ISSN HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ speleologija.hr

Transcription

1 ISSN / HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ speleologija.hr ZBORNIK RADOVA VOL 1, BR. 3, 2011

2 Nakladnik Speleološko društvo Velebit Radićeva 23, Zagreb Sunakladnici PDS Velebit, Radićeva 23, Zagreb Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju Kozarčeva 22, Zagreb Za nakladnika Doc.dr.sc. Darko Bakšić Glavni urednik Doc.dr.sc. Dalibor Paar Urednički odbor Doc. dr.sc. Darko Bakšić, dipl.ing.šum. Damir Lacković, dipl.ing.geol. Dr.sc. Andrej Stroj, dipl.ing.geol. Dr.sc. Ana Čop, dip.ing.kem. Petra Bajo, prof. geog. i geol. Jana Bedek, dipl.ing.biol. Grafička priprema urednici i autori radova Lektura Marta Malenica Naslovnica Jama Patkov gušt, Nacionalni park Sjeverni Velebit Snimila Vesna Troha Serijska publikacija izlazi jedan volumen godišnje i daje pregled radova objavljenih na Hrvatskom speleološkom poslužitelju-speleologija.hr ISSN X Mrežno izdanje ISSN CD izdanje Autori su odgovorni za sadržaj svojih radova Autorska prava zadržavaju autori radova. Zagreb, 2011

3 HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ speleologija.hr ZBORNIK RADOVA VOL 1, BR. 3, 2011.

4 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / SADRŽAJ Predgovor 88 Jama Patkov gušt vertikala duboka 553 m godina Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza godina Speleološkog odsjeka «Liburnija» Zadar 103 C6 monitoring project 108 Novi doktori znanosti o kršu: Jelena Ćalić, Ivo Lučić i Jasminko Muloamerović 111 Nove doktorske disertacije vezane uz krš i speleologiju 116 Paleontološki nalazi u speleološkim objektima 127 Speleoarheologija 128 Vrijeme u kršu 130

5 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Jama Patkov gušt nalazi se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit i jedna je od dubokih jama koje zbog svoje morfologije pripadaju grupi posebnih svjetskih krških fenomena. Spoznaje o toj jami samo su jedan od brojnih rezultata istraživanja hrvatskih speleologa koja se organizirano izvode preko 110 godina. Godine 1900., osnovana je Speleološka sekcija u PTD Liburnija. Speleološki odsjek Liburnija (PD Paklenica, Zadar) djeluje i danas u okvirima aktivnosti Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Krš i špilje predmet su znanstvenih istraživanja u Dinarskom kršu. Predstavljamo doktorske disertacije koje se bave različitim znanstvenim aspektima: hidrogeologija krša, geomorfološke i speleomorfološke značajke i geoekološko vrednovanje, površinski krški fenomeni (uvale), povijest poznavanja Dinarskog krša i speleoturizam. Paleontološki i arheološki nalazi u špiljama su zbog svoje očuvanosti od posebnog značaja. Današnja znanstvena istraživanja u kršu imaju težište na stavljanje špilja i procesa u njima u vremensku skalu u svrhu proučavanja paleoklimatskih promjena i procesa speleogeneze. Uredništvo

6 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sažetak Jama Patkov gušt vertikala duboka 553 m Autor: Uredništvo. Objavljeno: Jama Patkov gušt otkrivena je i istražena tijekom speleološkog logora na Sjevernom Velebitu (Veliki Lubenovac) u razdoblju od 26. srpnja do 17. kolovoza godine u organizaciji Speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta Velebit iz Zagreba. Ulaz u jamu pronašao je 2. kolovoza godine prilikom rekognosciranja terena član Speleološkog odsjeka Velebita, Damir Lacković. Jama je istražena do dubine -553 m te je i deset godina nakon otkrića druga po veličini jamska vertikala na svijetu. Ulaz u jamu. Snimila: Vesna Troha

7 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Kronologija istraživanja Kada je godine na području strogog prirodnog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi (Nacionalni park Sjeverni Velebit) istražena Lukina jama do dubine od m postalo je jasno kakve mogućnosti za speleološka istraživanja pruža ovaj teren. Zbog čega se ranije nije počelo sa sustavnim istraživanjima na sjevernom Velebitu teško je objasniti obzirom da je u prošlosti u više navrata bilo speleoloških akcija. Prva takva istraživačka akcija bila je još godine kada su se Ante Premužić, šumarski inženjer, Ivan Krajač pravnik (strastveni planinari, alpinisti i speleolozi) i Marko Vukelić spustili u jamu Varnjaču u Rožanskim kukovima. Tom su prilikom ušli u još dvije jame (jama Crikvena i Hajdučka špilja). Novija istraživanja, nastavljena tek godine u organizaciji Speleološkog društva Hrvatske, obavljena su za potrebe vojske pa o tim istraživanjima na žalost ne postoje podaci osim naznake da je istraženo 8 jama. Početkom sedamdesetih godina na ovom su području istraživali članovi Speleološkog odsjeka Planinarskog društva "Željezničar" iz Zagreba kada je istraženo nekoliko manjih objekata i Ledena jama u Lomskoj dulibi do ledenog čepa na dubini od 57 m. Početkom osamdesetih članovi Speleološkog društva "Ursus spelaeus" istražili su 12 jama, od kojih je najdublja imala -143 m. Tek kada su godine slovački speleolozi došli na Velebit, odnosno kada su obavijestili hrvatske kolege o svojim istraživačkim akcijama i pronađenim perspektivnim ulazima jama, interes za ovo područje naglo je porastao. Godinu dana kasnije napravljen je speleološki logor na kojem je istražena Lukina jama, a nakon tog otkrića svake se godine redaju vrijedni istraživački rezultati u zajedničkim ili odvojenim akcijama hrvatskih i slovačkih speleologa. Tako je: godine istražena Ledena jama u Lomskoj dulibi do -451 m, godine povećana je dubina Lukine jame pronalaskom višeg ulaza, te rojenjem sifona na dnu jame (Jamski sustav Lukina jama - Trojama, m), godine obavljena su biološka istraživanja u Lukinoj jami kao i fotografiranje, te je istražena Slovačka jama do -516 m, godine nastavljeno je istraživanje Slovačke jame gdje je dosegnuta dubina od m, a dubina Ledene jame u Lomskoj dulibi povećana je na -514 m, godine istražena je jama Patkov gušt duboka -553 m - još uvijek i deset godina poslije druga po veličini vertikala na svijetu. Kako je otkrivena jama Patkov gušt? U razdoblju od 26. srpnja do 17. kolovoza godine Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta "Velebit" iz Zagreba imao je, već tradicionalno, speleološki logor na sjevernom

8 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Velebitu (Veliki Lubenovac). Tijekom tri tjedna logora okupilo se 30 speleologa koji su sudjelovali u rekognosciranju terena i istraživanju jama. Nakon 9 dana hodanja i istraživanja po vrletnom terenu Hajdučkih i Rožanskih kukova sreća nam se osmjehnula. Drugog dana kolovoza ekipa koju je predvodio Damir Lacković otišla je istraživati jame pronađene nekoliko dana ranije na terenu oko Gornjeg kuka. Tom su prilikom pronašli još nekoliko novih otvora jama, a pažnju im je privukao impozantan ulaz u jamu kasnije nazvanu Patkov gušt. O istraživanju jame Jamu Patkov gušt istraživalo je 12 speleologa, uz logističku potporu ostalih sudionika logora. Istraživanje, odnosno napredovanje u dubinu, topografsko snimanje objekta te raspremanje, obavljeno je u 8 radnih dana. Interesantno je spomenuti da je posljednjeg dana istraživanja na dno spušteno suvišnih 300 metara užeta jer se prethodnog dana zaključilo da je dubina puno veća. Razlog tome je veliki prostor na dnu i jeka koja onemogućava procjenu dubine bacanjem kamena. Važno je spomenuti da smo prilikom istraživanja ove jame imali neugodnih iskustava s ledom koji se uslijed topljenja odlamao i padao u dubinu pa je tako pri zadnjem istraživanju ledena lavina pala na četvoricu speleologa koji su bili na užetu jedan ispod drugog raspoređeni na dubini od -330 do -480 m. Prava je sreća što se radilo o manjoj količini rastresitog leda pa je sve dobro prošlo. Na dno se spustilo četvero speleologa Damir Lacković, Darko Troha, Ana Sutlović i Darko Bakšić. Zbog opasnosti od obrušavanja leda jama nije bila pogodna za posjet većeg broja speleologa pa se odmah započelo s njezinim raspremanjem. Najpogodnije vrijeme za posjet ovoj jami je u zimskim mjesecima ako nema puno snijega zbog kojeg bi pristup i transport opreme bio znatno otežan. Rezultati istraživanja U razdoblju od 26. srpnja do 17. kolovoza godine Speleološki odsjek PDS "Velebit" imao je logor na Lubenovcu (sjeverni Velebit). Tijekom prva dva tjedna vođa logora bio je Darko Bakšić, a zadnji tjedan Siniša Rešetar. U ta tri tjedna na speleološkom logoru istraživalo je 30 Velebitaša i jedan član Speleološkog kluba "Had" iz Poreča. Na području Hajdučkih i Rožanskih kukova istražene su ukupno 23 jame, od kojih je njih 18 dubine do 50 m, četiri su dubine: -106, -118, -125 i -144 m, a najznačajniji je uspjeh 553 m duboka jama Patkov gušt. Jama je sada peta po dubini u Hrvatskoj, a ono što je čini posebnom je njezina vertikala od samog ulaza do dna, tako da je na drugom mjestu liste jama s najvećim vertikalama na svijetu. Veću vertikalu, od 643 m, ima za sada samo jama Vrtoglavica u Sloveniji. Ime je dobila po nadimku pokojnog speleologa Zorana Stipetića koji je godine ronio u sifonu Lukine jame godine u pratnji Darka Štefanca poljski speleolozi iz speleoklubova Gawra Gorzow i Bobry Žaganj posjetili su jamu i spustili se do njenog dna.

