Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu. Pentekostalci: Osnažena zajednica koja svjedoči. Znaci i čudesa u misiji. Pastor i prisnost u obitelji

Transcription

1 Tema broja I Veliko poslanje Enrichment I A Journal For Pentecostal Ministry BROJ 11 I Jesen/zima 2007 G E O R G E O. W O O D Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu D O U G L A S P. P E T E R S E N Pentekostalci: Osnažena zajednica koja svjedoči R O B E R T W. H O U L I H A N Znaci i čudesa u misiji G A R Y S M A L L E Y Pastor i prisnost u obitelji R I C H A R D D O B B I N S Kreativno rješavanje crkvenih sukoba III. dio D O N A L D C O R B I N Evangeliziranje neevangeliziranih S R E Ć K O B A J I Ć Kako osvojiti Hrvatsku za Isusa? J A M E S K. B R I D G E S Što znači biti Pentekostalac? Evangelizacija je sastavni dio naše vjere. Nemamo prava šutjeti kao što ni liječnik istraživač koji je otkrio lijek protiv raka ne smije šutjeti. Suvremeni Pentekostni pokret nije nastao kao teološki pokret. Od samog početka pentekostalci su bili svjesni da su pozvani biti vršiteljima Riječi. Jedna od istina o misiji je povezanost znaka i čudesa s dolaskom kraljevstva Božjeg u novim kulturnim skupinama. Dok se evanđelje propovijeda nevjernima, čudesa će pratiti kako bi potvrdila dolazak moćnijeg kraljevstva u sotonsku vlast. Stvoreni smo da bismo također iskusili značajne razine povezivanja i prisnosti unutar našega braka i u obiteljskim odnosima. Zbog mnogo dobrih razloga, međutim, često nam je teško postići i održati prisnost. Pastori, trebate raditi na tome da vaše komuniciranje na sastancima bude jasno. Prenošenje misli i osjećaja s jednoga uma u drugi je složen i težak izazov u svim okolnostima. Najvidljivija, trajna karakteristika pravog pentekostnog pohođenja je postojana revnost za dosezanjem izgubljenih neevangeliziranih. Za uspješnu evangelizaciju u Hrvatskoj, ne smijemo biti ograničeni samo jednom metodom. Bog ima bezbroj načina i mogućnosti za uspjeh misije i evangelizacije. Kad vidimo kako je Bog blagoslivljao i upotrebljavao Pentekostni pokret od početka 20-tog stoljeća, trebali bismo biti zahvalni što nam je Gospodin dao povlasticu biti dio toga pentekostnog izlića NIz teoloških ˇclanaka namijenjenih pastirima i duhovnim radnicima.

2 Veliko poslanje Sva vlast na nebu i zemlji Riječ uredništva PIŠE: Lynne Chandler Prije nego je svojim učenicima dao veliki nalog; Idite!, Isus im je rekao: Dana mi je SVA vlast, nebeska i zemaljska. Time Isus zapravo govori: Svaki djelić nebesa i zemlje u cijelosti pripada meni. Ja posjedujem krajnju silu nad svime i što Ja imam pripada vama. Jednostavno zatražite i dat ću vam. Zato IDITE i koristite taj autoritet i moć koju vam dajem da učinite sve narode mojim učenicima. Zašto je Isus to rekao PRIJE nego im je zapovjedio da idu? Osjećao je da je bitno da najprije shvate značenje sile i autoriteta koje im daje. U (Mt 16,19) Isus je rekao Petru da će mu dati: ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno na nebesima. U (Mt 18,18) Isus svim učenicima ponavlja ovo načelo svezivanja i odriješavanja. Je li moguće da su ključevi kraljevstva koje nam Isus daje SAV autoritet i sila u Kristu da svezujemo i razrješujemo ovdje na zemlji i na nebu? Ako mi, kao vjernici, nosimo Njegovu prisutnost i posjedujemo Njegov autoritet, tada gdje god da idemo mi predstavljamo Njegovo kraljevstvo. Isus je pronosio autoritet Božjeg kraljevstva čineći znakove i čuda. Danas i mi imamo istu vlast da objavimo i učinimo vidljivim Njegovo kraljevstvo, baš poput Isusa dok je hodao Zemljom. Što bi se dogodilo kada bi preuzeli rizik i neustrašivo služili ljudima na trgovima naših gradova, na radnim mjestima, u školama, u susjedstvu, restoranima, trgovinama i gdje god se nalaze ljudi koji trebaju susret sa živim Bogom? Kada održavamo uličnu evangelizaciju, mogli bismo potražiti ljude koji očito trebaju pomoć, kazati im da vjerujemo u Boga koji nam želi pomoći i ponuditi im molitvu. Što bi se dogodilo kada bi došlo do čudesnih ozdravljenja? Bi li ti ljudi bili oduševljeni, te bi htjeli čuti još više o tom Bogu koji je i danas živ i s kojim mogu ostvariti osoban odnos? Bi li to mogao biti dobar način da Boga susretnu ljudi koji ga još ne poznaju? Trebamo razmisliti o svemu ovome i zapitati se: Što bi Isus učinio? Ovo nije jedini način evangeliziranja, ali nije li Isus prvenstveno djelovao upravo tako? I ja razmišljam o ovome i pitam se zašto mi danas ne bi radili isto tako? I ja učim poduzimati riskantne korake kako bi me Bog sve više i više upotrebljavao. Još uvijek nisam tamo gdje bih željela biti, ali žeđam za više. Reinhard Bonnke u svojoj knjizi Even Greater govori o ženi u invalidskim kolicima (nije bila vjernica) koja je prisustvovala evangelizaciji u Perthu u Australiji, a doktori su joj rekli da zbog bolesti kostiju više nikada neće moći hodati. Pred 8000 ljudi, Bonke joj je rekao da će biti ozdravljena, te je na nju položio ruke i zapovjedio da u ime Isusa Krista ustane i hoda. Bog ju je istog časa iscijelio i ona je počela trčati naokolo. Zatim je i postala dijete Božje. To je primjer što Božja sila i autoritet mogu učiniti! Na kraju da parafraziram što je Isus rekao. Idite! Dao sam vam vlast nad poglavarstvima i vlastima ovog mračnog svijeta i nad duhovnim silama zla koja su u nebeskim prostorima. Idite i zauzmite ono što mi pripada. Vratite sve što je neprijatelj ukrao. Idite i iscjeljujte, povijajte slomljena srca i otvorite rešetke na zatvorima u kojima ljudi sjede u tami i muci. Idite i uništite đavolska djela u ljudskim životima, te ih krstite i poučite da slijede moje putove. Važno je zapamtiti posljednje Isusove riječi učenicima: JA SAM S VAMA U SVE DANE! Ovo je silna istina. Kojeg li divnog obećanja za ponijeti sa sobom dok IDEMO u Kristovoj sili i autoritetu! Hoćemo li riskirati i vidjeti što će se dogoditi? Lynne Chandler je rukopoloženi propovjednik Assemblies of God. Ona i njezin suprug Mike služe kao misionari u Hrvatskoj s odgovornostima u zemljama jugoistočne Europe. Broj 11, JESEN/ZIMA 2007., godina III Izdaje Evandeoska - pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Kosirnikova 76 - HR Za izdavaca ˇ mr. Damir Špoljaric Adresa uredništva Kosirnikova 76, Zagreb, Hrvatska Glavni urednik Goran Punda Tel/fax (+385) (0) Urednicki ˇ kolegij Damir Špoljaric, Danijel Berkovic, Bill Williams Žiro racun ˇ epcrh@zg.htnet.hr Izvori, kršcanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Prijevod Ljubinka Jambrek Lektura Antonija Kovacevic ˇ Graficko ˇ oblikovanje Desni klik Tisak Top Dan d.o.o. Izlazi tromjesecno ˇ / 2005 Glavno vijece Assemblies of God, SAD u suradnji s Life Publishers ISSN: LEO7CO D u h o v n o V r e l o

3 Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu G E O R G E O. W O O D Evanđelje po Mateju završava Isusovim trajnim zapovijedima poznatima kao Veliko poslanje danim učenicima svih vremena: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta (Mt 28,18-20). VELIKA TVRDNJA Bolje shvaćamo smisao grčkoga teksta kada početni izraz prevedemo kao: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji, i još uvijek je imam. To je odvažna tvrdnja. Njegov autoritet nikada nije ograničen na jedno razdoblje, niti su njegova moć i prijestolje u opasnosti od nestajanja. Isus nas nikada ne bi poslao u misiju za koju nema nade da će uspjeti. Jedan prijatelj mi je ispričao da ga je, kad je bio student na fakultetu u New York Cityju nedugo nakon Drugoga svjetskog rata, blizak poznanik poticao da kupi dionice u novoj japanskoj tvrtci koja se probijala na američko tržište. Iako je mogao kupiti dionice vrlo jeftino, moj je prijatelj ignorirao savjet. Da je uložio novac, stekao bi bogatstvo jer ta je tvrtka bila Sony Corporation. Rekao mi je: Da sam samo znao Isusovo isticanje sve vlasti daje nam do znanja da ne možemo pogriješiti kada mu povjeravamo svoj život. Njegov autoritet obuhvaća svo nebo i zemlju anđele, svete u slavi, stvoreni poredak u svemiru i vremenu, đavla i njegove sluge, sile, poglavarstva, prijestolja i vlasti. Svi su oni podložni Kristu; On je vrhovna Riječ. Na početku Isusove službe đavao mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš (Mt 4,8.9). Da se Isus poklonio, pod pretpostavkom da je đavao imao moć ostvariti ponudu i postupiti u skladu s obećanjem, Isusova bi vladavina bila samo privremena. Đavao je ponudio zemlju koja će nestati. Njegova ponuda nije uključivala autoritet na nebu niti je uključivala autoritet opraštanja grijeha i davanja vječnoga života. Koliko veći autoritet Isus ima zato što ponizi sam sebe, poslušan do smrti, Isusovo isticanje sve vlasti daje nam do znanja da ne možemo pogriješiti kada mu povjeravamo svoj život. Njegov autoritet obuhvaća svo nebo i zemlju anđele, svete u slavi, stvoreni poredak u svemiru i vremenu, đavla i njegove sluge, sile, poglavarstva, prijestolja i vlasti. smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika (Fil 2,8-11). Svi ćemo se pojaviti pred Bogom. Nećemo biti odgovorni Budi, Konfuciju, Muhamedu ili bilo kojem drugom religijskom autoritetu. Odgovarat ćemo Isusu Kristu. VELIKA ODGOVORNOST Velika odgovornost proizlazi iz velike tvrdnje. Poveznica je riječ stoga. Poslanje koje smo dobili proizlazi iz sile koju je Isus posjedovao: Dana je sva vlast: stoga, idite i učinite da ta vlast postane stvarnost. Ako ne prepoznajemo to stoga, možda nikada nećemo krenuti. Previše vjernika i crkava gleda u svoje neznatne izvore umjesto u Isusove i kažu: Ne možemo. No, s Gospodnjim sredstvima uvijek ćemo biti nukani u Veliko poslanje. Isus je upotrijebio četiri glagola kako bi objasnio našu veliku odgovornost: idite, činite učenike, krsteći, učeći. U engleskom jeziku dva su glagola imperativi (zapovjedni način): idite i činite učenike, a dva su glagolski pridjevi: krsteći i učeći. U grčkome tekstu samo je jedan glagol imperativ: činite učenike. Ostala tri su glagolski pridjevi: idući, krsteći i učeći. Uzmite u obzir ono što ta gramatička razlika podrazumijeva. Zapovijed: činite učenike Odgovornost je činiti učenike. Tri glagolska pridjeva opisuju kako to treba činiti. Svake godine naše crkve (op. pr. Assemblies of God, USA) izvješćuju o broju obraćenih i krštenih osoba. Godišnje prikazujemo najmanje tristo tisuća obraćenika, a manje od sto tisuća krštenja u vodi, a realan porast članstva i posjećenost nedjeljom ujutro ostaju neznatni. Što to nije u redu? Nehotice smo preinačili Veliko poslanje i mislimo kako kaže: Neka ljudi izmole molitvu spasenja ili Neka se duše spašavaju. Tako smo brzi u prebrojavanju ljudi da zaboravljamo kako istinsko obraćenje rezultira postaja- J e s e n / Z i m a

4 Veliko poslanje njem Isusovim učenikom. Zadatak Velikog poslanja nije samo pripremiti ljude za nebo, već uprisutniti nebo u ljudima - učiniti ih poput Krista. To uključuje preobražavanje života ljudi na zemlji. Riječ učenik znači onaj koji uči onaj koji raste. Za kršćanina škola nikada ne završava. Usredotočenost na učeništvo vodila je pentekostni pokret u razvijanje i organiziranje koledža, biblijskih škola i fakulteta, obrazovanje na daljinu i programa za obučavanje duhovnih vođa diljem svijeta. Zašto? Zato što ne možemo činiti učenike ukoliko i sami nismo učenici. Odgovornost nije samo činiti učenike, već činiti učenike od svih naroda i narodnosti. Zamijetite riječi sva i sve u Velikom poslanju: sva vlast i sve narode. Netko je rekao: Kristu je dan kozmički značaj, a evanđelju je određeno univerzalno odredište. Što je veće naše shvaćanje Isusove moći, to više ćemo mariti za pronošenje radosne vijesti. Činjenica da se naša misija odnosi na sve narode svijeta znači da moramo iskoraknuti iz sigurnosti naše skupine, jezika i kulture. To je obveza koju nam je dao sam Gospodin. Prvi glagolski pridjev: idući ili dok idete Judaizam nije bila misionarska religija, i malo je pažnje pridavala odlaženju. Isus je mislio drugačije: Pođite dakle i učinite mojim učenicima Evangelizacija je sastavni dio naše vjere. Nemamo prava šutjeti kao što ni liječnik istraživač koji je otkrio lijek protiv raka ne smije šutjeti. Kakvu razliku čini glagolski oblik - bilo da je imperativ idite ili glagolski pridjev idući ili dok idete. Ako je imperativ, tada možemo pogrešno smatrati kako je naša obveza ispunjena ako jednostavno idemo. No mora postojati svrha u tom odlaženju. Moj bratić misionar, David Plymire šaljivo mi je rekao kako želi započeti novu pustolovinu pod nazivom Yak Manure Ministries (Služba za jakov izmet). Pitao sam ga zašto to ime. Odgovorio mi je da dok je kao dijete misionara bio u sjeverozapadnoj Kini i Nepalu u danima kad se dosađivao, on i njegovi prijatelji bosonogi su skakali u toplu hrpu jakova izmeta (jak je vrsta tibetanskog goveda) i zatim odlazili na plivanje. Gnječenje toploga jakova izmeta prstima pružalo je užitak, no ništa nije postizalo. Isus nam nije zapovjedio: Idite na putovanja. Naprotiv, zapovjedio nam je Naša je velika odgovornost uvijek stisnuta između Božjega velikog naloga i velike sigurnosti. Nikada nećemo ispuniti Veliko poslanje ukoliko ne upamtimo da je zadatak kojega smo dobili od Krista prevelik bez njega! činite učenike. Ukoliko naš odlazak nema svrhe, to je samo iskustvo zbog kojega se dobro osjećamo no nitko osim nas nema koristi od toga. Glagolski pridjev nas ne upućuje da se pitamo hoćemo li ići ili ne. Isus je podrazumijevao da ćemo ići kada je rekao idući ili dok idete. Isusovo povjerenje u prve učenike nije pogrešno primijenjeno: Oni pak odoše i propovijedahu posvuda (Mk 16,20). Apostol Pavao praktično pokazuje kako neće svi vjernici u svom odlaženju moći prijeći oceane, jezike ili kulture; stoga, njihova je odgovornost slati (usp. Rim 10,14.15). Oswald J. Smith kaže to ovako: Moramo ići ili poslati nekoga umjesto sebe. Još je rekao: Svjetlo koje svijetli u udaljenosti najjasnije svijetli u blizini doma. Crkva mora biti aktivna u ekstremitetima (rukama i nogama), jer će u protivnom ohladnjeti oko srca; mora se širiti na obujmu, jer bi se u protivnom smanjilo njezino središte. Drugi glagolski pridjev: krsteći U mnogim zemljama trećega svijeta ljudi nisu smatrani kršćanima sve dok ne budu kršteni u vodi javno obznanjujući da su ozbiljni po pitanju svoje vjere. Naravno, čovjek može biti spašen i bez krštenja o tomu nam svjedoči umirući lopov na križu pored Isusa. No to se ne može uzeti kao pravilo. Didahe (učenje), postapostolsko djelo potkraj prvoga i početkom drugoga stoljeća traži vodeno krštenje u tekućoj hladnoj vodi. Samo ako hladne vode nije bilo na raspolaganju, mogla se upotrijebiti topla voda. Tekuća voda je simbolizirala čišćenje grijeha, hladna voda je simbolizirala strogost kršćanskog življenja. Krštenje pomaže novoobraćeniku shvatiti da življenje evanđelja nije stvar uvjerenja, već predanja. Isus nije bio usredotočen na samoispunjenje, već na samoodricanje, ne na izbjegavanje križa, već na podnošenje križa. Krštenje predstavlja početni čin poslušnosti Kristu koji slijedi cjeloživotna poslušnost njemu kao Gospodinu. Vodeno je krštenje u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, ne u imenima. Jedan Bog, vječno postojeći kao Otac, Sin i Sveti Duh u njemu prebivamo; krštenje vidljivo svjedoči o nevidljivoj i duhovnoj stvarnosti našega prebivanja u njemu. Treći glagolski pridjev: učeći Odlaženje, krštenje i učenje su praktično 4 D u h o v n o V r e l o

