JAVNI BILJEŽNIK broj 36/2012.

Transcription

1 JAVNI BILJEŽNIK broj 36/2012.

2

3 JAVNI BILJEŽNIK Poštovani čitatelji, Poziv Uredništva u prošlome broju, uza želju da stvorimo skupinu autora koja će se iz široke pravne problematike usmjeriti na uže područje rad i djelovanje bilježnika, u ovome broju počela se ostvarivati. Radujemo se da naši novi suradnici profiliraju ovaj naš časopis kao ediciju usmjerenu na teme o javnom bilježništvu te da su to uglavnom izvorni prilozi, tekstovi i prikazi pisani isključivo za Javni bilježnik. I dalje ćemo nastojati poticati suradnju s vama, poštovanim čitateljima, javnim bilježnicima, prisjednicima, savjetnicima i vježbenicima koji pojedina od naših forumskih pitanja i odgovora mogu stručno obraditi, ukazati na svoje postupke te postupke stranaka, suda kao i drugih subjekata s kojima komuniciraju. Ponekad nam je i žao što se zbog tehničkih razloga poneki članak ne objavi jer je stigao u trenutku kada je časopis već u završnoj fazi pripreme ili je u tisku, ali vjerujemo da ste i vi već primijetili kako i u ritmu izlaženja ima nekog sustava. Časopis izlazi dva puta na godinu, obično pred proljetno okupljanje javnih bilježnika i sjednicu Skupštine HJK te ujesen kada obilježavamo Dan javnih bilježnika. Također, zajedno sa službama u Komori nastojat ćemo časopis još više približiti svim zainteresiranima - sucima, odvjetnicima, državnim dužnosnicima te djelatnicima u pravosuđu, a prema viziji koju je zacrtalo novo Uredništvo, povremeno ćemo uza svaki broj imati prilog koji vam može poslužiti u svakodnevnoj praksi. Ovaj put je to priredila Marija Butković, javnobilježnička prisjednica iz Rijeke o temi: Institut oporučnog nasljeđivanja u sudskoj praksi. Na više od stotinjak stranica niz je sudskih rješenja od općinskih sudova do Vrhovnog suda. Svrha je ove zbirke kako kaže autorica približiti sudsku praksu čitateljima, kako onima koji su pravnici, posebice javni bilježnici i djelatnici u javnobilježničkim uredima, tako i onima koji nisu pravnici, ali traže odgovore na neka pitanja iz stvarnog života, bilo da su sami sudionici nekoga obiteljskoga ili nasljednog postupka ili spora ili ih to jednostavno zanima. Praksa prikupljena u ovoj zbirci samo je mali dio velikog broja sudskih presuda, dostupnih putem elektroničkog medija i različitih zbirki sudske prakse. Ona nipošto ne znači da su njome zauzeta neka konačna stajališta bez mogućnosti promjena. Naprotiv, sudska praksa se gotovo pa svakodnevno mijenja. Unatoč tome, neka gledišta ipak daju konkretne smjernice za postupanja, utvrđujući put za potencijalne buduće promjene samih propisa i sudske i javnobilježničke prakse, a samim time olakšavajući nam našu službu. Ovako ukoričena možda je i poticaj ostalim autorima da sistematiziraju svoja iskustva te prikupe s toliko dostupnog interneta i drugih izvora neki zanimljiv sadržaj koji može poslužiti svima nama. U prvome dijelu našeg časopisa donosimo stručno-znanstveni rad doc. dr. sc. Gabrijele Mihelčić pod nazivom: Namirenje s naslova založnog prava na dionici - s posebnim osvrtom na dobrovoljno sudsko i javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka. Intencija rada bila je prikazati postojeće uređenje namirenja vjerovnika založnog prava na dionici, deducirati potencijalne neuralgične točke i označiti moguće razvojne smjernice. Posebnu pozornost autorica je obratila analizi izvansudskog namirenja kao načinu kojim se može osigurati učinkovito i brzo namirenje vjerovnika. To je njegov interes, a s druge strane treba osigurati da namirenje ne bude takvo da ugrozi interese dužnika i drugih ovlaštenika na predmetu osiguranja. Ovaj rad posebno je zanimljiv za našu javnobilježničku praksu jer se naglašava osnivanje i namirenje vjerovnika dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkoga založnog prava. Ta založna prava, poglavito javnobilježničko, u praksi gotovo su istisnula tzv. obična dobrovoljna založna prava. No to nije slučajno kada se imaju u vidu brojne prednosti koje ova založna prava osiguravaju vjerovniku. Autorica na kraju svoga priloga spominje kako nije isključena mogućnost niti da se provedba namirenja povjeri javnom bilježniku, jasno uz prijeko potrebnu suglasnost kao pretpostavku. Miljenko A. Giunio, analizirajući odredbe o prijedlogu za ovrhu, odnosno o prijedlogu za javnoovršiteljsku provedbu ovrhe te prijedlogu za sudsku i javnobilježničku ovrhu, prema dvama ovršnim zakonima, ukazuje na bitne razlike i novine. Pritom dodiruje ključna pitanja novog sustava ovrhe, ne ulazeći u posebne ovršne postupke u pogledu sredstava i predmeta ovrhe (u čijoj regulaciji nema

4 JAVNI BILJEŽNIK značajnijih promjena). Bez obzira na trenutno tinjajuće dvojbe oko zakonske javnoovršiteljske inovacije, razmatrana pitanja ostaju aktualna. Valja stoga pročitati ovaj stručni članak koji analizira Prijedlog za ovrhu i za provedbu ovrhe prema Ovršnom zakonu iz i Svoje zaključke autor podupire pragmatičnim rješenjima koja se nalaze u provedbenim obrascima uz podzakonski propis (Pravilnik) o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima. O supsidijarnoj primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku u postupanju javnih bilježnika kao sudskih povjerenika u ostavinskom postupku piše Renata Košir Skračić, sutkinja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu. Uz prikaz instituta procesnog prava autorica zaključuje kako su javni bilježnici su svojom kompetentnošću i učinkovitošću dokazali visok stupanj profesionalnosti i stručnosti u vođenju ostavinskih postupaka kao povjerenici suda, no ujedno su iskazali i spremnost za stalnim usavršavanjem i propitkivanjem stečenih znanja i vještina u obavljanju javne službe. Mario Franjić, javnobilježnički prisjednik u članku pod nazivom Obnova zemljišnih knjiga upućuje na postojeće zakonsko rješenje u postupanju tijela koja sudjeluju u postupku izrade novoga katastarskog operata i obnove zemljišnih knjiga te sam postupak koji nadležna tijela provode pri izlaganju katastarskog operata i formiranju zemljišne knjige. Kako je autor niz godina bio član zemljišnoknjižnog povjerenstva i aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga u više katastarskih općina, zanimljiv je i njegov osobni pristup ovoj problematici. Katarina Sokić, javnobilježnička prisjednica obradila je temu o ulozi javnih bilježnika u pojedinim gledištima imovinskopravne zaštite osoba lišenih poslovne sposobnosti. Cilj rada je bio ukazati na manjkavosti postojećih zakonskih rješenja i na neusklađenost ZJB-a s pravnom ustanovom djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, kako je poznaje Obiteljski zakon te ponuditi neka nova rješenja za prevladavanje tog problema. Ovaj rad je i poticaj da se konačno riješe svi prijepori oko pravnog položaja i utjecaja gubitka poslovne sposobnosti na valjanost pravnih poslova, ustroji služba profesionalnih skrbnika, predvidi mogućnost imenovanja više skrbnika kad to okolnosti zahtijevaju, omogući svakoj osobi da si odredi skrbnika za slučaj gubitka poslovne sposobnosti te da se odlučivanje o svim pitanjima skrbništva stavi u sudsku nadležnost. Sudac općinskog kaznenog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb ovaj put donosi članak pod naslovom: Odgovornost trgovačkih društava za kaznena djela. U osam godina primjene ovog Zakona došlo je do porasta broja prijava, optuženja pa dijelom i presuda. No njegove odredbe nisu u cijelosti zaživjele u praksi, a sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili u cijelosti, već su to smatrali stranim tijelom te nepotrebnim opterećenjem kaznenog postupka. Ovu, danas posebno aktualnu, temu vrijedno je iščitati i iz ovog stručnog članka, razmatrajući niz podataka i usporedbi koje donosi autor. Vrlo sustavno, uz nekoliko konkretnih primjera o odabiru javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi, autor Ante Loboja piše o postupku sklapanja ugovora za usluge iz dodatka II.B Zakona o javnoj nabavi, s posebnim naglaskom na nabavu javnobilježničkih usluga. Naša, već stalna, tema iz povijesti javnog bilježništva dr. Branke Grbavac iz Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, u ovom broju pregled je isprava, od onih prvih koji su imali karakter javnosti i bili okosnica poslovnog života u srednjovjekovnim komunama - tzv. notarski koncepti (bastardelli), do pojedinačnih sačuvanih isprava (publicum instrumentum). Ilustrirano slikama tih dokumenata vjerujemo da će iz ovog priloga svakom bilježniku biti zanimljivo doznati kako su radili njegovi srednjovjekovni prethodnici. Notari glagoljaši otoka Lošinja, kao i javni notari u drugim glagoljaškim sredinama, pisali za vrijeme mletačke vladavine svoje prve isprave i spise hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. O tome, uz slikovni prikaz protokola, piše javni bilježnik Božo Marković. Uza zapis i slike o Danu javnih bilježnika u Rovinju te savjetovanju Makedonske notarske komore, ovaj broj zaključujemo uobičajenim adresarom svih javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj. Molimo čitatelje i ovaj put da elektroničkom poštom pošalju možebitne ispravke, a novoimenovane javne bilježnike da pozorno provjere svoje podatke. Pozivamo vas također da i nadalje svojim stručnim prilozima i zanimljivostima iz prakse sadržajno obogatite sljedeća izdanja. Uredništvo časopisa Javni bilježnik

5 JAVNI BILJEŽNIK Doc. dr. sc. Gabrijela Mihelčić Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci Namirenje s naslova založnog prava na dionici - s posebnim osvrtom na dobrovoljno sudsko i javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka 1. UVOD Osnovo i glavno sredstvo stvarnopravnog osiguranja tražbina u našem pravu je založno pravo. Uređeno je općim pravilima čl Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1 i cijelim nizom posebnih pravila. 2 Brojne podvrste založnog prava s obzirom na pravni temelj stjecanja i vrstu predmeta zaloga i pluralizam posebnih uređenja, često stubokom suprotnih općem uređenju, 3 rezultiralo je fragmentacijom općeg uređenja i derogacijom dijela općih pravila. S druge strane podnormirana su određena važna pitanja u vezi sa založnim pravom. Ovdje se, u prvome redu, misli na pravila o izvansudskom namirenju založnih vjerovnika. Izvansudsko namirenje u pravilu je učinkovitije i brže od sudskog namirenja. No valja pripaziti da se njegovim uređenjem ne dovedu u pitanje povrjede prava i interesi dužnika te drugih ovlaštenika prava na predmetu osiguranja. Izvansudsko bi namirenje, naime, trebalo biti uređeno tako da se omogući da namirenje vjerovnika bude što učinkovitije i traje što kraće, a da se pritom osigura odgovarajuća zaštita prava i interesa dužnika kao i primjerena zaštita prava drugih ovlaštenika na predmetu osiguranja. Zato su pravila o namirenju izvanredno važna, no kako je rečeno, u općem režimu vrlo deficitarna. Kada ni posebna pravila ne pokazuju značajniju normativnu kauzistiku, nužno je analizirati korelaciju tih pravila i podvrgnuti ih općim načelima građanskog prava. 1 Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV. 2 Pravila osiguranja i ovršnopravna pravila, primjerice, uređuju čl Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ, stjecanje (osnivanje) dobrovoljnih založnih prava na temelju sudskoga i javnobilježničkog sporazuma stranaka, čl OZ-a nedobrovoljno (prisilno) sudsko založno pravo na nekretnini na temelju mjere osiguranja, čl OZ-a prisilno sudsko založno pravo na temelju prethodne mjere. Ovršna pravila uređuju i prisilna založna prava koja se u ovršnom postupku osnivaju rješenjem o ovrsi na pojedinim vrstama predmeta osiguranja (npr. na nekretninama - čl. 97. OZ-a, pokretninama - čl OZ-a (odnosno čl j. OZ-a), novčanoj tražbini - čl OZ-a (čl OZ-a), dionicama - čl OZ-a, vrijednosnicama - čl. 198.c OZ-a i sl. Slučaj stjecanja zakonskog založnog prava na pokretninama u korist javnoga komisionara ovršni propisi predviđaju u čl. 143.d OZ-a. 3 V. npr. čl. 5/4. Zakonu o financijskom osiguranju. Narodne novine, br. 76/07, dalje ZFO, kojim je kod namirenja posebnoga založnog prava (security financial colateral) dopuštena lex commissoria. BAJUK, D., Prikaz novog Zakona o financijskom osiguranju, u: BAJUK, D., BARETIĆ, M., ERNST, H., JELIĆ, M., JOSIPOVIĆ, T., KOHARIĆ, Z., MARKOVIĆ, N., NEKIĆ PLEVKO, N., RADIŠIĆ, N., STUHNE, Z., TEPŠIĆ, I, ŽELJKO, Ž., Zaštita vjerovnika, Narodne novine, Zagreb, 2007., dalje: BAJUK, et al., Zaštita., str. 4. U tom smislu valja promatrati i namirenje založnog vjerovnika iz založene dionice. 4 Intencija je rada prikazati postojeće uređenje namirenja vjerovnika založnog prava na dionici, deducirati potencijalne neuralgične točke i označiti moguće razvojne smjernice. To neće biti moguće, ako se prethodno ne analizira osnivanje založnog prava na dionici i promatra prema podvrstama založnog prava s obzirom na pravni temelj osnivanja. Stoga je rad podijeljen u dva dijela. U prvom se analizira osnivanje: a) dobrovoljnih i b) nužnih založnih prava na dionici. Slijedi se sistematizacija po kojoj se dobrovoljna založna prava dijele na: a) dobrovoljna ugovorna i b) dobrovoljna sudska i javnobilježnička, a nužna na: a) nedobrovoljna (prisilna) sudska koja se osnivaju: 1) u postupku osiguranja na temelju rješenja o prethodnoj mjeri, i 2) u ovršnom postupku na temelju rješenja o ovrsi, te b) zakonska založna prava. Akcentirano je osnivanje dobrovoljnih, posebice dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava, pa se o osnivanju nužnih založnih prava govori u osnovnim crtama. Isti je ključ upotrijebljen i u drugom dijelu rada koji se bavi namirenjem vjerovnika. Promatra se ostvarenje namirenja vjerovnika dobrovoljnih i nužnih založnih prava, posljednjih, ponovo u osnovnim crtama. 2. POSEBNOSTI DIONICE KAO PREDMETA ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo, kada se steknu tražene pretpostavke, može se, osim na pokretnim i nepokretnim stvarima, osnovati i na različitim, za zalaganje podobnim, 5 subjektivnim imovinskim pravima kao predmetima zaloga. Ta prava 4 U radu se za založno pravo na subjektivnom imovinskom pravu utjelovljenom u dionici koristi izraz založno pravo na dionici. 5 O sposobnosti subjektivnoga imovinskog prava biti predmetom založnog prava v. ERNST, H., MATANOVAC, R., Prijenos prava radi osiguranjanedorečenosti i nedovršenosti, Zbornik PFR, v. 33., br , (u objavi), GAVELLA, N., JOSIPOVIĆ, T., GLIHA, I., BELAJ, V., STIPKOVIĆ, Z., Stvarno pravo, Svezak II., Narodne novine, Zagreb, 2007., dalje: GAVELLA, et al., Stvarno II., str MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., Založno pravo na pravu, Zbornik radova «45. susret pravnika, Opatija, 2007.», Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2007., str BELAJ, V., Založno pravo na pravu, u: BELAJ, V., DIKA, M., ERAKOVIĆ, A., ERNST, H., GIUNIO, M. A., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ, T., MATKO RUŽDJAK, J., VUKMIR, B., Zaštita vjerovnika, Narodne novine, Zagreb, 2005., dalje: BELAJ, et al., Zaštita., str

6 JAVNI BILJEŽNIK mogu biti predmetom založnoga prava i kada su utjelovljena 6 u vrijednosnim papirima, 7 neovisno je li riječi o pravima utjelovljenim u materijaliziranim ili nematerijaliziranim vrijednosnim papirima. 8 Tako predmet založnog prava može biti i subjektivno imovinsko pravo utjelovljeno u: a) materijaliziranoj i b) nematerijaliziranoj dionici kao vrijednosnom papiru. Ova založna prava imaju određene posebnosti. Duguju to, u prvom redu, specifičnim obilježjima instituta založnog prava na subjektivnom imovinskom pravu uopće, ali i posebnim obilježjima dionice kao predmeta zaloga. Dionica može, ali ne mora, imati svojstvo vrijednosnog papira. Dionice to svojstvo imaju, što proizlazi i iz čl. 594/2. ZTK-a, ako su utjelovljene u mediju (tzv. nosaču) koji se predviđa ZTK-om. 9 Predmetnom je odredbom, naime, određeno da su dionička društva koja prije stupanja na snagu ZTK-a nisu izdala isprave o dionicama ili dionice kao nematerijalizirane vrijednosne papire u kompjutorskom sustavu središnje depozitarne agencije (dalje: SDA), 10 dužna, u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ZTK-a (koji je u pretežitom dijelu stupio na snagu 1. siječnja 2009.), dostaviti radi dematerijalizacije središnjem klirinškom depozitarnom društvu (dalje: SKDD) podatke o vrijednosnim papirima i njihovim imateljima iz knjiga dionica ili registra izdavatelja. 11 Stoga, u suprotnom, ako nije izdana isprava o dionici ili se dionice ne vode na računima središnjeg depozitorija SKDD-a, 12 dionica nema svojstvo vrijednosnog papira. To ne utječe na opstojnost njezinih preostalih uloga, ali, navodi se, izostaje prednost sigurnijega pravnog prometa i takva se dionica prenosi samo cesijom. To vrijedi u odnosu na dionice na ime i dionice na donosi- 6 Gavella za «utjelovljenost u nematerijaliziranim vrijednosnim papirima» koristi naziv «uobličenost u nematerijaliziranim vrijednosnim papirima». GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 427., bilješka Vrijednosni papir, čl. 1135/1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO. Nematerijalizirani vrijednosni papir, čl Zakona o tržištu kapitala, Narodne novine br. 86/08, 146/08 i 74/09, dalje: ZTK. 8 V. čl. 1135/2 i 3. ZOO-a. 9 BARBIĆ, J., Dionica kao vrijednosni papir nakon stupanja na snagu Zakona o tržištu kapitala, Zbornik radova «47. susret pravnika Opatija 2009.», Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, Zagreb, 2009., Dalje: BARBIĆ, J., Dionica., str Što se tiče SDA-a, u smislu čl. 593/1. ZTK-a, SDA koja ima dozvolu za obavljanje poslova depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira te poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s tim papirima u skladu sa Zakonom o tržištu vrijednosnih papira (Narodne novine, br.: 84/02 i 138/06, dalje: ZTVP, nastavlja poslovanje kao SKDD-o (u skladu s odredbama ZTK-a), koje je dobilo odobrenje za obavljanje djelatnosti iz. čl. 506/1/1.-3. ZTK-a s vrijednosnim papirima i trezorskim, blagajničkim i komercijalnim zapisima. 11 Još je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz g., Narodne novine, br. 118/03, uvedeno pravilo da registar dionica izdanih u nematerijaliziranom obliku vodi SDA, a ne njihov imatelj. STUHNE, Z., Posebnosti dobrovoljnoga založnog prava na nematerijaliziranim dionicama, u BARETIĆ, M., ERAKOVIĆ, A., ERNST, H., GULIN, D., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ, T., KOHARIĆ, Z., MATKO RUŽDJAK, J., POROBIJA, S., STUHNE, Z., Zaštita vjerovnika, Narodne novine, Zagreb, 2006., dalje: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita., str. 41. Jednako je proizlazilo i iz pravila ZTVP-a, koji je bio na snazi od 25. srpnja do 1. siječnja i prema kojima su dionice, kao vrijednosni papiri, mogle postojati samo u dva slučaja: a) ako je izdana isprava o dionici, dakle materijalizirane dionice u skladu s pravilima ZTD-a, i b) kao elektronički zapis, ali samo ako su se vodile u računalnom sustavu SDA. DERENČINOVIĆ, M., Ovrha na nematerijaliziranim vrijednosnim papirima ubilježenim na računima kod Središnjega klirinškoga depozitarnog društva d.d., Pravo u gospodarstvu, 2010., br. 2., str. 502., bilješka 1. MARKOVIĆ, N., Ovrha na dionicama, udjelima i poslovnim udjelima, str. 7. Dostupno u PDF formatu: 12 Središni depozitorij, v. čl ZTK, račun nematerijaliziranoga vrijednosnog papira, v. čl ZTK-a. telja (za one koje su izdane prije 1. travnja 2008.). 13 Osim što ima svojstvo vrijednosnog papira, pored tog svojstva (kada ga ima, ali i kada ga nema) dionica, naime, ima dva druga važna svojstva ili značajke: a) dio je temeljenoga kapitala dioničkog društva i b) svom imatelju daje članska prava i obveze koje iz tog proizlaze. Zato se definira kao vrijednosni papir koji je izdalo dioničko društvo, a koji glasi na dio temeljnoga kapitala i svom imatelju osigurava pravo članstva u društvu, odnosno prava i obveze. 14 Novela ZTD-a iz g. 15 dokinula je prijašnju podjelu dionica po vrsti na: a) dionice na ime i b) dionice na donositelja. Prema postojećem uređenju, dionice mogu glasiti samo na ime (v. čl. 165/1. ZTD-a). Što, međutim, ne znači da u optjecaju još uvijek nema i dionica na donositelja, pa i takve dionice, pod određenim pretpostavkama, mogu biti predmet založnog prava. Prema obliku 16 u kojem se mogu izdati, razlikuju se: a) dionice za koje su izdane isprave o dionicama (materijalizirane dionice), 17 b) dionice koje se u obliku elektroničkog zapisa (nematerijalizirane dionice) vode na računima vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija, 18 a postoje i takve 19 c) nematerijalizirane dionice koje se ne vode u računalnom sustavu središnjeg depozitorija (dakle, nisu u propisanom obliku), već u knjigama dionica dioničkih društava koje društvo vodi elektroničkim putem ili ih za društvo vodi osoba kojoj je društvo povjerilo vođenje registra. 20 Ove dionice nemaju svojstvo vrijednosnih papira, pa je utoliko i problematika njihova zalaganja specifična. 21 Najvažnije pitanje koje se s tim u vezi postavlja je ono može li se upisima u knjige dionica (registre dionica) u kojima se takve dionice vode konstitutivno osnovati založno pravo kada je modus aquirendi osnivanja založnog prava na dionici upis tog prava u odgovarajući javni upisnik. Pa se, na temelju odgovarajućega i valjanoga pravnog temelja (titulusa aquirendi), založno pravo osniva konstitutivnim upisom u takav upisnik. Pravni učinci činjenice osnivanja založnog prava u takvom 13 BARBIĆ, J., Dionice., str Tako, i za uređenje uopće: BARBIĆ, J., Pravo društava, knjiga II, društva kapitala, Svezak I., Dioničko društvo, Organizator, Zagreb, 2010., dalje: BARBIĆ, J., Društva. str. 48. et. seq., BARBIĆ, J., Dionica. str. 13. et. seq. Još: DIKA, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Opće građansko ovršno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str i STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita., str. 39. MARKOVINOVIĆ, H., Ovrha na dionici za koju nije izdana isprava o dionici, Zbornik PFZ-a, br. 2., 2002., str V. čl. 159/1. Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00-Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 152/11-pročišćeni tekst, dalje: ZTD, i čl. 594/1. ZTK-a. 15 Narodne novine, br. 107/07, dalje: ZIDZTD/07 ili Novela ZTD/ BARBIĆ, J., Društva., str Za sastojke dionice koja nije izdana u nematerijaliziranom obliku v. čl. 170/1. ZTD-a, za dijelove isprave o dionici, v. čl ZTD-a. 18 V. čl. 170/2. ZTD-a prema kojem dionice izdane u nematerijaliziranom obliku ne sadrže broj ni sastojak iz t. 6., st. 1. čl ZTD-a. Za bitne sastojke nematerijaliziranoga vrijednosnog papira, v. čl. 493/1. ZTK-a, povrh za nematerijalizirane dionice, v. čl. 493/2. ZTK-a. 19 V. čl ZTD-a. 20 Za razloge v. BARBIĆ, J., Dionica, str V. stariju praksu: «Zalaganjem dionica dioničar ne gubi pravo glasa, niti pravo sudjelovanja u dobiti. Ako nije izdana isprava o dionici jedini način njenog zalaganja je ugovor o zalogu između dioničara i založnog vjerovnika te prijava za upis tog prava u knjigu dionica. Založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina, ali ako se radi o založenim dionicama izdanim u dematerijaliziranom obliku, to pravo prestaje njegovim brisanjem.» TS u Zagrebu, P-554/97 od 13. travnja 2000., potvrđena odlukom VTS RH Pž- 5150/00-2 od 13. ožujka 2001., revizija odbijena i odbačena odlukom VS RH Revt-52/07-2 od 11. lipnja Dostupno na: Sudska-praksa?subtree=196&attr=-1&search_text=dionice&trazi.x=20&trazi. y=6

7 JAVNI BILJEŽNIK slučaju nastaju časom upisa u javni upisnik, odnosno (pod pretpostavkom da upis bude uredno proveden), u trenutku predaje prijedloga za upis tijelu koje vodi upisnik. Kada je riječ o dionicama, založno pravo osniva se konstitutivnim upisima: a) u upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (dalje: USJBO ili Upisnik SJBO) i b) na računima nematerijaliziranih vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija SKDD-a. Premda je posljednji donekle specifičan, jer je riječ o registru ograničene javnosti, 22 no ipak po nomenklaturi javnom upisniku. 23 Stoga, upisi izvršeni u taj upisnik postižu željene pravne učinke osnivanja založnog prava. 24 Tako, međutim, nije kada je riječ o upisu založnog prava u knjigu dionica. To stoga što se knjiga dionica ne smatra javnim upisnikom, 25 pa upisi u nju učinjeni nemaju konstitutivne učinke po osnivanje založnog prava. Pitanje konstitutivnosti upisa u odgovarajući upisnik važno je jer odgovara na pitanja: a) kada je založno pravo osnovano i s tim u vezi od kada proizvodi pravne učinke te b) kako je, s obzirom na činjenicu osnivanja založnog prava, uređen prvenstveni red samog prava, a u vezi s tim i prvenstveni red namirenja vjerovnika. Premda, i to treba uvodno navesti, pravila o prvenstvenom redu založnog prava ovdje nemaju onu ulogu kao inače. Naime, pravilo čl. 495/4. ZTK-a zabranjuje jednom založenu nematerijaliziranu dionicu ponovo založiti. Ovo, u teoriji opravdano kritizirano rješenje, 26 posebno se pokazuje problematičnim kod konkurencije dobrovoljnih i prisilnih založnih prava na nematerijaliziranim dionicama, o čemu više infra. Kad se založno pravo ne osniva upisom, već na neki drugi način, pravni učinci nastaju u času kada se ispune pretpostavke koje se traže za taj način osnivanje. Stoga činjenica da je tako osnovano založno pravo upisano u upisnik ima samo deklaratorno značenje. No deklaracija je važna jer se njome ostvaruje publicitet i omogućuje potpunije djelovanje erga omnes. Takva mogućnost postoji npr. kada je riječ o upisu dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava (koje se osniva tradicijom) u Upisnik SJBO s naslova čl. 6/4. 27 Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima. 28 Posebnosti (i složenosti) instituta založnog prava na dionici, pored navedenog, pridonosi što su pravni izvori instituta sa- 22 ERNST, H., Hrvatski upisnik oporuka i drugi javni registri privatnog prava, u: DIKA, M., ERNST, H., JELČIĆ, O., JOSIPOVIĆ, T., LISIČAR, H., MARIN, J., MARKOVIĆ, N., MATANOVAC, R., RAČKI MARINKOVIĆ, A., RADIŠIĆ, N., ROIĆ, M., Hrvatsko registarsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2006., str Jednako i Stuhne, istina, kada je riječ o ranijem registru koji je vodila SDA. STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita., str V. čl ZTK. Posebno je sa stajališta javnosti značajno pravilo iz čl. 497/5. ZTK-a prema kojem pravo uvid ima svaka osoba koja dokaže pravni interes, uz razumnu komercijalnu naknadu (v. za podatke čl. 491/1. ZTK-a). 25 Tako i Dika. DIKA, M., op. cit., str BARBIĆ, J., Društva., str. 359., bilješka 367. DERENČINOVIĆ, M., op. cit., str Tako, usprkos tome što bi se predmetno pravilo kojim je određeno da se u Upisnik mogu upisati i dobrovoljna založna prava na pravima trećih osoba (stvarno pravnih dužnika) radi osiguranja tražbina vjerovnika prema njegovom osobnom dužniku, moglo tumačiti drukčije. 28 Narodne novine, br. 121/05, dalje: ZU. držani u pravilima različite pravne naravi (trgovačkopravne, obveznopravne, stvarnopravne i dr.) koja nisu međusobno konzistentna. Založno pravo na subjektivnim imovinskim pravima uopće, pa i na dionicama, kao opći propis uređuje ZV. Osim pravila ZV-a, postoje i posebna pravila iz ZTK-a, koja uređuju zalaganje nematerijaliziranih dionica. 29 Ona uređuju samo neka pitanja vezana uz to založno pravo. Posebnih pravila o zalogu materijaliziranih dionica nema. Usporedba općih i posebnih pravila pokazuje da je, nerijetko, odnos tih pravila narušen u korist posebnih. Ona, pak, uređuju samo određena pitanja u vezi sa zalaganjem dionica. Kako je opća pravila moguće primijeniti kada se kumuliraju pretpostavke da neko pitanje nije uređeno posebnim pravilima i da posebna pravila ne određuju drugačije, nemogućnost primjene općih pravila ima za posljedicu pojavu pravnih praznina. Pravila nisu usklađena niti temporalno, što posebno vrijedi u odnosu na pravila OZ-a i ZTK-a. 3. OSNIVANJE (STJECANJE) ZALOŽNOG PRAVA NA DIONICI 3.1. Općenito Za osnivanje založnog prava na dionici važno je imati u vidu o kojoj se vrsti dionice radi i u kojem je obliku dionica izdana. Različito je npr. uređeno osnivanje založnog prava na dionicama na ime i dionicama na donositelja. Postoje i različita pravila u vezi s tim osniva li se založno pravo na materijaliziranoj ili na nematerijaliziranoj dionici. Vrsta i oblik dionice opredjeljuju i primjenu stvarnopravnih pravila o zalogu pokretnina ili nekretnina. Nisu jednaka pravila i o stjecanju nužnih i dobrovoljnih založna prava. Iako se o tome govori u drugom dijelu rada, i ovdje treba spomenuti kako o vrsti i obliku dionice ovisi i način na koji će založni vjerovnik prisilno ostvariti založnu tražbinu, ako po dospijeću ne bude namirena. Odnosno, hoće li se primijeniti pravila o namirenju iz pokretnina ili iz nekretnina, a s tim u vezi je li namirenje izvansudsko ili sudsko i kojim se sredstvom namirenja ostvaruje. 30 Jedno od posebnih pravila je ono koje uređuje pravni temelj osnivanja založnog prava na nematerijaliziranoj dionici. Prema čl. 495/1. ZTK-a, založno se pravo osniva na temelju: a) valjanoga pravnog posla, b) sudske odluke i c) zakona. 31 Uređenje korespondira s čl. 305/1. ZV-a prema kojem se založno pravo na pravu osniva na temelju: a) pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), b) sudske odluke (sudsko založno pravo) i c) zakona (zakonsko založno pravo). 32 Na koji će se način na određenoj vrsti pravnog temelja osnovati založno pravo ovisi o vrsti dionice i o obliku dio- 29 Uvodno je potrebno naglasiti da je odnos općih i posebnih pravila uvijek potrebno promatrati kroz pravilo lex specialis derogat legi generali. 30 Tako i MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str Već je navedeno da nema posebnih pravila o osnivanju zaloga materijaliziranih dionica. Među pravilima ZTD-a nema, naime, posebnih odredbi o založnom pravu na dionicama kao predmetu založnog prava, izuzev onih o uzimanju vlastitih dionica u zalog (v. čl ZTD-a). 32 V. i usp. s čl. 184/1. Upute Središnjega klirinškoga depozitarnog društva, Narodne novine br. 88/08 i 146/08, dalje: Uputa SKDD ili Uputa, prema kojem je temelj za upis založnog prava u depozitoriju: a) zakon (zakonsko založno pravo), b) pravni posao (založni ugovor sklopljen između založnog dužnika i založnog vjerovnika odnosno javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava-sporazum stranaka o osiguranju zasnivanjem založnog prava), te c) odgovarajuća odluka suda (rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava na vrijednosnim papirima). Uputa se primjenjuje od 27. srpnja Dostupno na:

8 JAVNI BILJEŽNIK nica. Čl. 495/1. ZTK-a određuje da se temeljem valjanog pravnog posla založno pravo na nematerijaliziranim dionicama osniva upisom prava na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Takvoga posebnog pravila o načinu osnivanju založnog prava na materijaliziranim dionicama nema Osnivanje dobrovoljnih založnih prava Općenito Dobrovoljno založno pravo na pravu osniva se kao: a) dobrovoljno ugovorno založno pravo koje uređuje čl ZV-a te kao b) dobrovoljno založno pravo na temelju sudskoga ili javnobilježničkog sporazuma stranaka o osnivanju založnog prava čije osnivanje uređuje čl ZV-a 33 (za koje će se u nastavku, radi jasnoće teksta, često koristiti skraćenica: javnobilježničko založno pravo). Prema pravilu iz čl ZV-a ovo se založno pravo osniva na način koji određuju odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnoga prava na pravu. Međutim, a različito od uređenja iz čl ZV-a, određuju pravila osiguranja i registarska pravila ZU-a. Diskrepancija je rezultat toga što je pravilo iz čl ZV-a doneseno prije stupanja na snagu pravila ZU-a i dok su za stjecanje ovih založnih prava vrijedila pravila o pljenidbi prema kojima se osnivalo i prisilno založno pravo. Sada je drugačije. Nakon što je donesen ZU i osnovan Upisnik SJBO, ova se založna prava više ne stječu pljenidbom (kao modusom). Stječu se upisom u USJBO (v. čl u vezi čl i čl OZ-a te čl. 17. ZU-a). Dakle, ne na način na koji se osnivaju prisilna založna prava. Kako su pravila osiguranja iz OZ-a i na njih oslonjena pravila ZU-a posebna pravila, kada je riječ o osnivanju javnobilježničkih založnih prava, ta pravila derogiraju čl ZV-a u dijelu kojim se predviđa primjena pravila o prisilnom osiguranju na dobrovoljno sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje (na pokretninama i pravima). Valja napomenuti da na subjektivnim imovinskim pravima u postupku osiguranja tražbina nije dopušteno osnovati prisilno založno pravo na temelju mjere osiguranja, već samo na temelju prethodne mjere, budući da je ta vrsta osiguranja predviđena samo za nekretnine kao predmet zaloga (čl OZ-a) Osnivanje dobrovoljnih ugovornih založnih prava Dobrovoljna ugovorna založna prava osnivaju se na temelju valjanoga založnog ugovora odgovarajućim načinom osnivanja. 34 Titulus je uvijek založni ugovor, a modus ure- 33 Čl ZV-a u st. 1. određuje da se dobrovoljno sudsko založno pravo na pravima osniva na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određene tražbine, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine (usp. s čl. 263/1. ZV-a). Nastavno se određuje da se pravila koja uređujući sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak i pravne učinke sporazuma stranaka o osiguranju tražbina zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na odgovarajući način primjenjuju i na davanje u zalog prava (čl. 313/2. ZV-a). Na temelju sporazuma stranaka sudsko založno pravo osniva se na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnog prava na pravu (čl. 313/3. ZV-a). 34 Dobrovoljno ugovorno založno pravo osniva se na temelju založnog ugovora, odnosno ugovora o hipoteci. Prema čl. 307/1. ZV-a ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci obvezuje se dužnik ili treći, radi osnivanja založnoga prava koje će osiguravati vjerovnikovu tražbinu, predati đuje čl ZV-a. Koristi se više kriterija prilikom određenja kako se osniva založno pravo na određenoj vrsti prava kao zaloga, a u suštini, radi se o tome: a) o kojoj se vrsti prava radi (vrsti i obliku dionice) te b) je li to pravo kao predmet zaloga podvrgnuto režimu zalaganja pokretnina ili nekretnina. Razlikujući način osnivanja založnog prava s obzirom na vrstu prava u čl. 310/1. ZV-a određeno je da se: a) na vrijednosnim papirima koji glase na donositelja osniva kao na pokretninama, 35 b) na papirima po naredbi - založnim indosamentom, c) na papirima koji glase na ime 36 i na tražbinama - ustupom radi osiguranja i notifikacijom (obavještavanjem dužnikova dužnika o ustupu), te d) na ostalim pravima - na način koji je predviđen za prijenos tih prava. 37 Sve, ako što drugo nije zakonom određeno. Predmetna je odredba, kada je riječ o dionicama kao predmetu zaloga, mjerodavna za zalaganje materijaliziranih dionica: a) dionica na donositelja za koje je izdana isprava o dionici i b) dionica na ime za koje je izdana isprava o dionici. Drugi kriterij primijenjen je u čl. 310/2. ZV-a, pa je predviđeno da se na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o kojima nije izdan vrijednosni papir, dobrovoljno ugovorno založno pravo osniva upisom u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis podatka o osnutku založnoga prava i založnog ugovora. 38 Kada je riječ o zalaganju dionica, ovo će pravilo vrijediti za osnivanje tog prava na nematerijaliziranim dionicama koje se vode na računima središnjeg depozitorija kod SKDD-a. Ergo, iz citiranog čl ZV-a, kada je riječ o zalaganju dionica, a imajući u vidu vrstu i oblik dionica, proizlazi da se dobrovoljno ugovorno založno pravo: a) Na dionicama na donositelja za koje je izdana isprava o dionici osniva na jednak način kao i na pokretninama. Dakle, predajom isprave u posjed (tradicijom) založnom vjerovniku 39 na temelju valjanoga založnog ugovora. Predaje se može izvršiti u: a) neposredan posjed, što će biti u slučaju kada se isprava o dionici nalazi u takvom (neposrednom) posjedu založnog dužnika (dioničara), ali i u b) posredan posjed koji se predaje tako da se notificira predaja posjeda neposrednom posjedniku. 40 U slučaju kada nije izdana isprava o dionici, prema Barbiću, predaju isprave zamjenjuje ustup dionice. 41 b) Na dionicama na ime za koje je izdana isprava o vjerovniku pokretnu stvar u zalog, ili mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret stvari, odnosno prenijeti neko pravo radi osiguranja. Ujedno se druga strana obvezuje da će čuvati zalog i čim tražbina prestane, vratiti ga zalogodavcu, odnosno učiniti što je potrebno da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, ili natrag prenijelo pravo. 35 Prema čl. 308/1. ZV-a dobrovoljno ugovorno založno pravo na pokretnini stječe vjerovnik kad mu pokretnina, na temelju založnoga ugovora, bude predana u posjed. 36 Prema čl. 1143/1. ZOO-a pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi se cesijom. S tim, a što je i u konkretnom slučaju (v. čl. 227/1. ZTD-a, infra), da se posebnim zakonom može odrediti da se pravo iz vrijednosnog papira na ime može prenositi i indosamentom (čl. 1143/2. ZOO-a). 37 V. GAVELLA, et al., Stvarno II., str Jednako BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str Prvenstveni red ovih založnih prava određuje se odgovarajućom primjenom pravila zemljišnoknjižnog prava, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 310/4. ZV-a). 39 Pravo iz vrijednosnog papira na donositelja prenosi se njegovom predajom (čl ZOO-a). 40 BARBIĆ, J., Društva., str. 358., MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 134., bilješka BARBIĆ, J., ibidem.

9 JAVNI BILJEŽNIK dionici založno se pravo, na temelju valjanoga založnog ugovora, osniva predajom u posjed 42 i založnim indosamentom, ali i cesijom. 43 Naime, prema općim obveznopravnim pravilima pravo iz vrijednosnog papira na ime (dakle, i iz dionice na ime) prenosi se cesijom, s tim da se posebnim zakonom može odrediti da se može prenositi i indosamentom (čl. 1143/1. i 2. ZOO-a). Upravo je takav slučaj predviđen ZTD-om za prijenos dionice na ime u čl. 227/1. ZTD-a. Njime je određeno da se materijalizirane dionice koje glase na ime prenose i indosamentom, a na oblik indosamenta, pravnu legitimaciju imatelja i njegove obveze za predaju dionice na odgovarajući se način primjenjuju pravila Zakona o mjenici. 44 Primijenit će se čl. 18. ZM-a kojim se u st. 1. određuje da u slučaju kad indosament sadrži napomenu vrijednost za osiguranje ili zalog ili ma kakvu drugu napomenu pod kojom se razumijeva zalaganje, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći. 45 Činjenica što je ZTD-om predviđeno da se dionice na ime prenose indosamentom ne isključuje mogućnost da se takve dionice prenose i cesijom. Smatra se da je riječ o daljnjoj mogućnosti načina prijenosa, a ne o tako uređenom načinu prijenosa koji bi dokinuo (kao posebno pravilo) opće pravilo o prijenosu cesijom. 46 Pravila ZTD-a predviđaju statutom društva odrediti da je za prijenos materijaliziranih dionica potrebna suglasnost društva (čl. 227/2. ZTD-a) U takvom slučaju suglasnost društva potrebna je i za osnivanje založnog prava. 49 Takva suglasnost ne bi trebala za ovrhu založene dionice. 50 c) Osnivanje dobrovoljnoga ugovornog založnog prava na nematerijaliziranim dionicama koje se vode na računu središnjeg depozitorija kod SKDD-a bilo bi u domeni pravila iz čl. 310/2. ZV, odnosno posebnog pravila iz čl. 42 Neka rješenja iz čl ZV-a u teoriji se smatraju problematičnima. Apostrofira se uređenje prema kojem se založno pravo na papirima koji glase na ime i na tražbinama osniva ustupom radi osiguranja i notifikacijom (obavještavanjem dužnikova dužnika o ustupu). V., u bitnom, jednaka stajališta o razlikovanju fiducijarne cesije i založnopravne konstitutivne sukcesije (bez prijenosa) i cesije kao oblika translativnog stjecanja prava, kao i ostalu argumentaciju. ERNST, H., MATANOVAC, R., op. cit., str , MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str , MILADIN, P., Pravni položaj zalogoprimca poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, Zbornik PFZ-a, vol. 57., br. 6., 2007., str Barbić ovaj prijenos zove ustup radi zalaganja. BARBIĆ, J., Društva., str V. za ustup radi osiguranja, čl. 89. u vezi čl. 82. ZOO-a. 43 BARBIĆ, J., Društva., str MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str Narodne novine br. 79/94 i 92/10, dalje: ZM. 45 Barbić smatra da se prijenos može postići i bjanko indosamentom, kada je potreban sporazum o zalaganju i predaja isprave o dionici. BARBIĆ, J., Društva., str V. npr. BARBIĆ, J., Društva., str Suglasnost daju uprava, odnosno izvršni direktori, a statutom se može odrediti da o tome odlučuju nadzorni odbor, upravni odbor ili glavna skupština društva. Razlozi zbog kojih se može odbiti davanje suglasnosti za prijenos dionice određuju se statutom. Ako nisu određeni, davanje suglasnosti može se odbiti samo kada je to u interesu društva, a naročito kada bi se s obzirom na strukturu dioničara, prijenosom moglo ugroziti ostvarenje cilja društva ili njegovu gospodarsku opstojnost. Statutom se ne mogu odrediti stroži razlozi za odbijanje suglasnosti za prijenos dionice (čl. 227/2. ZTD-a). 48 Dok ne dobije suglasnost za prijenos dionice njen stjecatelj ne može u društvu ostvarivati članska prava, a ako društvo u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva ne odluči o davanju suglasnosti ili je odbije dati iz razloga izvan čl. 227/2. ZTD-a, smatra se da je suglasnost dana (čl. 227/4. ZTD-a). Pri prijenosu dionice indosamentom društvo je dužno ispitati neprekinuti slijed indosamenata, ali ne i potpise (čl. 227/5. ZTD-a). 49 BARBIĆ, J., Društva., str U ovom smislu, za suglasnost za ovršnu prodaju, v. DIKA, M., op. cit., str DIKA, M., op. cit., str /1. ZTK-a, a koje jednako kao i čl. 310/2. ZV-a predviđa stjecanje upisom. Ovo uređenje usklađeno je sa stvarnopravnim postulatom prema kojem u založnopravnom režimu prava utjelovljena u nematerijaliziranim dionicama figuriraju kao nekretnine, dok se materijalizirane dionice (prava u njima utjelovljena) tretiraju kao pokretnine. A, što na općoj razini ima za posljedicu da se na zalaganje prvih primjenjuju pravila o hipotekarnom zalaganju (uz potrebnu mjeru prilagodbe i kada je to moguće), 51 te na zalaganje drugih pravila koja uređuju pignus. Odredba čl. 310/2. ZV-a određuje da se na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o njima nije izdan vrijednosni papir, dobrovoljno ugovorno založno pravo osniva kao hipoteka (registarsko založno pravo). Prema čl. 495/1. ZTK-a nematerijalizirane dionice koje se vode na računu središnjeg depozitorija kod SKDD-a i prava koja iz njih proizlaze stječu se u trenutku upisa na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja ili osobe koja ga drži za njegov račun (čl. 491/3/1. i 2. ZTKa), ako trenutak stjecanja nije drukčije utvrđen posebnim propisom, što nije. Mogu se stjecati na temelju valjanoga pravnog posla prijenosom s računa prenositelja na račun stjecatelja (u konkretnom), i temeljem odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (čl. 494/1. i 2. ZTK-a). Prijenos nematerijaliziranih vrijednosnih papira uređuje pravilo iz čl ZTK-a i u sumarnom određuje (u dijelu koji promatramo) da se prijenos provodi odgovarajućim preknjižbama. 52 Založno pravo na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru osniva se upisom na temelju valjanoga pravnog posla (čl. 495/1. ZTK-a). Upis uređuju posebna pravila podzakonske naravi koja određuju kako se upis provodi i sadrži ih Uputa SKDD-a. 53 Temeljno registarsko pravilo koje predviđa upis tereta, između ostalih i založnog prava, je ono iz čl Upute SKDD-a. 54 Upis dobrovoljnoga ugovornog založnog prava obavlja se na temelju izvornika založnog ugovora skloplje- 51 Riječ je o odgovarajućoj primjeni pravila iz čl. 304/3. i 4. ZV-a. Prema čl. 304/3. ZV-a na pokretninama i pravima koja se mogu steći jedino upisom u javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti, moguće je osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na način određen zakonom (registarsko založno pravo). Na tu se hipoteku primjenjuju posebne zakonske odredbe, a podredno i na odgovarajući način primijenit će se i odredbe ZV-a koje uređuju založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi takve hipoteke. Za određenu zadršku, v. dio Prijenos nematerijaliziranoga vrijednosnog papira s računa prenositelja na račun stjecatelja kao i prijenos prava na nematerijaliziranim vrijednosnim papirom na temelju valjanih pravnih poslova sklopljenih izvan uređenog tržišta ili MTP-a, na temelju odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona, provodi se odgovarajućim preknjižbama (čl. 496/2. ZTK-a). V. i čl. 496/1. ZTK-a prema kojem se provodi prijenos nematerijaliziranoga vrijednosnog papira s računa prenositelja na račun stjecatelja, na temelju transakcije sklopljene na uređenom tržištu, MTP-u ili izvan uređenog tržišta i MTP-a, a uz posredovanje člana sudionika, putem sustava poravnanja i namire. 53 Pod provedbom upisa podrazumijevaju se sve radnje od trenutka primitka dokumentacije, naloga ili drugog pismena, pa do upisa naloga u depozitorij ili okončanja provedbe upisa na drugi način. Postupak provedbe upisa u depozitorij sastoji se iz sljedećih radnji: a) zaprimanja dokumentacije, popunjavanje naloga od strane nalogodavatelja te utvrđivanje njihove urednosti i uklanjanje nedostataka, b) upisa u depozitorij, te c) izvještavanje o izvršenom upisu (čl Upute). 54 Prema čl. 183/1. Upute, osim promjena pozicija koje se odnose na prijenos vrijednosnih papira, u depozitoriju se obavljaju promjene pozicija koje se odnose na stjecanje i prestanak stvarnih prava na vrijednosnim papirima. Predmetne promjene odnose se na upis založnog prava na vrijednosnim papirima, posebnoga založnog prava, fiducijarnog prijenosa vrijednosnih papira u svrhu osiguranja te upis ovrhe i privremenih i prethodnih mjera (čl. 183/2. Upute). Upisi se, prema čl. 183/3. Upute, obavljaju na temelju izvornika odluke suda ili drugog ovlaštenog tijela i drugih valjanih isprava, ako se radi o činjenicama koje su važne za pravni promet vrijednosnih papira.