9 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Davor Perić-Štrik, Darko Bakšić i Zoran Stipetić-Patak. Foto: SOV U studenom godine poljski speleolozi (Walbrzyski klub Gorski i jaskiniowy) u pratnji Andreja Stroja zbog velikih količina zarušenog snijega i leda ne uspijevaju proći dublje od 100 m. Položaj i pristup Jama se nalazi u strogom prirodnom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi na sjevernom Velebitu, 150 m sjeverno od Gornjeg kuka. Pristup objektu najlakši je s Velikog Lubenovca gdje se može postaviti bazni logor. Jama se nalazi u vrletnom terenu gdje ne postoje planinarske staze i teško je preciznije opisati put do jame te je zbog toga potrebno kontaktirati istraživače. Morfologija jame Patkov gušt Jama Patkov gušt duboka je 553 m. Ono što ju izdvaja među speleološkim objektima je vertikala koja se pruža od ulaza do dna, zaslužna što se Patkov gušt nalazi na drugom mjestu popisa jama s najvećim vertikalama svijeta. Jama je dobila ime u čast speleologu Zoranu Stipetiću - Patku, koji je godine ronio u sifonu na dnu Lukine jame.

10 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Vrtača u čijem se zapadnom dijelu nalazi otvor jame nepravilnog je oblika, izdužena u smjeru S - J, dimenzija oko 100 x 75 m. Sam otvor jame velik je oko 65 x 30 m. U jamu se ulazi sa zapadne strane otvora, gdje se u maloj depresiji nalaze veliki kameni blokovi. Na rubu otvora nalazi se markantno stablo smreke. Stijena je krušljiva, što predstavlja veliku opasnost za speleologe u nižim dijelovima jame. Na dubini od 65 m nalazi se ledena kosina kojom se spušta ispod prvog ledenog čepa, debljine oko 15 m. Jama se i dalje preko snijega i leda spušta do dubine od 105 m, gdje je prolaz u ledu dimenzija 2 x 1,5 m. To suženje, kroz koje godine nije bilo moguće proći zbog velike količine snijega i leda, najuže je mjesto u jami. Do ovog mjesta dopire dnevna svjetlost, a zbog topljenja leda tu počinje i jako kapanje vode koje se kasnije pojačava pa voda curi do samog dna jame. Nakon 130 m dubine jama se širi i približno istog profila spušta sve do dna. Stijene su potpuno ili djelomično prekrivene ledenom prevlakom sve do 300 m dubine, pa njeno odlamanje predstavlja stalnu opasnost. Na dubini od 465 m u stijeni se nalazi uska galerija na kojoj se može sigurno stajati. Jama završava dvoranom dimenzija 40 x 30 m. Ispod vertikale nalazi se veća količina snijega. Na sjevernom dijelu dvorane nalazi se najniža točka objekta - mali blatni odvojak u kojem se voda procjeđuje između kamenja i blata (Bakšić 1997; Bakšić 1998). Sudionici istraživanja Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveučilišta Velebit (SOV), Zagreb: Marko Andreis, Darko Bakšić, Tanja Bizjak, Dean Bratušek, Ana Čop, Tihana Dasović, Ivana Gregorić, Marko Grgin, Nataša Josipović, Damir Lacković, Tomislav Marić, Mislav Marohnić, Jagoda Munić, Ljiljana Novosel, Mladen Novosel, Davor Perić, Ivica Radić, Siniša Rešetar, Ana Katarina Sansević, Leonara Smirnjak, Irina Stipanović, Ana Sutlović, Vedran Šimunović, Darko Štefanac, Darko Troha, Vedran Vračar, Ivančica Zovko, Ronald Železnjak Speleoklub Had (SKH), Poreč:Ivan Glavaš Speleološki nacrt Lokacija: Sjeverni Velebit, Hrvatska Dubina: -553 m Duljina: 40 m Nadmorska visina ulaza: 1,450 m Duljina najveće vertikale: 553 m Istražili: SO Velebit, SK HAD Topografski snimili: Darko Bakšić, Damir Lacković, Ljiljana Novosel Mjerili: Ivančica Zovko, Ana Bakšić, Nataša Josipović, Darko Troha, Mladen Novosel, Ana Čop

11 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 /

12 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Dnevnik istraživanja Izrada topografskog nacrta na dnu jame. Snimio: Darko Troha 2. kolovoz subota Damir Lacković se navečer spustio 70 m u jamu s ogromnim ulazom koja ide dalje. 3. kolovoz nedjelja Damir, Mladen, AnaČ, Ljiljana, Nataša, Ivana, Grga i Goga nastavili su s istraživanjem jame. Damir se spustio do 180 m i jama ide dalje, a do 120 m spustili su se Ljiljana, AnaČ i Mladen. 4. kolovoz ponedjeljak Damir i Sinus postavljaju jamu od oko 160 od 370 m, ostaju bez užeta, a jama ide dalje. Ljiljana i Ivančica crtaju. Radno ime jame je Highway to hell. 5. kolovoz utorak Alfica, Roni i Štele raspremaju Divokozinu katedralu, a Ana i Ivan raspremaju SOV-HAD 34 zbog užeta koja trebaju u najperspektivnijoj jami SOV 26 (Patkov Gušt). 6. kolovoz srijeda Zbog kiše se odgađa ulazak u SOV 26, ali se priprema užad. Dan je odmora. Većina odlazi na Zavižan te u Senj po hranu i benzin. 7. kolovoz četvrtak

13 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sinus, Troha, Bakša, Ivančica, Ivan, Ljiljana, Nataša i Jagoda po oblačnom vremenu odlaze do Jame SOV 26 (sada radnog imena Jama za Patka). Troha i Sinus postavljaju jamu do oko 500 m dubine, a još nisu na dnu. Za njima su Ivančica i Bakša crtali do dubine od 210 m, odnosno do Purećeg skoka. Ljiljana i Nataša radile su poligoni vlak oko ulazne vrtače. 8. kolovoz petak Dan odmora uz sušenje odjeće i odlazak u Sv. Juraj radi punjenja akumulatora, kupanja i kupnje hrane. Prihvaćen je Damirov prijedlog za naziv jame SOV 26: Patkov gušt 9. kolovoz subota Damir, Troha, Ana i Bakša ulaze u jamu "Patkov gušt", silaze na dno na 553 m i crtaju. To je sada najveća vertikala u Hrvatskoj, druga po duljini na svijetu. Pri spuštanju se odlamao led u višim dijelovima jame, ali srećom nitko nije bio ozbiljnije povrijeđen. Izvadili su višak užeta i opreme te raspremili jamu 100 m od dna. Ljiljana i Nataša dovršile su nacrt ulazne vrtače, te zajedno s Vesnom, Markom, Šimcem, Ivančicom, Denisom, Deanom, Ana-Katarinom i Ronijem rekognosciraju jame u okolici i označuju ih s brojevima od 28 do 42. Marko uz pomoć GPS-a određuje koordinate ulaza. Na kraju spuštaju opremu u logor koja je izvađena iz Patkovog gušta. 10. kolovoz nedjelja Vedran i Ivan raspremili su Patkov gušt do dubine od 120 m. 11. kolovoz ponedjeljak Sinus, Troha i Jagoda raspremili su Patkov gušt, a Grga, Ivica, Ivana, Roni, Tomo i Vesna pomogli su donijeti opremu u logor.

14 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Speleolozi Kote 1000 spustili su se na dno Patkovog gušta Autor: Darko Bakšić, SO PDS Velebit. Fotografije: Peter Medzihradský, Majkl Bělehrádek Objavljeno: Od 07. do godine speleolozi Kote 1000, ujedno i članovi CaveX tima, pridružili su se ljetnom speleološkom kampu na sjevernom Velebitu koji je u suradnji s Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit organizirao SO PDS Velebit iz Zagreba. Dok je cilj hrvatskih speleologa bio nastavak speleoloških istraživanja u jamskom sustavu Velebita, cilj češko-slovačke ekipe bio je spuštanje na dno jame Patkov gušt, druge vertikale po dubini u svijetu (-553 m). Članovi ekipe Kota 1000 bili su Peter Medzihradsky, Robert Šamonil, Majkl Belehradek, Roman Mlejnek i Oldrih Štos Spider. Prilikom spusta u jamu Patkov gušt napravljene su kvalitetne fotografije kojih je do sada bilo vrlo malo. Sve će fotografije će zajedno s izvješćem s ovoljetnog speleološkog kampa biti proslijeđene na korištenje Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Ekipa Kote 1000 do sada se spustila na dno slijedećih velikih vertikala: 1.Vrtiglavica -643m /Slovenija 2.Patkov gušt -553m / Hrvatska 2.Brezno pod Velbom -501m / Slovenija 4.Provatina -407m / Grčka 5.Zlatorog - 385m / Slovenija 6.Sotano de las Golondrinas -376m / Meksiko Literatura: Bakšić, D., 1997: Opis jame Patkov gušt, Velebiten, br.27, Zagreb. Bakšić, D., 1998: Patkov gušt (-553m), La deuxieme verticale du Monde, Spelunca No. 70.

15 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Patkov gušt ulaz.

16 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Patkov gušt vertikala.

17 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Patkov gušt dno.

18 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / godina Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza Autor: Dalibor Paar. Objavljeno: prosinca 2006 Komisija za speleologiju HPS je proslavila 50 godina postojanja prigodnim skupom u prostorijama Europskog doma u Jurišićevoj 3 u Zagrebu. Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza osnovana je godine. Danas Komisija ima dvadesetak članica - speleološke odsjeke planinarskih društava i speleološke klubove koji su učlanjeni u Hrvatski planinarski savez. Članice Komisije su do danas istražile više tisuća speleoloških objekata. Posebno su značajna istraživanja na speleološkim ekspedicijama i speleološkim logorima u Hrvatskoj i svijetu. Rezultati istraživanja dubokih jama zapaženi su u svjetskim okvirima. Istraživanja dubokih jama započinju godine kada je istražena jama Čudinka duboka 203 m. Godine je na južnom Velebitu organiziran speleološki logor gdje je istražena 195 m duboka jama Vrtlina. Na speleološkoj ekspediciji godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 metara. U ponoru Bunovac se godine dostiže se dubina 534 metara što ga čini prvom jamom dubljom od 500 metara u Hrvatskoj. U osamdesetim godinama istražuje se niz dubokih jama na Biokovu. Lukina jama. Nakon tjedan dana napredovanja u dubinu 7. kolovoza oko 21:45 h, ekipa: Damir Lacković (SOV), Siniša Rešetar (SOV) i Robert Dado (SOŽ), prva je dosegla dno na dubini od m. Snimio: Damir Lacković Ekspedicije u Lukinu jamu u NP Sjeverni Velebit organizirane su od godine. Lukina jama je nazvana po Ozrenu Lukiću-Luki, speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u