5 svjedočenje evanđelja. Što trebamo poučavati? Nastavni plan cjeloživotnog tečaja učeništva obuhvaća: čuvati sve (doslovce sve) što sam vam zapovjedio. Evo i trećeg sve u Velikom poslanju. Sva vlast. Nema vlasti koja je izvan njegove kontrole. Sve narode. Nijedna osoba ne smije biti isključena. Sve što je Isus zapovjedio. Nijedna Isusova zapovijed ne smije biti zanemarena. Sve što je zapovjedio nalazimo u njegovu osobnom primjeru i u njegovim učenjima. Naš Gospodin nikada nije predvidio vrijeme kada bi bilo koji dio njegovih učenja zastario i postao neistinit, neadekvatan ili nepotreban. U našoj je kulturi tako lako propovijedati samo neke stvari koje je Isus rekao ili nadomjestiti, zamijeniti sve što nam je on zapovjedio nečim svojim. U knjizi A Biblical Theology of Missions, George W. Peters citira Hugha Thomsona Kerra, koji nas s pravom podsjeća utvrditi učenje u nastavnom planu koji nam je Isus dao: Nismo poslani propovijedati sociologiju, već spasenje; ne ekonomiju, već evangelizaciju; ne reformu, već otkupljenje; ne kulturu, već obraćenje; ne napredak, već oproštenje; ne novi društveni poredak, već novorođenje; ne revoluciju, već obnovu; ne novu organizaciju, već novo stvorenje; ne demokraciju, već evanđelje; ne civilizaciju, već Krista. VELIKA SIGURNOST Isus je svojim učenicima obećao: I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta Naša poslušnost Isusovu nalogu da činimo učenike idući, krsteći i učeći ih zasniva se na njegovu sveobuhvatnom i neupitnom autoritetu i osnažena je obećanjem njegove vjerne i postojane prisutnosti. Mi nismo samo poslani. Imamo društvo, prati nas sam Gospodin. OSOBNO Njegova je prisutnost osobna. Grčki tekst kaže: ja sam s vama. Povratna osobna zamjenica potvrđuje Isusovo jamstvo da nikada ne činimo njegov posao sami. David Livingstone je u svom dnevniku 14. siječnja napisao: Osjetio sam velik nemir u duhu u očekivanju da svi moji planovi služe na dobrobit ovoga velikog područja i ovoga brojnog zaluđenog pučanstva. No, čitao sam da je Isus rekao: I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. To je riječ Gospodina najodređenije i svete časti, dakle, doći će kraj tomu Sada sam mnogo mirniji, hvala Bogu! Kasnije te iste godine, Livingstone se vratio iz Afrike. Kad je govorio profesorima i studentima na sveučilištu u Glasgowu ispijen i oronuo zbog duge izloženosti tropskom suncu i brojnim borbama s vrućicom i teškom bolešću nijemi ga je skup čuo kako izjavljuje da je odlučio vratiti se na kontinent svoga poziva. No, vraćam se bez bojazni i s velikom radošću. Htjeli biste da vam kažem što me je održavalo tijekom godina progona među tim ljudima čiji jezik nisam mogao razumjeti i čiji je stav prema meni uvijek bio neodređen, često neprijateljski. Bilo je to ovo: I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. U te sam riječi polagao sve, i nikada me nisu iznevjerile. Isus nam nije obećao samo sredstva i materijalne blagoslove, već samoga sebe. PREBIVA Isus je rekao da će uvijek biti s nama (doslovno u sve dane). To je četvrta riječ sve u Velikom poslanju: Sva vlast. Nema vlasti koja nije obuhvaćena. Sve narode. Nema osobe koja je izuzeta. Sve što je Isus zapovjedio. Nema pravila koje je izuzeto. Sve dane. Nema vremenskog perioda koji je izuzet. Izraz sve dane uključuje dane snage i slabosti, uspjeha i neuspjeha, tuge i radosti, mladosti i starosti, života i smrti sve dane, sve do zadnjega. Sljedeći tjedan se mijenjamo. Ti ćeš spremiti djecu, a ja ću sjediti u autu i trubiti. POBJEDONOSAN Obećao nam je da će biti s nama do svršetka svijeta. Prijedlog do ne stavlja vremensko ograničenje za njegovu prisutnost. On će biti s nama i poslije ovoga vremena i u vrijeme koje dolazi. Razlika je u tome što je njegova prisutnost sada nevidljiva, no kada svrši ovaj vijek vidjet ćemo ga licem u lice. Frank Boreham je pisao o posljednjim satima Davida Livingstonea: Bio je daleko u kaljužama i močvarama u blizini Chitambova sela u Ilala. Izuzev njegovih pomoćnika, bio je potpuno sam na kraju svega. Hodao je koliko god je mogao, jahao koliko god je mogao jahati i bio nošen na nosiljci koliko god je mogao podnijeti. Ali sada, s nogama toliko nažuljanim da nije mogao dotaknuti tlo zbog bola, tijelom toliko iscrpljenim da se plašio pogledati se u ogledalo, i unutarnjim krvarenjem koje mu je oduzimalo i preostalu vitalnost, nije više mogao hodati. Posve iscrpljen! - piše on svoj posljednji nerazgovjetni zapis u dnevniku. Sljedećeg su ga jutra našli mrtvog, na koljenima. Na koncu, pokazuje se da je umro sam. No, pogledajmo ponovno, poziva nas Boreham: Umro je na koljenima! S kim je razgovarao dok je umirao? Čak i u posljednjem trenutku svog života razgovarao je sa svojim postojanim Suputnikom na tom dugom, dugom životnom putovanju! Čak i u trenutku smrti, razgovarao je s Gospodinom najodređenije i svete časti, čijoj je riječi izričito vjerovao. On će održati svoju riječ piše među posljednjim zapisima u njegovu dnevniku On će održati svoju riječ, Milostiv, pun milosti i istine; nema sumnje. Održat će svoju riječ, i sve će biti u redu. Zacijelo, sumnja je ovdje nedopustiva! Isto vrijedi i za nas, imamo riječ Gospodina najodređenije i svete časti : Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. Naša je velika odgovornost uvijek stisnuta između Božjega velikog naloga i velike sigurnosti. Nikada nećemo ispuniti Veliko poslanje ukoliko ne upamtimo da je zadatak kojega smo dobili od Krista prevelik bez njega! George O. Wood Glavni je tajnik Assemblies of God, Springfield, Misouri. J e s e n / Z i m a

6 Veliko poslanje Pentekostalci: Osnažena zajednica s talci koja svjedoči D O U G L A S P. P E T E R S E N Penteko Pokušaj definiranja pentekostalaca prema određenom ispovijedanju vjere je težak zadatak čak i kada to želimo učiniti unutar samoga pokreta. Zapravo, prema teološkoj se profinjenosti ponekad odnosi s određenom sumnjom, a raznolikost u duhovnom iskustvu je mjerilo. No, bez obzira na naša teološka tumačenja i razlike, svi smatramo da osnova za pentekostnu teološku misao i djelovanje proizlazi iz preobražavajućeg iskustva osposobljavanja koje potječe iz jakog, transcendentnog osjećaja božanske prisutnosti. Vjerujemo da Duh Sveti osposobljava vjernika pretočiti vjeroispovijedanje u ponašanje, vjeru u praksu i doktrinu u svakodnevno življenje. Suvremeni Pentekostni pokret nije nastao kao teološki pokret. Od samog početka pentekostalci su bili svijesni da su pozvani biti vršiteljima Riječi. Izlijevanje Duha Svetoga smatraju osposobljavanjem potrebnim za pronošenje svjedočanstva o evanđelju po svem svijetu prije ponovnog dolaska Isusa Krista. Njihova vizija revnosnog služenja stvorila je dinamičnu teologiju, obilježenu osjećajem hitnosti, koja se naviještala s propovjedaonica pentekostnih crkava i slala duhovne radnike na misijske zadatke diljem svijeta. U određenim dijelovima crkve desetljećima je nastajao pretjeran utjecaj na početno oduševljenje, koje neminovno biva zaustavljeno stvarnošću. Neki pentekostalci nisu svjesni svoje potrebe odgovornosti prema sebi i drugima za značenje onoga što čine. Tri su područja temeljna za živote vjernika koji čeznu za pozivom i snagom: (1) Sva Božja čudesna djela trebaju proizlaziti iz odgovarajućeg razumijevanja Trojstva. (2) Osposobljavanje treba biti potpomognuto svakodnevnim prakticiranjem duhovnih disciplina. (3) Naš poziv i osposobljenost trebaju milosrdno i nadnaravno odražavati znake Božjega kraljevstva očitovanih u službi našega Gospodina Isusa. NAGLASAK NA TRINITARNOM RAZMIŠLJANJU Iznova pozivam sve nas da razmišljamo o Trojstvu. Može li nam biti vrijedno ponovno razmotriti u našem poslanju prakticirajuće razumijevanje uloga Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga? Nepobitno je da su pentekostalci dali puno mjesta za djelovanje Duha Svetoga, odraženog u iskustvu. No to iskustvo Pentekostalci imaju autentičnost samo kada se njihov unutarnji život postojano osvježava i obnavlja zajedništvom sa svakom osobom Trojstva. Duha se nikada ne bi smjelo odvajati od ostalih članova Trojstva. Istinsko djelo Duha će uvijek proslaviti Oca i učiniti da se sudionici usredotoče na Sina. Božja vlast je u srži svega. Bog je taj koji drži sve. Bog koji se brine. Bog koji vlada. Utjelovljenje, smrt i uskrsnuće Sina su najistaknutiji događaji u povijesti spasenja u kojoj otkupljenje svega Božji plan uspostavljen prije postanka svijeta otkriva Božje srce. A u Isusovu dolasku prepoznajemo ustoličenje radosne vijesti o kraljevstvu Božjem koje prodire u ljudsku povijest. Oni vjernici koji prihvate Sina i uđu u Božje kraljevstvo postaju posrednici kraljevstva, osposobljeni prisutnošću Božjega Duha, radi donošenja predokusa eshatološkoga svršetka kad će se sve izmiriti s Bogom. Božje kraljevstvo, koje se očitovalo u prisutnosti Boga Sina, bit će ispunjenje naše slavne budućnosti. Do tog ispunjenja pozvani smo i osposobljeni biti ljudi budućnosti u sadašnje vrijeme. Dok evanđelje prodire u svaki dio svijeta, revolucionaran karakter Duhom ispunjenog vjernika pokazuje svijetu kako izgleda Božje kraljevstvo. Znaci i čudesa su vidljivi izražaji prvih plodova nebeskoga kraljevstva Božjega prisutna u ljudskoj povijesti. Očitovanja sile Duha u životu vjernika uvijek služe otkrivanju osobe Isusa i donošenju slave Bogu Ocu. Očitovanja sile koja nisu obilježena jedinstvom i zajednicom Trojstva, zlorabljenja su sile Duha Svetoga i ne potječu od istoga Duha. OSOBNA DUHOVNOST I OSPOSOBLJENOST Pentekostalci imaju autentičnost samo kada se njihov unutarnji život postojano osvježava i obnavlja zajedništvom sa svakom osobom Trojstva. Nedavno je jedan kolega misionar kojemu je dijagnosticiran rak pročitao Xxxx odlomak iz djela pisca pobožnosti, Thomasa Kellyja: xxx Ali svjetlo blijedi, volja slabi, svagdašnjica xxx se vraća. Možemo li podnijeti to blijeđenje? Ne, ne trebamo ni pokušavati Vječno unutarnje Svjetlo ne umire kad umire oduševljenje Postojano obnavljajuća neposrednost leži u osnovi Istražimo zajedno tajnu dublje pobožnosti, skrovito svetište duše gdje unutarnje Svjetlo nikada ne blijedi, već 6 D u h o v n o V r e l o

7 gori, vječni Plamen; gdje vrela žive vode božanske objave neprestano izranjaju; dan za danom i sat za satom, postojano i preobražavajuće. Kelleyjeve riječi ne samo da su utješile mog prijatelja u kriznom trenutku, već su me ponovno podsjetile kako se osnažen i osposobljen život uvijek živi na dvjema razinama. Na fizičkoj razini uvijek radimo, mislimo, donosimo odluke i ispunjavamo zahtjeve svakodnevnog života. Na dubljoj i uzvišenijoj razini razini koja doista mora upravljati svim našim svakodnevnim aktivnostima trebamo prakticirati molitvu, pjevanje, obožavanje i nježno prihvaćanje božanskih nadahnuća. Samo ako unutarnje biće naše duše postojano i zauvijek prebiva i hrani se od Duha, možemo očekivati istinski poziv, snagu i osposobljenost. Takav život osigurava da naše riječi i djela budu obilježena smislom vjerodostojnosti i izvornosti naočigled ovoga nevjernog svijeta. Osnaženi vjernici u svakodnevnom zajedništvu s Gospodinom bivaju osvjedočeni kako je skršena sila sotone, gdje god je se može naći grijeh, bolest, patnja, siromaštvo ili potlačenost. Oni nadilaze osobnu izgradnju i prenose svijetu misiju i poruku Isusa Krista. NADA I MOLITVA Sila Duha dana nam je u svrhu osposobljavanja, osvjedočenja u radosnu vijest o onome što je Bog učinio u Kristu u cijelome svijetu. Izliće Duha na Pedesetnicu, te pojedinačno i zajednički u naše živote i crkve, daje nam osposobljavajuću silu za vršenje svega što je Isus rekao i činio. Moć ove karizmatske zajednice jasno je opisana u Djelima apostolskim. Ljudi su dnevno bili pripajani crkvi. Po sili Duha događali su se znaci i čudesa. Pomicani su društveni i duhovni razmjeri. Po sili Duha izbrisane su razlike između muškoga i ženskog spola. Ekonomske razlike između bogatih i siromašnih nestale su po sili Duha. Kulturne razlike između Židova i pogana u društvu vjernika izbrisane su dolaskom Duha. Do završetka Djela apostolskih evanđelje su nesmetano širile svijetom pozvane i Duhom osposobljene zajednice. Jednako tako, u našem suvremenom kontekstu pentekostalci vjeruju kako smo pozvani i osposobljeni biti zajednica koja znacima svjedoči o onome što je Bog učinio u Kristu. Naša uključenost u evangeliziranje svijeta i suosjećajno služenje dobiva snagu od našega duboka uvjerenja: Ne silom niti snagom, već Duhom mojim! (Zah 4,6). Nadnaravna osposobljenost za služenje je motivacijska snaga koja stoji iza naše trajno rastuće pastoralne i misionarske aktivnosti. KRAJ JE BLIZU Izvanrednim osjećajem za hitnost moramo obznaniti da je kraljevstvo Božje prodrlo u sadašnjost i uspostavilo obilježja kako je kraj svega blizu. To je razlog zbog kojega su učenici odmah poslije Pedesetnice slijedili nukanje Duha, i ljudi su svakodnevno bili pripajani crkvi. Zato je i Pavao bio nukan od Duha da brzo prelazi iz jedne nove crkve u sljedeću. Zato pastori, misionari i svi koje Bog osposobi moraju požuriti i djelovati brzo i svjedočiti o sadašnjoj sili kraljevstva koje je samo predokus konačnoga ispunjenja. Ljubljeni Otac i Sin poslali su nam Tješitelja osposobljavajući nas da riječju i djelom pronosimo otkupljujuću poruku povrijeđenom svijetu. Tu poruku uvijek moramo pronositi s osjećajem hitnosti i riječima na usnama Dođi, Gospodine Isuse. Douglas P. Petersen Dr. Douglas P. Petersen je predsjednik latinsko-američke organizacije ChildCare i direktor centralno-američkog odjela Foreign Missions Assembiles of God (USA). Jedan je od urednika knjige Called and Empowered: Global Mission in Pentecostal Perspective i autor knjige Not By Might Nor By Power: A Pentecostal Theology of Social Concern in Latin America. Znaci i čudesa u misiji R O B E R T W. H O U L I H A N ZNACI I ČUDESA U MISIJI Evanđelje se uvijek širilo uz pomoć znakova i čudesa. Kad je Isus propovijedao dolazak kraljevstva, činio je čudesa kako bi pokazao Božju silu i uništio sotonsku vlast. Kad je Petar propovijedao mnoštvu na dan Pedesetnice, ustvrdio je: Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama (Dj 2,22). Učenici su smatrali Isusa svojim uzorom i slijedili su ga u služenju znacima i čudesima. NOVOZAVJETNI UZOR Veliko je poslanje dano u ozračju uskrsnuća, krštenja Duhom Svetim i čudesa. Matej je izrazio Isusovu silu i autoritet nad svime na nebesima i zemlji. Marko navodi: Ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro (usp. Mk 16,17.18). Luka je naglasio: Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost (Dj 4,33). Ivan ističe Isusov uzor služenja čudesima: Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. (Ivan 20,21). Ista moć i autoritet vršenja čudesnih znaka i čudesa u ime Isusa dani su onima koji su poslani izgubljenima. Markovo evanđelje prikazuje silu kraljevstva u sukobu sa sotoninom vlašću. U prvome poglavlju Marko postavlja platformu za život znaka i čudesa. Kada je Bog obznanio dolazak svoga ljubljenog Sina, sotona je pokušao oslabiti Isusov autoritet napadajući ga kušnjama. Nakon Isusove pobjede u pustinji, on je propovijedao: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1,15). Isus je uzvratio napad sotonskom kraljevstvu time što je istjerao zlog duha iz čovjeka u sinagogi u Kafarnaumu (usp. Mk 1,24-26). Rezultat je bio širenje vijesti o Isusu po cijeloj okolici Galileje. Kad evanđelje dođe do novih područja, znaci i čudesa prate naviještanje. Kad je Isus poslao sedamdeset dvojicu, rekao je misionarima: Liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: Približilo vam se kraljevstvo Božje! (Lk 10,9). Učenici su se vratili radosni govoreći: Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime! (Lk 10,17). Isus je izjavio kako su znaci i čudesa dio misije kada je rekao: Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima [moguće upućivanje na sotonu i njegove demone] i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi (Lk 10,19). J e s e n / Z i m a

