, Rakov potok Rhopalosiphum padi Linnaeus, Bukovje Bukovje Tomaševac Šoderica Đelekovec Acyrtosiphum pisum Harris, Tomaševac Đelekovec Dysaphis sp.börner, Mirkovci Aphis fabae Scopoli, Poreč Chenopodiaceae 3. Beta vulgaris var. saccharifera Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava (šećerna repa) Aulacorthum solani Kaltenbach, Skradin 1843 Aphis sp. Linnaeus, Skradin 4. Beta vulgaris ssp. cicla (cikla) Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava 5. Beta vulgaris ssp. ciaola Aphis fabae Scopoli, Metković Miljana Aphis gossypii Glover, Miljana Aphis sp. Linnaeus, Zagreb Jastrebarsko 6. Spinacia oleracea (špinat) Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Donja Dubrava Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava 7. Chenopodium album (loboda) Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Donja Dubrava Rhopalosiphum padi Linnaeus, Donja Dubrava Aphis fabae Scopoli, Polygonaceae 8. Rumex sp. (kiselica) Aphis rumicis Linnaeus, 1758* Donja Dubrava Kotoriba Maksimir Zagreb Bizovac dolina Mirne Kaldir Dysaphis radicola Mordvilko, Bizovac 1897 Myzus ornatus Laing, Bizovac 9. Rheum undulatum (rabarbara) Aphis sp. Linnaeus, Zagreb 27

30 Tablica 5. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Dilleniidae Table 5. The aphids and host plants of subclassis Dilleniidae Biljka domaćin Host plants Brassicaceae 1. Brassica oleracea var. capitata (kupus) 2. Brassica oleracea var. sabauda (kelj) 3. Brassica napus ssp. oleifera (uljana repica) Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Brevicoryne brassicae Linnaeus, Donja Dubrava Skradin Brevicoryne brassicae Linnaeus, Donja Dubrava 1758 Aulacorthum solani Kaltenbach, Karanac 1843 Sitobion fragariae Walker, Karanac 4. Raphanus sativus var. radicula Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava (rotkvica) Macrosiphum euphorbiae Thomas, Donja Dubrava Capsella bursa-pastoris Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava (rusomača) Donja Dubrava Acyrtosiphon pisum Harris, Donja Dubrava Salicaceae 6. Populus nigra L. (topola) Aphis maculatae Oestlund, 1887* Zagreb Eucallipterus tiliae Linnaeus, Zagreb Cucurbitaceae 7. Citrulus lanatus (lubenica) Aphis gossypii Glover, Modrič 8. Cucumis sativum (krastavac) Aphis gossypii Glover, Modrič Skradin 9. Cucurbita maxima (bundeva) Toxoptera auranti Boyer de Skradin Fonscolombe, 1841 Brachycaudus helichrysi Skradin Kaltenbach, 1843 Megoura viciae Buckton, Zagreb Tiliaceae 10. Tilia cordata (malolisna lipa) Eucallipterus tiliae Linnaeus, Zagreb Maksimir Malvaceae 11. Abuthilon theophrasti Macrosiphum euphorbiae Thomas, Županja (europski mračnjak) Hybiscus syriacus Macrosiphum funestum Maksimir Macchianti, 1885* Aphis craccivora Koch, Maksimir Tablica 6. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Rosidae Table 6. The aphids and host plants of subclassis Rosidae Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Rosaceae 1. Rosa canina (ruža) Macrosiphum rosae Linnaeus, 1758 Datum Date Aphis craccivora Koch, Kaldir Rosa sp. Macrosiphum rosae Linnaeus, Lokalitet Locality Donja Dubrava Maksimir Kaldir Donja Dubrava Skradin Miholjački Poreč Vukomerec 28

31 nastavak Tablice Maksimir Donja Dubrava, Zagreb Radoboj Myzaphis rosarum Kaltenbach, Vinkovci 1843 Aphis fabae Scopoli, Vukomerac Longicaudus trichodus Walker, Zagreb 1849* Aphis gossypii Glover, Zagreb 3. Rubus fructicosus (kupina) Amphorophora rubi Kaltenbach, Miljana 1843 Rhopalosiphum padi Linnaeus, Miljana 1758 Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Sitobion fragariae Walker, Donja Dubrava 4. Fragaria ananasa (jagoda) Aphis forbesi Weed, Donja Dubrava 5. Cydonia oblonga (dunja) Toxoptera auranti Boyer de Skradin Fonscolombe, Malus domestica (jabuka) Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava 7. Malus purpurea Aphis sp. Linnaeus, Zagreb 8. Malus sp. Tetraneura sp. Hartig, Zagreb Dysaphis sp.börner, Osijek Dysaphis plantaginea Passerini, Aphis pomi de Geer, Jastrebarsko Martin breg Donja Dubrava Zagreb Zagreb Martin breg Donja Dubrava 9. Pyrus communis (kruška) Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Melanaphis pyraria Passerini, Jastrebarsko Mespilus germanica (mušmula) Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava 11. Prunus domestica (šljiva) Hyalopterus pruni Geoffroy, Donja Dubrava Skradin Đakovo Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava Brachycaudus helichrysi Skradin Kaltenbach, Cerasus vulgaris (višnja) Myzus cerasi Fabricius, Sumartin Donja Dubrava Myzus persicae Schultzer, Donja Dubrava Brachycaudus cardui Linnaeus, Skradin 1758 Aphis fabae Scopoli, Skradin Aphis craccivora Koch, Skradin 13. Cerasus avium (trešnja) Myzus cerasi Fabricius, 1775 Brachycaudus helichrysi Kaltenbach, 1843 Myzus persicae Sultzer, Zagreb Donja Dubrava Jastrebarsko Jastrebarsko Jastrebarsko 14. Prunus laurocerasus Aphis fabae Scopoli, Jastrebarsko 29

32 nastavak Tablice Persica vulgaris (breskva) Brachycaudus persicae Passerini, 1860 Brachycaudus helichrysi Kaltenbach, 1843 Myzus persicae Schultzer, Skradin Donja Dubrava Zadar Donja Dubrava Miljana Zadar Zadar 16. Prunus amigdalus communis Brachycaudus amygdalinus Gata (bajam) Schouteden, 1905 Aphis tirucallis Hille Ris Lambers, Gata 1954 Hyalopterus pruni Geoffroy, Sumartin 17. Armeniaca vulgaris (marelica) Hyalopterus pruni Geoffroy, Donja Dubrava 18. Spiraea sp. Aphis sp. Linnaeus, Zagreb 19. Chaenomeles japonica Aphis sp. Linnaeus, Zagreb Ribesiaceae 20.Ribes rubrum (crveni ribiz) Aphis grossulariae Kaltenbach, Donja Dubrava Cryptomyzus ribis Linnaeus, Donja Dubrava Dugo selo Donja Dubrava 21.Ribes nigrum (crni ribiz) Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Cryptomyzus ribis Linnaeus, Donja Dubrava Eriosoma ulmi Linnaeus, Donja Dubrava 22.Ribes grossularia (ogrozd) Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Hydrangaceae 23.Philadelphus coronarius Aphis sp. Linnaeus, Zagreb 24.Hydrangea microphilla Toxoptera auranti Boyer de Skradin (hortenzija) Fonscolombe, 1841 Pittosporaceae 25. Pittosporium tobira Aphis craccivora Koch, Šilo-Krk Fabaceae 26. Phaseolus vulgaris (grah) Aphis craccivora Koch, Donja Dubrava Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Skradin Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Donja Dubrava Macrosiphum funestum Skradin Macchianti, 1885* Brachycaudus helichrysi Skradin Kaltenbach, Pisum sativum (grašak) Acyrtosiphon pisum Harris, Donja Dubrava Skradin Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Donja Dubrava Aphis fabae grupa Skradin 28. Sophora japonica Aphis sophoricola Zhang, 1981* Zagreb (japanska sofora) 29. Vicia sativa (grahorica) Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Acyrtosiphon pisum Harris, Skradinsko polje Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Megoura viciae Buckton, Skradinsko polje Muntić 30

33 nastavak Tablice Kaldir Donja Dubrava 30. Vicia fabae (bob) Aphis fabae Scopoli, Kaldir Megoura viciae Buckton, Kaldir 31. Trifolium sp. (djetelina) Acyrtosiphum pisum Harris, dolina Mirne dolina Mirna Kaldir Punicaceae 32.Punica granatum (šipak) Aphis gossypi Glover, Skradin Sumartin Aphis craccivora Koch, Skradin Rutaceae 33.Citrus limonum (limun) Aphis spiraecola Patch, Skradin Toxoptera auranti Boyer de Skradin Fonscolombe, Citrus reticulata (mandarina) Toxoptera aurantii Boyer de Brijuni Fonscolombe, 1841 Aceraceae 35.Acer pseudoplatanus (javor) Peryphillus californiensis Shinji, Jastrebarsko Peryphillus acericola Walker, Jastrebarsko 1848* Peryphillus testudinaceus Ferni, Jastrebarsko Drepanosiphum platanoidis Jastrebarsko Schrank, Acer negundo Aphis spiraecola Patch, Zagreb Geraniaceae 37.Pelargonium peltatum (pelargonija) Aphis sp. Linnaeus, Zagreb 38.Pelargonium hortorum Aphis gossypii Glover, Skradin 39.Geranium sp. (iglica) Acyrtosiphum malvae Mosley, Limski kanal Araliaceae 40.Hedera helix (bršljan) Aphis hederae Kaltenbach, Apiaceae 41.Daucus carota ssp. sativus (mrkva) Zagreb Motovun Aphis fabae grupa Donja Dubrava Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava 42.Apium graveolens (celer) Aphis sambuci Linnaeus, Donja Dubrava Cavariella aegopodii Scopoli, Donja Dubrava 43.Petroselinum sativum (peršin) Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Hydaphis foeniculi Passerini, Donja Dubrava Viburnaceae 44.Viburnum tinus Aphis viburni Scopoli, 1763* Šilo-Krk Vitaceae 45.Vitis vinifera (vinova loza) Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Euphorbiaceae 46.Euphorbia helioscopia (mlječika) Aulacorthum solani Kaltenbach, Donja Dubrava 1843 Aphis sp. Linnaeus, Donja Dubrava Metopolophium dirhodum Walker, Donja Dubrava Aphis tirucallis Hille Ris Lambers, 1954* Gata 31

34 Tablica 7. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Asteridae Table 7. The aphids and host plants of subclassis Asteridae Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Oleaceae 1.Fraxinus excelsior (jasen) Prociphilus bumeliae Schrank, Zagreb Pemphigus sp. Hartig, Zagreb 2.Forsythia europea (forzicija) Myzus persicae Sultzer, Zagreb Neviđane 3.Syringa vulgaris (jorgovan) Toxoptera auranti Boyer de Fonscolombe, Skradin Gentianaceae 4.Nerium oleander (oleander) Aphis nerii Boyer de Fonscolombe, Brijuni Rubiaceae 5.Galium aparine Aphis fabae Scopoli, Kotoriba Aulacorthum solani Kaltenbach, Poreč 1843 Sambucaceae 6.Sambucus nigra (crna bazga) Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Zagreb Aphis sambuci Linnaeus, Zagreb 7.Sambucus racemosa Aphis sambuci Linnaeus, Maksimir (crvena bazga) Boraginaceae 8.Symphytum officinale Aphis fabae Scopoli, Kotoriba Aphis gossypii Glover, Kotoriba Solanaceae 9.Lycopersicon escuentum (rajčica) Anoecia corni Fabricius, Donja Dubrava Skradin Rhopalosiphum padi Linnaeus, Donja Dubrava Miljana Rhopalosiphum insertum Walker, Donja Dubrava Macrosiphum euphorbiae Thomas, Donja Dubrava Skradin Armela Balka Španj Luka Donja Dubrava Tetraneura sp. Hartig, Donja Dubrava Uromelan sp. Mordvilko, Miodrag Acyrtosipum pisum Harris, Miljana Aphis fabae Scopoli, Aphis craccivora Koch, Aphis gossypii Glover, Miljana Vidovec Donja Dubrava Miljana Armela Balka Španj Luka Armela Vidovec 32

35 nastavak Tablice 7. Macrosiphum rosae Thomas, Miljana Skradin Aulacorthum solani Kaltenbach, Miljana Armela Velika Gorica Brevicoryne brassicae Linnaeus, Miljana 1758 Myzus cerasi Fabricius Miljana Pemphigus sp. Hartig, Miljana Myzus persicae Sultzer, Armela Skradin Myzus ascalonicus Doncaster, Donja Dubrava 1964 Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava 10.Solanum tuberosum (krumpir) Aphis fabae grupa Aphis fabae Scopoli, Lič Lič Lič Lič Lič Lič Lič Donja Dubrava 33

36 nastavak Tablice Aphis craccivora Koch, Lič Lič Skradin Lič Lič Myzus ascalonicus Doncaster, Donja Dubrava Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava Metopolophium dirhodum Walker, 1849 Drepanosiphum platanoidis Schrank, 1801 Drepanosiphum dixoni Hille Ris Labers, 1971 Brachycaudus helichrysi Kaltenbach, Lič Lič Lič Megoura viciae Buckton, Lič Lič Lič Lič Drašći Vrh 34

37 nastavak Tablice 7. Cavariella pastinacae Linnaeus, Aphis sp. Linnaeus, Lič Lič Lič Lič Drašći Vrh Neotrama caudata del Guercio, * Phyllaphis fagi Linnaeus, Anoecia corni Koch, Lič Lič Lič Lič Amphorophora gei Börner,1939* Brachycaudus sp. van dre Goot, Illinoia azaleae Mason, 1925* Lič Lič Lič 35

38 nastavak Tablice Callipterinella minutissima Stroyan, 1953 Callipterinella calliptera Hartig, Protrama sp. Baker, Rhopalosiphum sp. Koch, Lič Hyadaphis foeniculi Passerini, Lič Lič Lič Macrosiphum euphorbiae Thomas, 1878 Macrosiphum pallidum Oestlund, 1887* Cavariella theobaldi Gilette&Bragg, 1918 Cavariella aegopodii Scopoli, Atheroides serralatus Haliday, * Eucallipterus tiliae Linnaeus, Cinara sp. Curtis, Rhopalosiphum padi Linnaeus, Lič Lič 36

39 nastavak Tablice Tetraneura sp. Hartig, Brachycaudus schwarzi Börner, Lič Therioaphis trfolii Monell, Lič Brachycaudus cardui Linnaeus, Lič Periphyllus californiensis Shinji, Hyalopterus pruni Geoffroy, Periphyllus testudinaceus Ferni, Therioaphis luteola Börner, Acyrtosiphum pisum Harris, Sitobion avenae Fabricius, Lič Sitobion fragariae Walker, Brevicoryne brassicae Linnaeus, Myzus persicae Sultzer, Protrama flavescens Koch, 1856* Lič Lič Lič 37