19 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / domovinskom ratu na Velebitu. Jamski sustav Lukina jama - Trojama istražen je do dubine 1392 m što ga je u trenutku istraživanja svrstalo na 9. mjesto na listi najdubljih jama na svijetu, a i danas je najdublja jama u Hrvatskoj. Na dubini 1349 m Zoran Stipetić - Patak i Teo Barišić preronili su godine 57 m dug i 6 m dubok sifon u tada uronu na najvećoj dubini u jami na svijetu. U 1320 metara dubokoj Slovačkoj jami na Sjevernom Velebitu istraživalo se od do godine, a u 788 m dubokoj jami Amfori na Biokovu od do godine. Godine otkrivena je u NP Sjeverni Velebit jama Velebita, danas treća po dubini u Hrvatskoj, koja je do godine istražena do dubine 1026 m, a istraživanja će se nastaviti. U Velebiti je pronađena najdulja podzemna vertikala na svijetu, duboka 513 metara. U Hrvatskoj je istraženo 14 jama dubljih od 500 metara (stanje 2006.). Prva ekspedicija u inozemstvo organizirana je godine u 1160 m duboku jamu Berger u Francuskoj, a slijedile su ekspedicije u Maroko 1983., u Tursku 1985., Picos de Europa u Španjolskoj i 1995., u Kinu 1989., u Austriju 1990., u Južnu Ameriku 1995., u Meksiko 1997., 1999., 2004., na Madagaskar 2001., u Laos 2002., u jamu Jean Bernard u Francuskoj 2002 i 2003., na Kubu 2004/2005. Tijekom ekspedicije u Lukinu jamu godine Ana Bakšić je u blizini dna jame otkrila novu životinjsku vrstu, endemsku pijavicu nazvanu Croatobranchus mestrovi. Pijavica je kasnije pronađena samo u nekoliko najdubljih jama na Velebitu. Jedan od osnovnih zadataka Komisije je školovanje speleologa koje se danas odvija kroz speleološke škole, seminare, ispite za naziv speleolog i instruktorske seminare. Prvi speleološki tečaj organiziran je godine u Ogulinu, zatim u Donjoj Cerovačkoj špilji te u Tounju godine. Organizacija speleoloških škola po programu Komisije započinje 1966., a od osnutka Zagrebačke speleološke škole godine one se organiziraju svake godine u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Šibeniku i drugim gradovima. Redovito se organiziraju seminari radi unaprjeđenja znanja iz pojedinih područja speleologije, a članovi Komisije sudjeluju na skupovima i seminarima u inozemstvu. Uz poticaj Komisije izdano je više stručnih publikacija i priručnika za potrebe speleološke edukacije. Pod Komisijom steklo je naziv 44 instruktora speleologije, 163 speleologa, a edukacijom na speleološkim školama svake godine se školuje oko 80 speleoloških pripravnika. Komisija za speleologiju surađuje sa Hrvatskim speleološkim savezom, Hrvatskim biospeleološkim društvom, nacionalnim parkovima i parkovima prirode te znanstvenim i stručnim ustanovama. Određen broj speleologa aktivan je i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, odnosno u njenoj Komisiji za speleološko spašavanje. Dosadašnji pročelnici Komisije za speleologiju:

20 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Slavko Marjanac , Veljko Šegrc 1958., Srećko Božičević , Vlado Božić , Ana (Sutlović) Bakšić , Igor Jelinić , Dalibor Paar godina Speleološkog odsjeka «Liburnija» Zadar Autor: Ljubo Majica. Objavljeno: Posljednjih nekoliko godina u hrvatskoj se speleologiji dosta raspravlja o njenim početcima i prvim organizacijama, na tragu tih razmišljanja, a uvažavajući činjenice i povijesne zapise donosimo vam kronologiju nastanka i rada Speleološkog odsjeka «Liburnija» iz Zadra, prve isključivo speleološke organizacije na prostoru RH. Većina podataka preuzeta je iz arhive odsjeka, tj onog djela koji nije izgorio u granatiranju Zadra godine kada je pogođeno potkrovlje državnog arhiva u kojem se, u ratnom razdoblju, čuvala arhiva PD «Paklenica». Planinarsko turističko društvo «Liburnija» osnovano je 24. srpnja godine na inicijativu kotarskog poglavara Lavoslava Golfa, koji je bio i prvi potpredsjednik društva. Predsjednik je bio Alfred knez Borelli. Godinu dana kasnije pri društvu je osnovana i speleološka sekcija Prve godine djelovanja sekcije bile su usmjerene na istraživanja po zadarskim otocima, tako je godine istražena i fotografski snimljena špilja «Strašna peć» na Dugom otoku, koja je već sljedeće godine uređena za turističke posjete. Društvo je pogodbom sa vlasnikom zemljišta dobilo špilju na korištenje. U tom periodu istražena je i špilja «Vranjača» kod Kotlenica pod Mosorom te je godine organizirana prva hrvatska speleološka ekspedicija po Kornatskom otočju (Kuterom po Kornatskim otocima). U ovom razdoblju treba još spomenuti istraživanje Manite peći u Paklenici koje su godine proveli prof. dr. Josip Müller i Petar Novak godine osniva se «Poseban odbor za istraživanje špilja» sa zadatkom da ispituje špilje u znanstvene svrhe i poduzima mjere da postanu pristupačne turistima. U tome su se najviše zauzimali prof. Luka Jelić i arhitekt Ćiril Iveković. Godine Zadar dolazi pod talijansku

21 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / okupaciju te je društvu onemogućen rad zbog čega članovi odlaze u Split, gdje zajedno sa PD 'Mosor' osnivaju novo društvo PD 'Dinara' Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojem je grad pretrpio ogromna razaranja, PD Liburnija ponovno oživljava, ali od sada bez prefiksa turističko. Suočeni s nedostatkom prostora i raseljenim članstvom Društvo se gasi i ne djeluje do godine kada na sjednici mijenja ima u PD «Paklenica» Zadar. pod kojim je i danas aktivno. Speleološka sekcija oživljava godine kada se vrše istraživanja u kanjonu rijeke Zrmanje te Manitoj peći i Jami Vodarici u NP «Paklenica». Sekcija te godine broji samo 5 članova. Taj broj se utrostručio u samo dvije godine u kojima je napravljeno mnogo posla na području Crljenog kuka i Vaganskog vrha, te Male Paklenica. U ovom je razdoblju, u travnju godine, istražena jama u Kukljici na otoku Ugljanu kada se na zahtjev mještana uzorkovala voda kako bi se utvrdila mogućnost korištenja za piće. Od 25.studenog do 01.prosinca godine 7 članova sudjeluje na speleološkom tečaju u Paklenici u organizaciji KS HPS-a i SO PDS Velebit. Sljedeće godine Speleološka sekcija prerasta u Odsjek speleologije Zahvaljujući zadarskim špiljarima iz ovog razdoblja, poglavito Slavku Tomerlinu «Tateku» koji je vodio privatnu arhivu, te u ovo vrijeme vrlo aktivnom Ivanu Lukiću, uspjeli smo dobiti dobar dio podataka o radu Odsjeka. Tako je u Novalji na otoku Pagu1974. godine pri Osnovnoj školi na inicijativu speleologa Bruna Puharića osnovan Speleološki aktiv «Otočani» koji djeluje u sklopu SO «Liburnija». Istraživalo se intenzivno i broj članova je rastao, tako je godine održana prva speleološka škola SO «Liburnija» na kojoj je bilo 15 polaznika, već iduće godine arhiva odsjeka broji preko 100 nacrta. Članovi Odsjeka sudjelovali su godine na saveznom seminaru o novim speleološkim tehnikama u Cerovačkim pećinama i saveznoj speleološkoj akciji u Crnom Lugu. Iste je godine organizirana 2. speleološka škola Odsjeka sa 23 polaznika od kojih je 12 kandidata položilo za pripravnika. Do početka 80 ih Odsjek je istražio još oko 20 objekata od kojih valja spomenuti jamu «Golubinku» kod Vinjerca, jamu «Muna» u Istri, koja je istražena u suradnji sa riječkim speleolozima, te 8 objekata na otoku Pagu (SA «Otočani»). Članovi odsjeka godine čine okosnicu za nastajanje GSS-Stanice Zadar.

22 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Kao i u mnogim drugim odsjecima i klubovima tako i u našem, intenzitet istraživanja ovisi o ekipi, ako je ekipa složna i prava Odsjek radi kako treba. Upravo to se dogodilo u Zadru 80-ih. Nova «mlađa» ekipa, predvođena sa nekoliko iskusnijih, plus SA «Otočani» istraživala je po cijelom zadarskom području, od otoka do Velebita. Iz ovog razdoblja ostalo je tek nekoliko nacrta i zapisnika, ali puno usmenih podataka od starijih članova, tako da su istraživanja Odsjeka početkom godine do danas većinom ponovna istraživanja objekata iz 80-ih, koje su stariji članovi istraživali, ali ih nemamo u arhivi. Odsjek je u tom periodu istražio oko 70 objekata, organizirao 2 speleološke škole, organizirao istraživački logor na V. Rujnu te uz KS HPS suorganizirao seminar o mjerenju i crtanju speleoloških objekata godine. Početkom 90-ih većina članova Odsjeka uključuje se u obranu RH, kao pripadnici ZNG i time završava jedan od najplodnijih perioda zadarske speleologije gasi se Speleološki aktiv «Otočani» Završetkom rata započinje najnovije razdoblje u zadarskoj speleologiji. Period oživljavanja Odsjeka započeo je organizacijom speleološke škole godine na kojoj je sudjelovalo 6 tečajaca koji uspješno polažu ispit za Pripravnika i preuzimaju Odsjek. U tom periodu treba istaknuti Predraga Kurtina «Bodula», Marijana Buzova i Ivicu Milanju «Jollya» koji punih 10 godina održavaju odsjek na životu. Treba spomenuti posjet jami Mamet godine. Predrag Kurtin godine polaže ispit za Speleologa i postaje prvi član Odsjeka sa tim nazivom u 103 godine postojanja Odsjeka. Veliki pomak dogodio se organizacijom speleološke škole godine kada je položilo 20 novih Pripravnika i napravljen temelj za ponovni razvoj Odsjeka. U ovom se periodu posebno istaknuo Livio Kotlar koji je svojim iskustvom i organizacijskim sposobnostima aktivirao nove članove i potaknuo ih na rad. Već je sljedeće godine organizirana škola za 8 polaznika, a četvero članova sudjelovalo je i u istraživanju Kite Gaćešine. Napravljeno je ukupno 15 istraživačkih akcija. Treba spomenuti i utjecaj GSS-a na razvoj Odsjeka, kojeg su prepoznali kao rasadnik novih članova te su uvijek pomagali doniranjem opreme i vozila. Članovi Odsjeka prepoznali su važnost sudjelovanja na seminarima KS HPS i organiziraju u suradnji sa KS HPS seminar o izradi speleološkog nacrta u Paklenici godine, od tada smo prisutni na svim speleološkim skupovima u RH. Speleološke škole postale su redovite, a rezultati iz godine u godinu sve značajniji. Kruna takvog rada bilo je polaganje ispita za Speleologa u Paklenici godine kada je 5 naših članova sudjelovalo i položilo. U periodu od do danas napravljeno je preko 100 objekata, uspostavljena je suradnja sa NP «Paklenica» i PP «Velebit», školovano je oko 50 Pripravnika i 8 Speleologa, organiziran je istraživački logor na V. Rujnu, Odsjek financijski napokon podnošljivo stoji i najvažnije, stvorena je nova ekipa.