8 Veliko poslanje Nakon što je dano Veliko poslanje, apostoli su počeli vršiti istu službu koju je Isus imao na zemlji. Nakon uskrsnuća, tijekom 35-ogodišnjeg razdoblja Djela apostolskih, zabilježeno je oko 80 slučajeva upućivanja na čudesa u službi apostola i učenika. Jedna od istina o misiji je povezanost znaka i čudesa s dolaskom kraljevstva Božjeg u novim kulturnim skupinama. Dok se evanđelje propovijeda nevjernima, čudesa će pratiti kako bi potvrdila dolazak moćnijeg kraljevstva u sotonsku vlast. Kad je Filip putovao u Samariju kako bi naviještao Krista, ljudi su vidjeli čudesne znake, a zatim obratili pozornost na ono što je govorio (usp. Dj 8,6.7). Najodgovorniji čovjek za progonstvo mlade crkve bio je zaslijepljen svjetlom s neba. Čak su i ostali ljudi sa Savlom zanijemili zbog toga što su čuli čudesan glas s neba, a nikoga nisu vidjeli. Nakon što je Bog uvjerio laika po imenu Ananija da treba poslužiti kao Božji instrument u toj situaciji, Pavlu se vratio vid (usp. Dj 9,1-9). Petar je možda najsektaškije raspoložen od svih učenika. Bio je potreban Božji glas triput u viđenju kako bi shvatio transkulturni naglasak evanđelja. Čudesno viđenje je bilo jedini put da Petar uvidi kako evanđelje nije ograničeno samo na Židove. Kad su Petar i oni koji su bili s njim vidjeli kako se dar Duha Svetoga izlijeva na pogane i kako govore tuđim jezicima, bilo je dovoljno da ih uvjeri u naviještanje evanđelja i nežidovima (usp. Dj 10,9-48). Božja čuda učinjena preko Filipa donijela su evanđelje u Samariju, a zatim i na afrički kontinent. Ozdravljenje Pavlove sljepoće pronijelo je istinu o Božjem kraljevstvu poganima sve do Europe. Znaci i čudesa u kući rimskog vojnika donijeli su evanđelje skupini koju su Židovi najviše mrzili. Kad se evanđelje širi među nevjernima praćeno je znacima i čudesima. SUVREMENI UZOR Uzor uspostavljen u Novome zavjetu na povezanosti širenja evanđelja sa znacima i čudesima vrijedi i danas. Gdje god se kraljevstvo Božje propovijeda, čuda se javljaju pokazujući Božju silu i dolazak novoga Vladara. Uzor uspostavljen u Novome zavjetu na povezanosti širenja evanđelja sa znacima i čudesima vrijedi i danas. Gdje god se kraljevstvo Božje propovijeda, čuda se javljaju pokazujući Božju silu i dolazak novoga Vladara. Vijetnam U Vijetnamu je mladi čovjek bio uhićen zbog raspačavanja droge. U zatvoru je upoznao dva pastora iz crkve Assemblies of God (Skupštine Božje) koji su ga doveli Kristu. Pastori su nakon dvije godine bili oslobođeni, a mjesec dana kasnije pušten je i mladi kršćanin koji se upisao u biblijsku školu. Nakon što je dovršio svoj prvi semestar, otišao je kući i propovijedao evanđelje neevangeliziranom plemenu White Tai. Za mjesec dana 753 ljudi iz pet sela odazvalo se evanđelju. Kraljevstvo Božje došlo je do ljudi iz White Tai plemena. Mongolija Vanjska Mongolija bila je nezahvaćena evanđeljem 2000 godina. Ljudi su ponosni na svoje kulturno naslijeđe i Džingis Kana. Taj nomadski narod živi u gerima (šatorima od pusta ili filca) po ravnicama sjeverno od pustinje Gobi. Kad se pojavila mogućnost za ulazak u zemlju, misionari crkve Assemblies of God otišli su vidjeti što se može učiniti. Bez Biblije na mongolskom jeziku i samo s malo kršćanske literature, održani su evangelizacijski sastanci u glavnom gradu Ulan Batoru. Prve je večeri mladi gluhi čovjek ozdravio za vrijeme sastanka, a druge je dotakla Božja sila. U tri dana oko petsto ljudi odazvalo se pozivu evanđelja. Posljednje je noći demonom opsjednuti redovnik pokušavao spriječiti ljude da dođu Gospodinu. Pred osamsto Mongolaca Božja je sila svezala silu sotone. Ljudi koji su živjeli u strahu od demonske sile i kontrole osvjedočili su se u veću silu. Kraljevstvo Božje je došlo u Mongoliju. Nakon što je redovnik bio izbačen sa sastanka, ljudi su pohrlili prema propovjedaonici. Dolazeći, odbacili su svoje napisane budističke molitve, amajlije, molitvene brojalice. Znaci i čudesa potvrdili su autentičnost poziva na slijeđenje Isusa. Mianmar U Mianmaru (do Burma) ima 135 etničkih skupina. Budući da su mnoge od njih izdvojene u udaljenim područjima, ljudi još uvijek nisu čuli evanđelje. Do prije nekoliko godina među njima je bila i skupina Arakan. Jedan je budistički redovnik preko radija čuo evanđelje. Zanimao se za Boga po imenu Isus, zato je napustio samostan i došao u glavni grad Yangon. Pronašao je radijskog propovjednika Myo Chita, predao se Kristu i odvratio se od vjere u Budu. Novorođeni se kršćanin upisao u biblijsku školu i poslije nekoliko mjeseci vratio kući s namjerom da govori Arakanima o Kristu. Redovnici koji su prije bili zajedno s njim u samostanu zabranili su ljudima slušati evangelizatorov govor o tom novom Bogu. Potpuno sam u svom rodnom gradu novi je kršćanin nastavio čitati Božju riječ. U to je vrijeme bila suša u pokrajini. Dok je mladi obraćenik čitao Pismo, naišao je na priču o Iliji i Baalovim prorocima. Ilija je pozvao proroke na odmjeravanje sile pravi će Bog poslati vatru i kišu. S Biblijom kao izvorom na koji se oslanjao, osamljeni je kršćanin izazvao redovnike. Ratari su rado slušali riječ jer im je kiša bila potrebna. Budistički su se redovnici molili svojim bogovima, a ipak ništa se nije događalo. Nebo je bilo bez oblačka. No kada je evangelizator zazvao Boga da se pokaže znacima i čudesima, Gospodin je zemlji poslao kišu. Ljudi su se radovali, no redovnici su rekli kako je to slučajnost. Evangelizator se nije obeshrabrio. Nakon što je kiša prestala rekao je: Probajmo još jednom da vidimo tko je zaista Bog: Buda ili Isus. Redovnici su ponovno uzaludno odmolili svoje molitve, no kada se evangelizator pomolio drugi put, Bog je ponovno poslao kišu. Lako je shvatiti zašto sada ima nekoliko crkava među Arakanima. Bog je Bog koji odgovara kišom. Gdje god se evanđelje širi, prate ga znaci i čudesa. Poslije uznesenja učenici odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima (Mk 16,20). Današnji misionari mogu činiti isto to, zato jer se naš Bog nikada ne mijenja. Robert W. Houlihan Robert W. Houlihan je regionalni direktor azijskopacifičkog odjela Inozemnih misija Assemblies of God, Springfield, Missouri. 8 D u h o v n o V r e l o

9 Pastor i prisnost u obitelji Pastor i prisnost u obitelji G A R Y S M A L L E Y Moja supruga Norma i ja služimo Bogu zajedno već 39 godina. Služio sam 8 godina kao pastor za mlade, a 4 godine kao pastor za obiteljski život. Posljednjih 27 godina proveli smo predvodeći službu o bračnim i obiteljskim odnosima. Najbolje od svega, uskoro ćemo proslaviti našu 40. godišnjicu braka. Tijekom godina naučio sam i poučavao mnoge lekcije o odnosima i prisnosti. Međutim, jedna se istina ističe iznad drugih: život je splet odnosa; ostalo su samo detalji. Odnosi su ono vrijedno u životu. Ako mi ne vjerujete, upitajte nekoga na samrti što je najvažnije. Sjećam se dana kad se moj život zauvijek promijenio. Svjež jutarnji povjetarac gladio je moje lice. Pjev ptica i zapljuskivanje vode preko kamenja u obližnjem potoku pružali su mi čisti užitak. Duboko sam uzdahnuo. Pomislio sam, dobro je biti živ. Moj lovački partner, Junior, i ja spazili smo divljeg purana. Iako sam još kao dječak bio strastveni lovac, nespretno sam upravljao puškom. Mislio sam da je to od uzbuđenja, zbog mog prvoga lova purana. No, kad sam naciljao, osjetio sam nepoznatu bol; otežano sam disao. Dok se puran trofejske veličine približavao, spustio sam pušku. Nisam mogao shvatiti zašto nemam snage. Sa mnom nešto nije u redu. Junior me poticao hrapavim šapatom: Pucaj pucaj! Ponovno sam podigao pušku i povukao obarač. U trenutku kad sam zapucao, puran je pao, a ja sam se srušio. Dok sam stenjući ležao na tlu, Junior se sagnuo pomoći mi da ustanem. Mogao sam osjetiti da nešto nije u redu. Proživljavao sam srčani napad. Dok je Junior otrčao po kamion, ležao sam na tlu ukočen bolom. Nikada neću zaboraviti mir koji me obuzeo. Bio sam spreman umrijeti. Gospodine, spreman sam otići kući, prošaptao sam. Međutim, u tom trenutku imao sam jednu želju: još jednom vidjeti svoju suprugu i djecu. Nisu mi bile važne knjige koje sam napisao, video kazete koje sam snimio, konferencije na kojima sam govorio, bračni parovi koje sam savjetovao, nagrade koje sam primio ni bilo koje drugo dostignuće. U tom trenutku, ništa drugo nije bilo važno, osim oprostiti se od svoje obitelji. Dok me Junior nosio kroz šumu, nisam znao hoću li živjeti ili umrijeti. Na pola puta kroz planinu, stupili smo radio vezom u kontakt s hitnom pomoći. Zračnim Kada su ljudi otvoreni jedni prema drugima, prisnost dolazi prirodno. Prisnost znači biti blizak s drugima i otvoreno dijeliti s njima. To može ili ne mora uključivati riječi. Ne mora podrazumijevati rad ili napor. su me putem prevezli u bolnicu udaljenu oko 80 km od moje kuće. Moj najstariji sin, Greg, živi tamo i prvi je stigao u bolnicu. Dok su me vozili prema prostoriji za hitne slučajeve, ugledao sam Grega. Uspio sam! Ne sjećam se baš što se poslije dogodilo. Sjećam se da sam nevezano pokušavao reći Gregu što da kaže svakom članu obitelji. Što sam više pokušavao izreći posljednji pozdrav, to teže mi je bivalo. Na posljetku, Greg se nagnuo i rekao nešto što me trenutačno smirilo. Tata, šapnuo je nježnije nego ikad, znamo. U tom sam trenutku shvatio da moja obitelj već zna što sam im htio reći. Znali su kako sam ponosan na njih, koliko su mi vrijedni, i najvažnije, da sam ih volio. Držeći sinovljevu ruku, razmišljao sam o tome koliko je sreće i smijeha ispunjavalo moj život kao oca i djeda. Osjetio sam svježe poštovanje za ljubav koju sam primio i pružio. Tijekom sljedećih 48 sati imao sam priliku upitati se zašto sam živio i što mi je dao takav osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Iznova sam shvatio da su odnosi najvažniji u mome životu ne samo s obitelji, prijateljima i ljudima koje susrećem diljem svijeta, već s Bogom koji hoda sa mnom čak i dolinom smrti (Ps 23,4). NAŠA NEODOLJIVA ČEŽNJA ZA ODNOSIMA Najjadniji ljudi su oni koji su emocionalno otuđeni, odvojeni od ostalih, i sami. Najsretniji i najispunjeniji ljudi su oni koji imaju prisne, kvalitetne odnose koji opstaju i u dobrim i u lošim vremenima. Zadovoljstvo u životu, te cjelovitost i ispunjenje nalaze se u kvalitetnim odnosima. Kvalitetni odnosi počinju s unutarnjom čežnjom za doživljavanjem duboke povezanosti s drugim iskustvom osjećaja prisnosti i bliskosti s obitelji ili poznanicima mužem i ženom, roditeljima i djecom, braćom i sestrama, i prijatelj s prijateljem. Kao ljudi u punovremenoj službi razvijamo kvalitetne odnose počevši s pravim temeljem. TEMELJ: SIGURNOST Moramo shvatiti važnost razvijanja prisnih odnosa sa svojom obitelji i i onima koje volimo. Suočavamo se s mnogim izazovima kao i ostale obitelji, no kao bračni parovi uključeni u duhovni rad, suočeni smo s dodatnim izazovima. Često sam osjećao pritisak zbog neučinjenoga. Uvijek je bilo više posla nego što se moglo učiniti. Često sam bio naveden misliti kako služenje ima prioritet u odnosu na moju obitelj. Iako neodgovarajući prioriteti ne jačaju obiteljske odnose, glavni krivac koji J e s e n / Z i m a