40 nastavak Tablice Solanum nigrum (crna pomoćnica) 12.Solanum melongena (patlidžan) 13.Capsicum annum (paprika) Uroleucon compositae Theobald, Phorodon humuli Schrank, Capitophorus horni Börner, Capitophorus hippophaes Walker, 1852 Macrosiphum rosae Thomas, Aulacorthum solani Kaltenbach, 1843 Lič Lič Lič Lič Lič Lič Lič Skradin Thuleaphis rumexicolens Patch, 1917* Cavariella sp. del Guercio, Chaitophorus leucomelas Koch, Hyperomyzus lactucae Linnaeus, Pterocallis alni de Geer, Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Brachycaudus sp. van der Goot, Skradin 1913 Aphis fabae Scopoli, Skradin Aphis gossypii Glover, Skradin Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Aulacorthum solani Kaltenbach, Donja Dubrava Skradinsko polje Aulacorthum circumflexum Čehi Buckton, 1876 Myzus persicae Sultzer, Pula Cargovec Tetraneura sp. Hartig, Nedeljevac Metopolophium dirhodum Walker, Nedeljevac 1849 Aphis fabae Scopoli, Nedeljevac Aphis sp. Linnaeus, Nedeljevac Cargovec Macrosiphum euphorbiae Thomas, Cargovec

41 nastavak Tablice 7. Acyrtosiphum pisum Harris, Skradinsko polje 14.Nicotiana tabacum (duhan) Myzus persicae Sultzer, Aphis fabae Scopoli, Aphis gossypii Glover, Aphis sp. Linnaeus, Božjakovina Pitomača Rogovac Pitomača Đolta Božjakovina Pitomača Đolta Pitomača Rogovac Pitomača Božjakovina Pitomača Anoecia corni Fabricius, Božjakovina Protrama sp. Baker, Božjakovina Rhopalosipum padi Linnaeus, Pitomača Đolta Macrosiphum euphorbiae Thomas, Pitomača Đolta Pitomača Macrosiphum palidum Oestlund, Pitomača 1887* Hyalopterus pruni Geoffroy, Pitomača Pitomača Aulacorthum solani Kaltenbach, Đolta 1843 Brevicoryne brassicae Linnaeus, Đolta 1758 Anoecia corni Fabricius, Đolta Acyrtosiphon pisum Harris, Pitomača 15.Petunia hybrida (petunija) Aphis sp. Linnaeus, Skradin Bignoniaceae 16. Catalpa bignonioides Aphis catalpae Mamontova, 1953* Zagreb Macrosiphum funestum Zagreb Macchianti,1885 * Verbenaceae 17.Clerodendron trichotonum Aphis sp. Linnaeus, Zagreb Lamiaceae 18. Melissa officinalis L. Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Macrosiphum sp. Passerini, Donja Dubrava Asteraceae 19.Helianthus annuus (suncokret) 20.Lactuca sativa (salata) Brachycaudus helichrysi Kaltenbach, Donja Dubrava Belje Baranja Acyrtosiphum lactucae Passerini, Skradinsko polje 1860 Aphis fabae Scopoli, Skradinsko polje Aulacorthum circumflexum Buckton, Skradinsko polje 39

42 nastavak Tablice Matricaria chamomilla (kamilica) 22.Galinsoga parviflora (gavez) Aphis fabae Scopoli, Rhopalosiphum insertum Walker, 1849 Rhopalosiphum padi Linnaeus, 1758 Donja Dubrava Donja Dubrava Zagreb Jastrebarsko Donja Dubrava Donja Dubrava 23.Cirsium arvense (osjak) Aphis craccivora Koch, Kotoriba Capitophorus eleagni del Guercio, Poreč Cirsium sp. Myzus persicae Sultzer, Miljana Hyperomyzus lactucae Linnaeus, Miljana 1758 Aphis craccivora Koch, Miljana Aphis gossypii Glover, Miljana Acyrtosiphum pisum Harris, Ston Uromelan jacceae Linnaeus, Ston 25.Taraxacum officinale Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava (maslačak) Macrosiphum rosae Linnaeus, N.P. Krka 1758 Uroleucon compositae Theobald, N.P. Krka Chrysanthemum indicum Aphis gossypii Glover, Donja Dubrava Macrosiphoniella sanborni Gillete, Donja Dubrava 1908 Macrosiphoniella millefolli de Donja Dubrava Geer, 1773* Uroleucon sp. Mordvilko, Donja Dubrava 27. Sonchus sp. Uroleucon sonchi Linnaeus, 1767* Kaldir 28. Chrysanthemum sp. Aphis gossypii Glover, Plješivica Myzus persicae Sultzer, Caginec Megoura viciae Buckton, Skradin Brachycaudus sp.van der Goot, Skradin 1913 Aphis sp. Linnaeus, Poreč Tablica 8. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Liliidae Table 8. The aphids and host plants of subclassis Liliidae Biljka domaćin Host plants Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Agavaceae 1.Yucca filamentosa L. Aphis craccivora Koch, Donja Dubrava Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava 2.Yucca sp Aphis sp. Linnaeus, Šilo-Krk 40

43 Tablica 9. Lisne uši i biljke domaćini iz podrazreda Commelinidae Table 9. The aphids and host plants of subclassis Commelinidae Biljka domaćin Host plants Poaceae 1.Avena sativa (divlja zob) Vrsta lisne uši Aphids Datum Date Lokalitet Locality Rhopalosiphum padi Linnaeus, Gata 1758 Rhopalosiphum insertum Walker, Gata 1849 Macrosiphum euphorbiae Thomas, Limski kanal 1878 Hyperomyzus lactucae Linnaeus, Limski kanal Triticum aestivum (pšenica) Sitobion fragariae Walker, Kotoriba Macrosiphum euphorbiae Thomas, Štakorovec Veliki Zdenci Chaitophorus leucomelas Koch, Sitobion avenae Fabricius, Sitobion avenae Fabricius, Bizovac Bizovac Mirkovci Lovas Tovarnik Bizovac Tovarnik Karanac Blagorodovac Novska Oborovo Borova- Suhopolje Ovčara Ludbreg Botinec-Čehi Bjelovar Čazma Čehi Mala Mlaka Periphyllus californiensis Shinji, Bizovac 1917 Dysaphis sp.börner, Bizovac Cavariella aegopodii Scopoli, Bizovac 1763 Rhopalosiphum padi Linnaeus, Lovas Tovarnik Bizovac Bizovac Karanac Blagorodovac Novska Novigrad Podravski Petrijanec Oborovo Borova- Suhopolje Ovčara 41

44 nastavak Tablice Velika Gorica Ludbreg Botinec-Čehi Nova Gradiška Bjelovar Čazma Kuče Čehi Forda formicaria von Heyden, Bizovac 1837* Myzus persicae Sultzer, Karanac Metopolophium dirhodum Walker, Tovarnik Tovarnik Phyllaphis fagi Linnaeus, Lovas Tovarnik Bizovac Aphis craccivora Koch, Lovas Aphis sp. Linnaeus, Bizovac Tovarnik Acyrtosiphum pisum Harris, Amphorophora rubi Kaltenbach, 1843 Drepanosiphum platanoidis Schrank, 1801 Capitophorus hippophaes Walker, 1852 Rhopalosiphoninus staphylae Koch, 1854 Tovarnik Karanac Mirkovci Bizovac Bizovac Bizovac Bizovac Illinoia sp. Wilson, 1910* Mirkovci 3.Hordeum vulgare (ječam) Sitobion fragariae Walker, Kotoriba Rhopalosiphum padi Linnaeus, Bizovac Blagorodovac Hercegovac Đurđevac Hlebine Petrijanec Požega-Završje Vukovina Ivanec Cvetkovec Križevci Šašinovec Cabuna Staro Petrovo Selo Botinec-Čehi Lepovica Šašinovec Lukač Čazma Lipovljani Staro Petrovo Selo Požega Ovčara 42

45 nastavak Tablice 9. Koška Prelog Lasinja Sveta Klara Križevci Rhopalosiphum maidis Fizch, Lepovica Šašinovec Križevci Suhopolje Lukač Orahovica Hercegovac Okučani Ovčara Koška Valpovo Lasinja Sveta Klara Diuraphis noxia Kurdjumov, Bizovac Sitobion avenae Fabricius, Bizovac Bizovac Mirkovci Đurđevac Hlebine Petrijanec Požega-Završje Vukovina Cvetkovec Križevci Šašinovec Staro Petrovo Selo Botinec-Čehi Rugvica Lepovica Petrijanec Ludbreg Đelekovec Suhopolje Orahovica Hercegovac Lipovljani Staro Petrovo Selo Okučani Požega Ovčara Valpovo Prelog Lasinja Sveta Klara Požega Ovčara Kotoriba Anoecia corni Fabricius, Okučani Capitophorus similis van der Goot, Šašinovec 1915* 43

46 nastavak Tablice 9. Phorodon humuli Schrank, Mirkovci Metopolophium dirhodum Walker, Mirkovci 1849 Metopolophium festucae Theobald, Križevci 1917 Aphis craccivora Koch, Mirkovci 4.Zea mays Rhopalosiphum maidis Fizch, Donja Dubrava (kukuruz) Aphis fabae Scopoli, Donja Dubrava Metopolophium dirhodum Walker, Donja Dubrava 1849 Phorodon humuli Schrank, Donja Dubrava Sitobion avenae Fabricius, Donja Dubrava Macrosiphum euphorbiae Thomas, Karanac * novoutvrđene vrste lisnih uši na biljkama hraniteljicama u Republici Hrvatskoj Novoutvrđene vrste lisnih uši zabilježene tijekom istraživanja jesu: Amphorophora gei, Aphis catalpae, Aphis maculata, Aphis rumicis, Aphis sophoricola, Aphis urticata, Aphis viburni, Atheroides serralatus, Capitophorus similis, Cinara pinea, Euceraphis betulae, Forda formicaria, Illinoia azaleae, Longicaudus trichodus, Macrosiphoniella millefolli, Macrosiphum pallidum, Macrosiphum funestum, Myzocallis carpini, Neotrama caudata, Peryphillus acericola, Protrama flavescens, Thuleaphis rumexicolens i Uroleucon sonchi Od 112 determiniranih vrsta lisnih uši, najbrojnije su vrste roda Aphis. Među vrstama roda Aphis najbrojnija je vrsta Aphis fabae, koja je determinirana na 37 od 113 biljaka hraniteljica, slijedi Aphis gossypii, determinirana na 26 biljaka hraniteljica, Aphis craccivora na 13, Acyrtosiphum pisum na 11, Myzus persicae na 11, Rhopalosiphum padi na 10, a Macrosiphum euphorbiae determinirana je na 9 biljaka domaćina. Od 113 biljaka domaćina, 51 biljka pripada poljoprivrednim kulturama, a ostale biljne vrste jesu korovi, različite vrste cvijeća te šumskog i ukrasnog drveća. Od 113 biljnih vrsta obuhvaćenih ovim istraživanjem, za 58 vrsta nema podataka hrvatske literature o tome da su na njima pronađene vrste lisnih uši. To su ove vrste: Larix decidua, Juniperus communis, Papaver rhoeas, Quercus robur, Betula pendula, Carpinus betulus, Urtica dioica, Dianthus caryophyllus, Amaranthus retroflexus, Beta vulgaris ssp. ciaola, Spinacia oleracea, Chenopodium album, Rumex sp., Rheum undulatum, Cucurbita maxima, Catalpa bignonioides, Tilia cordata, Abuthilon theophrasti, Hybiscus syriacus, Rosa canica, Malus purpurea, Malus sp., Prunus laurocerasus, Chaenomeles japonica, Philadelphus coronarius, Hydrangea microphylla, Pittosporium tobira, Sophora japonica, Vicia sativa, Punica granatum, Citrus limonum, Citrus reticulata, Acer negundo, Pelargonium peltatum, Pelargonium hortorum, Geranium sp., Viburnum tinus, Euphorbia helioscopia, Forsythia europea, Syringa vulgaris, Sambucus nigra, Sambucus racemosa, Symphytum officinale, Solanum nigrum, Petunia hybrida, Clerodendron trichotonum, Melissa officinalis, Matricaria 44

47 chamomilla, Galinsoga parviflora, Cirsium arvense, Cyrsium sp., Taraxacum officinale, Chrysanthemum indicum, Sonchus sp., Chrysanthemum sp., Yucca filamentosa, Yucca sp., i Avena sativa. Pregledom sve dostupne literature na 134 biljke domaćina utvrđeno je da se hrani i razmnožava 139 vrsta lisnih uši, od kojih je 9 spomenuto do roda (Gotlin Čuljak, 2006). Ako se usporede prikazani rezultati faunističkih istraživanja s rezultatima pregleda literature, uočljivo je da je tijekom provedenih istraživanja determinirano 27 lisnih uši manje nego što su do sada utvrdili svi istraživači zajedno, odnosno tri vrste manje nego što su Tanasijević i Eastop (1963, 1968) utvrdili istražujući faunu lisnih uši na području cijele bivše Jugoslavije. Schmidt (1973) utvrdila je 10 vrsta na ukrasnom bilju Opatije i Rijeke, Igrc i Maceljski (1988) 19 vrsta na krumpiru, a Gotlin Čuljak (2001) determinirala je 83 vrste, od čega 13 novoutvrđenih vrsta. Drugih ozbiljnijih istraživanja afidofaune u Hrvatskoj nije ni bilo. Budući da je u svijetu poznato mnogo više vrsta lisnih uši, oko (Blackman i Eastop, 2000), potrebna su daljnja istraživanja afidofaune Hrvatske. LITERATURA 1. BEDEKOVIĆ, M., 1953: Ispitivanje leta lisnih uši, prenosilaca virusnih bolesti krumpira, Biljna proizvodnja, 4 2. BLACKMAN, R., L., EASTOP, V., F., 1984: Aphids on the World s Crops: An Identification Guide, London 3. BLACKMAN, R., L., EASTOP, V., F., 1994: Aphids on the Worlds Trees : An Identification Guide, London 4. BLACKMAN, R., L., EASTOP, V., F., 2000: Information Guide Aphids on the World s Crops: An Identification Guide 5. DUBNIK, I.,1991: Blattläuse, Artenbestimmung-Biologie-Bekämpfung, Gelsenkirchen-Buer 6. DUBRAVEC, K., 1996: Botanika, ARP, Zagreb 7. GOTLIN ČULJAK, T., 2001: Istraživanje faune lisnih uši (Aphidoidea) u Hrvatskoj, Magistarski rad, Zagreb 8. GOTLIN ČULJAK, T., IGRC BARČIĆ, J., 2002: Check list of aphid species superf. Aphidoidea (Hemiptera, Homoptera, Sternorrhyncha) in Croatia, Natura Croatica, 11 (2002), 2, GOTLIN ČULJAK, T., IGRC BARČIĆ, J., DOBRINČIĆ, R., 2002a: The new registered species of aphids (Hemiptera: Aphidoidea) in Croatia, Entomologia Croatica, Vol. 6., GOTLIN ČULJAK T., IGRC BARČIĆ J., DOBRINČIĆ R., 2004: The fauna of the aphid species (Hemiptera: Aphidoidea) in Croatia, Australija, 22. International Congress of Entomology 11. GOTLIN ČULJAK, T., 2006: Fauna i dinamika populacije lisnih uši (Hemiptera; Aphidoidea) u Hrvatskoj, Doktorska disertacija, Zagreb 12. IGRC, J., MACELJSKI, M., 1988: Rezultati praćenja dinamike populacije lisnih uši na krumpiru u Hrvatskoj u razdoblju g., Poljoprivredne znanstvene smotre, 53, 3-4, IGRC, J., 1989 a: Lisne uši strnih žitarica, Glasnik zaštite bilja, IGRC, J., 1989 b: Afidofauna breskve s posebnim osvrtom na pojavu rezistentnosti Myzus persicae Sulz., Jugoslavensko savjetovanje o primeni pesticida, Zbornik radova,11, IGRC, J., 1990: Rezultati istraživanja vrsta i suzbijanja lisnih uši strnih žita, Poljoprivredne aktualnosti, br. 1-2,