10 JAVNI BILJEŽNIK nog između založnog dužnika i založnog vjerovnika (čl i 184. Upute), a pretpostavka je upisa da je založni vjerovnik upisan u depozitorij kao ulagatelj 55 i da ima otvoren račun vrijednosnih papira (čl. 191/2. Upute). Upisom zaloga na računu založnog dužnika, slobodna pozicija prenosi se na založenu poziciju (čl Upute). S tim da promjene pozicija koje nastanu upisom naloga u depozitorij imaju pravni učinak od dana kada je upis izvršen u sustavu SKDD-a (čl. 124/1. Upute SKDD-a) Sam se upis obavlja: a) tzv. izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 190/1. Upute). 56 Riječ je o dvije vrste upisa kojima se, zapravo, ostvaruju učinci jednaki onima uknjižbe i predbilježbe u zemljišnoknjižnim stvarima. Izravni se upis obavlja preknjižbom sa slobodne pozicije na (prenosivu ili neprenosivu) založenu poziciju na računu vrijednosnih papira založnog dužnika. To hoće li se preknjižba izvršiti na prenosivu ili neprenosivu poziciju ovisi o pravom temelju založnog prava tj. o tome ima li taj temelj značenje ovršne isprave ili ne (čl. 191/3. Upute). U konkretnom, jer njegov pravni temelj nema takvo značenje, založno se pravo upisuje na prenosivu poziciju, osim ako su stranke drukčije ugovorile (čl. 191/5. Upute). 57 Drukčije je, kako će se vidjeti, kada se upis obavlja na temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta, solemnizirane privatne isprave, sudske ili druge odgovarajuće odluke). Preknjižba se tada obavlja i založno pravo osniva na neprenosivoj založnoj poziciji. Imajući u vidu da je riječ o upisu u registar ograničene javnosti (no, ipak javnom registru, jer u suprotnom upisi u takav registar ne bi imali konstitutivne učinke), u svrhu publiciranja ne bi škodilo činjenicu osnivanja založnog prava učiniti dodatno vidljivom upisom u Upisnik SJBO-a (čl. 6/4. ZU-a). Osim izravnim upisom, upis dobrovoljnoga ugovornog založnog prava može se obaviti i predbilježbom uz naknadnu potvrdu te predbilježbe, a što funkcionira slično predbilježbi uz naknadno opravdanje u zemljišnoknjižnom smislu. Predbilježba se provodi kada isprave na temelju koje se osniva založno pravo imaju određene nedostatke (arg. čl. 195/2. i 3. Upute). Važna je razlika u odnosu na pretpostavke koje se trebaju steći za izravan upis, što se za predbilježbu ne traži da je založni vjerovnik upisan u depozitoriju kao ulagatelj i da ima otvoren račun vrijednosnih papira. Ulagatelj se može upisati tako da založni dužnik, istodobno s nalogom za predbilježbu priloži i nalog za upis podataka o ulagatelju. 58 Mehanizam provedbe predbilježbe uključuje još jednu fazu koje nema kada se upis provodi izravnim upisom. Predbilježba se, naime, 55 Vrijednosne papire može založiti samo ulagatelj na čijem su računu vrijednosni papiri ubilježeni na slobodnoj poziciji (čl. 188/1. Upute). 56 Izravni upis može se provesti na temelju: a) ugovora o zasnivanju založnog prava, b) sudske odluke, c) drugih isprava iz kojih osnovano proizlazi osnivanje založnog prava. Isprave trebaju biti dostavljene u izvorniku ili ovjerenoj preslici uz priložen DEP-TER nalog (čl. 191/1. Upute). 57 Prema ovom pravilu određuje se da će, ako je pravna osnova za upis založnog prava isprava koja nije ovršna (založni ugovor sklopljen između založnog dužnika i založnog vjerovnika na kojem je izvršena samo ovjera potpisa založnog dužnika), založno pravo biti upisano na prenosivu založenu poziciju, osim ako je samim ugovorom predviđeno drukčije. 58 Predbilježba upisa založnog prava provodi se isti dan ili najkasnije sljedeći dan po zaprimanju urednog naloga DEP-TER. Na nalogu DEP-TER su obvezni podaci o vrsti tereta, mogućnosti otuđenja, pripadnosti prava iz korporativnih akcija, o računima vrijednosnih papira založnog dužnika i založnog vjerovnika te podaci o vrijednosnom papiru i količini koja se predbilježuje. Podaci navedeni na nalogu DEP-TER moraju u potpunosti odgovarati podacima iz isprave koja će biti osnova za potvrdu predbilježbe. provodi na temelju naloga preknjižbom sa slobodne pozicije, ali ne na založenu poziciju (prenosivu ili neprenosivu, ovisno o tomu je li pravni temelj osnivanja založnog prava ovršna isprava), već na predbilježenu založenu poziciju. O toj je činjenici (sljedećeg radnog dana) SDDD je dužan izvijestiti vjerovnika i pozvati ga da u roku od deset dana potvrdi (opravda) predbilježbu tako da dostavi valjanu ispravu na temelju koje se osniva založno pravo. Ukoliko vjerovnik u ostavljenom roku dostavi potrebne isprave i time potvrdi predbilježbu, obavlja se preknjižba s predbilježene založene pozicije na založenu poziciju (u ovom slučaju na prenosivu). U suprotnom, predbilježba prestaje vrijediti i vrijednosni papiri se vraćaju na slobodnu poziciju (čl. 195/1. Upute) Osnivanje (stjecanje) dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava na temelju sporazuma stranaka Pravila stvarnog prava određuju da se dobrovoljno sudsko založno pravo na pravu osniva na temelju založnoga ugovora koji u formi sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu, stranke sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine (čl. 313/1. ZV-a). 59 Nadalje, određuju da se na temelju sporazuma založno pravo osniva na način predviđen pravilima o ovrsi i prisilnom osiguranju za osnivanje prisilnoga založnog prava na pravu (čl. 313/3. ZV-a). Objašnjeno je prije zašto je predmetno opće pravilo derogirano u dijelu u kojem se predviđa primjena pravila o prisilnom osiguranju i podvrgnuto režimu posebnih pravila. To su pravila osiguranja koja su u dijelu koji se odnosi na zalaganje pokretnina i prava (dakle, i dionica) značajno reformirana stupanjem na snagu pravila ZU-a. Prije reforme čl OZ-a određivao je da sud, na ročištu povodom prijedloga za osiguranje u zapisniku koji ima snagu sudske nagodbe, utvrđuje sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te suglasnost stranaka da se radnjama osiguranja (u ovom dijelu je uređenje ostalo isto, ali se izmijenilo u nastavku koji se odnosi na mjere osiguranja) iz čl OZ-a (koje su bile u vezi s vrstom predmeta osiguranja), 60 osigura novčana tražbina osnivanjem založnoga prava. Mjere osiguranja iz čl OZ-a kojima se provodilo osiguranje (u pravilu, je bila riječ o pljenidbi predmeta osiguranja), više se ne provode kod zalaganja pokretnina i prava. Zamijenjene su konstitutivnim upisom založnog prava u USJBO kao radnjom osiguranja koja ima značenje modusa. 61 Sud (kao i prema čl OZ-a), u zapisniku utvrđuje sporazum stranaka o postojanju i dospijeću 59 Pravila koja uređujući sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak i pravne učinke sporazuma stranaka o osiguranju tražbina zalogom pokretnih i nepokretnih stvari, na odgovarajući se način primjenjuju i na davanje u zalog prava (čl. 313/2. ZV-a). 60 Kada je bila riječ o pravima radilo se o: 1. pljenidbi novčane tražbine protivnika osiguranja, 2. pljenidbi dijela primanja protivnika osiguranja po osnovi ugovora o radu ili službi, 3. pljenidbi dijela mirovine, invalidnine ili naknade izgubljene zarade, 4. pljenidbi tražbine koju protivnik osiguranja ima na računu kod banke ili na štednoj knjižici, 5. pljenidbi tražbine da se predaju ili isporuče pokretne stvari ili da se preda nekretnina, 6. pljenidbi drugih imovinskih odnosno materijalnih prava, 7. pljenidbi isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira te njihovo povjeravanje na čuvanje, 8. pljenidbi dionica za koje nije izdana isprava o dionici te udjela, odnosno poslovnih udjela u trgovačkim društvima te 9. pljenidbi vrijednosnica koje se vode kod agencije. 61 To određuje čl. 41/1. ZU-a propisujući da se na temelju mjere osiguranja na predmetima za koje je određeno da se dobrovoljna založna prava upisuju u USJBO, založno pravo osniva upisom prema pravilima ZU-a.

11 JAVNI BILJEŽNIK tražbine predlagatelja osiguranja te suglasnost stranaka o osiguranju tražbine osnivanjem založnog prava upisom (čl. 41/2. ZU-a). 62 Što vrijedi i za sudsko i za javnobilježničko osiguranje osnivanjem dobrovoljnoga založnog prava na pokretninama i pravima, 63 pa se umjesto radnjama osiguranja iz čl OZ-a, ova prava na pravima kao zalogu osnivaju konstitutivnim upisom u USJBO. 64 Međutim, valja imati na umu da se navedeno o derogaciji mjera osiguranja iz čl OZ-a odnosi samo na slučajeve dobrovoljnoga založnopravnog osiguranja. Te mjere (radnje) osiguranja, međutim, nisu stavljene izvan snage kada je riječ o prisilnom založnopravnom osiguranju prethodnom mjerom. Ova pravila vrijede i kada je riječ o zalaganju dionica, odnosno prava u njima utjelovljenih. Treba ih dovesti u vezu s pravilima o vrsti i obliku dionice kao predmeta zaloga i s posebnim pravilima koja uređuju zalaganje dionica određene vrste i oblika. Moguće je u odgovoru na pitanje na koji se način osnivaju dobrovoljna sudska i javnobilježnička založna prava na dionici kao zalogu krenuti od sljedećih pretpostavki: 65 a) ova založna prava na dionicama osnivaju se upisom konstitutivne prirode u USJBO, ali samo i pod još jednom pretpostavkom, a to je: b) da se ne upisuju u koju drugu javnu knjigu (čl. 6/1. ZU-a). Prva je pretpostavka pojašnjena. U odnosu na drugu najprije treba naglasiti da odgovor na pitanje upisuje li se javnobilježničko založno pravo na dionici u koju drugu javnu knjigu nije u vezi s tim upisuje li se sama dionica (određene vrste i oblika) u drugu javnu knjigu. Naime, pravila ZU-a u tom pravcu nejasnim stilizacijama stvaraju dvojbe kojih ne bi trebalo biti. Npr. čl. 41/4. ZU-a koji doslovno glasi: «Od dana početka primjene ZU-a sud neće određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl t. 2. do 11. OZ-a na stvarima i pravima koja se upisuju u ovaj Upisnik.»Formulacija«neće određivati i provoditi mjere osiguranja na stvarima i pravima koja se upisuju u Upisnik» može voditi zaključku da se stvari (pokretnine) i prava upisuju u Upisnik prema kriteriju privatnopravne vlasti (pravu vlasništva), što nije točno. U Upisnik se ne upisuju «stvari i prava» koja pripadaju pojedinim pravnim subjektima, već evidentiraju «prava i mjere na pokretninama i pravima» i to ne «sva prava i mjere», već samo točno određena. Koja se «prava i mjere» upisuju određuje čl. 6/1/1. ZU-a. U konkretnom: založno pravo na pokretnini, pravu, dionici, 62 Sukladno čl. 41/3. ZU-a, u rješenju o osiguranju određuje se da se založno pravo osniva upisom. Povrh toga, čl. 41/4. ZU-a uklonjene su dvojbe osnivaju li se ova založna prava mjerama osiguranja iz čl OZ-a, jer je njime određeno da se na pravima koja se upisuju u Upisnik osiguranje ne će određivati i provoditi radnjama osiguranja iz čl OZ-a. Time je derogirano uređenje prema kojem je u rješenje o osiguranju sud određivao mjere osiguranja iz čl OZ-a te poduzimao radnje potrebne za njihovu provedbu, a u skladu s pravilima o ovršnim radnjama kojima se u ovrsi radi naplate novčane tražbine stjecalo založno pravo na određenim predmetima ovrhe (čl. 264/1. i 2. OZ-a). Navedeno predviđa i čl. 17. ZU-a koji uređuje «stjecanje založnog prava uz suglasnost protivnika osiguranja, odnosno dužnika» i kojim se u st. 1. propisuje da se sudsko i javnobilježničko založno pravo na temelju sporazuma stranaka, sklopljeno u skladu s odredbama OZ-a, stječe upisom. V. detaljno MIHELČIĆ, G., Habemus Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, Novi Informator, 2011, , str V. čl OZ-a. 64 DIKA, M., op. cit., str GAVELLA, et al., Stvarno II., str i str. 459., posebno bilješka Ovo je pitanje važno, jer se uz njega veže nastup pravni učinaka osnivanja založnog prava, s tim u vezi i prvenstveni red založnog prava, pa sljedstveno i prvenstveni red ovlasti na namirenje založnog vjerovnika. udjelu i poslovnom udjelu u trgovačkom društvu koje se, u skladu sa zakonom, stječe ovrhom ili osiguranjem. I to ona koja se «ne upisuju u koju drugu javnu knjigu». 66 Ne upisuju se u drugu knjigu, barem ne u takvu knjigu koja ima značenje javnog upisnika, založno pravo na materijaliziranim dionicama na ime i na donositelja za koje je izdana isprava o dionici. 67 U drugu se knjigu upisuje založno pravo na nematerijaliziranim dionicama koje se vode na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira središnjeg depozitorija kod SKDD-a. Javnobilježničko založno pravo na dionici uvijek se osniva upisom, što za posljedicu ima stavljanje izvan snage pravila iz čl. 310/1. ZV-a u dijelu o osnivanju založnog prava na dionicama na ime i dionicama na donositelja za koje je izdana isprava o dionici. Iako su, naime, takve dionice materijalizirane dionice (i time u režimu pokretnina) za koje je izdana isprava o dionici (pa su vrijednosni papiri), javnobilježničko založno pravo ne će se stjecati tradicijom i ustupom radi osiguranja i obavještavanjem dužnikova dužnika o tom ustupu (založnim indosamentom), jer posebna pravila određuju da će se osnivati upisom u Upisnik (USJBO). 68 Važno je to radi pravnih učinaka osnivanja založnog prava. U konkretnom ih uređuje čl. 17/2. ZU-a i određuje da se smatra da je založno pravo stečeno u vrijeme (dan, sat i minutu) kada je prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa. 69 Riječ je o, u registarskim pravilima, neuobičajenom pravilu prema kojem se pravni učinci založnog prava vežu uz vrijeme zaprimanja prijedloga, a ne uz čas predaje prijedloga. Da nije riječ o jezičnoj bravuri (predaja-zaprimanje) pokazuju čl. 13/4. i 5. ZU-a koji uređuju prvenstveni red. U čl. 13/4. ZU-a koji uređuj «kada je prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa» u slučaju kada je prijedlog upućen poštanskom pošiljkom, određuje se naime da je, neovisno je li prijedlog upućen običnom ili preporučenom pošiljkom, mjerodavno za primitak prijedloga vrijeme kad poštanska pošiljka primljena kod službe upisa, a ne kada je poslana. Čl. 13/5. ZU-a, pak, sadrži predmnijevu koja se veže uz aktivitet same službe upisa (moguće i diskreciju njezinih službenika). Predmnijeva se, naime, da su poštanske pošiljke stigle istodobno, ako su odjednom preuzete od pošte. Povrh ovog, kada je riječ o prvenstvenom redu, postoji još jedno pravilo koje drastično ugrožava prvenstveni red založnog prava. Riječ je o pravilu iz čl. 17/3. ZU-a koje uređuje konkurenciju prijedloga za upis založnog prava i mjere zabrane otuđenja ili opterećenja koji su zaprimljeni u 66 Iz citiranih pravila drukčije Gavella koji smatra da je «mjerodavno je li subjektivno imovinsko pravo koje se zalaže upisano u neku javnu knjigu različitu od USJBO ili nije». GAVELLA, et al., Stvarno II., str U odnosu na dvojbe oko eventualnog upisa u knjigu dionica uvodno je objašnjeno da knjiga dionica nije javni upisnik i da se upisom u tu knjigu ne može osnovati založno pravo. 68 Tako i DIKA, M., op. cit., str JELČIĆ, O., Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja te podzakonski akti za njegovu provedbu, u: BENC, R., DIKA, M., JELČIĆ, O., MIČETIĆ, Z., NEKIĆ PLEVKO, N., TEPŠIĆ, I., Registar sudskih i javnobilježničkih osiguranja - iskustva i problemi, Radni materijal, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 94. Neizravno i Miladin i Markovinović kada navode da registarsko založno pravo na pravu koje se ne smatra nekretninom ne bi smjelo biti zapreka izvansudskom namirenju. MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str Čini se, drugačije Gavella kada navodi da se «subjektivna prava u pogledu kojih je izdan vrijednosni papir ne mogu založiti osnivanjem hipoteke upisom u javnu knjigu/upisnik, nego ih se zalaže po pravilima za zalaganje prava utjelovljenih u vrijednosnim papirima iz čl. 310/1. ZV-a.» GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 419., bilješka Služba upisa dužna je stranci na njezin zahtjev izdati potvrdu o vremenu zaprimanja, neovisno o tome je li prijedlog službi upisa predan neposredno ili poštom (čl. 17/2. ZU-a).

12 JAVNI BILJEŽNIK isto vrijeme i određuje da će se u tom slučaju smatra da je odluka o zabrani otuđenja ili opterećenja stigla prije. 70 Osim USJBO-a, značenje javne knjige (premda ograničene javnosti koja se dovodi u vezu s pravnim interesom kojeg valja dokazati, čl. 497/5. ZTK-a), u smislu čl. 6/1. ZU-a, ima račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija koje vodi SKDD, jer se javnobilježničko založno pravo na nematerijaliziranim dionicama upisuje u taj registar. Stipuliranje «upisuje» i «ne upisuje se», kada je riječ o osnivanju dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava, i ovdje i inače, treba tumačiti tako da je riječ o konstitutivnom upisu kao modusu, a ne o pukom upisivanju jer takvo upisivanje nema razloga braniti (npr. zbog publiciteta). U tom se smislu javnobilježničko založno pravo na nematerijaliziranoj dionici osniva prema pravilima ZTK-a o upisu na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira, konstitutivnim upisom. 71 I kada je u pitanju ovo založno pravo na nematerijaliziranoj dionici (kao i «obično» dobrovoljno ugovorno) vrijedi pravilo iz čl. 495/4. ZTK-a. Prema čl. 495/4. ZTK-a zabranjeno je jednom založenu nematerijaliziranu dionicu ponovo založiti, odnosno na njoj osnovati novo založno pravo. Ovo se rješenje razlikuje od onog predviđenog općim pravilima ZV-a, štoviše kada bi stranke uglavile takav uglavak u založnom sporazumu, on bi prema općim pravilima bio ništetan. Posebno pravilo suprotno je, naime, prirodi založnoga prava i zato kolidira s pravilom iz čl. 307/3. ZVa, prema kojem se odredbe založnog ugovora suprotne naravi zaloga i tražbine smatraju ništetnima. Jednako, kao i upis dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava, i upis javnobilježničkog založnog prava na nematerijaliziranim dionicama uređuju podzakonska pravila kojima se određuju pretpostavke i način upisa. Iako je uređenje slično, postoje i značajne razlike. Osiguravaju povoljniji položaj vjerovnika koji je tražbinu osigurao javnobilježničkim založnim pravom. I ovdje je pretpostavka za upis da je založni vjerovnik upisan u depozitoriju kao ulagatelj i da ima otvoren račun vrijednosnih papira (čl. 191/2. Upute). Založno pravo se upisuje: a) izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 190/1. Upute). Međutim, za razliku od izravnog upisa dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava, ovdje se izravni upis obavlja preknjižbom sa slobodne pozicije na neprenosivu, a ne na prenosivu založenu poziciju, jer se založno pravo upisuje na temelju ovršne isprave (javnobilježničkog akta, solemnizirane privatne isprave, sudske ili druge odgovarajuća odluka). Štoviše, a to pridonosi sigurnosti vjerovnika javnobilježničkoga založnog prava, upis založnog prava na temelju ovršne isprave provodi se isti dan po zaprimanju, ako su primljeni do 14,00 sati (čl. 184/2. Upute), 70 V. detaljno MIHELČIĆ, G., MILETIĆ, M., Prvenstveni red stvarnopravnih osiguranja na pokretninama i njegova refleksija na ostvarenje prava na namirenje vjerovnika prema Zakonu o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 16, Organizator, Zagreb, 2009., str Drukčije Dika, pozivajući se na čl h. i 198. c. OZ-a koji smatra da se osiguranje osnivanjem sudskoga, odnosno javnobilježničkoga založnog prava određuje «i njihovom pljenidbom koja se ostvaruje upisom založnog prava kod agencije (sada SKDD, op. aut.)». Smatra i da se ova založna prava ne upisuju u Upisnik. DIKA, M., op. cit., str Drukčije, ali iz drugih razloga, i Barbić. Pozivom na čl. 17/1. i 2. ZU-a i čl. 494/1. ZTK-a, autor smatra da se «sudsko i javnobilježničko založno pravo na dionici stječe upisom u Upisnik tj. kad je prijedlog za upis zaprimljen u službi upisa u financijskoj agenciji». BARBIČ, J., Društva., str što ne vrijedi za provedbu «običnoga» založnog ugovora (založnog ugovora koji predstavlja pravni temelj osnivanja dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava i koji nema značenje ovršne isprave). Na istom je tragu i pravilo iz čl Upute. Prema njemu je, kada je osnovano javnobilježničko založno pravo, zabranjeno otuđenje založenih vrijednosnih papira zbog izvršene pljenidbe (točnije zabranjeno je «u pravilu»). U odnosu na ovo pravilo valja uočiti da je protivno pravilu iz čl. 307/3. ZV-a jer priječi založnom dužniku otuđiti predmet zaloga, što je suprotno naravi zaloga. Iz njega i netočno proizlazi da bi se sudsko i javnobilježničko založno pravo osnivalo pljenidbom. Međutim, prijeći otuđenje, osim iznimno. Naime, prema čl. 203/4. i 3. Upute proizlazi da se otuđenje može ugovoriti. St. 4., čl Upute određuje, u slučaju kada su predmet prijenosa vrijednosni papiri ubilježeni na založenoj neprenosivoj poziciji (a tako se osniva javnobilježničko založno pravo), da je za njihov prijenos nužna suglasnost založnog vjerovnika dana u odgovarajućoj formi i na kojoj je valjano ovjeren njegov potpis. 72 S tim da otuđene založene vrijednosne papire stjecatelj stječe opterećene založnim pravom (čl. 203/1. Upute). Osim izravnim upisom, javnobilježničko založno pravo može se, kao i dobrovoljno ugovorno založno pravo, predbilježiti uz naknadnu potvrdu predbilježbe osnivanja založnog prava. U bitnom vrijedi sve što je prije rečeno. Važna je razlika, a tako je uvijek kod osnivanja sudskih ili javnobilježničkih zaloga, to što se predbilježba provodi sa slobodne pozicije na predbilježenu založenu poziciju, a potom (ako se steknu pretpostavke) na neprenosivu založenu poziciju (kod dobrovoljnoga ugovornog na prenosivu) Osnivanje (stjecanje) nedobrovoljnih (prisilnih) sudskih založnih prava Založno pravo na dionici može se osnovati i kao prisilno založno pravo koje se osniva se na temelju sudske odluke donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine: a) rješenja o osiguranju prethodnom mjerom, odnosno, b) kada se osniva u ovršnom postupku - rješenja o ovrsi. Osniva se kada za to postoje pretpostavke predviđene pravilima osiguranja (čl. 311/1. ZV-a) i na način određen pravilima o ovrsi i prisilnom osiguranju (čl. 311/2. ZV-a). 73 Ovdje će 72 Prema st. 3., čl Upute traži se da u slučaju kada je pravni temelj za prijenos založenih vrijednosnih papira pravni posao, iz priloženih isprava mora biti razvidno da se radi o stjecanju založenih vrijednosnih papira. 73 U postupku osiguranja, ako se za to steknu pretpostavke, vjerovnik (predlagatelj osiguranja) može svoju tražbinu osigurati tako da zahtijeva od suda donošenje neke od, u čl OZ-a taksativno navedenih, prethodnih mjera. Prethodne mjere su takva sredstva osiguranja čije je djelovanje vremenski ograničeno, pa je sud u rješenju kojim je određuje dužan odrediti i vrijeme na koje se mjera određuje (čl. 289/1. OZ-a). U slučaju da se protekom petnaestog dana od dana do kada je mjera određena ne ostvare uvjeti za ovrhu, postupak se obustavlja, a provedene radnje ukidaju (čl. 290/2. OZa). Vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (čl. 289/2. OZ-a). Prethodnim mjerama osiguravaju se tražbine koje nisu ovršive, odnosno koje nisu dospjele, ako su utvrđene imperfektnim ovršnim ispravama. Smatra se da se mogu odrediti na temelju pravomoćnih, ali i nepravomoćnih odluka, ali pod pretpostavkom da nisu ovršne TRIVA, S., BELAJEC, V., DIKA, M., Sudsko izvršno pravo, Zagreb, 1984., dalje: TRIVA, S., et al., Sudsko., str Koje su to isprave zakonodavac je taksativno odredio u čl OZ-a. U teoriji se ove isprave razlikuju prema tome može li se na temelju njih odrediti prethodna mjera tako da predlagatelj mora dokazati postojanje opasnosti da bi u neosiguranom slučaju ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano, ili to ne treba dokazivati, Tako se razlikuju apsolutne i relativne imperfektne ovršne isprave. Apsolutne su one uz čije se postojanje veže

13 JAVNI BILJEŽNIK biti riječ samo o osnivanju prisilnoga založnog prava na temelju prethodne mjere. Pravila osiguranja određuju da se osiguranje prethodnom mjerom određuje i provodi tako da ga sud odredi nekom od mjera osiguranja (radnji osiguranja) kojima se, ovisno o vrsti predmeta osiguranja, prije provodilo dobrovoljno sudsko osiguranje osnivanjem založnog prava (čl. 287/1/2. OZ-a). Riječ je o mjerama iz čl. 262/1/2.-12 OZ-a, koje više ne vrijede za dobrovoljna osiguranja. Vrijedi napomenuti da se i ovdje potvrđuje tvrdnja kako pravilo iz čl. 41/4. ZU-a, prema kojem se «od početka primjene ZU-a». «neće određivati i provoditi mjere osiguranja iz čl. 262/ OZ-a» «na stvarima i pravima koja se upisuju u ovaj Upisnik», treba razumjeti na način da ne vrijedi «za prava koja se osnivaju upisom u USJBO» u smislu konstitutivnosti upisa. To je jasno pogleda li se i čl. 16. ZU-a. U njemu se određuje da se založno pravo na predmetu ovrhe ili osiguranja stečeno ovrhom ili osiguranjem, a bez suglasnosti ovršenika ili protivnika osiguranja koje se prema odredbama ZU-a upisuje u Upisnik, smatra stečenim na način i u vrijeme utvrđeno odredbama OZ-a (čl. 16/1. OZ-a). Premda se tako osnovano založno može upisati i upisuje se u Upisnik pod pretpostavkom da to predloži ovrhovoditelj ili predlagatelj osiguranja, odnosno sud po službenoj dužnosti (čl. 16/4. ZU-a). No upisom se samo deklarira činjenica osnivanja i ostvaruju potpuniji publicitetni učinci erga omnes. Promotre li se mjere (radnje) osiguranja iz čl. 262/1/2.-12 OZ-a s motrišta zalaganja dionice, mogu doći u obzir sljedeće mjere: a) ovrha isprave o dionici i njezino povjeravanje na čuvanje i b) pljenidba nematerijaliziranih dionica u sustavu središnjeg depozitorija. Što, zapravo, implicira da se založno pravo osniva prema ovršnim pravilima o tomu kako se određuje i provodi ovrha na određenoj vrsti (obliku) dionice. Ovršna se pravila o ovrsi na dionicama koje glase na ime, kao i onima na donositelja, za koje je izdana isprava o dionicama analiziraju u 4. dijelu. Napominje se da je tako stečena prisilna založna prava moguće upisati u USJBO primjenom čl. 16/4. ZU-a. 74 Ovdje se analizira osnivanje prisilnih založnih prava na temelju prethodne mjere na nematerijaliziranim dionicama koje se vode u središnjem depozitoriju. Prema čl. 287/1/2. OZ-a kao prethodnu mjeru sud može odrediti neku od mjera osiguranja iz čl. 262/ OZ-a, a jedna od njih je i «pljenidba vrijednosnica koje se vode kod agencije» koja se primjenjuje u konkretnom. 75 Riječ je o pljenidbi nematepresumpcija postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja u slučaju da sud ne odredi prethodnu mjeru, onemogućiti ili znatno otežati osiguranje tražbine predlagatelja osiguranja, dok su relativne one uz čije se postojanje takva opasnost ne predmnijeva. V. TRIVA, S., et al., Sudsko., str. 377., RUŽDJAK, M., Prethodne i privremene mjere osiguranja potraživanja, Zaštita vjerovnika (zbornik radova), Zagreb, 1994., str Navedeno razlikovanje apsolutnih i relativnih učinaka imperfektnih ovršnih isprava noveliranjem st. 3., čl OZ-a Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2005., Narodne novine, br. 88/05, dobilo je novo značenje. Naime, apsolutna podobnost isprava, uz čije se postojanje veže predmnijeva postojanja opasnosti radi koje valja odrediti prethodnu mjeru, napuštena je po čl. 285/3. OZ-a, pa će sud i kad takve isprave postoje odbiti prijedlog za određivanje prethodne mjere, odnosno ukinuti određenu prethodnu mjeru i obustaviti postupak, ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da opasnost ne postoji ili da je prestala, dakle teret dokazivanja je na strani protivnika osiguranja. Ako protivnik osiguranja ne bi uspio, vrijedit će predmnijeva da opasnost postoji, ako je određivanje prethodne mjere zatraženo/određeno na temelju isprava određenih u čl. 285/1. OZ-a. V. MIHELČIĆ, G, Prisilno sudsko hipotekarno osiguranje tražbine, Zbornik PFR v. 28., br , str GAVELLA, et al. Stvarno II., str Ovršnopravno uređenje nije usklađeno s uređenjem iz ZTK-a. U tom rijaliziranih dionica u sustavu središnjeg depozitorija kod SKDD-a. 76 Ovrha na nematerijaliziranoj dionici (OZ: vrijednosnici) provodi se, prema čl. 198.b OZ-a, pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja. Sama pljenidba, u skladu s čl. 198.c OZ-a, na računima kod SKDD-a (OZ: agencije tj. SDA) obavlja se dostavom rješenja o ovrsi SKDD-u, uz odgovarajuću primjenu pravila iz čl. 196/ i st. 8. OZ-a. Pljenidbom, prema čl. 198.c/1. OZ-a, ovrhovoditelj stječe založno pravo na nematerijaliziranim dionicama. Ovo pravilo treba razumjeti na način da se prisilno založno pravo osniva dostavom rješenja o osiguranju prethodnom mjerom, ali kada i pod pretpostavkom da prethodna mjera bude «opravdana, odnosno kada se ispune pretpostavke za ovrhu». 77 Za provedbu pljenidbe potrebno je, a to proizlazi iz primjene pravila iz čl. 196/2. OZ-a, da SKDD istog dana kada mu je dostavljeno rješenje upiše da je dionica zaplijenjena te bez odgode izvijestiti sud o obavljenom upisu odnosno o razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti. Što znači da je potrebno: a) odrediti pljenidbu prethodnom mjerom, b) rješenje dostaviti SKDD-u, c) SKDD treba upisati pljenidbu, a prisilno založno pravo nastat će: d) opravdanjem mjere i stjecanjem pretpostavki za ovrhu s učincima ex tunc, od časa provedene pljenidbe. 78 Kako se prisilno založno pravo stječe pljenidbom, upis činjenice da je dionica zaplijenjena (kod SKDD-a) nema konstitutivne učinke za njegovo osnivanje (čak i kada nastupe pretpostavke za ovrhu). Upisom činjenice da je dionica zaplijenjena, a kada nastupe pretpostavke za ovrhu, publicira se postojanje prisilnoga založnog prava osnovanog pljenidbom, odnosno dostavom rješenja o zapljeni SKDD-u. Što se tiče samog upisa založnog prava, premda upis nije konstitutivan, provodi se jednako kao i upis dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkoga založnog prava. Upućuje se na ranije izlaganje i samo napominje, budući da se upis pravcu svakako v. čl ZTK (prijelazne i završne odredbe ZTK-a) u kojem se navodi da će se do donošenja propisa na temelju ZTK-a na odgovarajući način primjenjivati propisi doneseni na temelju ZTVP-a, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZTK-a, gdje sintagmu «propisi doneseni na temelju ZTVP» treba tumačiti uz prijeko potrebnu mjeru prilagodbe. 76 Za osnivanje nedobrovoljnih založnih prava važno je uočiti da se ne primjenjuju pravila o osnivanju založnog prava odgovarajućim upisom u Upisnik, kako ona iz ZU-a, tako niti ona iz ZTK-a. Tako i DIKA, M., op. cit., str. 835., DERENČINOVIĆ, M., op. cit., str Drukčije Gavella i Belaj. Prema Gavelli, nedobrovoljna založna prava (na temelju rješenja o osiguranju prethodnom mjerom i rješenja o ovrsi) na takvim subjektivnim imovinskim pravima koja su izjednačena s pokretninama osnivaju se ovrhom, a na onima izjednačenim s nekretninama, upisom. GAVELLA, et. al., Stvarno II., str i dalje. V. i BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str DIKA, M., op. cit., str Određene dvojbe, i zato ih ovdje treba spomenuti, mogu proizići iz već prije citiranih pravila čl i 184. Upute. Odnose se na pitanje pravnih temelja založnog prava i njihovih upisa (određenosti upisa). Prema čl. 183/2. Upute, između ostalog, u depozitoriju se obavljaju promjene pozicija koje se odnose na «upis ovrhe na vrijednosnim papirima i privremenih i prethodnih mjera». Dakle, nema nikakve dvojbe da se prethodne mjere, prema ovom članku, upisuju. Naprotiv, čl. 184/1. Upute, uređujući temelje upisa založnog prava, određuje da su «temelji za upis založnog prava u depozitorij: zakon (zakonsko založno pravo), pravni posao (založni ugovor sklopljen između založnog dužnika i založnog vjerovnika odnosno javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava - sporazum stranaka o osiguranju zasnivanjem založnog prava) te odgovarajuća odluka suda (rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava na vrijednosnim papirima)». Ovdje navedena «odgovarajuća odluka suda - rješenje o osiguranju zasnivanjem založnog prava» je rješenje o osiguranju (mjera osiguranja) kojim se osniva dobrovoljno sudsko založno pravo na temelju sporazuma stranaka. Može se zaključiti da se ne spominju prethodne mjere ni rješenje o ovrsi kao osnove za upis založnog prava (prisilnog). No ne bi trebalo ovo pravilo razumjeti tako da se nedobrovoljna založna prava na temelju navedenih odluka ne upisuju.

14 JAVNI BILJEŽNIK provodi na temelju ovršne isprave, kako se uvijek obavlja preknjižbom sa slobodne pozicije na neprenosivu založenu poziciju (čl. 191/4. Upute). Sama prethodna mjera, u skladu s čl Upute, upisuje se preknjižbom sa slobodne na blokiranu poziciju na računu vrijednosnih papira isti dan po primitku odluke koja je temelj za upis. Nakon preknjižbe na blokiranu poziciju nije dopušten nikakav upis na temelju naloga ovršenika ili protivnika osiguranja (čl Upute). To slijedi pravilo iz. čl Upute prema kojem nije dopušteno otuđenje založenih vrijednosnih papira zbog izvršene pljenidbe pod pretpostavkom da je zabrana otuđenja izrijekom navedena u ispravi koja je temelj za upis založnog prava. A to je u konkretnom slučaj, jer se rješenjem o prethodnoj mjeri ovršeniku zabranjuje raspolagati zaplijenjenim dionicama (čl. 196/6. OZ-a). 79 Za razliku od slučaja o kojem smo prije govorili kod javnobilježničkoga zaloga, ovdje ovo pravilo ima mjesto u nomenklaturi instituta jer se založno pravo osniva pljenidbom, nakon koje dužniku nije dopušteno raspolagati zaplijenjenom dionicom. 4. OVLAST NA NAMIRENJE VJEROVNIKA S NASLOVA ZALOŽNOG PRAVA NA DIONICI 4.1. Općenito Dospijećem tražbine osigurane založnim pravom započinje stadij namirenja i aktivira se vjerovnikova ovlast na namirenje. Naravno, pod pretpostavkom da dospjela založna tražbina nije namirena. Ako je, pak, dužnik namirio tražbinu ne će se aktivirati vjerovnikovo pravo na namirenje. Povrh toga, sukladno čl. 301/7. ZV-a, dužnik nije dužan ispuniti tražbinu ako mu vjerovnik ne dopustiti brisanje upisanoga založnog prava. Ovo je posebno važno kod založnog prava na nematerijaliziranoj dionici, imajući u vidu čl. 495/3. ZTK-a koji određuje da, neovisno o pravnom temelju na kojem prestaje, založno pravo prestaje tek u trenutku brisanja. 80 Tako, zapravo, prestaje i javnobiljež- 79 V. DIKA, M., op. cit., str. 605., DERENČINOVIĆ, M., op. cit., str Prema čl Upute, tzv. upis dobrovoljnog prestanka založnog prava, a to će biti kada dužnik uredno namiri tražbinu po dospijeću, provodi se temeljem: a) brisovnog očitovanja vjerovnika na kojem je valjano ovjeren potpis ili b) ovjerene izjave o odricanju od založnog prava. Upisuje se: a) izravnim upisom ili b) predbilježbom uz naknadnu potvrdu (čl. 196/1. Upute). Izravni upis prestanka založnog prava moguće je provesti: a) kao «redovni» i kao b) prestanak uz registraciju vrijednosnih papira s brokerom. U prvom se slučaju obavlja preknjižbom sa založene pozicije na slobodnu poziciju na računu vrijednosnih papira založnog dužnika (čl Upute). U drugom slučaju provodi se na temelju «uvjetovanogga» brisovnog očitovanja založnog vjerovnika (valjano ovjerenog). Riječ je o mehanizmu kojim se, zapravo, vrijednosni papir «oslobađa» tereta kako bi se omogućila njegova prodaja kao «neopterećenog» i ostvarene kupnje namirila založna tražbina prije dospijeća. Vjerovnik dopušta brisanje založnog prava, ali pod pretpostavkom da se vrijednosni papiri radi prijevremene otplate tražbine odmah registriraju s brokerom radi prodaje i namirenja tražbine. Uz brisovno očitovanje treba dostaviti ovjerenu izjavu založnog dužnika kojom potvrđuje zahtjev vjerovnika za registraciju vrijednosnih papira (čl Upute). U njoj se naznačuje: a) broker s kojim se vrijednosni papiri imaju registrirati, b) oznaka računa založnog dužnika te c) oznaka vrijednosnih papira i njihova količina. Broker može biti sam založni vjerovnik ili drugi broker kojeg je odredio založni vjerovnik u brisovnom očitovanju, a založni dužnik na to pristao (tada treba dostaviti i pisanu potvrdu brokera da je prihvatio nalog za prodaju vrijednosnih papira). Kada se brisanje založnog prava provodi predbilježbom uz naknadnu potvrdu predbilježbe prestanka založnog prava, provodi se, sukladno čl Upute, na temelju naloga za predbilježbu u kojem mora biti naznačeno: a) da se radi o predbilježbi prestanka založnog prava, b) poziv na broj tereta, c) podaci o računima vrijednosnih papira založnog dužnika i založnog vjerovnika i d) podaci o vrijednosnom papiru i količini vrijednosnih papira na kojoj prestaje založno pravo. Predbilježba prestanka tereta ne dokazuje se posebnim ispravama, već je dostatan samo uredan nalog založnog dužnika kao nalogodavatelja. Nakon što se provede predbilježba, vjerovnik je, po uputi SKDD-a, dužan u roku od deset dana potvrdi predbilježbu dostavom ničko založno pravo upisano u Upisnik SJBO, premda u tom smislu nema registarskih pravila. Kada dužnik po dospijeću ne namiri tražbinu, odnosno kada je nije spreman namiriti, vjerovnik je ovlašten namiriti se iz zaloga. Temeljno pravilo koje uređuje namirenje založnih vjerovnika je ono iz čl. 336/2. ZV-a. 81 Određuje da se namirenje založne tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje putem suda primjenom pravila o ovrsi na novčanim tražbinama, ako što drugo nije zakonom određeno (načelo oficioznosti). Drugo važno obilježje namirenja založnih vjerovnika je tradicionalna zabrana lex comissorie (čl. 307/4. ZV-a). Od tih pravila postoje iznimke, a riječ je o slučajevima kada je, pod određenim pretpostavkama, predviđena mogućnost izvansudskog namirenja založnih vjerovnika, pa čak i komisorno namirenje. Kada je riječ o dionicama, takvi su slučajevi predviđen pravilima ZV-a i posebnim pravilom iz ZTK-a za nematerijalizirane dionice. Prema pravilima iz čl. 337/1. i 2. ZV-a, vjerovnik je pravo na namirenje iz zaloga ovlašten ostvarivati izvansudskim putem: a) ako je predmet založnoga prava pravo koje se ne smatra nekretninom 82 i b) pod pretpostavkom da je založni dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio takvo namirenje. Pretpostavke se trebaju ispuniti kumulativno. Za sporazum o izvansudskom namirenju traži se pisana forma, a može se zaključiti pri osnivanju založnog prava ali i kasnije. U slučaju da se zaključi prilikom osnivanja založnog prava najčešće će biti riječ o klauzuli unutar založnog ugovora. Kasnije zaključen sporazum o izvansudskom namirenju također mora biti u pisanom obliku i to u onom u kojem je načinjen ugovor ili sporazum na temelju kojeg je osnovano založno pravo. Od pravila da je vjerovniku izvansudsko namirenje dopušteno samo pod pretpostavkom da se o takvom načinu namirenja sporazumio s dužnikom, predviđen je i izuzetak. U slučaju, naime, kada je založno pravo osnovano radi osiguranja tražbine iz trgovačkoga posla, vjerovnik je ovlašten namiriti se izvansudskim putem, uz pretpostavku da je riječ o zalogu koji se ne smatra nekretninom. Ipak, postoji mogućnost da dužnik takvo namirenje zabrani. Premda nije izrijekom određeno da zabrana mora biti u pisanoj formi, ne će doći u obzir drugačija forma. Zabrana mora biti izričita i određena u trenutku osnivanja založnog prava. Ne može se odrediti kasnije tj. nakon što je osnovano založno pravo. Osim ako vjerovnik sam ne bi isključio izvansudski način namirenja. Trebao bi to učiniti izrijekom i u pisanom obliku. U takvom slučaju vjerovnik se mora namiriti sudskim putem. 83 Osim pravila stvarnog prava i posebna pravila ZTK-a predviđaju izuzetak od obvezatnog namirenja založnih tražbina u sudskom ovršnom postupku. Prema čl. 495/2. ZTK-a, na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru uvijek ovjerenoga brisovnog očitovanja odnosno druge valjane isprave na temelju koje prestaje založno pravo. Ukoliko založni vjerovnik u ostavljenom roku dostavi prijeko potrebne isprave, potvrdom predbilježbe obavlja se upis prestanka založnog prava preknjižbom sa založene na slobodnu poziciju na računu vrijednosnih papira založnog dužnika. Ako založni vjerovnik u roku ne dostavi potrebne isprave, predbilježba prestaje vrijediti. S tim da je založni vjerovnik dužan je potvrditi prestanak založnog prava kada prestane tražbina osigurana založnim pravom. 81 V. o namirenju s obzirom na ono što je dobiveno: a) od prava, b) na ime ispunjenja prava, odnosno kao c) naknada za pravo u: GAVELLA, et al., Stvarno II., str Općenito još: BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str V. čl. čl. 304/3. i 4. ZV. 83 Postoje i slučajevi kada je vjerovnik ovlašten iz vrijednosti zaloga namiriti se izvansudskim putem na temelju zakona. GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413.