10 Veliko poslanje uništava prisnost je osjećaj nesigurnosti u našim odnosima. Kada se osjećamo nesigurnima, naša srca se nastoje zatvoriti prema drugoj osobi. Kad se naše srce zatvori, počinjemo se udaljavati od te osobe. S druge strane, kad se osjećamo sigurnima, naša se srca otvaraju i dolazi do prisnosti. Dakle, temeljni sastojak prisnosti je istinski sigurno ozračje ono koje je sigurno fizički, intelektualno, duhovno i emocionalno. Po naravi, ljudi žele biti otvoreni i povezani. Nijedno stanje postojanja ne zahtijeva manje energije za održavanje od otvorenosti. Obrana i pokušaj prikazivanja sebe drugima na određeni način projiciranim slikama, ili pokušaj navođenja ljudi da nas vole ili prihvate, zahtijeva značajnu energiju. Kada su ljudi otvoreni jedni prema drugima, prisnost dolazi prirodno. Prisnost znači biti blizak s drugima i otvoreno dijeliti s njima. To može ili ne mora uključivati riječi. Ne mora podrazumijevati rad ili napor. Pogreška koju mnogi čine je to što se prenaporno trude biti otvoreni ili stvoriti prisnost. To čini pravu intimnost težom nego što je potrebno. Lakši pristup prisnosti je stvaranje sigurnog okruženja za sebe i ljubljene. Kad se vi i vaši ljubljeni osjećate sigurnima, svi će, prirodno, biti opušteni i otvoreni. Tada će, jednostavno, doći do prisnosti. Najbolji način stvaranja sigurnog okruženja je prepoznavanje vrijednosti druge osobe. To je bit Rimljanima 12,10: Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!. Svoju 39-godišnju službu gradio sam na tom načelu poštovanju. Poštovanje je priznavanje vrijednosti onih koje volite. Sigurnost nastaje kada postupamo u skladu s tom shvaćenom vrijednošću. Kao pastor sam se u svojoj obitelji najviše borio s ovim. Moja obitelj se mnogo puta osjećala manje vrijednom u odnosu na moju službu. Moja baština se ne zasniva na veličini crkve i službe koju ostavljam iza sebe, već na odnosima u mojoj obitelji. Kada sam imao srčani napad mislio sam na obitelj, a ne na službu. Poštivanje ili vrednovanje svoje obitelji i sukladno djelovanje stvara sigurnost. Jednom kad se stvori sigurno ozračje, možemo graditi na tom temelju razumijevajući što je potrebno našem bračnom partneru, djeci i tinejdžerima kako bi ojačali našu prisnost. IZGRAÐIVANJE PRISNOSTI SA SVOJIM SUPRUŽNIKOM Da bi ljudski odnosi funkcionirali kao što je bilo namijenjeno, moramo shvatiti što svakoj osobi treba da bi se osjećala voljenom. Što je emocionalna ili relacijska potreba? Svi čeznemo za cjeloživotnim brakom. Nitko ne stupa u brak misleći: Ne mogu dočekati provesti sljedeće dvije godine s ovom osobom. Također želimo ugodan i uspješan odnos. Da bismo uživali u cjeloživotnom i zadovoljavajućem braku moramo razumjeti potrebe našeg supružnika u bračnom odnosu. Relacijske potrebe su naša htijenja, želje Ovo je najnovija šema. Lože su za one koji daju najveći dobrovoljni prilog. i stvari koje nam čine da se osjećamo voljenima i zbrinutima. Relacijske potrebe zahtijevaju postojanu pozornost. Nažalost, relacijske su potrebe često zanemarivane u našim brakovima. Kad se isprazni emocionalna baterija vašeg supružnika zbog življenja, rada, djece, prijatelja i uopće zbog života, treba biti ponovno napunjena. Kad potrebe ostaju neispunjene, vaš brak je u opasnosti. Vaš supružnik se može početi braniti, postati svadljiv, ljubomoran, ratoboran, povučen ili omalovažavati druge. Također postajemo razdražljivi, obeshrabreni, nabrušeni, preosjetljivi i naglo reagiramo kod uobičajenih događaja koji se javljaju u klasičnom braku. Nadalje, potreba za društvom u dugotrajnom odnosu je tako snažna da su muškarci i žene spremni učiniti sve kako bi ju zadovoljili. No ako bračni odnos ne ispunjava njihove potrebe možda će potražiti ispunjenje izvan braka kroz emocionalne ili seksualne afere. Možda će te potrebe ispuniti na poslu, u igri, uz pomoć rodbine, prijatelja, djece ili društva u cjelini. Otkrivanje potreba svog supružnika Prije nego započnete s ispunjavanjem potreba svoga supružnika, morate znati koje su te potrebe. Prvi zakon kod ispunjavanja potreba je shvaćanje da su potrebe svake osobe drugačije, zato jer se zasnivaju na osobnosti, podrijetlu i očekivanjima. Dakle, najprije morate otkriti potrebe svog supružnika, a zatim i svoje. Da biste to postigli, oboje upotpunite sljedeću tvrdnju: Osjećam se voljenim/voljenom ili da ti je stalo do mene kada ti. Vaši će odgovori otključati vrata vaših najvećih relacijskih potreba. Samo dvadeset minuta dnevno Relacijske baterije vašeg supružnika ponovno će se napuniti kad počnete ispunjavati njegove/njezine potrebe. Prema mišljenju dr. Johna Gottmana, ovo se može ostvariti unutar dvadesetak minuta dnevno. Gottman je otkrio da je razlika između para koji se razvodi i para koji je nesretan a ipak ostaje zajedno ta što drugi par provodi deset minuta dnevno okrećući se jedan prema drugome. Pod okrećući se on podrazumijeva svakodnevnu interakciju kroz pozitivne riječi ili podršku. Gottman je također pronašao parove koji ostaju zajedno i sretno su okrenuti jedno prema drugome za deset minuta dulje od parova koji su nesretni u braku. Možemo pretpostaviti da dvadesetminutno okretanje jedno prema drugome može učiniti razliku između razvoda i ostajanja zajedno u sretnom, zadovoljavajućem odnosu. To je bila uzbudljiva vijest za moju suprugu i mene u punovremenoj službi. Sa svime što se događa s djecom, poslom i crkvom, dvadeset minuta dnevno čini se potpuno realističnim. Stvaranje idealnog seksualnog ozračja U mnogim brakovima, posebice kod pastoralnih parova, stvaranje idealnog ozračja je prikrivena misao. Često puta ne ulažemo dosljednu, svrsishodnu energiju u naš seksualni odnos. Zašto se onda čudimo kada naš seksualni odnos postane 10 D u h o v n o V r e l o

11 izvor boli i jada umjesto radosti i zadovoljstva? Uzmimo za primjer Johna i Amandu. John je pastor. Stupili su u brak kad su imali oko dvadeset pet godina i oboje su očekivali uspješan život i zajedničku službu. Međutim, od početka su postojale brojne razlike i razočaranja koja su ih iznenadila. Nastavili su se nadati kako će s vremenom otkriti kako doista uživati u zajedništvu. Život se nastavio, crkva je rasla, rodila su se i djeca, a životna razočaranja i borbe činili su ih sve udaljenijima i nesretnijima. Jedno područje neprestane borbe bilo je u spavaćoj sobi. Nijedno od njih nije bilo sretno i stvari su se samo pogoršavale. Seksualni odnos je najprije bio neredovit, a zatim ga više nije ni bilo. Brak se ljuljao. To je bio glavni razlog zašto je John tako rijetko propovijedao o braku i seksu. Prečesto čujem ovu poznatu priču o pastoralnom paru koji proživljava probleme u odnosima. Ipak, u ovom slučaju okolnosti i dobar savjet spasili su brak. John i Amanda su sada u braku već više od dvadeset godina i zadovoljni su svojim odnosom. Začudo, njihov je seksualni život aktivan i uzajamno zadovoljavajući. Kako bračni par poput Johna i Amande može prestati biti zatvoren i udaljen te postati strastven i pun ljubavi? Radeći sa stotinama parova u punovremenoj službi, poput Johna i Amande, došao sam do važnog zaključka o tome što općenito ljudi misle o seksu većina bi ljudi htjelo imati izvrstan seksualan život. To uključuje ljude koji tvrde da su nezainteresirani, da im je to dosadno, ili se čak zgražaju zbog toga. Razmislite o sljedećoj tvrdnji za koju smatramo da je primjenjiva skoro na svakoga: Prisan odnos u sigurnom ozračju ispunjenom romantikom i pustolovinama, čini da seks postane prirodan i poželjan doprinos ionako dobroj situaciji. Ako vam se izvrstan seksualni život čini privlačnim, upitajte se: Kako da stvorim odnos u kojemu ćemo oboje iščekivati seks i uživati u njemu? Odgovor je u Najjadniji ljudi su oni koji su emocionalno otuđeni, odvojeni od ostalih, i sami. Najsretniji i najispunjeniji ljudi su oni koji imaju prisne, kvalitetne odnose koji opstaju i u dobrim i u lošim vremenima. Zadovoljstvo u životu, te cjelovitost i ispunjenje nalaze se u kvalitetnim odnosima. nastojanju da se stvori idealno seksualno ozračje. Taj je zadatak uvijek dio izvrsnog odnosa i uzima u obzir sklonosti, odbojnosti, osjećaje, potrebe i narav sudionika. Do lakšeg intimnog približavanja dolazi usredotočenjem na stvaranje sigurnog ozračja za sebe i svoga supružnika. Bit ćete prirodno skloni opuštanju i otvorenosti kad se oboje osjećate sigurno. Tada će jednostavno doći do prisnosti. Budući da seksualna intimnost vodi ljude u najranjivija mjesta do kojih jedan odnos može stići, rizici su veliki. Temelj emocionalne sigurnosti ugrađen u vaš brak, značajno olakšava seksualnu otvorenost. Kad vi i vaš supružnik znate da ste oboje predani stvaranju sigurnog braka, izbjegavate ono što bi izazvalo bol i počinjete graditi temelj za izvrstan odnos. Izvrstan seksualni život proizlazi iz izvrsnog odnosa. Ljubav i briga: zagrijavanje Sigurnost nije sve što je potrebno za stvaranje izvrsnog odnosa koji bi prerastao u idealan seksualni odnos. Sigurno ozračje može biti ugodno, no također može biti beživotno i dosadno. Druga komponenta izvrsnog seksualnog života je duboka briga i ljubav. Briga za drugu osobu je uvijek izbor. Podrazumijeva rizik. Kad odlučite mariti, postoji mogućnost da budete povrijeđeni, odbačeni i razočarani. Voljeti nekoga tko ne uzvraća ljubav može biti tužno, osamljeno i bolno iskustvo. Alternativa je odlučiti ne mariti ili ograničiti svoju brigu. Odlučiti ne mariti je strategija koju ljudi koriste za bezbolno povezivanje. Možda vas nemar može zaštititi od odbacivanja i razočaranja, no ta strategija postiže bezvrijednu pobjedu po visokoj cijeni. Vaša sposobnost doživljavanja sadržajne prisnosti je funkcija vašeg kapaciteta da volite i marite. Vaša ljubavna glad se neće utažiti, već će vapiti za pažnjom ukoliko odlučite ne mariti. Ljudi nalaze mnoge načine za ispunjenje neispunjenih potreba: afere, prejedanje, emocionalno odvojenje i mnoge druge izlaze. Svi ti načini ostavljaju ljude neispunjenima, i nažalost, mnogi su od tih načina ispunjavanja neostvarenih čežnji nesretni, nezdravi ili razorni. Bit prave ljubavi i brige vezana je uz osjećaje i emocije. Da bi odnos napredovao do sljedeće razine, presudne su J e s e n / Z i m a

12 Veliko poslanje emocije. Ljudi trebaju znati da drugi mare za njihove osjećaje i smatraju te osjećaje vrlo važnima. Kada vam je stalo i prihvaćate način kako se osjeća vaš supružnik, to ne znači da pristajete dijeliti taj isti osjećaj. Radi se o komuniciranju: Stalo mi je do toga kako se osjećaš zato što te volim i marim za tebe; stoga, marim za tvoje osjećaje. Da bi se ljudi mogli osjećati emocionalno zbrinutima, njihovi osjećaji trebaju biti prihvaćeni bez osude, i smatrani važnima i vrijednima. Osuditi, zanemariti ili pokušavati promijeniti partnerove osjećaje podrazumijeva da su njegovi osjećaji pogrešni, ili da vam nije stalo. Budući da ljudi općenito ne biraju svoje osjećaje, reći im da ti osjećaji ne bi trebali postojati ili da trebaju biti drugačiji navodi ih da se brane. Trenutačno osjećaju da su krivi što su takvi. Obrambeni stav je dokaz da se netko ne osjeća sigurnim. Kad ste u odnosu s nekim tko osuđuje vaše osjećaje ili ne mari kako se osjećate, teško je osjećati se sigurnim. Nadalje, kad jedan supružnik šalje poruku: Nije me briga kako se osjećaš, ta poruka nikada neće prenijeti ljubav. Kad pokazujete da vam je stalo do toga kako se vaš supružnik osjeća, on ili ona to shvaćaju kao: Stalo mi je do tebe. Poruka ljubavi pomaže u stvaranju emocionalno sigurnog ozračja. Kad odlučite mariti, možda ćete misliti kako riskirate jer će samo vaš supružnik imati koristi. No, kada odlučite mariti, stvarate priliku za doživljavanje ljubavi, topline i nježnosti što dolazi s brigom. Iako se odluka da ne marimo čini bezbolnijom, nemar teži stvaranju praznih, hladnih i beživotnih posljedica. Odlučiti mariti pruža osjećaj važnosti i životnosti. Kad je doživljena u sigurnosti koju ste stvorili u svome braku, briga čini da ljubav slobodno teče a to koristi svim sudionicima. Briga i ljubav su jasni pokazatelji dobrog odnosa i jačaju potencijal za izvrstan odnos. Na isti način, pokušaj traženja seksualne prisnosti bez ljubavi i brige, stvara osjećaj nesigurnosti i emocionalne praznine. Ljudi ponekad pogrešno pretpostavljaju da je seks uvijek čin ljubavi. Seks je ljubavni čin kad je izražen na način koji drugoj osobi pruža osjećaj ljubavi. Seks je vođenje ljubavi kada je izraz ljubavi koja već postoji između dvoje ljudi. Sigurnost pruža zadovoljstvo u odnosu. Ljubav zagrijava stvari. Postoji još jedan sastojak koji čini stvari vrućima. Lako je pasti pod pritisak nedovršenoga posla. Kao pastor, rano sam naučio da uvijek ima više posla u službi nego što se može dovršiti. To je neprekidna smotra mogućnosti; i ako nismo oprezni, možemo biti uvučeni u taj razoran krug. Romantika, pustolovina i strast: sada ste vrući Nakon što je stvoren temelj sigurnosti, zatim dodana ljubav i briga, treća komponenta za izvrstan odnos uključuje tri elementa: romantiku, pustolovinu i strast. Ti elementi podgrijavaju odnos i održavaju stvari vrućima tijekom vašega braka. Brakovi mogu biti funkcionalni bez romantike i strasti. Međutim, bračni odnos bez ikakvih pustolovina stvara neuzbudljiv seks i dosadu. To je vrlo važno za zdravlje bračnog para u punovremenoj službi. Mnogi ljudi pogrešno povezuju romantiku s onim gdje ste ili što činite. Čestitke, cvijeće, svijeće i posebna mjesta mogu povećati romantiku, ali privlačnost raspiruje pravu romantiku. Kad si dvoje ljudi dopusti biti opčinjeno jedno drugim i započne cjeloživotno putovanje puno pustolovina i otkrića, romantika cvate. Uzajamna otkrića stvaraju veliku dozu zaljubljenosti zaljubljenosti koja je u ranim fazama odnosa uzbudljiva i opojna. Plameni romantike gasnu kad ljudi vjeruju kako znaju sve o svom partneru, dopuštaju da odnos postane rutinski, ne dopada im se ono što otkriju ili odustaju od izgrađivanja zanimljivog i uzbudljivog braka. Znatiželja je svojstvena ljudima, dosada je fenomen kojega su ljudi stvorili. Nema ničega nasljedno dosadnog u životu koji nam je darovan. Možemo odlučiti ne biti znatiželjni ili se ne zanimati za učenje ili rast. No u stvarnosti, uvijek možemo nešto naučiti. Možda mislimo da je naš odnos dosadan ili da je naš supružnik trom i predvidiv. Međutim, bračni parovi nikada ne mogu znati što donosi sutrašnjica. Možda će doživjeti krizu ili izazov, ponekad pobjedu, tragediju, žalost ili povremeno radost i užitak. Što god da dođe, imamo sposobnost učiti, rasti i biti znatiželjni i zainteresirani to je bit romantike i strasti. Nikada ne možemo u potpunosti poznavati neko ljudsko biće, pogotovo kada on ili ona nastavljaju učiti i rasti. Ako ste voljni vremenom otkrivati više o svom supružniku, vaša će postojana znatiželja i otkriće raspirivati romantične plamenove. Ostanite znatiželjni i zainteresirani vi odlučujete o tome. Raspirivanje romantičnih plamenova zahtijeva voljnost trajnoga učenja i rasta i pojedinca i bračnoga para. Zahtijeva postojano ulaganje vremena i energije, a nagrada je putovanje koje je zabavno, zanimljivo, pustolovno, uzbudljivo i razigrano, ovisno o tome kako mu se pristupa. Putovanje se također može pretvoriti u zamoran zadatak, ako uloženo vrijeme i trud smatrate neugodnim zadatkom. Vaš je stav bitan čimbenik u održavanju odnosa živim i strastvenim i pomaže lakšem podnošenju teških trenutaka. Pronalaženjem načina pružanja i izražavanja ljubavi svom supružniku, možete znatno 12 D u h o v n o V r e l o