48 16. IGRC BARČIĆ, J., DINARINA, P., MACELJSKI, M., 1993: Istraživanja dinamike leta lisnih uši u Hrvatskoj, Fragmenta phytomedica et herbologica, 21,1, IGRC BARČIĆ, J., 1999: Aphidina. U Maceljski, M.: Poljoprivredna entomologija, Čakovec, IGRC BARČIĆ, J., GOTLIN ČULJAK, T., 2000: Lisne uši problem na strnim žitaricama, Glasnik zaštite bilja, 1, sažeci sa izlaganja u Opatiji 19. IGRC BARČIĆ, J., 2002: Aphidina. U Maceljski, M.: Poljoprivredna entomologija, 2. dopunjeno izdanje, Zrinski Čakovec 20. LECLANT, F., 1999: Les pucerons des plantes cultivees clefs d'identification, II-Cultures maraicheres, INRA Editions, ACTA, Paris 21. REMAUDIERE, G., SECO FERNANDEZ, M. V., 1990: Claves de Pulgones Alados de la Region Mediterranea, Vol. 2. Ilustraciones y lista alfabetica de los Taxones, Universidad de Leon, Spain 22. RUPAIS, A., 1969: Atlas of the Baltic Dendrofilous Plantlice, Zinatne, Riga 23. SCHMIDT, L., 1973: Štitaste i lisne uši na ukrasnom bilju Opatije i Rijeke, Poljoprivredna znanstvena smotra, 30 (40), STROYAN, H. L. G., 1984: Aphids-Pterocommatidae and Aphidinae (Aphidini) Handbooks for the Identification of British Insects Vol. 2, Part TANASIJEVIĆ, N., EASTOP, F., 1963: Aphid Records from Yugoslavia, The entomologist, TANASIJEVIĆ, N., EASTOP, F., 1968: Aphid Records from Yugoslavia, Entomologist s Monthly Magazine, TAYLOR, L. R., 1980: A Handbook for Aphids Identification, Euraphid Rothamste 46

49 UDK : Izvorni znastveni članak Original scientific paper INTERAKCIJE IZMEĐU EKOLOŠKI PRIHVATLJIVIH INSEKTICIDA ZA SUZBIJANJE KRUMPIROVE ZLATICE (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera, Chrysomelidae) Renata BAŽOK, Igor ĐUREK, Jasminka IGRC BARČIĆ, Tanja GOTLIN ČULJAK Zavod za poljoprivrednu zoologiju, Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska 25, Zagreb, CROATIA Prihvaćeno: Laboratorijskim pokusima provedenim u i bio je za cilj istražiti prirodu interakcijskog odnosa ekološki prihvatljivih insekticida: azadirachtin, Bacillus thuringiensis var. tenebrionis (B.t.t.) i spinosad u različitim kombinacijama te utvrditi optimalnu kombinaciju za suzbijanje krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata Say). Laboratorijski pokusi postavljeni su po metodi IRAC N o 7 u 4 ili 5 ponavljanja. U pokusima su rabljeni pojedinačni insekticidi azadirachtin, B.t.t. i spinosad te njihove kombinacije u kojima je punoj dozi azadirachtina dodavana niska (subletalna) doza B.t.t. odnosno u kojima su punim dozama B.t.t. insekticida dodavane niske (subletalne) doze azadirachtina i spinosada. Svi insekticidi i kombinacije rabljeni su u 5 doza da bi se probit metodom odredio LD 50 za svaki insekticid i kombinaciju. Nakon što je utvrđen LD 50 pojedinačnih pripravaka i kombinacija, izračunat je indeks toksičnosti kombinacija temeljem kojeg je opisana priroda interakcijskog odnosa kao antagonizam, nezavisni sinergizam i sinergizam. Rezultati istraživanja pokazuju da se dodavanjem malih doza B.t.t. insekticida azadirachtinu postižu stabilnije korelacije između primijenjenih doza i postignute učinkovitosti. Dodatak male doze spinosada B.t.t. insekticidu neznatno je povećao učinkovitost. Zajednički učinak najčešće se nije mogao izračunati zbog neočekivano visoke učinkovitosti male doze spinosada. Dodavanje B.t.t. insekticida spinosadu nije znatno promijenilo njegovu djelotvornost. U većini slučajeva u provedenim pokusima nisu utvrđeni pozitivni interakcijski odnosi komponenata, tj. sinergizam, nego uglavnom nezavisni sinergizam. Unatoč tome, treba primijeniti kombinaciju čak i u slučajevima kad je utvrđen nezavisni sinergizam ako takva kombinacija ima ekološke i ekonomske prednosti. Ekološke prednosti istraživanih kombinacija prvenstveno su u povoljnim ekotoksikološkim svojstvima primijenjenih pripravaka. Biološke su prednosti u tome što primijenjeni pripravci imaju različit mehanizam djelovanja pa će primjena kombinacija zasigurno odgoditi moguću pojavu rezistentnosti. Ekonomske prednosti kombinacija treba dodatno utvrditi kada se istraživanjima utvrdi kombinacija koja u polju daje zadovoljavajuće rezultate. Stoga se istraživane kombinacije mogu preporučiti za primjenu u programima integrirane zaštite krumpira od krumpirove zlatice. 47

50 Ključne riječi: azadirachtin, Bacillus thuringiensis var. tenebrionis, interakcije, LD 50, Leptinotarsa decemlineata, kombinacije insekticida, spinosad, zajedničko djelovanje. JOINT ACTION OF ECOLOGICALY ACCEPTABLE INSECTICIDES FOR THE COLORADO POTATO BEETLE (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera: Chrysomelidae) CONTROL SUMMARY Laboratory trials were conducted in 2001 and 2002 with the purpose of investigating the joint action of ecologically acceptable insecticides: azadirachtin, Bacillus thuringiensis var. tenebrionis (B.t.t.) and spinosad in different combinations, and establishing the optimum combination for Colorado Potato Beetle (CPB) (Leptinotarsa decemlineata Say) control. The laboratory trials were conducted using the modified IRAC N o 7 method in 4 or 5 replicates. The insecticides, azadirachtin, B.t.t. and spinosad, were used alone as well as in various combinations. The combinations consisted of either azadirachtin and low doses of B.t.t., or B.t.t. and low doses of azadirachtin or spinosad. Each insecticide and combination was used at 5 different rates in order to generate sufficient data for dose-response analysis and calculation of LD 50 by the probit method. After the LD 50 of each insecticide and combination was calculated, the toxicity index for the combination was calculated and the joint action of each treatment was designated as antagonism, independent synergism or synergism. The results of investigation indicate that the addition of low doses of B.t.t. to azadirachtin results in more a stable dose-response relationship. The addition of low doses of spinosad to B.t.t. resulted in a slight increase in the efficacy of B.t.t. Because of the high efficacy of low doses of spinosad, we were not able to determine the joint action of combinations in which spinosad had been included. The addition of low doses of B.t.t. to spinosad did not result in any change of the efficacy of spinosad. No synergistic effect between these insecticides was noted. The joint action of most of the combinations used was categorized as independent synergism. Nonetheless, these combinations will be useful as long as they are superior to other methods for the control of CPB. These insecticides were included in this study because of their acceptable eco-toxicological profiles. Moreover, they employ different modes of action and are therefore able to delay the development of resistance in CPB when used in combination. The use of these insecticides in the combinations investigated is also cost-effective. Taking these advantages into account, our study shows that the use of these insecticides in the combinations investigated is appropriate for the IPM potato programs. 48

51 Key words: azadirachtin, Bacillus thuringiensis var. tenebrionis, LD 50, Leptinotarsa decemlineata, insecticide combinations, joint action, spinosad UVOD Gospodarska važnost krumpira proizlazi iz toga što krumpir u našoj zemlji zauzima treće mjesto, iza najvažnijih ratarskih usjeva kukuruza i pšenice. Najvažniji štetnik konzumnoga krumpira jest krumpirova zlatica, Leptinotarsa decemlineata Say (Coleoptera: Chrysomelidae) i bez njezina suzbijanja proizvodnja krumpira nije moguća. Za suzbijanje toga štetnika rabe se velike količine insekticida. Insekticidi se rabe nestručno i prečesto, što dovodi do znatnih problema u suzbijanju. Zbog učestalih primjena insekticida zlatica je razvila rezistentnost na veliki broj insekticida koji se rabe u njezinom suzbijanju. Rezistentne populacije krumpirove zlatice mogu se suzbijati novim grupama klasičnih kemijskih insekticida, prvenstveno neonikotinoidima, ali i nekim insekticidima prihvatljivih ekotokskikoloških svojstava kao što su mikrobiološki insekticidi, regulatori rasta i razvoja, naturaliti i biljni insekticidi. Osim problema rezistentnosti krumpirove zlatice, koji se učestalo javlja u konvencionalnoj proizvodnji krumpira, sve su češća nastojanja da se krumpir, kao i brojne druge kulture, proizvode prema načelima integrirane zaštite bilja u koju se iznimno dobro uklapa uporaba spomenutih insekticida. Više je razloga zašto bi u suzbijanju krumpirove zlatice kombinacije insekticida mogle imati važno mjesto. Jedan od tih razloga vrlo je izražena rezistentnost na veliki broj insekticida koji se rabe za suzbijanje. Postoje neke skupine djelatnih tvari (neonikotinoidi, naturaliti, mikrobiološki i botanički insekticidi) na koje još nije zabilježena rezistentnost u našoj zemlji. Da bi se izbjegao prebrzi razvoj rezistentnosti na te insekticide, te da bi se produžio vijek trajanja insekticida na koje se rezistentnost djelomično razvila, pristupa se uporabi kombinacija pripravaka iz različitih skupina. Uporabom kombinacija može se pojedinim komponentama u kombinaciji znatno smanjiti doza pa se na taj način smanjuju troškovi suzbijanja, a istovremeno se smanjuje onečišćenje okoliša i manje se remeti prirodna ravnoteža. Pri kombiniranju insekticida kombinacije mogu postići učinak različit od jednostavnoga zbroja djelovanja komponenti u kombinaciji. Pri miješanju sredstava nastaje interakcija komponenti koja u odnosu na organizme koje suzbijamo može biti pozitivna i negativna. Stoga je prije svakog kombiniranja insekticida preporučljivo istražiti prirodu interakcijskog odnosa komponenti u kombinaciji. Poznavanjem prirode interakcijskog odnosa djelatnih tvari u kombinaciji te na temelju spoznaja o učinkovitosti pojedinih kombinacija mogla bi se preporučiti njihova daljnja uporaba u programima suzbijanja krumpirove zlatice. Takve 49

52 programe treba primjenjivati na područjima gdje je proširena rezistentnost, ali i tamo gdje rezistentnost još nije proširena da bi se njezina pojava odgodila, te na onim površinama na kojima se želi proizvesti krumpir prema načelima integrirane zaštite bilja. Ideja dodavanja subletalnih doza kemijskih insekticida biološkim insekticidima potekla je od Kovačevića (1960). Kasnije su slična istraživanja proveli Maceljski & Balarin (1974). U novije vrijeme brojna su takva istraživanja, i to s krumpirovom zlaticom kao test insektom, provele Dobrinčić (1996) i Dobrinčić & Igrc Barčić (1998) te Igrc Barčić et al. (2006). I u stranoj literaturi nalaze se opisi sličnih istraživanja. Jaques & Lang (1989) utvrdili su da su u sustavu u kojem se prvo tretira kemijskim insekticidom, a potom biološkim pripravcima na osnovi Bacilus thuringiensis var. tenebrionis dobiveni jednaki rezultati kao i u sustavu u kojem su se isključivo rabili kemijski insekticidi. B.t.t. pripravcima dodavani su stimulatori ishrane (Hough-Goldstein et al., 1991) koji su pojačali ishranu ličinki trećega stadija, ali nisu znatno utjecali na povišenje prinosa. Tvari koje inhibiraju ishranu, kao što je ekstrakt sjemenki grejpfruta, dodavane B.t.t. pripravcima (Murray et al. 1993) produljile su trajanje razvoja ličinki. Najveći utjecaj utvrđen je ako je tretman B.t.t. insekticidom slijedio nakon tretmana ekstraktom. Hoy i Hall (1993) utvrdili su da se kombinacija B.t.t. i esfenvalerata može rabiti u suzbijanju krumpirove zlatice. B.t.t. smanjio je ishranu nakon unošenja u probavni trakt. Esfenvalerat nije utjecao na intenzitet ishrane niti sam niti u kombinaciji, međutim unesena doza esfenvalerata smanjila se kada se rabio u kombinaciji s B.t.t. insekticidom. Istražujući zajedničko djelovanje B.t.t. pripravaka s neemom i regulatorima rasta i razvoja, Whalon et al. (1997) zaključuju da između B.t.t. i neema te između B.t.t. i dimilina postoji antagonizam. Za razliku od spomenutih autora, Schrod et al. (1996) navode da kombinacija B.t.t. i neema daje dobar učinak i da je preporučljiva za učinkovitu zaštitu krumpira u programima integrirane i ekološke proizvodnje krumpira. Subnormalne doze piretroida i njihovih kombinacija s OP insekticidima poboljšavaju učinkovitost B.t.t. pripravaka i IGR na ličinke krumpirove zlatice te ubrzavaju njihovo početno djelovanje (Dobrinčić, 1996). Kombinacije B.t.t. insekticida s gotovom kombinacijom klorpirifosa i cipermetrina, IGR insekticidom (heksaflumuronom) i derivatom nereis toksina (tiociklamom) u istraživanjima Dobrinčić & Igrc Barčić (1998) postigle su učinkovitost koja odgovara nezavisnom sinergizmu, a samo u nekim slučajevima utvrđen je antagonizam odnosno sinergizam. Pri primjeni kombinacije bioloških insekticida ili IGR-a s klasičnim kemijskim insekticidima uočeno je poboljšanje početnoga djelovanja B.t.t. i IGR pripravaka. 50