15 JAVNI BILJEŽNIK je dopušteno izvansudsko namirenje založne tražbine. Odgovor na pitanje hoće li se vjerovnik s naslova založnog prava na dionici namirivati sudskim ili izvansudskim putem u vezi je s više pretpostavki, pa osim navedenih valja imati u vidu i još neka pravila. Najprije, način namirenja (sudski ili izvansudski) ovisi o tome je li založnopravno osiguranje dobrovoljno ili nedobrovoljno. Samo je kod dobrovoljnih založnih prava moguće ostvariti pretpostavku koja se traži za izvansudsko namirenje - sporazum o izvansudskom namirenju u odgovarajućoj, zakonom predviđenoj formi, tj. izostanak zabrane takvog namirenja u trgovačkim poslovima. Takva mogućnost, de rerum natura, ne postoji kod nedobrovoljnih sudskih i zakonskih založnih prava. Međutim, moguće je i da se vjerovnik dobrovoljnoga založnog prava, premda ima takvu mogućnost, ne želi namiriti izvansudski. Tada se namiruje u sudskom postupku. Hodogram načina namirenja može ovisiti i o pravnom temelju na kojem je osnovano dobrovoljno založno pravo. Premda, načelno, kod dobrovoljnih založnih prava postoji mogućnost da dužnik dopusti vjerovniku izvansudsko namirenje, na prvi pogled izgleda da je takva ovlast rezervirana samo za vjerovnike dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava na materijaliziranoj dionici za koju je izdana isprava o dionici. Naime, javnobilježnička založna prava su registarska založna prava 84 i za namirenje vjerovnika tih založnih prava vrijedila bi pravila o namirenju hipotekarnih vjerovnika koja isključuju mogućnost izvansudskog namirenja. Stoga bi se vjerovnici ovih založnih prava mogli namiriti samo u sudskom ovršnom postupku. 85 To bi značilo da se založni vjerovnik ne može iz založene dionice namiriti izvansudski, čak i kada je u pitanju materijalizirana dionica za koju je izdana isprava o dionici, a stranke su stipulirale ovlast u korist založnog vjerovnika da se namiri izvansudskim putem. Je li baš tako? Najprije treba reći da nema razloga da se, slijedeći navedeno stajalište, optereti pravni položaj vjerovnika ove vrste zaloga. U prvom redu zato jer se predmetne dionice u založnom režimu tretiraju kao pokretnine (a iz pokretnina kao vrste zaloga, pod određenim pretpostavkama, dopušteno je izvansudsko namirenje). S druge strane, posebnim je pravilom za namirenje iz nematerijaliziranih dionica predviđeno izvansudsko namirenje. Ove su dionice u založnom režimu podvrgnute režimu nekretnine, i d nema posebnog pravila, iz te vrste založenih dionica vjerovnici bi se mogli namiriti samo sudskim putem. Ovo zahtijeva preispitati dogmatiku pravila o namirenju u skladu s načelom oficioznosti. Analiza općih pravila stvarnog prava o namirenju založnih vjerovnika, čija će primjena doći u obzir kod namirenja iz založene materijalizirane dionice, budući da nema posebnih pravila (ona postoje samo za namirenje iz nematerijalizirane dionice), može se zaključiti: - Neprijeporno, javnobilježničko založno pravo je registarsko založno pravo i time u domeni pravila iz čl. 304/1. i čl. 304/4. ZV-a. Pravilo iz čl. 304/1. ZV-a određuje da je dobrovoljno založno pravo, koje se na stvari osniva bez predaje stvari u posjed i koje ne ovlašćuje vjerovnika da 84 Na ovom tragu: GAVELLA, et al., Stvarno II., str i MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str i GAVELLA, et al., Stvarno II., str V. i BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str i 246. drži zalog u posjedu, hipoteka. Sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na materijaliziranim dionicama za koje je izdana isprava o dionici osniva se bez predaje u posjed i ne ovlašćuje na posjed. Utoliko je kompatibilno zahtjevu iz čl. 304/1. ZV-a. Međutim, pravilo iz čl. 304/1. ZV-a, govori o «stvarima» i hipotekama na njima. Hipoteku na pravima, zapravo, uređuje čl. 304/3. ZV-a koji određuje da je na pravima koja se mogu steći jedino upisom u javni upisnik moguće osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na način određen zakonom (registarsko založno pravo). Materijalizirane dionice za koje je izdana isprava o dionici nisu prava koja se stječu jedino upisom u javni upisnik. Tako se stječu samo nematerijalizirane dionice. No zato, jer tako određuju posebna pravila, javnobilježničko založno pravo osniva se na njima kao zalogu, kao registarsko založno pravo (hipoteka). Na hipoteku na stvarima koja se mogu steći jedino upisom u javni upisnik, prema čl. 304/4. ZV-a, 86 primjenjuju se posebne zakonske odredbe, a podredno odredbe ZV-a koje uređuju založno pravo na nekretninama, ako nisu suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi takve hipoteke. U konkretnom se radi o hipoteci posebne pravne naravi na pravima utjelovljenim u materijaliziranim dionicama za koje je izdana isprava o dionici. Njezina je posebnost rezultat činjenice što, iako osnovana kao registarsko založno pravo (u skladu s posebnim pravilima), ima za predmet zaloga materijaliziranu dionicu za koju je izdana isprava o dionici, a koja u založnom režimu figurira kao pokretnina. Pravila namirenja iz čl. 336/2. ZV-a određuju da namirenje provodi u sudskom ovršnom postupku osim ako, u skladu s čl. 337/1. ZV-a, založni vjerovnik ima u zalogu pravo koje se ne smatra nekretninom i dužnik mu je u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio izvansudsko namirenje. Založena materijalizirana dionica za koju je izdana isprava o dionici nije zalog nekretnine. Stoga treba zaključiti da se, ako je udovoljeno pretpostavkama za izvansudsko namirenje iz čl. 337/1. ZV-a (odnosno, ako dužnik nije zabranio takvo namirenje u trgovačkim stvarima), vjerovnici dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava na takvim dionicama mogu namiriti izvansudskim putem. 87 Dodatni argument za opravdanost ovog stajališta leži u tome što se izvansudski mogu namiriti založni vjerovnici iz nematerijaliziranih dionica (jer tako određuje posebno pravilo iz čl. 495/2. ZTK-a). Kada takvog pravila ne bi bilo, a kraj činjenice da su u založnom režimu prava utjelovljena u dionicama ovog oblika izjednačena s nekretninama, vjerovnici dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava (prema stvarnopravnim pravilima) mogli bi se namiriti samo u sudskom postupku. Pa, kada je već posebnim pravilom iz kogentnih pravila o sudskom namirenju «izvučen» zalog nematerijaliziranih dionica, tim bi prije takav način namirenja vrijedio u odnosu na namirenje iz založene materijalizirane dionice. Posebno pravilo kreira još jednu povlasticu u korist vjerovnika založnih prava na nematerijaliziranim dionicama. Ovi su vjerovnici, naime, ovlašteni namiriti se izvansudski ex lege i vjerovnik se o tomu ne treba sporazumjeti s dužni- 86 Miladin i Markovinović uočavaju da čl. 304/4. ZV-a, za razliku od 304/3. ZV-a koji govori o stvarima i pravima, govori o stvarima. MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str Tako i MILADIN, P., MARKOVINOVIĆ, H., op. cit., str. 116.

16 JAVNI BILJEŽNIK kom, niti mu dužnik treba dopustiti izvansudsko namirenje. 88 Što se tiče namirenja vjerovnika nedobrovoljnih sudskih založnih prava na dionici, oni se mogu namiriti samo sudskim putem u skladu s ovršnim pravilima koja uređuju namirenje iz pojedine vrste zaloga. Tako je čak i u slučaju kada se dionica u založnom režimu izjednačava s pokretninom (jer ne postoji mogućnost da dužnik dopusti, odnosno zabrani takvo namirenje). Izuzetak postoji i ovdje kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama s naslova višekratno spominjanog čl. 495/2. ZTK-a. Jednako pravilo vrijedi i za namirenje vjerovnika zakonskih založnih prava na dionicama. Nastavno će se namirenje vjerovnika promatrati ovisno o načinu namirenja prema istom ključu koji je upotrijebljen kod osnivanja založnog prava - prema kriteriju pravnog temelja založnog prava radi niza specifičnosti koje su već dijelom naznačene Izvansudsko namirenje Pravo na namirenje vjerovnika dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava Ti se vjerovnici iz prava utjelovljenog u dionici, u pravilu, namiruju izvansudski, a sudski samo: a) ako nisu ugovorili izvansudsko namirenje, odnosno b) ako im je dužnik zabranio takvo namirenje. Naravno, vjerovnik je uvijek ovlašten namiriti se sudskim putem, pa i kada se može namiriti izvansudski. Inverzija ne vrijedi pa založni vjerovnik, koji bi se umjesto sudskim putem namirio neovlašteno izvansudski, odgovara za štetu (čl. 337/7. ZV-a). Izvansudsko namirenje moguće je primjenom pravila stvarnog prava ili posebnog pravila iz čl. 495/2. ZTK-a. Koja će se pravila primijeniti, ovisi o vrsti i obliku dionice kao zaloga. Iz materijalizirane dionice za koju je izdana isprava o dionici namirenje se provodi prema pravilima stvarnog prava koja se ovdje promatraju. Ova pravila dopuštaju izvansudsko namirenje vjerovnika dobrovoljnoga ugovornoga založnog prava na materijaliziranoj dionici (koja glasi na ime, odnosno na donositelja i za koju je izdana isprava o dionici), kada postoje pretpostavke koje iz čl. 337/1. i 2. koje su već pojašnjene. Predviđena su sljedeća sredstva izvansudskog namirenja: 89 a) prodaja i unovčenje zaloga (na javnoj dražbi, čl. 337/3. ZV-a, po burzovnoj odnosno tržišnoj cijeni iz tzv. «slobodne ruke» (neposrednom pogodbom), ako zalog ima takvu cijenu, čl. 337/4. ZV-a, drugim načinom predviđenim pravnim poslom ili zakonom) te b) prijeboj iznosa založne tražbine s vrijednosti koristi (kamata ili povremenih davanja, čl. 337/5. ZV-a). Prodaja i unovčenje 90 u pravilu se provodi javnom draž- 88 U tom smislu i Stuhne (tumačeći raniji čl. 129/3. ZTVP). Ipak, autorica smatra kako je u svrhu izbjegavanja dvojbi korisno u ugovoru o zalogu jasno naznačiti ima li založni vjerovnik pravo na izvansudsko namirenje (no i odredba je bila nešto drugačije). STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str. 49. Sada čl. 495/2. ZTK-a izrijekom, u odnosu na raniju odredbu čl. 129/3. ZTVP-a, propisuje da je «na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru uvijek dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem», dok je prije stajalo da je «na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru dopušteno namirivanje zalogom osigurane tražbine izvansudskim putem». 89 V. detaljno i po uzoru na: GAVELLA, et al., Stvarno II., str V. VTS RH Pž-6067/07-3 od 27. svibnja prema kojoj:... Ugovor bom, s tim da nema posebnih pravila o tome kako se dražba provodi. Kako bi zalog prodao i unovčio na drugi način, dakle izvan javne dražbe, a to bi bilo neposrednom pogodbom, vjerovnik mora za to imati posebne ovlasti. One mogu biti ustanovljene: a) ugovorom (sporazumom) s dužnikom (dakle, pravnim poslom), 91 ili proizlaziti iz b) samog zakona. Što je slučaj: a) kada zalog ima burzovnu, odnosno tržišnu cijenu, pa ga je vjerovnik ovlašten za tu cijenu prodati iz slobodne ruke putem ovlaštene osobe (čl. 337/4. ZV-a), te b) kada je takvo namirenje, s obzirom na okolnosti, jedini mogući način ostvarenja prava na namirenje (čl. 337/3. ZV-a). Kad nije riječ o navedenim slučajevima, založni vjerovnik svoju tražbinu može namiriti samo prodajom i unovčenjem na javnoj dražbi jer u suprotnom odgovara za štetu zbog neovlaštenog načina, odnosno sredstva namirenja (čl. 337/7. ZV-a) Pravo na namirenje vjerovnika dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkog založnog prava Vjerovnici javnobilježničkih založnih prava na dionicama izvansudskim se putem namiruju: a) prodajom i unovčenjem materijaliziranih dionica za koje je izdana isprava o dionici u skladu sa stvarnopravnim pravilima i b) prodajom i unovčenjem nematerijaliziranih dionica koje se vode na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira u sustavu središnjeg depozitorija kod SKDD-a u skladu s čl. 495/2. ZTK-a. Posebnim pravilom iz čl. 495/2. ZTK-a samo je ustanovljena ovlast vjerovniku na izvansudsko namirenje. Međutim, nije predviđeno niti kojim sredstvom bi se to namirenje provodilo, a kamoli da postoje kakva detaljnija pravila. To je problem, imajući u vidu da se radi o regresnom založo prodaji dionica ne može se raskinuti, ako su u cijelosti plaćene. Iz obrazloženja: U slučaju da su između društva i zaposlenika društva zaključeni ugovor o prodaji i prijenosu dionica, kao i ugovor o zajmu zaposlenicima, radi otplate tih dionica, kod činjenice da je kupovnina isplaćena odjednom iz sredstava zajma, društvo ne može raskinuti ugovor o prodaji i prijenosu dionica jer je isti ispunjen u cijelosti, već samo može samo tražiti isplatu neplaćenog dijela zajma, neovisno od činjenice što su zajam vraćali zaposlenici umanjenjem dijela materijalnih troškova koji bi zaposlenicima pripao na ime prijevoza. Dostupno na: Pravo-drustava/P od-14.-lipnja-2007.g.-potvrdeno-odlukom-VTS-RH-Pz od-27.-svibnja g. 91 Vjerovnik bi zalog mogao prodati na drugi način, ako je založni dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno, izričito, u pisanom obliku dopustio namirenje prodajom i unovčenjem na drugi način, a ne javnom dražbom. Arg. 337/1. ZV. 92 ERAKOVIĆ, A., Založno pravo na pokretninama - posebnosti prema Zakonu o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str V. odluku VS RH Rev-1135/02 od 3. listopada prema kojoj: Nema povrata stvari ako vjerovnik neovlašteno proda zalog. Iz obrazloženja: Čl. 337/7. ZV-a uređeno je da vjerovnik, koji je neovlašteno ostvario svoje pravo na namirenje izvansudskim putem ili ga je ostvario na način na koji nije bio ovlašten, odgovara za štetu koja je bi odatle proizašla. Tužitelj u tužbi upravo i tvrdi da je tuženik ostvario svoje pravo na namirenje izvansudskim putem na način na koji nije bio ovlašten (suprotno ugovoru prodao dionice iako njihova vrijednost nije pala više od 30%), te stoga traži predaju 877 dionica Z. banke d.d., danih u zalog radi osiguranja tražbine tuženika. Dakle, s obzirom na citiranu odredbu čl. 377/7. ZV-a mogao je biti osnovan samo zahtjev za naknadu štete zbog takva namirenja vjerovnika izvansudskim putem na koje nije bio ovlašten. Šteta bi pak bila razlika između vrijednosti prodanih dionica i tražbine kojom su te dionice bile osigurane. Naknada štete ne može biti ni u kojem slučaju u vraćanju svih dionica danih u zalog bez da se vrati dug, odnosno odbije vrijednost duga tražbine tuženika od vrijednosti dionica. Inače, vraćanje založene stvari došlo bi u obzir da je prestala osigurana tražbina (čl ZV). Dostupno na: cid=3d24337d88ee&anonimizirano=3d&title=5a c88ba541462e75d 83CE6B9B4AED F7094D735C3C AD969D556FA

17 JAVNI BILJEŽNIK nom pravu, k tome na zalogu koji se u založnopravnom režimu smatra nekretninom. Primjena općih pravila stvarnog prava o izvansudskom namirenju založnih vjerovnika 94 implicirala bi da se vjerovnik može namiriti prodajom i unovčenjem na javnoj dražbi, tj. na burzi provedbom burzovne javne dražbe, ako založene nematerijalizirane dionice imaju burzovnu cijenu ili na drugi, zakonom dopušteni način, koji je u danim okolnostima jedino moguć, a izvan toga samo ako mu je dužnik to izrijekom dopustio. 95 Ta bi se pravila mogla tumačiti, pa bi to onda stranke mogle i stipulirati odgovarajućim klauzulama u sporazumu o javnobilježničkom založnopravnom osiguranju (kada je riječ o prodaji i unovčenju kao sredstvu namirenja), tako da se založni vjerovnik može namiriti izvansudski prodajom i unovčenjem: a) javnom dražbom ili burzovnom dražbom, u ovom slučaja putem ovlaštene osobe (brokera), odnosno b) neposrednom pogodbom isključivo putem ovlaštene osobe (brokera) i za burzovnu cijenu. Pritom, stalno treba imati u vidu da je riječ o izvansudskom namirenju registarskih založnih prava, kako u slučaju namirenja vjerovnika javnobilježničkoga založnog prava, upisanog u USJBO (na materijaliziranim dionicama za koje je izdana isprava o dionici), tako i u slučaju namirenja vjerovnika založnog prava, upisanog na računu nematerijaliziranih dionica središnjeg depozitorija SKDD-a. Registarska založna prava prestaju brisanjem iz odgovarajućeg upisnika (što USJBO izrijekom ne propisuje), 96 a propisuje čl. 495/3. ZTK koji određuje da založno pravo na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru prestaje tek brisanjem. Dakle, da bi založno pravo prestalo, treba biti izbrisano iz upisnika. 97 Brisanje založnog prava uređuju kogentna registarska pravila. Najčešće se, kako bi se dopustilo brisanje založnog prava, traži za to odgovarajuća registarska isprava. Iz toga slijedi da je izvansudsko namirenje prodajom i unovčenjem potrebno, između ostalog, provesti tako da se stjecatelju omogući: a) brisanje založnog prava, a u nekim slučajevima i b) upis stjecanja. Kako će se to ostvariti valja, u izostanku drugih pravila, vidjeti analizom pravila ZU-a i pravila iz Upute SKDD-a te utvrditi što je vjerovnik prilikom izvansudske prodaje i unovčenja dužan «najmanje» učiniti. Kako se provodi prestanak i brisanje založnog prava na nematerijaliziranim dionicama u slučaju izvansudskog namirenja, razrađuje čl Upute. Iz ove se odredbe mogu «pročitati» i neka pravila koja bi po svojoj naravi trebala biti zakonska. Posebno to vrijedi u odnosu na notifikaciju činjenice dospijeća tražbine i namjere založnog vjerovnika da se namiri izvansudskim putem na javnoj dražbi proda- 94 Tako i STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, et al., Zaštita., str STUHNE, Z., ibidem. 96 U ovom pravcu v. čl. 353/1. ZV-a u kojem se određuje da, pod pretpostavkom da nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomoćnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga. 97 V. Pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izdavanje brisovnog očitovanja i upisu oslobođenja od zaloga za dionice navedene u toč. 1. izreke jer u smislu odredbe čl ZV-a založno pravo prestaje po sili, kad prestane cijela njime osigurana tražbina, a tužitelj je kao dužnik podmirio tuženiku-vjerovniku sve obveze iz osnova kratkoročnih i dugoročnih kredita zbog kojih je založno pravo i bilo zasnovano. Međutim, kada je riječ o dionicama banaka koje se izdaju u dematerijaliziranom obliku to pravo prestaje u trenutku njegova brisanja, a što je upravo i predmetom pobijanog dijela tužbenog zahtjeva. VS RH, Revt 52/07-2 od 11. lipnja Dostupno na: sudskapraksa.vsrh.hr/supra/odlukatekst.asp?docid=3f25367c85e8&anonimi zirano=3d&title=5a c88ba544073e35c99d3699b4df28c jom i unovčenjem, kao pretpostavke namirenja. 98 Naime, čl Upute određuje se da u slučaju izvansudskog namirenja, SKDD upisuje prestanak založnog prava te upis slobodne pozicije na račun stjecatelja (kupca). Upis se provodi (pretpostavke su za upis) na temelju sljedećih isprava: a) izjave (vjerovnika) o dospijeću založne tražbine, b) izjave da je izvijestio založnog dužnika o prodaji i unovčenju (dokaz o izvršenoj notifikaciji) te c) kupoprodajnog ugovora. Što znači da je, premda se to ne predviđa zakonom, notifikacija pretpostavka izvansudskog namirenja prodajom i unovčenjem javnom dražbom. Traži se i kada prodaju obavlja ovlaštena osoba (dražbom ili neposrednom pogodbom). Povrh toga, čini se da vjerovnik treba dokazati kako je notifikacija doista učinjena. Ne bi bilo dovoljno da je takva obavijest samo upućena dužniku, odnosno da je dostava pokušana, potrebno je da je dostava izvršena dužniku. Stipulacija odredbe, naime, glasi «izjavu da je izvijestio dužnika», pa vjerovnik mora pružiti dokaz na okolnost da je obavijest o notifikaciji uistinu dostavljena. Ne traži se znanje dužnika o notifikaciji, dovoljno je da mu je urednom dostavom omogućeno da se o njoj izvijesti. Vjerovnik mora priložiti i kupoprodajni ugovor, a da bi ga uopće mogao zaključiti morao bi za to imati ovlast dužnika. Postoji i problem suglasnosti društva kada se ona traži za prijenos dionica. Svim bi tim zahtjevima moglo biti udovoljeno jedino pod pretpostavkom da su stranke u sporazumu o osnivanju javnobilježničkoga založnog prava unaprijed ugovorile navedeno. Sam kupoprodajni ugovor treba biti načinjen u odgovarajućem obliku. Pritom, najmanje treba imati u vidu čl. 165/2. i 3. Upute, 99 prema kojem u kupoprodajnom ugovoru: a) ugovorne strane moraju biti točno određene i nedvojbeno identificirane, jednako kao i b) predmet kupoprodaje (točna oznaka vrijednosnog papira, njihov broj i sl.), c) kupoprodajna cijena mora biti određena ili odrediva, (s tim da se smatra se da ona nije odrediva, ako je utvrđeno da će se utvrditi naknadno ili npr. posebnim ugovorom), te d) u slučaju kada je pretpostavka preknjižbe izjava prodavatelja o primitku kupoprodajne cijene, takva izjava mora biti dostavljena u izvorniku ili ovjerenoj preslici. Ugovor mora biti potpisan od svih ugovornih strana, dok potpis prodavatelja mora biti valjano ovjeren. Slučaj izvansudskog namirenja prodajom i unovčenjem nematerijaliziranih dionica koje imaju burzovnu tržišnu cijenu uređuje čl Upute i određuje da SKDD upisuje prestanak založnog prava i registrira slobodnu poziciju s brokerom kojemu je založni vjerovnik dao nalog za proda- 98 Prema slovenskom pravu, kako to predviđa čl. 47. Zakona o nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, Zakona o nematerializiranih vrednostnih papirjih, dalje: ZNVPS, Uradni list RS br. 2/07-pročišćeni tekst, 58/09 i 78/11, vjerovnik je ovlašten izvansudsko namirenje provesti pod pretpostavkom da je izvršena notifikacija dužniku (založnom dužniku, ako nije riječ o istoj osobi) o namjeri prodaje i unovčenje te da je prošlo osam dana od izvršene notifikacije. Zahtijeva se da je obavijest učinjena u odgovarajućem obliku (preporučenom pošiljkom), ali se ne traži i da je uredno dostavljena dužniku. Vjerovnik je dužan dokaz o tomu da je poduzeo notifikaciju zajedno s nalogom za prodaju i unovčenje dostaviti osobi ovlaštenoj za prodaju. Nakon što je prodaja i unovčenje izvršeno, u Središnjem registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira briše se upisano založno pravo po prijedlogu vjerovnika ili stjecatelja vrijednosnog papira. Brisanje upisanoga založnog prava može se izvršiti na temelju: a) izjave vjerovnika kojom dopušta brisanje založnog prava (u odgovarajućoj formi, mora biti ovjerena kod javnog bilježnika) ili b) sudske odluke koja može zamijeniti takvu izjavu vjerovnika (čl. 48. ZNVP-a). 99 Prema čl. 165/1. Upute prijenos vrijednosnih papira na temelju kupoprodajnog ugovora, obavlja se preknjižbom vrijednosnih papira sa slobodne pozicije koja je ubilježena na računu prednika (prodavatelja) na slobodnu poziciju koja je ubilježena na računu stjecatelja (kupca).

18 JAVNI BILJEŽNIK ju ili registraciju. I u ovom je slučaju vjerovnik dužan priloži isprave koje se predviđaju u čl Upute: a) izjavu o dospijeću založne tražbine, b) izjavu da je obavijestio založnog dužnika o prodaji založenih vrijednosnih papira (dokaz o izvršenoj notifikaciji) te c) kupoprodajni ugovor. Povrh toga treba priložiti dokaz da je brokeru dao nalog za prodaju ili broj zahtjeva za registraciju (čl Upute). Ostvarena kupovnina (zakonodavac kaže: ugovorena cijena), umanjena za troškove koje je broker imao, pripada vjerovniku. Nema posebnih pravila o hyperochi tj. kome pripada eventualna razlika koja preostane nakon namirenja založne tražbine. Vrijedi opće pravilo iz čl. 336/5 ZV-a prema kojem je vjerovnik preostalu razliku dužan vratiti dužniku. Također, ako založna tražbina ne bi bila u cijelosti namirena, vjerovnik se može namiriti iz preostale imovine svoj založnog dužnika (čl. 336/5. u vezi s 4. ZV-a). Drukčije negoli na računima središnjeg depozitorija, izvansudska prodaja i unovčenje odražava se na upise u USJBO. Primarno je to posljedice suštinske razlike između ovih evidencija. USJBO je, kako je više puta isticano i pojednostavljeno rečeno, samo evidencija tereta na pokretninama i pravima (ovdje materijaliziranih dionica za koje je izdana isprava o dionici), dok je račun nematerijaliziranih dionica središnjeg depozitorija upisnik iz kojeg je razvidno tko je imatelj dionice («vlasnik») 100 i kojim teretima je dionica podvrgnuta. Dakle, u USJBO-u će, u vezi s izvansudskim namirenjem, samo trebati izbrisati upisano založno pravo. Dok je u depozitoriju trebalo, nakon brisanja založnog prava, ostvariti odgovarajuće upise kojima se prenose nematerijalizirani vrijednosni papiri na temelju kupoprodaje. U ZU-u nema posebnih pravila u vezi s izvansudskim namirenjem. O primjeni stvarnopravnih pravila se govorilo. Treba uočiti da ovdje ne postoji dužnost notifikacije namjere namirenja prodajom i unovčenjem kakva se traži kod izvansudskog namirenja iz založenih nematerijaliziranih dionica. Dakle, notifikacija nije nužna, ali nije isključeno da je stranke ugovore u sporazumu o osnivanju javnobilježničkoga založnog prava. Založni vjerovnik koji ima javnobilježničko založno pravo na materijaliziranoj dionici za koju je izdana isprava o dionici registarski je vjerovnik, čiji je zalog osnovan bez predaje predmeta zaloga u posjed. Činjenica što u trenutku poduzimanja izvansudskog namirenja vjerovnik nema posjed zaloga ne bi trebala utjecati na namirenje. Moguće je pri osnivanju založnog prava stipulirati u sporazumu dužnost dužnika predati zalog u posjed vjerovniku po dospijeću tražbine, ako ne bude namirena. No vjerovnik, ovlašten na prodaju i unovčenje (za svoj račun i u ime ovršenika, jer nije «vlasnik») može na kupca prenijeti posredan posjed zaloga, ako dužnik odbije to dragovoljno učiniti. U tom bi slučaju sporazum o javnobilježničkom osiguranju, koji bi sadržavao ovršnu klauzulu za predaju u posjed, bio ovršna isprava na temelju koje bi kupac mogao tražiti ovrhu radi ostvarenja tražbine na predaju ili isporuku pokretnina. Kako se založno pravo briše iz USJBO-a određuje čl. 36/1. ZU-a. Prema njemu, brisanje upisa određenog na prijedlog stranke (a takav je upis javnobilježničkoga založnog prava) određuje se na temelju: a) prijedloga stranaka ili jedne od njih uz suglasnost druge, b) javne ili javno ovjerovljene isprave koja sadrži izjavu vjerovnika kako je suglasan da se na temelju te isprave može neposredno zatražiti brisanje, c) takve isprave kojom se dokazuje da 100 Za kritiku vlasničkopravne koncepcije, BARBIĆ, Dionica, str su ispunjeni uvjeti za brisanje upisa u skladu sa sadržajem isprave na temelju koje je upis proveden, te d) na temelju pravomoćne odluke suda kojom je naloženo brisanje. Prema registarskim pravilima ZU-a brisanje upisa, određenog u povodu prijedloga stranke, može tražiti i treći koji ima pravni interes (dakle, stjecatelj). No kad stranke nisu s tim suglasne, brisanje se može ishoditi samo na temelju pravomoćne presude, osim ako postojanje uvjeta za brisanje upisa ne dokaže na način predviđen ispravom na temelju koje je upis proveden (čl. 36/4. ZU-a). Kojim od navedenih instrumenata će se poslužiti kupac (ili stranke) kako bi se iz USJBO-a izbrisalo založno prava je questio facti, no zajedničko je svima i potrebno u svakom slučaju da taj instrument (sredstvo) ima značenje registarske isprave podobne njome ostvariti željene pravne učinke u pravcu brisanja založnog prava (usp. s čl. 23. i čl. 24. ZU-a). To će pretpostaviti dužnost vjerovnika da kupcu (stjecatelju) zaloga omogući da nakon provedenoga izvansudskog namirenja ishodi brisanje toga, sada namirenoga, založnog prava iz USJBO-a. 101 S druge strane, treba voditi računa da se na temelju kupoprodajnog ugovora koji je vjerovnik zaključio sa stjecateljem prilikom izvansudskog namirenja, kupac mora moći deklarirati kao imatelj dionica, odnosno barem moći prema vani dokazivati činjenicu kupoprodaje, pa se i kao dioničar upisati u knjigu dionica (registar) društva. Zato, pri zaključenju ugovora najmanje treba imati u vidu čl. 226/3. ZTD-a koji za slučaj prijenosa dionica određuje da se brisanje prijašnjeg dioničara i upis novoga provodi u registru na temelju zahtjeva, uz koji treba pridonijeti dokaz o tome da je dionica prenesena Sudsko namirenje Pravo na namirenje vjerovnika nužnih založnih prava U sudskim postupcima, primjenom odgovarajućih ovršnih pravila s obzirom na vrstu i oblik založene dionice, namiruju se svi oni vjerovnici koji nisu ovlašteni namiriti se izvansudskim putem. Izvansudsko namirenje, o kojem je dosada bilo riječi, iznimka je a ne pravilo, u odnosu na namirenje založnih vjerovnika Posebno o nekim pretpostavkama za ovršno namirenje 101 Namirenje se može provesti i putem javnog bilježnika. Iz obrazloženja VS RH, Revt-168/02-2 od 23. rujna 1998.: Prodaja dionica izvršena je u skladu s odredbom čl st. 2. ZV-a i odredbom čl. 197/3. Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 57/96 i 29/99. Odredbom pak čl. 337/2. ZV-a, koja je bila na snazi u vrijeme kada je izvršena prodaja dionica na javnoj dražbi putem javnog bilježnika (18. srpnja 1997.) propisano je, da ako je pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje tražbine ili trgovačkog posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo namirivanje izričito isključio u trenutku osnivanja zaloga. A prema odredbi čl. 197/3. OZ-a, koja regulira pitanje prodaje dionica u ovršnom postupku, radi namirenja ovrhovoditelja, propisano je da se procjena, utvrđivanje prodajne cijene i prodaja dionice te namirenje ovrhovoditelja obavljaju uz odgovarajuću primjenu odredaba Ovršnog zakona o ovrsi na pokretninama. Dostupno na: nonimizirano=3d&title=5a c 102 Kreditne, odnosno financijske institucije koje skrbe o dionicama dužne su uz naknadu za to potrebnih troškova dati društvu sve potrebne podatke za vođenje registra dionica (čl. 226/3. ZTD-a).

19 JAVNI BILJEŽNIK Založni je vjerovnik ovlašten neposredno zahtijevati ovrhu i namirenje, kada se ostvare pretpostavke koje za određivanje i provedbu ovrhe traže pravila ovršnog prava. Jedna od ključnih pretpostavki je postojanje ovršne isprave koja mora biti ovršna, 103 što znači da je tražbina koja je u njoj utvrđena dospjela i ovršiva te podobna za ovrhu (javnobilježnički sporazum o osnivanju založnog prava opskrbljen klauzulom ovršnosti takva je isprava). Međutim, ne raspolažu svi založni vjerovnici takvim ispravama, već samo oni u čiju je korist osnovano založno pravo na pravnom temelju koji ima značenje ovršnog naslova. O tomu o kojoj se podvrsti založnog prava radi ovisi to: a) što je vjerovnik dužan poduzeti kako bi se namirio iz vrijednosti zaloga te b) primjenjuju li se prilikom prisilnog namirenja pravila o ograničenju i izuzeću od ovrhe. Na najširoj razini može se govoriti o dvije ključne točke koje dovode do različitog položaja vjerovnika prilikom namirenja. Vjerovnicima dobrovoljnih založnih prava osiguran je povoljniji položaj pri namirenju od onoga što ga imaju vjerovnici nužnih založnih prava. Naime, kod namirenja vjerovnika ovih založnih prava dužnik se ne može pozivati na pravila o izuzeću i ograničenju ovrhe, što kod nužnih može. 104 U postupcima namirenja vjerovnika dobrovoljnih založnih prava 105 dužnik se može pozivati samo na pravila o isključenju ovrhe na pojedinom predmetu ovrhe, dok se u postupcima namirenja prisilnih založnih prava može, osim na pravila o isključenju od ovrhe, pozivati i na pravila o ograničenju i izuzeću od ovrhe. 106 Sama dobrovoljna založna prava raslojavaju se s obzirom na to ima li njihov pravni temelj značenje ovršnog naslova ili ne. Vjerovnici koji imaju takav pravni temelj koji ovlašćuje neposredno zahtijevati ovrhu, a to su vjerovnici dobrovoljnih sudskih i javnobilježničkih založnih prava, brže se i lakše namiruju. Činjenica što vjerovnici dobrovoljnih ugovornih založnih prava nemaju ovršni naslov traži od njih da u svrhu ovršnog namirenja prethodno provedu parnični postupak kako bi pribavili ovršnu ispravu potrebnu za određivanje i provedbu ovrhe. Parnični postupak se pokreće tužbom protiv založnog, odnosno osobnog dužnika, kojom se od suda zahtijeva donošenje odluke kojom će naložiti dužniku: a) da trpi namirenje tražbine (čiji se opseg i visina utvrđuju prema stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave) 107 iz vrijed- 103 V. za ovršnost u: DIKA, M., op. cit., str , v. za ovršnost ovršnih isprava: čl OZ-a, odnosno čl OZ/ Prema sadašnjem uređenju do primjene ovih pravila ne će doći u slučajevima kada je vjerovnik, na stvari koja je po zakonu izuzeta od ovrhe odnosno u odnosu na koju je ovrha ograničena, na temelju pravnog posla, stekao založno pravo radi osiguranja tražbine radi čijeg se prisilnog namirenja vodi postupak. Odnosno, kada je dužnik stvar stekao od vjerovnika koji u postupku traži namirenje tražbine nastale u vezi s tim sjecanjem (čl. 72. OZ-a). U navedenim slučajevima primjenjuju se samo pravila o isključenju od ovrhe iz čl. 4/4. i čl. 6. OZ-a, prema kojima predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa i stvari za koje je to posebnim zakonom određeno te objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani. Može li neka stvar biti predmet ovrhe ocjenjuje se prema okolnostima koje su postojale u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga (čl. 4/7. OZ-a). O sposobnosti stvari biti predmet ovrhe i razlozima za ograničenje, izuzeće i isključenje od ovrhe, v. DIKA, M., op. cit., str Ovo vrijedi za namirenje vjerovnika dobrovoljnih založnih prava na subjektivnim imovinskim pravima neovisno o tomu je li riječ o pravima koja su izjednačena s pokretninama ili s nekretninama, kao i vjerovnika dobrovoljnih sudskih (javnobilježničkih) založnih prava na temelju sporazuma stranaka na tim pravima. 106 GAVELLA, et al., Stvarno II., str. 413., bilješka V. praksu u: JELČIĆ, O., Ostvarenje prava na namirenje tražbine osigurane hipotekom i fiducijarnim vlasništvom na nekretnini, Pravo u gospodarstvu, nosti zaloga, 108 odnosno b) da namiri tražbinu (čl. 338/1. ZV-a). Hipotekarnim vjerovnicima u ovom slučaju stoje na raspolaganju dva sredstva stvarnoga i zemljišnoknjižnog prava koja, s jedne strane omogućuju publiciranje činjenice dospjelosti hipotekarne tražbine, a s druge omogućuju da se pravni učinci te činjenice protegnu na svakodobnog vlasnika. Nema razloga da se ovi instrumenti ne primijene i u slučaju hipoteke na pravima utjelovljenim u nematerijaliziranim dionicama. 109 Nakon što je pokrenuo postupak u svrhu publiciranja činjenice da je tražbina dospjela, vjerovnik je ovlašten zatražiti zabilježbu otkaza koji je dao dužniku pod pretpostavkom da ga je dao u obliku javne isprave (čl. 338/2. ZVa). Osim zabilježbe otkaza, u svrhu zaštite svog prava na namirenje, vjerovnik koji je podnio hipotekarnu tužbu ima na raspolaganju i zabilježbu te tužbe. Učinci obje zabilježbe su da će se ovrha moći provesti protiv svagdašnjeg vlasnika zaloga (čl. 338/2. ZV-a). 110 U postupku dužnik može isticati: a) prigovore koji se odnose na pravni posao (dospjelost i postojanje tražbine, prestanak tražbine i sl.) i b) prigovore vezane uz samo založno pravo (nevaljalost upisa i sl.). Kada je riječ o osobnom dužniku i prigovore koje ima iz osobnog odnosa s vjerovnikom (odricanje od duga, prigovor prijeboja i sl.). 111 Izbor ovršnih pravila, kako je rečeno, ovisi o tomu je li riječ o ovrsi: a) tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru kada se primjenjuje čl OZ-a te, na odgovarajući način, pravila o ovrsi na novčanim tražbinama iz čl OZ-a, ili b) na vrijednosnim papirima koji su ubilježeni na računima kod SKDD-a (u OZ-u: SDA) iz čl. 198.a-f OZ-a Ovrha tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru Postupak ovrhe pokreće ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu (koji mora udovoljiti pretpostavkama za određivanje i provedbu ovrhe) stvarno i mjesno nadležnom sudu. 113 Pravila OZ-a slijede staru, anakronu arhitektoniku i nisu usklađena s pravilima ZTD-a i ZTK-a. Diskrepancija je dijelom uzrokovana činjenicom što su navedeni zakoni lex posteriori (barem ZTK-a). Posebno je to očito u odnosu na vrstu i oblik dionica kao predmet ovrhe. ZTK-a, kako je više puta kazano, određuje da se dionice mogu izdati kao dionice na ime i to ili tako da se izda isprava o dionicama ili da se izdaju u dematerijaliziranom obliku na računu središnjeg depozitorija. Samo u takvim slučajevima 2005., br. 3.,, str Smatra se da je takvom dužniku dopušteno «kao procesna facultas alternativa» ponuditi «oslobađanje obveze trpljenja da se vjerovnik namiri iz zaloga, ako isplati određeni iznos, jer tako postavljen zahtjev ima značenje građanskopravne ponude, a ne tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje sud.», JELČIĆ, O., op. cit., str Tako i Stuhne. STUHNE, Z., op. cit., u: BARETIĆ, M., et. al., Zaštita. str V. JOSIPOVIĆ, T., Založno pravo na nekretnini, u: BELAJ, et al., Zaštita., str V. u ovom pravcu čl. 18/2. ZM koji određuje da u slučaju kad indosament sadrži napomenu vrijednost za osiguranje ili za zalog ili ma kakvu drugu napomenu pod kojom se razumijeva zalaganje (čl. 18/1. ZM) mjenični obveznici ne mogu istaći protiv imatelja mjenice prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa indosantom, osim ako je imatelj, stječući mjenicu, svjesno postupio na štetu dužnika. 112 Posebna pravila o ovrsi na dionici za koju nije izdana isprava o dionici sadrže čl OZ-a. 113 V. DIKA, M., op. cit., str GAVELLA, et al., Stvarno II., str

20 JAVNI BILJEŽNIK dionica je vrijednosni papir. Prema ovršnim pravilima založni vjerovnik namiruje se pljenidbom i prijenosom tražbine. 114 S tim da i u odnosu na pljenidbu i u odnosu na prijenos tražbine postoje određene posebnosti u odnosu na opća pravila o ovrsi na novčanim tražbinama. Načine na koje se plijeni tražbina ovršna pravila razlikuju ovisno o tomu je li riječ o: a) tražbini zasnovanoj na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za čije je namirenje potreban taj papir (čl. 153/1. OZ-a), b) tražbini zasnovanoj na dionici za koju nije izdana isprava o dionici ili c) tražbini zasnovanoj na dionici koja glasi na ime za koju je izdana ta isprava (čl. 153/3. OZ-a). Dionice za koje nisu izdane isprave o dionicama ne bi trebale imati svojstvo vrijednosnog papira. Tako se ne bi mogla provesti ni ovrha tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru. Ostavljajući po strani ovršna pravila o ovrsi na dionici za koju nije izdana isprava o dionici, treba vidjeti pravila o načinu na koji se provodi pljenidba i učincima provedbe pljenidbe. Prema pravilu iz čl. 153/1. i 2. OZ-a pljenidbu novčane tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje inače potreban taj papir provodi sudski ovršitelj oduzimanjem papira od ovršenika i njegovom predajom sudu odnosno javnom bilježniku. Pljenidba je obavljena oduzimanjem papira od ovršenika. S tim da pravne radnje potrebne za očuvanje ili ostvarenje prava iz papira obavlja u ovršenikovo ime sudski ovršitelj na temelju zaključka suda. Postoji i posebno pravilo iz čl. 153/3. OZ-a prema kojem se pljenidba novčane tražbine zasnovane na dionici koja glasi na ime za koju je izdana isprava o dionici obavlja dostavom rješenja o pljenidbi dioničkom društvu. U tom se slučaju primjenjuju pravila o učinku pljenidbe iz čl OZ-a. On određuje da je pljenidba provedena danom dostave rješenja o ovrsi dioničkom društvu (arg. čl. 152/2. OZ-a), a ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (arg. čl. 152/3. OZ-a). Riječ je o prisilnom založnom pravu na temelju rješenja o ovrsi. 115 Ako je pljenidba već provedena, npr. temeljem rješenja o osiguranju prethodnom mjerom ne bi trebalo ponovo provoditi pljenidbu. 116 Pljenidbu dionica na donositelja za koje je izdana isprava o dionici provodi sudski ovršitelj oduzimanjem papira od ovršenika (čime je pljenidba obavljena) i predajom sudu ili javnom bilježniku. Prijenos tražbine zasnovane na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojega je radi ostvarenja inače potrebno podnijeti, proveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prijenosu i papir s tom izjavom preda ovrhovoditelju (čl. 162/2. OZ-a). Posebnosti koje se odnose na prijenos proizlaze iz primjene posebnih pravila koja vrijede za prijenos nedjeljivih tražbina (čl OZ-a). Kada je riječ o tražbinama koje su zasnovane na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom, odnosno za čije je ostvarenje potrebno podnošenje toga papira (ili koje se iz drugih razloga ne mogu dijeliti), prijenos takvih tražbina može se izvršiti samo u punom iznosu. Ovršna pravila, pri tomu, uređuju slučaj konkurencije više vjerovnika (ovrhovoditelja) koji su podnijeli prijedloge za prijenos i postoje dva rješenja. Ako vjerovnici prijedloge za prijenos nisu podnijeli isti dan, vrijedi načelo prvi u vremenu, jači u pravu pa će tražbina biti prenesena na vjerovnika koji je prvi podnio prijedlog. Međutim, ako je više vjerovnika podnijelo prijedlog istoga dana, tražbina će se prenijeti na onog vjerovnika čija je tražbina najveća. Ovo je posve iznimno pravilo, koje različito od pravila stvarnoga i registarskog prava o prvenstvenom redu, pa čak i takvih ovršnih pravila iz čl OZ-a, 117 rješava pitanje konkurencije vjerovnika Ovrha na vrijednosnim papirima koji su ubilježeni na računima kod SKDD-a U postupku koji se provodi zapljenom, prijenosom i prodajom namiruju se založni vjerovnici iz nematerijaliziranih dionica koje se vode na računima kod SKDD-a. 118 Ovršno namirenje provodi se pljenidbom, procjenom i prodajom dionica te namirenjem vjerovnika. Pljenidba se provodi dostavom rješenja o ovrsi SKDD-u koji je dužan zabilježiti da je dionica zaplijenjena. Nakon dostave rješenja i zabilježbe zapljene nisu dopuštene daljnje raspoložbe ovršenika. O svakoj promjeni glede zaplijenjenih dionica SKDD je dužan odmah izvijestiti sud, jer u suprotnom odgovara za štetu. Odgovornost za štetu uređena je jednako kao i odgovornost dioničkoga, odnosno trgovačkog društva (članova uprave i drugih odgovornih osoba) kod ovrhe na dionici za koju nije izdana isprava o dionici odnosno udjelu ili poslovnom udjelu. 119 Sud će, kada određuje ovršno namirenje odrediti i ovlaštenu osobu kojoj će se povjeriti procjena i prodaja zaplijenjenih dionica. Ovlaštena osoba prodaju obavlja u svoje ime, a za račun vlasnika dionica (osobe koja je kao vlasnik upisana na računima kod SKDD-a, odnosno u skrbničkoj knjizi ovlaštenog društva). U slučaju prodaje dionica na temelju rješenja o ovrsi SKDD je dužan postupati kao da je prodaja obavljena na temelju naloga vlasnika. Na ovrhu na dionicama računima kod SKDD na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o ovrsi na pokretninama. 114 BELAJ, V., op. cit., u: BELAJ, et al., Zaštita., str Smatra se da opseg ovlaštenja koje ovo založno pravo daje hirografernom vjerovniku ne korespondira sa sadržajem založnog prava koje se u korist založnog vjerovnika osniva izvan ovrhe (dakle ranije) i u skladu sa stvarnopravnim pravilima. V. detaljno: MARKOVINOVIĆ, H., Ovrha na novčanoj tražbini, Zbornik Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, 2006., vol. 56., poseban broj, op. cit., str Tako Dika kod ovrhe na dionici za koju nije izdana isprava o dionici. DIKA, M., op. cit., str Dika smatra da pljenidbu ne bi trebalo odrediti i provoditi niti u slučaju kada se ovrha traži na dionicama na kojima je ovrhovoditelj prethodno pljenidbom stekao založno pravo u postupku sudskoga ili javnobilježničkoga dobrovoljnoga osiguranja. DIKA, ibidem. Čini se da bi sada, s obzirom na registarska pravila, u potonjem, ipak, trebalo odrediti i provesti pljenidbu. 117 Prema čl. 156/1. OZ-a prvenstveni red založnih prava više ovrhovoditelja određuje se prema danu primitka ovršnoga prijedloga. S tim da, ako su prijedlozi više ovrhovoditelja primljeni istoga dana, založna prava imaju isti prednosni red, a tražbine se namiruju razmjerno (čl. 156/3. i 4. OZ-a), ako se ne mogu namiriti u cijelosti. Međutim, ako provedbom ovrhe prestaju založna i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, prvenstveni red namirenja tih prava određuje se prema propisima koji uređuju prvenstveni reda tih prava izvan ovršnoga postupka (čl. 156/5. OZ-a). 118 V. detaljno: DIKA, M., op. cit., str Pljenidbom hirograferni vjerovnik stječe založno pravo na vrijednosnicama za koje je potrebno da u rješenju o ovrsi budu određene po količini, vrsti ili rodu ako je riječ o nematerijaliziranim dionicama, odnosno naznačene oznakom pod kojom se vode kod SKDD-a.