23 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / KRONOLOGIJA PRVIH GODINA «LIBURNIJE» Kotarski poglavar Lavoslav Golf podnosi zahtjev namjesništvu u Zadru s ciljem osnivanja društva koje bi se bavilo promicanjem planinarstva i turizma u regiji i šire Namjesništvo odobrava Pravilnik društva (kojeg je napisao Lavoslav Golf) Održana prva glavna skupština društva pod predsjedavanjem Lavoslava Golfa pa se taj dan smatra danom njegovog osnivanja. Izabrana je uprava: predsjednik Alfons knez Borelli, potpredsjednik Lavoslav Golf, tajnik dr. Luka Jelić, blagajnik Košta Neumaver i odbornici Osvald Battali, Rikard Kodolić, Marko Nisete, Petar Andrović, Ludovik Kočevar i Ferdinand Pepper Osnovana speleološka sekcija (odsjek) pri PTD Liburnija. Speleološka istraživanja: istražena i fotografski snimljena špilja 'Strašna peć' kod Savra na Dugom otoku te pogodbom s vlasnikom zemljišta na kojem se nalazi, ostavljena društvu na korištenje. Prvi put istražena špilja 'Vranjača' kod Kotlenica, pod Mosorom (dotad bila poznata samo krijumčarima duhana koji su se u nju sklanjali). PTD Liburnija tako postaje prva udruga koja je sustavno istraživala i uređivala špilje u okolici Zadra, Velebita i otoka PTD Liburnija uređuje špilju 'Strašna peć' na Dugom otoku za turističke posjete: uređeni su putovi do špilje i u samoj špilji, omogućena je stalna petrolejska rasvjeta te su postavljena željezna vrata (zbog pastira koji su ulazili i oštećivali sige) PTD Liburnija organizira prvu speleološku ekspediciju po Kornatskom otočju Entomolog dr. Josip Müller istražuje 'Manitu peć', a potom i Petar Novak, oboje članovi PTD Liburnija (Golf, 1929) osniva se Poseban odbor za istraživanje špilja sa zadatkom da ispituje špilje u znanstvene svrhe i poduzima mjere da postanu pristupačne turistima. U tome su se najviše zauzimali prof. Luka Jelić i arhitekt Ćiril Iveković

24 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / U povodu 110-te godišnjice od osnutka Speleološkog odsjeka "Liburnija", pročelnik SO Liburnija Ljubo Majica uručio je u okviru skupa Komisije za speleologiju u Paklenici zahvale za razvoj speleologije u SO Liburniji. Zahvale su dobili Duje Bušljeta, Slavko Tomerlin "Tatek", Ivan Lukić, HGSS - Stanica Zadar. Snimio: Dalibor Paar

25 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / C6 monitoring project Autor: Nenad Buzjak, Speleološki klub Samobor. Objavljeno: Od godine u BiH je u organizaciji Centra za istraživanje i održivi razvoj krša ANUBiH održan simpozij "C6 monitoring project". C6 znači "Climatic Changes and Carbon Cycle in Canyons and Caves". Radi se o projektu monitoringa za evaluaciju signala klimatskih promjena na temelju mjernih lokacija u kanjonima i špiljama. Bilo nas je 30-ak; održano je 12 predavanja vezanih za krški reljef, predstavljena su 4 postera. Predavanja i posteri su bili vezani za klimatske promjene, istraživanja, korištenje prirodnih izvora i zaštitu krškog reljefa, biospeleologiju/speleobiologiju i speleologiju. Bila je vrlo ugodna činjenica čuti tvrdnje više stručnjaka (koji nisu speleolozi) o značenju i ulozi speleologa i rezultata speleoloških istraživanja speleoloških udruga u stručnim i znanstvenim istraživanjima krškog reljefa. U terenskom dijelu napravili smo pošteni obilazak dijela susjedne nam države. Prvi smo poludnevni teren obišli Bijambarske pećine a drugi vrelo Bune (moćno!) - Crno vrelo (ful moćno!!!) - Stolac - Hutovo blato - Počitelj. Predavanja 1. Ognjen Bonacci - Hrvatska

26 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / "What are and who caused recent changes in karst surface and underground environment?" 2. Nenad Buzjak i Dalibor Paar - Hrvatska "Cave microclimate and Radon concentration research in Paklenica National Park (Croatia)" 3. Branko Vučijak - BiH "WWF projects in BiH - activities relating to protected areas" 4. Tarik Kupusović - BiH "Neretva and Trebišnjica River Basin GEF Project" 5. Ivo Lučić - BiH Kako su "neznatne" mikroklimatske promjene srušile jedan svijet How "negligible" microclimate changes caused the falling down one world 6. Lada Lukić Bilela i Una Tulić - BiH "The Climate Changes Impact to Evolution of Cave Dwellers" 7. Selma Čengić - BiH "Protection and Sustainable Use of the Dinaric Karst Transboundary Aquifer System (DIKTAS) " - GEF-UNDP Regional Project 8. Alen Lepirica i Sabahudin Smajić - BiH "Basic morphological and morphostructural characteristics of the Rakitnica Canyon (Dinaric Karst)" 9. Simone Milanolo - BiH "Carbon dioxide and dripping water monitoring in Srednja Bijambarska cave - preliminary results" 10. Franci Gabrovšek - Slovenija

27 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / "State of art in speleogenetical modeling" 11. Lejla Pašić - Slovenija "Microbial communities in caves: biodiveristy and conservation" Autori: Lejla Pašić, Barbara Kovče, Blagajana Herzog-Velikonja i Boris Sket 12. Jasminko Mulaomerović i Dražen Kotrošan- BiH "Ptice kao indikatori klimatskih promjena" Posteri: 1. Petra Bajo, Andrej Stroj, Dalibor Paar, Magdalena Ujević, Darko Bakšić, Damir Lacković, Ana Čop, Vanja Radolić "Results of exploring the Munižaba cave (Velebit, Croatia) with special reference to measurements of physico-chemical and microclimatic parameters 2. Alen Lepirica i Sabahudin Smajić "Rakitnica canyon" 3. Silvia Milazzo, Adriana Bellanca, Paolo Madonia, Maria Grazia Turoni Preliminary data from C6 project: Characteristics of soils in canyon environments as possible markers of climatic changes. 4. Nacrt Pećine izvora Mokranjske Miljacke Bijambarske pećine. Fotografije: Dalibor Paar

28 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Novi doktori znanosti o kršu: Jelena Ćalić, Ivo Lučić i Jasminko Muloamerović Autor: Uredništvo. Fotografije: Dalibor Paar. Objavljeno: U prosincu na Inštitutu za raziskovanje krasa Slovenske akademije znanosti i umjetnosti održane su obrane doktorskih disertacija Jelene Ćalić, Ive Lučića i Jasminka Muloamerovića, u okviru doktorskog studija karstologije na Univerzitetu u Novoj Gorici. Jelena Ćalić obranila je disertaciju pod nazivom "Uvala Doprinos studiji krških depresija sa odabranim primjerima iz Dinarida i Karpato-Balkanida." Rad Jelene Ćalić nije važan samo sa aspekta novih spoznaja znanosti o kršu, već je za Hrvatsku značajan zbog toga što obrađuje 18 hrvatskih krških fenomena. 43 lokacije na području Dinarida i Karpato-Balkanida odabrane su s ciljem da se pokaže da različiti primjeri uvala imaju zajedničke genetske faktore. Detaljnom analizom 12 uvala pokazano je da je tektonika glavni faktor njihove geneze. Uloga srastanja ponikvi u procesu formiranja uvala nije potvrđena. Evolucijski niz polje -> uvala mogao bi biti realističniji od nekadašnjeg koncepta uvala -> polje. Hidrološka funkcija je od velike važnosti za razlikovanje uvala od polja. Kod polja imamo fluvijalne procese na dnu uz sedimentaciju i oštar morfološki prijelaz između dna i strana, te

29 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / koncentrirano otjecanje vode kroz ponore. Kod uvala, denudacija krša nastoji izgladiti prijelaze između dna i kosina, sedimenti su rijetki, a otjecanje vode disperzno. U radu su obrađeni sljedeći primjeri iz Hrvatske: Lomska duliba (Sj.Velebit), V.Lubenovac (Sj.Velebit), Bilenski Padež (Sr.Velebit), Brizovac (Sr.Velebit), Crni Dabar (Sr.Velebit), Ravni Dabar (Sr. Velebit), Došen Duliba (Sr.Velebit), Konjsko (J.Velebit), Duboke Jasle (J.Velebit), Duboki Dol (J.Velebit), Glibodol (Mala Kapela), uvala Mala Kapela (Mala Kapela), Čorkova Uvala (Mala Kapela), Jasenova korita (Trnavac-Homoljačko polje), Razdolje (Krbavica-Krbavsko polje), Vagan Mazin (Mazinsko polje), Vagan Popinski (J. Velebit) i Poljica (Imotsko Polje). DOKTORSKA DISERTACIJA Naslov: Jelena Ćalić: Uvala Contribution to the study of karst depressions, with selected examples from Dinarides and Carpatho- Balkanides Mentori: prof. dr. Andrej Kranjc, dr. Andrzej Tyc Članovi komisije: prof. dr. Ugo Sauro, prof. dr. Jože Čar, doc. dr. Andrej Mihevc Ivo Lučić obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom "Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja".