53 Istraživanja Baumgart et al. (1997) i Trisyono i Whalon (1999) pokazuju da postoji sinergizam između subletalnih doza neema i B.t.t. kada se primjenjuju na ličinke krumpirove zlatice rezistentne na B.t.t. Rezultati Igrc Barčić et al. (2006) pokazuju da između mikrobioloških insekticida (B.t.t), naturalita (spinosad) i botaničkih insekticida (neem, piretrin) primijenjenih na ličinke krumpirove zlatice u kombinacijama u kojima su rabljene snižene doze ne nastaju pozitivni interakcijski odnosi komponenata u smjesi, odnosno da je zajedničko djelovanje komponenata u smjesi na razini nezavisnoga sinergizma. Budući je postignuta učinkovitost korištenih kombinacija bila visoka, a ekološke i ekonomske prednosti velike, autori preporučuju njihovu uporabu u programima integrirane zaštite krumpira od tog štetnika. U programe integrirane zaštite krumpira od krumpirove zlatice po svojim se karakteristikama izuzetno dobro uklapaju tri skupine insekticida, mikrobiološki insekticidi na osnovi B.t.t., naturaliti (spinosad) i botanički insekticidi. Laboratorijskim pokusima provedenim tijekom i godine bio je cilj istražiti prirodu interakcijskog odnosa insekticida povoljnih ekotoksikoloških svojstava (azadirachtin, Bacillus thuringiensis var. tenebrionis i spinosad) u kombinacijama za suzbijanje krumpirove zlatice. MATERIJALI I METODE RADA Laboratorijski pokusi provedeni su u i prema internacionalno prihvaćenoj metodi umakanja buseva krumpira «IRAC-Method No.7» Insecticide/Acaricide Suspectibility Test (Frac/Irac Newsletter No ). Svi insekticidi i kombinacije rabljeni su u 5 doza da bi se mogao odrediti LD 50 za svaki insekticid i kombinaciju. U pokusima su rabljeni sljedeći pripravci: Spinosad 480 SC, Novodor FC (B.t.t) i Neem extract (azadirachtin). Prvi pokus postavljen je 6.lipnja i u njemu je bila uključena 21 varijanta u četiri ponavljanja. Drugi pokus postavljen je 3.lipnja 2002., a treći 13.lipnja U pokuse u bilo je uključeno po 26 varijanti s pet ponavljanja. U sva tri pokusa su rabljene ličinke krumpirove zlatice prvog (L 1 ) i drugog (L 2 ) razvojnoga stadija. Zlatice su skupljane na površinama netretiranog krumpira na lokalitetima Veliki Grđevac (30 km od Bjelovara) i Ogulin. Pokusi su očitavani svaka 24 sata tijekom tri do sedam dana tako da je u svakoj posudici utvrđena smrtnost ličinki temeljem čega je prema formuli Scheider-Orelli izračunat postotak učinkovitosti. Podatci o učinkovitosti obrađeni su statistički s pomoću analize varijance i testirani Duncanovim testom rangova. S pomoću ARM7 programa, podatci o učinkovitosti analizirani su probit metodom te je tako izračunat LD 50 za svaki pripravak i kombinaciju u pokusu. Izračunat je i indeks toksičnosti (I.T.) kombinacija tako da su uspoređeni LD 50 samog pripravka (A) i LD 50 kombinacije (A+B) po formuli: 51

54 I.T. = LD 50 (A) x 100 LD 50 (A+B) Ovisno o indeksu toksičnosti kombinacija međusobni odnosi komponenti razvrstani su kao sinergizam (I.T. > 130), nezavisni sinergizam (70 < I.T. < 130) i antagonizam (I.T. < 70). REZULTATI I RASPRAVA Statistički obrađeni podatci o učinkovitosti varijanti u pokusima i razlike među njima na razini 5 % prikazani su u tablicama 1. do 3. Utvrđeni LD 50, raspon LD 50 i kut nagiba pravca pripravaka i kombinacija po pokusima prikazani su u tablicama 4. do 6. Tablica 1. Učinkovitost varijanti po danima u 1. pokusu, Table 1. Efficacy of different treatments (%) in the trial N o 1, 2001 VARIJANTA UČINKOVITOST U % NAKON DANA EFFICACY IN % AFTER DAYS TREATMENT 1.dan 2.dan 3.dan 4.dan 6.dan 7.dan 1 st day 2 nd day 3 rd day 4 th day 6 th day 7 th day 1. Azadirachtin 0,5 ml/l c 5 f 24 f-i 55 bc 2. Azadirachtin 0,3 ml/l abc 48 b-e 53 def 63 abc 3. Azadirachtin 0,1 ml/l bc 5 f 4 i 4 f 4. Azadirachtin 0,05 ml/l bc 13 ef 16 ghi 14 def 5. Azadirachtin 0,01 ml/l abc 43 cde 51 d-g 54 bc 6. Azadirachtin 0,5 ml/l + B.t.t. 0,2 ml/l ab 45 cde 43 e-h 43 b-f 7. Azadirachtin 0,1 ml/l + B.t.t. 0,2 ml/l abc 40 cde 41 e-h 43 b-f 8. Azadirachtin 0,05 ml/l+ B.t.t. 0,2 ml/l abc 33 c-f 36 e-i 46 b-e 9. Azadirachtin 0,01 ml/l+ B.t.t. 0,2 ml/l abc 20 def 35 e-i 40 c-f 10. Azadirachtin 0,001ml/l+ B.t.t. 0,2ml/l bc 13 ef 8 hi 9 ef 11. B.t.t. 3 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l ab 80 ab 95 ab 94 a 12. B.t.t. 2 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l abc 68 abc 78 a-d 83 ab 13. B.t.t. 0,5 ml/l+ Azadirachtin 0,05ml/l abc 48 b-e 62 b-e 71 abc 14. B.t.t. 0,2 ml/l+ Azadirachtin 0,05 ml/l bc 20 def 41 e-h 49 bcd 15. B.t.t. 0,1ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l bc 15 def 41 e-h 51 bcd 16. B.t.t. 3 ml/l a 83 a 95 ab 97 a 17. B.t.t. 2 ml/l abc 68 abc 97 a 100 a 18. B.t.t. 0,5 ml/l bc 43 cde 41 e-h 37 c-f 19. B.t.t. 0,2 ml/l abc 45 cde 59 c-f 63 abc 20. B.t.t. 0,1 ml/l ab 50 a-d 88 abc 74 abc LSD P=5% NS NS 21,2 29,9 30,6 33,8 52

55 Tablica 2. Učinkovitost varijanti po danima u 2. pokusu, Table 2. Efficacy of different treatments (%) in the trial N o 2 VARIJANTA UČINKOVITOST U % NAKON DANA EFFICACY IN % AFTER DAYS TREATMENT 1.dan 1 st day 2.dan 2 nd day 3.dan 3 rd day 4.dan 4 th day 6.dan 6 th day 1. B.t.t. 3 ml/l 6 g 20 de 32 def 55 cd 84 abc 2. B.t.t. 2 ml/l 2g 20 de 26 efg 47 cde 65 cde 3. B.t.t. 0,5 ml/l 0 g 4 e 8 hi 21 gh 43 fgh 4. B.t.t. 0,2 ml/l 2g 4 e 8 hi 29 e-h 47 efg 5. B.t.t. 0,1 ml/l 4 g 20 de 22 e-h 33 e-h 51 ef 6. Spinosad 48 mg a.t./l 32 abc 74 a 88 a 96 a 100 a 7. Spinosad 24 mg a.t./l 42 a 60 ab 84 a 94 a 100 a 8. Spinosad 4,8 mg a.t./l 28 bcd 48 bc 64 b 88 a 98 a 9. Spinosad 2,4 mg a.t./l 20 de 38 cd 50 bc 82 ab 98 a 10. Spinosad 1,2 mg a.t./l 18 de 32 cd 46 cd 84 ab 98 a 11. B.t.t. 3 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 4 g 12 e 34 de 65 bc 90 ab 12. B.t.t. 2 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 2 g 6 e 18 e-i 45 c-f 84 abc 13. B.t.t. 0,5 ml/l + Azadirachtin 0,05ml/l 2 g 12 e 20 e-h 45 c-f 76 bc 14. B.t.t. 0,2 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 0 g 4 e 16 f-i 27 e-h 41 fgh 15. B.t.t. 0,1ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 6 fg 12 e 18 e-i 35 d-h 45 e-h 16. B.t.t. 3 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 2 g 6 e 14 ghi 43 d-g 71 bcd 17. B.t.t. 2 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 0 2 e 10 ghi 23 fgh 55 def 18. B.t.t. 0,5 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 0 4 e 8 hi 22 fgh 51 ef 19. B.t.t. 0,2 ml/ + Spinosad 2,4 mg a.t./l 0 2 e 8 hi 19 h 25 h 20. B.t.t. 0,1 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 0 g 2 e 2 i 13 h 27 gh 21. Spinosad 48 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 38 ab 68 a 100 a 100 a 100 a 22. Spinosad 24 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 40 a 70 a 96 a 100 a 100 a 23. Spinosad 4,8 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 22 cde 48 bc 66 b 100 a 100 a 24. Spinosad 2,4 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 16 ef 36 cd 64 b 84 ab 100 a 25. Spinosad 1,2 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 2 g 8 e 16 f-i 35 d-h 42 fgh LSD P=5% 9,5 16,7 14,8 19,1 18,2 53

56 Tablica 3. Učinkovitosti varijanti po danima u 3. pokusu, Table 3. Efficacy of different treatments (%) in the trial N o 3, 2002 VARIJANTA UČINKOVITOST U % NAKON DANA EFFICACY IN 5 AFTER DAYS TREATMENT 1.dan 1 st day 2.dan 2 nd day 3.dan 3 rd day 1. B.t.t. 3 ml/l 0 h 5 e 68 cd 2. B.t.t. 2 ml/l 0 h 10 de 63 de 3. B.t.t. 0,5 ml/l 0 h 8 de 40 fg 4. B.t.t. 0,2 ml/l 5 fgh 5 e 43 f 5. B.t.t. 0,1 ml/l 5 fgh 10 e 43 f 6. Spinosad 48 mg a.t./l 38 ab 48 a 98 a 7. Spinosad 24 mg a.t./l 48 a 48 a 100 a 8. Spinosad 4,8 mg a.t./l 25 bc 28 bcd 100 a 9. Spinosad 2,4 mg a.t./l 23 cd 28 bcd 93 ab 10. Spinosad 1,2 mg a.t./l 18 c-f 28 bcd 85 ab 11. B.t.t. 3 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 10 d-h 25 bcd 88 ab 12. B.t.t. 2 ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 8 e-h 13 de 60 de 13. B.t.t. 0,5 ml/l+ Azadirachtin 0,05ml/l 5 fgh 13 de 53 ef 14. B.t.t. 0,2 ml/l+ Azadirachtin 0,05 ml/l 3 gh 8 de 28 gh 15. B.t.t. 0,1ml/l + Azadirachtin 0,05 ml/l 3 gh 5 e 25 h 16. B.t.t. 3 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 15 c-g 23 cde 93 ab 17. B.t.t. 2 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 20 cde 38 abc 80 bc 18. B.t.t. 0,5 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 5 fgh 23 cde 93 ab 19. B.t.t. 0,2 ml/ + Spinosad 2,4 mg a.t./l 15 c-g 33 abc 80 bc 20. B.t.t. 0,1 ml/l + Spinosad 2,4 mg a.t./l 13 c-h 28 bcd 88 ab 21. Spinosad 48 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 25 bc 43 ab 100 a 22. Spinosad 24 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 20cde 50 a 100 a 23. Spinosad 4,8 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 8 e-h 38 abc 100 a 24. Spinosad 2,4 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 15 c-g 43 ab 93 ab 25. Spinosad 1,2 mg a.t./l + B.t.t. 0,2 ml/l 5 fgh 25 bcd 95 ab LSD P=5% 12,2 16,6 13,7 54

57 Tablica 4. LD 50 pripravaka i kombinacija po danima u 1. pokusu, Table 4. LD 50 of treatments and combinations established in the trial N o 1, 2001 VARIJANTA TREATMENT 1. dan 1 st day 2. dan 2 nd day 3. dan 3 rd day 5. dan 5 th day 6. dan 6 th day 7. dan 7 th day Azadirachtin LD 50 (ml/l) raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope # 137 # # # 8,48 # # # # 3,26-84,6 # 0,671 # # # 0,19 LD 50 (ml/l) # # 788,6 0,2587 0,03 0,0213 B.t.t. raspon LD 50 range # # ,4 0,195-0,328 0,0107-0,058 0,001-0,0574 kut nagiba pravca slope # # 0,2482 0,5806 0,5078 0,315 B.t.t. + LD 50 (ml/l) # ,26 0,7179 0,239 0,1343 Azadirachtin 0,05 ml/l raspon LD 50 range # ,6-44,2 0,64-0,8 0,204-0,278 0,1073-0,162 kut nagiba pravca slope # 0,4413 0,7454 1,2506 1,045 0,936 Azadirachtin LD 50 (ml/l) # # 101,96 7,29 5,88 3,62 + B.t.t. 0,2 ml/l raspon LD 50 range # # ,36-14,42 3,42-12,43 2,17-7,36 kut nagiba pravca slope # = ne može se izračunati # - not able to calculate # # 0,4118 0,4070 0,3670 0,

58 Tablica 5. LD 50 pripravaka i kombinacija po danima u 2. pokusu, Table 5. LD 50 of treatments and combinations established in the trial N o 2, 2002 VARIJANTA TREATMENT 1. dan 1 st day 2. dan 2 nd day 3. dan 3 rd day 4. dan 4 th day 6. dan 6 th day LD 50 (ml/l) # 21,11 10,83 3,4016 0,2362 B.t.t. raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope # 13,15-41,84 7,61-17,485 2,308-5,84 0,1786-0,2984 # 0,9257 0,8909 0,433 0,5437 LD 50 (mg a.t. / l) 171,2 6,34 1,68 # # Spinosad raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope 142, ,23-7,6 13,44-20,2 # # 0,3567 0,6195 0,8077 # # B.t.t.+ LD 50 (ml/l) # # 531,17 1,2785 0,1779 raspon LD Azadirachtin 50 0,9883-0,1512- # # # 0,05 ml/l range 1,7471 0,2055 kut nagiba pravca # # 0,2708 0,4859 1,013 slope B.t.t. + LD 50 (ml/l) 1208 # 1947,8 17,79 0,8041 raspon LD Spinosad 50 2,4mg a.t./l range # # # 9,8-42,56 0,69-0,944 kut nagiba pravca slope 0,8197 # 0,397 0,4892 0,7801 Spinosad + LD 50 (mg a.t./l) 78,1 8,69 2,4 1,2 1,1 raspon LD 50 57,89- B.t.t. 0,2 ml/l range 114,24 7,6-9,9 2,3-2,59 1,15-1,3 1-1,25 kut nagiba pravca slope 0,7256 0,9237 1,88 2,8424 2,4844 # - ne može se izračunati # - not able to calculate 56

59 Tablica 6. LD 50 pripravaka i kombinacija po danima u 3. pokusu, Table 6. LD 50 of treatments and combinations established in the trial N o 3, 2002 VARIJANTA TREATMENT 1. dan 1 st day 2. dan 2 nd day 3. dan 3 rd day LD 50 (ml/l) # # 0,4971 B.t.t. raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope # # 0,3717-0,6578 # # 0,4627 LD 50 (mg a.t./l) 102,24 63,46 Spinosad raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope 60,96-215,18 37,96-135,88 0,4589 0,3885 B.t.t.+ LD 50 (ml/l) 1731,43 88,08 0,5574 Azadirachtin 0,05 ml/l raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope # 33,83-412,88 0,488-0,6377 0,4749 0,548 1,0254 B.t.t. + LD 50 (ml/l) # # # Spinosad 2,4mg a.t./l raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope # # # # # # Spinosad + LD 50 (mg a.t./l) 1507,20 72,4 B.t.t. 0,2 ml/l # = ne može se izračunati # - not able to calculate raspon LD 50 range kut nagiba pravca slope ,32-292,3 0,4635 0,2584 Rezultati izračuna indeksa toksičnosti kombinacija i klasifikacija zajedničkog djelovanja komponenti u kombinacijama prikazani su po danima i pokusima u tablici 7. 57