21 JAVNI BILJEŽNIK ZAKLJUČAK U radu se, u prvome redu, analiziralo namirenje vjerovnika založnog prava na dionici. No pokazalo se da je prethodno trebalo promatrati osnivanje založnog prava na ovom, po svemu specifičnom, predmetu založnog prava. Zahtijevali su to razlozi koji se tiču vrste i oblika dionice kao predmeta zaloga, ali i pravni temelji samoga založnog prava, odnosno diskurs između dobrovoljnih i nužnih založnih prava. To zato što se ovisno o vrsti i obliku dionice i tome je li riječ o osnivanju dobrovoljnih i nužnih založnih prava razlikuju načini osnivanja založnih prava. S tim u vezi je i odgovor na pitanje kada je založno pravo osnovano i od kada proizvodi pravne učinke. Sve je to važno za namirenje vjerovnika, posebice za ovlast vjerovnika da se namiri izvansudskim putem odgovarajućim sredstvom namirenja. Interakcija vrste i oblika dionice kao zaloga toliko je snažna u odnosu na osnivanje i namirenje založnih prava da ih je potpuno nemoguće izolirano promatrati. Vrlo je značajno što dionice koje nisu izdane u odgovarajućem obliku, a jesu izdane u takvom obliku: dionice za koje je izdana isprava o dionici (materijalizirana dionica) i one koje se vode na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira središnjeg depozitoraja, nemaju svojstvo vrijednosnog papira i sigurnost koju to svojstvo postiže u pravnom prometu, odnosno založnopravnom režimu. Dionica za koju nije izdana isprava o dionici, neovisno je li riječ o dionici u materijaliziranom obliku ili onoj nematerijaliziranoj koja se vodi u elektroničkom zapisu knjige dionica kod društva ili osobe koju je društvo na to ovlastilo nije vrijednosni papir, ne može se zalagati po pravilima o zalogu tih papira, a posebno je problematično i to što upisnik u koji se upisuju takve dionice, kada su nematerijalizirane - knjige dionica nemaju značenje javnog upisnika. U radu se akcentiralo osnivanje i namirenje vjerovnika dobrovoljnoga sudskoga i javnobilježničkoga založnog prava. To zbog toga što su ova založna prava, poglavito javnobilježničko, u praksi gotovo istisnula tzv. obična dobrovoljna založna prava. To nije slučajno kada se ima u vidu brojne prednosti koje ova založna prava osiguravaju vjerovniku. S druge strane, sporazum koji predstavlja pravni temelj ovih prava stranke mogu, poštujući kogentna pravila, u bitnom uobličiti u skladu sa zahtjevima koji proizlazi iz činjenice zaloga dionica kao predmeta zaloga. A to uopće ne bi mogle izvan sporazuma. Istraživanje je pokazalo da se dobrovoljna sudska i javnobilježnička založna prava na dionicama kao predmetima zaloga osnivaju upisom u odgovarajući upisnik, primarno u USJBO, ali zbog toga što tako određuju posebna pravila, kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama i na računima središnjeg depozitorija SKDD-a. Upisi su u oba slučaja konstitutivni i osiguravaju založnom vjerovniku prvenstveni red koji će biti važan kada bude riječ o pravu na namirenje. Navedeno dovodi ova prava u krug registarskih založnih prava-hipoteka, koja su klasična, kada je riječ o hipoteci na nematerijaliziranim dionicama. Specifična su ona na materijaliziranim dionicama za koje je izdana isprava o dionici, jer te hipoteke posjeduju atipičnu pravnu narav koja svoju platformu ostvaruje kroz dvije premise: a) da je riječ o registarskom založnom pravu koje se osniva upisom u USJBO, te b) da je predmet založnog prava vrijednosni papir i pravo u njemu utjelovljeno koje po svemu figurira kao pokretnina. To će za posljedicu imati poseban režim namirenja vjerovnika. Premda se na prvi pogled čini da pravila o prvenstvenom redu založnih prava, kada je riječ o nematerijaliziranim dionicama nemaju ono značenje koje se uz ta pravila obično veže, iz jednostavnog razloga što posebna pravila ZTK-a zabranjuju jednom založenu dionicu ponovo založiti, pokazalo se da to nije posve jednoznačno. Pitanje konkurencije založnopravnih osiguranja, pa i na nematerijaliziranim dionicama, moguće je kada je riječ o dobrovoljnim i nedobrovoljnim založnim pravima. U teoriji se, naime, smatra da to što je zabranjeno zalaganje već založene dionice, isključuje daljnju mogućnost samo dobrovoljnog zalaganja. Slijedom toga, dopušteno je osnivanje nedobrovoljnih založnih prava temeljem prethodne mjere i rješenja o ovrsi. Konkurencija takvih nedobrovoljnih založnih prava posebno je problematična, kada se zna da se prethodnom mjerom, tj. pljenidbom i upisom zapljene prisilno založno pravo osniva pod pretpostavkom da se steknu uvjeti za ovrhu. Dakle, uz naknadno opravdanje, s tim da pravi učinci opravdanja osnažuju provedenu pljenidbu u času kada je dostavom rješenja o prethodnoj mjeri, odnosno upisom zapljene (njezinom deklaracijom) provedena. Ako bi u odnosu na isti zalog bila određena ovrha, odnosno u slučaju da bi ovrha bila određena dok prethodna mjera još nije opravdana, a budući da ovrhom tj. pljenidbom i njezinim upisom ovrhovoditelj stječe prisilno založno pravo, takvo bi pravo bilo stečeno s kasnijim prvenstvenim redom od prava stečenog prethodnom mjerom, jasno pod pretpostavkom da su se stekli uvjeti za ovrhu i prethodna mjera bude opravdana. Posebno je zanimanje posvećeno analizi izvansudskog namirenja kao načinu namirenja kojim se može osigurati učinkovito i brzo namirenje vjerovnika što je njegov interes, a s druge strane osigurati da namirenje ne bude takvo da ugrozi interese dužnika i drugih ovlaštenika na predmetu osiguranja. Prva referentna točka je to što je izvansudsko namirenje uređeno kao iznimka od sudskog namirenja založnih vjerovnika. Traže se određene pretpostavke: a) sporazum s dužnikom, odnosno b) da ga dužnik nije isključio prilikom osnivanja založnog prava (trgovački poslovi). Ova ovlast na razini iznimke predviđena je stvarnopravnim pravilima koja se pokazuju podnormiranima. Iznimka postoji u odnosu na namirenje založnih vjerovnika iz nematerijaliziranih dionica kao zaloga kada se predviđa izvansudsko namirenje, ali osim načina namirenja posebna pravila ne uređuje ništa dalje. Čime se ponovo pitanje izvansudskog namirenja vraća u sferu stvarnopravnih pravila. Dovodeći u korelaciju pravila ZTD-a, ZTK-a, ZU-a i, naravno ZV-a, te imajući u vidu Uputu SKDD-a, mogle bi stranke željene učinke stipulirati odgovarajućim klauzulama u, samom javnobilježničkom sporazumu o osnivanju založnog prava. Došle bi u obzir ovršne klauzule o a) namirenju izvansudskim putem kao načinu namirenja, tamo gdje nije predviđeno prisilnim propisima, ali nije niti zabranjeno, b) namirenju prodajom i unovčenjem kao sredstvom namirenja, c) namirenju dražbom ili neposrednom pogodbom kao obliku prodaje i unovčenja. Jednako je moguće: a) odrediti vrijednost zaloga, ili način na koji će se odrediti, b) ovlaštenu osobu koja će provesti prodaju i unovčenje te c) eventualnu notifikaciju i pravila o tome kako će se

22 JAVNI BILJEŽNIK provesti, posebno kako će se dokazati da je izvršena i s tim u vezi pravila o dostavi (presumpciji uredne dostave). Dužnik bi trebao ovlastiti vjerovnika: a) da u njegovo ima, a za svoj račun proda zalog, c) obvezati se dragovoljno predati zalog po dospijeću tražbine, ako ona ne bude namirena u posjed vjerovnika, čak c) omogućiti vjerovniku uzimanje zaloga u posjed, naravno na odgovarajući način. Dionice kao predmet zaloga, posebice one koje imaju burzovnu cijenu, posebno su pogodne za komisorno namirenje. S tim da, a radi zabrane pod prijetnjom ništetnosti komisorne klauzule, ne bi bilo dopušteno prije dospijeća tražbine ugovoriti takvo namirenje. Ali bi se moglo ugovoriti nakon dospijeća tražbine pod pretpostavkom da ne bude namirena. Brojne su mogućnosti da se u sporazumima kojima se osniva založno pravo, kao za to iznimno pogodnim instrumentima, uredi pitanje namirenja i bilo bi korisno da stranke to i učine. Nije isključena mogućnost ni da se provedba namirenja povjeri javnom bilježniku, jasno uz potrebnu suglasnost kao pretpostavku. Štoviše, moguće i kao pozitivnu pretpostavku u nekom budućem uređenju koje će valjati kreirati, a što bi imalo posebnu vrijednost kod izvansudskog namirenja registarskih založnih prava. Ono može biti izvansudsko uz potrebnu mjeru nadzora i ozbiljne sankcije za ponašanje vjerovnika (tijela koje provodi namirenje) suprotno pravilima (sporazumu) o namirenju.

23 JAVNI BILJEŽNIK Mr. sc. Miljenko A. Giunio MM-prokurist, Zagreb Prijedlog za ovrhu i za provedbu ovrhe prema Ovršnom zakonu iz i pojam potrebnih propisanih podataka Man is the only animal that laughs and has a state legislature. * (Samuel Butler, britanski satiričar) Novi Ovršni zakon, donesen potkraj 2010., trebao bi stupiti na snagu i u cijelosti zamijeniti onaj iz 1996., nakon šestomjesečne odgode, 1. srpnja Autor, analizirajući odredbe o prijedlogu za ovrhu, odnosno o prijedlogu za javnoovršiteljsku provedbu ovrhe i prijedlogu za sudsku i javnobilježničku ovrhu, prema dvama Ovršnim zakonima, ukazuje na bitne razlike i novine, dodirujući ključna pitanja novoga sustava ovrhe, ne ulazeći u posebne ovršne postupke u pogledu sredstava i predmeta ovrhe (u čijoj regulaciji nema značajnijih promjena). Autor posebnu pozornost posvećuje pitanjima unošenja potrebnih podataka u prijedloge, propust čega zakon, kod sudske ovrhe, sankcionira odbacivanjem prijedloga bez prava na popravak. Nekim slučajevima iz prakse ilustrira postupanje koje smatra pretjeranim formalizmom koji zapravo i nema uporišta u zakonu. Osvrće se i na oblik u kojemu ovršne i vjerodostojne isprave moraju biti priložene prijedlogu za ovrhu i/ili njezinu provedbu, naročito u kontekstu nove, preciznije zakonske dikcije. Svoje zaključke podupire pragmatičnim rješenjima koja se nalaze u provedbenim obrascima uz podzakonski propis (Pravilnik) o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima. Zaključuje naglašavajući potrebu racionalnog i svrsishodnog tumačenja i primjene (i ovih) propisa. Ključne riječi: ovrha, javni ovršitelj, javni bilježnik, sud, ovršni nalog, prijedlog, rješenje, podatak, prilog, vjerodostojna isprava, platni nalog. 1. UVOD U primjeni Ovršnog zakona iz (dalje i OZ/96) 1 prijedlog za ovrhu bio je nerijetko kamen spoticanja, u smislu procjene njegovoga zadovoljavanja zakonskih uvjeta za izdavanje rješenja tj. određivanje ovrhe. Tako je završna faza vjerovnikovog hoda po mukama (ako je ovrsi prethodila parnica), umjesto da bude rutinska i jednostavna, ponekad postajala relativno složena. Odbacivanje prijedloga zbog nepotpunosti ili nekog drugog konstatiranog nedostatka, a ponekad i odbijanje prijedloga, rezultiralo bi vrlo često ovrhovoditeljevim prilagođavanjem, a rjeđe tvrdoglavim inzistiranjem u žalbenom postupku. Ovaj drugi put, pa i u slučaju uspjeha žalbe, produžavao je postizanje rezultata ostvarenje tražbine, najčešće naplatu duga. Redovito je, ali ne isključivo, podloga za odbacivanje prijedloga bila odredba čl. 35. st. 3. OZ/96, ona koja ima svrhu disciplinirati predlagatelje na potpunost, pa upućuje ovršni sud da odbaci prijedlog koji ne ispunjava uvjet zakonom propisanih podataka. * Butlerova misao opisno je prevedena, uz prigodnu obradu, na kraju, u posljednjem pasusu ovoga rada 1 Ovršni zakon OZ/96, NN 57/96,29/99,42/00 /odluka USRH-a/,173/03,194/03, 151/04,88/05,121/05 /Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima/,67/08. Revizija ovršnog zakonodavstva, provedena godine, s punom primjenom očekivanom najprije od 1. siječnja 2012., a zatim od 1. srpnja 2012., imala je za glavni, barem deklariran cilj, pojednostavniti i skratiti ovršni postupak. U sklopu toga, napuštajući sudsku ovrhu kao primarnu ili isključivu, Ovršnim zakonom OZ/10 2 uvedena je i nova institucija javnih ovršitelja. Tako je, šest godina pošto su javni bilježnici instalirani kao javni službenici koji uz sudove, u specifičnim, procesno jednostavnijim stvarima određuju ovrhu, 3 kreirana javnoovršiteljska služba kao potpuna novost u hrvatskom pravnom sustavu, sa zadatkom da nositelji te nove javne službe, u prvom stupnju, u najvećem broju slučajeva zamijene sudove u ovrsi. Prema slovu Zakona, javni ovršitelji ne određuju ovrhu, već je samo provode (čl. 1. st. 1. OZ/10). 4 Ova 2 Ovršni zakon OZ/10, NN 139/10, 125/11, 12/12. 3 To je provedeno novelom OZ-a/96, potpuno novim razdjelom (Četvrtim), odredbama čl. 252.a 252.l, NN 88/05. 4 Prema navedenoj zakonskoj odredbi i javni bilježnici (samo) provode prisilno ostvarenje tražbina (na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, dok, prema stavku 2. istoga članka, samo sudovi određuju i provode prisilno ostvarenje tražbina. To je, kao i mnoge druge odredbe, rezultat brzine i nedostatne redakcijske obrade Zakona, koji je tijekom priprema, u fazi nacrta i prijedloga, doživljavao koncepcijske promjene. Javnom bilježniku podnosi se prijedlog za ovrhu, a taj prijedlog, uz ostalo, mora sadržavati zahtjev za određivanje ovrhe (čl. 35. st. 3. i posebno točka 2. toga stavka).

24 JAVNI BILJEŽNIK distinkcija, zapravo redukcija funkcije ovršnoga tijela, nije odveć jasna. Naime, javni ovršitelj odlučuje o prijedlogu za provedbu ovrhe i provodi ovrhu (čl. 39. st. 1.). Dakle, u opisanoj nadležnosti izostavljena je funkcija određivanja ovrhe, ali ovršitelj ipak odlučuje o provedbi (prijedlogu). Čini se da je takvo terminološko određenje ipak rezultat htijenja da se već prima facie njihova uloga prizemlji, proceduralno pojednostavni. Javni bilježnik provodi ovrhu (ali i određuje provedbu ovrhe ) postupajući na temelju ovršne isprave (presude, sudske nagodbe i sl.), pa stoga između donošenja ovršne isprave i određivanja provedbe ovrhe nema nikakve druge odluke, tj. nema formalne odluke o određivanju ovrhe. Postavlja se pitanje kako je moguće provoditi ovrhu ako ona (ovrha) još nije određena? Čini nam se logičnim zaključiti da odluka o provedbi ovrhe implicitno sadrži i odluku o određenju ovrhe. Formalna redukcija funkcija javnog ovršitelja, u odnosu na one koje ima tijelo koje određuje ovrhu, izražena je i u aktu koji donosi javni ovršitelj to nije rješenje već ovršni nalog, odnosno zaključak, ako je sud prethodno odredio ovrhu, bez njezine provedbe (pa se od ovršitelja zahtijeva samo provedba sudskog rješenja - čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. i 2.). Ključna odredba za odbacivanje nepotpunih prijedloga, tj. onih koji ne sadrže sve potrebne podatke, rečeno je, u dosadašnjem zakonu bila je, i još jest, odredba čl. 35. st. 3. OZ/96. I novi zakon sadrži skoro jednaku odredbu, sada numerički pomaknutu za jedan stavak čl. 35. st. 4. OZ/10. Dio odredbe jednak ranijoj glasi: Prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 2. i 3. (odnosno stavka 1. i 2. u odredbi OZ/96) ovoga članka sud će odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, a novi zakon sadrži i dodatak..., osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano (jezično bi bilo ispravno:..., osim ako je ovim zakonom drugačije propisano ) OVRŠNI POSTUPAK ODREĐIVANJE I PROVEDBA Već smo u uvodnom dijelu rada započeli uspoređivati normativna rješenja zakona u odlasku i novoga. Tako ćemo i nastaviti, bez obzira na skoru neaktualnost starog zakona, jer usporedno sagledavanje i analiza olakšavaju razumijevanje novoga, pa i onda kada to novo nije rezultat savršene i do kraja promišljene zakonodavčeve (zakonopiščeve) redakcije. Različit koncepcijski pristup očituje se već u osnovnim odredbama dvaju zakona. Dok se OZ-om/96 uređuje ovršni postupak (ovdje izostavljamo, apstrahiramo postupak osiguranja), kao postupak po kojemu sudovi provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (čl. 1. st. 1.), dotle se OZ-om/10 također uređuje ovršni postupak, ali kao postupak po kojem javni ovršitelji i javni bilježnici provode prisilno 5 Pogrešna formulacija koju Zakon često rabi zapravo sadržajno znači suprotno od onoga što se htjelo reći: pravilo ne vrijedi ako nije drukčije propisano, a vrijedi ako jest drukčije propisano! Drukčije je propisano već u stavku 4. koji dopušta iznimku: prijedlog se neće odbaciti i ako ne sadrži ovršenikov osobni identifikacijski broj, jer ga tada ovršno tijelo mora pribaviti po službenoj dužnosti. ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (čl. 1. st. 1.). Dakle, uz promjenu tijela ovrhe, do sada sudovi, a od sada (tj. od sutra) javni ovršitelji i bilježnici, rade nominalno isti posao provode prisilno ostvarenje tražbina. Međutim, da se ipak ne radi o potpuno istome vidljivo je iz odredbe drugoga stavka čl. 1. OZ-a10. Iznimno, tj. kada je to zakonom propisano (Ovršnim ili drugim) i sud se, već u startu 6 javlja u ulozi ovršnog tijela, ali s drugačijim opisom poslova: sudovi određuju i provode prisilno ostvarenje tražbina. Iz ovih bi odredaba OZ-a/10, kao osnovnih (samostalno, pa i u usporedbi s onima iz OZ-a/96), trebalo biti jasno određenje pojma ovršni postupak. No, to ipak nije tako. Prvo, OZ/10 izraz ovršni postupak navodi samo uz aktivnost javnih ovršitelja i javnih bilježnika. Ipak, ne bi trebalo biti dvojbe da je i aktivnost suda, kada im zakon daje taj posao ovršni postupak. Drugo, zaključak da i sudovi prema OZ-u/10 također vode ovršni postupak, tj. provode prisilno ostvarenje tražbina, te da je njihova aktivnost pri tome obogaćena, jer oni ne samo da provode, nego i određuju prisilno ostvarenje tražbina trebao bi slijediti daljnji zaključak, tj. da javni ovršitelji i javni bilježnici ne određuju ovrhu (tj. prisilnom ostvarenje tražbina). No, ni to ipak nije tako. Naime, iz odredaba koje konkretiziraju posao (nadležnost) javnih bilježnika (čl. 40. st. 1. i 2. OZ-a/10) proizlazi da javni bilježnik odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a odlučujući o tome on određuje ovrhu ( Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik... ). Dakle, suprotno jezično izvedivom zaključku iz osnovnih odredaba, ovrhu ipak određuje ne samo sud već i javni bilježnik. Ovakvo terminološko cjepidlačenje nije larpurlartističko, ono nije samo sebi svrhom. Zakonodavac je u OZ-u/10 očito želio (i to normativno proveo) institucijski odvojiti, u pravilu, poslove određivanja ovrhe od njezine provedbe. Šteta je što to već u uvodnome dijelu zakona nije jasnije izraženo. U nastojanju da se novouvedena djelatnost (nadležnost) javnih ovršitelja što više svede u egzekucijski okvir, oni, barem formalno, ne određuju ovrhu. Proizlazilo bi kao da javni bilježnik provodi ovrhu koju nitko nije odredio, jer ovršna isprava još nikako nije i odluka o ovrsi. Formalno, prisilno ostvarenje ovršive tražbine, naložene ovršnom ispravom, nakon stupanja na snagu OZ- 6 Namjerno smo se izrazili u startu, umjesto uobičajenoga u prvom stupnju. Prema OZ-u/10 ipak se i javni bilježnici i javni ovršitelji, kad određuju ovrhu ili njezinu provedbu, javljaju kao ovršna tijela koja odlučuju u prvom stupnju. Protiv njihovih odluka (rješenja) ne podnosi se prigovor, nego žalba, a o žalbi rješava prvostupanjski sud u drugom stupnju (k tome još bez revizije! čl. 9. st. 1., čl. 49. i 46., te čl. 11. st.1.). Znakovito je da su u tome, instancijskom pogledu, prema OZ-u/10 izjednačene odluke koje se donose na temelju ovršne isprave (presude, npr.) i one na temelju samo vjerodostojne isprave, dakle javnoovršiteljski ovršni nalog i javnobilježničko rješenje. Time je platni nalog iz rješenja o ovrsi bitno mutirao i udaljio se od platnog naloga prema Zakonu o parničnom postupku. Vjerodostojna isprava u ovršnom postupku dignuta je, barem s aspekta daljnjeg postupanja, na razinu ovršne isprave.

25 JAVNI BILJEŽNIK a/10, više, u pravilu, ne zahtijeva odluku o određenju ovrhe. Faktički, kako smo već uvodno konstatirali, javnoovršiteljski ovršni nalog implicira i određenje ovrhe, a o tome se odlučuje usputno i implicitno, kao o svojevrsnom prethodnom pitanju. Te su koncepcijske novine najjače izražene u novom uređenju dvaju prijedloga, prijedloga za provedbu ovrhe i prijedloga za ovrhu. 3. PRIJEDLOG ZA PROVEDBU I PRIJEDLOG ZA OVRHU U OZ-u/96 (čl. 35. st. 1. i 2.) prijedlog za ovrhu jedinstveno je uređen bez obzira na određenje ovrhe i njezinu provedbu, te bez obzira na to podnosi li se temeljem ovršne ili vjerodostojne isprave. Jedina je razlika što prijedlog u potonjem slučaju mora sadržavati uz ovršni zahtjev (zahtjev za ovrhu) i mandatni zahtjev, tj. zahtjev za izdavanje platnog naloga (u sadržajnom smislu). Uređujući prijedlog za ovrhu, taj zakon nije (u tome dijelu) propisao kojem se tijelu prijedlog podnosi. U vrijeme donošenja (izvornoga) zakona javni bilježnici još nisu bili uključeni u određivanje ovrhe, pa takva distinkcija nije ni bila potrebna. U OZ-u/10 u tom se pogledu bitno razlikuju tri prijedloga: - prijedlog za provedbu ovrhe, - prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, te - prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (čl. 35. st. 1., 2. i 3.). Prijedlog za provedbu ovrhe podnosi se javnom ovršitelju, a to je moguće učiniti ne samo pismeno već i usmeno. Već jednostavnost oblika ukazuje na veliku neformalnost, čime je naglašena detronizacija formalizma u ovrsi, iako ta značajka dosadašnjih propisa, a još više prakse, nije nastavno sukladno provedena. Prijedlog mora sadržavati zahtjev kojim se traži provedba ovrhe, naznaku ovršne isprave na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelja i ovršenika, osobni identifikacijski broj stranaka, te tražbinu čije se ostvarenje traži. Dakle, zahtjev mora biti popraćen minimalnim obvezatnim podacima samo o ovršnoj ispravi, tražbini i strankama. Onaj posljednje navedeni podatak oib, nije condicio sine qua non, jer ga u slučaju predlagateljevog izostavljanja mora pribaviti ovršno tijelo, u ovom slučaju javni ovršitelj (stavak 5.). Treba naglasiti da ovrhovoditeljev prijedlog javnom bilježniku, ex lege, ne sadrži sredstva i predmet ovrhe. Međutim, u ovršnom nalogu koji izda javni ovršitelj naznačuju se i sredstva i predmet ovrhe (i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe), a to sve određuje javni ovršitelj, na ovrhovoditeljev prijedlog ili po službenoj dužnosti, neovisno o sredstvima i predmetu koje je predložio ovrhovoditelj, ali vodeći računa o zaštiti ovršenikovog dostojanstva i primjerenosti zahvaćanja (čl. 37. st. 1. i 2.) Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave mora sadržavati zahtjev za određivanje i provedbu ovrhe ili samo za određivanje ovrhe. U prijedlogu mora biti naznačena ovršna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski broj stranaka, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo i predmet ovrhe. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. I ovdje eventualan nedostatak oib-a nadomješta ovršno tijelo. OZ/10 uz ovaj prijedlog, nomotehnički nedosljedno, ne navodi kome se podnosi. Iz ostalih odredaba Zakona proizlazi da se radi o prijedlogu koji se podnosi sudu, u onim iznimnim slučajevima kada sud određuje, moguće i provodi, ovrhu. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se, pismeno, javnom bilježniku. Prijedlog za određenje mandatne ovrhe mora, već klasično, sadržavati dva zahtjeva: - jedan, da se naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima platni nalog, i - drugi, kojim se traži određivanje ovrhe radi naplate određene tražbine na imovini ovršenika koja može biti predmet ovrhe, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe. Ovaj prijedlog, slično onome za provedbu ovrhe koji se podnosi javnom ovršitelju, mora sadržavati naznaku vjerodostojne isprave (a ne ovršne isprave - differentia specifica), ovrhovoditelja i ovršenika, te osobni identifikacijski broj stranaka (koji će i ovdje, u slučaju predlagateljevog izostavljanja, dodati ovršno tijelo, javni bilježnik). Posebno se ne navodi tražbina, jer je ona sadržana u dvama zahtjevima. Zakon ovdje izričito isključuje iz prijedloga navođenje sredstva i predmeta ovrhe, pa ih, za razliku od ovršnog naloga, ne sadrži ni javnobilježničko rješenje o ovrsi. 7 OZ/10 propustio je odrediti način provedbe javnobilježničkog rješenja o ovrsi. U konceptualnom okviru Zakona, moglo bi se pretpostaviti da se provedba ovrhe prema tim rješenjima odvija putem javnog ovršitelja. No, javni ovršitelj određuje provedbu ovrhe samo prema ovršnim ispravama, 8 a zaključkom provodi ovrhu samo prema rješenjima kojima je već sud, ali ne i javni bilježnik, odredio ovrhu (čl. 46. i 48.). 9 Posebno se postavlja pitanje može li (lege legis) ovrhovoditelj temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi izravno zatražiti ovrhu od Financijske agencije radi naplate iz ovršenikovih sredstava na računima kod banke (dosadašnja izvansudska ovrha, čl. 252.g st. 1. OZ/96). Potvrdan, ali djelomičan i usputan, odgovor na to pitanje može se naći u odredbi čl st. 2. OZ/10. Naime, provedba ovrhe na novčanim sredstvima na računu, općenito, odvija se tako da se ovršnim nalogom 7 Prema OZ-u/96, ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti da se ovrha odredi na jednom ili više predmeta ovrhe, ali i da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe (čl. 252.c.. te, u nastavku, čl. 252.g izvansudska ovrha i čl. 252.h sudska ovrha). 8 Javnobilježničko rješenje o ovrsi nije, dakako, ovršna isprava. 9 Ni među brojnim javnoovršiteljskim obrascima, koje je propisao ministar, nema takvoga kojim bi javni ovršitelj davao nalog Financijskoj agenciji ili isplatitelju stalnih novčanih primanja za provedbu ovrhe na teret novčanih sredstava kod ovršenikovog dužnika, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

26 JAVNI BILJEŽNIK ili rješenjem o ovrsi na novčanim tražbinama po računu nalaže (bezsubjektna formulacija nalaže se ) Agenciji da banci izda nalog da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u ovršnom nalogu ili rješenju o ovrsi (čl st. 1.). Posebno, ako se ovrha provodi na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju ovrhovoditelj, uz pismeni zahtjev, dostavi izravno Agenciji, Agencija će naložiti banci da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese na račun koji naznači ovrhovoditelj (prema čl st. 2.). 10 Inače, kada se provodi ovrha na novčanim sredstvima putem javnog ovršitelja, sredstva se (najprije) prenose na njegov račun (čl. 37. st. 3. i 120. st. 3. OZ/10). Usprkos ovome usputnom ventilu koji samo by the way upućuje na mogućnost ovrhovoditeljevog izravnog obraćanja Agenciji, 11 treba podsjetiti da izvansudska ovrha prema OZ-u/96 obuhvaća ne samo provedbu na ovršenikovom računu kod banke, nego i na ovršenikovom stalnom novčanom primanju, kada se ovrhovoditelj obraća poslodavcu ili drugom isplatitelju toga primanja (čl. 252.g st. 2. OZ/96). Prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ZPONS, 12 nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje Agenciji, u izvorniku ili otpravku, neposrednom dostavom, preporučenom pošiljkom, preko javnog bilježnika ili opunomoćenika, odnosno na drugi način uređen posebnim propisom čl. 5. st. 1. (u vrijeme donošenja ovoga zakona još nije bio objavljen novi Ovršni zakon, kao ni Zakon o javnim ovršiteljima). 4. ISPRAVE I PODACI POTREBNI ZA ODREĐENJE I PROVEDBU OVRHE 4.1. Oblik ovršne i vjerodostojne isprave kao prilog prijedlogu Između OZ-a/96 i OZ-a/10 u pogledu zahtijevanog oblika ovršne odnosno vjerodostojne isprave, kada se oni prilažu prijedlogu, nema bitne razlike. Razlika je samo u formulaciji i prilagodbi novom institutu provedbe ovrhe pred javnim ovršiteljima. To je rezultiralo dodatnom jasnoćom (čl. 33. st.1. OZ/96 i čl. 34. st OZ/10). Uz prijedlog za provedbu ovrhe i prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave ta se isprava podnosi u izvorniku (ili u otpravku) ili u ovjerovljenom prijepisu (s potvrdom o ovršnosti, osim ako se prijedlog podnosi sudu koji je o 10 Dežurni zloćko našao je u citiranoj rečenici, stavku 2. članka 118. Zakona, i dvije jezične greške koje smo gore ispravili, jer otežavaju razumijevanje odredbe. U rečenici se na trima mjestima rabi riječ koji u različitim oblicima odnosno padežima. Kod prvog spominjanja umjesto koju treba stajali koje (tj. rješenje a ne ispravu), drugo spominjanje je u redu, a kod trećeg spominjanja umjesto kojeg treba stajati koji (tj. račun koji...). Treća greška jest izraz pisani oblik umjesto pismeni oblik, ali to je već endemska bolest, što ne znači da na njezine manifestacije ne treba ukazivati. 11 Tenor ove odredbe (čl st. 2.) nije izravno ovrhovoditeljevo podnošenje zahtjeva za provedbu ovrhe Agenciji, nego način provedbe tj. prijenosa na račun koji naznači ovrhovoditelj (a ne na račun javnog ovršitelja). 12 Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - ZPONS, NN 91/2010. tražbini odlučivao u prvom stupnju. 13 Uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ta se isprava podnosi u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu. Ako uz prijedlog (za provedbu ovrhe, odnosno za ovrhu) nisu podnesene navedene isprave, javni ovršitelj odnosno sud prijedlog će odbaciti. Razlika je u odnosu na dosadašnju zakonsku dikciju ta što je sada izričito navedeno da se i vjerodostojne isprave podnose ili u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu, iako je to i do sada bilo jasno s obzirom na supsidijarnu primjenu Zakona o parničnom postupku 14 (čl. 19. st. 1. obaju OZ-a). U novome zakonu dodana je odredba o odbacivanju prijedloga. To pridonosi jasnoći zakona, jer: 1. odredba u čl. 35. (obaju OZ-a) o odbacivanju prijedloga u slučaju nedostatnih podataka ne obuhvaća priloge; 2. uzročnoposljedično vezano uz prvo, nova odredba potvrđuje i inače jasan zaključak da je podatak uvijek samo podatak, a da to nisu ni prilozi uz prijedlog, a ni zakonske obvezatne odredbe o načinu provedbe ovrhe i pojedinih ovršnih radnji (o tome više infra). Može se jedino postaviti pitanje, s obzirom na različitost odredaba čl. 34. st. 3. i čl. 35. st. 5., treba li/smije li javni ovršitelj/javni bilježnik ili sud, ako prijedlogu nije priložena kvalitetna isprava odnosno u kvalitetnom obliku pozvati predlagatelja da taj nedostatak popravi. Naime, odredba u vezi s prilozima ne sadrži dodatak o odbacivanju bez pozivanja predlagatelja na ispravak ili dopunu. Koliko god su propisi o obliku ovršne odnosno vjerodostojne isprave bili jasni i jednostavni, u dosadašnjoj praksi predlagatelji su znali naići na neprihvaćanje prijedloga za ovrhu kojemu je ovrhovoditelj bio priložio mjenicu kao vjerodostojnu ispravu, u ovjerovljenom prijepisu (umjesto izvornika). Nema sumnje da je mjenica najkarakterističniji vrijednosni papir, te da je mjenica uz račun najkarakterističnija i najčešća vjerodostojna isprava koja se koristi u mandatnim postupcima, parničnome ili ovršnom. 15 Imajući na umu dosadašnju i daljnju komplementarnost Ovršnoga zakona i Zakona o parničnom postupku, tj, supsidijarnu primjenjivost potonjega u ovršnom postupku, odgovor na pitanje o obliku priloga uz prijedlog, jučer i danas, treba potražiti u potonjem zakonu. Naime, iako je sada još i za vjerodostojnu ispravu precizirano da se prilaže alternativno, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, potanje odredbe treba posuditi iz ZPP-a. Naime, OZ ne precizira kvalitetu ovjere u posebnim postupcima. ZPP je, kao i OZ, određujući postupak izdavanja platnog naloga, propisao da će sud izdati platni nalog, tj. nalog 13 I. Crnić smatra da je i ovakvo, jučerašnje i današnje zakonsko zahtijevanje prilaganja ovjerovljenog prijepisa ovršnih isprava nepotrebno Inzistiranjem i formaliziranjem na tome da se ovršna isprava uz zahtjev za provedbu ovrhe mora dostaviti u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu maltretira se vjerovnik i nameću mu se nepotrebni troškovi (ako mora učiniti ovjereni preslik). Početak djelovanja, ovlasti i organizacija javnoovršiteljske službe, u Godišnjaku Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu, str Zakon o parničnom postupku ZPP, NN 53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,2/07-USRH,84/08,96/08-USRH,123/08 (ispr.),57/ Prema novom parničnom propisu, u mandatnoj tužbi treba navesti razloge zahtjeva za izdavanje platnog naloga umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (koji uz platni nalog sadrži odmah i odluku o ovrsi), pa sud ocjenjuje ne/postojanje pravnog interesa za takav, eventualno neracionalan, put, i, eventualno, odbacuje tužbu (čl st. 2. ZPP).

27 JAVNI BILJEŽNIK tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu, kada se dospjelo novčano potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu (čl st. 1.). Posebna odredba za postupak pred trgovačkim sudovima to pojednostavnjuje, na način da priznaje valjanim i prilaganje prijepisa isprave na temelju koje se izdaje platni nalog čiju je sukladnost s izvornikom ovjerovilo ovlašteno tijelo pravne osobe, pa ta isprava ne mora biti priložena ni u izvorniku niti u javno ovjerovljenom prijepisu (čl st. 2.). Ove odredbe parničnog postupka, dakako, mutatis mutandis vrijede i za ovrhu. 16 Treba vjerovati da će eksplicitnost nove odredbe čl. 34. st. 2. OZ/10 otkloniti dosadašnje nedoumice Mjesto i značenje potrebnih podataka u prijedlogu Analizom zakonskih odredaba o prijedlozima za ovrhu odnosno njezinu provedbu, obaju zakona, uočili smo bitne razlike u novom uređenju u pogledu podataka koji se moraju podastrijeti ovršnome tijelu. Pri tome uglavnom mislimo na podatke koji se moraju dati javnom ovršitelju. Prijedlog za provedbu ovrhe, koji se daje javnom ovršitelju, čak ne mora biti ni pismen. Eventualan usmeni zahtjev javni ovršitelj će pretočiti u obrazac. OZ/10 obvezao je ministra pravosuđa da donese potrebne akte (podzakonske propise), a među njima i pravilnik o obliku i sadržaju javnobilježničkih obrazaca (čl st. 1. toč. 1.). Pravilnik o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem 17 sadrži u svom prilogu četrdesetišest (46) različitih obrazaca, a prvi je prijedlog za provedbu ovrhe prema odredbi čl. 35. st. 1. Zakona, prijedlog se evidentira i ovršni nalog donosi pod oznakom OVRO-...(uz naznaku broja, godine i podbroja). Uz zakonom određene potrepštine u pogledu podataka (v. supra), obrazac sadrži i prostor za moguće napomene i prijedloge ovrhovoditelja, te za navođenje onoga što je podnositelj prijedloga predao javnom ovršitelju (ovršna isprava, punomoć, novac i dr.). Na kraju se nalazi mjesto za ovrhovoditeljev potpis (i pečat). Na taj način i usmeni prijedlog, dakako, nastavlja život kao podnesak. Ipak, i uz ovako temeljitu, koncepcijski pojednostavnjenu provedbu ovrhe, zadržana je odredba koja nalaže sudu kao ovršnom tijelu odbaciti prijedlog koji ne sadrži sve podatke ( iz stavka 2. i 3. ovoga članka ). Dakle, odbacivanje nepotpunog prijedloga dolazi u obzir samo kod sudske i javnobilježničke ovrhe, jer je prijedlog javnome ovršitelju definiran u stavku 1. odnosnoga članka. Što se tiče prijedloga koji se podnosi javnom bilježniku, temeljem vjerodostojne isprave, ne bi smjelo biti problema, jer su tu taksativno propisani elementi, slično onima kod javnobilježničke provedbe ovrhe, s razlikom, mutatis mutandis, da ovaj prijedlog sadrži i zahtjev za izdavanje ovršnog platnog naloga, uz zahtjev za određivanje ovrhe, a umjesto ovršne isprave, naznačuje se vjerodostojna isprava. Predlaganje određenja ovrhe javnom bilježniku možda je, usprkos prividno velikoj teorijskoj razlici (bilježnik 16 Više o tome u: M.A.Giunio - Mjenica kao vjerodostojna isprava - Javni bilježnik br. 32/2010. str Pravilnik o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem NN 82/11. određuje ovrhu a ovršitelj samo provedbu) moglo biti pojednostavnjeno na jednak način kao i predlaganje provedbe ovrhe javnom ovršitelju. Dva zahtjeva koja konstituiraju prijedlog onaj za izdavanje platnog naloga i drugi za određenje ovrhe, standardni su, a u novom zakonu još i jednostavniji, jer je isključeno navođenje sredstva i predmeta ovrhe. 18 Zbog navedenoga, a kad je riječ o obvezatnim podacima, tj. o onima koje prijedlog mora sadržavati da bi bio prihvaćen, a ne odbačen i to bez pozivanja na dopunu ili popravak, teorijski ali i praktično može biti najproblematičniji slučaj kada se prijedlog za ovrhu (na temelju ovršne isprave) podnosi sudu, a ne javnom bilježniku, bez obzira na to traži li se samo određenje ovrhe ili i njezina provedba. Naime, jedino odredba koja se odnosi na takvu ovrhu, takav prijedlog, sadrži fluidnu formulaciju, zahtijevajući i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe (čl. 35. st. 2. OZ/10) Dva ilustrativna slučaja U posebnoj situaciji, kod provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine na pokretninama, novi je zakon konkretniji i jednostavniji od dosadašnjega u pogledu formalnih zahtjeva. Prema OZ-u/96 i OZ-u10, ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja (čl st. 1. OZ/96, te čl st. 1. OZ/10). U nastavku, u drugome stavku (obaju članaka obaju zakona), propisana je ovrhovoditeljeva dužnost da u prijedlogu navede osobu čuvara oduzetih pokretnina. Pa i taj eventualan nedostatak u prijedlogu, prema novom zakonu i kada ovrhu provodi javni ovršitelj, kompenzira zakonska presumpcija o povjeravanju pokretnina javnom ovršitelju. No, za razliku od OZ-a/96, koji je u stavku 4. nalagao sudu odbacivanje prijedloga za ovrhu ako nije bila predložena neka radnja prema odredbama stavaka 1. i 2., ne pozivajući ovrhovoditelja da ga ispravi ili dopuni, OZ/10 izostavio je ovaj prijeteći dodatak. U praktičnoj primjeni stroge zakonske odredbe čl st. 4. OZ-a/96 sudovi su nerijetko znali i pretjerati u strogosti, rekli bismo nefunkcionalnom formalizmu, pa su znali odbacivati prijedloge za ovrhu u kojima je bilo predloženo namirenje ovrhovoditelja zapljenom pokretnina, njihovom predajom na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom, ali, naprimjer, bez navođenja radnje koju zakon obvezatno vezuje uz takvu ovrhu procjene nekretnine (prije prodaje). Čini nam se da je prijedlog i bez toga dostatno određen, a sud ionako u rješenju može ponoviti sve zakonske faze, koje su ionako obvezatne ex lege. Predlažući prodaju, ovrhovoditelj je implicitno predložio i prethodnu procjenu pokretnina. 19 Recentan ilustrativan slučaj (samo jedan?), izravno vezan uz odredbu o odbacivanju prijedloga zbog nedostatnih podataka, iz članka 35. OZ-a, vezan je uz ovrhu na 18 OZ/96 ovrhovoditelju daje više mogućnosti: - tražiti određenje ovrhe na jednom predmetu, - na više predmeta, - ili pak općenito na imovini ovršenika (čl. 252.c) 19 O tome više, M. A. Giunio: Detronizacija formalizma u novim propisima o ovrsi, u Hrvatska pravna revija, broj 5/11, str

28 JAVNI BILJEŽNIK ovršenikovoj plaći. Zaštitna odredba koja se već primjenjuje (u režimu OZ-a/96), ona iz čl. 92. OZ-a/10, izuzima od ovrhe 2/3 prosječne neto plaće u RH, odnosno 2/3 ovršenikove plaće ako je ona manja od prosječne. Uz to, ako se ovrhom naplaćuje privilegirana tražbina (po osnovi zakonskog uzdržavanja i slično), umjesto 2/3 zaštićena je samo ½ plaće (prosječne ili ovršenikove), a ako se radi o tražbini za alimentaciju za dijete samo ¼ prosječne plaće. Dugačku i složenu zakonsku formulaciju ovdje smo maksimalno skratili, radi preglednosti. U konkretnom slučaju, 20 radilo se o običnoj ovrsi na plaći, a ovrhovoditelj je u prijedlogu, zatraživši pljenidbu i prijenos, prepisao i dio zakonskih odredaba o zaštiti ovršenika, na način da je izostavio onu o situaciji kada ovršenik prima plaću manju od prosječne u RH. Sud je najprije odbacio prijedlog s obrazloženjem da je suvišno naveden slučaj naplate privilegiranih tražbina, pa makar je bio naveden samo uvjetno, jer da predmetna tražbina ne potječe iz nekog od takvih sporova. U tom, prvom rješenju, nije bilo prigovoreno ovrhovoditelju što nije u prijedlog unio i slučaj mogućeg ovršenikovog primanja plaće manje od prosječne. Nakon što je ovrhovoditelj iz prijedloga izbacio varijantu privilegirane tražbine, te zatražio pljenidbu 1/3 plaće, uz izuzeće 2/3 prosječne plaće u RH, sud je ponovno odbacio prijedlog, ovaj put s obrazloženjem da provedba ovrhe na taj način nije predviđena u OZ-u 10, jer da Zakon predviđa dvije moguće situacije (2/3 prosječne plaće u RH, odnosno 2/3 konkretne ovršenikove plaće). Opis slučaja maksimalno smo pojednostavnili, navevši bitno. Nepotrebnost inzistiranja na unošenju u prijedlog svih zaštitnih odredaba naglašava i provedbeni propis (zakon) o ovrsi na novčanim sredstvima. Prema odredbi članka 4. st. 2. ZPONS-a - ovrha se ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od ovrhe zakonom. To se ograničenje mora poštivati bez obzira na sadržaj prijedloga i rješenja o provedbi ovrhe. Isto vrijedi i za isplatitelje stalnih primanja, temeljem Ovršnog zakona (koji vrijedi i za banke, a citirana odredba ZPONS-a samo je blanketna i podsjećajuća ). U kontekstu ovoga slučaja želimo izraziti mišljenje o nepotrebnosti prenošenja u prijedlog, pa čak i u rješenje, svih zakonskih detalja kojih se tijelo ili osoba koja provodi ovrhu mora pridržavati, bez obzira na to jesu li ti detalji ili detalji uneseni u rješenje o ovrsi. Ako je u rješenju predloženo nešto što je nepotrebno, što je višak, to sud (ovršno tijelo) jednostavno ne mora prihvatiti, ako je potrebno, može u tome dijelu prijedlog odbiti. Nadalje, sve varijante i zakonska objašnjenja u vezi s izuzimanjem od ovrhe ne moraju biti navedeni u rješenju, a još manje u prijedlogu., Prenošenje zakonskih odredaba, tj. pravila o provedbi ovrhe, nisu podaci koje sudu mora podnijeti ovrhovoditelj kao predlagatelj. 20 Rješenja Općinskog suda u Sesvetama, broj Ovr-233/11-2 od i od ZAKLJUČNO Rješenje o ovrsi može se izdavati dvojako - i (samo) otiskivanjem štambilja na prijedlogu (čl. 37. st.3. OZ/96, čl. 38. st. 5. OZ/10), ali može se i izraditi kao sudski akt (ab initio), a to ovisi baš o potrebi konkretnog slučaja. Kada bi prijedlog uvijek zadovoljavao sve zahtjeve ovršnog tijela (suda) za izradu rješenja, zakon ne bi predviđao varijantne načine njegova izdavanja (otiskivanjem štambilja ili izradom rješenja). Idući do kraja s maksimalističkim zahtjevima, moglo bi se, u prethodno potonjem navedenom primjeru, inzistirati i na tome da se u prijedlog (nastavno i u rješenje) unose i daljnje zakonske odredbe koje preciziraju pojam prosječne neto plaće u smislu stavka 1. ovoga članka... (iz čl. 92. st. 3. OZ/10), i tako dalje. Dosljedno navedenom, trebalo bi, per nefas, i onda kad se radi o bilo kojoj drugoj situaciji ovrhe na nekim drugim predmetima ovrhe, u prijedlogu (i rješenju) navoditi sve zakonske kautele koje štite ovršenika. Smatramo to nepotrebnim, a svakako ne nužnim u prijedlogu za ovrhu. Za svrhe koje se žele postići unošenjem zakonskih ograničenja u rješenje o ovrsi (a prethodno moguće i u prijedlog), može biti korisna sugestija koju nudi jedan od preporučenih obrazaca uz Pravilnik o javnoovršiteljskim ispravama i obrascima za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem, onaj za ovršni nalog koji javni ovršitelj izdaje temeljem odredbe čl. 47. st. 4. OZ/10, tj. kad odluči da se ovrha provodi na ovršenikovoj imovini koja može biti predmet ovrhe, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe. Uz obrazac broj 10 javni ovršitelj određuje provedbu ovrhe na ovršenikovoj imovini, uz napomenu - osim stvari i prava iz članka 3. stavka 1. i 2., članka 88., članka 89. stavka 1., članka 91., članka 92., članka 93. i članka 94. Ovršnog zakona. Klauzula samo podsjeća, upozorava, vrlo sumarno i jedino navođenjem brojki, jer ograničenja vrijede i bez rješenja, bez njihova prenošenja u (ovdje) ovršni nalog. Takvu (sličnu) klauzulu može (mogao je) sadržavati i štambilj kojim sud određuje provedbu ovrhe, a, dakako, može se i standardno unositi u rješenja koja izrađuje sud. Ipak, donositelj Pravilnika smatrao je potrebnim na ovaj način limitirati predmet(e) ovrhe samo onda kada se ovrha provodi na ovršenikovoj imovini bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe, podsjećajući time na zakonska ograničenja glede te imovine. Za razliku od tog obrasca, u onome koji se izdaje radi provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine na određenom predmetu (obrazac broj 12), dakle na obrascu kojim se određuje provedba i na ovršenikovoj novčanoj tražbini, uključujući i tražbinu na plaći - takvih ograda nema. Ako se zakonska ograničenja ne prenose u javnoovršiteljskom ovršnom nalogu nema nikakvog razloga ni da se ona (obvezatno) unose u sudsko rješenje kada se provodi (i određuje) takva ovrha. Radi se funkcionalno o dvama jednakim aktima. Propisi se moraju tumačiti i primjenjivati prvenstveno prema cilju, svrsi radi koje postoje. Rigorozne odluke koje otežavaju ovrhu pozivajući se na to da je ovršni postupak formalan, ili strogo formalan, često ne vode računa o

29 JAVNI BILJEŽNIK pravom smislu formalnosti koje doista postoje u ovrsi. Radi se o tome da ovršno tijelo mora imati čistu situaciju jer ono ne sudi, već provodi, ostvaruje neku odluku. U navedenim primjerima, slučajevima iz prakse, zakonski zahtjev unošenja podataka proširen je na potrebu unošenja u prijedlog zakonskih odredaba o načinu provođenja ovrhe. To, već smo konstatirali, nisu podaci i nedostatak tih pravila u prijedlogu ne bi smio biti razlogom njegova odbacivanja, a pogotovo ne pozivom na odredbu o nedostatnom navođenju podataka. Kada formalizam postane sam sebi svrhom i opravdanjem, guši prava koja je trebalo zaštititi, i ne samo da usporava i poskupljuje ostvarivanje pravne zaštite, već onemogućava sudsku zaštitu, legalizira neplaćanje ili drugo neispunjavanje obveza. Novi ovršni sustav, bez obzira na postojeće prednosti i/ili nedostatke, prilika je da svi sudionici u ovršnim postupcima, a posebno oni u ovršnim tijelima, izvučemo pouke, kako na dobrim tako i na onim manje dobrim zakonskim rješenjima. Prilika je, naime, da shvatimo da smo do sada ne samo normativno, nego često i provedbeno pretjerivali sa zahtjevima koji ne vode cilju, a forsirano su bili utemeljivani na propisu. Bez obzira na trenutno tinjajuće dvojbe oko zakonske javnoovršiteljske inovacije, razmatrana pitanja ostaju aktualna. Kritičan pristup dobar je ako je konstruktivan, ako samo ne ruši, ne destruira. Autor je (i) ovdje nastojao biti konstruktivan. Ljudi smo, pa, kako je napisao britanski satiričar, jedini među bićima imamo privilegij smijeha, taj vanjski izraz zadovoljstva i radovanja, a jedini imamo i državno zakonodavstvo kakvo god ono bilo. Po prirodi stvari, ovršenik ne bi trebao biti u prilici previše se smijati i radovati, ali bi jednostavnu radost uspjeha, bez zluradosti, trebalo omogućiti vjerovnicima u ostvarivanju njihovih nespornih, valjano utvrđenih prava, u ovrsi.