13 poboljšati romantiku i strast u svom braku. Da bismo dotakli srce supružnika često zahtijeva činiti nešto drukčije od onoga što smo prirodno skloni činiti ili bismo osobno radije očekivali od svog supružnika. Uzimanje vremena za otkrivanje što vašeg supružnika čini osjećati se voljenim i djelovanje u skladu s tim, posebice kada to nije vaš uobičajeni način, pokazuje duboku brigu i potiče dobre osjećaje kod vašega supružnika. Otkrivanje onoga što vašeg supružnika čini osjećati se voljenim može biti predivan dio pustolovine. Kad odlučimo sudjelovati u životnim pustolovinama sa svojim supružnikom učeći i rastući zajedno kroz neočekivane životne preokrete doživljavamo dublju bliskost i uzbudljiv osjećaj otkrića. Taj osjećaj pustolovine je ono što trajno raspiruje romantiku i vodi zajedničkoj strasti. Potencijalni utjecaj na bračni odnos može biti značajan. Romantika i ushićenost prirodno jačaju zanimanje i strast za seksualnim sjedinjenjem. Bez znatiželje za prihvaćanjem pustolovine, romantike i strasti, postizanje prisnosti čini se mučnim. Vi i vaš partner ste već mnogo puta vidjeli svoja tijela, i dok starite, primjećujete da je mladost očigledno nestala. Vaše su mogućnosti za različitim varijantama sužene i postaju donekle ograničene. No ako svatko od vas nastavi učiti, rasti i razvijati se, i vaš se odnos nastavi produbljivati i mijenjati, uživat ćete u svježini i uzbuđenju, živom odnosu punom strasti, i spolnoj intimnosti koja nastavlja biti predivnim izrazom te strasti. IZGRAÐIVANJE PRISNOSTI S DJECOM Jedan od mojih omiljenih citata je: Za pedeset godina više neće biti važno kakav model auta ste vozili, u kakvoj ste kući živjeli, koliko ste imali na svom bankovnom računu ili kakvu ste odjeću nosili. No možda će svijet biti bolji zato što ste bili važni u životu jednog djeteta (izvor je anoniman). Ja želim biti važan u životu moje djece. Kad su mladog i uspješnog odvjetnika upitali o povlasticama odrastanja u bogatoj obitelji rekao je kako je najveći dar kojega je ikada dobio bio od njegova oca. Jednoga je božićnog jutra među gomilom pažljivo omotanih poklona bila mala kutijica. Unutra je bila poruka: Sine, ove godine ću ti dati 365 sati, jedan sat svakoga dana poslije večere. Taj jednostavni dar postao je najveći dar kojega sam ikada dobio, uskliknuo je odvjetnik. Zato što, ne samo da je moj otac održao svoje obećanje, već ga je svake godine obnavljao. Ja sam rezultat njegova uloženog vremena. Ova priča iz God s Little Devotional Book for Dads (Božja mala knjiga pobožnosti za očeve) prikazuje ključ razvijanja prijateljstva s našom djecom: provođenja posebnog vremena s njima. Prijateljstva se ne razvijaju slučajno ili nehotično. Značajna su prijateljstva rezultat zajedničkog provođenja vremena na redovitoj poželjno je na dnevnoj osnovi. Često sam slušao kako mi djeca propovjednika govore da su zanemarena od svojih roditelja, posebice od oca. Moja vlastita djeca su se povremeno tako osjećala. Lako je pasti pod pritisak nedovršenoga posla. Kao pastor, rano sam naučio da uvijek ima više posla u službi nego što se može dovršiti. To je neprekidna smotra mogućnosti; i ako nismo oprezni, možemo biti uvučeni u taj razoran krug. Moramo steći naviku svakodnevnog odvajanja posebnog vremena za našu djecu. Primjerice, možemo zajedno igrati igru, čitati knjigu, imati posebnu večer za gledanje filma, ili kao obitelj otići u omiljeni park. Nije važno što ćemo raditi, već da svi uživamo u tome. Budući da svatko uživa u različitim aktivnostima, potražite prijedloge svih članova obitelji kako biste otkrili koje bi bile najpoželjnije. Zapišite svaku aktivnost na komadiću papira i stavite ih u praznu posudu. Svakoga tjedna (ili nekoliko puta tjedno) izaberite drugu aktivnost za obitelj. Na taj će način s vremenom svatko moći uživati u svojoj omiljenoj aktivnosti. Za roditelje tinejdžera imam jedan zanimljiv savjet. Otkrio sam da ako roditelji žele provoditi vrijeme sa svojim tinejdžerima prvo moraju razumjeti nešto vrlo važno - tinejdžeri su drukčiji od male djece. Mala djeca imaju potrebu da za njih odvojimo vrijeme u svakome danu. Tinejdžeri ne trebaju, čak ni ne žele da se tako postupa s njima. Većina tinejdžera ima aktivnostima ispunjen život (škola, sportovi, klubovi, omladinski sastanci ili su dio glazbene J e s e n / Z i m a

14 Veliko poslanje skupine), i žele da se uključimo u njihove aktivnosti. Stoga, uz planirano obiteljsko vrijeme, tinejdžeri žele da ih gledamo kako igraju, pratimo njihove zborske ili glazbene nastupe i školske predstave. Možemo produbiti naše prijateljstvo ako se veselimo sudjelovanju u njihovim aktivnostima, zato jer to prenosi vrijednu poruku: Važni su mi tvoji interesi! Budite na raspolaganju svojoj djeci Vrlo je važno imati određeno vrijeme za svoju djecu. Međutim, ako želite ojačati svoj odnos s njima, trebate im biti na raspolaganju u svako doba. Važno je da odvojimo vrijeme kada nas naša djeca trebaju koristiti trenutke kada su poučljivi. Ima trenutaka kada čitamo novine, proučavamo Sveto pismo, pripremamo poruku, gledamo televiziju, spremamo večeru, a jedno od naše djece može reći: Mama, pročitaj mi priču, ili Tata, hoćeš li igrati nogomet sa mnom? Tada moramo paziti kakvu poruku prenosimo. Ako kažemo: Ne sada, zauzet sam, promatrat će što činimo i s time usporediti svoju vrijednost. Najgore za duhovni razvoj naše djece je osjećati se manje vrijednima u usporedbi s našom službom. Ponekad možemo pustiti to što radimo, zato što su naša djeca jednostavno važnija. Korisno je sjetiti se da većina djece ne očekuje da njihovi roditelji puste sve svoje aktivnosti i uvijek budu trenutačno raspoloživi. No djeca trebaju vidjeti da njihovim roditeljima te aktivnosti nisu tako važne kao što su ona. Ovaj savjet vrijedi i kada se radi o tinejdžerima. Tinejdžeri imaju veliku potrebu razviti prijateljstva u različitim skupinama vršnjaka. Zbog toga tinejdžeri provode mnogo vremena izvan kuće, razgovaraju s prijateljima, bilo osobno ili telefonom. Dok je obitelj glavni opskrbljivač djetetovih emocionalnih potreba, prijateljstva s vršnjacima tinejdžerima pružaju dodatne mogućnosti za emocionalnu prisnost, podršku te razumijevanje, kao i društvo i zabavu. Kao roditelji ne smijemo biti obeshrabreni. Naprotiv, trebamo naučiti kako nadopuniti potrebu tinejdžera za vanjskim prijateljstvima. Dobar način da roditelji, i dalje razvijajući svoje prijateljstvo s njima, nadopune potrebu tinejdžera za prijateljstvom s vršnjacima je tako da im budu na raspolaganju. Tinejdžeri mogu proći cijeli dan bez da traže našu pomoć. No, kao što liječnik Ross Campbell objašnjava u svojoj knjizi How to Really Love Your Teenager, tinejdžeri imaju u sebi nešto poput spremnika i povremeno ostanu bez emocionalnog goriva. Tada dolaze k nama i žele nam biti bliski. Oni trebaju Sljedeći put nam dajte više mesa, Na tepihu ste ostavili fleke od mlijeka. dodir, razumijevanje, naše vrijeme, žele da ih saslušamo. Kad nam dođu, trebamo paziti kakvu poruku im prenosimo. Ako kažemo: Ne sada, zauzet sam, kao i mala djeca, gledat će što radimo i usporediti svoju vrijednost s time. Nakon što smo napunili njihove spremnike za emocionalno gorivo spremni su družiti se sa svojim prijateljima. Možda nismo objasnili sve što smo htjeli reći, no oni su ispunjeni. I to je u redu. Tinejdžer treba znati da je on ili ona vrijedna i da su njezini ili njegovi roditelji na raspolaganju kad ih zatrebaju. No, tinejdžeri trebaju znati da je u redu željeti i prijatelje iz društva vršnjaka. ZAKLJUČAK Život je splet odnosa; ostalo su samo detalji. Ovih mi nekoliko riječi govori da smo stvoreni za odnose. Nigdje drugdje ne možemo naći ispunjenje i radost. Ako ne postoji zadovoljavajući odnos, životni aspekti koji su važni, potrebni i visoko cijenjeni nemaju moć donijeti nam stvarnu sreću. Stvoreni smo da bismo također iskusili značajne razine povezivanja i prisnosti unutar našega braka i u obiteljskim odnosima. Zbog mnogo dobrih razloga, međutim, često nam je teško postići i održati prisnost. Nažalost, mnogi od nas doživljavaju odnose koji su na daleko nižoj razini nego što bismo htjeli ili da bismo uživali u njima. Kao pastor ili osoba u punovremenoj duhovnoj službi, znate izazove s kojima se susrećemo kod stvaranja idealnog odnosa sa svojim supružnikom i onima koje volimo. Popis razloga zašto je to tako je dug i mučan. No, ima nade. Uzmite si vremena da ponovno pregledate sastavnice ovog članka. Ako ih počnete prakticirati, povećat ćete mogućnost za izvrstan brak, izvrsne obiteljske odnose i razviti svoj potencijal za postizanje veće prisnosti. Povremeno druženje u nadi da će sve doći savršeno na svoje mjesto, neće dovesti do istinske prisnosti koju Bog želi za naše brakove i obitelji. Moguće je da mahnita, bezvoljna priprema za prisnost stvori privid uspjeha. Međutim, s malo promišljanja i stavom koji teži stvoriti sigurnost, ljubav i brigu, zajedničko vrijeme i fasciniranost svojim ljubljenima, taj privid uspjeha se brzo pretvara u konkretnu stvarnost. Najbolje od svega, možete imati doživotan radostan odnos. Gary Smalley Gary Smalley je osnivač i predstojnik Smalley Relationship Center-a u Bransonu, Missouri. Za dodatne materijale o pastoralnim i obiteljskim odnosima potražite Smalleyjevu najnoviju knjigu Men s Relational Toolbox ili posjetite web stranicu 14 D u h o v n o V r e l o

15 Kreativno rješavanje crkvenih sukoba Treći dio: Postizanje jasnoće komuniciranja D R. R I C H A R D D O B B I N S U trećem dijelu razmotrit ćemo kako postići jasnoću komuniciranja na sastancima. Ljubav se često izražava u iskrenom sučeljavanju. Razlike u mišljenju ne moraju značiti nedostatak ljubavi. Sjetite se, šest tumačenja svake verbalne komunikacije su: 1. Što je govornik namjeravao reći. 2. Što je govornik zaista rekao. 3. Što je govornik (on ili ona) mislio da je rekao. 4. Što je slušatelj trebao čuti. 5. Što je slušatelj zaista čuo. 6. Što je slušatelj (on ili ona) mislio da je čuo. Pastori, trebate raditi na tome da vaše komuniciranje na sastancima bude jasno. Prenošenje misli i osjećaja s jednoga uma u drugi je složen i težak izazov u svim okolnostima. Što su dublji osjećaji bilo koje uključene strane, to je teže. No, nije nemoguće. SMJERNICE ZA KOMUNICIRANJE POD PRITISKOM Evo nekoliko smjernica za komuniciranje pod pritiskom koje ćete možda htjeti podijeliti sa svojim crkvenim vodstvom za buduće zajedničko promišljanje. Svakako, bilo koji crkveni ili odborski/starješinski sastanak treba početi s molitvom da bi umovi bili otvoreni i radi vodstva Duha Svetoga u postizanju najboljeg mogućeg rješenja svih razmatranih pitanja. - U svojim promišljanjima pokušajte upotrebljavati više osobnih izjava, negoli izjava koje se odnose na druge. Osobne izjave su više informativne: Mislim da bi trebao početi s, ili Smatram da bi bilo dobro za crkvu ako. Izjave koje se odnose na druge okrivljuju: Tako me ljutiš! ili Uvijek hoćeš da odluke budu po tvome. Ako trebate izraziti ljutnju, tada svladajte tu ljutnju i izrazite nešto poput ovoga: Kad govorimo o ovoj temi osjećam ljutnju, zato što Vidite li koliko drukčije i manje okrivljujuće to zvuči? U svojim promišljanjima pokušajte upotrebljavati više osobnih izjava, negoli izjava koje se odnose na druge. Izricanje stvari sukladno onome što osjećate i vjerujete da je potrebno nedvojbeno će se pokazati djelotvornijim od prigovaranja o nedostacima nečijeg prijedloga. - Poduprite ljude kada žele izraziti svoje misli. Izjave poput: Drago mi je što se osjećaš slobodnim izraziti svoje osjećaje, Hvala ti što si podijelio svoje ideje i osjećaje, ili Ti si vrijedan član odbora potaknut će više otvorenosti i iskrenog dijaloga kvalitete koje su nasušno potrebne u crkvi. Pazite na metakomunikaciju. Metakomunikacija je poruka o poruci. Primjerice, ako vidim problematičnu situaciju i kažem: Molio sam neku večer i Gospodin mi je progovorio o ovome, šaljem poruku o poruci koju ću vam upravo prenijeti. Kažem vam: Nemojte ovo preispitivati; Gospodin mi je govorio. Nameće se misao da Bog nikada ne govori ni po kome drugom. Kad bi svatko odaslao takvu poruku o svojoj poruci prije negoli je prenese, postalo bi očito da je netko pogriješio. Zato pazite na poruke o poruci. - Izbjegavajte nepotrebno provokativne riječi. Umjesto da nekome kažete: U ovome nisi u pravu, naučite kako reći: Moglo bi se ovo promatrati na ovaj način. Možete također reći: Saslušao sam našu raspravu i svakako mi je pomoglo gledati na stvari malo drukčije, ili Dok sam slušao, pomislio sam kako se na ovo može gledati i ovako ABC DOBRE KOMUNIKACIJE Dopustite mi da podijelim jednostavnu ABC formulu za dobru komunikaciju kod sudjelovanja na emocionalno uzavrelim i teškim sastancima. A. Prihvatite jedan drugoga. Bez obzira na to odobravate li uvijek ideje drugih članova odbora ili ne, svejedno trebate biti u stanju prihvatiti jedni druge kao vrijedne članove lokalne zajednice i Kristova tijela. B. Postanite dobar slušatelj. Dobri slušatelji daju naznaku da čuju ono što J e s e n / Z i m a

16 Veliko poslanje Izricanje stvari sukladno onome što osjećate i vjerujete da je potrebno nedvojbeno će se pokazati djelotvornijim od prigovaranja o nedostacima nečijeg prijedloga. se govori. Prekinu s onim što su radili: ne šaraju ili pregledavaju poštu dok netko drugi govori. Obraćaju pažnju i daju naznaku da slušaju izrazima lica i odgovarajućim odazivom riječima ili klimanjem glave. C. Pažljivo birajte riječi. Promišljeno odabrane i odgovarajuće izražene riječi mogu pribaviti smjernice i ozdravljenje. No ako su riječi neoprezno i besmisleno upotrijebljene, mogu biti iznimno ranjive i razorne. Evo nekoliko prijedloga koji vam mogu pomoći u pažljivom odabiranju riječi. 1. Pustite da druga osoba dovrši ono što on ili ona govori prije nego što pokušate odgovoriti. Nemojte prekidati. 2. Ustanovite što mislite da je druga osoba rekla prije nego što pokušate odgovoriti. Stječete pravo odgovoriti dokazujući najprije da ste jasno shvatili ono što je bilo rečeno. Mogli biste reći: Ako sam vas dobro shvatio, rekli ste To govorniku daje priliku razjasniti pogrešna razumijevanja. 3. Prije sastanka: a. Provjerite svoje razmišljanje o teškim pitanjima o kojima ćete razgovarati. b. Sredite ih radi točnosti i jasnoće. c. Vježbajte u sebi kako ćete ih iznijeti pred skupinom. ČETIRI PRAVILA ZA POŠTENU BORBU Kad postane jasno da postoje velike razlike u mišljenjima i da će put do rješenja biti dug i težak, sjetite se ovih četiriju pravila za poštenu borbu. Najčešće ih govorim bračnim parovima koji imaju problem s komunikacijom; međutim, ona su svakako primjenjiva u napetim situacijama kao što su sastanci crkvenog starješinstva i vijeća. 1. Držite se teme. Nemojte iskapati prošlomjesečno smeće. 2. Nemojte se boriti prljavo. Nemojte govoriti stvari koje su prvenstveno namijenjene izražavanju vlastitog bijesa ili ranjavanju druge osobe. To vam otežava posao i stvara sjećanja koja je teško izbrisati. 3. Naučite pregovarati. Učinite da odjel, program, zajednica i Kristovo tijelo budu pravi pobjednici. Stavite njihove potrebe ispred svoje potrebe za pobjedom. To ne znači da se sve vrijeme krećete u podjednakom omjeru. Ponekad ćete popustiti na 60/40, 80/20, ili čak 90/10. Svakako, ne može se svaka odluka donijeti kompromisom, no budite voljni iskoristiti kompromis kadgod i gdjegod je moguće. 4. Budite duhoviti. Naučite promatrati svoja razočaranja u svjetlu prijelaznog izraza iz evanđelja: prođe. Znajte, velika većina vaših razmimoilaženja će proći. Slijedeći ove različite vodilje učite ljude u različitim službama i u crkvenom odboru da izražavaju svoje osjećaje na način koji dopušta različitost u mišljenjima, a da se ne boje kako će sagriješiti protiv Boga. Četvrti dio bavit će se postizanjem zadovoljavajućih odluka. Dr. Richard Dobbins Richard D. Dobbins, Ph.D., klinički je psiholog te osnivač i direktor EMERGE Ministries u Akronu. Ohio. Pastori, trebate raditi na tome da vaše komuniciranje na sastancima bude jasno. 16 D u h o v n o V r e l o