30 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Ivo Lučić je u svom radu dao cjeloviti pregled problematike Popovog polja (BiH) kroz društveni i znanstveni aspekt krša, u potpunosti odbacujući često u javnosti pogrešnu percepciju da je krš "goli kamen". U specifičnom slučaju Popovog polja, ovaj pristup omogućuje razumijevanje dosadašnjih negativnih utjecaja na krški ekosustav, što je posebno bitno u svrhu napora za opstanak Vjetrenice kao jedne od špilja s najbogatijom podzemnom faunom na svijetu. Samo moderan i znanstveni pristup ovoj složenoj tematici krša kao socioekološkog sustava, može dugoročno, uz edukaciju javnosti temeljenu na rezultatima ove analize, inicirati promjene u pozitivnom smjeru. Na žalost, jedan od zaključaka disertacije je da su razmjeri utjecaja čovjeka na prirodu na području Popovog polja (nestanak šuma, nestanak vode) već toliki da se ne mogu predvidjeti razmjeri štete koja je već učinjena. U Hrvatskoj do sada nisu rađene ovakve temeljite studije o kršu. Disertacija Ive Lučića pokazuje da je za revalorizaciju Dinarskog krša potrebna temeljita revizija, kroz projekte koji obuhvaćaju svestrano i cjelovito upoznavanje prostora, projektiranje održivog razvitka, te zaštitu i vraćanje u stanje prirodne ravnoteže. DOKTORSKA DISERTACIJA Naslov: Ivo Lučić: Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja Mentori: prof. dr. Andrej Kranjc, prof. dr. Petar Milanović Članovi komisije: prof. dr. Ivo Banac, prof. dr. Metka Špes, doc. dr. Andrej Mihevc

31 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Jasminko Muloamerović obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom "Determinate i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja." U Dinarskom kršu Bosne i Hercegovine proučava se razvoj speleoturizma u lokalnim zajednicama koje čine općine općini Hadžići, Sanski Most, Velika Kladuša, Teslić, Trnovo, Kladanj, Ilijaš, Ravno, Bosansko Grahovo, Drvar, Prača Pale, Pale, Šipovo, Stolac, Foča, kao mogućnost lokalnog razvoja. Iako sa skromnom tradicijom speleoturizma u Bosni i Hercegovini, špilje kao kvalitetne turističke destinacije nude mogućnosti značajnog udjela u lokalnom razvoju, prije svega zbog trendova u modernom turizmu i promjeni navika i zahtjeva turista, trendovima i razvoju speleoturizma u svijetu i susjednim državama. Analizirane su speleoturističke mogućnosti većeg broja špilja u spomenutim općinama, a za tri odabrane špilje (Vjetrenicu u općini Ravno, Ledenicu u općini Bosansko Grahovo i Hrustovaču u općini Sanski Most) koristeći niz analiza, te ekonometrijski model utvrđeni su direktni efekti speleoturizma u razvoju općina (povećanje broja radnih mjesta i porast ukupnog domaćeg proizvoda lokalne zajednice). Dane su i mogućnosti realizacije speleoturizma kroz pregled izvora strane pomoći (programi, projekti i fondovi koji podržavaju lokalni razvoj) DOKTORSKA DISERTACIJA Naslov: Jasminko Muloamerović: Determinate i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja

32 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Mentori: prof. dr. Jasmina Osmanković, doc. dr. Andrej Mihevc Članovi komisije: doc. dr. Dražen Perica, doc. dr. Dejan Cigale, prof. dr. Andrej Kranjc

33 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Nove doktorske disertacije vezane uz krš i speleologiju Autor: Uredništvo. Objavljeno: Dr.sc. Andrej Stroj je 7. listopada obranio doktorsku disertaciju Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvora na području Velebitskog kanala. Rad je izrađen u okviru poslijediplomskog studija na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je godine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, Studij geologije, smjer Inženjerska geologija i hidrogeologija s diplomskim radom "Hidrogeološki značaj Markovog ponora, glavnog ponora rijeke Like" je završio doktorski studij na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu na smjeru Hidrogeologija. Od radi u Hrvatskom geološkom institutu na znanstvenom projektu Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske. Sudjelovao je u izvedbi niza projekata vezanih uz hidrogeološka istraživanja i zaštitu podzemnih voda u krškom području Hrvatske. Glavni interesi istraživanja su mu hidrogeologija krša, zaštita podzemnih voda, speleologija i geomorfologija krša. Član je Speleološkog odsjeka PDS Velebit iz Zagreba. Dr.sc. Tatjana Vujnović je 5. srpnja obranila doktorsku disertaciju Hidrogeološke značajke Parka prirode Žumberak- Samoborsko gorje, i stekla doktorat iz znan. područja tehničkih znanosti, znan. polja: rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo, grane: geološko inženjerstvo. Rad je izrađen u okviru poslijediplomskog studija na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tatjana Vujnović je diplomirala geologiju godine, smjer Inženjerska geologija i hidrogeologija", a magistrirala na smjeru hidrogeologija. Radi kao stručni savjetnik - geolog u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje. Članica je Speleološkog kluba Samobor.

34 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Doc.dr.sc. Nenad Buzjak je rođen u Zagrebu je završio dodiplomski studij na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, a poslijediplomski studij obranom disertacije Geomorfološke i speleomorfološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa, PMF, Geografski odsjek, Zagreb, Od do bio je učitelj geografije u OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću, od je vanjski suradnik, a od docent na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Područje njegovog znanstvenog rada su geoznanosti - fizička geografija, sa specijalnim naglaskom na speleologiju, geomorfologiju i geoekologiju. Do je objavio 15 znanstvenih radova, 10 stručnih radova i elaborata, 2 udžbenika, te niz drugih radova. Sudjelovao je na nizu međunarodnih i domaćih skupova i održao niz stručnih javnih predavanja. Sudjelovao je u brojnim speleološkim istraživanjima na području Hrvatske, od čega su značajni rezultati u okviru djelatnosti Speleološkog kluba Samobor, posebice istraživanja speleoloških pojava PP "Žumberak-Samoborsko gorje", te gorskog masiva Risnjaka i NP "Risnjak".

35 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Disertacija, Podzemni tokovi u zaleđu krških priobalnih izvora na području Velebitskog kanala Andrej Stroj Sažetak Područje krškog masiva Sjevernog Velebita između ponornih zona rijeka Like i Gacke i priobalnih izvora Velebitskog kanala do sada nije bilo predmet detaljnih hidrogeoloških istraživanja. Trasiranjem podzemnih tokova utvrđeno je vrlo široko područje istjecanja trasera, od izvorišta Novljanska Žrnovnica na sjeveru, pa sve do izvora Kralić kod Karlobaga na jugu. Ukupna širina ovog područja iznosi oko 65 km, dok je izravna udaljenost ponornih zona od mora znatno manja, te iznosi oko 25 km. Uslijed gotovo potpunog prekrivanja područja pojave trasera upuštenih u ponore Like i Gacke, izdvajanje pojedinačnih sljevova značajnijih izvora između Novljanske Žrnovnice i Karlobaga nije moguće. Izravni podzemni slijev ovih izvora uključuje područje između ponornih zona i obale mora, dok ukupni uključuje i cjelokupne sljevove rijeka Like i Gacke. Izvorišna zona Novljanske Žrnovnice dijelom se napaja i s područja jugozapadnih dijelova Velike Kapele, od Ličog polja do Vratnika i Brinja. Granice razmatranog slijeva najvećim su dijelom smještene unutar područja izgrađenih od okršenih karbonatnih stijena, te je njihov položaj u velikoj mjeri pretpostavljen. Glavne hidrogeološke funkcije pojedinih dijelova istraživanog područja određene su interpretacijom litoloških, strukturnih i geomorfoloških značajki terena. Pojava slabo propusnih (klastičnih i magmatskih) stijena na području Senjske drage tvori jedinu potpunu barijeru podzemnim tokovima unutar izravnog slijeva priobalnih izvora. Područja recentno aktivnih rasjednih zona desnog horizontalnog pomaka određena su na temelju analize geomorfoloških značajki terena. Ove zone čine pretežito transkurentni rasjedi pružanja ZSZ-IJI, SZ-JI i SSZ-JJI. Na priobalnoj strani zona Velebitskog rasjeda pružanja S-J prekida kontinuitet spomenutih dijagonalnih i poprečnih rasjeda. Speleološkim istraživanjima dubokih jama Sjevernog Velebita ustanovljena je duboka vadozna zona unutar središnjeg dijela karbonatnog masiva. Znatno više razine podzemne vode na području ponornih zona ukazuju na nagli pad razine u istočnom dijelu masiva. Jedan od uzroka tome može biti hidrogeološka funkcija rasjednih zona koje mogu tvoriti djelomične barijere podzemnim tokovima vode. Aktivni rasjedi uzvodno dijelom usmjeruju podzemne tokove paralelno svom pružanju (prema SSZ), a dijelom ih raštrkano propuštaju izravno prema Velebitskom kanalu. Drugi mogući uzrok je proces retrogradnog napredovanja okršavanja, koji je uzrokovan izdizanjem masiva, tj. spuštanjem erozijske baze. No učinci aktivnih rasjednih zona i napredovanja okršavanja vjerojatno se međusobno dopunjuju. Područja krškog sustava uzvodno (ličko zaleđe) i nizvodno (masiv Velebita) od zone naglog pada razine hidraulički su razdvojena, pa ih se može promatrati kao zasebne dijelove