30 JAVNI BILJEŽNIK Renata Košir Skračić, sudac Općinskoga građanskog suda u Zagrebu Supsidijarna primjena odredaba Zakona o parničnom postupku u postupanju javnih bilježnika kao sudskih povjerenika u ostavinskom postupku 1. UVOD Potreba za pisanjem ovog rada nastala je kao posljedica višegodišnje suradnje s javnim bilježnicima na području Grada Zagreba, koji kao sudski povjerenici vode ostavinske postupke 1. Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji je reguliran Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 52/71, 47/78, 56/00) i (Narodne novine, br. 48/03, 163/03, 35/05, u daljnjem tekstu ZN) s ovlastima javnim bilježnicima kao povjerenicima suda za vođenje ostavinskog postupka. Zakon o nasljeđivanju kao lex specialis uvodi vlastita procesno-pravna uređenja (redoslijed vođenja postupka, nasljedno-pravne institute i dr.) s obzirom da Republika Hrvatska još uvijek nema svoj Zakon o izvanparničnom postupku, za razliku od drugih bivših republika bivše SFRJ, pa je tako za ostale izvanparnične postupke (razvrgnuće suvlasništva, uređenje međe, uspostava nužnog prolaza i dr.) u primjeni Zakon o vanparničnom postupku iz godine koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o preuzimanju pravnih propisa donesenih prije 6. travnja Ostavinski postupak je izvanparnični postupak (iuristictio non contentiosa). U ostavinskom postupku postupa se o nespornom po pravilima izvanparničnog postupka, a u slučaju spora se postupa po pravilima parničnog postupka. Ako odredbe ZN-a izričito ne propisuju, u ostavinskom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr. i 57/11, u daljnjem tekstu: ZPP), kako to regulira čl Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78, 56/00) i čl st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03, 163/03, 35/05). 1 Predavanje održano u Javnobilježničkoj komori, 29. veljače Ozbiljnije reforme je ZPP pretrpio izmjenama i dopunama 2003.godine (Narodne novine, br. 117/03) te izmjenama i dopunama godine (Narodne novine, br. 84/08). Ciljevi koji su se željeli postići izmjenama i dopunama ZPP-a i godine 2 : o uvođenje monokratskog suđenja u prvostupanjskom postupku, odnosno uvođenje monokratskog suđenja i u postupku povodom pravnih lijekova kad je to moguće; o radikalno uvođenje raspravnog načela; o ograničavanje iznošenja novota; o uvođenje efikasnih instrumenata za suzbijanje zlouporabe procesnih ovlasti; o ograničavanje da se iz kompetencijskih razloga postupak odugovlači, odnosno odluke sankcioniraju; o napuštanje instituta državno odvjetničke intervencije i zahtjeva za zaštitu zakonitosti; o redefiniranje instituta punomoćnika; o reforma sustava dostave; o uvođenje novih vrsta tužbi; o osiguranje ostvarivanja ustavne pozicije Vrhovnog suda Republike Hrvatske; o opća funkcionalizacija procedure (učinkovitost i koncentracija postupanja); o uvođenje instituta mirenja kao alternativnog načina rješavanja sporova. 2 Novine u parničnom postupku - Zbornik, Inženjerski biro d.d., Zagreb, prosinac 2003., str. 5.

31 JAVNI BILJEŽNIK PRIMJENA INSTITUTA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU U OSTAVINSKOM POSTUPKU (čl st. 2. Zakona o nasljeđivanju) 2.1. Načela ekonomičnosti, postupanja u razumnim rokovima i zabrane zloupotrebe prava Novelom Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 117/03) po prvi put se izričito propisuje obveza suda da parnični postupak provede u razumnom roku. Ta obveza proizlazi iz odredbe čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 3. Takva obveza za sudove proizlazi i iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjiva djela. Člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, br. 117/03 od 14. srpnja 2003.) bitno je izmijenjen čl. 10. ZPP-a. Navedeni članak sadrži nekoliko važnih načela parničnog postupka, a to su: načelo ekonomičnosti, načelo postupanja u razumnom roku i načelo zabrane zloupotrebe prava Načelo ekonomičnosti Načelo ekonomičnosti je detaljno razrađeno u čl. 10. ZPP-a: Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku. Kod ostavinskog postupka kao supsidijarno procesno pravilo također se može primijeniti u postupanju javnih bilježnika. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu je evidentirano 300 neriješenih ostavinskih predmeta koji su povjereni javnim bilježnicima u razdoblju do godine. S obzirom na podatak kojim raspolaže Ured za suradnju s Europskim sudom za ljudska prava pri Vladi Republike Hrvatske da je država s osnova utvrđenih povreda prava iz čl. 6. toč. 1. Europske konvencije isplatila podnositeljima zahtjeva dvadeset milijuna eura, to je stoga za razmisliti o najefikasnijem načinu koncentriranja u raspravljanju i egzaktnoj primjeni svih instituta nacionalnog prava, a potom razmatranju standarda europskog prava kod primjene nacionalnih propisa Načelo postupanja u razumnom roku - čl. 10. ZPP-a Tumačenje pravnog standarda - razumni rok Po prirodi stvari bi se navedeni rok trebao računati od trenutka kada je sud zaprimio zahtjev za pokretanje određenoga građanskoga ili kaznenog postupka. Je li i kada taj rok prekoračen, odnosno kada nastaju činjenice koje nezadovoljnoj stranci omogućuju da se obrati i drugim tijelima (primjerice Ustavnom sudu u Republici Hrvatskoj, a sada je nadležnost županijskih sudova) da zahtijeva da intervenira i zahtijeva od suda da obavi svoj dio posla. Je li u konkretnom slučaju povrijeđen pravni standard razumni rok, tj. ustavno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava, 3 Pročišćeni tekst Konvencije je objavljen u NN - Međunarodni ugovori, br. 6/99 i 9/99. koristeći se pritom stajalištima i praksom Europskog suda za ljudska prava, treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti: - ukupno trajanje postupka, - složenost postupka, kako u postupovnom smislu tako i s obzirom na meritum spora, - ponašanje samog podnositelja zahtjeva koje je moglo pridonijeti produženju postupka, - važnost predmeta za podnositelja zahtjeva, - posebne okolnosti koje mogu opravdati produženje postupka (objektivne i subjektivne) Načelo zabrane zloupotrebe prava Zloupotreba prava je korištenje pravnih ovlasti s ciljem da se drugom nanese šteta; ili s ciljem koji je suprotan dobrim običajima (contra bonus mores), savjesnosti i poštenja u prometu. ZPP u čl. 10. st. 1. obvezuje sud da onemogući svaku zloupotrebu prava u postupku, a do novele iz godine ova odredba ZPP-a je bila uglavnom deklaratorne prirode. Izmjena odredbe čl. 10. ZPP-a daje sudu mogućnost da novčanom kaznom od 500 do kuna kazni fizičku osobu, odnosno od 2500 do kuna kazni pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako tim zakonom nije drugačije određeno. Novčana kazna se može izreći i stranci i umješaču, ali i njihovu zastupniku, ako je on odgovoran za zloupotrebu prava. Kodeks odvjetničke etike - uskrata zastupanja ako je ono što stranka traži obijesno ili suprotno zakonu, tako da se s velikom vjerojatnošću može predvidjeti neuspjeh. Instituti ZPP-a koji smanjuju mogućnost zlouporaba: obveza naknade parničnih troškova po načelu odgovornosti za krivnju, odnosno za slučaj (čl ZPP-a, u ostavinskom postupku čl ZN-a), zloupotreba instituta svrhovite delegacije, instituta izuzeća suca ili javnog bilježnika, zloupotreba odredaba o dostavi (česti slučaj u ostavinskom postupku, pogotovo radi odredbe čl. 219 st. 3. ZN-a i posljedica uredne dostave poziva nasljedniku) Pravila o nadležnosti Pravila o nadležnosti su sadržana u Zakonu o parničnom postupku i mogu se svrstati u tri kategorije: materijalna pravila o nadležnosti kojima se utvrđuju kriteriji za određivanje međunarodne, stvarne, mjesne i funkcionalne nadležnosti; kompetencijska pravila o nadležnosti - pravila koja uređuju nadležnost sudova koji odlučuju o nadležnosti; pravila o proceduri prema kojoj se rješavaju pitanja o nadležnosti. Pojam i vrste nadležnosti: nadležnost u objektivnom smislu se definira kao djelokrug poslova određenog suda, a u subjektivnom smislu je pravo i dužnost određenog suda da postupa

32 JAVNI BILJEŽNIK u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju; stvarna nadležnost za provođenje ostavinskog postupka je regulirana čl ZN-a; mjesna nadležnost u ostavinskom postupku je određena čl ZN-a, a zabrana sporazuma o nadležnosti je predviđena čl ZN-a. Ispitivanje nadležnosti predstavlja prethodnu radnju koju je javni bilježnik dužan poduzeti prije zakazivanja ročišta za ostavinsku raspravu - čl ZN-a, pa ako ustanovi da se radi o mjesnoj nadležnosti drugog suda, donosi rješenje o mjesnoj nenadležnosti i spis po pravomoćnosti rješenja vraća sudu radi upućivanja nadležnom sudu. Oglašavanje nenadležnosti i obustava postupka, ako javni bilježnik utvrdi da je za postupanje nadležno inozemno tijelo, kako to propisuje odredba čl st. 2. ZN-a. Pravila za određivanje nadležnosti, kada je u konkurenciji nekoliko inozemnih tijela za vođenje ostavinskog postupka, regulirana su Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, br. 51/91, u daljnjem tekstu ZRSZ-a), za ostavinski postupak - isključiva međunarodna nadležnost suda Republike Hrvatske ili drugog tijela Republike Hrvatske koja je propisana čl ZRSZ-a Sastav suda, izuzeće Sastav suda - ostavinski postupak u prvom stupnju se provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik - čl ZN-a. Ovlasti javnog bilježnika kao povjerenika u ostavinskom postupku su propisana čl st. 4 ZN-a, čl. 241., 242., 243. i 244. ZN-a. Izuzeće - pravila o izuzeću sudaca, sudskih savjetnika, zapisničara i sudskih vještaka regulirana su Zakonom o parničnom postupku. Pravila o izuzeću javnih bilježnika su regulirana čl. 36. Zakonom o javnim bilježnicima (Narodne novine, br. 78/93., 29/94. i 162/98.), a o razlozima za izuzeće javnog bilježnika kao povjerenika u ostavinskom postupku odlučuje predsjednik suda koji ga je postavio za povjerenika - čl st 2. ZN-a - kod odlučivanja o razlozima za izuzeće primjenjuju se odredbe ZPP-a. Članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda određuje da svatko ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku od strane neovisnoga i nepristranog suda, ustanovljenog na temelju zakona - Odbor ministara Vijeća Europe donio je Preporuku No. R(94) 12 O neovisnosti, učinkovitosti i ulozi sudaca, koja među ostalim načelima sadrži i I. Opća načela neovisnosti sudaca te V. Odgovornosti sudaca Stranke, punomoćnici i zastupnici Stranke u ostavinskom postupku - strankom se u smislu ZN-a smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Pojam stranke (fizičke i pravne osobe) reguliran je čl. 77. ZPP-a. Stranačka i parnična sposobnost regulirana je čl ZPP-a. Sud po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebne ovlasti kad je ono potrebno - čl. 82. ZPP-a (posebni skrbnik- Obiteljski zakon, odobrenje skrbniku za davanje nasljedničke izjave, sklapanje nasljedničkog sporazuma i sudske nagodbe, specijalni punomoćnik - ovlasti izričito navedene u javno ovjerenoj izjavi). Privremeni zastupnik - čl ZPP-a - mogućnost postavljanja privremenog zastupnika i pravnoj osobi - troškovi objave oglasa u Narodnim novinama - ne idu na teret proračunskih sredstava (450 kn), niti na teret javnog bilježnika, već ih podmiruju poznati nasljednici u ostavinskom postupku ili zainteresirane osobe na čiji prijedlog je pokrenut ostavinski postupak ili postupak radi raspravljanja naknadno pronađene imovine, također općina ili grad kada se radi o ošasnoj ostavini (čl. 20. ZNa). Punomoćnici - u ostavinskom postupku stranke mogu poduzimati radnje osobno ili putem punomoćnika, no sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se osobno izjasni o činjenicama koje se treba utvrditi u ostavinskom postupku - čl. 89. ZPP-a. Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno. Stranku može zastupati kao punomoćnik osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna. Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug - ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom - čl. 89.a ZPP-a. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom prema odredbi čl. 89.a ZPP-a, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome izvijestiti stranku, a žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja - čl. 90. ZPP-a. Opseg ovlasti odvjetnika po punomoći i odvjetničkog vježbenika je predviđen u odredbama čl. 95. i 96. ZPP-a. Dužnost punomoćnika je da podnese punomoć pri prvoj radnji u ostavinskom postupku što je navedeno u čl. 98. st. 1. ZPP., dopuštanje punomoćniku privremenog obavljanja radnji za stranku bez punomoći uz istodobnu naredbu da se uredna punomoć dostavi u kraćem roku uz upozorenje iz čl. 98. ZPP glede mogućnosti ukidanja radnji poduzetih bez punomoći i naknadnog odobrenja stranke. Opoziv i otkaz punomoći potrebno je zapisnički konstatirati, ako se čini na ročištu. Opoziv punomoći čini stranka, a otkaz čini odvjetnik koji je dužan zastupati stranku trideset dana nakon otkaza punomoći, kako je regulirano čl. 99. ZPP-a. Smrt stranke, odnosno prestanak pravne osobe glede prestanka punomoći kao instituti su regulirani odredbom čl ZPP-a.

33 JAVNI BILJEŽNIK Jezik u postupku, podnesci Hrvatski jezik i latinično pismo kao službeni jezik i pismo u postupku su propisani čl ZPP-a. Pravo stranaka i drugih sudionika u postupku da pri sudjelovanju na ročištima i poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavaju svoj jezik, uz prevođenje ovlaštenih sudskih tumača. Troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču - čl ZPP-a. Upotreba jezika i pisma nacionalnih manjina uređena je posebnim zakonom, a troškovi prevođenja na jezik nacionalne manjine padaju na teret sredstava suda - čl ZPP-a. Podnesci - način podnošenja, sadržaj, broj primjeraka, podnošenje izvornika ili preslike, prijepisa regulira odredba čl čl ZPP-a. Postupak s nerazumljivim ili nepotpunim podneskom je uređen odredbom čl st ZPP-a. Vrijeđanje suda, stranke ili drugog sudionika u postupku - izricanje novčane kazne - fizičkoj ( kn) i pravnoj osobi ( kn) - čl ZPP-a Rokovi, ročišta i zapisnici - čl ZPP-a Rokovi - određuje ih sud - javni bilježnik s obzirom na okolnosti slučaja (sudski rokovi), mogućnost produljenja roka na prijedlog zainteresirane osobe, ako za to postoje opravdani razlozi - čl ZPP-a. Zakonski (prekluzivni) rokovi su točno određeni i ne postoji mogućnost njihova produljenja. Računanje rokova - na dane, mjesece i godine - čl ZPP-a - slučaj kod dostave rješenja o nasljeđivanju i dr. rješenja protiv kojih stranke imaju pravo prigovora i čl ZPP-a - na dostavu podneska javnom bilježniku na odgovarajući se način primjenjuju pravila o dostavi sudu. Javni bilježnik jednako kao sud mora organizirati svoj rad tako da stranke u zakonskim rokovima mogu podnositi pravne lijekove protiv njegovih odluka. U slučaju kada stranka preporučenom pošiljkom pravodobno podnese prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o nasljeđivanju, ali se navedena pošiljka ne može uručiti javnom bilježniku zbog njegova izbivanja iz mjesta sjedišta ureda, radi se o propustu javnog bilježnika, a ne o propustu stranke pa stoga stranka zbog nemogućnosti podnošenja pravodobnog prigovora ne može snositi štetne posljedice. Zato ni ponovno podnesen prigovor sud ne smije odbaciti kao nepravodoban. Ročište - kao institut regulirano je čl a ZPP-a - zakazivanje ročišta, opća pravila postupanja čl ZN-a, poduzimanje radnji na ročištu, načelo usmenosti - čl ZN-a. Zapisnici i bilješke - instituti su predviđeni čl ZN-a. U ostavinskom postupku javni bilježnik sačinjava zapisnik o svim poduzetim radnjama - ročištima i očevidima. U zapisniku se konstatiraju prisutne stranke, punomoćnici, zakonski zastupnici, posebni skrbnici, skrbnici i dr., uzimaju se njihovi osobni podaci, uzimaju se podaci za rodoslovlje, čitaju se i proglašavaju oporuke, saslušavaju svjedoci usmene oporuke, utvrđuju raspolaganja ostavitelja za života (ugovori o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju, ugovori o darovanju i dr.), utvrđuje se opseg ostavine - nekretnine, pokretnine, prava, dugovi ostavine, izjave vjerovnika ostavine, konstatiraju se upozorenja koja javni bilježnik daje strankama glede nasljednih prava te se uzimaju nasljedničke izjave svih stranaka. Zapisnički javni bilježnik odlučuje o procesnim institutima - zastupanje odvjetnika bez punomoći, uskrata zastupanja punomoćniku koji ne smije zastupati (čl. 89.a ZPP-a), određivanje vještačenja, saslušanje vještaka na prigovore stranaka na nalaz i mišljenje i druga procesna rješenja. Bilješke (čl ZN-a) - su institut koji javni bilježnik primjenjuje kada stranka pristupi u ured izvan ročišta za ostavinsku raspravu, pa o pristupu stranke (ukoliko bilježnik procijeni relevantnim za postupak) sastavlja službenu bilješku koju uvezuje u spis Dostava pismena i razmatranje spisa - čl ZPP-a Dostava pismena - institut dostave je intenzivniji razvoj doživio u noveli ZPP-a g., a posebice novelom iz godine, reguliran je člancima ZPP-a. Novela ZPP-a iz g. predviđa nekoliko vrsta dostave te posebno detaljno razrađuje institut sudske dostave: o čl. 133.a ZPP-a - dostava pismena putem javnog bilježnika - primjenjuje se na sve postupke u tijeku čl ZID ZPP; o čl. 133.b st. 1. ZPP-a - dostava tuženiku na adresu naznačenu u pisanom sporazumu s tužiteljem, ako to tužitelj predloži, ili dostava tuženiku putem određene osobe u RH u skladu s prethodnim sporazumom s tužiteljem; o čl. 133.b st. 2. ZPP-a - dostava pismena tuženiku po oglasnoj ploči suda kada se dostava na adresu ili određenoj osobi u RH nije mogla obaviti; o čl. 133.c st. 1. ZPP-a - izravna dostava pismena koje stranke upućuju jedna drugoj preporučenom pošiljkom - potrebna suglasnost stranaka i odluka suda; o čl. 133.c st. 2. ZPP-a - izravna dostava pismena u sjedištu pravne osobe ili fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, ako je prijem pismena ovjerovljen pečatom te pravne osobe; o čl. 133.c st. 3. ZPP-a - izravna dostava pismena jednog odvjetnika drugom - uključuje dostavu državnom odvjetniku - suglasnost odvjetnika, državnog odvjetnika i odluka suda; o čl ZPP-a - dostava osobi ovlaštenoj za prijem pismena, ali i radniku koji se zatekne u uredu ili poslovnoj prostoriji kada se dostava ima izvršiti državnom tijelu ili pravnoj osobi, bez obzira jesu li državna tijela odredila svog radnika za punomoćnika koji ih zastupa u postupku; o čl st. 2. ZPP-a - dostava državnom odvjetniku se smatra obavljenom kada je predana u pisarnici državnog odvjetništva; o čl. 134.a st. 1. ZPP-a - dostava za pravnu osobu na adresu naznačenu u tužbi, te dostava pravnoj osobi na adresu registriranog sjedišta kada dostava na adresu iz tužbe ne uspije;

34 JAVNI BILJEŽNIK o čl. 134.a st. 2. i 3. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču pravnoj osobi kada se dostava nije mogla obaviti na adresu sjedišta registriranog u javnom upisniku; o čl. 134.a st. 3. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost kada se radi o sporu koji se tiče te djelatnosti, kada se dostava ne može obaviti na adresu sjedišta registriranog u javnom upisniku; o čl. 134.b st. 1. ZPP-a - dostava putem pretinca suda za osobe koje to zatraže, a predsjednik suda im to odobri; o čl. 134.b st. 2. ZPP-a - dostava odvjetniku putem pretinca suda temeljem rješenja predsjednika suda; o čl. 134.b st. 5. ZPP-a - dostava odvjetniku po oglasnoj ploči suda, ako odvjetnik ne podigne pismeno u roku od osam dana od polaganja u pretinac; o čl.134.b st. 5. ZPP-a - dostava svakoj osobi kojoj je odobrena dostava putem pretinca u sudu putem oglasne ploče suda, ako ta osoba ne podigne pismeno u roku od osam dana od dana polaganja u pretinac; o čl ZPP-a - dostava vojnim osobama, pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima morskoga, riječnoga i zračnog prometa obavlja se putem njihova zapovjedništva ili neposrednog zapovjednika; o čl ZPP-a - dostava osobama lišenim slobode se obavlja putem uprave zatvora; o čl ZPP-a - dostava odvjetniku kao punomoćniku obavlja se predajom njemu osobno ili osobi koja radi u odvjetničkoj pisarnici; o čl st.1. ZPP-a - dostava poslovno sposobnom članu domaćinstva adresata, ako se adresat ne zatekne u svom stanu; o čl st. 2. ZPP-a - dostava susjedu ili kućepazitelju adresata, ako oni na to pristanu, i ako se adresat ne zatekne u svom stanu; o čl st. 3. ZPP-a - dostava osobi koja radi s adresatom na radnome mjestu, ako ta osoba na to pristane; o čl st. 1. ZPP-a - dostava osobno stranci, njenom zakonskom zastupniku ili punomoćniku kada se radi o fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost ili o fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporu koji se ne tiče te djelatnosti; o čl st. 2. ZPP-a - dostava punoljetnom članu domaćinstva stranke kada se dostavlja tužba, platni nalog, presuda, rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba i pravni lijek, ako stranka nije zatečena u svom stanu pod uvjetom: a) da stranka nije zatečena u svom stanu ili radnome mjestu gdje se dostava ima obaviti, b) da je dostavljač poslovno sposobnom članu domaćinstva, susjedu, kućepazitelju ili osobi koja sa strankom radi na istome radnome mjestu ostavio obavijest stranci da u određeno vrijeme bude radi dostave u svom stanu ili radnome mjestu, c) da se stranka niti u vrijeme obavijesti nije zatekla u svom stanu; o čl st. 2. ZPP-a - dostava susjedu, kućepazitelji ili osobi koja sa strankom radi na istome radnome mjestu; o čl st. 1. ZPP-a dostava na adresu prijavljenog prebivališta u RH; o dostava na oglasnu ploču suda - kada dostava na adresu prijavljenog prebivališta nije uspjela, dostava se ponovi sukladno čl i čl ZPP-a po isteku roka od 30 dana te i ta dostava bude bezuspješna; o čl st. 3. ZPP-a - dostava na adresu prijavljenog boravišta ili dostava drugoj osobi; o čl ZPP-a - dostava na adresu naznačenu u tužbi kada je ona ista kao i adresa prijavljenog prebivališta pod uvjetom: a) da je prije pokušana dostava na adresu iz tužbe, b) da je ponovno pokušana dostava po isteku roka od 15 dana od prethodne dostave, c) da osoba nije kod MUP-a registrirala boravište ili drugi način dostave ili osobu kojoj se dostava ima obaviti, o čl. 143.a st. 1. ZPP-a - dostava posebno označenoj adresi evidentiranoj u policijskoj upravi prema mjestu prebivališta; o čl. 143.a st. 1., 2. i 3. ZPP-a - dostava fizičkoj osobi sukladno izjavi osobe kojoj se dostava ima obaviti; o čl. 143.a st. 5. ZPP-a - dostava na oglasnu ploču - ako osoba koja je registrirana kod MUP-a za primanje pismena odbije primiti pismeno; o čl ZPP-a - dostava na oglasnu ploču - kada osoba kojoj je pismeno upućeno, njezin poslovno sposoban član domaćinstva, ovlašteni radnik pravne osobe ili državnog tijela odbije prijem bez zakonskog razloga uz istodobno ispunjenje ovih uvjeta: a) ostavljanje obavijesti da će se dostava obaviti putem oglasne ploče, b) bilješka dostavljača na pismenu o odbijanju prijema pismena, c) vraćanje pismena sudu; o čl st. 5. ZPP-a - dostava putem oglasne ploče suda - kada stranka ili njezin zastupnik promjeni adresu, a o tome ne obavijeste sud; o čl st. 1. i 2. ZPP-a - dostava punomoćniku ili zastupniku za prijem pismena; o čl st. 4. ZPP-a - dostava putem oglasne ploče suda - kada stranka opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena, a istodobno ne imenuje drugog punomoćnika za primanje pismena sve dok ne imenuje punomoćnika, - kada punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoć o tome obavijesti sud te stranka u roku od 30 dana od dana prijema obavijesti o otkazu punomoći ne imenuje novog punomoćnika;

35 JAVNI BILJEŽNIK o dostava poziva stranci na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka, obavlja se putem punomoćnika stranke, ako stranka ima punomoćnika - čl st. 2. ZPP-a - izuzetak u ostavinskom postupku u kojem se poziv za ročište uvijek mora dostaviti neposredno stranci, a ne njenom punomoćniku, radi posljedica koje propisuju odredbe čl st. 3. ZN-a. Razmatranje spisa - stranke imaju pravo razmatrati i prepisivati ostavinski spis, a ostale zainteresirane osobe mogu to činiti uz odobrenje suca ili predsjednika suda kada je predmet pravomoćno okončan - čl ZPP-a, čl ZN-a Troškovi postupka U ostavinskom postupku svaka stranka snosi svoj trošak postupka kako to regulira čl st. 1. ZN-a. U trećem stavku čl ZN-a spominje se snošenje troškova ostavinskog postupka po načelu krivnje koje se vrlo rijetko primjenjuje jer u ostavinskom postupku se sve stranke imaju pravo očitovati o svim istaknutim zahtjevima i prigovorima, radi čega mogu nastati dodatni troškovi koje snosi svaka stranka u postupku. Troškove vještačenja, prijevoda po sudskom tumaču, dostave po sudskom dostavljaču, javnom bilježniku, izlaska sudske komisije na očevid, snosi stranka u ostavinskom postupku koja predlaže provođenje određenog dokaza ili provođenje određene radnje u postupku, a sve sukladno spomenutoj odredbi čl st. 1. ZN-a. U ostavinskom postupku javni bilježnik, ukoliko donosi rješenje o trošku sukladno odredbi čl st. 3. ZN-a, kod odlučivanja glede osnovanosti i visine troška primjenjuje podredno odredbe čl. 154., 155. i čl ZPP-a Pravna pomoć Besplatna pravna pomoć je institut koji je reguliran Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, temeljem čijih odredbi se stranka u postupku radi ishođenja besplatne pravne pomoći može zahtjevom obratiti Gradskom uredu opće uprave. U tom slučaju javni bilježnik može zastati s postupanjem ili prekinuti ostavinski postupak do okončanja upravnog postupka (prethodno pitanje) do pravomoćnog okončanja upravnog postupka radi donošenja odluke glede zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Zanemarivanjem činjenice da je stranka podnijela zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, javni bilježnik čini bitnu povredu procesnih odredbi, radi čega sud ukida njegovu odluku i ponovno provodi postupak, uvažavajući pravo stranaka za isticanjem zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći Tijek (ostavinskog) postupka Održavanje procesnog reda, discipliniranje stranaka i koncentrirano raspravljanje regulirano je čl. 217., 218. i 219. ZN-a te je navedena tema razrađena prethodno prilikom pisanja o institutu zapisnika i bilješki u ostavinskom postupku. Discipliniranje stranaka je bitno načelo rukovođenja parničnim i izvanparničnim postupcima kako bi se ostvarilo načelo predviđeno čl. 10. ZPP-a - suđenje u razumnom roku, sa što manje troškova i bez zloupotrebe procesnih ovlasti. Koncentrirano raspravljanje je pojam koji je vezan za rukovođenje parničnim i izvanparničnim postupcima, a odnosi se na raspravljanje o svim činjenicama i prigovorima u onom broju ročišta koja su objektivno potrebna da bi se svim strankama omogućilo raspravljanje te da bi se proveli svi dokazi kao i na temelju tako provedenog postupka utvrdilo potpuno činjenično stanje i donijela zakonita odluka Prekid i zastoj (ostavinskog) postupka Prekid postupka kao institut parničnog procesnog prava je reguliran odredbom čl ZPP-a kojom su taksativno navedeni razlozi prekida (smrt stranke, gubitak parnične sposobnosti, a stranka nema punomoćnika, smrt zakonskog zastupnika ili prestanak njegove ovlasti za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u parnici, prestanak postojanja pravne osobe odnosno postojanje pravomoćne odluke o zabrani rada, nastupanje pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, kada se stranka zbog izvanrednih događaja - poplave i dr. odsječeno od suda, kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu, kad je to drugim zakonom određeno). U čl ZPP-a reguliran je prekid postupka u slučaju kada se pojavi prethodno pitanje, koje je definirano čl. 12. ZPP-a, a sud odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Kao prethodno pitanje u ostavinskom postupku se može pojaviti priznanje strane sudske odluke, ispravni zemljišno-knjižni postupak, postupak priznanja statusa izvanbračnog supružnika i dr. Zastoj postupka kao institut je reguliran odredbom čl. 215.a ZPP-a, a zastoj postupka nastupa: - kada sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavještava centar za socijalnu skrb te ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom, zastaje se s postupkom i predlaže određivanje drugoga zakonskog zastupnika (čl. 81 st. 3. ZPP-a); - kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka (čl. 321 st. 5. ZPP-a); - do pravomoćnosti međupresude (čl st. 2. ZPP-a). Prekid ostavinskog postupka je institut nasljednog prava koji je reguliran čl. 222., 223. i 224. ZN-a. Javni bilježnik nakon provedenoga ostavinskog postupka, u kojem su raspravljeni svi zahtjevi stranaka, spornu ostavinu upućuje sudu. Kod postupka naknadno pronađene imovine kada je sporna, postupak se ne prekida no postoji li u toj situaciji ovlast javnog bilježnika donijeti rješenje kojim se prijedlog za naknadno pronađenu imovinu odbija ili spis uputiti kao spornu naknadno pronađenu imovinu sudu, pitanje je koje valja razmotriti tijekom sudske prakse.

36 JAVNI BILJEŽNIK Dokazi i izvođenje dokaza, osiguranje dokaza U ostavinskom postupku ne provode se dokazi kao u parničnom postupku prema načelu o teretu dokazivanja, no pri provođenju procesnih radnji saslušanja svjedoka usmene oporuke, provođenju dokaza vještačenjem u slučaju kada su stranke suglasne da se uračunavanje darova provede u ostavinskom postupku, zatim kod sudjelovanja sudskih tumača, javni bilježnik podredno primjenjuje odredbe ZPP-a kojima su regulirani navedeni instituti: - svjedoci: upozorenja svjedocima kod saslušanja svjedoka usmene oporuke, konstatacija da su upozoreni te da se svjedok - imenom i prezimenom - upućuje izvan sudnice (prostorije u uredu javnog bilježnika gdje se vodi ročište za ostavinsku raspravu) do poziva radi saslušanja kako je regulirano čl čl ZPP-a; - sudski vještaci: rješenjem imenovati sudskog vještaka i odrediti mu zadaću vještačenja, sukladno odredbama ZNa, te mu naložiti da nalaz i mišljenje dostavi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u određenom roku, uz upozorenje što će sud/javni bilježnik poduzeti ako vještak ne dostavi nalaz ili ga ne dostavi u ostavljenom roku, kako je predviđeno čl ZPP-a; - sudski tumači: postupanje kod sudjelovanja sudskih tumača u postupku je predviđeno čl ZPP-a; - očevid: kojeg kao radnju u ostavinskom postupku javni bilježnik poduzima radi popisa pokretnina koje se nalaze u nekretnini ostavitelja, te radi pečaćenja nekretnine, ili radi uzimanja nasljedničke izjave nepokretne stranke - čl. 227., 228. i 229. ZPP-a; - isprave: mogućnost pribave isprava i podataka službenim putem (načelo ekonomičnosti) - čl ZPP-a; - uvid u spis: kojim je osiguran dokaz (popis pokretnina, izjave svjedoka, procjena nekretnina i dr.) Odluke koje donosi javni bilježnik u ostavinskom postupku: rješenje o mjesnoj nenadležnosti - čl. 20. i 21. ZPP-a, a u vezi sa čl st. 2 ZN-a; rješenje kojim se odlučuje da se ostavina neće raspravljati radi nedostatka ostavine - čl ZN-a; rješenje o nasljeđivanju i zapisu - čl ZN-a; rješenje o postavljanju privremenog zastupnika nasljedniku nepoznatog prebivališta i boravišta čl. 84. i 85. ZPP-a u vezi s čl t.2. ZN-a; rješenje o privremenom skrbniku ostavine uz prethodnu suglasnost svih stranaka u postupku - čl ZN-a; rješenje o uručenju ošasne imovine čl. 6. i 20. ZN-a; djelomično rješenje o nasljeđivanju čl ZPP-a, a u vezi sa čl.175. st. 2 ZN-a; rješenje o naknadno pronađenoj imovini čl ZN-a; rješenje kojim se utvrđuje da je prijedlog za naknadno pronađenu imovinu povučen te se postupak obustavlja - čl st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl st. 2 ZN-a; rješenje kojim se smatra da je prijedlog za naknadno pronađenu imovinu povučen te se postupak obustavlja radi neaktivnosti stranke - čl st. 4. ZPP-a, a u vezi s čl st. 2. ZN-a; dopunsko rješenje čl ZPP-a u vezi s čl st. 2. ZN-a; rješenje o ispravku rješenja koje je donio javni bilježnik čl ZPP-a, a u vezi sa čl st. 2 ZN-a Redovni i izvanredni pravni lijekovi u ostavinskom postupku Redovni pravni lijekovi u ostavinskom postupku su prigovor i žalba. Prigovor protiv rješenja koje donosi javni bilježnik i postupak po prigovoru pred sudom su propisani odredbama čl. 185., 186. i 187. ZN-a. Prethodno razmatranje prigovora provodi sud te prigovor po svom sadržaju može biti prijedlog za ispravak, dopunu rješenja i dr., pa postoji mogućnost da sud vrati spis javnom bilježniku jer se ne radi o prigovoru. U rješenju kojim vraća spis sud daje detaljnu uputu javnom bilježniku glede postupanja. Sud može vratiti spis javnom bilježniku, ako je spis dostavljen kao sporna ostavina, no u postupku postoje propusti i nedostaci koje uklanja javni bilježnik, a ne sud. Žalba kao redovni pravni lijek je dopuštena protiv rješenja suda i regulirana je odredbama čl i 189. ZN-a. Odredbom čl ZN-a predviđen je izvanredni pravni lijek u ostavinskom postupku, zahtjev za zaštitu zakonitosti. Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine, 117/03) isključen je i zahtjev za zaštitu zakonitosti pa se smatra da navedeni izvanredni pravni lijek nije više dopušten u ostavinskim postupcima. Revizija isto tako nije dopuštena u ostavinskom postupku, što se ne odnosi na parnične postupke koji su posljedica spora o pravima iz ostavine. U tim postupcima je revizija dopuštena pod pretpostavkama iz čl ZPP-a. Bi li stranke mogle u ostavinskim postupcima izjavljivati izvanrednu reviziju (čl st. 2. ZPP-a), ne bi trebalo isključiti kao mogućnost, no o tome će nešto više buduća sudska praksa. U rokovima i zbog razloga radi kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka, stranke mogu nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava kako to regulira odredba čl st. 1 ZN-a. U toj parnici će sud o postojanju pretpostavaka za ponavljanje postupka odlučiti kao o prethodnome pitanju - čl st. 2 ZN-a Postupak mirenja - upućivanje stranaka (Novela 2008.) Novelom ZPP-a (Narodne novine, br. 84/08 od 18. srpnja 2008.) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008., ispravljenim u Narodnim novinama, br. 123/08 od 24. listopada mirenje je kao institut reguliran odredbama ZPP-a čl. 186.d g. Sud može tijekom cijelog postupka strankama predložiti da spor riješe u postupku mirenja pri sudu (čl. 186.d

37 JAVNI BILJEŽNIK ZPP-a) ili pri nekim od centara za mirenje (čl. 186.f ZPP-a). Nagodba u mirenju je izjednačena sa sudskom nagodbom. Na postupke mirenja pred sucem izmiriteljem na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o mirenju (Narodne novine, br. 163/03 i 79/09) i ZPP-a. Sporne ostavine u kojima stranke suglasno predlažu mirenje, javni bilježnik nakon provedenog postupka upućuje spis sudu, a sud upućuje stranke na mirenje pred sudom ili pri nekom od centara za mirenje. Javni bilježnik je u ostavini ovlašten uputiti stranke glede mogućnosti da svoj spor riješe u postupku mirenja, pa je stoga oportuno da javni bilježnik raspolaže osnovnim znanjima glede upućivanja stranaka u postupke mirenja kako bi se stranke o navedenoj mogućnosti upoznale već u postupku pred javnim bilježnikom, čime se znatno može pridonijeti preveniranju budućih dugotrajnih, skupih i iscrpljujućih parnica neizvjesnih ishoda. 3. ZAKLJUČAK Zaključno valja ponoviti da je svrha ovog rada bila podsjetiti o značaju i važnosti supsidijarne primjene procesnih instituta građanskoga procesnog prava u ostavinskom postupku kojeg javni bilježnici provode kao povjerenici suda. Instituti procesnog prava nam omogućuju potpunije definiranje procesnog reda u ostavinskom postupku te se njihovom primjenom ujedno jasnije definira discipliniranje stranačkog postupanja, a ovlasti suda i javnih bilježnika su usmjerena na učinkovito i brzo prikupljanje podataka za ostavinu i očitovanja stranaka, a potom i donošenje odluka u razumnim rokovima. Primjenom svih navedenih instituta u ostavinskom postupku jamči se zakonitost, učinkovitost i postizanje svih ciljeva koje je zakonodavac postavio pri izmjenama ZPP-a i g., a ujedno se prevenira priljev novih sporova koji proizlaze iz spornih ostavina koji nerijetko spadaju u najkompliciranije i najteže civilne sporove. Osim navedenih instituta parničnoga procesnog prava, valja napomenuti da je kompetencija voditelja postupka (sudac, sudski savjetnik, javni bilježnik) svakako komponenta koja može bitno odrediti trajanje postupka. Javni bilježnici su svojom kompetentnošću i efikasnošću dokazali visok stupanj profesionalnosti i stručnosti u vođenju ostavinskih postupaka kao povjerenici suda, no ujedno su iskazali i spremnost za stalnim usavršavanjem i propitkivanjem stečenih znanja i vještina u obavljanju javne službe. Takvim pristupom dokazuju i svjedoče potrebama struke koju obavljaju, u cilju ostvarenja još veće stručnosti i kompetencije u obavljanju funkcije povjerenika suda.

38 JAVNI BILJEŽNIK Mario Franjić, javnobilježnički prisjednik u uredu javnog bilježnika Slavke Marković u Bjelovaru Obnova zemljišnih knjiga 1. UVOD Poznata je činjenica da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva nekretnina, a ono nije usklađeno ni s podacima koji se vode u katastarskom operatu. To stvara mnoge probleme u pravnom prometu nekretnina i dovodi do određene pravne nesigurnosti. Takvo stanje nekretnina posljedica je niza razloga, od onih koji se odnose na nemar samih stranaka, namjere stranaka da ne prijavljuju promjene prava vlasništva zbog izbjegavanja plaćanja poreza, nesklada u postupanju između zemljišnoknjižnog odjela i katastra, neažurnosti geodeta, koji su podatke o obavljenoj izmjeri dostavljali samo u katastar, pa sve do grešaka u postupanju zemljišnoknjižnih odjela. Među važnim razlozima nesklada svakako je i višegodišnje pravno ustrojstvo temeljeno na institutu društvenog vlasništva koje nije poznavalo privatno vlasništvo, a rezultiralo je potpunom zanemarenošću i zapuštenošću zemljišnih knjiga. Radi usklađenja podataka o nekretninama u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina Ministarstvo pravosuđa pokrenulo je prije petnaestak godina reformu sustava stvarnih prava koja je započela donošenjem više novih zakonskih propisa, a svakako su najvažniji: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1 (dalje: ZV) i Zakon o zemljišnim knjigama 2 (dalje: ZZK). Donošenjem tih zakona osigurana je mogućnost da se određenim postupcima 3 zemljišnoknjižno stanje nekretnina uskladi sa stvarnim stanjem kao i sa stanjem nekretnina koje se vodi u katastarskom operatu. No to je povezano s nizom poteškoća koje se pojavljuju pri vođenju tih postupaka. Bitno je napomenuti kako je u Republici Hrvatskoj na snazi dualistički sustav vođenja evidencije nekretnina, što znači da se nekretnine evidentiraju u zemljišnoknjižnom odjelu i u katastarskom operatu, pa je s tog motrišta bitan i jedan zakon koji nije u bliskoj vezi s propisima koji se primjenjuju u zemljišnoknjižnim postupcima, a riječ je o Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina 4. 1 Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 2 Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07 3 Prvenstveno se misli na postupke obnove zemljišnih knjiga, dopune zemljišnih knjiga i pojedinačnih ispravnih postupaka 4 Narodne novine br. 16/07 Naime, postupku obnove zemljišnih knjiga nužno prethodi postupak katastarske izmjere ili tehničke reambulacije katastarskih podataka. Postupak katastarske izmjere provodi Državna geodetska uprava uz prethodnu suglasnost Ministarstva pravosuđa, a sve radi usklađivanja faktičkog stanja sa stanjem u katastarskom operatu. Nakon toga se vodi postupak osnivanja nove zemljišne knjige koja poslije provedenih postupaka u potpunosti odgovara stvarnom stanju nekretnina na određenom području. U ovom radu prikazat će se postojeće zakonsko rješenje u postupanju tijela koja sudjeluju u postupku izrade novoga katastarskog operata i obnove zemljišnih knjiga te sam postupak koji nadležna tijela provode pri izlaganju katastarskog operata i formiranju zemljišne knjige. Ujedno će se ukazati na probleme koji su mogući prilikom provedbe tih postupaka kao i mogućnosti novih zakonskih rješenja koja bi u znatnoj mjeri mogla ubrzati postupak. A sve to s osobnoga gledišta, budući da sam niz godina bio član zemljišnoknjižnog povjerenstva i aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga u više katastarskih općina. 2. TIJELA KOJA SUDJELUJU U POSTUPKU Kako bi se postigao potpuni učinak nužno je da postupku obnove zemljišnih knjiga prethodi postupak katastarske izmjere ili tehničke reambulacije katastarskih podataka. Postupak katastarske izmjere i tehničke reambulacije provodi izvođač radova kojeg je izabralo nadležno tijelo na javnom natječaju, a izvođač radova obavlja snimanje cijele katastarske općine i prikuplja podatke koji se odnose na oblik, površinu i kulturu čestica. Na temelju tih podataka nadležna povjerenstva provode postupak izlaganja novoga katastarskog operata i obnove zemljišnih knjiga. U tom postupku sudjeluju dva povjerenstva, i to katastarsko povjerenstvo i zemljišnoknjižno povjerenstvo.