17 Gospodarev nalog: Evangeliziranje nje neevangeliziranih ev ngeliziranih Evangelizira anje ne e D O N A L D C O R B I N va vangeliziranih Najvidljivija, trajna karakteristika pravog pentekostnog pohođenja je postojana revnost za dosezanjem izgubljenih neevangeliziranih. Od samog nastanka prepoznatljiv znak Assemblies of God bio je posvećenost neumornom evangeliziranju. Osnivači Assemblies of God su godine odvažno izjavili: Posvetit ćemo se najvećem evangeliziranju koje je svijet ikada vidio. 1 Duh je u njima stvorio revnovanje za evangeliziranjem neevangeliziranih posvuda i svim sredstvima. To isto revnovanje bilo je odlika ranoga metodističkog buđenja vjere. John Wesley je izjavio: Jao meni ako ne propovijedam evanđelje gdje god bio u napučenom svijetu. 2 Isusovi primjeri u Luki 15 o izgubljenosti čovječanstva bili su omiljene teme u Wesleyjevim propovijedima. Ne čudi što je svojim metodističkim suradnicima napisao godine: Ništa drugo ne trebate raditi osim spašavanja duša. 3 Čudne riječi za uši usklađene prema ubrzanim, administrativno strukturiranim, potrošački usmjerenim misijskim službama i organizacijama današnjice. Pa, ipak, nisu li one podsjećajući odjek Isusova izlaganja o evangeliziranju neevangeliziranih u Luki 15? Ne trebamo li ih čuti i prihvatiti ponovno danas, posebice kada je Crkva ušla u novi milenij? ISTINSKA VRIJEDNOST IZGUBLJENE DUŠE U Luki 15 navodi se da posvećenost evangeliziranju neevangeliziranih započinje jasnim razumijevanjem neprocjenjivo velike vrijednosti koju Isus pripisuje svakoj izgubljenoj duši. Za njega, motiviranost za dosezanje neevangeliziranih nije povezana s njihovom nastanjenošću u egzotičnim krajevima zemlje. Naprotiv, budući da za njega imaju najveću moguću vrijednost i nisu u njegovu toru zajednici spašenih moraju biti dosegnuti. Krist dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19,10.) Isus je izravno doticao kulturnu i ekonomsku žilu kucavicu svojih slušatelja poreznika, farizeja, učitelja Zakona, grješnika koji su bili presjek društva onda kao i sada (usp. Lk 15,1,2). Istaknuo je da bi u svojoj kulturi oni smatrali: ovcu kao izvor obiteljskoga blaga i prestiža. Prema tome, jedno izgubljeno Najvidljivija, trajna karakteristika pravog pentekostnog pohođenja je postojana revnost za dosezanjem izgubljenih neevangeliziranih. janje nikada ne bi imalo veću tržišnu vrijednost od 99 ovaca u toru. novčiće udane žene kao dokaz njezina bračnoga stanja, i prihoda, ukoliko bi postala udovica. Kako bi onda netko mogao više cijeniti jedan izgubljeni novčić od ostalih devet u ruci? starijega sina u kući, određenog baštiniti i upravljati očevim imanjem, važnijim obitelji od mlađega sina, posebice ako je odsutan, buntovan i izgubljen. Isus je jasno istaknuo: Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja (Lk 15,7). Isus ne procjenjuje vrijednost duše na kulturnoj i ekonomskoj osnovi. Ne trebamo ni mi. Upotrijebio je slikovite, usporedne ilustracije izgubljenu ovcu, izgubljeni novčić, izgubljenog sina kako bi istaknuo kako duša ima istinsku vrijednost, vječnu vrijednost koja nadilazi ljudska mjerila. Ta neprocjenjiva vrijednost zavrjeđuje svaki napor, kunu, dodatnu milju ljubavi što god je potrebno da bi mogli biti evangelizirani izgubljeni u Euroaziji, Africi, Aziji, na Pacifiku, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi. Stoga nas Luka 15 potiče odgovoriti na presudno pitanje: Hoćemo li slijediti poticaje kulture i ekonomije ili ćemo slijediti Spasitelja koji pripisuje vječnu, neprocjenjivu vrijednost svakoj izgubljenoj duši? PRIORITETNI ZADATAK TRAŽENJA IZGUBLJENIH Isusove riječi prikazuju tri uvjerljive slike: (1) Pravoga pastira koji ostavlja 99 ovaca vani na otvorenome ranjive i nezaštićene kako bi potražio jednu izgubljenu ovcu koja je odvojena od njegova stada i u opasnosti. (2) Ženu koja pali lampu, čisti i traži iznad i ispod jedan izgubljeni novčić umjesto da troši svoju energiju na čuvanje i laštenje devet preostalih. (3) Oca koji zdušno čeka povratak svoga mlađega izgubljenog mladića umjesto da silno voli svoga starijeg sina koji je živio s njim. Po logici znamo da ljudi i stvari koje su nam najbliže u toru, u ruci i u kući trebaju biti naš prvi prioritet. Oni bi trebali imati veću vrijednost od jedne, nekoliko, ili čak mnogo izgubljenih duša u Nigeru, Tuvi, Urugvaju ili Butanu, te veću vrijednost od pripadnika plemena Hadzabe u Tanzaniji, majki beskućnica u Washington J e s e n / Z i m a

18 Veliko poslanje D.C.-u ili ovisnika o drogi u Seattleu. No, Isus je živio prema logici Božjega kraljevstva! Poučavao je po pravilu i primjeru gdje traženje izgubljenih, bilo da se radi o jednome, nekolicini ili mnogima, ima prvi prioritet. Prema tome, moramo odgovoriti na ovo drugo presudno pitanje: Je li traženje izgubljenih doista naš prvi prioritet? ISTOZNAČNOST IZGUBLJENOSTI I SMRTI Isus dodaje hitnost prioritetu postavljajući nepromjenjivu, neopozivu istinu kao temelj na kojemu stoje prioriteti. Njegova istina? Izgubljenost je pitanje života i smrti. Otac koji je čekao svog sina dvaput poistovjećuje njegovo izgubljeno stanje sa smrću: jer sin mi ovaj bijaše mrtav, izgubljen bijaše (24. redak); ovaj brat tvoj bijaše mrtav, izgubljen (32. redak). Za Isusa, neevangelizirani su bili izgubljeni u smrt. U ta dva izraza čeznutljivi je otac poistovjetio povratak sina s uskrsnućem: sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje (24. redak); ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje (32. redak). Isus nam postavlja pronicavo pitanje: Vjerujemo li uistinu da su naši sinovi, braća, roditelji, djeca i bližnji izgubljeni? John Wesley je vjerovao. S obzirom na biblijsku tvrdnju o čovjekovu izgubljenom stanju i stvarnosti pakla, gromoglasno je ustvrdio: Ako ne postoji neugasiva vatra, ni vječni oganj, tada ne ovisi o ovim spisima u kojima su tako izričito izneseni niti o vječnosti neba, kao ni pakla. Dakle, ako zaniječemo jednu tvrdnju, moramo zanijekati i drugu. Nema pakla, nema neba, nema objave. 4 Hoćemo li se danas usuditi istaknuti Wesleyjeve riječi? Neka nam Bog pomogne da to učinimo zato što one naglašavaju Kristove riječi o krajnje ozbiljnoj hitnosti u Luki 15, izgubljeni u smrt ne mogu biti zanemareni. Moraju biti izbavljeni sada. POVRŠNOST OSOBNIH INTERESA U USPOREDBI S IZBAVLJANJEM IZGUBLJENIH Isusov prikaz ljutitoga, zavidnog starijeg brata zabrinjava i osvjedočuje. Zapanjen očevim milostivim praštanjem prema izgubljenom bratu on se rasrdi i ne htjede ući (28. redak). Zatim izjavljuje: Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim (29. redak). U usporedbi s povratkom izgubljenog sina, prigovor starijega brata zvuči tako površno, sebično i jeftino. U 30. retku zapravo kaže: A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Ima loš stav. Točno. No, prije nego što prebrzo osudimo starijeg brata, što je sa stavovima današnjice? Isus ne procjenjuje vrijednost duše na kulturnoj i ekonomskoj osnovi. Ne trebamo ni mi. Kažu li ikada starija braća u crkvi: Umoran sam od slušanja o ljudima koji su od nas udaljeni kilometara. No, vratit ću se sljedećeg tjedna da bih pogledao seriju Steps to Success (Koraci do uspjeha)? Jesu li pastori ikada rekli: Zasićeni smo previše je misionara, previše zamolbi? Koliko je putujućih misionara čulo: Ne možemo te podržavati, brate. Zbog naše zgrade, zaposlenih u crkvi i različitih programa, budžet je premalen. Ili nešto novija zabrinjavajuća izjava: Ne šaljemo misionare. Usred probuđenja smo i ne smijemo gasiti Duha. Beznačajno? Ne. Zastrašujuće? Vrlo. Ove izjave stvaraju zebnju u mojoj duši. Riječi koje u današnje vrijeme izgovaramo možda su sličnije površnim, sebičnim riječima starijeg brata nego što bismo mogli zamisliti. Tekst u Luki 15 potiče nas da se iskreno zapitamo: Možemo li ikada dopustiti da naši interesi zamijene Kristov prioritet ostaviti 99 na otvorenom i potražiti izgubljenu ovcu dok ju ne nađemo? NEUSPOREDIVO ZADOVOLJSTVO PRONALAŽENJA IZGUBLJENIH Gospodar Isus je izrazio svoju najveću radost opisujući nalazak izgubljenoga: A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan (5. redak); Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu (6. redak); Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila (8. redak). Naposljetku, njegova glavna izjava: Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se! (reci 31.32). Isus nas poziva većem izvoru zadovoljstva nego što je zaštita naših razmaženih ovaca, laštenih novčića i samodopadne braće. To je pronalaženje izgubljenih. Zapravo, to je test koji pokazuje pravovaljanost istinske crkve. Wesleyjanski utjecaj je to potvrdio. The Book of Discipline of the Methodist Church to ističe: Jedini nepogrešiv utjecaj prave Kristove crkve je njezina sposobnost traženja i spašavanja izgubljenih, širenja pentekostnog duha i načina življenja, pronošenja svetopisamske svetosti i preobražavanja ljudi i naroda evanđeljem Isusa Krista. 5 Posljednje pitanje: Koliko je blizu moja crkva od toga da bude prava crkva? Donald R. Corbin je direktor afričke regije Division of Foreign Missions Assemblies of God, Springfield, Missouri. Bilješke 1 Minutes, General Council of the Assemblies of God, St. Louis, John Wesley, Journal, citirao Robert E. Coleman, Nothing To Do But To Save Souls (Grand Rapids, Mich.: Francis Asbury Press, 1990), John Wesley, uključeno u Minutes of Several Conversations in 1784, ibid., John Wesley, A Letter to Mr. Law, datirano 6. siječnja, 1756, Coleman, The Book of Discipline of the Methodist Church (Nashville, Tenn.: United Methodist Publishing House, 1988), D u h o v n o V r e l o

19 Kako osvojiti Hrvatsku za Isusa? S R E Ć K O B A J I Ć po svem svijetu i činite učenicima mojim «Idite sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio.», neke su od posljednjih riječi našeg Gospodina upućene Crkvi. Pogled unazad Na posljednjem Saboru EPC-a rečeno nam je da trebamo biti poput Jisakarovih sinova «koji su razumijevali prilike vremena, tako da su znali što ima činiti Izrael.» Ljudski um je danas oblikovan drugačije nego prije 15, 20 ili više godina. Više ne živimo u komunističkom režimu, nove generacije poprimaju nove navike, tempo i zahtjevi života nisu više niti nalik onima od prije 10 ili 15 godina. Živimo u vremenu kapitalizma, u fazi smo kada je ljudski um opterećen razmišljanjima o financijama i dugoročnim planiranjima, bombardiran medijskim porukama koji potiču egocentričnost. Ovo je vrijeme materijalizma kojem i dalje brojni streme nikako ne shvaćajući da ga neće ostvariti. Da ne ispadne da dajem medalju časti sotoni, no s obzirom da je ljudski um sve dalje od Boga moram reći da je uspio, bar za sada. Zato jer i sotona uvijek čini nešto novo, Bog mora odgovoriti na «sotonizaciju» svojom evangelizacijom i misijskim poslanjem Crkve i nadvladati ga. Sotona je u posljednjih 100 godina upotrijebio više novih metoda nego u periodu od Kristovog uznesenja do danas, a sve te metode imaju isti cilj propast duša. Činim nešto novo! To kaže Gospodin u Iz 43:19. Ja vjerujem da Gospodin već sada čini nove stvari i da će se one manifestirati. Vjerujem da sam čuo Duha gdje mi to govori kroz Riječ. Zašto bi uopće On činio nešto novo? Zato jer i sotona uvijek čini nešto novo, a Bog mora odgovoriti na «sotonizaciju» svojom evangelizacijom i misijskim poslanjem Crkve i nadvladati ga. Sotona je u posljednjih 100 godina upotrijebio više novih metoda nego u periodu od Kristovog uznesenja do danas, a sve te metode imaju isti cilj propast duša. Ivan u knjizi Otkrivenja kaže da Sotona zna da mu je preostalo malo vremena, pa je veoma gnjevan. Iz tog razloga vrši silan pritisak da sa sobom povede u pakao što više ljudskih duša kojima će se hvaliti kao svojim trofejima. Upravo iz tog razloga on intenzivira svoje djelovanje, koristeći se najrazličitijim metodama. Sotona je prepoznao priliku ovog vremena i zna kako ga iskoristiti. Pogled unaprijed No, kakav je odgovor crkve? Nije ovo trenutak u kojem «ja, sveznajući» sebi i svima nama dajem odgovore na postavljena pitanja u ovom članku. Ja smatram da Gospodin ima odgovor na trenutno stanje i na vapaj čovječanstva za jedinstvom s Njime i povratak pravome Ocu i da ga želi dati svojoj Crkvi. Dakle, ako Sotona pritišće sve više i više, koliko više to može učiniti Kristova Crkva. Što je to novo što Gospodin čini i kako doći do tih saznanja? Crkva bi trebala promijeniti način pristupanja Gospodinu. Mnoge su molitve u mnogočemu nalik povlačenju Boga za rukav s naglaskom na nas same u smislu ispunjavanja naših potreba. Naravno da ga trebamo vući za rukav, ali više zbog Njega i Njegovih planova i želja. Što je Krist bliže, to će više Njegova Crkva morati pristupati Bogu u Duhu i čekajući na Njega vidjeti ono što On čini kako bi adekvatno odgovorila «lukavstvima đavlovim». Pastiri i drugi službenici žive u opasnosti od dnevno pretrpanih rasporeda koji im onemogućavaju čuti Gospodinovu uputu vezanu za način služenja u mjestu u kojem žive. Svakome je puno lakše nastaviti služiti već naučenom metodom, no garantira li ona žetvu? Isusov uspjeh je ležao u vremenu koje je svakodnevno provodio s Ocem, pa je stoga mogao čuti što Otac govori, kao i vidjeti što Otac čini. Naravno da je njegov život bio ispunjen najboljim mogućim propovijedima popraćenim snažnim znakovima i čudesima, zapravo bi bilo čudno da je bilo drugačije. Je li to dimenzija koja je još više potrebna našim crkvama? J e s e n / Z i m a