36 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / kaskadnog sustava. Ovo omogućuje znatno različite smjerove podzemnih tokova vode unutar pojedinih dijelova sustava. Rezultati analize satelitske TIC snimke omogućuju prepoznavanje i usporedbu izdašnosti značajnijih priobalnih izvorišnih zona. Na razmatranom području priobalja prepoznate su 24 zone izviranja podzemne vode, od kojih je većina prostorno grupirana u tri glavne zone: područje Novljanske Žrnovnice, šire područje Jurjevske Žrnovnice te područje južno od Jablanca. Uspostava opažanja razina i drugih fizikalnih značajki podzemne vode na najznačajnijim priobalnim izvorima i speleološkim objektima u području ponornih zona daje uvid u lokalne i regionalne značajke podzemnih tokova. Analizom i interpretacijom podataka dobivenih uspostavljenim opažanjem, utvrđene su značajne razlike uvjeta istjecanja i strukture vodonosnika na području pojedinih priobalnih izvora. Na području ponornih zona utvrđena je izrazita heterogenost i hidraulička nepovezanost podzemnih tokova. Recesijske značajke Novljanske Žrnovnice svrstavaju vodonosnik u zaleđu izvorišta u regionalni krški sustav sastavljen iz više podsustava. Analizom vremenskih serija utvrđen je značajniji utjecaj oborina s područja Velebita na izvorišta Jurjevsku Žrnovicu i Bačvice, dok na Novljansku Žrnovnicu značajnije utječu oborine s područja južnog dijela Velike Kapele. Maksimalni koeficijenti korelacije promjena hidrološkog stanja izvora i speleoloških objekata znatno su viši u odnosu na korelaciju stanja izvora i pojava oborina u slijevu. Mjerenja razine vode u speleološkim objektima potvrđuje generalni smjer toka u zaleđu Velebita od juga prema sjeveru. Reakcija na uviranje Gacke u Perinku tijekom sušnog razdoblja utvrđena je na Jurjevskoj Žrnovnici uz kašnjenje od jednog dana, a na Novljanskoj Žrnovnici uz kašnjenje od četiri do pet dana. Rezultati ovog rada u velikoj mjeri povećavaju stupanj poznavanja kompleksnog vodonosnog sustava u zaleđu priobalnih izvora, ali ostavljaju prostor i za nastavak istraživanja. Dodatni uvid u značajke sustava moguće je postići detaljnijom upotrebom primijenjenih metoda, kao i primjenom do sada nekorištenih metoda istraživanja kao sto su izotopna i hidrokemijska istraživanja. Ključne riječi: hidrogeologija, priobalni krški izvori, analiza vremenskih serija, recesija hidrograma, trasiranja, termalne satelitske snimke, Sjeverni Velebit

37 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet. Disertacija, Hidrogeološke značajke Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje Tatjana Vujnović Sažetak Priroda i prirodne vrijednosti su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora je proglasio područje Žumberka i Samoborskog gorja Parkom prirode 28. svibnja godine. Površina zaštićena ovim zakonom iznosi 333 km 2. Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje utemeljen je u svrhu zaštite, očuvanja, održivog korištenja i promocije prirodnih raznolikosti i kulturno povijesnog naslijeđa tog kraja. Iako se područje Samoborskog gorja i Žumberka geološki i hidrogeološki istražuje dugi niz godina ovo je prvo istraživanje koje ovom kompleksnom krškom terenu hidrogeološki pristupa kao cjelini. Ovim se radom nastojalo pouzdanije odrediti hidrogeološke značajke i prirodnu ranjivost vodonosnika područja Žumberka i Samoborskog gorja pomoću brojnih prikupljenih i izmjerenih hidrogeoloških pokazatelja. U tu svrhu je tijekom nekoliko etapa provedeno višegodišnje hidrogeološko istraživanje. Prva etapa istraživanja je rezultirala s iskartiranih 847 izvora kojima su najmanje jednom izmjereni osnovni fizikalno-kemijski parametri i izdašnost in-situ. Većina istraživanih izvora formirana u gornjokrednim fliškim naslagama koji su male izdašnosti jer dreniraju karbonatne proslojke. Brojnošću slijede izvori iz gornjotrijaskih dolomita koji je i dominatni vodonosnik istraživanog područja. Prema izdašnostima dominiraju izvori kapaciteta 0,01-0,1 l/s (35%), a s 30% slijede izvori izdašnosti 0,1-1 l/s što pokazuje znatne zalihe vode u vodonosniku. Prema režimu istjecanja registrirano je najviše stalnih izvora. Gornjotrijaski i gornjokredni izvori su analizirani prema nadmorskoj visini na temelju čega se zaključuje da se T3 izvori prihranjuju na većim nadmorskim visinama. Na temelju rezultata prve etape istraživanja i podataka istjecanja glavnih vodotoka Kupčine, Bregane, Lipovečke i Rudarske Gradne je napravljena sezonska vodna bilanca. Proračuni za cijelo područje istraživanja i područje istraživanja bez nepropusnih sedimenata ukazuju na najveće gubitke na fliškim zapadnim dijelovima područja istraživanja gdje voda površinski ili podzemno otječe u Sloveniju i Kupu. Napravljena je analiza prostornog rasporeda izvora primjenom dvije metode koja ukazuje na grupiranje. Složenijom analizom su procijenjeni geološki i geomorfološki faktori koji mogu utjecati na njihovu prostornu pojavnost. Brojnost speleoloških pojava po litostratigrafskim jedinicama pokazuje najviše objekata u gornjokrednim naslagama. Ovim istraživanjem je otkriveno i istraženo šest novih speleoloških objekata. Utvrđeno je ukupno 72 ponora kojima je određen stalan ili povremen režim utjecanja

38 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / s površine. Utvrđeno je pet ponorskih zona gdje voda stalno ili povremeno ponire duž korita vodotoka. Prikupljeni su i prikazani svi dostupni podaci o organiziranoj vodoopskrbi istraživanog područja. Na području istraživanja ne postoji kanalizacijska mreža te se sve otpadne vode iz tradicionalno poljoprivrednih domaćinstava nekontrolirano upuštaju u krško podzemlje što se očituje snižavanjem kvalitete podzemnih voda. Tijekom druge etape istraživanja je u periodu od veljače do veljače godine detaljnije istraživano 12 odabranih izvora na mjesečnoj bazi: 21002, 21018, 31006, 41045, 61001, 61013, 61073, 61156, 71064, 81020, Načinjene su dvije hidrokemijske analize - u uvjetima visokih i niskih voda na osnovne katione (kalcij, magnezij, natrij, kalij) i anione (hidrogenkarbonati, nitrati, sulfata i kloridi), parcijalni pritisak ugljičnog dioksida, te indeksi zasićenosti kalcitom i dolomitom. Na temelju rezultata bi se moglo pretpostaviti da u većini odabranih izvora Žumberka i Samoborskog gorja dolazi do vremenskog odmaka pojave padalina u izvorima od približno pola godine ili više. Napravljena je analiza odabranih izvora po hidrokemijskim facijesima gdje je izdvojeno pet glavnih grupa: dolomitne vode i izvori; dolomitne vode u uvjetima visokih voda, kalcitne vode u uvjetima niskih voda; kalcitne vode; dolomitno gipsne vode u uvjetima visokih voda, kalcitno gipsne vode u uvjetima niskih voda; subtermalni izvor Odabranim izvorima je napravljena R - klasterska analiza gdje su izdvojene su dvije grupe: prva definira hidrokemijski facijes podzemnih voda, druga ukazuje na antropogeni utjecaj i utjecaj tla. Provedeno je simultano trasiranje podzemnih voda tijekom svibnja godine između ponora 62009, i izvora Jaža i izvora Obrv. Korišteni su traseri natrijev fluorescein i naftionat. Trasiranjem nije utvrđena hidraulička veza između ponora 62009, i izvora Obrv, ali je utvrđena hidraulička veza s izvorom Jaža. Dobivena je prividna brzina od 0,59 cm/s uz visok postotak pronosa Na fluoresceina od oko 85 % (od ponora 62010), te postotak pronosa naftionata od oko 62 % (od ponora 62009). Ovim trasiranjem je izmaknuta na zapad i točnije utvrđena granica sliva Kupčine. Procijenjena je prirodna ranjivost vodonosmnika područja Parka prirode Žumberak- Samoborsko gorje na temelju Europskog pristupa korištenjem Pojednostavljene metode i modifikacijom COP metode. Modificirana COP metoda je izdvojila pet klasa ranjivosti na području istraživanja: vrlo visoka klasa ranjivosti zauzima 20,2 % površine istraživanja, visoka klasa zauzima 7,3 % površine istraživanja, umjerena ranjivost zauzima 15,4 % površine istraživanja, niska ranjivost zauzima 47,8 % površine istraživanja, vrlo niska klasa ranjivosti zauzima 9,3 % površine istraživanja gdje gotovo nema nikakve opasnosti po zagađenje. Malom modifikacijom metode dobiveno je na točnosti jer su jasnije definirana i izdvojena područja

39 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / pojačane okršenosti-zone oslabljene stjenske mase oko speleoloških pojava i ponikvi, te zone olakšane infiltracije u zonama kamenoloma. Pojednostavljenom metodom su izdvojene tri klase ranjivosti. Ekstremna klasa ranjivosti zauzima 5,7 % površine istraživanja i odgovara najranjivijim zonama u neposrednoj blizini ponora i ponornica. Visoka klasa ranjivosti zauzima 15,1 % površine istraživanja i odgovara ostalom dijelu slivova ponornica. Umjerena ranjivost zauzima 79,2 % površine istraživanja. Ovim se radom uspoređuje rezultate dvije različite metode - modificirane COP i Pojednostavljene metode. Modificirana COP metoda pod klase umjerene, niske i vrlo niske ranjivosti smješta 62,5 % površine terena istraživanja, dok Pojednostavljena metoda u iste klase smješta 79,2 % površine istraživanja što i nije velika razlika. Međutim, kod primjene Pojednostavljene metode, radi njezine jednostavnosti, gubi se utjecaj praktički svih parametara, a stogo se naglašava utjecaj ponora i ponornica - što može dovesti do znatno većih razlika i nepouzdanosti u odnosu na primjenu drugih metoda. Modificirana COP metoda daje realne rezultate i u ovom radu se dokazala dobrom i primjenjivom metodom. Jasno izdvaja sva područja gdje je moguće izravno i brzo zagađenje podzemnih voda koja je nužno spriječiti kako bi se zaštitilo prirodno bogatsvo od vitalnog značaja - podzemna voda. Potrebno je naglasiti da su metode određivanja ranjivosti pregledni alat koji može korisno poslužiti u određivanju zaštitnih i ostalih zona pri prostornom planiranju. Jedini pouzdan način za određivanje ranjivosti vodonosnika je povezivanje prikladnog mjerila rada sa svim bitnim podacima o geologiji, hidrogeologiji, hidrologiji, tlima, klimi i korištenju zemljišta čemu se u ovom radu težilo od njegova početka do kraja. KLJUČNE RIJEČI: hidrogeologija, krški izvori, trasiranje, prostorne analize, prirodna ranjivost vodonosnika, Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje

40 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek Disertacija, Geomorfološke i speleomorfološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa Nenad Buzjak Sažetak Tijekom višegodišnjih geomorfoloških i speleoloških istraživanja Žumberka prikupljeni su podaci o 151 speleološkoj pojavi te podaci o geomorfološkim značajkama istraživanog područja površine 434,9 km 2. Utvrđeno je da na 77% istraživanog područja prevladavaju fluviokrški i krški reljef oblikovani u karbonatnim naslagama pretežno gornjotrijaske, gornjokredne i neogenske starosti. Analizom podataka određene su speleomorfološke i hidrološke značajke špilja i jama, hidrogeološka uloga i tipovi sedimenata. Dobiveni podaci poslužili su kao temelj geoekološkog vrednovanja za procjenu mogućnosti turističkog korištenja odabranih špilja. Među 151 obrađenom speleološkom pojavom 84 je špilja i 67 jama. S obzirom na morfološke značajke i dimenzije, prevladavaju jednostavne špilje i jame duljine i dubine do 50 m. Dimenzije špilja rastu s porastom morfološke složenosti od jednostavnog prema složenom tipu pa su najdulje složene špilje. Među istraženima je 8 špilja duljih od 100 m. Najdulje istražene su špilja Provala (duljina 1862 m, dubina 57 m) i Bedara (dujina 1019 m, dubina 113 m). Među jamama zasada je najdublja Palovica (52 m). Analizom poprečnih presjeka radi utvrđivanja tijeka i značajki speleogeneze izdvojeni su kanali pukotinskog, okruglog, elipsastog i lećastog presjeka, kanali presjeka ključanice i kanali nepravilnog presjeka. S obzirom na os, izdvojeni su uspravni, kosi i polegnuti tip pukotinskih kanala. Tip je često u skladu sa smjerom pada i nagibom tektonske pukotine ili nagibom slojeva i međuslojne pukotine duž koje je kanal oblikovan. U pojedinim špiljama zapaženo je preoblikovanje gornjih dijelova kanala paragenezom. Uz već poznate presjeke kanala, zabilježeni su trokutasti i polukružni presjeci u boranim naslagama. Urušavanjem dijelova stropa, naročito u kasnom razdoblju speleogeneze ili zbog neotektonskih pokreta, kanali mogu dobiti zvonoliki ili trokutasti presjek. Od mikroreljefnih denudacijskih oblika zabilježeni su: strujnice, vrtložni lonci, spiljski prozori, kupole, zidni žljebovi i meandarske niše. Opisane su generacije kupola nastalih usijecanjem mlađih u starije uslijed obnavljanja hidrološki povoljnih uvjeta, zatim izdužene kupole i nizovi izduženih kupola oblikovanih duž pukotina i pukotinskih sustava te kuglaste kupole. Većina špilja i jama (52,3%) nastala je u gornjokrednim karbonatnim naslagama (pokrivaju 30,34% istraživanog područja). U njima su oblikovane najveće špilje (3 od ukupno 4 špilje dulje od 500 m). Iako je površina terena građenih od gornjotrijaskih naslaga (44,23% istraživanog

41 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / područja) 1,5 puta veća od onih u gornjokrednim, broj zabilježenih spilja i jama je zbog specifičnosti okršavanja dolomita 2 puta manji. Općenito su manje duljine i dubine. Presjek kanala uglavnom im je pukotinski. Najveći broj istraženih špilja i jama, s obzirom na površinu terena, zabilježen je u naslagama miocena (2M22). Pokrivaju 2,3% terena, a u njima je istraženo 8,6% speleoloških pojava. Jurske naslage pokrivaju mali dio teritorija pa je i udio speleoloških pojava u njima malen. Najmlađe speleološke pojave su one nastale taloženjem sedre (2 špilje). Od klastičnih spiljskih sedimenata najčešće je zabilježeno kršje. Slijede glina, prah, šljunak i blokovi. Od siga zabilježene su cjevčice, stalagmiti, stalaktiti, stalagnati, heliktiti, zavjese, sigaste prevlake, saljevi, koraloidi i spiljski biseri. Voda se najčešće javlja kao prokapnica i cijednica. 30 spilja s vodenim tokom su stalni izvori i stalno protočne špilje, povremeni izvori i ponori i povremeno protočne špilje. Stajaća voda kao glavni oblik zabilježena je u 4 špilje i jame. U kategoriju "povremeno bez vode" svrstano je 67 špilja i jama. U njima se povremeno javlja samo prokapnica i to nakon obilnijih kiša ili otapanja snijega. U zimskim mjesecima u ulaznim dijelovima voda se može zalediti što inicira kriofrakcijsko trošenje. Osim o udaljenost od ulaza i vanjskoj temperaturi zraka, zaleđivanje ovisi o veličini ulaza, nagibu, ekspoziciji, zračnim strujanjima, unutarnjoj temperaturi zraka i količini vode. Mjerenjem tvrdoće vode iz 5 špilja utvrđeno je da vode koje teku kroz vapnenačke naslage imaju nešto višu kalcijevu tvrdoću i najnižu magnezijevu tvrdoću. Vrednovanjem špilja metodom indeksa rekreacijskog potencijala, među 18 odabranih, pogodnim za turističko korištenje ocijenjeno ih je 7. Vrednovane su na temelju fizičke pogodnosti, estetske i znanstveno-edukativne vrijednosti, podnošljivog kapaciteta prohodnosti i dostupnosti.

42 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek Disertacija, Geomorfološke značajke prostora Slunjske zaravni Neven Bočić Sažetak Ovaj rad ima obilježja regionalne geomorfološke studije, a predmet istraživanja bio je reljef prostora Slunjske zaravni. Cilj istraživanja bio je utvrditi temeljne uvjete oblikovanja i razvoja reljefa te utvrditi njegove opće geomorfološke značajke. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnomorfloški i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa. Istraživano područje nalazi se u okviru Dinarskog gorskog sustava na dodiru s Panonskim bazenom. Površina mu je 336 km 2. Najveći dio izgrađuju više ili manje propusne, okršene, karbonatne naslage mezozojske starosti. U strukturnom smislu područje predstavlja niz struktura i rasjeda uglavnom dinarskog pravca pružanja, ali s izraženim povijanjem trasa rasjeda uzrokovanim promjenom orijentacije stresa. To ima za posljedicu da se u okviru zaravni nižu pop-up i pull-apart strukture. Najniža vrijednost nadmorske visine iznosi 196 m, a najveća 658 m. Prosječna visina prostora iznosi 353 m. U orografskoj strukturi u okviru zaravni, koja se nalazi u rasponu m i zauzima oko 70 % površine, ističu se rubna i osamljena uzvišenja te dolinska i zavalska udubljenja. Sama zaravan je najveća morfostruktura ovog područja te ju smatramo primarnom morfostrukturom neutralnog karaktera. Sekundarne morfostrukture (pozitivne i negativne) nalaze se u otočnom ili rubnom položaju u odnosu na zaravan, a uglavnom su vezane za lokalne kompresijske ili ekstenzijske uvjete. Promjena pravca stresa dovela je do izražene desne horizontalne komponente pomaka između krila rasjeda te nastanka većine sekundarnih morfostruktura zbog prilagodbe reljefa novom tektonskom režimu. Recentni aktivni rasjedi imaju značajan odraz u reljefu u obliku strmih pregiba i strmaca, laktastih skretanja dolina te ravnocrtnih dijelova aktivnih i suhih dolina. Utvrđena su dva osnovna tipa morfosturktura: denudacijsko tektonski i akumulacijsko tektonski. Među egzogenim procesima i oblicima najzastupljeniji su krški i fluviokrški morfogenetski tipovi reljefa dok su fluviodenudacijski i fluvijalni zastupljeni lokalno. Određeni utjecaj na reljef imaju i antropogeni procesi. Najznačajniji utvrđeni površinski krški oblici su ponikve. Ostali značajni krški oblici Slunjske zaravni su grižine, ostjenjaci i uvale. Utvrđeni su arealni i kontaktni fluviokrški procesi i oblici od kojih se posebno ističu suhe i ponorske doline te aktivni kanjonski dijelovi dolina Korane i Slunjčice.

43 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Prikupljeni su podaci o 103 speleološka objekta među kojima dominiraju špilje (74 %). Speleogeneza se odvijala u nekoliko faza. U prvoj je bila uvjetovana lateralnim kretanjem vode u podzemlju. Kanali su nastajali u freatskim (cjevasti kanali) i plitkim vadoznim uvjetima (kanjonski kanali) te je speleogeneza ponajviše napredovala u duljinu. Važnu ulogu imalo je neotektonsko izdizanje usljed kojih su nastajale sve niže i mlađe etaže te su freatski kanali preoblikovani u kanale s presjekom ključanica. U izdignutim zonama lateralnu cirkulaciju je zamijenila vertikalna cirkulacija podzemne vode što je dovelo do stvaranja relativno mlađih vertikalnih vadoznih kanala. Zaravan je najprostraniji i vjerojatno najstariji reljefni oblik ovog područja. Ona zasijeca geološku strukturu, tj. oblikovana je u stijenama u rasponu od srednjetrijaskih dolomita do gornjokrednih vapnenaca koje su u međusobno složenim strukturnim odnosima. Miocenske jezerske naslage najvjerojatnije su taložene nakon formiranja zaravni te su naknadno denudacijom uglavnom odnešene. Zaravan se nalazi u rasponu nadmorskih visina od m. Oblikovanje ove zaravani je najvjerojatnije dovršeno arealnim trošenjem i krškom denudacijom tijekom tercijara. Neotektonski pokreti su uzrokovali izdizanje čitavog područja te usijecanje toka rijeke Korane s prosječnom dubinom ureza od oko 50 m čija vrijednost predstavlja recentnu visinsku razliku od erozijske baze za najveći dio zaravni. Najizrazitiji padinski procesi razvijeni su na sjeveroistočnom dijelu istraživanog područja, izgrađenom od slabo litificiranih klastičnih naslaga. Fluviodenudacijski i fluvijalni reljef vezani su za prostore recentno razvijene površinske hidrografske mreže. Fluvijalni i fluviodenudacijski procesi uvelike su utjecali i na ostale egzogene procese oblikovanja reljefa prostora Slunjske zaravni jer rijeka Korana predstavlja erozijsku bazu za veći dio ovog prostora te se njezinim usijecanjem mijenjala usmjerenost i intenzitet ostalih geomorfoloških procesa. Na kraju je izvršena geomorfološka sinteza. Prostorna sinteza je rezultirala izradom detaljne geomorfološke karte u mjerilu 1:50.000, a u okviru vremenske sinteze utvrđen je vjerojatan slijed događaja u okviru geomorfološke evolucije reljefa.