60 Tablica 7. Indeksi toksičnosti kombinacija i klasifikacija zajedničkog djelovanja komponenti u kombinaciji po danima i pokusima Table 7. Toxicity index of combinations and clasification of joint action POKUS TRIAL DAN DAY AZADIRACHTIN + B.t.t. KOMBINACIJA COMBINATION B.t.t.+ AZADIRACHTIN B.t.t. + SPINOSAD SPINOSAD + B.t.t. 1 # # # # # S # 36 - A # 12,56 - A S 15,86 - A # # 219 S 2 - # # 73 - N.S A 0,56 - A 70 A S 19 - A # S 29 - A # 1 - # # 6,8 A # # 87,6 - N.S. 3-89,2 - N.S. # # - nije istraživano (was not investigated) # - ne može se izračunati (not able to calculate) S sinergizam, synergism (I.T. > 130) N.S. - nezavisni sinergizam, independent synergism (70 < I.T. < 130) A antagonizam, antagonism (I.T. < 70) Učinkovitost svih primijenjenih doza azadirachtina kroz 7 dana u 1. pokusu (tablica 1.) bila je dosta niska. Učinkovitost koja je postignuta 7. dan ovisno o dozi, kretala se od 4 do 63 %. Nisku učinkovitost treba pripisati iznimno niskim dozama primjene. Najviša rabljena doza u pokusima (0,5 l/ha) samo je 20% doze koja se preporučuje za primjenu u polju, a sve ostale rabljene doze su znatno niže. Nisku učinkovitost pune doze azadirachtina u laboratorijskim su, ali i poljskim pokusima utvrdili i Bezjak et al. (2006) što objašnjavaju kao posljedicu repelentnoga djelovanja neema na ličinke zlatice. Niske su doze rabljene jer je pokus dizajniran tako da učinkovitost ne dosegne 100% da bi se moglo izračunati LD 50 s pomoću probit metode. Niti u jednom danu očitavanja u uporabi toga pripravka nije uočena korelacija između primijenjene doze i postignute učinkovitosti. Izostanak korelacije rezultirao je i manje preciznim izračunom LD 50 (tablica 4.) i mogao se izračunati samo za 2. i 7. dan. Uočava se i iznimno velik raspon izračunatog LD 50, što potvrđuje da je izračun bio manje precizan. Kombinacija azadirachtina i B.t.t. primijenjena je samo u pokusu u godini. Rezultati te kombinacije (tablica 1.) ne pokazuje znatno veću učinkovitost azadirachtina kojem je dodana konstantna mala doza B.t.t. pripravka u odnosu na rezultate postignute samim azadirachtinom. Uočava se znatno veća korelacija 58

61 između primijenjene doze i postignute učinkovitosti u odnosu na azadirachtin pa je u konačnici uspješno izračunat LD 50 za 3., 5., 6. i 7. dan trajanja pokusa (tablica 4.). U ovim danima uočava se i znatan pad LD 50 od 101,96 ml/l 3. dan do 3,62 ml/l. Indeks toksičnosti kombinacije Azadirachtin + B.t.t. za 7. dan pokusa iznosi 234 (tablica 7.) što bi se moglo opisati kao sinergističko djelovanje komponenti u kombinaciji. Ovaj rezultat potvrđuje navode Baumgart et al. (1997) i Trysono i Whalon (1999). Oni su utvrdili sinergizam između subletalnih doza ovih pripravaka prilikom njihove primjene na rezistentne biotipove krumpirove zlatice. S obzirom da azadirachtin djelomično djeluje tako da odbija zlaticu od ishrane vjerojatno je da mala količina B.t.t. pripravka poboljšava učinak na one ličinke koje su se ipak hranile tretiranom hranom. Učinkovitost B.t.t. insekticida u sva tri pokusa očekivana je s obzirom na primijenjene doze. Najviša primijenjena doza B.t.t. jest 3 l/ha, a preporučena doza za praksu jest 5 l/ha. Upravo zbog niskih doza početna učinkovitost iznimno je niska, ali kako su se pokusi bližili kraju učinkovitost je rasla. Učinkovitost primijenjenih doza donekle se razlikovala od pokusa so pokusa, čemu su pridonijeli starost i raznolikost populacije ličinki te temperaturni uvjeti za vrijeme trajanja pokusa. U sva tri pokusa uočava se korelacija između primijenjene doze i postignute učinkovitosti. Za sve pokuse od drugog ili trećeg dana nadalje moglo se izračunati LD 50 (tablica 4.-6.). Izračunati LD 50 u 1. pokusu 5. dana je bio 0,2587 ml/l, u 2. pokusu 6. dana bio je 0,2362 ml/l, a u 3. pokusu 3. dana bio je 0,4971 ml/l. Kada su B.t.t. insekticidu dodane male, subletalne doze azadirachtina, u sva tri pokusa uočeno je minimalno poboljšanje njegove učinkovitosti. Utvrđeni indeks toksičnosti te kombinacije u odnosu na sam B.t.t. varirao je ovisno o danu i pokusu te je u prvom pokusu 3. dana nakon tretiranja bio iznad 3700 (što se može opisati kao sinergizam), a u svim ostalim danima rezultat zajedničkog djelovanja kombinacije može se opisati kao antagonizam (tablica 7.). U 2. pokusu indeks toksičnosti kombinacije bio je iznad 130 četvrtog i šestog dana nakon tretiranja, što možemo opisati kao sinergizam, a u početnom djelovanju komponente su pokazale antagonizam. Mala količina azadirachtina koja je dodavana B.t.t. insekticidu ima izvjesnog utjecaja na njegovu učinkovitost. S obzirom da azadirachtin ima repelentno djelovanje, te da djelomično djeluje i kao antagonist ekdisona (Igrc Barčić i Maceljski, 2001), a da je B.t.t. isključivo želučani insekticid, zajedničko djelovanje u kombinaciji vjerojatno je različito i ovisno o trenutku i mjestu primjene. Kao antagonist ekdisona azadirachtin ometa presvlačenje i usporava razvoj ličinki što rezultira slabijom ishranom, te tako usporava djelovanje B.t.t. pripravaka. U našim pokusima nije se mjerila ishrana nego samo konačni učinak, tj. smrt ličinki. Kada su B.t.t. insekticidu u 2. i 3. pokusu dodane male, subletalne količine spinosada uočeno je neznatno povećanje učinkovitosti, naročito u 3. pokusu. Međutim zbog postignute podjednake učinkovitosti svih primijenjenih doza nije 59

62 se mogao izračunati LD 50. Istovremeno, uočeno je da je učinkovitost niske doze spinosada već toliko visoka da je viša od kombinacije s B.t.t. ili na toj razini (tablica 2. i tablica 3.). Sve navedeno razlog je zbog kojega se međusobni odnos te dvije komponente ili ne može izračunati ili je opisan kao antagonizam (tablica 7.). Igrc Barčić et al. (2006) prilikom kombiniranja 33 % pune doze B.t.t. pripravka s 33 % pune doze spinosada utvrdili su da međusobno djelovanje komponenata u smjesi odgovara nezavisnom sinergizmu. Učinkovitost spinosada u 2. i 3. pokusu bila je očekivano visoka te je u 2. pokusu učinkovitost od 96 % dostignuta već 4. dan nakon tretiranja (tablica 2.). Učinkovitost najniže doze od 1,2 mg d.t./l dosegnula je 84 % 4. dan nakon tretiranja u 2. pokusu, a u 3. pokusu ista je doza 3. dan nakon tretiranja dosegnula 85 % učinkovitosti (tablica 3.). O tako dobrom djelovanju niskih doza i velikoj biološkoj aktivnosti spinosada pišu Igrc Barčić et al. (2006). Srednja letalna doza spinosada podudara se u prvom danu 2. i 3. pokusa. U drugom danu uočavaju se izvjesne razlike jer je učinkovitost u 2. pokusu između prvog i drugog dana porasla, a u 3. pokusu nije porasla. Treći se dan učinkovitost u oba pokusa ponovno izjednačila te se može zaključiti da je LD 50 nakon trećega dana oko 1,5 mg d.t./l (tablica 5. i 6.). Preračunato na 1 ha to znači da bi primjenom 1,5 g d.t./ha u uvjetima polja nakon 3 dana mogli očekivati smrt 50 % ličinki. Preporučena doza pripravka Laser SC 240 (Maceljski et al., 2006) jest 0,15 l/ha (odnosno 36 g d.t./ha) što upozorava na to da u polju nastaje veliki gubitak djelatne tvari zbog djelovanja čimbenika okoliša, ali i na to da valja istražiti djelotvornost i mogućnost smanjenja preporučenih doza. Dodavanje male doze B.t.t. insekticida nije znatno utjecalo na učinkovitost spinosada. U 2. pokusu učinkovitost kombinacije s najvišom dozom spinosada dosegnula je 100 % treći dan nakon tretiranja, a niže doze spinosada u kombinaciji s B.t.t. dosegnule su 100 %-tnu učinkovitost 4. dan nakon tretiranja (tablica 2.). U 3. pokusu treći dan nakon tretiranja sve primjenjene kombinacije imale su učinkovitost između 93 i 100 % pa se nije moglo izračunati LD50 (tablica 3. i 6.). Rezultat zajedničkoga djelovanja kombinacije spinosada s malom dozom Novodora, osim u jednom slučaju sinergizma (2. pokus, 3. dan) može se opisati kao antagonizam (I.T. ispod 70), ili nezavisni sinergizam (I.T. između 70 i 130) (tablica 7.). Provedeni pokusi pokazuju veliku varijabilnost dobivenih rezultata. Uzrok može biti nekoliko čimbenika: varijabilnost razvojnoga stadija ličinki u pokusu, varijabilnost ličinki zbog različitih mjesta skupljanja, nekontrolirani uvjeti temperature za trajanja pokusa, ostali čimbenici. Ličinke za pokuse skupljane su u prirodi. Razvile su se na različitim lokalitetima (čak i u različitim godinama) te se hranile različitim sortama krumpira. Isto tako, unatoč prividnoj ujednačenosti, ličinke su bile različite starosti. Naime, u polju su skupljane mlade ličinke (na jajnim leglima) i one koje su se netom razišle s jajnih legala i potom su transportirane do laboratorija. 60

63 Tijekom transporta i prije postavljanja pokusa, u razdoblju koje nije trajalo više od 2-3 dana, moglo se uočiti da se ličinke razvijaju različitom brzinom. Točan omjer ličinki u posudicama u svakom pojedinom pokusu nije se mogao odrediti pa je u nekim slučajevima postavljeno više ličinki L 2, a negdje više L 1. U ovako preciznim pokusima, da bi se izbjegle spomenute varijabilnosti, bilo bi važno imati bolju mogućnost kontroliranja uvjeta. Poznato je npr. (Langenbruch et al., cit. Dobrinčić, 1996) da je LC 50 B.t.t. pripravaka za L 1 ličinke 10 puta niža od one za L 3 ličinke. Sve navedeno dovelo je do razlika u rezultatima pojedinih pokusa. U većini slučajeva u provedenim pokusima nisu utvrđeni pozitivni interakcijski odnosi komponenata, tj. sinergizam, nego uglavnom nezavisni sinergizam. Dobrinčić i Igrc Barčić (1996) i Igrc Barčić et al. (2006) misle da čak i u slučajevima utvrđenog nezavisnog sinergizma kombinaciju treba primijeniti ako ima ekološke i ekonomske prednosti. Ekološke prednosti kombinacija koje su istražene u našim pokusima odnose se prvenstveno na povoljni ekotoksikološki profil primijenjenih pripravaka. Biološke prednosti istraživanih kombinacija ogledaju se u činjenici da primijenjeni pripravci imaju različit mehanizam djelovanja pa će primjena kombinacija zasigurno odgoditi moguću pojavu rezistentnosti. Ekonomske prednosti kombinacija treba dodatno utvrditi kada se istraživanjima utvrdi kombinacija koja u polju daje zadovoljavajuće rezultate. ZAKLJUČCI Izračun LD 50 azadirachtina u laboratorijskim uvjetima bio je otežan zbog specifičnog načina djelovanja tog insekticida. Dodavanje male doze B.t.t. insekticida azadirachtinu dovelo je do bolje korelacije izmeđe primijenjene doze i učinkovitosti, što je omogučilo lakši izračun LD 50. Indeks toksičnosti ove kombinacije sedmi dan bio je 243 što označava sinergizam komponenti. Utvrđeni LD 50 insekticida Novodor, ovisno o pokusu između 3. i 6. dana od tretiranja bio je između 0,4971 ml/l i 0,2362 ml/l. Dodatak male doze azadirachtina B.t.t. insekticidu nije u svim slučajevima rezultirao istim zajedničkim djelovanjem. Zajedničko djelovanje komponenti varira od antagonizma do sinergizma. Dodatak male doze spinosada B.t.t. insekticidu doveo je do neznatnog povećanja učinkovitosti. Zajednički učinak najčešće se nije moglo izračunati zbog neočekivano visoke učinkovitosti male doze spinosada. Učinkovitost spinosada bila je iznimno visoka, srednja letalna doza 3. dana od postavljanja pokusa bila je oko 1,5 g d.t./ha. Dodavanje B.t.t. insekticida spinosadu nije znatno promijenilo njegovu učinkovitost. Te dvije komponente najčešće pokazuju nezavisni sinergizam. Iako je rezultat zajedničkoga djelovanja komponenti u kombinaciji označen kao nezavisni sinergizam, zbog brojnih ekoloških i bioloških prednosti istražene 61

64 kombinacije pogodne su za primjenu u programima integrirane zaštite krumpira od krumpirove zlatice. LITERATURA 1. BAUMGART, M., BROCKE, K., CROW, M.H. (1997): Control of the Colorado potato beetle (Leptinotarsa decemlineata Say) in organic gardening systems with Bacillus thuringiensis var. san diego (M-One) and new products from the neem tree (NeemAzal-F and AlignTM). In: Wetzlar, Kleeberg H, Zeibitz CPW (eds) Practice oriented results on use and production of neem-ingredients and pheromones. Proceedings of 5th Workshop, pp BEZJAK, S., IGRC BARČIĆ, J., BAŽOK, R. (2006): Učinkovitost biljnih insekticida u suzbijanju krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera, Crysomelidae), Fragmenta phytomedica et herbologica, Vol 29, No. 1-2: DOBRINČIĆ, R. (1994): Razvoj i primjena mikrobioloških insekticida, Fragmenta phytomedica et herbologica, Vol 22, No. 1-2: DOBRINČIĆ, R. (1996): Istraživanje interakcija različitih skupina insekticida u suzbijanju krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata Say), Polj. znanstvena smotra, vol. 61 (1-2): DOBRINČIĆ, R., IGRC BARČIĆ, J. (1998): Istraživanje klasičnih i novih generacija pripravaka u suzbijanju krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera, Crysomelidae), Fragmenta phytomedica et herbologica, Vol 26, No. 1-2: FRAC/IRAC, : Insecticide / Acaricide Susceptibility tests, IRAC Method, No. 7, Newsletter, No HOUG-GOLDSTEIN, J., TISLER, A. M., ZEHNDER, G. W., UYEDA, K. A. (1991): Colorado Potato Beetle (Coleoptera: Crysomelidae) Consuption of Foliage Treated with Bacillus thuringiensis var. San Diego and Various Feeding Stimulants, Journal of Economic Entomology, vol. 84(1): HOY, C. W., HALL, F. R. (1993): Feeding Behavior of Plutella xylostella and Leptinotarsa decemlineata on Leaves Treated with Bacillus thuringiensis and Esfenvalerate, Pesticide Science, 38: IGRC BARČIĆ, J., MACELJSKI, M. (2001): Ekološki prihvatljiva zaštita bilja od štetočinja, Zrinski, Čakovec; 10. IGRC BARČIĆ, J., BAŽOK R., BEZJAK S., GOTLIN ČULJAK T., BARČIĆ J. (2006): Combinations of several insecticides usde for integrated control of Colorado potato beetle (Leptinotarsa decemlineata Say, Coleoptera, Crysomelidae), J. Pest. Sci. (2006) 79: JAQUES, R. P., LAING, D. R. (1989): Effectiveness of Microbial and Chemical Insecticides in Control of Colorado Potato Beetle (Coleoptera: Crysomelidae) on Potatoes and Tomatoes, Canadian Entomologist, 121: KOVAČEVIĆ, Ž. (1960): Chemische Stoffe (subletale Insektiziddosen) als Erreger von Viruskrankheiten bei einigen Insekten. XI. Internationaler Kongress fur Entomologie, Wien,17. bis 25. August Verhandlungen, Band II str MACELJSKI, M., BALARIN, I. (1974): Rezultati ispitivanja djelovanja kemijskih i bioloških insekticida na gusjenice sovice game (Autographa gama L.). Polj. znanstvena smotra, vol. 44(43): MACELJSKI, M., CVJETKOVIĆ, B., OSTOJIĆ, Z. HRLEC, G. (2006): Glasilo biljne zaštite MURAY, K. D., ALFORD, R. A., GRODEN, E., DRUMMOND, F. A., STORCH, R. H., BENTLY, M. D., SUGATPHALA, P. M. (1993): Interactive Effects of an Antifeedant Used with Bacillus thuringiensis var. San Diego Delta Endotoksin on Colorado Potato Beetle (Coleoptera: Crysomelidae). Journal of Economic Entomology, vol. 86(6): SCHROD, J., BASEDOW, T., LANGENBRUCH, G.A. (1996): Untersuchungen zur Bionomie und biologischen Bekämpfung des Kartoffelkäfers (Leptinotarsa decemlineata Say, Col., 62