39 JAVNI BILJEŽNIK Katastarsko povjerenstvo 2.2. Zemljišnoknjižno povjerenstvo Što se tiče postupanja, odnosno izlaganja na javni uvid podataka prikupljenih u postupku katastarske izmjere ili tehničke reambulacije, zakonom je propisano da izlaganje provodi povjerenstvo Državne geodetske uprave koje imenuje ravnatelj te Uprave. Povjerenstvo se sastoji od dva člana, a nužno je da u njegovu sastavu bude i osoba koja ima pravnu naobrazbu i to zbog toga što prigovore upućene tom povjerenstvu mora rješavati po odredbama Zakona o općem upravnom postupku, dok je preostali član povjerenstva osoba koja ima završenu naobrazbu iz područja geodezije. Osnovna zadaća katastarskog povjerenstva sastoji se u tome da podatke katastarske izmjere koji su prikupljeni novom izmjerom ili tehničkom reambulacijom prezentira svim strankama u postupku izlaganja na javni uvid katastarskog operata. Način na koji se provodi izlaganje propisan je Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Katastarsko povjerenstvo vodi postupak na način da poziva na izlaganje osobe koje su u katastarskom operatu u posjedovnom listu upisane kao posjednici nekretnina koje se na taj dan izlažu. Pozivanje stranaka se obavlja prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku i pozivanje stranaka je usklađeno s radom zemljišnoknjižnog povjerenstva na način da se istim pozivom pozivaju i osobe koje su upisane kao vlasnici u zemljišnim knjigama (no u praksi neka su povjerenstva postupala na način da je svako povjerenstvo pozivalo svoje stranke) 5. Sve to zbog toga što je rad dva povjerenstava nužno međusobno povezan i bitan za kvalitetan postupak, budući da sve osobe koje su u elaboratu katastarske izmjere ili tehničke reambulacije iskazane kao nositelji prava na nekretninama, u postupku izlaganja na javni uvid pisano potvrđuju da su im podaci katastarske izmjere ili tehničke reambulacije prezentirani i da su suglasni sa stanjem prikupljenih podataka. Kad neka stranka nije suglasna s prezentiranim podacima i smatra da u pogledu površine, kulture i oblika ne odgovaraju stvarnom stanju nekretnine, ona ima mogućnost ulaganja prigovora katastarskom povjerenstvu. Potom se postupa na način da se ponovno obavlja terenski očevid, na kojem su nazočni izvođač radova i stranka koja je uložila prigovor, pa se utvrđuje je li potrebno mijenjati podatke u izmjeri. Tada se pred katastarskim povjerenstvom ponovno provodi izlaganje na uvid podatka, ovaj put onih novih koji su evidentirani na očevidu. Nakon što katastarsko povjerenstvo izloži sve podatke iz svoje nadležnosti, a stranka nema nikakvih primjedbi ili su one povodom prigovora riješene, stranka se upućuje na daljnji postupak kod zemljišnoknjižnog povjerenstva. 5 Naime, katastarsko povjerenstvo je pozivalo stranke koje su upisane u posjedovni list, dok je zemljišnoknjižno povjerenstvo svojim pozivima pozivalo stranke koje su upisane u vlastovnici zemljišnoknjižnog uloška kao vlasnici nekretnine koja je predmet izlaganja. Smatram da to postupanje nije dobro zbog toga što bi dva povjerenstva morala zajednički sudjelovati u postupku obnove zemljišnih knjiga, jer je tijekom postupka nužna pomoć jednih drugima Novelom ZZK čl st. 4. propisano je da osnivanje zemljišne knjige provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik, ali pojedine radnje u postupku mogu se povjeriti i ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu prema odluci predsjednika suda. Stavkom 5. istog članka propisano je da se pojedine radnje u postupku osnivanja zemljišne knjige mogu povjeriti i zemljišnoknjižnom referentu, koji će te poslove obavljati pod nadzorom suca ili sudskog savjetnika. Iz navedenog je vidljivo da je predsjednik suda ovlašten sastaviti povjerenstvo koje će voditi postupak obnove zemljišnih knjiga, a to povjerenstvo mogu činiti sudac pojedinac i zemljišnoknjižni referent, sudski savjetnik i zemljišnoknjižni referent. U dosadašnjoj praksi najčešće zemljišnoknjižna povjerenstva su sastavljena od sudskog savjetnika i zemljišnoknjižnog referenta. Tako sastavljeno zemljišnoknjižno povjerenstvo svoj rad u postupku obnove zemljišnih knjiga provodi u dva dijela. U prvom dijelu zemljišnoknjižno povjerenstvo sastavlja zemljišnoknjižni uložak na način da preuzima podatke iz novoga katastarskog operata, a pod tim se prvenstveno misli na preuzimanje podataka o novoj katastarskoj čestici, odnosno podataka koji se upisuju u posjedovnicu. Zbog toga je bitno da zemljišnoknjižno i katastarsko povjerenstvo budu i fizički prisutni u jednoj prostoriji prilikom izlaganja, iako neka povjerenstva postupaju odvojeno i u različitom razdoblju. Sam postupak sastavljanja zemljišnoknjižnog uloška provodi se prema odredbama ZZK i to na način da se za svaku katastarsku česticu sastavlja poseban zemljišnoknjižni uložak (osim u slučaju kad je na više katastarskih čestica izgrađena jedna zgrada, tada će se sve čestice unijeti kao jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisati u isti zemljišnoknjižni uložak, kao i u slučaju kad je riječ o više katastarskih čestica koje su različito opterećene, a koje pripadaju istom vlasniku). U vlastovnicu i teretovnicu novoga zemljišnoknjižnog uloška unijet će se podaci koji će se preuzeti iz zemljišne knjige koja će se zatvoriti osnivanjem nove zemljišne knjige, te podaci iz knjige položenih ugovora i katastarskog operata, o čemu će biti više riječi u posebnom dijelu u kojem će se detaljno pojasniti postupak obnove zemljišne knjige. U drugom dijelu zemljišnoknjižno povjerenstvo sudjeluje na način da odlučuje o prijavama i prigovorima koji se podnose u ispravnom postupku, a može se reći da su postupanja povjerenstava i o ovom pitanju različita te se očituju u tome da neka povjerenstva postupaju na način da tijekom izlaganja zaprimaju prigovore stranaka na zapisnik i rješavaju tijekom postupka izlaganja, dok druga o prijedlozima i prigovorima odlučuju u ispravnom postupku. 3. POSTUPAK OBNOVE ZEMLJIŠNIH KNJIGA Zemljišne knjige u Republici Hrvatskoj su većim dijelom u nesređenom stanju, a to se odnosi na sam oblik

40 JAVNI BILJEŽNIK vođenja zemljišnih knjiga i podataka koji se upisuju u posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu, tako da je u budućnosti nužno provesti obnovu zemljišnih knjiga kako bi imale svoju osnovnu svrhu koja se sastoji u tome da točno prezentiraju stvarno stanje nekretnina. Zakonom je izričito propisano kada se po službenoj dužnosti pristupa obnovi zemljišnih knjiga. Tako je u čl st. 2. ZZK propisano da će se zemljišna knjiga obnoviti po službenoj dužnosti, ako se provede nova premjera ili reambulacija katastarskih podataka u odnosnoj katastarskoj općini, dok je u st. 3. propisano kako se na obnavljanje zemljišne knjige na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZZK i to odredbe o postupku osnivanja i ispravnom postupku. Također, zemljišna knjiga će se obnoviti po službenoj dužnosti ako je uništena, izgubljena ili je iz nekog razloga postala neuporabljiva. U zadnjih desetak godina u Republici Hrvatskoj najčešći razlog obnove zemljišnih knjiga odnosi se na činjenicu da je načinjena nova katastarska izmjera, pa se vezano uz to paralelno provodi i obnova zemljišnih knjiga, kako bi se podaci iz izmjere uskladili s podacima iz zemljišnih knjiga. Poznato je da se glavna knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka, a zemljišnoknjižni uložak sadrži posjedovnicu (list A), vlastovnicu (list B) i teretovnicu (list C), pa se pri obnovi zemljišnih knjiga pristupa sastavljanju posjedovnice, vlastovnice i teretovnice Sastavljanje posjedovnice Podaci koji su upisani u posjedovnici najčešće ne odgovaraju stvarnom stanju nekretnina kako u pogledu oblika, oznake zemljišta, odnosno kulture, tako i u smislu površine zemljišta. Te nepravilnosti posljedica su činjenice što su predmetni podaci upisani prije stotinjak i više godina i prikupljeni su temeljem tada dostupne tehnologije za izmjeru, a vlasnici nisu bili ažurni u pogledu izmjene podataka o kulturi koja je naknadno mijenjana, dok su se podaci o površini s vremenom mijenjali na način da su površine čestica porasle ili su smanjene na štetu ili korist susjednih čestica. Nova katastarska izmjera ili tehnička reambulacija sastoji se u tome da tijelo koje provodi katastarsku izmjeru ili tehničku reambulaciju uz pomoć današnje suvremene tehnike prikupi točne podatke o kulturi, obliku i površini čestica koje su predmet izmjere i da ih upiše u posjedovnicu. Sastavljanje posjedovnice u postupku obnove zemljišnih knjiga je u isključivoj nadležnosti katastarskog povjerenstva. Ovu ovlast katastarsko povjerenstvo crpi iz odredbe čl ZZK u kojem je propisano da se u posjedovnicu zemljišnoknjižnog uloška, koji se sastavlja, unose podaci iz katastra o površini, obliku i izgrađenosti katastarske čestice, odnosno svih čestica koje tvore zemljišnoknjižno tijelo 6. U postupku obnove zemljišnih knjiga te podatke zemljišnoknjižno povjerenstvo ne unosi samo, nego podatke preuzima od katastarskog povjerenstva. To preuzimanje obavlja se na način da podatak o površini, 6 Čl. 19 st. 2. ZZK propisuje da se zemljišnoknjižno tijelo može sastojati od jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini obliku i izgrađenosti katastarske čestice zemljišnoknjižno povjerenstvo prima iz programa katastarskog povjerenstva i nijedan podatak ne može se izmijeniti. Naime, navedeni podaci se upisuju u posjedovnicu zemljišnoknjižnog uloška prema podacima katastarske izmjere zemljišta koji je sudu dostavilo tijelo nadležno za katastar, a koji podaci su dobiveni izmjerom na terenu. Kao što je već rečeno, sve te podatke prije negoli su putem programa dostavljeni zemljišnoknjižnom povjerenstvu, katastarsko povjerenstvo je već izložilo strankama koje su se s tim podacima suglasile, a u slučaju da ti podaci nisu odgovarali stvarnom stanju, oni su mogli uložiti prigovor o kojem je katastarsko povjerenstvo dužno odlučiti. Prigovori koji se mogu uložiti odnose se na razne nepravilnosti koje mogu nastati u radu tijela koje provodi izmjeru na terenu, tako da se ti prigovori, prije odluke o osnovanosti, dostavljaju tom tijelu na očitovanje Sastavljanje vlastovnice Za razliku od posjedovnice, čije je sastavljanje u isključivoj nadležnosti katastarskog povjerenstva, nadležnost za sastavljanje vlastovnice je u isključivoj nadležnosti zemljišnoknjižnog povjerenstva. Svoju nadležnost za sastavljanje vlastovnice zemljišnoknjižno povjerenstvo nalazi u činjenici da se u vlastovnicu zemljišnoknjižnog uloška, koji se sastavlja, unose podaci o vlasnicima iz zemljišne knjige koja će se zatvoriti osnivanjem nove zemljišne knjige, te iz knjige položenih ugovora (čl st. 1. ZZK). Također, i Zakon o državnoj izmjeri katastru nekretnina u čl.49. st. 2 ističe da podaci o nositeljima prava na nekretninama nisu izvorni podaci katastra, nego su to podaci zemljišne knjige koji se u katastarski operat preuzimaju. Pri sastavljanju vlastovnice zemljišnoknjižno povjerenstvo može naići na različite probleme koji mogu imati dalekosežne posljedice, osobito imajući u vidu činjenicu da se upisom u vlastovnicu zadire u pravo vlasništva i da je osjetljivost stranaka razumljiva. No ZZK je predvidio mogućnost nastanka određenih problema koji su mogući prilikom sastavljanja vlastovnice, pa je ponudio i određena rješenja. Tako, ako u zemljišnoj knjizi koja će se zatvoriti otvaranjem nove, a ni u knjizi položenih ugovora, ne postoji podatak kome pripada vlasništvo nekog zemljišnoknjižnog tijela, ili postoji podatak samo glede nekih dijelova prava vlasništva ali ne svih, kao vlasnik upisat će se osoba koja je prema katastru posjednik, odnosno korisnik zemljišta (čl st. 2. ZZK). Iz te odredbe vidi se kako je u postupku osnivanja zemljišnih knjiga bitno, ne samo tko je upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, nego svoje značenje i važnost u nekim slučajevima ima i posjednik koji je evidentiran u katastru nekretnina. Za slučaj da ni prema podacima iz katastra nije moguće zaključiti tko je vlasnik nekretnine, tada će se kao

41 JAVNI BILJEŽNIK vlasnik upisati Republika Hrvatska. Kao vlasnik Republika Hrvatska će se upisati i u slučaju kad se radi o napuštenoj nekretnini, 7 nekretnini za koju je naznačeno da se nalazi u društvenom vlasništvu, a nema upisa o nositelju prava upravljanja, raspolaganja i korištenja. Međutim, osim ovih problema zemljišnoknjižna povjerenstva u svom radu susreću se s mnogim drugim pitanjima na koja zakon ne daje odgovor. Tako je moguće da stranke na ročište, na koje ih se pozove, dostavljaju isprave temeljem kojih se može obaviti prijenos prava vlasništva (pravomoćna rješenja o nasljeđivanju, pravomoćne sudske odluke, razne ugovore i sl.), tako da su postupanja zemljišnoknjižnih povjerenstava o tom pitanju različita i kreću se od toga da jedni postupaju po istima i provode upise u vlastovnici, dok drugi ne Sastavljanje teretovnice Nadležnost za sastavljanje podataka koji se upisuju u teretovnicu pripada zemljišnoknjižnom povjerenstvu koje je obvezno u teretovnicu uloška, koji se sastavlja, unijeti sve podatke 8 o teretima i njihovim ovlaštenicima, upisanima u zemljišnu knjigu koja će biti zatvorena nakon što se otvori nova obnovljena zemljišna knjiga. Podaci koji se upisuju u teretovnicu propisani su čl. 25. ZZK, a odnose se na stvarna prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekog suvlasnika, kao i prava stečena na ovim pravima, pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa, te ona ograničenja raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenog dobra. Osim ovih upisa u teretovnicu se upisuje i koncesija prema odredbama za upis zakupa na onim zemljišnoknjižnim tijelima koja su u opće dobro u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave kao i zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina. Bitno je napomenuti da je zakonom propisano da se tereti upisuju s onim prvenstvenim redom koji dobivaju po vremenskom redoslijedu kojim su bili uneseni u zemljišnu knjigu, koja će se zatvoriti osnivanjem nove 9. Međutim, mnoga zemljišnoknjižna povjerenstva su u svom radu pri sastavljanju teretovnice primjenjivali odredbe koje se primjenjuju u postupku preoblikovanja ručno vođene zemljišne knjige u EOP zemljišnu knjigu, i to u pogledu neprenošenja nekih tereta. Tereti koji se nisu prenosili u novu knjigu propisani su u čl st. 2. ZZK, a odnose se na upise čiji sadržaj ne može biti predmetom zemljišnoknjižnog upisa (nedopušteni upisi), kao i upise koji se s velikom vjerojatnošću mogu smatrati bespredmetnim, jer pravo koje im je predmetom ili na koje se oni odnose, ne postoji ili se trajno ne može faktično izvršavati, zastarjelo je ili je to hipoteka od čijeg je upisa proteklo najmanje trideset godina, a vrijednost njome osigurane tražbine je očito neznatna. 7 Čl st. 2. ZV 8 U teretovnicu se unose i podaci o teretima iz katastra zemljišta, ako nisu u suprotnosti s ostalim podacima upisanim u posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu. 9 Čl st. 3. ZZK U primjeni navedene zakonske odredbe uočena su različita postupanja zemljišnoknjižnih povjerenstava, od onih koja su brisala sve terete koji su stariji od trideset godina do onih koja nisu u punom smislu primjenjivala tu odredbu i nisu brisala terete. Stoga se opravdano postavlja pitanje učinka obnove zemljišne knjige u njihovu postupanju. 4. ISPRAVNI POSTUPAK Drugi dio postupanja zemljišnoknjižnog povjerenstva odnosi se na ispravni postupak. Ispravni postupak je vrlo bitan zbog toga što se njime omogućuje strankama da mogu podnijeti prijave i prigovore koji se odnose na upis u zemljišne knjige, i to zbog toga da nešto u zemljišnoj knjizi nije upisano ili da neki upis treba izmijeniti. Nakon što se provede postupak sastavljanja svih zemljišnoknjižnih uložaka tada se može reći da je zemljišna knjiga osnovana, te će ministar pravosuđa odrediti dan s kojim je zemljišna knjiga osnovana. S danom osnivanja zemljišne knjige otvara se postupak ispravljanja upisa u njoj, tzv. ispravni postupak. Sam tijek ispravnog postupka kao i postupanje nadležnog povjerenstva detaljno je propisan ZZK (čl čl. 197.). Zakonska je obveza zemljišnoknjižnog suda, propisana čl st. 1. ZZK, kad se ispravni postupak otvori, da se bez odgađanja objavi javnim oglasom: - da je otvorena zemljišna knjiga za određenu katastarsku općinu te mjesto i vrijeme uvida u nju, u katastarske planove, popise i drugo; - da se određene do tada postojeće javne knjige i druge javne evidencije o nekretninama zaključuju s otvaranjem zemljišne knjige i stavljaju izvan uporabe (zatvaraju), jer je zemljišna knjiga stupila na njihovo mjesto; - da će od dana otvaranja zemljišne knjige samo upisi u nju proizvoditi, glede nekretnina na koje se ta knjiga odnosi, one pravne učinke u pogledu stjecanja, promjene, prijenosa i ukidanja prava vlasništva i ostalih knjižnih prava koji su zakonom određeni za pravne učinke upisa u zemljišne knjige; - da je otvoren ispravni postupak glede otvorene zemljišne knjige pa se sve osobe koje smatraju da bi u tu knjigu trebalo upisati nešto što nije upisano, ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave, prijedloge za upis odnosno svoje prigovore o postojećim upisima ili njihovom prvenstvenom redu u određenom roku (rok za ispravak); - da se, dok ne istekne oglasom rok za ispravak i prigovore, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni. Rok za ispravak ne smije biti kraći od mjesec dana ni dulji od godinu dana, računajući od dana objave oglasa u Narodnim novinama. Osim u Narodnim novinama oglas se mora dostaviti i na oglasnu ploču suda, s time da se

42 JAVNI BILJEŽNIK oglas može objaviti i na drugi prikladan način u svrhu publiciteta. U praksi je tako oglas oglašavan na lokalnim radiopostajama i oglasnim pločama mjesnih domova, a sve radi bolje informiranosti svih stranaka na čijem području se vodi postupak obnove zemljišnih knjiga, odnosno ispravni postupak. U oglasu će se stranke upozoriti na pravne posljedice propuštanja podnošenja prijava i prigovora, na činjenicu da se rok ne može produžiti ni da se može dopustiti povrat u prijašnje stanje. Stranke u ispravnom postupku mogu podnositi prijave i prigovore. Prijava se podnosi u onom slučaju kad stranka smatra da u zemljišnu knjigu treba upisati nešto što u nju nije upisano, dok se prigovor podnosi u onom slučaju kad stranka smatra da neki upis ili njegov prvenstveni red treba izmijeniti, dopuniti ili izbrisati. Nakon što sud zaprimi u ostavljenom roku sve prijave ili prigovore, zakazat će raspravu za ispravak na kojoj će se raspraviti podnesene prijave ili prigovori. Važno je reći kako se rasprava za ispravak vodi po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno se primjenjuju odredbe o parničnom postupku. Na raspravi za ispravak stranke koje su uložile prijave i prigovore iznijet će njihov sadržaj, a zemljišnoknjižni sud će izvesti dokaze koje smatra potrebnim te će donijeti odluku kojom može usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu ili prigovor upisa. Čl st. 3. ZZK sadrži odredbu prema kojoj se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda, donesenoj na raspravi za ispravak, ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Ovdje je važno istaknuti praksu nekih zemljišnoknjižnih povjerenstava koja su tijekom izlaganja obnove zemljišnih knjiga odnosno sastavljanja vlastovnice i teretovnice, na zapisnik zaprimala prigovore te ih rješavala u tijeku samog postupka. Navedena postupanja zemljišnoknjižnog povjerenstva primjenjivana su u onim katastarskim općinama u kojima je zemljišnoknjižno stanje u pogledu upisa, koji se odnose na vlastovnicu, bilo usklađeno sa stvarnim stanjem u većem postotku, tako da je u stvarnosti bio mali broj prigovora. Stoga su povjerenstva u smislu ekonomičnosti postupka odmah rješavala i te prigovore ili prijave, tako da u otvorenom ispravnom postupku za navedenu katastarsku općinu naknadno nije bilo prijava ili prigovora. Vrlo važna odredba zakona je ona sadržana u čl ZZK, a tiče se pravne sigurnosti svih stranaka. Sadrži odredbu prema kojoj se, dok rok za ispravak određen oglasom ne istekne, upisi u zemljišnu knjigu ne smatraju istinitima i potpunima, pa se nitko ne može pozivati na to da je postupao s povjerenjem u njihovu istinitost i potpunost. 5. ZAKLJUČAK U ovom prilogu opisan je postupak obnove zemljišnih knjiga nakon nove izmjere ili tehničke reambulacije, kao nužan preduvjet u usklađivanju zemljišnoknjižnog stanja nekretnina, koje je kao što je poznato u potpunosti neusklađeno. Kao što je i u samom radu prezentirano, tijela koja provode postupak obnove zemljišnih knjiga, a prvenstveno se misli na zemljišnoknjižno povjerenstvo, u svom su radu ograničena određenim zakonskim ograničenjima i nedorečenostima koja se odnose na tijek vođenja postupka obnove zemljišnih knjiga. Također, bitno je reći da zakonske nedorečenosti za sobom nužno povlače i različita postupanja zemljišnoknjižnih povjerenstava, pa tako jedni postupaju na način da zajedno s katastarskim povjerenstvom zajednički izlažu podatke, što je kvalitetnije rješenje, dok drugi postupaju odvojeno i katastarsko povjerenstvo izlaže svoje podatke samostalno, a zemljišnoknjižno povjerenstvo svoje samostalno nakon dva do tri mjeseca. Osim toga, u ovom prilogu je na više mjesta izložena realnost koja se očituje u različitom postupanju zemljišnoknjižnih povjerenstava u pogledu istih problema, koji imaju za posljedicu različite sadržaje zemljišnoknjižnih uložaka nakon provedenog postupka obnove zemljišnih knjiga. To je neprihvatljivo jer se postavlja pitanje same svrhe obnove zemljišnih knjiga. Navedene nejasnoće mogle bi se ispraviti određenim izmjenama ZZK na način da se u tim situacijama zakonom propiše postupanje zemljišnoknjižnog povjerenstva i na taj način bi se olakšalo i ubrzalo postupanje povjerenstava u postupcima obnove. Primjer tako kvalitetnoga zakonskog rješenja je ispravni postupak koji je u potpunosti ZZK propisan, pa je u mnogome olakšan posao povjerenstvima. Isto tako, važno je reći da sam tijek postupka koji se odnosi na postupanje oba povjerenstva, vremenski gledano, traje i do godinu dana za jednu katastarsku općinu. Imamo li u vidu činjenicu da većina sudova u Republici Hrvatskoj ima u zemljišnoknjižnim odjelima pedesetak katastarskih općina, u tom slučaju je jasno da bi obnova zemljišni knjiga trajala idućih pedesetak godina, što je u ovom trenutku predugo razdoblje. Pritom, treba reći kako nisu uzete u obzir velike katastarske općine kao što su gradovi, gdje bi sam postupak mogao potrajati i do desetak godina. Jasno je da će nadležno ministarstvo morati poduzeti određene mjere da bi se postupci ubrzali te mjere koje bi se mogle sastojati u tome da se na sudovima imenuje više povjerenstava koja bi provodila postupke, ovisno o kadrovskim mogućnostima sudova. U cilju povećanja učinkovitosti povjerenstava moguća su i razmišljanja u smjeru izmjena ZZK na način ako bi se ovlasti za vođenje tih postupaka, kao nespornih postupaka, prenijele na javne bilježnike kao nepristrane povjerenike koji su svojim dosadašnjim radom na povjerenim ostavinskim postupcima dokazali svoju kompetentnost na način da su opravdali ukazano povjerenje kvalitetnim i brzim vođenjem povjerenih postupaka. Mišljenja sam da bi se u ovom trenutku morale mobilizirati sve kadrovske mogućnosti kako bi se postupak obnove zemljišnih knjiga proveo u što kraćem roku. Jer, cilj kojem se teži je da se reformom zemljišnih knjiga i katastarskih operata uskladi stanje nekretnina u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina, s jedne strane, sa stvarnim vlasništvom nekretnina s druge strane. To bi za posljedicu imalo uspostavu pravne sigurnosti u prometu nekretnina, jer bi u tom slučaju zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list odražavali stvarno stanje nekretnina.

43 JAVNI BILJEŽNIK Katarina Sokić, javnobilježnički prisjednik u uredu S. Šaškora u Zagrebu Uloga javnih bilježnika u nekim gledištima imovinskopravne zaštite osoba lišenih poslovne sposobnosti Osobe s duševnim smetnjama, bilo da su duševne smetnje uzrokovane starošću ili bolešću, bez sumnje su jedna od najranjivijih, a samim time i najugroženijih društvenih skupina. Takva stanja u pravilu uzrokuju potpuni ili djelomični gubitak sposobnosti osobe da skrbi o sebi i da ravnopravno sudjeluje u donošenju životnih odluka. To može rezultirati potpunim ili djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti osobe. Poslovna sposobnost je svojstvo osobe da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke (čl. 18. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) 1, dakle, da vlastitim očitovanjem volje stječe prava i obveze, tako da gubitak poslovne sposobnosti bitno utječe na cjelokupni pravni položaj osobe jer joj se oduzima sposobnost da samostalno nastupa u pravnom prometu. Svi pravni poslovi kojima se raspolaže imovinom i pravima ovih osoba moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta. S obzirom na najavljenu reformu skrbništva u Republici Hrvatskoj koju provodi Ministarstvo socijalne politike i mladih i na obvezu naše zemlje da svoje propise uskladi s Konvencijom o zaštiti osoba s invaliditetom 2 koju je Opća skupština UN-a usvojila 13. prosinca (Rezolucija A/ RES , trenutak je za obuhvatniju evaluaciju uloge javnih bilježnika u zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Jedna od osnovnih zadaća javnih bilježnika je sastavljanje javnih isprava o pravnim poslovima i izjavama (javnobilježničkih akata) koji imaju snagu javnih isprava, ako su prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane Zakonom o javnom bilježništvu 3 (čl. 3. st. 1. i 2. ZJB-a). Prema odredbi čl. 53. st. 1. točka 1. ZJB-a, javnobilježnički akt je potreban za pravnu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i 1 Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08, (dalje: ZOO) 2 Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 6/07, 3/08, 5/08, (dalje: Konvencija) 3 Zakon o javnom bilježništvu, Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, (dalje: ZJB) osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost. 4 Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da je javnobilježnički akt potreban za sve ugovore koje sklapa osoba koja je potpuno ili djelomice lišena poslovne sposobnosti u području imovinskopravnih raspolaganja, jer je u oba slučaja riječ o osobi kojoj je u određenom opsegu oduzeta poslovna sposobnost. Smisao ove odredbe je zaštita osobe lišene poslovne sposobnosti od mogućih zlouporaba u raspolaganju njezinom imovinom. Javni bilježnik prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta mora provjeriti zastupa li štićenika ovlaštena osoba (u pravilu skrbnik ili roditelj, koji ostvaruje roditeljsku skrb nakon punoljetnosti djeteta) i ima li zastupnik prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, ako se radi o poslu koji prelazi okvir redovite uprave imovinom štićenika (čl st. 1. i čl st. 1. ObZ-a). 5 U nastavku će se ukazati na manjkavosti postojećih zakonskih rješenja i na neusklađenost ZJB-a s pravnom ustanovom djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti kako je poznaje Obiteljski zakon 6 te ponuditi neka nova rješenja za prevladavanje tog problema. Posebnu pozornost valja obratiti dužnosti javnog bilježnika da uskrati obavljanje službenih radnji u određenim situacijama. Na kraju će biti prikazana usporedba postojećih rješenja ZOO-a i ZJB-a, vezana za pravne posljedice povrede pravila o obliku (formi) ugovora o raspolaganju imovinom poslovno nesposobnih osoba. Prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 1. ZJB-a, javnobilježnički akt je potreban za pravnu valjanost svih pravnih poslova o raspolaganju imovinom osobe lišene poslovne sposob- 4 ZJB koristi termin oduzimanje poslovne sposobnosti koji će za potrebe ovog biti zamijenjen terminom lišenje poslovne sposobnosti prihvaćenim u Obiteljskom zakonu 5 Ova dužnost javnog bilježnika proizlazi iz čl. 57. ZJB-a prema kojoj: Pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji 6 Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11,(dalje: ObZ)

44 JAVNI BILJEŽNIK nosti, bez obzira na njihovu vrijednost. Ova odredba je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama ZJB-a iz veljače godine 7, na način da je prestala važiti prijašnja odredba st. 2. istoga zakonskog članka prema kojoj javnobilježnički akt nije bio potreban, ako se radilo o malim poslovima svakodnevnog života. pravnog standarda malih poslova svakodnevnog života trebala je razraditi sudska i javnobilježnička praksa, 8 ali iz objavljenih sudskih odluka nije zamjetno da je o tome odlučivano. U pravnoj teoriji obiteljskog prava bilo je zauzeto stajalište da se pod tim poslovima podrazumijeva kupovina prehrambenih namirnica, odjeće, kupovina ulaznica za kulturno-umjetničke predstave i sl., jednom riječju da se radi o ugovorima male vrijednosti za koje bi bilo preskupo i životno neizvedivo (npr. kupnja iz ruke u ruku), da ih se sklapa u obliku javnobilježničkog akta. 9 Navedena izmjena ZJB-a nije dobro rješenje i njezina je provedba u svakodnevnom životu nezamisliva. Naime, proizlazi da svako raspolaganje imovinom osobe lišene poslovne sposobnosti zahtijeva oblik javnobilježničkog akta. Dosljedna primjena dovela bi do, možemo slobodno reći, apsurdnih situacija, ako zamislimo da primjerice zakonski zastupnik kod svake kupoprodaje iz sredstava štićenika poziva trgovce na sklapanje javnobilježničkog akta?! Malo je vjerojatno da je zakonodavac imao namjeru postići takav učinak, pa ostaje za pretpostaviti da se kod ove izmjene naprosto nije vodilo računa o posljedicama novog rješenja ili je bivša odredba čl. 53. st. 2. ZJB-a omaškom ispuštena iz novoga zakonskog teksta. 10 Manjkavost navedene odredbe leži i u činjenici što ona obuhvaća sve osobe lišene poslovne sposobnosti bez obzira na stupanj lišenja, tako da bi se njezinim doslovnim tumačenjem moglo zaključiti kako i osobe djelomice lišene poslovne sposobnosti, kojima ta sposobnost nije oduzeta u pogledu raspolaganja imovinom, moraju sklapati ugovore o raspolaganju svojom imovinom u obliku javnobilježničkog akta. Ovakvo tumačenje nije prihvatljivo jer dovodi u pitanje sam smisao instituta djelomičnog lišenja, pa bi u ovoj situaciji trebalo pribjeći teleološkom tumačenju i zahtijevati oblik javnobilježničkog akta samo za poslove koje osoba temeljem odluke o lišenju poslovne sposobnosti nije sposobna samostalno poduzimati. Pitanje je koji bi bio prihvatljiv izlaz iz ove situacije de lege ferenda. Polazeći od rješenja prihvaćenih ObZ-om, opravdano se oblik javnobilježničkog akta zahtijeva samo za sklapanje onih pravnih poslova koji prelaze redovito poslovanje 7 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu, Narodne novine, broj 16/07. 8 V. Dika, M., Javnobilježnička služba u Republici Hrvatskoj (I.), Pravo i porezi, broj 1/02, str V. Korać, A. u Alinčić, M., Hrabar, D., Jakovac-Lozić, D., Korać, A., Obiteljsko pravo, Zagreb, Narodne novine, 2006., str i Povjerenstvo za stalno stručno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke komore nije predložilo ovu zakonsku izmjenu, ali je unatoč tome u članku objavljenom u časopisu Javni bilježnik, Zagreb, broj 25/2007, str. 78. pod naslovom Osvrt na usvojene izmjene i dopune Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 16/07 od godine) izostala bilo kakva kritika ove zakonske izmjene, što navodi na zaključak da se javnobilježnička komora slaže s usvojenim zakonskim rješenjem imovinom štićenika u smislu odredbe čl st. 1. ObZ-a. Ovime bi se s jedne strane konačno uskladili ObZ i ZJB, a s druge strane uvela bi se dodatna kontrola nad skrbnikom od strane javnih bilježnika koji su dužni provjeriti ima li skrbnik potrebno prethodno odobrenje za poduzimanje tog posla (čl. 34. ZJB st. 3.). Radi jednakosti pravnog položaja svih osoba lišenih poslovne sposobnosti, bez obzira jesu li pod skrbništvom ili pod roditeljskom skrbi, trebalo bi za raspolaganja imovinom tih osoba uvesti isti pravni režim. Prema važećim ObZ propisu (čl st. 1.), roditeljima je za svako otuđenje ili opterećenje imovine njihova djeteta, nad kojim ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb, što znači da su u odnosu na skrbnike pod strožim pravnim režimom. Ako bi de lege ferenda došlo do analogne primjene ove odredbe na ZJB, proizišlo bi to da se za svako raspolaganje imovinom opet zahtijeva javnobilježnički akt. Razloge koji su motivirali zakonodavca da pravni položaj roditelja maloljetne djece izjednači s pravnim položajem roditelja koji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti djeteta ovdje gube svrhu koja se time željela postići, a to je olakšan položaj roditelja u odnosu na skrbnika. 11 Rješenje je izmjena ZJB-a u smislu da se njime izrijekom propiše kako je javnobilježnički akt potreban samo za poslove koji prelaze okvir redovitog poslovanja imovinom osoba koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti i osoba djelomice lišenih poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja imovinom u granicama i na način određen odlukom o lišenju. Pitanje kriterija po kojima će se prosuđivati vrijednost tih poslova je dosta bitno i treba ga riješiti propisivanjem jasnih parametara koji neće ostavljati dvojbe oko postavljanja granice između redovnoga i izvanrednog posla. Ukoliko ti kriteriji ne budu jasni i jednoznačni, pojavit će se problem utvrđivanja vrijednosti pravnog posla. Prema Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (čl. 5.) 12, kad se javnobilježnička nagrada određuje prema vrijednosti pravnog posla, uzima se u obzir tržišna vrijednost stvari (čl. 6. st. 1. ZJB), ali izvođenje dokaza radi utvrđivanja tržišne cijene nije dopušteno (čl. 6. st. 3. ZJB). To znači da je javni bilježnik dužan prihvatiti vrijednost koju su stranke odredile i nema mogućnosti da utvrđuje stvarnu (tržišnu) vrijednost. Iz ovoga proizlazi da skrbnik može iz imovine štićenika otuđiti pojedine njezine dijelove po cijenama koje mogu znatno odstupati od tržišnih radi pogodovanja određenim stjecateljima u svrhu postizanja nekog svog interesa ili iz pukog neznanja. Radi zaštite interesa osoba lišenih poslovne sposobnosti javni bilježnik bi trebao, imajući na umu zaštitni karakter odredbe čl. 53. ZJB-a, odbiti svoje sudjelovanje u sklapanju pravnog posla, ako je očigledno da označena vrijednost pravnog posla odstupa od tržišne vrijednosti i o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. 11 O tome v. Hrabar, D., op. cit. u bilj. 9., str Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi, (Pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 97/2001.

45 JAVNI BILJEŽNIK Sve ove probleme moguće je izbjeći ako centar za socijalnu skrb u odluci kojom odobrava sklapanje određenog pravnog posla jasno naznači njegovu vrijednost i time ukloni svaku dvojbu. USKRATA OBAVLJANJA SLUŽBENE RADNJE OD STRANE JAVNOG BILJEŽNIKA RADI ZAŠTITE OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA Načela povjerljivosti i integriteta javnog bilježnika nameću mu opću dužnost da uskrati obavljanje službenih radnji koje su nespojive s njegovom službenom dužnošću, ako bi se njegovo sudjelovanje zahtijevalo radi postizanja očito nedopuštenoga ili nepoštenog cilja (čl. 33. st. 3. ZJB-a). Dužnost uskrate službene radnje postoji i ako je zahtijeva osoba za koju javni bilježnik zna ili mora znati da je zbog nekog zakonskog razloga nesposobna da poduzme ili sklopi određeni pravni posao (čl. 34. st. 2. ZJB-a). Otvoreno je pitanje treba li javni bilježnik odbiti ovjeriti potpis neke osobe ako zna ili opravdano posumnja da je riječ o osobi koja nije sposobna shvatiti značenje pravnog posla koji poduzima. 13 Svjedoci smo ekspanzije kreditnog zaduživanja i neučinkovitosti pravnog sustava u sankcioniranju raznih zajmodavaca koji otvoreno nude sklapanje lihvarskih ugovora, a žrtve su nerijetko osobe s poteškoćama u sposobnosti racionalnog prosuđivanja. Kod ovjere potpisa (legalizacije), javni bilježnik potvrđuje da je stranka u njegovoj nazočnosti svojeručno potpisala pismeno ili da je na njega stavila svoj rukoznak, odnosno da je potpis ili rukoznak koji se već nalazi na pismenu priznala kao svoj (čl. 77. st. 1. ZJB-a), ne ulazeći pritom u sadržaj pismena, niti u ovlasti stranke da poduzme taj posao (čl. 77. st. st. 3. ZJB-a). Premda nije zakonom propisano, javni bilježnik je s obzirom na svoju ulogu osobe od javnog povjerenja u smislu odredbe čl. 34. st. 1 ZJB-a, dužan odbiti ovjeriti potpis osobe koja pokazuje vidljive znakove duševne poremećenosti, smetenosti, opijenosti, straha, uslijed kojih očito ne shvaća značaj pravnog posla na kojem ovjerava svoj potpis ili kad je očigledno da ne razumije sadržaj i značaj isprave na kojoj namjerava ovjeriti svoj potpis ili rukoznak. PRAVNE POSLJEDICE POVEDE PRAVILA O OBLIKU UGOVORA O RASPOLAGANJU IMOVINOM POSLOVNO NESPOSOBNIH OSOBA PREMA ZJB-u I ZOO-u S obzirom da je javnobilježnički akt zakonom propisan oblik za sve ugovore o raspolaganju imovinom poslovno nesposobnih osoba, jasno da je on uvjet njihove pravovaljanosti i da je isključen svaki drugi oblik, uključujući i 13 Može se raditi o situaciji da je osoba npr. u vidno alkoholiziranom stanju, odnosno pod utjecajem opojnih sredstava ili se može raditi o osobi čije ponašanje na prvi pogled pobuđuje sumnju u sposobnost rasuđivanja solemnizirane (potvrđene) privatne isprave koje inače imaju snagu javnobilježničkog akta (čl. 59. st. 1. ZJB-a). 14 Povreda pravila o obliku (formi) ugovora uzrokuje njegovu ništetnost, jer ugovor koji nije sklopljen u propisanom (ili ugovorenom) obliku nema pravni učinak, ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (čl st. 1. ZOO-a). Ovo pravilo o posljedicama nedostatka potrebnog oblika ugovora ZOO dopunjuje odredbom čl kojom je ostavljena mogućnost naknadnog osnaženja (konvalidacije) ugovora koji nije sklopljen u obliku što se zahtijeva za njegovu valjanost, ako su ugovorne strane u cijelosti ili u pretežitom dijelu ispunile obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan ne proizlazi što drugo. 15 S obzirom da je javnobilježnički akt forma ad solemnitatem za ugovore kojima se raspolaže imovinom osobe lišene poslovne sposobnosti propisan radi zaštite te osobe, ne bi mogla doći u obzir primjena odredbe o konvalidaciji iz niže navedenih razloga. Sklapanju ugovora o raspolaganju imovinom poslovno nesposobne osobe u nekom drugom obliku prethodi davanje prethodnog odobrenja skrbniku od strane centra za socijalnu skrb, kojim se određuje namjena pribavljenih sredstava i nadzor nad njihovom uporabom (čl st. 2. ObZ-a). Postojanje valjanog odobrenja javni bilježnik je dužan utvrditi u javnobilježničkom aktu kao činjenicu od koje zavisi dopustivost sklapanja određenoga pravnog posla. Ovo proizlazi iz dužnosti bilježnika da pri sastavljanju akta ispita jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla (čl. 57. ZJBa), tako da se skrbnika koji nije pribavio traženo prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb ne može smatrati ovlaštenom osobom. Zaštita pravnog položaja poslovno nesposobne osobe u pravnom prometu predstavlja javni interes, jer je osobita skrb države posvećena zaštiti ovih osoba i njihovu uključivanju u društveni život ustavna kategorija 16, a socijalna pravda je jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. 17 U svakom slučaju sud je dužan kod primjene čl ZOO-a utvrditi svrhu propisanog oblika imajući pritom u vidu i odredbe ZJB-a o pravnim posljedicama povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, pa ako utvrdi da se zadanim oblikom (propisanim, odnosno ugovorenim) štiti opći (javni) interes, neće priznati konvalidaciju ugovora kojemu nedostaje potrebna forma Ako privatna isprava odgovara po svom obliku propisima o javnobilježničkoj ispravi (čl ZJB-a) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (čl. 69. ZJB-a), javni bilježnik će je potvrditi (solemnizirati) bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta, na način da će na ispravu staviti posvjedočenje o javnom bilježniku koji je sudjelovao u obavljanju službene radnje, naznaku načina na koji je utvrđena istovjetnost sudionika i napomenu da je isprava sudionicima pročitana ili da su održane formalnosti koje zamjenjuju čitanje akta (čl. 59. st. 3. ZJB) 15 O nedostatku potrebnog oblika kao uzroku ništetnosti v. Vedriš, M. Klarić, P., Građansko pravo, Zagreb, Narodne novine, 2001., str Čl. 57. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, (dalje: Ustav RH) 17 Čl. 3. Ustava RH 18 V. Gorenc, Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRIF Plus, Zagreb, 2005., bilj. 130., str., 420. gdje autor ističe da kod prosuđivanja što se smatra javnim (općim) interesom treba biti oprezan, jer ono što čini opći interes u jednom, ne mora biti opći interes i u drugom slučaju

46 JAVNI BILJEŽNIK Određene povrede pravila o postupanju javnog bilježnika prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta također utječu na njegovu kvalitetu. Radi se o situacijama u kojima postoji isprava koja nosi naziv javnobilježnički akt, ali ona nema snagu javne isprave 19 jer prilikom njezina sastavljanja nisu poštivana određena pravila (čl. 70. st. 1. ZJB-a). 20 Oduzimanjem javnobilježničkom aktu snage javne isprave ne znači da je on samim tim i pravno nevaljan, tako da pitanje njegove pravne valjanosti nije riješeno ovom odredbom. Nije jasna niti svrha odredbe čl. 70. st. 2. ZJB, kojom je ostavljeno sudu na ocjenu da li, i u kojoj mjeri, određene povrede u postupanju javnog bilježnika prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta, oduzimaju ili umanjuju njegovu vjerodostojnost. 21 Naime, ako određena javnobilježnička isprava zbog formalnih nedostataka propisanih ZJB-om nema svojstvo javne isprave, njezinu je dokaznu snagu sud uvijek ovlašten prosuđivati po slobodnoj ocjeni. Iz toga proizlazi da nema suštinske razlike između povreda navedenih u odredbi čl. 70. st. 1. ZJB-a i onih povreda za koje je ostavljeno na dispoziciju sudu da procjenjuje da li one, i u kojoj mjeri, oduzimaju ili umanjuju vjerodostojnost javnobilježničkog akta (čl. 70. st. 2. ZJB-a). Imamo li u vidu da je odredbom čl. 53. ZJB-a javnobilježnički akt propisan kao obvezni oblik ugovora o raspolaganju imovinom osoba koje zbog nekih svojih stanja ili svojstava zaslužuju posebnu zaštitu, trebalo je preciznije odrediti sankcije za najteže povrede odredbi o postupanju pri sastavljanju javnobilježničkog akta i za povrede koje se tiču bitnih elemenata njegova sadržaja. Među najteže povrede u postupku sastavljanja javnobilježničkog akta bi de lege ferenda trebalo uvrstiti propust javnog bilježnika da ispita sposobnost i ovlasti stranaka i sudionika za poduzimanje i sklapanje pravnog posla, kao i propuštanje dužnosti da pojasni strankama smisao i posljedica posla i uvjeri se u njihovu pravu i ozbiljnu volju (čl. 57. ZJB-a). Kad je u pitanju javnobilježnički akt kojim se raspolaže 19 Uz javne isprave se vežu dvije presumpcije: 1. presumpcija o njihovoj autentičnosti i 2. presumpcija o istinitosti onoga što se u njime određuje i potvrđuje. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena i dovoditi u pitanje autentičnost takvih isprava (čl Zakona o parničnom postupku). Zakon o parničnom postupku, Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/ Radi se o povredi pravila o utvrđivanju istovjetnosti sudionika (čl. 60. st. 1. ZJB-a), o svojstvima svjedoka istovjetnosti (čl. 61. st. 1. ZJB-a), o aktima čijem sastavljanju moraju biti nazočni svjedoci istovjetnosti (čl. 62. st. 1. ZJB-a), o tome da svjedok akta mora znati službeni jezik (čl. 63. st. 1. ZJB-a), o tome tko ne može biti svjedok akta, o posebnim uvjetima za sastavljanje akata gluhih i nijemih sudionika te o sudjelovanju tumača (čl ZJB-a) i o sadržaju javnobilježničkog akta, ako ne sadrži napomenu da je javnobilježnički akt sudionicima pročitan ili da su održane formalnosti koje zamjenjuju čitanje akta, ili dan, mjesec, godinu i mjesto, odnosno sat kada je isprava sastavljena ili potpis i pečat javnog bilježnika koji ga je sastavio, ili potpis sudionika, svjedoka i tumača (čl. 69. st. 1. toč. 5., 6., i 7. ZJB-a) 21 Riječ je povredi pravila o formi i načinu sastavljanja javnobilježničkog akta (čl. 60. st. 1, čl. 61.,62/2. i 3., čl. 63. ZJB-a), osim ako se ne radi o upotrebi službenog jezika, te o povredi pravila o sadržaju javnobilježničkog akta sadržanim u odredbi čl. 69. st. 1. toč ZJB i čl. 69. st. 2. ZJB-a imovinom poslovno nesposobne osobe, nedostatak ovlasti za njegovo sklapanje na strani zakonskog zastupnika značio bi da je javni bilježnik pristupio sastavljanju javnobilježničkog akta bez prethodnog odobrenja centra za socijalnu skrb, koje je skrbnik ili roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb nakon punoljetnosti djeteta bio dužan pribaviti. Ovakvim propuštanjem bi se kršile odredbe čl st. 1. i čl st. 1. ObZ-a kao i odredba čl. 57. ZJB-a koje su prisilnog karaktera, pa bi primjerena sankcija trebala biti ništetnost takvog akta (čl st. 1. ZOO-a). Jednako teškom povredom koju bi trebalo sankcionirati ništetnošću, treba smatrati i povredu pravila o čitanju javnobilježničkog akta (čl. 69. st. 1. točka 5. ZJB-a). 22 Najteže povrede pravila o sadržaju javnobilježničkog akta su nedostatak potpisa i pečata javnog bilježnika koji je sudjelovao u njegovu sastavljanju te nedostatak potpisa stranaka, svjedoka i tumača akta (sudionika) koji su sudjelovali u njegovu sastavljanju. Naime, svaka javnobilježnička isprava, da bi djelovala kao javna isprava, mora imati barem potpis i pečat javnog bilježnika (čl. 44. st. 1. ZJB-a), a potpisi sudionika te svjedoka i tumača su potvrda da su navedene osobe suglasne sa sadržajem akta i da im je on pročitan i protumačen, a stavljaju se na kraj isprave nakon napomene o čitanju akta (čl. 44. st. 1. ZJBa u vezi s čl. 69. st. 1. toč. 5. ZJB-a). Bez jasnih odredbi o sankcioniranju najtežih povreda pravila o sastavljanju i sadržaju javnobilježničkog akta pravna zaštita nije dovoljno učinkovita, jer se otvara prostor različitom tumačenju pravnih normi, što uvijek rezultira nejednakošću u njihovoj primjeni, čiji je krajnji ishod pravna nesigurnost. Izlaz iz ove situacije moguć je dopunom postojeće odredbe čl. 70. ZJB-a, na način da se jasno propišu pravne posljedice za pojedina kršenja pravila o sastavljanju i sadržaju javnobilježničkog akta, od kojih bi ništetnost svakako trebala biti sankcija za najteže povrede. Uloga javnih bilježnika u zaštiti osoba s duševnih smetnjama uvelike nadilazi poslove sastavljanja javnobilježničkih akata. Javni bilježnici imaju značajnu ulogu u regulaciji nasljednopravnog položaja ovih osoba kroz vođenje ostavinskog postupka, posebice kod davanja nasljedničkih izjava, priznanja valjanosti oporuke, diobe nasljedstva, ocjene odnosa oporučne i poslovne sposobnosti te kod sklapanja ugovora o nasljeđivanju i u vezi s nasljeđivanjem. Ova materija, s obzirom na svoj značaj i složenost, zahtijeva da bude predmetom zasebne evaluacije. * * * 22 Smisao je čitanja akta da se stranke upoznaju s njegovim sadržajem te da se javni bilježnik uvjeri, postavljanjem neposrednih pitanja, da sadržaj akta odgovara volji stranaka (čl. 57. ZJB-a)

47 JAVNI BILJEŽNIK Treba se nadati da će najavljena reforma skrbništva, osim izmjena ObZ-a, obuhvatiti i druge propise koji reguliraju pravni položaj osoba lišenih poslovne sposobnosti od kojih je jedan od značajnih propisa ZJB. Suvremeni trendovi koncepcije skrbništva za osobe s duševnim i/ili tjelesnim smetnjama postavljaju zahtjev za multidisciplinarnim pristupom različitim kategorijama ovih osoba, poštivanjem njihove slobode izbora i neovisnosti, njihovom punom i učinkovitom sudjelovanju i uključenosti u društvo, prilagodbi ograničavajućih mjera osobnim okolnostima i njihovu ograničenom trajanju uz očuvanje prava tih osoba da posjeduju ili nasljeđuju imovinu, kontroliraju svoje financijske poslove, zaštitom od proizvoljnog oduzimanja imovine, pravom jednakog pristupa pravosuđu i olakšanom sudjelovanju u sudskim postupcima, a sve radi postizanje njihove (re)integracije u sve oblike društvenih zbivanja. Imajući na umu da je riječ o vrlo osjetljivom dijelu populacije koji je bez jasne pravne regulative i bez učinkovitih mehanizama kontrole zaštitnih mjera izložen diskriminaciji, socijalnoj nesigurnosti, nejednakosti pred zakonom, izolaciji i siromaštvu, trebalo bi ozbiljno razmisliti o donošenju novoga, modernog zakona o skrbništvu koji bi uredio skrbništvo na načelima Konvencije, po uzoru na suvremena zakonodavstva, na jednome mjestu regulirao sva pitanja vezana za zaštitu osobnih i imovinskih prava osoba s duševnim i/ili tjelesnim smetnjama. U situaciji postojanja jednog «krovnog» propisa o skrbništvu, ostali postojeći propisi bi se lakše uskladiti s njegovim odrednicama, pomirile bi se postojeće suprotnosti i pritom izbjegle nove. Ovo je ujedno prilika da se konačno riješe svi prijepori oko njihova pravnog položaja i utjecaja gubitka poslovne sposobnosti na valjanost pravnih poslova, ustroji služba profesionalnih skrbnika, predvidi mogućnost imenovanja više skrbnika kad to okolnosti zahtijevaju, omogući svakoj osobi da si odredi skrbnika za slučaj gubitka poslovne sposobnosti, te da se odlučivanje o svim pitanjima skrbništva stavi u sudsku nadležnost. Svrha novog propisa bila bi pružanje zaštite u skladu s najvišim svjetskim standardima, što osobe s duševnim i/ ili tjelesnim smetnjama konačno i zaslužuju jer kako stoji u preambuli Konvencije, «invaliditet«kao koncept u razvoju nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima.