20 Veliko poslanje Kako bi evangelizacija i misija bile «uspješne», od vitalne je važnosti osnažiti molitveni život crkava i ne ići činiti (iako sve što želimo činiti jesu biblijske stvari), sve dok ne znamo što je Gospodnja volja. On ju zasigurno ima, te kao što je pohodio Kinu, Afriku i Južnu Ameriku, isto tako želi pohoditi i Hrvatsku koja u njegovim očima nije ništa manje vrijedna, a isto tako i ništa više grešna od bilo koje druge zemlje svijeta. Ljudsko razmišljanje je «zacementirano» i sve manje prijemljivo za Istinu. Što može biti dovoljno snažan duhovni alat ili metoda koja to može razbiti? Isus nije uvijek koristio iste metode pronosivši istinu Božjeg kraljevstva. Jednom zgodom Isus bolesnome jednostavno kaže: «Budi iscijeljen!». Na nekog drugog bolesnog položi ruke. Učini li jedno ili drugo stotinu puta za redom, pratioci bi se mogli «naviknuti» na ovu metodu. No, drugom zgodom Isus napravi blato od svoje pljuvačke i prašine, te njime slijepcu premaže oči. Ili pak, čovjeku koji je gluhonijem utisne prste u uši, a potom dotakne njegov jezik svojom pljuvačkom. Jesu li apostoli evangelizirajući uvijek koristili iste metode? Petar i Ivan kažu hromome da ustane izgovorivši riječi ozdravljenja. No, drugom prilikom i u drugom gradu ljudi donose bolesne i stavljaju ih na ulice ne bi li, makar i kad Petar bude prolazio, njegova sjena prešla preko njih. I Isus i apostoli su postigli cilj razumjevši vrijeme u kojem su živjeli. Nisu li također, u ne tako davnoj prošlosti, Wesley, Whitefield i Finney među mnogim drugima bili inovatori i pribjegavali novim metodama kako bi se ispunili principi Božje Riječi i postigao krajnji cilj brojna spasenja. Bili su mudri proniknuti svoje vrijeme. Sukladno potrebi i uprisutnjenoj vjeri u mjestu evangelizacije ili misije, dolazi do upotreba različitih metoda, odnosno sukladno okolnostima ili specifičnostima mjesta u kojima se Božje kraljevstvo želi širiti treba primijeniti i adekvatne načine širenja tog kraljevstva. Želim reći ovo: cilj je isti - Gospodin želi blagosloviti, no metode se razlikuju - načini na koji Gospodin to želi učiniti. Imajući sve ovo na umu možemo zamisliti opsežnost metoda i različitosti u djelovanjima kojima Gospodin raspolaže, a da iste želi dati svojoj Crkvi u Hrvatskoj. Prepoznajmo priliku ovog vremena! Srećko Bajić je pastor, prezbiter i Direktor za misiju pri EPC RH. Što znači biti Pentekostalac? Što znači biti P e J A M E S K. B R I D G E S te ntekostalac? DEFINIRANJE PENTEKOSTALACA Zanimljivo je promatrati kako nepentekostalci pokušavaju objasniti što znači biti pentekostalac. Knjiga How to be Pentecostal Without Speaking in Tongues, 1 koju je napisao nepentekostalac, obrazlaže o pentekostalcima sa stajališta vanjskog promatrača. Autor drži da je oponašanje određenih izvanjskih postupaka i izražavanja istoznačno kao i biti pentekostalac. Crkva u Rimu koristila je isti pristup u određivanju značenja biti Židov. Međutim, apostol Pavao je ispravio njihovo mišljenje objašnjavajući: Ta nije Židov tko je Židov naizvana nego pravi je Židov u nutrini. Za definiranje Židova vanjsko obrezanje nije bilo dovoljno; moralo je postojati unutarnje obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga (Rim 2,28.29). Usporedbe radi mogli bismo dodati: vanjski izričaji glasnog uzvikivanja hvale Bogu, pjevanje korusa, podizanje ruku i radosno poskakivanje ne čine osobu pentekostalcem. To su samo načini kojima se izražava pentekostno iskustvo. Takvi se izričaji mogu oponašati bez duhovnoga iskustva. Unutarnje iskustvo krštenja Duhom Svetim i življenje Duhom ispunjena vjernika u skladu s Pismom definiraju pentekostalca. U životima vjernika koji idu u pentekostne crkve često nedostaju karakteristike Duhom ispunjena življenja, zato što se o dinamičnom življenju u Duhu ne poučava uvijek, nije shvaćano, niti primjerom iskazano. Mnogi koji dolaze u pentekostnu crkvu iz nepentekostne pozadine ne shvaćaju u potpunosti što znači biti pentekostalac. Oni ne razumiju što pentekostalci praktično vjeruju, niti pak razumiju što znači biti osnažen od Duha Svetoga za korištenje pentekostnih darova i službi. Za mnoge biti pentekostalac jednostavno znači ići u pentekostnu crkvu. U životima pentekostalaca vidljivo je pet prepoznatljivih karakteristika. PENTEKOSTALAC JE OSOBA ČIJE SE ISKUSTVO ODRAŽAVA U NJEGOVU NAČINU ŽIVLJENJA I KROZ NJEGA Krštenje Duhom Svetim potvrđeno govorenjem u drugim jezicima koje daje Duh, jedinstveno je iskustvo koje dolazi nakon obraćenja i razlikuje se od njega. U Ivanu 7,38 Isus govori o tom iskustvu: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe! Zato nećemo zanemariti tu istinu za koju Ivan kaže: To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega (39. redak), koji je bio poslan nakon Isusova uskrsnuća i proslavljenja (vidi Dj 2,32.33). Isus poziva svakoga vjernika dođi k meni, i pij (usp. Iv 7,37), simbolizirajući djelovanje Duha kod obraćenja. Nadalje, oni koji će nastaviti piti od Duha Svetoga 20 D u h o v n o V r e l o

21 primit će ispunjujuću i preplavljujuću rijeku Duha koju nam je Isus obećao u Djelima apostolskim 1,5: a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim. Isus, kojega Ivan proglašava krstiteljem Duhom Svetim (Iv 1,33), nije zamislio izdvojeno djelovanje Duha, već je namjeravao da njegova formula žedan, dođi, pij, nek poteče postane način življenja u Duhu. Tvrdnja apostola Pavla u 1 Korinćanima 12,13 dodatno naglašava tu istinu: Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Neki smatraju te dvije metafore hebrejskom sinonimnom paralelom, koja se odnosi na isto iskustvo. Međutim, Stanley Horton u svom komentaru 1 i 2 Korinćanima precizno objašnjava kako je Pavao imao nešto drugo na umu. Onima koji su kršteni u jedno tijelo, dakle, dano im je piti od istoga Duha ili dano im je piti s istim Duhom (Hortonov prijevod). On tvrdi: To je nova činjenica i može podrazumijevati da smo nadahnuti ili prožeti istim Duhom i stoga možemo govoriti o iskustvu poput onoga na dan Pentekosta. 2 Jasno je kako se vjernika potiče puno i postojano piti od Duha. To je u skladu s naputkom koji je apostol Pavao iznio u Efežanima 5,18 nego - punite se Duhom! Weymouth to prevodi: Pijte puno od Božjega Duha. To nije jednokratan susret sa Svetim Duhom to je način življenja i hodanja u punini Duha. Pentekostalac nastoji oponašati način življenja rane crkve gdje su učenici bili ispunjeni Duhom, silom, mudrošću, vjerom, ljubavlju, radošću i dobrim djelima. PENTEKOSTALAC JE OSOBA ČIJA JE TEOLOGIJA UTEMELJENA U PISMU Pentekostalac razmišlja o Svetom pismu i oslanja se na njega u uspostavljanju biblijskog svjetonazora. U svojoj knjizi Think Like Jesus, George Barna tvrdi: Samo 14% novorođenih odraslih osoba oslanja se na Bibliju kao svoj moralni kompas i vjeruje kako je moralna istina apsolutna. 3 Pentekostalci, međutim, prihvaćaju Bibliju kao Božju riječ i vjeruju kako je bez greške, nepogrešiva, nadahnuta i vjerodostojno pravilo za vjeru i vladanje. Biblija je osnova za teologiju pentekostalca. Pentekostalci čvrsto stoje uz one koji su podržavali nadahnuće i autoritet Svetog pisma. Charles H. Spurgeon je izjavio: Borimo se za svaku riječ u Bibliji i vjerujemo u verbalno, doslovno nadahnuće Svetoga pisma. Uistinu, vjerujemo da ne postoji drugi vid nadahnuća. Ako nam oduzmu riječi, izgubljeno je i značenje tih riječi. Biskup J. C. Ryle istaknuo je opasnost od pretpostavljanja ičega manjeg od potpunog nadahnuća: Izopačujemo Božju riječ na najopasniji način kada bacamo imalo sumnje na apsolutno nadahnuće bilo kojeg dijela Svetoga pisma. To nije samo iskrivljavanje čaše, već čitave fontane. To nije samo iskrivljavanje posude žive vode, već trovanje čitava izvora. Na početku svoje službe Billy Graham izrazio je svoju sumnju po pitanju Pentekostalac razmišlja o Svetom pismu i oslanja se na njega u uspostavljanju biblijskog svjetonazora. nadahnuća i autoriteta Biblije. Proveo je mnogo vremena u molitvi i došao do čvrstoga uvjerenja da je Biblija autoritativna, nadahnuta Riječ živoga Boga. Poslije tog iskustva posvjedočio je kako je Biblija postala mač u njegovoj ruci. Pentekostalci su, poput Solunjana: Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima (1 Sol 2,13). PENTKOSTALAC JE OSOBA ČIJA JE HERMENEUTIKA POTKRIJEPLJENA NJEGOVIM ISKUSTVOM Isus je stručnjaka Zakona doveo u neugodan položaj kad ga je pokušao preispitivati po pitanju Pisma. Isus mu je postavio dva pitanja: Što stoji pisano u Zakonu? i Kako čitaš? (Lk 10,26). Ovo su i dalje najvažnija pitanja za svakoga tko proučava Bibliju. Moramo znati što Biblija kaže, i moramo znati kako protumačiti ono što kaže. Pentekostna hermeneutika neustrašivo unosi iskustvo krštenja Duhom Svetim u svoj sustav tumačenja Pisma. Odbacujemo optužbe da su pentekostalci nebiblijski zato što tumače svoje vlastito iskustvo, a ne Pismo. Oni koji tvrde da darovi Duha više ne postoje, čine upravo ono za što optužuju pentekostalce tumače svoje vlastito nepentekostno iskustvo. Pentekostalci se slažu s Rogerom Stronstadom: Ispravno je tvrditi da samo otkupljeni, samo oni čija je vjera ista kao i u apostola, mogu činiti biblijsku egzegezu i teologiju. Drugim riječima, spasonosna vjera je neophodan iskustveni preduvjet za razumijevanje biblijske poruke.4 Stronstad je dodao: Pentekostalci unose vrijednu iskustvenu pretpostavku za tumačenje Djela apostolskih što im pomaže u razumijevanju karizmatskog života apostolske crkve kao što izvještava Luka, bolje od onih suvremenih kršćana kojima nedostaje to iskustvo. 5 Pentekostni kršćanin 21. stoljeća oslanja se na Duha Svetoga na isti način kao i učenici u prvome stoljeću. Luka bilježi kako je Isus, nakon uskrsnuća, otvorio učenicima pamet da razumiju Pisma (Lk 24,45). Prije svoje smrti Isus je obećao da će nakon njegova odlaska Otac poslati drugoga Branitelja (Iv 14,16), Duha Istine, koji će upućivati u svu istinu (Iv 16,13). Današnji pentekostni vjernik očekuje od Duha Svetoga ključno vodstvo i prosvjetljenje koje je neophodno za istinsko razumijevanje Božje riječi istoga Svetog Duha koji je nadahnuo svete ljude da prorokuju Duhom Svetim poneseni (2 Pt 1,21). Za pentekostalce, prepustiti tumačenje Pisma modernistima i sekularistima koji nemaju vjere, ni spasenja u Kristu, niti krštenje u Duhu Svetomu a ipak se izdaju za religiozne znanstvenike znači prepustiti biblijsku hermeneutiku nevjernicima i poganima koji ne poznaju Autora Knjige. To je isto što i zatražiti od slijepca da naslika sliku izlaska sunca kojega nikada nije vidio, niti će ikada vidjeti. Pentekostna hermeneutika je vođena istinom iz 2 Timoteju 3,16: Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti. To znači da su Djela apostolska jednako didaktička kao i poslanice, te poučavaju vjernike da očekuju normativno iskustvo u Duhu. Pentekostalci shvaćaju da u Djelima apostolskim Luka pokazuje uzor za krštenje Duhom u novozavjetnoj crkvi. Petar je ovo shvatio kad je priznao krštenje pogana u Duhu (Dj 10-11) pred svojom židovskom braćom uspoređujući ga s židovskim krštenjem na dan Pentekosta. Petar je najprije rekao: Siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku (Dj 11,15), a zatim, Bog im je dao isti dar kao i nama (Dj 11,17). Luka napominje kako su židovska braća koja su ušla s Petrom u Kornelijev dom potvrdila da su pogani primili dar Duha Svetoga, čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga (Dj 10,46). To je ponukalo Petra da kaže da su primili Duha Svetoga kao i mi (Dj 10,47). Model za krštenje u Duhu u Djelima apostolskim 2,4 je jednostavan, a ipak dubok. J e s e n / Z i m a