65 Chrysomelidae) an zwei Standorten in Südhessen (BRD). Journal of Applied Entomology, vol. 120: TRYSYONO, A., WHALON, M.E. (1999): Toxicity of neem applied alone and in combinations with Bacillus thuringiensis to Colorado potato beetle (Coleoptera: Chrysomelidae). Journal of Economic Entomology 92 (6): WHALON, M.E., RAHARDJA, U., VERAKALASA, P. (1997): Selection and Management of Bacillus thuringiensis-resistant Colorado potato beetle. In: Advances in Potato Pest Biology and Management. Zehnder GW, Powelson ML, Jansson RK, Raman KA (eds), St. Paul: American Phytopatological Society pp

66 64

67 UDK :632.25: Original scientific paper Izvorni znanstveni članak SCREENING MAIZE INBREDS FOR RESISTANCE TO Fusarium graminearum Schw THROUGH ARTIFICIAL EAR INOCULATION Branko PALAVERŠIĆ, Ivica BUHINIČEK, Zdravko KOZIĆ, Antun VRAGOLOVIĆ, Mirko JUKIĆ Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., Marulićev trg 5/I, Zagreb, CROATIA Accepted: Gibberella ear rot caused by the Fusarium graminearum Schwabe fungus is a serious disease of maize (Zea mays L.) in Croatia. The four-year trials reported here involved screening 172 maize lines for resistance through artificial ear inoculation into the silk channel with F. graminearum. Four of the most resistant maize lines, Bc60250, Bc60186, Bc and Bc60241 were selected as potential sources of resistance. Key words: maize, ear rot, Fusarium graminearum, inbred lines, resistance. SELEKCIJA SAMOOPLODNIH LINIJA KUKURUZA NA OTPORNOST U UVJETIMA UMJETNE INFEKCIJE KLIPA S Fusarium graminearum Schw. SAŽETAK Trulež klipa koju uzrokuje gljiva Fusarium graminearum Schwabe važna je bolest zrna kukuruza (Zea mays L) u Hrvatskoj. Ova četverogodišnja ispitivanja sastojala su se u selekciji na otpornost 172 linije kukuruza u uvjetima umjetne infekcije klipa u kanal svile s F. graminearum. Izabrane su četiri najotpornije linije: Bc60250, Bc60186, Bc i Bc Ključne riječi: kukuruz, trulež klipa, Fusarium graminearum, samooplodne linije, otpornost. INTRODUCTION Gibberella ear rot, caused by the Fusarium graminearum Schwabe fungus (teleomorph Gibberella zeae (Schwein.) Petch), is a serious disease of corn (Zea mays) grown in Croatia and in many other cool and humid areas worldwide. Because of the lower grain quality of the infected ears due to numerous mycotoxins produced by this pathogen, this disease is of considerable concern to livestock producers. Two major mycotoxins are produced by Fusarium graminearum: deoxynivalenol and zearalenone (Mirocha and Christensen, 1974; Prelusky et al., 1994). Breeding for resistance appears to be the most effective means of ear rot control. 65

68 The four-year investigation consisted of screening maize lines for resistance to gibberella ear rot under conditions of artificial inoculation. The aim of the investigation was to identify inbred lines as potential sources of resistance as well as those whose resistance needs to be improved. MATERIALS AND METHODS Resistance to ear rot was tested in the following trials with different number of entries: Trial 1: 97 experimental lines, 2 replications, Rugvica, Trial 2: 15 experimental lines, 3 replications, Rugvica, Trial 3: 16 elite lines, 3 replications, Rugvica, 2005 and Trial 4: 16 elite lines, 3 replications, Rugvica, 2005 and Trial 5: 25 experimental lines, 3 replications, Rugvica, Trial 6: 25 experimental lines, 3 replications, Rugvica, The following lines were used as standards: A619Ht, A632Ht, B73, Mo17, Co388 and Co389. Over the course of the experiments, 194 entries were included, but the standard lines were tested in several experiments. Consequently, over all six trials, a total of 172 different lines were tested, including 166 Bc lines developed in Bc Institute Zagreb. A randomized complete block design was used. To evaluate differences, the analysis of variance, F-tests, t-tests and the LSD were employed. The F. graminearum inoculum was produced using a modified Bilay's medium (Reid et al., 1996). The fungus was grown in 500 ml Erlenmayer flasks containing 150 ml of the medium. After sterilization in an autoclave, a piece of agar containing pure culture of one of the four F. graminearum isolates was added to each flask. The cultures were shaken for 1 hr at 4-hr intervals for 8 days under natural light supplemented with fluorescent light. Twenty to twenty-five corn plants were grown in each row with two rows per plot. Ten primary ears from the center plants were infected by injecting 2 ml of the conidia suspension (5 x 10 5 spores/ml) into the silk channel using a self-refilling syringe with a pistol handle - SOCOREX 187, 2, 0502 (an 18 gauge Luer-lock stainless steel hypodermic). It is best to perform inoculations approximately 6 days after silk emergence, i.e. when slight browning is observed. Infection severities were rated at harvest (in October) using a scale consisting of 7 classes (Reid et al., 1996). RESULTS AND DISCUSSION Due to the sporadic nature of gibberella ear rot epidemics, artificial inoculation techniques are needed to enhance infection during years when natural infection is too low to identify genotypic differences. A reliable technique of artificial ear rot infection with Fusarium graminearum into the silk channel was developed previously (Reid et al., 1996). This method was adapted in our breeding program 66

69 from 1998 (Palaversic et al., 2002). During the four-year experimental period, 172 maize inbreds were tested for resistance to gibberella ear rot with the aim to identify resistant lines as potential sources of resistance. The frequency distributions for gibberella ear rot resistance for the 97, 45, 31 and 50 lines tested in 2004, 2005, 2006 and 2007 are shown in Fig. 1, 2, 3 and 4, respectively. All trials were performed in triplicate and significant differences in resistance degree among the tested lines were observed. The resistance degree of the tested lines varied from 1,3 to 6,7. In the first and fourth year, mostly experimental lines were tested. The ten most resistant lines rated below 2,0 were retested in A high resistance degree in the lines Bc60241, Bc60250 and Bc60186 was confirmed (table 1). In the second and third year, 32 elite inbreds were tested for resistance with Fusarium graminearum injected into the silk channel. Only a moderate coefficient of correlation (r = 0,59) was obtained between the resistance degree of 29 lines in two years of testing, which might be explained by the different weather conditions during that time because it was not possible to maintain a humid environment post-infection. Fig. 1. Frequency distribution for Gibberella ear rot ratings (1-7) for 97 maize inbreds, Rugvica Histogram 1. Distribucija frekvencija ocjena za trulež klipa - Fusarium graminearum (1-7) za 97 samooplodnih linija kukuruza, Rugvica, No of lines / broj linija ,0-1,5 1,6-2,0 2,1-2,5 2,6-3,0 3,1-3,5 3,6-4,0 4,1-4,5 4,6-5,0 5,1-5,5 5,6-6,0 6,1-6,5 6,6-7,0 Gibberella ear rot ratings/ocjene za trulež klipa (1-7) 67

70 Fig. 2. Frequency distribution for Gibberella ear rot ratings (1-7) for 45 maize inbreds, Rugvica Histogram 2. Distribucija frekvencija ocjena za trulež klipa - Fusarium graminearum (1-7) za 45 samooplodnih linija kukuruza, Rugvica No of lines / broj linija ,0-1,5 1,6-2,0 2,1-2,5 2,6-3,0 3,1-3,5 3,6-4,0 4,1-4,5 4,6-5,0 5,1-5,5 5,6-6,0 6,1-6,5 6,6-7,0 Gibberella ear rot/ocjene za trulež klipa (1-7) Fig. 3. Frequency distribution for Gibberella ear rot ratings (1-7) for 31 maize inbreds, Rugvica Histogram 3. Distribucija frekvencija ocjena za trulež klipa - Fusarium graminearum (1-7) za 31 samooplodnih linija kukuruza, Rugvica No of lines / broj linija ,0-1,5 1,6-2,0 2,1-2,5 2,6-3,0 3,1-3,5 3,6-4,0 4,1-4,5 4,6-5,0 5,1-5,5 5,6-6,0 6,1-6,5 6,6-7,0 Gibberella ear rot/ocjene za trulež klipa (1-7) 68

71 Fig. 4. Frequency distribution for Gibberella ear rot ratings (1-7) for 50 maize inbreds, Rugvica Histogram 4. Distribucija frekvencija ocjena za trulež klipa - Fusarium graminearum (1-7) za 50 samooplodnih linija kukuruza, Rugvica No of lines / broj linija ,0-1,5 1,6-2,0 2,1-2,5 2,6-3,0 3,1-3,5 3,6-4,0 4,1-4,5 4,6-5,0 5,1-5,5 5,6-6,0 6,1-6,5 6,6-7,0 Gibberella ear rot/ocjene za trulež klipa (1-7) Table 1. Gibberella ear rot resistant maize inbreds under artificial silk inoculation - Rugvica Tablica 1. Otporne samooplodne linije kukuruza u uvjetima umjetne infekcije svile s Fusarium graminearum, Rugvica, Inbred / Linija Fusarium graminearum (1-7) Bc ,9 2,3 - - Bc ,5 1,9-1,7 Bc ,5 1,8-1,3 Bc ,9 2,2 - - Bc ,5 1,7-1,4 Bc ,9 2,4 - - Bc ,3 1,2 2,0 Bc ,6 - CO ST - 2,6 1,7 2,5 Bc ,9 1,8 - Bc ,9 - Bc 280-2,9 2,0 - Bc 281-3,3 2,0 - Bc ,7 A619Ht - ST ,7 Bc ,9 69

72 B73 - ST - 3,6 - - A632Ht - ST - 3,4 2,2 4,2 Mo17 - ST - 3,8 2,5 - Results from three years of testing show that the most resistant line is Bc (resistance level 1,3; 1,2 and 2,0) (table 1). The public lines, A632Ht, B73 and Mo17, are moderately susceptible with a satisfactory level of resistance as these lines have been highly used in hybrids. Inbred CO388 was used as a resistant standard due to its modest resistance level. This line was developed from line CO272, which is an established source of resistance. It appears to possess a single dominant gene for resistance to infection through the silk channel (Reid et al., 1992). Line CO272 was previously used successfully in breeding for resistance to ear rot (Presello et al., 2005, Reid and Hamilton, 1996). A few susceptible lines for which resistance needs to be improved were also identified. Four most resistant maize lines, Bc60250, Bc60186, Bc and Bc60241, whose resistance was confirmed in 3 years of testing, were selected as potential sources of resistance. ACKNOWLEDGEMENTS Lines CO388 and CO389 were provided by Agriculture Canada Agriculture Agroalimentaire Canada AAC represented by AGRI OBTENTIONS. Financial support for part of the work carried out within this study has been provided by the Croatian Ministry of Science, Education, and Sports research grant No REFERENCES 1. MIROCHA, C.J.; CHRISTENSEN, C.M. (1974): Fungus metabolites toxic to animals. Amer. Rev. Phytopathol. 12: PALAVERSIC, B.; DRASNER, E.; PARLOV, D.; VRAGOLOVIC, A. (2002): Study of maize inbreds and hybrids for resistance to Fusarium graminearum Schw. infection via the silk. Fragmenta phytomedica et herbologica 27, No 1-2, PRELUSKY, D.B.; ROTTER, B.A.; ROTTER, R.G. (1994): Toxicology of mycotoxins. In: Mycotoxin in grain: Compounds other than alfatoxin. J.D. Miller and H.L. Trenholm (Eds.) Eagen Press, St. Paul, Minn. p.p PRESELLO, D.A.; REID, L.M.; BUTLER, G.; MATHER, D.E. (2005): Pedigree selection for Gibberella ear rot resistance in maize. Euphytica 143 (1/2): REID, L.M. AND HAMILTON, R.I. (1996): Release of inbreds with high Gibberella ear rot resistance, NNL 70: REID, L.M.; HAMILTON, R.I.; MATHER, D.E. (1996): Screening maize for resistance to Gibberella ear rot. Technical Bulletin E. Agriculture and Agri-Food Canada REID, L.M., MATHER, D.E., HAMILTON, R.I. AND BOLTON, A.T. (1992): Diallel analysis of resistance in maize to Fusarium graminearum infection via the silk. Can. J. Plant Sci. 72:

73 UDK :632.26: Izvorni znanstveni članak Original scientific paper SAMOOPLODNA LINIJA KUKURUZA Bc10 KAO IZVOR OTPORNOSTI PREMA ANTRAKNOZI STABLJIKE Branko PALAVERŠIĆ, Ivica BUHINIČEK, Antun VRAGOLOVIĆ, Dragomir PARLOV Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d., Marulićev trg 5/I, Zagreb, CROATIA Prihvaćeno: Samooplodna linija kukuruza Bc10 dobivena je iz domaće sorte Beljski zuban i poznata je kao izvor otpornosti prema antraknozi lista i stabljike kojoj je uzročnik Colletotrichum graminicola (Ces.) Wils. U prvom pokusu uspoređena je otpornost prema atraknozi u četiri linije kukuruza (Bc10, LB31, SP288 i ZP4). Otpornost prema antraknozi stabljike uspoređena je u hibridnim kombinacijama prema shemi linija x tester. Na temelju opće kombinacijske sposobnosti (OKS) samooplodna linija Bc10 zaostaje u otpornosti u odnosu na SP288 za broj zaraženih internodija, međutim, otpornija je od SP288 prema vanjskom obojenju stabljike. Bc10 također je pokazala prihvatljivu kombinacijsku sposobnost za prinos zrna, vodu zrna kod berbe i otpornost prema fuzarijskoj truleži stabljike i zbog toga je rabljena za unašanje otpornosti u osjetljive linije. Za unašanje otpornosti rabljena je pedigree selekcija s dva povratna križanja u uvjetima umjetne infekcije. U drugom pokusu godine novo dobivene i originalne linije uspoređene su u uvjetima umjetne infekcije stabljike s C. graminicola. Svih šest novo dobivenih linija bilo je znatno otpornije prema antraknozi stabljike u odnosu na originalne linije. Poboljšanje otpornosti ranih linija izraženo je zbog smanjenja postotka loma stabljike. Testkrižanci s originalnim i novo dobivenim linijama uspoređeni su u seriji poljskih pokusa 1998., i godine. Testkrižanci s linijama Bc10252 i Bc102 bili su značajno otporniji i rodniji nego originalne linije Bc252 i F2. Kod drugih linija nisu dobivene znatno poboljšane kombinacije. Umjetna infekcija s C. graminicola preporučuje se u oplemenjivanju kukuruza. Linija Bc10 potvrdila se kao dobar izvor otpornosti prema antraknozi stabljike. Ključne riječi: kukuruz, antraknoza stabljike, oplemenjivanje na otpornost 71

74 THE MAIZE INBRED LINE Bc10 AS A SOURCE OF RESISTANCE TO ANTHRACNOSE STALK ROT SUMMARY The maize inbred line Bc10 developed from the domestic variety Beljski zuban is known as a source of resistance for leaf and stalk anthracnose caused by Colletotrichum graminicola (Ces.) Wils. In the first trial in 1994, four lines (Bc10, LB31, SP288, and ZP4) were compared for resistance to stalk anthracnose and grain yield in hybrid combinations following the line x tester design. Based on general combining ability (GCA), Bc10 was inferior to SP288 in terms of the number of infected internodes, but was superior to SP288 and LB31 for outer stalk discoloration. Bc10 also exhibited acceptable combining ability for grain yield, harvest grain moisture and resistance to fusarium stalk rot and was thus used for incorporating resistance into six susceptible maize lines. Under conditions of artificial inoculation, pedigree selection with two backcrosses was used. In the second trial in 2001, the newly developed lines and their respective parental lines were compared for resistance by artificial stalk inoculation with C. graminicola. All six newly developed lines were significantly more resistant to stalk anthracnose than their respective parental lines. The improvement of resistance in early inbreds was evident by the decreased percentage of stalk breakage. Test crosses between the parental and newly developed lines were compared in a series of field trials in 1998, 1999, and Test crosses between lines Bc10252 and Bc102 produced progeny that were significantly more resistant and gave higher yields than the original hybrids with lines Bc252 and F2. For other lines, no appreciably improved combinations were obtained. Artificial inoculation with C. graminicola is recommended in maize breeding to improve resistance, and the Bc10 line provides a good source of resistance to stalk anthracnose. Key words: maize, stalk anthracnose, breeding for resistance UVOD Antraknoza stabljike koju uzrokuje Colletotrichum graminicola (Ces.) Wils, postala je važna bolest kukuruza (Zea mays L.) u Hrvatskoj, naročito u ranih hibrida i u zapadim humidnim područjima (Brekalo, 1991.). Prema vlastitim zapažanjima antraknoza se u posljednjih 10 godina proširila širom uzgojnoga područja kukuruza, a naročito u monokulturi i u uskom plodoredu. Direktno smanjenje prinosa zrna posljedica je prisilne zriobe, a indirektno loma stabljike. Signifikantno smanjenje prinosa uzrokovano zarazom antraknoze stabljike utvrđeno je u kukuruznom pojasu SAD (Waren i sur., 1973.; Smith, 1976.; 72

75 Perkins i Hooker, 1979.). Utvrđeni su gubici od 17,2 % u uvjetima prirodne zaraze (Perkins i Hooker, 1979.) sve do 40 % u uvjetima umjetne infekcije White i sur. (1979.). Umjetna infekcija stabljike s C. graminicola u osjetljivog hibrida značajno je smanjila težinu zrna po biljci (17,2 %) i težinu 1000 zrna (16,0 %) (Brekalo i sur., 1993.). Sjetva otpornih hibrida najbolji je način borbe protiv antraknoze te je oplemenjivanje na otpornost najefikasnija mjera zaštite od truleži stabljike. Otpornost prema antraknozi stabljike nasljeđuje se na kvantitativan način, a aditivno je djelovanje gena znatnije od neaditivnoga genetskog učinka (Badu-Apraku i sur., 1987.; Carson i Hooker, 1981.). Međutim, utvrđeno je da je linija LB31 nositelj jednoga dominantnoga gena koji daje visok stupanj otpornosti prema antraknozi stabljike (Badu-Apraku i sur., 1987.). Otpornost u linije SP288 uzrok je, čini se, nekoliko gena (White i sur., 1979.). Linija Bc10 podrijetlom iz domaće sorte Beljski zuban otporna je prema antraknozi (Milatović i Palaveršić, 1979.). Na temelju kvantitativne analize linija ZP4 također je visoko otporna prema antraknozi stabljike (Brekalo, 1995.). Cilj ovih istraživanja jest da se usporedi otpornost četiri spomenute linije (LB31, SP288, Bc10 i ZP4) prema antraknozi stabljike u hibridnim kombinacijama prema analizi linija x tester, te da se provjeri učinkovitost unošenja otpornosti prema antraknozi stabljike iz domaće linije Bc10 u nekoliko osjetljivih linija. Sva istraživanja i oplemenjivanje na otpornost obavljena su u uvjetima umjetne infekcije stabljike s C. graminicola te je ovaj rad ujedno i provjera vrijednosti primijenjene tehnike umjetne infekcije. MATERIJAL I METODE Pokus 1.: Poljski pokus sa 16 članova prema shemi linija x tester (L x T) posijan je godine u Rugvici. Kao linije uključeni su izvori otpornosti prema antraknozi stabljike: SP288, Bc10, ZP4 i LB31, a kao testeri H99, Mo17, B73 i Bc14 kao predstavnici različitih heterotičnih grupa. Parcelice su imale 4 reda (20 biljaka u redu) duljine 4 m. U dva rubna reda inficirane su sve biljke s C. graminicola. Umjetna infekcija stabljike s C. graminicola izvedena je 7 dana nakon svilanja u prvi produženi internodij iglom u obliku pištolja s dva otvora sa strane s 1-2 milijuna spora/ml (White i Humy, 1976.). U prvom redu očitan je broj zaraženih internodija oko 7 tjedana nakon infekcije. Svi hibridi ocijenjeni su istog dana, međutim umjetna infekcija pojedinog hibrida izvedena je 7 dana nakon 50% svilanja, što je variralo nekoliko dana. U četvrtom redu u berbi je ocijenjeno vanjsko obojenje stabljike (1.-9.); ocjenom 1 ocijenjena je zdrava stabljika bez simtoma antraknoze, a ocjenom 9 ocijenjena je potpuno crna stabljika (Brekalo, 1991.). Procjena učinaka opće (OKS) i specifične (SKS) kombinacijske sposobnosti izvedena je prema Singh i Choudhary,

76 Pokus 2. i 3.: Dva poljska pokusa s 25 članova i četiri ponavljanja posijana su prema slučajnom bloknom rasporedu u Rugvici godine. Berba je obavljena kombajnom. U pokusima su uspoređeni hibridi s originalnom linijom i linijom poboljšane otpornosti prema antraknozi stabljike. Linije su dobivene pedigree selekcijom s dva povratna križanja s rekurentnim roditeljem. Pokus 4.: Pokus sa 6 originalnih linija i 6 linija poboljšane otpornosti prema antraknozi stabljike posijan je u uvjetima umjetne infekcije stabljike s C. graminicola u Rugvici godine. Parcelica je imala dva reda. U prvom redu ocijenjen je broj zaraženih internodija 6-8 tjedana nakon infekcije, a u drugom redu utvrđen je postotak polomljenih biljaka. REZULTATI I RASPRAVA U prvom poljskom pokusu godine uspoređena je otpornost prema antraknozi stabljike četiri linije kukuruza, izvora otpornosti u hibridnim kombinacijama prema shemi L x T. Tablica 1. Prosječni stupanj otpornosti samooplodnih linija kukuruza prema antraknozi stabljike i učinci opće kombinacijske sposobnosti (OKS), Rugvica, Table 1. Average degree of resistance of the maize inbred lines to stalk anthracnose and the general combining ability (GCA) effects, Rugvica 1994 Linija/ Line SP288 Bc10 ZP4 LB31 Tester H99 Mo17 B73 Bc14 Broj zaraženih internodija/ No. of infected internodes 2,0 2,78 3,12 2,73 2,26 2,42 2,67 3,28 Učinci OKS/ GCA effects -0,66* 0,12 0,46* 0,07-0,40* -0,24* 0,01 0,62* Vanjsko obojenje stabljike (1-9)/ Outer stalk discoloration (1-9) 2,11 1,96 1,70 3,30 2,18 2,33 1,76 2,81 Učinci OKS/ GCA effects -0,16-0,31* -0,57* 1,03* -0,09 0,06-0,51* 0,54* 74

77 Tablica 2. Stupanj otpornosti hibridnih kombinacija prema antraknozi stabljike prema shemi linija x tester (L x T) i učinci specifične kombinacijske sposobnosti (SKS), Rugvica, Table 2. Degree of resistance of the hybrid combinations to stalk anthracose by the line x tester (L x T) pattern and specific combining ability (SCA) effects, Rugvica, 1994 L x T SP288 x H99 Bc10 x H99 ZP4 x H99 LB31 x H99 SP288 x Mo17 Bc10 x Mo17 ZP4 x Mo17 LB31 x Mo17 SP288 x B73 Bc10 x B73 ZP4 x B73 LB31 x B73 SP288 x Bc14 Bc10 x Bc14 ZP4 x Bc14 LB31 x Bc14 Broj zaraženih internodija/ No. of infected internodes 2,1 2,4 2,5 2,1 1,6 2,3 2,9 3,0 2,1 2,5 3,4 2,8 2,3 4,0 3,7 3,2 Učinci SKS/ SCA effects 0,48* 0,02-0,20-0,28-0,19-0,27-0,03 0,49* 0,04-0,34 0,30 0,01 0,32 0,58* -0,07 0,20 Vanjsko obojenje stabljike (1-9)/ Outer stalk discoloration (1-9) 2,3 1,9 1,6 2,9 1,9 2,0 1,7 3,7 1,4 1,4 1,4 2,7 2,8 2,5 2,1 3,8 Učinci SKS/ SCA effects 0,30* -0,02-0,01-0,29-0,30 0,0-0,09 0,36* -0,20 0,02 0,23-0,07-0,17-0,03-0,14-0,02 Tablica 3. Gospodarska vrijednost hibrida (Bc706-9 x Bc102-1) s novom verzijom linije F2 poboljšane otpornosti prema antraknozi stabljike, Rugvica, Table 3. Agronomic value of hybrid (Bc706-9 x Bc102-1) with the new version of the F2 line with improved resistance to stalk anthracnose, Rugvica, 1999 Hibrid/ Hybrid Bc706-9 x Bc102-1 Bc706-9 x F2 Eta 272 ST LSD 5% 1% Prinos zrna (dt/ha)/ Grain yield (dt/ha) 83,02** 67,14 66,25 8,87 11,90 Voda zrna u berbi (%)/ Grain moisture at harvest (%) 21,78 20,34 21,53 Lom stabljike (%)/ Stalk breakage (%) 6,7 12,4 11,4 75

78 Tablica 4. Gospodarska vrijednost hibrida (Bc706-9 x Bc10252) s novom verzijom linije Bc252 poboljšane otpornosti prema antraknozi stabljike u pokusu na četiri lokacije, Table 4. Agronomic value of hybrid (Bc706-9 x Bc10252) with the new version of line Bc252 with improved resistance to stalk anthracnose in trials conducted in 1999 at four locations Hibrid/ Hybrid Bc706-9 x Bc Dea- ST Bc706-43/9 x Bc252 LSD 5% 1% Prinos zrna (dt/ha)/ Grain yield (dt/ha) 108,28** 102,09 89,14 10,14 13,33 Voda zrna u berbi (%)/ Grain moisture at harvest (%) 21,81 21,40 18,15 Lom stabljike (%)/ Stalk breakage (%) Tablica 5. Usporedba otpornosti originalnih i poboljšanih samooplodnih linija kukuruza prema antraknozi i lomu stabljike, Rugvica, Table 5. Resistance of the original maize lines to anthracnose and stalk breakage against the improved ones, Rugvica 2001 Bc2923 Bc Bc252 Bc10252 F2 Bc102 Bc14 Bc1014 A619 Bc10619 C123 Bc10123 Linija/ Line Broj zaraženih internodija/ No. of infected internodes 3,8 3,0 3,6 1,9 3,4 2,7 4,6 3,5 5,7 2,5 5,3 4,3 2,3 4,0 16,8 Lom stabljike (%)/ Stalk breakage (%) 62,1 18,3 63,6 0,0 52,1 2,1 4,0 18,0 9,0 2,2 9,5 3,1 Tablica 1. prikazuje prosječan stupanj otpornosti linija kukuruza prema antraknozi stabljike i učinke OKS. Na temelju broja zaraženih internodija najotpornija je bila linija SP288 s prosječno 2,0 zaraženih internodija i učinkom OKS 0,66*, a najosjetljivija ZP4 s prosječno 3,12 zaraženih internodija i učinkom OKS 0,46*. Dobiven je vrlo razičit prosječan stupanj otpornosti linija na temelju vanjskog obojenja stabljike, što se može objasniti nepostojanjem bliske korelacijske povezanosti između broja zaraženih internodija i vanjskog obojenja stabljike (Palaveršić i sur., 1993.). Vanjsko obojenje ocjenjuje se u berbi i može biti povezano s prirodnom zarazom truleži stabljike. Međutim, linija ZP4 pokazala se najotpornijom na bazi vanjskog obojenja stabljike s prosječnom ocjenom 1,70 i učinkom OKS 0,57*, a najosjetljivija je bila LB31 s ocjenom 3,30 i učinkom OKS 1,03*. Domaća samooplodna linija Bc10 zaostaje u otpornosti u odnosu na SP288 prema broju zaraženih internodija, međutim 76