44 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Paleontološki nalazi u speleološkim objektima Autor: Dalibor Paar. Objavljeno: Na inicijativu Speleološkog odsjeka HPD Željezničar, 17. veljače održano je u prostorijama odsjeka u Zagrebu predavanje "Paleontološki nalazi u speleološkim objektima". Predavač je bio mr. sc. Kazimir Miculinić, mladi paleontolog i doktorand na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Fokus njegovih istraživanja su špilje i jame, kao lokacija s izuzetnim paleontološkim nalazima. Kao član SOŽ i HBSD, ali i kao paleontolog sudjelovao je u speleološkim, speleoronilačkim te paleontološkim istraživanjima špilja i jama. Autor je znanstvenih i popularno-znanstvenih članaka te izložba vezanih uz speleologiju i paleontologiju. Istraživanjem u okviru magistarskog rada, na lokalitetu Vela spila na Korčuli izdvojeni su zubi roda Equus, ukupno 165 primjeraka. Obradom odontoloških ostataka pokazalo se da svi zubi pripadaju izumrloj vrsti Equus hydruntinus. Iako je vrsta izumrla tek u holocenu, vrlo je slabo poznata zbog malog broja ustanovljenih cjelovitih skeletnih elemenata. U prvom dijelu predavanja, Miculinić je istaknuo ulogu klimatskih uvjeta u pleistocenu (2,6 milijuna godina - 12 tisuća godina) što uključuje posljednje ledeno doba. Dan je prikaz bitnih paleontoloških nalaza pleistocenske faune, te pregled najvažnijih hrvatskih lokaliteta i njihove karakteristike: Krapina, Špilja Vindija, Mačkova špilja (Velika pećina), Veternica, Cerovačke špilje, Jama Vrtare male, Šandalja. Istaknuta je uloga velikih hrvatskih istraživača, Dragutina Gorjanovića Krambergera i Mirka Maleza. Na nedavno održanom Stručnom seminaru o speleološkom katastru (Perušić, 2011.) istaknuto je da informacije koje prikupe speleolozi tijekom istraživanja ili monitoringa u špiljama i jamama mogu biti temelj daljnjih znanstvenih istraživanja i otkrića. Uz konkretne primjere pojedinih tipova paleontoloških nalaza, Miculinić je istaknuo da speleolozi mogu prikupljati vrijedne podatke i locirati te nalaze, budući da se za razliku od drugih nalazišta, u špiljama ti nalazi mogu pronaći očuvani na površini i biti relativno lako prepoznatljivi. Prezentiran je primjer izuzetnog površinskog nalaza kojeg su pronašli speleolozi, špiljski leopard (Panthera pardus). Izuzetno je i što su zabilježeni tragovi leoparda u sedimentu koji su ostali očuvani od pleistocena. Pojašnjen je i proces uklapanja fosila u sediment, te prezentirani primjeri fosilnih nalaza sa niza špiljskih lokaliteta gdje traju aktualna paleontološka istraživanja. Zaključak predavanja je da ima smisla educirati i motivirati speleologe da tijekom speleoloških istraživanja i monitoringa, prepoznaju, zabilježe i fotodokumentiraju paleontološke nalaze, i time pridonesu njihovom daljnjem proučavanju i zaštiti. Treba istaknuti da je isti zaključak o

45 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / arhelološkim nalazima prezentirao i doc.dr.sc. Stašo Forenbaher na predavanju o speleorarheološkim istraživanjima održanom u SO Željezničar godine (D.Paar). Speleoarheologija Autor: Stipe Tutiš, SO HPD Željezničar. Objavljeno: Uloga speleologa nije samo izrada speleološkog nacrta kao osnovnog cilja speleoloških istraživanja, već i prikupljanje informacija kojima mogu pridonijeti budućim znanstvenim istraživanjima ili zaštiti, odnosno sanaciji stanja u speleološkim objektima. Tijekom speleoloških istraživanja ili praćenja stanja (monitoringa) u speleološkim objektima, speleolozi na inicijativu i u suradnji sa znanstvenicima iz pojedinih područja mogu prikupljati različite njima vrijedne podatke. Jedno od takvih područja je speleoarheologija - arheološka istraživanja u špiljama i jamama (istraživanja u mraku). Ljudi su u dalekoj prošlosti boravili u špiljama, koristili ih kao zaklon, spremište, čuvali u njima životinje. Ponekad su ih koristili za pohranjivanje mrtvih ili za duhovne obrede. Boravkom u špiljama, ostavljali su tragove svog boravka u obliku dijelova posuđa, raznih alata, ostataka hrane i dr. Speleoarheologija se upravo bavi njihovim istraživanjem i rekonstrukcijom. Na inicijativu Speleološkog odsjeka HPD Željezničar, 5. ožujka održano je u prostorijama odsjeka u Zagrebu predavanje "Speleoarheologija za početnike". Predavač je bio doc.dr.sc. Stašo Forenbaher, znanstveni suradnik na Institutu za antropologiju i predavač na Studiju antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stašo Forenbaher, arheolog, antropolog i speleolog, sudjelovao je u više speleoarheoloških istraživanja u Hrvatskoj i inozemstvu (Portugal). Od važnijih speleoloških objekata koje je istraživao u nas mogu se izdvojiti oni na istočnojadranskoj obali; Grapčeva špilja na otoku Hvaru, Špilja u Nakovani na poluotoku Pelješcu, špilje na otoku Visu, objekti na istarskom poluotoku, kao i neki drugi speleo objekti kao npr., špilja Kotluša kod izvorišta Cetine, špilje na Velebitu itd. Stašo Forenbaher autor je dviju knjiga i 11 izvornih znanstvenih i preglednih radova objavljenih u CC časopisima, kao i 23 članka u drugim publikacijama. Duže vrijeme surađuje sa speleolozima, član je Zagreb Matice, objavljivao je svoje radove u Speleologu, časopisu SO Željezničara. U svom predavanju dao je uvid u detalje arheoloških istraživanja u špiljama, od trenutka pronalaženja lokaliteta, do opsežnih iskopavanja i analiza slojeva. Posebno je istaknuo ulogu speleologa, koji su vrijedan izvor informacija o potencijalno zanimljivim speleoarheološkim lokalitetima. Zato je u svom predavanju obratio pažnju na to kako prepoznati takav lokalitet (na koje detalje treba obratiti pažnju - posebice u ulaznim dijelovima špilja i jama), te što poduzeti u slučaju da se pretpostavlja da se radi o takvom lokalitetu. Speleolozi bi trebali biti informirani da li je neka špilja već od prije poznat speleoarheološki lokalitet, te ako nije,

46 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / poduzeti sve da se taj lokalitet ne poremeti. U arheologiji su izuzetno bitni položaji predmeta ili njihovih ostataka, te je jako važno da se oni ne pomiču bez prethodnog bilježenja položaja (za što može poslužiti pravilno izrađena fotografija). Ako se radi o špilji koja nije poznato nalazište, o pronalasku treba obavijestiti arheologe. U drugom dijelu predavanja dan je pregled nekih važnih speleoarheoloških lokaliteta, od čega je posebno istaknuta špilja Nakovana na Pelješcu, gdje su istraživači imali veliku sreću da su pronašli netaknuto nalazište. Istaknuto je da nalazište ima veću znanstvenu vrijednost ako nije poremećeno u recentnom razdoblju.

47 H r v a t s k i s p e l e o l o š k i p o s l u ž i t e l j s p e l e o l o g i j a. h r 1 / Vrijeme u kršu Autor: Dalibor Paar. Objavljeno: Ulazeći u podzemne prostore, često impresivnih dimenzija i zadivljujućih ljepota, sigurno ste se zapitali koliko je sve to staro? Pojam vremena jedno je od ključnih pitanja kojime se bave znanstvenici koji istražuju krške fenomene. U Postojni je od 14. do 18 ožujka održan znanstveni simpozij pod nazivom Time in karst na kojem je sudjelovalo više od 120 znanstvenika iz 27 zemalja koji se bave problematikom vezanom uz krš. Simpozij su organizirali Karst waters institute (SAD) i Institut za raziskovanje krasa SAZU u Postojni. Pokušat ću prenijeti neke od glavnih ideja ovog simpozija budući da one mogu biti interesantne široj speleološkoj javnosti. Odmah najteže pitanje: Koliko su špilje stare? Da bi se preciznije odgovorilo na ovo pitanje biti će potrebna još brojna znanstvena istraživanja. Renomirani znanstvenici na skupu u Postojni su se složili da je starost špilja od nekoliko milijuna pa do 10 milijuna godina. To je vremenski okvir u koji možemo staviti većinu špilja i jama. No ako postavimo pitanje kako preciznije odrediti starost (datirati), kao odgovor se postavlja pitanje: Što datirati, odnosno znamo li što datiramo? Naime datiramo li tipične špiljske sedimente sige, dobit ćemo starost od par tisuća do više desetaka tisuća godina. Sige su puno mlađe od same špilje. U analizi drugih sedimenata i stijena nalazimo se u problemima. Prvo moramo biti sigurni da su ti sedimenti oduvijek bili u špilji ili su nekim procesima unešeni u nju. Ako smo i sigurni što datirati, metode datiranja postaju nepreciznije kako idemo dalje u prošlost. Tako metodom datiranja pomoću određivanja koncentracije ugljika C-14 možemo datirati do oko godina, U/Th metodom do godina, a paleomagnetizmom do nekoliko milijuna godina. Ne treba zanemariti ni podatak da priprema samo jednog uzorka za neke od tih metoda može trajati više mjeseci. Drugo važno pitanje koje se povlačilo ovim simpozijem je kako brzo špilje nestaju? Nestajanje špilje, odnosno krškog terena iznad nje izražava se veličinom koja se naziva brzina otapanja krša a njome se određuje koliko milimetara debeli sloj površine nestane tijekom jedne godine. Znanstvena istraživanja u svijetu pokazala su da se brzina otapanja kreće od metara na milijun godina, a neki prosjek je 30 metara/milijun godina. To znači da će prosječno za 1 milijun godina nestati 30 m nadsloja iznad špilje. Ako je strop špilje 100 m ispod površine, ona će