48 JAVNI BILJEŽNIK Mr. sc. Zorislav Kaleb, sudac Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu Odgovornost trgovačkih društava za kaznena djela Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, koji je donesen 11. rujna 2003., a stupio je na snagu 24. ožujka 2004., drugi put je izmijenjen od njegova stupanja na snagu. Novela Zakona iz travnja uvjetovana je prvenstveno terminološkim i sadržajnim usklađivanjem s novim Zakonom o kaznenom postupku. Daljnje izmjene se odnose na predstavnika pravne osobe u odnosu na njezino zastupanje i postavljanje te pitanje svrhovitosti pokretanja postupka kod pravnih osoba u stečaju. Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe. 1. UVOD Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, donesen je dana 11. rujna 2003., a stupio je na snagu 24. ožujka Zakon je izraz napuštanja načela da pravne osobe ne mogu biti kazneno odgovorne jer nisu sposobne za radnju i krivnju kao osnovne elemente kaznenog djela, te je predstavljao bitnu novinu u hrvatskom kaznenopravnom zakonodavstvu i praksi. Time je po prvi put u Republici Hrvatskoj prestala rezerviranost kaznenog prava i postupka za fizičke osobe te se nadležnost kaznenih sudova i državnog odvjetništva proširila i na pravne osobe. Donošenjem tog zakona Republika Hrvatska uskladila je pitanje kaznene odgovornosti pravnih osoba i s pravnom stečevinom Europske unije (posebice s Drugim protokolom Konvencije za zaštitu financijskih interesa Europske unije) i konvencijskim pravom Vijeća Europe (posebice s Kaznenopravnom konvencijom o korupciji). Donošenjem zakona Republika Hrvatska se svrstala u red modernih europskih kaznenih zakonodavstava koja su poznavala institut odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je pored građanskopravna i prekršajne uvedena i kaznena odgovornost za pravne osobe. Zakon je do sada dvaput izmijenjen i dopunjavan od njegova stupanja na snagu, prvi put novelom iz godine. 2 Time je radi usklađivanja s Okvirnom odlukom Vijeća 2005/667 PUP od 12. lipnja o jačanju kaznenopravnog okvira za provedbu zakona protiv onečišćenja brodovima, povećana opća gornja granica novčane kazne za pravnu osobu (članak 10.). 3 Hrvatski sabor donio je, 8. travnja 2011., Zakon o izmjenama i 1 Narodne novine, br. 151/ Narodne novine, br. 110/ Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela s konačnim prijedlogom Zakona, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, ožujak 2011., str. 1. (dalje: Konačni prijedlog Zakona) dopunama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, koji je stupio na snagu 28. travnja Prvu skupinu izmjena Zakona čine promjene kojima se redefinira položaj predstavnika pravne osobe u kaznenom postupku. S obzirom na promijenjenu nadležnost i proširene ovlasti državnog odvjetništva u prethodnom postupku, osim suda, ovlasti za utvrđivanje istovjetnosti predstavnika pravne osobe i njegove ovlasti za zastupanje ima i državni odvjetnik koji postupa prije podizanja optužnice. Osim osoba koje ni prema dosadašnjem zakonu nisu mogle biti postavljene za predstavnika pravne osobe (osoba koja je u istom postupku pozvana kao svjedok te osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog istoga kaznenog djela), niti branitelj okrivljene odgovorne osobe ne može više biti određen kao predstavnik pravne osobe u kaznenom postupku koji se protiv nje vodi. Razlog za ovu izmjenu je u tome što je moguć sukob interesa između okrivljene odgovorne i okrivljene pravne osobe u postupku, te nema opravdanja da pravnu osobu predstavlja branitelj okrivljene odgovorne osobe Dosadašnja primjena zakona u praksi Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela prvenstveno uređuje odgovornost pravnih osoba za kaznena djela koja su počinile odgovorne osobe u tim pravnim osobama. Jedna je od osnovnih postavki Zakona da je pravna osoba u zakonom propisanim slučajevima odgovorna za kaznena djela odgovornih osoba, stoga se ne govori o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba, nego o njihovoj odgovornosti za kaznena djela. Nakon stupanja na snagu Zakona bilo je dosta dvojbi hoće li uopće Zakon 4 Narodne novine, br. 45/11 od 20. travnja 2011.

49 JAVNI BILJEŽNIK zaživjeti u praksi i hoće li se primjenjivati. 5 Zakonom se određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela prav nih osoba, koje su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama. Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe, ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga. Pravna osoba se kažnjava za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima koji sadrže kaznena djela. Odgovorna osoba u pravnoj osobi je ona koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Odgovornost pravne osobe se temelji na krivnji odgovorne osobe. Pravna osoba će se kazniti za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe. To će biti u situaciji kada je odgovorna osoba umrla, ima imunitet koji nije skinut ili je nedostupna sudu. Za kaznena djela mogu se izreći pravnim osobama uvjetna osuda i sigurnosne mjere, a mogu se kazniti novčanom kaznom od pet tisuća do osam milijuna kuna i kaznom ukidanja pravne osobe. Kazna ukidanja pravne osobe može se izreći ukoliko je prav na osoba osnovana radi činjenja kaznenih djela ili je svoje djelovanje pretežito iskoristila za počinjenje kaznenih djela. Uz kaznu sud može pravnoj osobi izreći i sigurnosne mjere i to: zabranu obavljanja određenih djelatnosti ili poslova, zabranu stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, zabranu poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna i oduzimanje predmeta. Zakon je u primjeni punih osam godina, a statistički podaci Državnog odvjetništva RH pokazuju porast broja prijava, optuženja, pa dijelom i presuda. Smatra se da dosadašnja iskustva pokazuju kako se izricanjem sankcija pravnoj osobi, u skladu sa Zakonom o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, može utjecati na gospodarske subjekte da ne čine kaznena djela i samim time utjecati na odgovornije ponašanje pravnih osoba. 6 U pojedinim slučajevima kažnjavanje pravne osobe je nužno jer se kažnjavanjem samo odgovorne osobe ne postiže svrha kažnjavanja. Zakon se mogao primjenjivati samo za kaznena djela počinjena nakon 24. ožujka 2004., a prvih nekoliko godina rijetko su na sudu primjenjivane njegove odredbe. Nakon primjene Zakona punih osam godina smatramo da njegove odredbe o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela nisu u cijelosti zaživjele u praksi, kao što je bilo i u slučaju kod donošenja istog zakona u Republici Sloveniji godine. Bilo je prijedloga i za odgodu primjene Zakona još dok je zakon bio u obliku Prijedloga radi smanjenja dodatnog opterećenja pravosuđu, upitnih rezultata i bržeg rješavanja gospodarskih kaznenih djela. 7 Zakon je donesen prema Preporuci Vijeća Europe br. R (88) od 20. listopada g. pod nazivom Odgovornost poduzeća za kaznena djela, koja preporučuje usvajanje mjera koja će poduzeća učiniti odgovornim za kaznena djela počinjena u okviru njihove djelatnosti ne računajući već postojeće oblike građanske odgovornosti. Iako je Republika Slovenija donijela Zakon o odgovornosti pravnih oseb za kazniva dejanja 8, on se dugo nije primjenjivao u praksi. Neki slovenski autoriteti kaznenog prava, kao prof. dr. Ljubo Bavcon, smatrali su da kažnjavanje pravnih osoba predstavlja povrat na državni intervencionizam koji je nespojiv s koncepcijom slobodnog tržišta. Novčanu kaznu je lako izreći i naplatiti velikom trgovačkom društvu (iako bi one uz dobro plaćene odvjetnike to pokušale izbjeći), no poteškoće se javljaju kada treba kazniti i naplatiti kaznu od društva pred stečajem ili u gubitku čije će poslovanje s tom kaznom biti okončano, a zaposleni radnici će ostati bez posla. Dokazivanje počinjenja kaznenih djela pravnih osoba, uzevši u obzir dokazivanje individualne krivnje u predmetima gospodarskog kriminala posljednjih godina, bilo je dugotrajno i složeno te se uglavnom zasniva na financijskom vještačenju, što je povezano i s dodatnim financijskim troškovima. Sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili u cijelosti, već su to smatrali nepotrebnim opterećenjem kaznenog postupka, a pravnu osobu stranim tijelom u samom postupku. Uglavnom su podizane optužnice i optužni prijedlozi, uz odgovornu osobu, protiv trgovačkih društava: u stečaju, pred stečajem, nelikvidnim, insolventnim ili koja ne posluju već više godina. Od njih se u slučaju kažnjavanja nisu mogli naplatiti troškovi kaznenog postupka, a kamoli novčana kazna i oduzeta imovinska korist. Sudovi su pritom imali dodatne troškove vještačenja i plaćanja odvjetnika kao postavljenog predstavnika pravne osobe po službenoj dužnosti. Nakon pravomoćnosti bezuspješno su se pokušavali naplatiti troškovi kaznenog postupka i oduzeta imovinska koristi od društava koja su u stečaju, bez imovine ili godinama ne posluju zbog nelikvidnosti. Za ta društva nije nitko imao ni podići poziv. Pritom je nedovoljno korišteno načelo oportuniteta (čl. 24. ZOPOKD u vezi čl ZKP-a) o odlučivanju o daljnjem kaznenom progonu prema načelu svrhovitosti tijekom glavne rasprave Statistički podaci Tijekom primjene Zakona od do za kaznena djela protiv pravnih osoba prijavljeno je 2566 pravnih osoba, što je prosječno 0,7% svih kaznenih prijava koje su zaprimila državna odvjetništva, dok je udio kaznenih prijava u bio 1,2%. Podaci Državnog zavoda za statistiku RH pokazuju da su državna odvjetništva u cijelome promatranom razdoblju donijela 2566 odluka za 5 Novosel, D.; Rogić-Hadžalić, D. Kaznena odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela Studije i analize br. 108, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2010., str. 9. (dalje: Novosel i dr.). 6 Novosel i dr., cit. dj. 7 Vidjeti opširnije u: Kaleb, Z. O nekim prijedlozima za poboljšanje stanja u pravosuđu i hitnim mjerama za rješavanje starih predmeta, Hrvatska pravna revija, br. 9/02, str ; i Jesu li hrvatskom pravosuđu potrebne hitne ad hoc mjere u rješavanju starih predmeta - tzv. Šok-terapija - Neki prijedlozi za rješavanje stanja u pravosuđu, Informator, br od 28. lipnja str Uradni list Republike Slovenije, br. 59/99. od 23. srpnja 1999.

50 JAVNI BILJEŽNIK kaznena djela koja su počinile pravne osobe. Kaznene prijave su odbačene u 1315 slučajeva, a protiv 1197 pravnih osoba podnesena je optužnica ili optužni prijedlog (46,7%). Osuđeno je i proglašeno odgovornima zasada 208 pravnih osoba. Izrečeno je 208 novčanih kazni od kojih je 36 izrečeno uvjetno. Nije izrečena nijedna kazna ukidanja pravne osobe, a u 9 slučajeva oduzeta je imovinska korist. U promatranome petogodišnjem razdoblju bilo je 30 slučajeva primjene mjera opreza. Podaci Državnog zavoda za statistiku RH pokazuju da je u 208 osuđujućih presuda protiv pravnih osoba izrečeno 35 novčanih kazni s više od kuna, 61 novčana kazna od do kuna, te 112 novčanih kazni od 5000 do kuna. Od svih izrečenih novčanih kazni 36 ih je izrečeno uvjetno. Također, nije izrečena nijedna kazna ukidanja pravne osobe, dok je u devet slučajeva oduzeta imovinska korist te 30 slučajeva primjene mjera opreza. 9 Struktura pojedinih kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja pokazuje da se više od dvije trećine njih odnosi na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju te na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. U odnosu na trajanje postupka od optužbe do pravomoćne odluke za optuženja protiv pravnih osoba, podaci pokazuju da su odluke protiv pravnih osoba donesene najčešće od 6 do 12 mjeseci IZMJENE ZAKONA PO NOVELI IZ TRAVNJA Načelo svrhovitosti pokretanja postupka Dosadašnja odredba članka 24. Zakona kojom se regulira odlučivanje o pokretanju kaznenog postupka prema načelu svrhovitosti upućuje na odlučivanju o progonu prema načelu svrhovitosti. Radi se o situacijama u kojim pravna osoba nema imovine ili je ona tako neznatna da ne bi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka ili ako se protiv nje vodi stečajni postupak. Prema članku 521. novog ZKP-a državni odvjetnik može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona protiv pravne osobe, iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti samo ako je za to kazneno djelo predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina te ako je: 1) s obzirom na okolnosti vjerojatno da će se u kaznenom postupku protiv okrivljenika primijeniti odredbe članak 58. Kaznenog zakona o oslobođenju od kazne; 2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne ili sigurnosne mjere, a pokretanje kaznenog postupka za drugo kazneno djelo nema svrhe s obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno te na rezultate koje je kaznenopravna sankcija ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela; 3) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima je ostvario bića dvaju ili više kaznenih djela, ali je 9 Ibid. str Ibid. svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedno, jer pokretanje kaznenog postupka za druga kaznena djela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih sankcija počinitelju. Rješenje će državni odvjetnik osim okrivljeniku, dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Protiv istog rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena Načelo oportuniteta pokretanja postupka Novi Zakon o kaznenom postupku proširio je područje odlučivanja državnog odvjetnika prema načelu oportuniteta na kaznena djela za koje je zapriječena kazna zatvora do pet godina. Državni odvjetnik tako može odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona, iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina u zakonom propisanim slučajevima. 11 Prema članku 522. državni odvjetnik može, nakon prethodno pribavljene suglasnosti žrtve ili oštećenika, rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona protiv pravne osobe, iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ako okrivljenik preuzme obvezu: izvršenja neke činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene kaznenim djelom ili uplate određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu štete žrtvama kaznenih djela. Državni odvjetnik će, u rješenju odrediti rok u kojem okrivljenik mora ispuniti preuzete obveze, koji ne smije prelaziti godinu dana. Rješenje će državni odvjetnik dostaviti osim okrivljeniku oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Protiv rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena. U dosadašnjem ZKP-u to je bilo ograničeno na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Usto sada su u članku 522. stavku 2. preciznije razrađeni uvjeti odlučivanja prema oportunitetu, a posebno se vodilo računa o zaštiti prava žrtve kaznenog djela. 12 Kako novi Zakon o kaznenom postupku 13 načelo svrhovitosti regulira samo djelomično za lakša kaznena djela u skraćenom postupku (članci 521. i 522.), dok je odbacivanje kaznene prijave odnosno odustanak od kaznenog progona kod teških kaznenih djela (ako je to razmjerno težini počinjenih kaznenih djela i značenju iskaza te osobe, važno za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela i članova zločinačke organizacije), sukladno članku 212. Zakona o kaznenom postupku, regulirano Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije 11 Obrazloženje prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, Zagreb, str Ibid., str Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/2008, 76/2009., 80/11 i 121/11- pročišćeni tekst)

51 JAVNI BILJEŽNIK i organiziranog kriminaliteta 14. Stoga je izmijenjena odredba bez pozivanja na konkretne odredbe iz Zakona o kaznenom postupku. Time sadržajno ništa nije promijenjeno, a formulacija uklanja potrebu usklađivanja Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela u slučaju eventualnih daljnjih izmjena zakona koji reguliraju odlučivanje o pokretanju kaznenog postupka prema načelu svrhovitosti. 15 Stoga, po novoj odredbi članka 24. državni odvjetnik može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona ukoliko pravna osoba nema imovine ili je ona neznatna da ne bi bila dovoljna ni za podmirenje troškova postupka. Tako će postupiti i ako je protiv pravne osobe u tijeku stečajni postupak. Zakon ništa ne govori za slučaj ako je nad pravnom osobom dovršen stečajni ili likvidacijski postupak. No ako su oni dovršeni, smatra se da pravna osoba više ne postoji te bi trebala biti brisana iz sudskog registra trgovačkog suda, čime je onemogućena bilo kakva naplata. Stoga nema svrhe ni pokretanja postupka protiv takve pravne osobe. Prema načelu svrhovitosti od do odbačeno je 38 prijava, a da se radi o beznačajnom djelu 54 prijave. 16 U istom razdoblju u 50 predmeta je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona na glavnoj raspravi Izmjene u odnosu na predstavnika pravne osobe Prema novom Zakonu o kaznenom postupku izmijenjena je nadležnost i proširene su ovlasti državnog odvjetništva u prethodnom postupku. Zbog toga osim suda, ovlasti za utvrđivanje istovjetnosti predstavnika pravne osobe i njegove ovlasti za zastupanje prema Noveli ima i državni odvjetnik koji postupa prije podizanja optužnice. To je u skladu s terminologijom i sadržajem članka 202. stavka 34. Zakona o kaznenom postupku te tijelo koje vodi postupak u prethodnom je postupku državni odvjetnik, koji postupa prije podizanja optužnice te sud koji provodi istragu na zahtjev oštećenika kao tužitelja i tijekom provođenja dokaznog ročišta. Nakon podizanja optužnice ili privatne tužbe, tijelo koje vodi postupak je sud. Riječ identitet zamijenjena je riječju istovjetnost radi usklađivanja s terminologijom Zakona o kaznenom postupku (npr. članak 112. stavak 1., članak 117., članak 123. stavak 1. točka 1. itd.). S obzirom da obveza pravne osobe da u zakonskom roku od osam dana odredi svog predstavnika sadržajno ne pripada u članak 27. stavak 4., premještena je u članak 28. stavak 1. kojim je regulirano postavljanje predstavnika pravne osobe. Proširen je i stavak 5. na način da, osim osoba koje ni prema dosadašnjem zakonu ne mogu biti postavljene za predstavnika pravne osobe (osoba koja je u istom postupku pozvana kao svjedok te osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog istoga kaznenog djela), niti branitelj okrivljene odgovorne osobe ne može biti određen kao predstavnik pravne osobe u kaznenom postupku koji se protiv nje vodi. Razlog za ovu izmjenu je u tome što je moguć sukob interesa okrivljene odgovorne i okrivljene pravne osobe u postupku pa nema opravdanja da pravnu osobu predstavlja branitelj okrivljene odgovorne osobe. 17 U tom smislu predstavnika u obje situacije rješenjem prije podizanja optužnice postavlja predsjednik nadležnog županijskog suda, a nakon podizanja optužnice sud pred kojim se vodi postupak. 18 Prema stavku 5. istog članka nije dopuštena žalba protiv rješenja o postavljanju predstavnika, a u cilju sprječavanja odugovlačenja postupka. Stoga je prema novom stavku 1. članka 28. pravna osoba dužna u roku od osam dana od primitka prvog poziva odrediti predstavnika i tijelu koje vodi postupak dostaviti dokaz o njegovoj ovlasti. O tome će tijelo koje vodi postupak u pozivu upozoriti pravnu osobu. Ukoliko pravna osoba ne odredi predstavnika u navedenom roku, prije podizanja optužnice postavit će ga rješenjem predsjednik nadležnog županijskog suda na zahtjev tijela koje vodi postupak. Ako pravna osoba prestane postojati prije nego je pravomoćno okončan kazneni postupak tako da ima sveopćega pravnog slijednika, taj je slijednik dužan odrediti svog predstavnika u roku od osam dana od prestanka pravne osobe, a u protivnom predstavnika će rješenjem prije podizanja optužnice postaviti predsjednik nadležnog županijskog suda, a nakon podizanja optužnice sud općinski ili županijski. Ukoliko pravna osoba odredi predstavnika protivno članku 27. stavku 2. i 5. ovoga Zakona, tijelo koje vodi postupak pozvat će je da u roku od osam dana odredi drugog predstavnika, te ako ne odredi predstavnika u tom roku, postavit će ga rješenjem prije podizanja optužnice predsjednik suda, a nakon podizanja optužnice sud. Protiv rješenja o postavljanju predstavnika žalba nije dopuštena Ispitivanje predstavnika pravne osobe Sukladno članku 275. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku prvo ispitivanje okrivljenika snima se uređajem za audio video snimanje. Novi članak 28.a predviđa da se na ispitivanje predstavnika pravne osobe, koje je po sadržaju i smislu različito od ispitivanja okrivljenika kao fizičke osobe, izričito isključila primjena navedene odredbe Zakona o kaznenom postupku. S obzirom da se sukladno članku 275. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku u zapisnik ispitivanja koje se snima, ne unosi iskaz okrivljenika, potrebno je u ovoj odredbi koja je lex specialis i primjenjuje se isključivo na ispitivanje predstavnika okrivljene pravne osobe, propisati da se iskaz predstavnika unosi u zapisnik o ispitivanju. 19 Stoga se prvo ispitivanje predstavnika okrivljene pravne osobe ne snima se uređajem za audio-video snimanje, a iskaz predstavnika pravne osobe unosi se u zapisnik (čl. 28.a ). Naime u pravilu u toj fazi postupka pravna osoba ne imenuje predstavnika a postavljeni predstavnik po službenoj dužnosti odvjetnik koji nije dovoljno ili uopće upoznat sa predmetom i time što se pravnoj osobi stavlja na teret, obično koristi zakonsko pravo da ne iznosi obranu te se brani šutnjom. 14 Narodne novine, br. 76/2009, 116/2010 i 145/ Obrazloženje prijedloga Zakona, str Ibid. str Obrazloženje prijedloga Zakona, str Ibid, str Ibid.

52 JAVNI BILJEŽNIK ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Novela Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela iz travnja uvjetovana je prvenstveno terminološkim i sadržajnim usklađivanjem s novim Zakonom o kaznenom postupku. Daljnje izmjene se odnose na predstavnika pravne osobe u odnosu na njezino zastupanje i postavljanje od strane predsjednika suda prije podizanja optužnice. Također je uređeno pitanje svrhovitosti i oportuniteta pokretanja postupka kod pravnih osoba u stečaju te radi uvođenja OIB-a. Tijekom petogodišnjeg razdoblja primjene od do za kaznena djela protiv pravnih osoba prijavljeno je 2566 pravnih osoba, što je prosječno 0,7% svih kaznenih prijava koje su zaprimila državna odvjetništva, dok je udio kaznenih prijava u bio 1,2%. Statistički podaci Državnog zavoda za statistiku RH pokazuju da su državna odvjetništva u cijelome promatranom razdoblju donijela 2566 odluka za kaznena djela koja su počinile pravne osobe. Kaznene prijave su odbačene u 1315 slučajeva, a protiv 1197 pravnih osoba podnesena je optužnica ili optužni prijedlog (46,7%). Osuđeno je i proglašeno odgovornima zasada 208 pravnih osoba. Izrečeno je 208 novčanih kazni od kojih je 36 izrečeno uvjetno. Nije izrečena nijedna kazna ukidanja pravne osobe, a u 9 slučajeva oduzeta je imovinska korist. U promatranome petogodišnjem razdoblju bilo je 30 slučajeva primjene mjera opreza. U punih osam godina primjene zakona došlo je do porasta broja prijava, optuženja, pa dijelom i presuda. No njegove odredbe nisu u cijelosti zaživjele u praksi, a sudovi odgovornost pravnih osoba nikada nisu prihvatili u cijelosti, već su to smatrali stranim tijelom te nepotrebnim opterećenjem kaznenog postupka. Optužnice su podizane uglavnom protiv nelikvidnih i insolventnih trgovačkih društava koja godinama ne posluju. S druge strane gotova da nema optužnica protiv poznatih i velikih aktivnih trgovačkih društava. Sudovi su pritom imali dodatne troškove vještačenja i postavljanja predstavnika, a po pravomoćnosti su bezuspješni pokušaji naplate troškova kaznenog postupka i oduzete imovinske koristi od nelikvidnih i insolventnih društava. Smatramo da u takvim situacijama državni odvjetnici trebaju više koristiti zakonsko načelo oportuniteta o odlučivanju o daljnjem kaznenom progonu prema načelu svrhovitosti tijekom glavne rasprave, te odustajati od kaznenog progona na glavnoj raspravi protiv pravne osobe u cilju djelotvornijeg dovršetka postupka protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi.

53 JAVNI BILJEŽNIK Ante Loboja, dipl.iur. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske Postupak sklapanja ugovora za usluge iz dodatka II.B Zakona o javnoj nabavi, s posebnim naglaskom na nabavu javnobilježničkih usluga UVOD Važeći Zakon o javnoj nabavi ( Narodne novine 90/11, dalje u tekstu: Zakon), stupio je na snagu 1. siječnja godine. Zakon donosi značajne novine u postupcima javne nabave koje imaju za cilj smanjenje formalizma u postupcima nabave, smanjenje troškova provedbe postupaka za naručitelje i ponuditelje, bržu i efikasniju provedbu postupaka sklapanja ugovora, te efikasniju pravnu zaštitu u postupcima javne nabave. Kao i prethodni Zakon o javnoj nabavi ( Nar. nov. 110/07, 125/08) i novi Zakon kao postupke javne nabave propisuje otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak, natjecateljski dijalog i natječaj. Ovaj članak se detaljnije bavi pitanjem nabave usluga iz Dodatka II.B Zakona (primjerice: hotelske i restoranske usluge; pravne usluge; zaštitarske usluge, i sl.), za nabavu kojih je propisana, uz mogućnost nabave navedenih usluga provedbom nekog od redovnih postupaka javne nabave i mogućnost provedbe fleksibilnijeg postupka propisanog člankom 44. Zakona. POJAM I TEMELJNA PRAVILA PROVEDBE POSTUPKA PROPISANOG ČLANKOM 44. ZAKONA Važeći Zakon, kao i prethodni, pristupa uređenju ugovora o javnim uslugama na tri različita načina. Naime, tri su različita režima prema kojima naručitelji postupaju kod nabave usluga. To su: usluge izuzete od primjene Zakona, usluge iz Dodatka II. A Zakona, te usluge iz Dodatka II. B Zakona. Za usluge koje su izuzete od primjene Zakona (npr. usluge istraživanja i razvoja; usluge koje određeni javni naručitelj pruža temeljem isključivog prava; usluge arbitraže i mirenja; i sl.) naručitelji nisu obvezni, prije sklapanja ugovora za te usluge, provoditi postupke propisane Zakonom o javnoj nabavi. Zakon u odredbi članka 59. stavka 4. predviđa mogućnost objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora i u slučaju ugovora koji su izuzeti od primjene Zakona. Navedena mogućnost nije i obveza naručiteljima da predmetne usluge na koje se primjenjuje institut izuzeća, nabavljaju sukladno Zakonu o javnoj nabavi. Međutim, ako naručitelj objavi rečenu obavijest, obvezan je primijeniti i rok mirovanja koji iznosi 15 dana od dana objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora. Također, Zakon u članku 150. predviđa i mogućnost ulaganja žalbe u roku od deset dana od objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora u odnosu na zakonitost sklapanja takvog ugovora primjenom instituta izuzeća. Sukladno odredbi članka 60. stavka 6. Zakona... naručitelj može objaviti obavijest o sklopljenom ugovoru izuzetom od primjene Zakona. Usluge navedene u Dodatku II. A Zakona su tzv. prioritetne usluge. Na nabavu tih usluga se primjenjuju sve odredbe Zakona. Postupak javne nabave prioritetnih usluga ni po čemu se ne razlikuje od postupka nabave robe ili radova. Dakle, ovisno o procijenjenoj vrijednosti usluga iz Dodatka II. A Zakona, naručitelji su obvezni primjenjivati odgovarajuće odredbe Zakona, za velike ili male vrijednosti. Za nabavu usluga iz Dodatka II.B Zakon propisuje poseban, fleksibilan režim nabave. Među navedene usluge spadaju: (VIDJETI TABLICU NA SLJEDEĆOJ STRANICI) Vrijednosti europskih pragova kod nabave usluga iz Dodatka II.B Zakona koji se primjenjuju na javne naručitelje iznosi ,00 eura, dok za sektorske naručitelje taj prag iznosi ,00 EUR.

54 JAVNI BILJEŽNIK Kategorija br. Predmet 17 Hotelske i restoranske usluge Usluge željezničkog prijevoza Usluge prijevoza vodenim putovima Prateće i pomoćne usluge prijevoza Pravne usluge Usluge posredovanja pri zapošljavanju i pribavljanja osoblja Istražiteljske usluge i usluge na području sigurnosti, osim usluga oklopnih vozila 24 Usluge obrazovanja i stručnog osposobljavanja Zdravstvene i socijalne usluge Usluge u području rekreacije, kulture i sporta Ostale usluge Referentni broj CPC (osim 87304) Referentni broj CPV Od do , te od do Od do Od do , te od do Od do (osim , , , te od , do ), i Od do Od do (osim , , ), te od do Od do Od do (osim , , , te od do (osim i Od do , te od do (osim , , Dakle, kod nabave usluga iz Dodatka II.B Zakona naručitelji mogu: - provesti jedan od redovnih postupaka javne nabave (otvoreni, ograničeni, pregovarački s prethodnom objavom i sl.), primjenjujući sve odredbe Zakona i provedbenih propisa koje se odnose na određeni postupak, ili - provesti postupak propisan člankom 44. Zakona. Prema tome, ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području, naručitelj će se u praksi odlučiti za provedbu nekog od redovnih postupaka javne nabave (npr. kod nabave zaštitarskih usluga, i sl.) ili za postupak propisan člankom 44. Zakona. Naručitelj, javni ili sektorski, je taj koji odlučuje koji postupak javne nabave će provesti za nabavu tih usluga. Početak postupka propisanog člankom 44. Zakona Ako odluči provesti postupak sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka II.B Zakona propisan člankom 44. Zakona, naručitelj tada objavljuje zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. Objavom zahtjeva

55 JAVNI BILJEŽNIK za prikupljanje ponuda osigurava se transparentnost u postupanju naručitelja kod sklapanja ovakvih ugovora. Postupak započinje danom objave zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. U pravilu će to biti internetske stranice samog naručitelja ako ih ima, odnosno internetske stranice pružatelja takvih usluga na tržištu, ako sam naručitelj ne raspolaže istima. Također, može se raditi o internetskim stranicama osnivača neke ustanove (npr. dječjeg vrtića, škole, i sl.), ako takve ustanove ne raspolažu vlastitim internetskim stranicama. Zahtjev za prikupljanje ponuda ne objavljuje se u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske. Također, Uredba o objavama javne nabave ( Nar. nov 10/12) ne sadrži standardni obrazac zahtjeva za prikupljanje ponuda, već isti kreiraju sami naručitelji prilikom njegovog objavljivanja, poštujući minimalan sadržaj zahtjeva propisan Zakonom. U tom smislu zahtjev za prikupljanje ponuda sadrži najmanje: 1. naziv naručitelja, 2. opis predmeta nabave i tehničke specifikacije, 3. procijenjenu vrijednost nabave, 4. kriterij za odabir ponude, 5. uvjete i zahtjeve koje ponuditelji trebaju ispuniti, ako ih ima, 6. rok za dostavu ponude (datum i vrijeme), 7. način dostavljanja ponuda, 8. adresu na koju se ponude dostavljaju, 9. internetsku adresu ili adresu na kojoj se može preuzeti dodatna dokumentacija, ako je potrebno, 10. kontakt osobu, broj telefona i adresu elektroničke pošte, 11. datum objave zahtjeva na internetskim stranicama. Zahtjev mora biti dostupan na internetskim stranicama najmanje 60 dana od njegove objave. Ovaj rok ne treba dovoditi u vezu s rokom za dostavu ponuda propisanim člankom 44. stavkom 8. Zakona. Smisao ove odredbe je transparentnost u postupanju naručitelja, ali i dostupnost podataka o objavljenom postupku sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka II.B, za potrebe onih državnih tijela kojima je to potrebno (npr. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave; Središnje tijelo državne uprave nadležno za sustav javne nabave; nadležno državno odvjetništvo, i sl.). Istodobno s objavljivanjem zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama naručitelj može, što znači da nije obvezan, uputiti zahtjev za prikupljanje ponuda određenom broju (najmanje tri) gospodarskih subjekata, po vlastitom izboru. Ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području, broj gospodarskih subjekata može biti manji od tri. Kada naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda Iznimno, naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda ukoliko je objava zahtjeva u suprotnosti s posebnim propisom (npr. Zakon o javnom bilježništvu, i sl.) kojim je regulirano obavljanje određenih usluga. U tom slučaju naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda gospodarskom subjektu po vlastitom izboru (npr. određenom javnom bilježniku, i sl.). Primjer iz prakse: Mišljenje Ministarstva gospodarstva, Uprave za sustav javne nabave od 21. ožujka godine, o pitanju nabave javnobilježničkih usluga, sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi. U vezi s upitom kojim se traži mišljenje o provedbi postupka sklapanja ugovora za predmet nabave: javnobilježničke usluge, odgovoreno je kako slijedi. U Dodatku II.B Zakona, pod kategorijom 21, navedene su pravne usluge. Navedene usluge odnose se na referentne brojeve u Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) od do Člankom 2. Zakona o javnom bilježništvu ( Narodne novine 78/93; 29/94; 162/98; 16/07) određeno je da se javnobilježnička služba sastoji u: službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava; u službenom ovjeravanju privatnih isprava; u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom, kao i drugih poslova predviđenih istim zakonom. Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu javnobilježničke isprave su: isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti); zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda). Navedenim nadležnostima javnih bilježnika propisanim Zakonom o javnom bilježništvu odgovaraju sljedeće CPVoznake i opis usluga iz Dodatka II.B Zakona: Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja, Usluge dokumentiranja, Usluge ovjeravanja. Člankom 2. stavkom 2. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da javnobilježničku službu obavljaju javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe, koji imaju svojstvo osoba javnog povjerenja. Upravni odbor Hrvatske javnobilježničke komore na 91. sjednici, održanoj 7. ožujka godine donio odluku u kojoj se između ostaloga navodi da su javni bilježnici u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu, određeni kao osobe od javnog povjerenja, koje su prema Kodeksu javnobilježničke etike dužne čuvati svoju potpunu nezavisnost. Javni bilježnik ne smije pristati raditi ili naplatiti manju nagradu od predviđene, a protivi se časti i ugledu javnog bilježnika svaka nelojalnost u poslovanju, što se prvenstveno odnosi na ponudu da će obaviti kakav posao. U Kodeksu javnobilježničke etike ( Narodne novine 55/11) utvrđuju se načela i pravila ponašanja javnog bilježnika u obavljanju službe i izvan nje na način kako to zahtijevaju dostojanstvo i ugled javnobilježničke službe. U toč. I.17 Kodeksa navodi se da se protivi časti i ugledu javnog bilježništva svaka nelojalnost u poslovanju, te između ostaloga pribavljanje stranaka putem ponuda, posrednika ili reklama. S druge strane, Zakon o javnoj nabavi u članku 43. stavku 3. propisuje da za sklapanje ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B javni naručitelji provode jedan

56 JAVNI BILJEŽNIK od postupaka javne nabave ili postupak opisan u članku 44. istoga Zakona. Za sve usluge iz Dodatka II.B Zakona, pa tako i za nabavu javnobilježničkih usluga naručitelji mogu provesti postupak javne nabave propisan člankom 44. Zakona. za sustav javne nabave, povodom upita je li odabir javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi, radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, usluga u smislu Zakona o javnoj nabavi, dalo je sljedeće mišljenje. U tom smislu: 1. naručitelj sukladno odredbi članka 44. stavka 1. Zakona objavljuje zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. Zahtjev mora biti dostupan na internetskim stranicama najmanje 60 dana od dana njegove objave (stavak 1.), 2. istodobno s objavljivanjem zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama naručitelj može uputiti zahtjev za prikupljanje ponuda određenom broju gospodarskih subjekata po vlastitom izboru (stavak 2.). 3. broj gospodarskih subjekata kojima naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda ne smije biti manji od tri. Ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području, broj gospodarskih subjekata može biti manji od tri (stavak 3.). 4. zahtjev za prikupljanje ponuda upućuje se na način koji omogućuje dokazivanje da je isti zaprimljen od strane gospodarskog subjekta (dostavnica, povratnica, izvješće o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava i sl.) (stavak 4.). 5. iznimno, naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda ukoliko je to u suprotnosti s posebnim propisom ili pravilima kojima je regulirano obavljanje određenih usluga. U tom slučaju naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda u skladu s točkama (stavak 5.). Temeljem svega navedenoga, uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe Zakona o javnom bilježništvu, odredbe Kodeksa javnobilježničke etike te stavove Upravnog odbora javnobilježničke komore, prilikom nabave javnobilježničkih usluga naručitelji mogu postupiti sukladno članku 44. stavku 5. Zakona. U tom slučaju, naručitelji: upućuju zahtjev za prikupljanje ponuda za nabavu javnobilježničkih usluga, pri čemu broj javnih bilježnika kojima se upućuje zahtjev može biti manji od tri, tj. zahtjev se može uputiti i samo jednom javnom bilježniku; nisu obvezni objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. Uz to, mišljenja smo da nabava javnobilježničkih usluga od strane naručitelja koji su obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi na naprijed opisan način nije protivna odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a niti Kodeksu javnobilježničke etike. Napominjemo da su javni naručitelji sukladno članku 60. stavku 1. Zakona obvezni za svaki sklopljeni ugovor poslati na objavljivanje obavijest o sklopljenom ugovoru najkasnije 48 dana od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi a sektorski naručitelji sukladno članku 125. stavku 1. Zakona, najkasnije dva mjeseca od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Primjer iz prakse: Ministarstvo gospodarstva, Uprava U Dodatku II.B Zakona pod kategorijom 21, navedene su pravne usluge. Navedene usluge odnose se na referentne brojeve u Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) od do Člankom 2. Zakona o javnom bilježništvu ( Narodne novine 78/93; 29/94; 162/98; 16/07) određeno je da se javnobilježnička služba sastoji u: službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava; u službenom ovjeravanju privatnih isprava; u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom, kao i drugih poslova predviđenih istim zakonom. Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu javnobilježničke isprave su: isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti); zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda). Navedenim nadležnostima javnih bilježnika propisanim Zakonom o javnom bilježništvu odgovaraju sljedeće CPVoznake i opis usluga Dodatka II.B Zakona: Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja, Usluge dokumentiranja, Usluge ovjeravanja. Člankom 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11) daje se javnim bilježnicima u nadležnost provedba prisilnog ostvarenja tražbina na temelju vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak osiguranja tražbina (postupak osiguranja). Prisilno izvršenje tražbina na temelju vjerodostojne isprave je do izmjena Ovršnog zakona godine ( Narodne novine 88/05) bilo u sudskoj nadležnosti. U tom smislu javni bilježnici temeljem javnih ovlasti koje im je dodijelio zakonodavac, a po prijedlogu ovrhovoditelja, izdaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog Zakona vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

57 JAVNI BILJEŽNIK Sukladno članku 252.b Ovršnog Zakona prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru i od njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje javni bilježnici donose u ovršnom postupku na temelju prijedloga ovrhovoditelja ne spada u usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja. Temeljem naprijed navedenoga mišljenja smo da odabir javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije usluga u smislu Zakona o javnoj nabavi. Razlozi isključenja i uvjeti sposobnosti Naručitelj može, ali nije obvezan u zahtjevu za prikupljanje ponuda odrediti razloge za isključenje ponuditelja (izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više u Zakonu pobrojanih kaznenih djela, kao što su: udruživanje za počinjenje kaznenih djela, primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba položaja i ovlasti, i sl; neplaćeni porezi i doprinosi; lažni podaci u dostavljenim dokumentima). Naručitelj također može, ali nije obvezan navesti i ostale razloge isključenja ponuditelja iz postupka javne nabave (stečaj, likvidacija, profesionalni propust, i sl.). Isto tako, naručitelj može, ali nije obvezan odrediti i uvjete sposobnosti koje ponuditelji moraju ispunjavati (upis u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar države sjedišta gospodarskog subjekta). Također, ako natjecatelj ili ponuditelj mora posjedovati određeno ovlasti ili kako bi mogao izvršiti određeni ugovor u državi njegova sjedišta, naručitelj može, ali nije obvezan od njega tražiti da dokaže posjedovanje važećeg ovlaštenja ili članstva (različite suglasnosti, ovlaštenja ili dozvole). Ovdje je potrebno napomenuti da, iako Zakon o javnoj nabavi ne obvezuje naručitelja koji nabavlja određene usluge iz Dodatka II.B prema proceduri iz članka 44. Zakona, da u zahtjevu za prikupljanje ponuda određuje uvjete iz članaka 67. do 74. Zakona (razlozi isključenja i uvjeti sposobnosti ponuditelja), naručitelj treba uzeti u obzir odredbe posebnih propisa kojima je regulirano obavljanje određene djelatnosti, te sukladno zahtjevima iz posebnih propisa propisati određene uvjete sposobnosti za ponuditelje (npr. dozvola nadležnog tijela za obavljanje zaštitarske djelatnosti, i sl.). Osim obveze poštivanja posebnih propisa kojima je regulirano obavljanje neke usluge iz Dodatka IIB Zakona, često je iz praktičnih razloga, primjerice radi mogućnosti odabira najpovoljnije ponude sposobnog ponuditelja, potrebno u zahtjevu za prikupljanje ponuda navesti uvjete i zahtjeve koje ponuditelji trebaju ispuniti (npr. da je ponuditelj registriran za obavljanje djelatnosti povezane s predmetom nabave; da ima odgovarajuće ovlaštenje za obavljanje navedene djelatnosti; odrediti određene minimalne tehničke uvjete u vezi s predmetom nabave i sl.). Postupak otvaranja ponuda Rok za dostavu ponuda ne smije biti kraći od 15 dana od dana upućivanja odnosno objavljivanja zahtjeva za prikupljanje ponuda. Navedeni minimalni rok je isti i kod nabave male vrijednosti i kod nabave velike vrijednosti. To je minimalni rok za dostavu ponuda kojeg određuje Zakon, dok rok za dostavu ponuda u određenom slučaju može biti i dulji od minimalnog zakonskog roka, ako je to potrebno za pripremu i dostavu ponuda. Rokovi za dostavu ponuda određuju se na način da se utvrdi točan datum i vrijeme do kojeg se ponude mogu pravodobno dostaviti. Prilikom određivanja rokova za dostavu ponuda, naručitelj mora posebno uzeti u obzir složenost predmeta nabave i vrijeme potrebno za izradu ponuda poštujući minimalne rokove određene Zakonom. Za ponuditelje koji sudjeluju u postupku sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka IIB važno je ponudu za predmetne usluge sastaviti na način da udovoljava svim uvjetima i zahtjevima navedenim u zahtjevu za prikupljanje ponuda, ako ih ima, kao i opisu predmeta nabave (propisanim tehničkim specifikacijama), te istu dostaviti najkasnije do vremena određenog za dostavu ponuda. Naručitelji, kada provode postupak za nabavu usluga iz Dodatka II.B sukladno postupku propisanom u članku 44. Zakona, mogu ali nisu obvezni javno otvoriti ponude, kao što je to slučaj, primjerice u otvorenom, ograničenom i pregovaračkom postupku s prethodnom objavom. Sadržaj Zapisnika o javnom otvaranju ponuda propisuje Uredba o načinu izrade i postupanje s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (članak 23.). Postupak pregleda i ocjene ponuda Nakon otvaranja ponuda naručitelj pregledava i ocjenjuje ponuda na temelju uvjeta iz zahtjeva za prikupljanje ponuda i dodatne dokumentacije, ako postoji. Pregled i ocjena ponuda tajni su do donošenja odluke o odabiru ili poništenju. U postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj može zatražiti objašnjenje neuobičajeno niske cijene ponude ili neuobičajeno niske pojedine jedinične cijene, ako dovode u sumnju mogućnost pružanja usluge koja je predmet nabave. U postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj može u primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana od dana dostave zahtjeva pozvati ponuditelje da pojasne ili upotpune dokumente koje su predali sukladno člancima Zakona, ako su isti bili traženi. Pojašnjenje ili upotpunjavanje dokumenata smije se odnositi samo na nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koji su uklonjivi. Također, naručitelj može u primjerenom roku koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana od dana dostave zahtjeva zatražiti pisano pojašnjenje ponude ako ponuda sadrži nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje naručitelj smatra uklonjivim. Naručitelj izrađuje Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda te

58 JAVNI BILJEŽNIK odabire najpovoljniju ponudu sukladno kriteriju za odabir ponude. Sadržaj Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda također je propisan Uredbom o načinu izrade i postupanje s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (članak 23.). Ponude dostavljene na temelju objavljenog zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama, uzimaju se u razmatranje pod istim uvjetima kao i ponude dostavljene na temelju zahtjeva za prikupljanje ponuda upućenog gospodarskim subjektima. Objava prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora Prethodna obavijest o namjeri sklapanja ugovora je jedan od standardnih obrazaca (standardni obrazac br. 15) za objave javne nabave, propisanih Uredbom o objavama javne nabave, koja propisuje izgled i sadržaj standardnih obrazaca za objave javne nabave, te način i uvjete njihova objavljivanja. Sadržaj prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka IIB propisan je Dodatkom V.H Zakona, a čini ga: 1. Naziv, adresa, broj telefona, broj faksa, adresa elektroničke pošte naručitelja te djelatnost naručitelja; 2. Opis predmeta nabave. Vrsta ugovora. Brojčane oznake nomenklature. 3. Procijenjena vrijednost nabave. 4. Obrazloženje odluke naručitelja da sklopi ugovor bez objave poziva na nadmetanje: u slučaju sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B, obrazloženje sklapanja takvog ugovora. 5. Naziv i podaci o gospodarskom subjektu s kojim naručitelj namjerava sklopiti ugovor. 6. Podaci o iznosu ugovora koji se namjerava sklopiti. 7. Naziv i adresa žalbenog tijela. Točni podaci o rokovima za podnošenje žalbe, ili, ako je potrebno naziv, adresa, broj telefona, broj faksa i adresa elektronske pošte službe od koje se mogu dobiti ti podaci. 8. Ako je potrebno, drugi podaci koje naručitelj smatra korisnima. Nakon odabira ponude naručitelj može, ali nije obvezan objaviti prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora. Ako naručitelj objavi prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora dan objave obavijesti ima učinak dostave odluke o odabiru. Naručitelj je obvezan primijeniti rok mirovanja koji iznosi 15 dana kod nabave velike vrijednosti odnosno deset dana kod nabave male vrijednosti od dana objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora. Početak roka mirovanja računa se od prvoga sljedećeg dana nakon dana objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora. Donošenje i dostava odluke o odabiru Ako naručitelj ne objavi prethodnu obavijest donosi odluku o odabiru koju dostavlja ponuditeljima s preslikom zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, na dokaziv način (dostavnica, povratnica, izvješće o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava i sl.). Naručitelj je također obvezan primijeniti rok mirovanja koji iznosi 15 dana kod nabave velike vrijednosti odnosno deset dana kod nabave male vrijednosti od dana dostave odluke o odabiru. Početak roka mirovanja računa se od prvoga sljedećeg dana nakon dana dostave odluke o odabiru. Rok mirovanja Rok mirovanja je rok u kojem naručitelj ne smije sklopiti ugovor. Odluka o odabiru postaje izvršna nakon proteka roka mirovanja i nastaje ugovor o javnoj nabavi. Rok mirovanja ne primjenjuje se ako je u postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka IIB sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno i odabrana. U tom slučaju odluka o odabiru postaje izvršna dostavom ponuditelju (što znači da u trenutku njene izvršnosti nastaje ugovor o javnoj nabavi), a to je dan objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora odnosno dan dostave odluke o odabiru na dokaziv način. U slučaju sklapanja ugovora za usluge iz Dodatka IIB, naručitelj je obvezan u prethodnoj obavijesti o namjeri sklapanja ugovora, ako istu objavljuje, navesti obrazloženje razloga sklapanja takvog ugovora. (Dodatak V.H, toč. 4b). U tom smislu sadržaj obrazloženja odnositi će se prvenstveno na činjenicu da se zaista radi o uslugama iz Dodatka IIB. Žalbeni rokovi U postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B velike vrijednosti, žalba se izjavljuje u roku deset dana odnosno u postupku nabave male vrijednosti u roku pet dana, i to od dana objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja ugovora u odnosu na sadržaj zahtjeva za prikupljanje ponuda i dodatne dokumentacije ako postoji, postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda. Kada naručitelj nije objavio prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora, žalba se izjavljuje u roku deset dana u postupku velike vrijednosti odnosno u roku pet dana u postupku nabave male vrijednosti, i to od dana primitka odluke o odabiru ili poništenju u odnosu na sadržaj zahtjeva za prikupljanje ponuda i dodatne dokumentacije ako postoji, postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda odnosno razloge poništenja. U slučaju kada nije objavljen zahtjev za prikupljanje ponuda niti prethodna obavijest o namjeri sklapanja ugovora, žalba se izjavljuje u roku 30 dana od dana objave obavijesti o sklopljenom ugovoru u odnosu na odabir postupka. U slučaju kada nije objavljen zahtjev za prikupljanje ponuda niti prethodna obavijest o namjeri sklapanja ugovora, te naručitelj propusti objaviti obavijest o sklopljenom ugovoru, žalba se izjavljuje sukladno članku 151. Zakona kojim su propisani rokovi za ulaganje žalbe u slučajevima sklapanja ugovora bez prethodno provedenog postupka javne nabave. U tom slučaju rok za žalbu je od 30 dana od dana saznanja za takav ugovor (subjektivni rok) a žalba se može izjaviti unutar roka od šest mjeseci od dana sklapanja ugovora (objektivni rok). Obavijest o sklopljenim ugovorima. U slučaju ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B Zakona naručitelj mora objaviti obavijest o sklopljenim ugovorima u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, ali u obavijesti navodi slaže li se s njezinim objavljivanjem. Naručitelj također u obavijesti o sklopljenom ugovoru navodi obrazloženje sklapanja takvog ugovora (Dodatak V.D, toč. 14.b).