22 Veliko poslanje Uključuje tri elementa sa sljedećim rasporedom: ispunjenje Duhom, osposobljenje kroz Duha i govorenje po Duhu. Ispunjenje Duhom uvijek prethodi govorenju u jezicima. Osposobljenje uvijek prati govorenje u jezicima, a govorenje uvijek zahtijeva ispunjenje i osposobljenje. Ispunjenje govori o dolasku Duha Svetoga u punini i snazi na vjernika (Dj 1,8). Osposobljenje govori o sposobnosti Duha da pribavi sredstva glasovnog izražavanja; jezik za vjernika da bi mogao govoriti ono što ne bi mogao govoriti po svojim sposobnostima. Govorenje se odnosi na vjernikovo potpuno predanje svojih sposobnosti ljudskog govora Duhu Svetome. Vjernikovi se misaoni procesi zaobilaze, dopuštajući da govorenje proizlazi iz uma Duha Svetoga. To iskustvo krštenja u Duhu utvrđuje identitet pentekostalaca i zajedno s njihovom vjerom određuje njihovo razumijevanje i tumačenje Pisma. PENTEKOSTALAC JE OSOBA ČIJE JE UČENIŠTVO OBLIKOVANO PO UZORU RANE CRKVE Isusovi su sljedbenici bili učenici prije nego što su postali apostoli. Zbog toga što su ga nasljedovali i uzeli njegov jaram na sebe i učili od njega (Mt 11,29), postali su ribarima ljudi (Lk 5,10). Luka je pokazao karakteristike učeništva kada je izjavio: Bijahu (3.000 vjernika) postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42). Pentekostalci su se obukli silom za život i služenje baš kao što je Isus rekao da će im biti (Lk 24,49). Također su otkrili, kao što kaže Assemblies of God Statement of Fundational Truths, da: Krštenjem u Svetome Duhu došla su snažna iskustva kao preplavljujuća punina Duha (Iv 7,37-39; Dj 4,8), dublje poštovanje prema Bogu (Dj 2,43; Heb 12,28), snažnija posvećenost Bogu i predanje njegovu radu (Dj 2,42) i aktivnija ljubav za Krista, njegovu Riječ i za izgubljene (Mk 16,20). To su obilježja novozavjetnog Duhom ispunjena učenika. Pentekostalci nastoje slijediti primjer učenika u ranoj crkvi u upravljanju svojim vremenom, talentima i blagom. U njihovim disciplinama saznajemo tajnu njihova uspjeha. Obilježje rane crkve bilo je njezino predanje istini. Da bi održali čistoću istine oni su bili postojani u nauku apostolskom (Dj 2,42). Pentekostalci i danas brižno paze ostati vjerni apostolskom nauku. Raspoznaju učenja proroka i apostola i u Starom i u Novom zavjetu. Ta su učenja temelj Božje kuće, a Isus Krist je ugaoni kamen (Ef 2,20). Pentekostalci odbacuju lažna učenja koja kažu kako je Biblija stara, zastarjela objava. Također odbacuju one koji izjavljuju kako je crkva primila nove objave kroz novopostavljene apostole i proroke namjesto objava koje nalazimo u Pismu. S obzirom na objavu Božje riječi, pentekostalac vjeruje: Ako je novo, nije istinito; a ako je istinito, nije novo. Poput rane crkve pentekostalci se nastoje okupiti oko osobe Gospodina Isusa Krista i izgrađivati zajedništvo zasnovano na njegovim učenjima i zapovijedima, njegovim odredbama i naputcima koje je dao svojim apostolima i prorocima. Luka koristi riječ koja se prevodi kao jednodušni (Dj 2,46) više od deset puta. Ona govori o prisnom zajedništvu koje su učenici imali jedan s drugim i sa svojim Gospodinom. Ta je jednodušnost došla kroz prisutnost Duha Svetoga dok su se postojano sastajali u hramu da bi štovali Boga, molili i propovijedali mnoštvu, te po kućama gdje su sudjelovali u Gospodnjoj večeri i izgrađivali vjernike poučavanjem i odgajanjem. Pentekostalci i u današnje vrijeme nastoje ponoviti i oponašati taj model učeništva. PENTEKOSTALAC JE OSOBA ČIJA SLUŽBA OVISI O DUHU SVETOME I DAROVIMA DUHA Pentekostalci shvaćaju da je krštenje Duhom pomazanje za ispunjavanje Velikog poslanja našega Gospodina i suprotstavljanje silama tame koje upravljaju ovim svijetom. Petar je rekao da: Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao (Dj 10,38). Naš je Gospodin bio uzdignut s desne Bogu kako bi poslao Duha Svetoga svojoj crkvi (Dj 2,33) da bismo mogli djelovati u istom pomazanju u kojemu je djelovao i on dok je bio na zemlji. Pentekostalac vjeruje da je krštenje Duhom Svetim izvor i vrelo mnogih darova i službi opisanih u 1 Korinćanima 12, Efežanima 4 i Rimljanima 12. Sile tame su započele snažan napad protiv našega Gospodina kod njegova prvog dolaska i opetovano su očitovale svoje zlo upravljanje nad ljudskim rodom. U ovim posljednjim danima koji prethode Kristovu drugom dolasku vidimo pojačanu aktivnost sotonske sile koja pokušava osujetiti Božje naume i zaustaviti širenje evanđelja Isusa Krista. No, Isus je svojim učenicima dao vlast i autoritet nad neprijateljem. Crkva je opremljena kroz krštenje u Duhu darovima i službama Duha da bi se mogla suprotstaviti silama tame, čak i u širim razmjerima, nakon Isusova uskrsnuća i uznesenja (Iv 14,12). Isus je naš uzor za pentekostnu službu. Luka bilježi kako je Isus bio pun Duha Svetoga i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom da bi se suočio s đavlom (Lk 4,1.2). Njegova pobjeda nad đavlom došla je po Duhu Svetomu. Njegovo je propovijedanje bilo silno i djelotvorno jer je Duh Gospodnji bio na njemu, pomazao ga da propovijeda, ozdravlja, naviješta slobodu, daje vid slijepcima, i oslobađa zarobljene (Lk 4,18). Svijet kojemu služimo je u istome stanju siromašan, ranjen, zatvoren, slijep, potlačen i u potrebi za milosnom godinom Gospodnjom danom oslobođenja. Pentekostalci vjeruju da je isti Duh koji je pomazao Isusa, obećan i nama da bi izvršio Božju volju i djelo. Što znači biti pentekostalac? Znači dopustiti našem Gospodinu da izvrši svoju nebesku službu u nama kroz obećani dar njegova Duha (Dj 2,33). Znači imati dopuštenje za sudjelovanje po Duhu Svetomu u naumu zbog kojega se Sin Božji očitovao: da razori djela đavolska (1 Iv 3,8). Znači biti osnažen od Duha Svetoga i koristiti pentekostne darove i službe. Kad vidimo kako je Bog blagoslivljao i upotrebljavao Pentekostni pokret od početka 20-tog stoljeća, trebali bismo biti zahvalni što nam je Gospodin dao povlasticu biti dio toga pentekostnog izlića. James K. Bridges je glavni blagajnik Assemblies of God, Springfield, Missouri. Bilješke 1 Tony Campolo, How To Be Pentecostal Without Speaking in Tongues (Nashville: Word Publishing Group, 1994). 2 Stanley M. Horton, 1 & 2 Corinthians (Springfield, Mo.: Gospel Publishing House, 1999) George Barna, Think Like Jesus: Make the Right Decision Every Time (Brentwood, Tenn.: Integrity Publishers, 2003), Roger Stronstad, Hermeneutics of Pentecostal Experience (Lectureship, Southwestern Assemblies of God University, 2004). 5 ibid. 22 D u h o v n o V r e l o

23 WILLIAM MARIE BACKUS& CHAPIAN GOVORITE SI ISTINU PRIMJENOM NAČELA ISPRAVLJANJA KRIVIH UVJERENJA NAÐITE IZLAZ IZ DEPRESIJE, TJESKOBE, STRAHA, SRDŽBE I OSTALIH SLIČNIH PROBLEMA Knjiga Govorite si istinu napisana je, kao što i sami autori u uvodu kažu, da nam pomogne živjeti s osobom s kojom moramo proživjeti čitav svoj život nama samima. Često u životu naš najveći neprijatelj smo mi sami sebi i naše najveće borbe često nisu borbe sa sotonom ili ljudima, već s našom grešnom naravi i palom prirodom. Iz tog razloga ova knjiga je fokusirana na rušenje utvrda u našim umovima i ispravljanje krivih uvjerenja koja smo izgradili tijekom života. Knjiga ima ukupno 15 poglavlja od kojih zadnje poglavlje predstavlja radnu bilježnicu koja služi kao vodič kroz pročitani materijal i poziva nas da kroz pitanja, samoispitivanje i biblijske stihove ispravimo svoja pogrešna uvjerenja. Prvo poglavlje definira što je krivo uvjerenje i kako se ona očituju u našim životima te kako istina jest i mora biti jedino oružje koje trebamo upotrijebiti u rušenju naših krivih predodžbi. Prema autorima ove knjige ljudski osjećaji su određeni načinom na koji razmišljamo. Velika količina patnji kroz koje prolazimo i izmučenih osjećaja plod su negativnih razmišljanja koja neprestano vrtimo u svojim glavama. Drugo poglavlje nosi u sebi pitanje želimo li uistinu biti sretni i poziva nas na aktivnost i trud u mijenjanju naše mentalne slike o samom sebi. Treće poglavlje nas poziva da postanemo svjesni svojih unutarnjih monologa laži i poluistina koje si neprestano govorimo. Četvrto poglavlje bavi se pitanjem depresije koja uvijek dolazi s nekim povodom, a taj povod je povezan s našim unutarnjim monologom. Kriva uvjerenja koja uzrokuju depresiju aktiviraju se jednim ili više događaja i tada osoba svojim negativno-lažnim razmišljanjima o sebi ili okolnostima dovodi sebe u stanje depresije. Peto poglavlje bavi se pitanjem ljutnje. Česta predodžba među kršćanima jest da je ljutnja izdvojen moralan problem što zapravo nije točno. Srdžba je uvijek povezana s nečim i dolazi u paru. Ovo poglavlje donosi pogrešna uvjerenja vezana uz ljutnju i pomaže nam da shvatimo kada je ljutnja normalna i koji su zdravi načini iskazivanja ljutnje. Šesto William Backus & Marie Chapian Govorite si istinu Izvori, Osijek, Recenzija: Ervin Budiselić poglavlje govori o tjeskobi ističući kako mi zapravo sami sebe činimo tjeskobnima. Tjeskoba se može definirati kao strah bez stvarne opasnosti, pretjerivanje ili preuveličavanje u negativnosti koja zapravo postoji jedino u našim glavama. Autori nas pozivaju da se suočimo s tjeskobama i one će tada nestati. Samokontrola, što je tema sedmog poglavlja, bavi se našim izgovorima koji se mogu sažeti u sljedeće izjave: ne mogu ; slab sam u ; ne mogu si uskratiti ; trebam I opet autori navode unutarnji monolog kao uzrok problema, a govorenje istine samom sebi kao izlaz iz nedostatka samokontrole. Često pokušavamo zaslužiti svoju vrijednosti ili zaraditi pravo da budemo voljeni, što nas često vodi u mržnju prema samom sebi i to je tema osmog poglavlja. Nezadovoljstvo samim sobom treba biti zamijenjeno ljubavlju prema samom sebi. Deveto poglavlje bavi se problemom straha od promjene kada ljudi često krive okolnosti za svoje nezadovoljstvo, odbijajući preuzeti odgovornost za svoje postupke i ne žele se mijenjati. Autori nas u ovom poglavlju pozivaju da svoje zadovoljstvo nalazimo u Bogu i preuzmemo odgovornost za svoje izbore ne izgovarajući se. Deseto poglavlje nas uvodi u istinu o riskiranju dajući nam smjernice kada je riskiranje nužno, a kada pogrešno, navodeći primjer Boga koji je riskirao stvarajući svijet. U jedanaestom poglavlju autori identificiraju pogrešne načine odnošenja prema drugima npr. kroz manipulaciju, nametanje krivnje, osjećaja lažne dužnosti Dvanaesto poglavlje nam donosi istinu o još jednoj laži, a to je da smo mi nezamjenjivi. Trinaesto poglavlje nam donosi još neka uvjerenja koja će nas sigurno učiniti jadnima, a četrnaesto poglavlje se bavi pitanjem lošeg savjetovanja. Autori nastoje identificirati probleme koji se često javljaju kod savjetovanja i dati smjernice za rad u tome području. Tema ove knjige sažeta je u naslovu Govorite si istinu i zaista cijela knjiga nastoji nas uputiti da u određenim područjima svoga života zamijenimo svoja lažna uvjerenja istinom koja nas oslobađa. Knjiga je napisana vrlo jednostavno i sa puno primjera što je čini dostupnom i razumljivom najširem krugu čitatelja. Poglavlja su napisana jednostavno i jasno, često započinjući s primjerom na temelju kojeg se dalje razvija lekcija. Reference se pretežno odnose na Bibliju i u jako maloj mjeri navode se i citiraju drugi stručni izvori. Knjiga kao takva nema veliku znanstvenu i stručnu vrijednost. Njezina vrijednost leži u činjenici da je učinjena razumljivom za obične ljude. Ova knjiga me istovremeno oduševila, ali i razočarala. Tko god pročita ovu knjigu ne može a da ne bude izazvan da se suoči sa svojim vlastitim krivim uvjerenjima i mislima. Knjiga izrazito naglašava našu odgovornost za ono što mislimo i vjerujemo o sebi i svojim okolnostima. S druge strane, mislim da knjiga nudi prejednostavan i plitak pristup ovoj temi i možda postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Knjiga nudi terapijski pristup shvati sebe i pogrešna uvjerenja, zamijeni ih istinom, uz pomoć Duha ti to možeš. Mislim da knjiga stavlja naglasak na onom što mi možemo i moramo (ne negirajući našu odgovornost), a zanemaruje se uloga Tijela Kristovog u procesu terapije i uloga Duha u procesu transformacije. Također, model istine koji autori zastupaju često ne funkcionira u stvarnom životu. Koliko kršćana zna istinu o nečemu, ali još uvijek vide da ne mogu živjeti u skladu s tom istinom. U tom smislu knjiga mi nalikuje na još jedan priručnik o samopomoći. Želim istaknuti neka pitanja koja se nameću čitanjem ove knjige: koliko se zaista ljudi mogu snagom svoje volje promijeniti? Gdje je u svemu tome problem grešne naravi i zašto u knjizi jedva da postoje naznake o toj temi? Koliko duboko i daleko možemo ići i ispraviti sebe samo govorenjem istine samom sebi? Ako je istina da su emocije samo plod onoga što mislimo, kako onda protumačiti emocije ljubavi ili žalosti zbog gubitka voljene osobe? Jesu li zaista emocije samo plod misli ili one nastaju puno kompleksnije i misterioznije nego što to autori predlažu? Svakom čitatelju preostaje da sam nađe odgovore na ta i druga pitanja. J e s e n / Z i m a

24 Veliko poslanje Uredništvo Duhovnog vrela želi svim čitateljima blagoslovljene Božićne blagdane i sretnu i uspješnu Novu godinu u promicanju Kraljevstva Božjeg i Slave Gospoda i Spasitelja Isusa Krista Edwin Louis COLE Seksualni integritet Bogoslovni institut, Zagreb, Recenzija: Ervin Budiselić Ovo je još jedna knjiga o seksu - ali na drugačiji način! Fokus ove knjige je na razumijevanju Božjeg pogleda na seks kako bi mogli u potpunosti uživati u njemu. Iz tog razloga, autor preporučuje ovu knjigu muškarcima i ženama, mladim ljudima, a posebno onima koji su u braku kako bi mogli razumjeti svoje odnose i poučiti svoju djecu istinama o seksu. Prvo poglavlje knjige bavi se prvim korakom koji nas vodi k seksualnom odnosu upoznavanjem. To je uvodno poglavlje u cijelu knjigu i u njemu autor predstavlja jednu širu sliku muškoženskih odnosa koristeći se činom stvaranja u Postanku. Daje nam zajedničke karakteristike muškaraca i žena te njihove razlike i naglašava savršenost Božjeg stvaranja koja se očituje kroz činjenicu da je Bog zamislio brak kao mjesto gdje dvoje ljudi postaju jedno tijelo. Drugo poglavlje započinje poraznom činjenicom da je crkva mjesto gdje se zapravo jako malo može naučiti o seksu, što je prema autoru pogrešno. U ovom poglavlju, autor teološki nastoji prikazati i dokazati brak kao krvni savez, koristeći paradigmu obrezanja i vodenog krštenja. Treće poglavlje bavi se pitanjem seksa prije braka i važnosti djevičanstva. Autor, navodeći primjere iz Starog Zavjeta, pokazuje nam kolika je bila važnost djevičanstva te kakve su bile kazne i posljedice gubitka istog. Također, autor naglašava razliku između požude i prave ljubavi pozivajući nas da se podložimo Riječi Božjoj. Četvrto poglavlje autor započinje govoreći o utjecaju pornografije koja se nalazi svuda oko nas i pomaže nam da postanemo svjesni duhovnih utjecaja koji nas zavode i okružuju u svakodnevnom životu. Govoreći o pornografiji, masturbaciji i požudi navodi kako nas te stvari zapravo zavode preuzimajući kontrolu nad nama i kradu nam intimnost u odnosu. Ono što stvara pravu intimnost u odnosu muškarca i žene, prema autoru knjige, jest molitva. Peto poglavlje govori o zlostavljanim ženama i muškarcima koji su doživjeli negativna seksualna iskustva. Poglavlje nam otkriva kako se osloboditi utjecaja tuđih grijeha koji su napravljeni protiv nas kroz načelo otpuštanja; ali ne samo grijeha već stavova i slika koji su s njima došli. Šesto poglavlje bavi se pitanjem pritiska društva i vršnjaka na naš seksualni život. Mnogi dečki misle da će seksom postati muškarci, a žene da će kroz to postati prihvaćene u društvu. Autor nam nastoji pokazati koliko je djevičanstvo zapravo slavna stvar u Božjim očima i poziva nas da budemo pravi muškarci i žene. Zadnje, sedmo poglavlje, pomaže nam kako da se odupremo pritisku vršnjaka i strahu od čovjeka znajući reći ne kada je to potrebno. Uspjeh u životu, prema autoru, temelji se na sposobnosti da kažemo ne. Knjiga završava pozivom na predanje Kristu. Ova knjiga iako kratka, tekstualno je bogata sadržajem, u kratkim crtama poručuje tako puno i dotiče mnoga područja seksualnosti. Počevši s velikom slikom, Božjom nakanom u stvaranju seksualnosti, autor razlaže temu sve detaljnije i praktičnije te vodi temu prema svakidašnjim problemima i borbama. Knjiga je napisana jednostavno, razumljivo, praktično i s pravom mjerom svega. U knjizi možemo naći i teologiju i praktične primjere iz života dakle od svega po malo. Knjiga se preporučuje svima onima koji se pitaju kako je Bog zamislio seksualnost, ali isto tako i onima koji se bore sa nekim temama spomenutim u ovoj knjizi. Ovo je knjiga koju definitivno vrijedi pročitati! Prigodni poklon za one koji žele darivati i koje će donijeti pravi smisao blagdana. CD sadrži tradicionalne duhovne božićne pjesme. Cijena je 40 kuna. Izvori 031/ Cvjetkova Osijek 24 D u h o v n o V r e l o