79 otpornija je u odnosu na SP288 i LB31 prema vanjskom obojenju stabljike (tablica 1.). Pri unošenju otpornosti prema antraknozi stabljike treba voditi računa i o specifičnoj kombinatornoj sposobnosti. Hibridne kombinacije LB31 x Mo17 i SP288 x H99 pokazale su znatne učinke SKS za broj zaraženih internodija i vanjsko obojenje stabljike, a kombinacija Bc10 x Bc14 samo za broj zaraženih internodija (tablica 2.). Linija Bc10 također se ističe prihvatljivim stupnjem kombinacijske sposobnosti za prinos zrna, količinom vode u zrnu u berbi i otpornošću prema fuzarijskoj truleži stabljike. Zbog toga je ta linija rabljena za unošenje otpornosti u šest osjetljivih linija. U procesu oplemenjivanja korištena je umjetna infekcija stabljike i oba spomenuta načina ocjenjivanja. Gospodarska vrijednost novoselekcioniranih linija procijenjena je u seriji mikropokusa. Testkrižanci s linijama Bc10252 i Bc102 pokazali su se kao znatno otporniji i rodniji od hibrida s originalnim linijama Bc252 i F2 (tablica 3. i 4.). Kombinacije s ostalim novim linijama nisu znatno poboljšane. U posebnom pokusu u uvjetima umjetne infekcije stabljike s C. graminicola godine uspoređene su nove i originalne inbred linije kukuruza. U svih šest novih linija znatno je poboljšan stupanj otpornosti prema antraknozi stabljike (tablica 5.). Naročito je izraženo smanjenje postotka polomljenih biljaka u ranih linija Bc10252 i Bc102. ZAKLJUČAK 1. Na temelju analize linija x tester samooplodna linija SP288 najotpornija je, a ZP4 najosjetljivija je prema broju zaraženih internodija, 2. Samooplodne linije ZP4 i Bc10 pokazale su se otpornima na temelju vanjskog obojenja stabljike, a LB31 bila je osjetljiva, 3. Primjenom umjetne infekcije stabljike s Colletotrichum graminicola poboljšana je otpornot samooplodnih linija kukuruza prema antraknozi stabljike te se ta tehnika preporučuje u oplemenjivanju kukuruza, 4. Domaća samooplodna linija Bc10 vrijedan je izvor otpornosti prema antraknozi stabljike. ZAHVALA Financijska potpora za dio rada unutar ovog istraživanja osigurana je kroz znanstveni projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. 77

80 LITERATURA 1. BADU-APRAKU, B., GRACEN, V.E.,BERGSTROM, G.C. (1987.): A major gene for resistance to anthracnose stalk rot in maize. Phytopathology 77: BREKALO, J. (1991.): Colletotrichum graminicola (Ces.) G. W. Wilson kao uzročnik truleži stabljike kukuruza (Zea mays L.). Magistarski rad. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu BREKALO, J. (1995.): Kombinacijska sposobnost i nasljeđivanje otpornosti nekih linija Zea mays L. protiv Colletotrichum graminicola (Ces.) G.W. Wils. Poljoprivredna znanstvena smotra 60: BREKALO, J., PALAVERŠIĆ, B., ROJC, M., BUHINIČEK, I. (1993.): Study of maize artificial stalk infection with Colletotrichum graminicola (Ces.) G.W. Wils.. Proc. of the XVIth Conference of the Eucarpia Maize and Sorghum Section, June 6-9, Bergamo, Italy, CARSON, M.L., HOOKER, A.L. (1981.): Inheritance of resistance to stalk rot of corn caused by Colletotrichum graminicola. Phytopathology 71: MILATOVIĆ, I., PALAVERŠIĆ, B. (1979.): Ispitivanje otpornosti linija kukuruza prema Colletotrichum graminicola (Ces.) G.W. Wils. u uslovima umjetne infekcije. Zaštita bilja 30: PALAVERŠIĆ, B., ROJC, M., BREKALO, J., BUHINIČEK, I. (1993.): Relationship between several stalk rot ratings of maize inbreds. Proc. of the XVIth Conference of the Eucarpia Maize and Sorghum Section, June 6-9, Bergamo, Italy, SINGH, R.K., CHOUDHARY, B.D. (1976.): Biometrical techniques in genetics and plant breeding. International bioscience publishers Hissar, India. 9. SMITH, D.R. (1976.): Yield reduction in dent corn caused by Colletotrichum graminicola. Plant Dis. Rep. 60: WARREN, H. L., NICHOLSON, R.L., ULLSTRUP, A.J., SHARVELLE, E. G. (1973.): Observations of Colletotrichum graminicola on sweet corn in Indiana. Plant Dis. Rep. 57: WHITE, D.G., C. HUMY (1976.): Methods for inoculation of corn stalks with Colletotrichum graminicola. Plant Dis. Rep. 60: WHITE, P.G., YANNEY, I., NATTI, T.A. (1979.): Anthracnose stalk rot. Proc. Corn and Sorghum Res. Conf. 34:

81 UDK : SUZBIJANJE ŽIČNJAKA (ELATERIDAE) U KUKURUZU NA PODRUČJU KRIŽEVACA Stručni članak Proffesional paper Marijana IVANEK MARTINČIĆ 1, Marcela ANDREATA KOREN 1, Vesna SAMOBOR 1, Stanislav KRAMARIĆ 2 1 Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, Milislava Demerca 1, Križevci 2 Poljocentar d.o.o., Križevci, Nikole Tesle bb Prihvaćeno: Kukuruz je najvažnija poljoprivredna kultura na području Križevaca i cijele Koprivničko-križevačke županije, gdje je zasijan na čak 61 % ratarskih površina. Na površinama pod kukuruzom često su zapažene štete od žičnjaka. Cilj ovog rada bio je utvrditi koliko poljoprivrednici na području Križevaca, tipičnog uzgojnoga područja kukuruza u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, prepoznaju štete od žičnjaka, kolike su štete, znaju li prognozirati potrebu suzbijanja žičnjaka, primjenjuju li odgovarajuće mjere za sprječavanje šteta i postoje li razlike u zaštiti kukuruza od žičnjaka s obzirom na veličinu površina pod kukuruzom u pojedinih proizvođača. Tijekom proljeća provedena je anketa među poljoprivrednicima, uzgajivačima kukuruza na području Križevaca. Rezultati ankete pokazali su da većina proizvođača kukuruza (85 %) prepoznaje štete od žičnjaka, a štete ne prepoznaje samo dio manjih proizvođača s manje od 3 ha kukuruza. Štete od žičnjaka zabilježilo je 60 % poljoprivrednika. Žičnjake je do sada suzbijalo 70 % poljoprivrednika, no oni posjeduju 88 % površina pod kukuruzom svih ispitanika. Zabrinutost proizvođača zbog mogućih šteta od žičnjaka raste s porastom površina pod kukuruzom u jednoga vlasnika. Do sada je suzbijalo žičnjake samo 55 % proizvođača s površinama do 3 ha kukuruza, 83 % proizvođača s površinama između 3 i 10 ha, a svi proizvođači s više od 10 ha kukuruza do sada su suzbijali žičnjake. 79 % proizvođača u zaštiti od žičnjaka siju sjeme tretirano insekticidima. Poljoprivrednici najčešće sami tretiraju sjeme (58 %). Najčešće rabe Mesurol, a sjeme tretiraju u mješalicama za beton. 43 % od onih koji suzbijaju žičnjake čini to napamet, bez ikakve procjene mogućih šteta od žičnjaka, a najčešće tako postupaju veliki proizvođači s više od 10 ha. Samo 25 % poljoprivrednika zna utvrditi brojnost žičnjaka u tlu. Ipak, samo 5 % poljoprivrednika suzbija žičnjake prema rezultatima procjene brojnosti žičnjaka u tlu. Svi anketirani poljoprivrednici s više od tri hektara pod kukuruzom žele naučiti kako se prognozira potreba suzbijanja žičnjaka. Nezainteresiranih ima samo među poljoprivrednicima koji proizvode kukuruz na manje od 3 ha. Ključne riječi: Koprivničko - križevačka županija, kukuruz, suzbijanje, žičnjaci 79

82 WIREWORM (ELATERIDAE) MANAGEMENT IN MAIZE IN THE KRIŽEVCI REGION SUMMARY Maize is the most important crop in the Križevci region and in the whole Koprivnica-Križevci County. It is sown on 61 % of arable land. Wireworm damage to this crop is frequently recorded. The aim of the paper is to identify the amount of wireworm damage and to discuss common wireworm management methods in the Križevci region, a typical maize-producing area in north-west Croatia. The paper aims to examine whether the maize producers in this region could recognize wireworm damage and predict the requirement for wireworm control, how they conduct wireworm control and if there are any differences in wireworm control in relation to the maize area size managed by each producer. The questionnaire was distributed among maize producers in the spring The survey shows that the majority of the producers (85 %) are able to recognize wireworm damage, while a small number of them with maize areas smaller than 3 ha fail to recognize it. Sixty percent of the producers have observed wireworm damage in their maize areas so far. Seventy percent of the producers have controlled the wireworm so far, but they account for 88 % of total area out of all the maize areas examined. Producers with larger maize areas are more concerned about wireworm damage than those with smaller areas. Therefore, only 55 % of small-scale producers conduct wireworm control on their fields, while 83 % of producers with maize areas between 3 and 10 ha and all producers with maize area bigger than 10 ha conduct wireworm control. Seventy-nine percent of the producers use insecticide-treated seeds for wireworm control. Fifty-eight percent of the producers treat the seeds themselves, most frequently in a concrete mixer using Mesurol. Forty-three percent of the producers control wireworms without any damage prediction. Twenty-five percent of the producers are able to determine the number of wireworms in the soil although only 5 % of them conduct wireworm control based on the soil sampling results. All producers with maize areas larger than 3 ha are interested in learning how to asses wireworm risk, while a few producers with less than 3 ha of maize are not interested. Key words: Koprivnica-Križevci County, maize, wireworm, wireworm control UVOD Iako kukuruz napadaju njegovi specifični i važni štetnici kao što su kukuruzni moljac (Ostrinia /Pyrausta/ nubilalis Hb.) i kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera Le Conte), žičnjaci (Elateridae), uz sovice pozemljuše, jedini su štetnici u kukuruzu koji se suzbijaju kemijskim mjerama. Maceljski (2002) 80

83 procjenjuje da se žičnjaci u kukuruzu suzbijaju na oko % površina i to, uglavnom, na većim imanjima. Za razliku od većine štetnika koji se suzbijaju nakon što se uoči napad, žičnjaci se mogu suzbiti samo preventivno. To je i jedan od razloga zbog kojeg mnogi poljoprivrednici uopće ne suzbijaju žičnjake ili ih suzbijaju bez prave procjene mogućih šteta, odnosno za svaki slučaj. Oni koji ih ne suzbijaju često pretrpe štete, a poljoprivrednici koji ih suzbijaju za svaki slučaj ne poštuju načela ekonomske isplativosti i često nepotrebno zagađuju okoliš. Bažok (2007) procjenjuje da tretiranje mnogi proizvođači ne obavljaju zato što nemaju odgovarajuću opremu za tretiranje (depozitori granula). Da bi se suzbijanje žičnjaka provelo na ekonomski i ekološki prihvatljiv način, nužno je prognozirati napad, odnosno procijeniti brojnost žičnjaka prije sjetve kukuruza, a suzbijati ih treba tek kad je prognoza napada pozitivna. Kukuruz je najvažnija poljoprivredna kultura na području Križevaca i cijele Koprivničko-križevačke županije. Prema podacima Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalne djelatnosti Koprivničko križevačke županije, kukuruz je u trogodišnjem prosjeku za 2005., i zasijan na čak 61 % ratarskih površina. Na površinama pod kukuruzom često su zapažene štete od žičnjaka, a zabilježeni su i slučajevi presijavanja zbog drastičnoga prorjeđenja sklopa. Cilj ovog rada bio je utvrditi koliko poljoprivrednici na području Križevaca, tipičnog uzgojnoga područja kukuruza u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, prepoznaju štete od žičnjaka, kolike su štete, znaju li procijeniti rizik od žičnjaka, primjenjuju li odgovarajuće mjere za sprječavanje šteta i ima li razlika u zaštiti kukuruza od žičnjaka s obzirom na veličinu površina pod kukuruzom u pojedinoga proizvođača. MATERIJAL I METODE Tijekom proljeća provedena je anketa među poljoprivrednicima, uzgajivačima kukuruza. Anketa je provedena na području Križevaca, obuhvatila je 20 ispitanika, a sadržavala je sljedeća pitanja: 1. Kolike su Vaše ukupne obradive površine? 2. Koliko kukuruza sijete? 3. Prepoznajete li štete od žičnjaka? 4. Jeste li imali štete od žičnjaka na svojim površinama? 5. Jeste li ikada do sada suzbijali žičnjake na svojim površinama? 6. Ako jeste, kako i kojim sredstvima? 7. Koje sredstvo najčešće rabite? 8. Ako tretirate sjeme insekticidima, ukratko opišite postupak. 9. Kako procjenjujete potrebu tretiranja protiv žičnjaka? 10. Znate li kako se obavlja pregled tla na žičnjake? 11. Kod kojeg se broja žičnjaka/m 2 isplati tretirati? 81

84 12. Ako ne znate kako se obavlja pregled tla na prisutnost žičnjaka, biste li željeli to naučiti? Svi odgovori izraženi su brojčano i u postocima. S obzirom da nas je zanimalo postoje li razlike u pristupu zaštiti kukuruza od žičnjaka u ovisnostii o veličini ukupnih površina pod kukuruzom u pojedinih proizvođača, poljoprivrednici su svrstani u tri kategorije prema površinama na kojima su zasijali kukuruz. Kategorije su: do 3 ha, od 3 do 10 ha i više od 10 ha. Rezultati su obrađeni prema tim kategorijama. REZULTATI I RASPRAVA Ukupne obradive površine i površine pod kukuruzom Ispitanici imaju od 3 ha do 34 ha ukupnih obradivih površina, a najviše poljoprivrednika, njih 13, ima ukupno obradivo do 10 ha. Četiri ispitanika imaju od 10 ha do 20 ha ukupno obradivih površina, a trojica anketiranih poljoprivrednika ima više od 20 ha. Pod kukuruzom je od 0,5 ha pa sve do 20 ha, a najčešće 3 ha. Od ukupno 200 ha, koliko zajedno ima 20 ispitanika, kukuruz je zasijan na 95 ha. Može se zaključiti da se kukuruz nalazi na gotovo 50 % obradivih površina. Taj podatak upućuje na moguće probleme s kukuruznom zlaticom zbog teškog ostvarivanja uzgoja kukuruza u plodoredu. Prema Bažok (2007) ekonomska populacija zlatice u proteže se istočno od Koprivnice, dakle većć je u blizini Križevaca. Prepoznavanje šteta od žičnjaka Na pitanje prepoznaju li štete od žičnjaka, većina ispitanika odgovorila je da ih prepoznaje. Potvrdno je odgovorilo 85 % ispitanika (grafikon 1). Prepoznajete li štete od žičnjaka Do you recognize wireworm damages? 15% 85% DA /YES NE / NO Grafikon 1. Prepoznavanje šteta od žičnjaka Graph 1. Wireworm damage recognition by farmers 82

85 Opažene štete od žičnjaka Na pitanje jesu li imali do sada štete od žičnjaka potvrdnoo je odgovorilo 60 % ispitanika (grafikon 2). Budući da su na prethodno pitanje tri ispitanika odgovorila da niti ne prepoznaju štete od žičnjaka, ne možemo znati je li na njihovim poljima uopće nije bilo šteta, ili ih oni nisu prepoznali. Jeste li imali štete od žičnjaka na svojim površinama? Have you recorded wireworm damages on your fields? 40% 60% DA /YES NE / NO Grafikon 2. Zabilježenee štete od žičnjaka Graph 2. Recorded wireworm damage by farmers Suzbijanje žičnjaka Čak 70 % poljoprivrednika do sada površinama (grafikon 3). je suzbijalo žičnjake na svojim Jestee li do sada suzbijali žičnjake? Have you ever controlled wireworms on your field? 30% DA /YES NE / NO 70% Grafikon 3. Udio proizvođačaa koji suzbijaju žičnjake Graph 3. Share of producers who control wireworms 83