59 JAVNI BILJEŽNIK DIJAGRAM TIJEKA POSTUPKA SKLAPANJA UGOVORA ZA USLUGE IZ DODATKA II.B I. Za sklapanje ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B javni naručitelji provode jedan od postupaka javne nabave (otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak s prethodnom objavom odnosno natjecateljski dijalog) ili II. postupak opisan u članku 44. Zakona:

60 JAVNI BILJEŽNIK

61 JAVNI BILJEŽNIK Doc. dr. sc. Branka Grbavac Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu Iz prošlosti javnog notarijata od notarskog bastardela do izdane isprave Razdoblje 12. stoljeća predstavljalo je ključno doba kada se dotadašnja dominantna usmena kultura ranog srednjeg vijeka počinje povlačiti pred pismenom kulturom, kojoj notarijat postaje jedan od najznačajnijih izdanaka. U tom razdoblju notarska isprava je stekla karakter javnosti i postala okosnicom poslovnog života srednjovjekovnih mediteranskih komuna. Oblikovanje notarske isprave (instrumentum publicum) bio je dugotrajan proces. Kad se u 13. st. notarijat potpuno izgradio, koristili su se priručnici, tzv. formulari s predlošcima kao pomagalo za sastavljanje isprava. Srednjovjekovne notarske isprave koje su dalmatinski notari sastavljali do nas su došle u tri osnovna oblika, koji odražavaju različite faze u procesu njihovog nastajanja: a) notarski koncept (bastardelli), b) notarski registar ili knjiga imbrevijatura (quaternus imbreviaturarum) i c) pojedinačne isprave sačuvane uglavnom na pergameni (publicum instrumentum) U srednjovjekovnoj dalmatinskoj komuni stranka koja je željela sastaviti ugovor o nekom pravnom poslu najprije bi otišla notaru i zamolila da joj sastavi dotični ugovor. Taj se čin nazivao rogatio. Častan notar nije smio strankama uskratiti svoju službu tj. uslugu (officium) jer je na to bio obvezan i po zakletvi koju je polagao. Dakako, to se odnosilo samo za sklapanje ugovora o dodopuštenim poslovima. Sastavljanje isprava o zabranjenim poslovima poput onih o otuđenju nekretnina samostanima i svećenicima povlačila bi za sobom gubitak službe i časti notara ako bi on stavio svoj potpis na tu ispravu. 1 Po zamolbi stranke notar bi skraćeni zapis ugovora unosio u knjigu koncepata, tj. posebnu knjižicu manjeg formata koja se nazivala bastardel (bastardelli). Ovdje je važno istaknuti da je taj notarski koncept nastajao paralelno sa samim pravnim činom. Budući da se radilo samo o skici ugovora 1 Vidi: Josip Kolanović i Mate Križman, Statuta Iadertina Zadarski statut, Zadar: Ogranak Matice Hrvatske - Hrvatski državni arhiv, [dalje u tekstu: ZS], knjiga III, gl. 14, str Slika 1: Bastardel zadarskog notara Ivana de Calcina iz 15. stoljeća

62 JAVNI BILJEŽNIK notar bi tu zapisao samo najosnovnije podatke bez ikakvih diplomatičko-formalnih obilježja. Potom je notar čitav ugovor morao upisati u notarsku knjigu (quaternus imberviaturarum ili abreviaturarum) cjelovito i odvojeno od riječi do riječi uz prisutnost dvojice svjedoka, egzaminatora. Notar je bio obvezan zapisati sva imena svjedoka i ugovaratelja, te količinu s točnim navodom dana, mjeseca i godine. Tim činom smatralo se da je posao zaključen. Unos poslova u notarske knjige bio je Zadru, Šibeniku i Trogiru notar je u roku od mjesec dana, na osnovi onoga što je zabilježio u registar, morao stranci izdati ispravu dok je u Splitu taj rok bio kraći. Naime, Splitski statut je propisivao da je notar u roku od tri dana od zamolbe morao na osnovi onog što je zabilježio u svoj registar izdati stranci notarsku ispravu. Takvu izdanu ispravu notar je ovjerio svojim notarskim znakom kojim se sama javna isprava vezala za osobu notara, tj. on je njime prenosio javnu vjeru koju je sam uživao. Bilo je i slučajeva da je neki notar preminuo prije nego je pripremio ispravu za publikaciju stoga su komunalnim statutima bili regulirani i takvi slučajevi. Naime, statutom je bilo propisano da u slučaju ako neki notar premine prije nego strankama izda javnu ispravu knez je zajedno sa svojom kurijom trebao izabrati drugog podobnog notara koji je iz pokojnikovih zapisa trebao sastaviti javnu ispravu koja je imala potpunu pravnu valjanost. 3 Da je to doista bilo tako pokazuju i onodobni sačuvani notarski dokumenti poput onog iz ožujka godine u kojem je zapisano kako je zadarski notar Franjo pok. Šimuna iz Mestra sastavio testament na temelju abrevijatura pokojnog zadarskog notara Antonija. 4 3 Vidi: ZS, knjiga II, gl. 88, str Jakov Stipišić, Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze , Spisi zadarskih bilježnika. Notarilia Iadertina, sv. 3, Zadar: Historijski arhiv Zadar, 1977., dok. 192, str Slika 2: Početak registra zadarskog notara Artikucija iz Rivignana iz 14. st. obveza pod prijetnjom kazne koja se naplaćivala od plaće koju je notar dobivao od općinskih vlasti. 2 Na taj način štitila su se prava stranaka koje su se u slučaju da su zagubili ispravu uvijek mogle pozvati na notarski zapis (registar). Sami notarski registri u kojima su bili upisani sklopljeni poslovi bili su vlasništvo komune, što je bilo propisivano i statutima samih komuna, jer bi odlaskom notara, a s njima i njihovih spisa nastajala šteta i gubitak za stranke. Ukoliko su stranke željele imati izvornik, na temelju upisa u knjigu imbrevijatura izdavala bi im se javna isprava (instrumentum publicum) sa svim diplomatičko-formalnim obilježjima. Rok, u okviru kojega je prema rogaciji morala uslijediti redactio in publicam formam, tj. izdavanje javne isprave stranci, bio je određen komunalnim statutima. U 2 U Zadarskom statutu ta je kazna iznosila 6 groša: ZS, knjiga II, gl. 89, str. 209, a u splitskoj komuni 40 solida (Antun Cvitanić, Statut grada Splita, Split: Književni krug, [dalje u tekstu: SS], knjiga II, gl. 60, str. 439). Slika 3: Unutrašnjost registra

63 JAVNI BILJEŽNIK Slika 4: Izdana isprava krčkog notara Petra arhiđakona iz godine U proučavanju same povijesti institucije javnog notarijata vrijedno se kratko osvrnuti na pitanje odnosa samog teksta kako je sačuvan u notarskom registru i onog u pojedinačnoj ispravi koju je notar izdao strankama. Da bi to pitanje postalo jasnije potrebno je ovdje nešto reći o osnovnim značajkama notarske isprave. Svaka notarska isprava (instrumentum publicum) imala je svoje unutarnje i vanjske značajke. Vanjske isprave činili su pismo, materijal, tinta, notarski znakovi, a među unutarnje značajke ubrajali su se struktura, jezik i stil. 5 Glavni protagonisti srednjovjekovne notarske isprave bili su auctor, tj. osoba koja je vršila pravnu radnju, zatim destinatarius, tj. osoba kojoj je bio namijenjen pravni čin, te pisar koji je po svom zvanju bio zamoljen od stranaka da sastavi ispravu. 6 Strukturu notarske isprave činila su tri osnovna dijela, protokol (uvodni dio), corpus (tekst) i eshatokol (završni dio). Svaki od ovih dijelova sastojao se od čitavog niza manjih formula. Tako se protokol kao uvodni dio svake privatno-pravne isprave sastojao od invokacije (zaziv Božjeg imena) poslije koje bi slijedila datacija. Nakon datacije u ispravama je slijedila formula promulgacije kojom se ulazilo u samu bit isprave budući da je ona sastavni dio teksta ili corpusa isprave. No, osim promulgacije tekst se je dakako sastojao od dispozicije s naracijom kao jedne od najvažnijih formula isprave jer se u njoj nalazilo težište pravnog čina. Nakon dispozicije slijedile bi tzv. clausulae finales kojima 5 Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb: Školska knjiga, 1985., str Isto, str se štitio učinak pravnog čina. One dakako nisu bile prijeko potrebne pa se vrlo često u ispravama ne nalaze. Završni dio isprave tj. eshatokol sastojao se od potpisa notara, koroboracije i aprekacije. 7 Kao primjer tekstualne razlike između isprave zapisane u notarskom registru i one izdane strankama donosim ispravu zadarskog notara Ivana pokojnog Baldinota de Casulis sastavljenu 21. srpnja Iz navedene tablice (na sljedećoj stranici) razvidno je kako je notar iz knjige imbrevijatura u izdanu ispravu vjerno prenio najveći dio dispozicije s naracijom koji je ujedno i najvažniji dio jer je u njoj sadržan pravni čin. Protokolni dio, koji se u knjizi imbrevijatura sastoji samo od nadnevka, kao i eshatokolni dio isprave uglavnom su kraćeni kako je i za očekivati. Kraćenje je posebno vidljivo u završnom dijelu gdje je veliki dio teksta notar zamijenio sintagmom etc. ut supra in similibus. Također su izostavljeni potpisi egzaminatora i notara kao i notarski znak. Zanimljivo je također da su kvalifikacije svjedoka s obzirom na njihov staleški položaj također skraćene, što bi u slučaju kasnijeg ponovnog izdavanja isprave od strane nekog drugog notara moglo izazvati problem. Vrijedno je 7 O strukturi isprave, i razlikama između javnih i privatnih isprava vidi više u: Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti, str ; Alessandro Pratesi, Genesi e forme del documento medievale, Roma: Società Editoriale Jouvence, 1979., str ; Franjo Šanjek, Latinska paleografija i diplomatika, Zagreb: Hrvatski studiji, 2005., str Državni arhiv u Zadru, Spisi zadarskih bilježnika, Iohannes de Casulis, b. I, fac. 1/1, fol. 38; Tadija Smičiklas, Marko Kostrenčić, Jakov Stipišić i Miljan Šamšalović, Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 16, Zagreb: JAZU, 1976., dok. 245, str

64 PROTOKOL TEKST (KORPUS) isprava iz knjige imbrevijatura izdana isprava In Christi nomine. Amen. Die XXI Iulii Anno incarnationis eiusdem millesimo trecentesimo nonagesimo (!) secundo, indictione quinta, die vigesimo primo mensis iulii, regnante serenissimo principe et domino nostro domino Lodouico, dei gracia illustri rege Ungarie, Pollonie, Dalmacie etc.; tempore reuerendi patris et domini domini Petri de Matafaris, dei et apostolice sedis gratia archiepiscopi Iadrensis, et magnifici et potentis domini domini Emerici Bubek, regnorum Dalmacie et Croacie bani ac honorabilis comitis ciuitatis Iadre. Nouaccus quondam Iurci de villa Stomorinauaz per se et suos heredes et succesores iure proprio in perpetuum dedit, uendidit et tradidit Zufco quondam Iuannis de Lucorano Ementi pro se et suis heredibus et successoribus duos suos clappos terre, quorum vnus positus est in Lucorano gognai vnius cum dimidio, cuius hos dixerunt fore confines: de austro est terra Martini Iurci, de trauersa est terra Iohannis, de borea terra Georgii calafati et de quirina est mons. Et alius clappus positus est in dicto loco gognaiorum duorum uel circa cuius hos dixerunt fore confines: de austro est uia publica; de trauersa terra Crelan Brayse de Lucorano, de borea domus Nise et de quirina terra Dminuli quondam Saracini ad habendum, tenendum et possidendum et quicquid sibi et suis heredibus et successoribus placuerit deinceps perpetuo faciendum cum omnibus et singulis, que infra predictos continentur confines et alii, si qui forent, accessibus et egressibus suis usque in uiam publicam et cum omnibus et singulis, que habent super se infra seu intra se in integrum omnique iure, actione, usu seu requisitione ex ipsis clappis pro ipsis aut Ipsis eis clappis terre modo aliquo pertinente et hoc pro pretio et nomine pretii librarum quadraginta sex paruorum; quod precium dictus venditor fuit confessus et contentus se a dicto emptore habuisse et recepisse, exceptioni dicti pretii non habit et non recepti, spei future numerationis et omni alii legum et statuti auxilio Penitus et omnino renuntians, quos clappos terre idem uenditor se dicti emptoris nomine possidere constituit, donec dictorum clapporum terre dictus emptor possessionem acceperit corporalem, quam accipiendi et retinendi deinceps dictus venditor dicto emptori licenciam omnimodam contulit, nec non promittens per se et suos heredes et successores de dicta uenditione dicto emptori nullo unquam tempore questionem mouere uel mouenti consentire, sed dictos duos clappos terre dicto emptori semper, ut supra; ab omni persona communi, collegio et vniuersitate legitime defendere et excalumniare et dictam uendicionem et omnia et singula suprascripta firma et rata habere, tenere et non contrafacere uel uenire per se uel alium aliqua causa uel ingenio de iure uel de facto sub pena quarti etc. ut supra in similibus. ESHATOKOL Actum tocius eius, de quo pro tempore questio moueretur in singulis huius contractus capitulis in solidum promissa cum expensis damnorum litis et extra ac interesse refectione; qua pena soluta uel non et dictam expensam et interesse litis et extra refectis uel non, firma remaneant nichilominus omnia et singula suprascripta. Pro quibus omnibus et singulis firmiter attendendis et obseruandis obligauit omnia et singula eius bona presencia et futura et tam habita, quam habenda, renuntians omnibus et singulis exceptionibus, quibus contra premissa uel aliquod premissorum posset aliquid quomodolibet excipi, obici uel opponi. Iadre in statione habitationis mei Iohannis notarii infrascripti presentibus ser Cresciolo quondam Gregorii de Zadulinis, nobili ciue Iadrensi, et Radosclauo Radini, Testibus habitatore Iadrensi, vocatis, habitis et rogatis et aliis et ser Blasio de Soppe, iudice examinatore. Ego Blasius de Soppe, iudex examinator Iadrensis, me subscripsi. (Signum notarii) Ego Iohannes quondam Baldinocti de Baldinoctis de Casulis, imperiali auctoritate notarius et nunc iuratus ciuitatis Iadre, premissis omnibus, dum agerentur, interfui et ea rogatus scripsi et publicaui.

65 JAVNI BILJEŽNIK napomenuti i da su neke očite pogreške u pisanju u izdanoj ispravi ispravljene, npr. krivo navedena strana svijeta ili krivi padež (vidjeti bilješke). Ovako izdane notarske isprave imale su javnu vjeru i služile su pred sudom kao potpun i neoboriv dokaz postojanja u njima navedenih činjenica i pravnih odnosa. Stoga, kako bi se zaštitile od moguće zlouporabe i krivotvorenja u statutima dalmatinskih gradova propisane su i neke mjere opreza. Te su se mjere prvotno odnosile na isprave koje nisu sastavljane u samim komunama. Primjerice, kada je riječ o valjanosti takvih isprava u zadarskoj komuni statut je propisivao da niti jedna isprava o zastupništvu (instrumentum procurationis) izdana negdje drugdje, a ne u gradu Zadru odnosno njegovom distriktu nema nikakvu vjerodostojnost, osim uz pismeno svjedočanstvo načelnika onog mjesta u kojem ta isprava bude izdana. Također je bilo potrebno da se navede kako je ispravu sastavio čovjek na dobru glasu te pravi i dobro poznati notar. 9 Osim isprave o zastupništvu u kasnijem tekstu statuta nalazi se odredba kojom se propisuje da se ne treba poklanjati nikakva vjera bilo kojoj ispravi koja nije bila izdana u gradu Zadru osim u spomenutim slučajevima. 10 Te mjere zaštite mogu se pronaći gotovo u svim statutima dalmatinskih gradova. 11 Povrh navedenih mjera Splitski, Šibenski i Trogirski statut donose još neke mjere opreza. Tako npr. da se ne bi pobudila sumnja u falsificiranje Trogirski statut propisuje da notarska isprava koja je bila rasparana u nekim dijelovima ili pocijepana na pola, iskrižana, nadopisivana, ispravljana ili brisana nije imala javni značaj. 12 Svrhu sprječavanja zloporabe notarskih isprava imala je i odredba Splitskog statuta koja je određivala da nijedan notarski instrument o dugovanju, davanju ili plaćanju nekog novčanog iznosa ili neke druge stvari, stariji od 30 godina, ne vrijedi niti obvezuje ako kroz to vrijeme ne bude obnovljen. Ova odredba jasno je pokazivala kako su se notarske isprave da bi zadržale pravnu valjanost morale obnavljati unutar roka od 30 godina. 13 Kao jedna od najjačih mjera očuvanja vjerodostojnosti notarske isprave odnosi se na propise o kažnjavanju notara tj. osoba koje bi sastavile lažnu notarsku ispravu. U Šibenikom, Splitskom i Trogirskom statutu bile su propisane stroge kazne za one koji bi narušili ugled notarske 9 ZS, knj. II, gl. 38, str ZS, knjiga II, gl. 103, str Vidi npr: Zlatko Herkov, Statut grada Šibenika, Šibenik: Muzej grada Šibenika, 1983., knjiga III, gl. 46, str. 108; SS, knjiga III, gl. 13, str Marin Berket, Antun Cvitanić i Vedran Gligo, Statut grada Trogira, Split: Književni krug, [dalje u tekstu: TS], knjiga I, gl. 41, str SS, knjiga III, gl. 115, str isprave. Primjerice, notar koji bi sastavio lažnu ispravu u splitskoj komuni kažnjavao bi se globom od 200 libara, što je u ono doba bila velika svota, a uz to je oštećenoj stranci morao nadoknaditi dvostruku štetu od one koju joj je prouzročio lažnom ispravom. Koliko su te mjere bile rigorozne vidi se u daljnjem tekstu statuta kojim je propisano kako se onomu koji nije mogao isplatiti navedenu svotu novca trebala odsjeći desna ruka kojom je pisao te nije smio više nikad doći u Split i njegovo predgrađe. 14 S druge strane, u slučaju ako je netko prijavio notara da je napisao lažan dokument također je morao platiti kaznu ako to nije mogao dokazati. 15 Sama srednjovjekovna notarska teorija poznavala je nekoliko vrsta privatno-pravnih isprava pa se u skladu s time one mogu podijeliti na pet osnovnih kategorija: 1) privatne isprave u užem smislu tj. instrumente (za sve vrste pravnih poslova), 2) oporuke (testamente), 3) notarske zapisnike tj. brevijarije (u tom razdoblju prvenstveno brevijarije dražbi i oporuka), 4) notarske zapise (note) i 5) inventare. Pod terminom instrument onodobna notarska teorija podrazumijevala je ugovore između ravnopravnih strana, a najveći broj sačuvanih (a i sastavljanih) dokumenata pripadao je u tu skupinu. Po svom sadržaju, instrumenti se dijele u nekoliko skupina. Prvu od njih čine oni instrumenti u kojima se bilježi trajni prijenos vlasništva nad imovinom. Glavni tipovi takvih instrumenata bili su: a) kupoprodaja (instrumentum venditionis), b) donacija (instrumentum donationis), c) davanje umjesto plaćanja (datio in solutum) i d) zamjena imovine (instrumentum permutationis). Drugu skupinu čine instrumenti o raznim vrstama zakupa imovine i stupanja u službu (lokacije): a) zakup (instrumentum locationis ad laborandum, ad pastinandum, ad affictum) i b) stupanja u službu odnosno naukovanja (instrumentum locationis ad standum, ad famulandum, ad serviendum, ad adiscendum). Treću skupinu čine oni instrumenti u kojima se priznaje dugovanje tj. zadužnice (instrumentum mutui). Napomene uz tablicu (Footnotes) 1 U knjizi imbrevijatura pogrešno borea. 2 U knjizi imbrevijatura piše: et actione. 3 U knjizi imbrevijatura piše: XLVI. 4 U knjizi imbrevijatura pogrešno dicti. 5 U knjizi imbrevijatura piše: stipulanti. Četvrtu skupinu čine instrumenti u kojima se ugovorne strane obvezuju nešto izvršiti ili isplatiti, tj. obveznice (instrumentum obligationis). Takvi instrumenti strukturalno su odgovarali zadužnicama. 14 SS, knjiga IV, gl. 54, str TS, knjiga II, gl. 28, str. 82.

66 JAVNI BILJEŽNIK Petoj skupini pripadaju oni instrumenti u kojima se namiruje ili isplaćuje dug, tj. priznanice (instrumentum finis ili securitatis). Šestu grupu čine oni instrumenti koji se odnose na miraznu imovinu (instrumentum dotis). U sedmu skupinu ubrajali su se instrumenti u kojima se prepuštaju različita prava, a koji su se dijelile na: a) instrumentum cessionis i b) instrumentum vigoris et roboris. U prvom slučaju određena prava su se prepuštala izravno, a u drugom putem neke prethodno sastavljene notarske isprave. Osmu grupu čine instrumenti o raznim punomoćima i postavljanju različitih pravnih zastupnika (instrumentum procurationis, curatoris, tutoris, sindici). Posljednju grupu čine oni instrumenti u kojima se sklapaju razna društva i udruge (instrumentum societatis, compromissi, laudi et arbitri, pacis et concordie, emancipationis). Drugu skupinu notarskih isprava čine one koji se bave provođenjem posljednje volje. One se dijele na: a) testamente ili oporuke, b) kodicile i c) darovanja u slučaju smrti. Slika 6. Početak oporuke iz notarskog registra Poseban tip notarskog dokumenta činili su brevijariji, u kojima se donosio zapisnik prethodno obavljenog pravnog posla. U razdoblju razvijenog notarijata takvi dokumenti sastavljali su se samo kao zapisnici javnih dražbi (breviarium incantus) ili oporuka (breviarium testamenti). Potonji slučaj odnosio se na naknadno bilježenje posljednje volje osobe koja iz nekog razloga nije mogla sastaviti redovnu oporuku pred notarom. Zapisivanje se vršilo putem izjava Slika 5: Priznanica (Instrumentum finis)

67 JAVNI BILJEŽNIK svjedoka pred odgovarajućim komunalnim vlastima. Brevijariji su obično započinjali formulacijom testificor ego. Slika 8: Nota Pod pojmom nota podrazumijevaju se notarske isprave u kojima se prepričava sadržaj nekog prethodnog dokumenta te se pravni posao dopunjava novim elementima. Takav tip isprave najčešće je započinjao vremenskim veznikom cum. Formule unutar prvog dijela note tako su ovisile o dokumentu koji se prepričava, ali nisu imale pravi pravni karakter, dok se iza toga dokument nastavljao formulama potrebnim za pravni posao o kojem se radilo. Slika 7: Brevijarij javne dražbe Posljednji tip notarskog dokumenta činili su inventari, tj. službeno sastavljeni popisi imovine. Njihovo sastavljanje obično se reguliralo statutarnim odredbama. Tako na početku inventara notar je morao ucrtati oveći znak križa, a inventar je trebao sadržavati popis svih nekretnina (res immobiles): kuće, zemlje, solane, zatim pokretnine (res mobiles), u što je spadao novac, zlatnina, srebrnina, nakit i svi mogući dragulji, tekstil, osobne stvari, zatim

68 JAVNI BILJEŽNIK stvari iz kućanstva sve do posljednje sitnice. Također su trebale biti upisane sve tužbe, dugovi, potraživanja s točnim imenom i prezimenom te sa svim odgovarajućim pripadnostima. Pri tome treba naglasiti da je uvodni dio inventara koji je sadržavao okolnosti njegova sastavljanja i nalog komunalne vlasti o njegovom sastavljanju zapisivao obično neki notar u službi komunalnih vlasti, dok su listu inventarizirane imovine popunjavale osobe zadužene za to (poput izvršitelja oporuke) ili neki notar za njih, a ovjeru inventara obavljala je komunalna instanca kojoj se inventar predavao (npr. prokurator komune). To je ujedno bio i jedini tip notarskog dokumenta koji nije bio rezultat rada samo jednog notara. Slika 9: Početak inventara

69 JAVNI BILJEŽNIK Božo Marković, javni bilježnik iz Malog Lošinja Glagoljski lošinjski notari Otok Lošinj ima svoju povijest javnog bilježništva. Među najznačajnijim dokumentima iz tog područja, kojima se već dugo vremena bavi znanost, glagoljski su protokoli lošinjskih notara Mikule Krstinića i Ivana Božičevića iz 16. i 17. stoljeća. Oni pripadaju rijetkim ranim protokolima glagoljaških notara uopće. U Župnom uredu Veli Lošinj nalazi se drugi dio originalnog protokola notara Ivana Božičevića. Prvi dio iste knjige nalazi se u privatnoj obiteljskoj zbirci obitelji Bussanich iz Trsta. Stariji protokol koji je pripadao notarima glagoljašima Mikuli i Žuvanu Krstiniću, za kojeg jedan kasniji lošinjski notar Botterini tvrdi da se nalazi u arhivi lošinjske notarske obitelji Botterini, svezak veličine 34 x 11,5 cm koji sadrži 103 lista, dobro je očuvan osim što je papir djelomice stradao od vlage. U 18. stoljeću protokol je uvezan u nove korice na koje je talijanskim jezikom upisano Libro I. Testamenti e Scritture di Don Nicolo e Don Zuanne Karstinich... Najznačajnija činjenica je da su prvi lošinjski notari pisali hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom, iako se radi o razdoblju mletačke vlasti nad otokom. Iz svega što je poznato razvidno je kako glagoljaški notari nisu svoj naslov javnog notara dobivali ni od Mletačkog senata, ni carevim ili papinim privilegijem, već su oni zapravo zamjenici kneževih kancelara u Osoru, odnosno činovnika osorske općine, ovlaštenih da sude u manjim sporovima i procjenjuju štete na općinskim dobrima. Ovom temom se bavilo više povjesničara i slavista krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa tako i: Šime Ljubić ( Borba za glagoljicu na Lošinju, rad JAZU, Zagreb, godine), Josef Karasek, slavist iz Beča (svojim izvješćem iz godine), Rudolf Strohal ( Hrvatska glagolska knjiga, Zagreb godine), Ivan Milčetić ( Hrvatska glagolska bibliografija, Zagreb godine). Nakon Drugoga svjetskog rata i priključenja Lošinja matici zemlji nastavlja se interes znanstvenika za ove protokole: Branko Fučić ( Izvještaj o putu po otocima Cresu i Lošinju, Zagreb, godine) i Leo Košute ( Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine, Rijeka, godine). Konačno je JAZU sredinom 20. stoljeća lošinjske protokole snimio i mikrofilmirao te mikrofilmove pohranio u tadašnjem Historijskom institutu, gdje su i danas dostupni. Za ovaj kratki uvid u zanimljivu povijesnu građu, s nadom da će biti zanimljiva današnjoj generaciji javnih bilježnika, a u povodu godišnje sjednice Skupštine Hrvatske javnobilježničke komore koja će se održati na Lošinju (12. svibnja 2012.), bit će prije svega korištena građa iz knjige Glagoljski protokoli notara Mikule Krstinića i Ivana Božičevića ( ), koju je priredio Leo Košuta u izdanju Staroslavenskog zavoda Svetozar Ritig (Zagreb, godine). Notari glagoljaši otoka Lošinja, kao i javni notari u drugim glagoljaškim sredinama, pisali su za vrijeme mletačke vladavine svoje prve isprave i spise hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Od toga su sačuvana dva protokola iz Velog Lošinja u koje su od do godine, dakle u razdoblju dužem od 70 godina, notari unosili skraćene verzije različitih notarskih isprava. Među tim ispravama su oporuke, darovnice, kupoprodajni ugovori, punomoći, procjene šteta i drugi sudski spisi. Citirana zbirka, koju je priredio Leo Košuta, sadrži na više od 220 stranica sve te isprave koje su, bez skraćivanja, u cijelosti i kronološkim redoslijedom objavljene u latiničnoj verziji. Povjesničari i drugi znanstvenici koji se bave glagoljicom, smatraju da objavljeni tekstovi dvaju glagoljaških lošinjskih protokola pripadaju vrlo važnom kompleksu hrvatskoglagoljaških isprava, koji nam mnogo govore o gospodarstvu, društvenoj, pravnoj i kulturnoj povijesti otoka Lošinja toga doba. Osim toga, tekstovi su vrlo zanimljiva građa s motrišta jezikoslovlja (dijalektologije), značajni za proučavanje čakavskog dijalekta jednoga kompaktnoga hrvatskog naselja na kvarnerskom području pod mletačkom vlašću. Autor ovog teksta je, od ukupno objavljene 642 notarske isprave, odabrao nekoliko njih, nastojeći da među njima bude zastupljen makar po jedan pravni posao, koji su bez izmjene i skraćivanja doslovce prepisani u nastavku ovog rada. Inače, u citiranoj knjizi Lea Košutića prijepisi isprava iz protokola Mikule Krstinića označeni su rimskim brojem I, a isprave iz protokola Ivana Božičevića rimskim brojem II. Potom je arapskim brojem navedena stranica na kojoj se pojedina isprava nalazi. Čitajući sve te notarske isprave nailazimo na mnoštvo istih ili sličnih formulacija koje se ponavljaju te u tom dijelu pomalo podsjećaju i na današnje naše copy-paste isprave. Autor knjige, koji je izvršio transliteraciju iz glagoljice u latinicu radi lakšeg iščitavanja za glagoljsko slovo jat koristi znak ê u vrijednosti ja, odnosno ĵ u vrijednosti j, za đerv koristi znak j ili je u vrijednosti je, a glagoljsko ju preneseno je s ju, dok je glagoljsko šta označeno znakom ć ili šć.

70 JAVNI BILJEŽNIK Slika 1. Glagoljski protokol strana 23, čuva se u Velom Lošinju IZBOR TEKSTOVA NOTARSKIH ISPRAVA (I, 3) 1. II I H S 1564, pervara dan 1, v Lošini, Seli Velom, a v kući Matiaša Barićevića. Ovo ja Matiaš Barićević, budući na moei postili nemoćan, a dobre pameti i nadijući se odlučiti od ovoga svita, naporučam b(og)u dušu, a materi zemli telo, da se pokopa pri crikve svetoga Antona v grob moih stariih. Pak pušćam za moju dušu trsje moe, ko e v Javornoi, v dražici kod Jurina, da imaju davati moja obitel po ne intrade, ka bude va tom trsji, na vsako obraćenje goda moga i moje žene edan obed redovnikom i dvi mise vele i dvi male. Jošće pušćam 10 živin ovčih na polih moih redovnikom, ki budu kapelani ovde u svetoga Antona; a terečene ovce da imaju stati v rukah moe obiteli, a intradu, ka bude od nih, da ju potežu redovnici. Jošće pušćam 13 živin ovčih moemu sinu Grguru, a to više dela, ki ga pretendi, i vrtal, ki e sa z juga kuće pod ča(r)niku, i polovicu vse masarie i vse robe, ka se naide v moih kućah. Jošće pušćam Mikuli, vnuku moemu, a sinu Mandinu, pet kozjih živin. I jošće pušćam na vsaki Božić po ednu živinu moga belega, dokle ga teći bude, da razdile ubozim vdovicam i ostalim ubozim. A od ostaloga uboštva, ča ostae, da imaju razdiliti lipo i lubleno meju sobu. A trsja, ka su nasadili moi sini s manu stoeći na svoe ime i pokle su se o mene dilili, da im se ne mozite v račun staviti, nego ki e ča nasadil, da mu budu libera franka. Na tom biše svidoci: domin Šimun Krapulić i Pero Stuparić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah. (I, 29) VIII I H S Maria. 1583, augusta 15, v Lošini, Seli Velom. Anton Ragužinić pred svidoci: Žuvanom Nadalićem i pred Luku Forcinićem dobrovolno prodaje vse svoje pravi i dobra svoja, ka nega pritende v Lošini Velom, v kuntradi v Poli i v Blvanidi i v Plesku, Dumcu Rerečiću, svomu svaku, a te rečene pravi Anton rečeni prodaje Dumcu rečenomu kako vse svoe libero franko, a Dumac rečeni kupuje i prijemle te rečene pravi od Antona rečenoga po štimi jušti, kako bude štimano po štimadurih, ki budu štimali i dilili meju ostalimi kunsorti, kih tu i va tom mesti imaju, poznati svoi deli. I za te rečene pravi oziva se Anton rečeni Ragužinić, da

71 JAVNI BILJEŽNIK prijimle od Dumca Rerečića libar 100. Jošće čine Anton i Dumac rečeni meju sobu dogovor i pat i zavez, da ako se ne bi mogle te rečene pravi štimati, Aton da je kuntenat ob tih` sto libar, kako e više pisano, a Domac da je kuntenat priati i udržati i uživati te pravi libere franke, ke pritende Antona rečenoga. I na to esu kuntenti edna i druga stran, ako li bi se kada štimale te pravi, da jima refati edna stran drugoi vsako krivo. Na to esu svidoci: Žuvan Nadalić i Luka Forcinić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah. (I, 14) VIII I H S Maria. 1586, agusta 24 v Lošini, Seli Velom. Jurai, sin pokoinoga Lovrinca Grepelića, i Gašpara, hći rečenoga Lovrinca, čine svoga prokuratura eneraloga Frančiska Matočića. I Jurai i Gašparina više pisani daju punu oblast više rečenomu Franiću Matočiću, da mozi prokurati i kumpariti pred vsaku pravdu i vzeti termen i apelati vsaku sentenciju nihovu i učiniti prokuratura drugoga koga nemu bude drag(o) i naiti advokata za nih. Na to su svidoci: Žuvan Dračić i Žuvan Krstinić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah. (I, 14) VIII , agusta 30, v Lošini, Seli Velom, a v kući Matia Bel(a) nića. Čini se promina meju Matiem Belanićem i mej(u) Jurićem Belanićem. Naipria Matii Belanić prijmle od Jurića, brata svoga, v Bulbini zemle i trsja i fruti libar 8 i jošće rečeni Mati(i) priemle od Jurića, brata svojega, edan kus kućišća, ki nega pretendi, li v prominu; bi štimanu libar 20. Pak priemle Jurić rečeni Belanić, li v prominu od Matia rečenoga, brata svoga na riti zemle i tr(s)ja i fruti libar 8. Pak prijemle Jurić rečeni od Matija rečenoga, brata svoga, vrt(a)l za libre 3 i... Pak prijemle Jurić rečeni od Matia, brata svoga, opuk libar 13 a za ostalo do kavidala do libar 28. Jurić rečeni oziva se da je prial pinez i vina od Matia, brata svoga. I na tom esu kuntenta edna i druga stran. A te rečene pravi edne i druge biše štimane po štimaduro (!), obranom po dobri voli edne i druge stran, Grguru Lećiću, kako e više pisano. Na tom su svidoci: Marko Šćarbić i Martin Tancabelić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah. (I, 16) 7. X , oktubra 7, v Lošini, Seli Velom. Afitiva Ivan Škrivanić Martinu, Mikule Budinića sinu, ovac svoih 9 od fruta v Slika 2. Glagoljski protokol strana 24, čuva se u Velom Lošinju

72 JAVNI BILJEŽNIK termen do dva godišća, 8 soldini na godišće. A ta rečeni fit poča o Sutviji pasanoi. Pak rečeni Jivan Škrivanić afitiva Antonu Kučiću ovac svoih 17 na ta imprežii, kako e više pisano; osam soldini vsaka, a to do dva godišća; a te ovce esu od fruta. Na to su svidoci: Pero Košćica i Franić Halić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pu(p)liki, ki pis(ah). Jošće Ivan više pisani Škrivan afitiva Franiću Haliću ovac svoih 27, a te rečene ovce esu od fruta, osam soldini po vsakoi ovci; a te rečene ovce afitiva Ivan rečeni Franiću rečenomu do pet let. Na to e svidok: Pero Košćica i Martin Holevina i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki pisah. (I, 28) 5. V , maja 5, v Lošini, Seli Velom. Činimo škrit meju Matiem Matočićem i meju meštrom Zuvanom, kalafatom od Pirana, ki stoi v Lošini, za broda polovicu, ku prodae rečeni meštar Zuvan Matiju rečenomu. Meštar Jivan, kalafat od Pirana, a ki stoi v Lošini, prodae svoju polovicu gripa ili reći broda Matiju Matočiću libera franka oda vsake ingarie za dukat 35; ki dukati rezumiju (!) se šest libar, vsaki dukat na termeni niže pisani: prvi temen čine da Matii rečeni jima dati Ivanu rečenomu na Božić prvi, ki pride, 12 dukat za ta rečeni brod, a ostalo do kavidala, kako e više pisano; o Sensi, ka pride na tisuća i petsat i osamdeset i osam, ka Sensa prihodi na dvaiset i šest maja, da Matii rečeni jima dosatisvati ta impreži i te rečene pinezi meštru Zuvanu, kako e više pisano, do kavidala i numera do dukat 35. A ta rečeni imprežii i tu ceno, kako e više pisano, rečeni Matii i rečeni Zuvan učiniše meju sobu dobrovolno i na to esu kuntenta edna i druga stran. A ta rečeni brod da bude na poštu i na zapovid Matija rečenoga, kada pride z Sense Matii rečeni i brod rečeni s puta, na kom sada. Na to esu svidoci: Žuvan Nadalić i Luka Ćurilić i Antić Forcinić i ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki, ki to pisah. (Prekriženo!) (I, 17) VII , miseca ijulea dan 12, a to bi v Lošini, Seli Velom. Budući deferencii meju Grgurom Lećićem i meju tovariši negovimi, ki su š nim v kanti orjulskom, ke deferencie est od potribe načiniti, i budući se staviti v kumpromese meju dobri ludi, kako se udrži v kompromesi, pisanom po rukah domina Jivana Božićevića, i sada pred svidoc: Luku Ćurilićem i pred meštrom Jurjem Karamanovićem, Grgur Lećić i Jurić Šimičić i Franić Hrvoić i Matii Blažev i Marko i Šimun Šćerbići i Tomić Neretvić i Jivan Šimičić i Martin i Franić Halići i Jakov Belanić i Anton Krisinić i Jivan Dronić, ti vsi više pisani ratifikaše i potvardiše kumpromes pisani. I vsi ti više pisan(i) naidoše sudac i kumpromesuri: Matia Buškaju i Matia Rereku i Mikulu Škrivanića i ti vsi više pisani daju oblast tim sucem, kako budu slišali te nihove deferencie, (da) mozite suditi i judikati te nihove deferencije; i ti vsi više pisan(i) rtifikaše da drago i dobro imati. A penu čine ti suci rečeni 10 dukat, da plati on, ki bi porekal tu sentenciju, ku ti suci učin(e). To pisah ja pop Mikula Krstinić, nodar pupliki. A tu 10 dukat da potegne on ki saldu ostane. Slika 4. Glagoljski protokol strana 169, čuva se u Velom Lošinju Slika 3. Glagoljski protokol strana 100, čuva se u Velom Lošinju (II, 127) 20. V , ma(ja) 20. Kadi ja Gargur Šimičić činih pisati moi taštament. Naiparvo priporučujem bogu dušu, a telo materi zemli. Zatim pušćam za dušu moju pol Dražice gorin(em) krai na Kurnom i tarsje, ko e koli Ivula, i da oni uživaju i za dušo moju z otoga da čine, ča budu moći, i za mater nihovu; i da ne mozite tu zadušćinu diliti. I da pokopaju telo moe v grobu, ka(di) je žena moe i (da) daju spud vina za nas (!) grob i dvoe gargurske mise. A ostalo da dile bratrski i pravo. I z ove kuće da davaju dvi mise vele na leto, ednu za me, drugu za moju ženu. Ursi 2 ovce, Antoni 2, Mandi 3, to više dela. Mandi skrinu za

73 JAVNI BILJEŽNIK Slika 5. Glagoljski protokol strana 193, čuva se u Velom Lošinju Slika 6. Glagoljski protokol koji se čuva u Velom Lošinju sega. Jurica (da) kupi parsten, osam kožic vašel. Mandi 2 sukne i 2 košule, to ei pušćam za luba(v) božju. Pušćam momu sinu Juriću pol ove kuće za luba(v) božju. Pušća(m) 5 ovac v lemozinu. Činim za moih pr(o)karaduri moga sina i ze(t)a Antića i Martina Šćarbića. A stane vlastelin da uživa moi sin i da plaća urdinatii. Parohianu 1 ovcu. Svidoci: Marko Belanić i Martin Tacabelić.

74

75 JAVNI BILJEŽNIK DRUŠTVENA DOGAĐANJA Dan javnih bilježnika u Rovinju Rovinj, 12. studenog Sedamnaesti Dan javnih bilježnika obilježen je ove godine u Rovinju, 12. studenog 2011., u hotelu Park uz prisusutnost uglednih gostiju i više od 150 sudionika. Predsjednik HJK, Ivan Maleković pozdravio je i izrazio dobrodošlicu svima prisutnima te upoznao nazočne s dodjeljivanjem zahvala Komore članovima koji su sudjelovali u radu njezinih tijela i svojim radom u proteklom razdoblju doprinijeli razvoju javnobilježničke službe. Predavanja o djelovanju, položaju i tradiciji Notarijata u Kraljevini Nizozemskoj održali su prof. dr. C.M. Cappon, sa Sveučilišta u Amsterdamu i g. Maarten R. Meijer, notar u Amsterdamu, a prof. dr. sc. Alan Uzelac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je moderirao skup. Nazočnima su se obratili predstavnici pravosudnih, državnih i javnih tijela Republike Hrvatske i Europske unije: Amélie Leclercq, šef misije Glavnog direktorata za pravosuđe Europske komisije, za pravosudni trening, mr.sc. Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda, Ante Galić, predsjednik Upravnog suda, Iztok Krbec, predsjednik Županijskog suda u Puli, Jasna Jaklin Majetić, predsjednica HGK -Županijske komore Pula, Željka Bregeš, voditeljica sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Anton Etinger, odvjetnik u Rovinju u ime Hrvatske odvjetničke komore i Odvjetničkog zbora Istre. Izlaganje uvaženog gosta iz Nizozemske prof. dr. C.M. Cappona, sa Sveučilišta u Amsterdamu Fotografije skupa javnih bilježnika snimio: Digitalni foto studio DUGA, vl. Goran Ukić, Rovinj

76 JAVNI BILJEŽNIK Pozdravni govor predsjednika HJK Ivana Malekovića Ivan Maleković, Iztok Krbec i Anton Etinger Gordana Hanžek, tajnik HJK

77 JAVNI BILJEŽNIK Maarten R. Meijer, notar, prof. dr. C.M. Cappon, prof. dr. sc. Alan Uzelac i Gordana Hanžek Amélie Leclercq, predstavnica Europske komisije Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda RH Ante Galić, predsjednik Upravnog suda Prof. dr. sc. Alan Uzelac Amélie Leclercq, Jasna Jaklin Majetić, Iztok Krbec, Anton Etinger, Ante Galić, Jadranko Jug i Denis Krajcar

78 JAVNI BILJEŽNIK Savjetovanje Makedonske notarske komore Ohrid, studenog U organizaciji Makedonske notarske komore u Ohridu je održano savjetovanje o novim tehnologijama, obiteljskom pravu, ovršnom i kaznenom pravu i katastru. Na savjetovanju su sudjelovali i predstavnici Hrvatske javnobilježničke komore A. Micelli, S. Pandža i D. Margeta-Nuber. Aleksandra Micelli održala je predavanje o kompetencijama hrvatskih javnih bilježnika u ovršnom postupku.