HISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU ZBORNIK RADOVA

Size: px
Start display at page:

Download "HISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU ZBORNIK RADOVA"

Transcription

1 HISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU ZBORNIK RADOVA

2 POSEBNA IZDANJA Knjiga 1 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača: Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik: Dr. Husnija Kamberović CIP -Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo (497.1) (082) HISTORIJSKI mitovi na Balkanu : zbornik radova. - Sarajevo : Institut za istoriju, str. : ilustr. ; 24 cm. - (Posebna izdanja ; knj. 1) Zbornik radova... rezultat je trodnevne međunarodne konferencije pod nazivom Balkanska društva u promjenama - Upotreba historijskih mitova, održane od 7. do 9. novembra godine u Sarajevu... - prelim. str. - Bibliografija uz tekst ISBN X 1. međunarodna konferencija Balkanska društva u promjenama - Upotreba historijskih mitova (2002 ; Sarajevo) COBISS.BH-ID

3 HISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU ZBORNIK RADOVA INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2003.

4 Zbornik radova Historijski mitovi na Balkanu štampan je uz finansijsku podršku Ministarstava vanjskih poslova Norveške i Fondacije za izdavaštvo -Fondacije za nakladništvo, Sarajevo

5 SADRŽAJ PREDGOVOR /Husnija Kamberović/...7 Pål Kolstø: PROCJENA ULOGE HISTORIJSKIH MITOVA U MODERNIM DRUŠTVIMA Srećko M. Džaja: BOSANSKA POVIJESNA STVARNOST I NJEZINI MITOLOŠKI ODRAZI Husnija Kamberović: TURCI I KMETOVI MIT O VLASNICIMA BOSANSKE ZEMLJE Jon Kværne: DA LI JE BOSNI I HERCEGOVINI POTREBNO STVARANJE NOVIH POVIJESNIH MITOVA? Ivo Goldstein: GRANICA NA DRINI - ZNAČENJE I RAZVOJ MITOLOGEMA Damir Agičić: BOSNA JE NAŠA! MITOVI I STEREOTIPI O DRŽAVNOSTI, NACIONALNOM I VJERSKOM IDENTITETU TE PRIPADNOSTI BOSNE U NOVIJIM UDŽBENICIMA POVIJESTI Historijski mitovi na Balkanu 5

6 Sadržaj Ivo Žanić: SIMBOLIČNI IDENTITET HRVATSKE U TROKUTU RASKRIŽJE - PREDZIĐE MOST Vjekoslav Perica: ULOGA CRKAVA U KONSTRUKCIJI DRŽAVOTVORNIH MITOVA HRVATSKE I SRBIJE Bojan Aleksov: POTURICA GORI OD TURČINA: SRPSKI ISTORIČARI O VERSKIM PREOBRAĆENJIMA Ana Antić: EVOLUCIJA I ULOGA TRI KOMPLEKSA ISTORIJSKIH MITOVA U SRPSKOM AKADEMSKOM I JAVNOM MNJENJU U POSLEDNJIH DESET GODINA Ulf Brunnbauer: DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM) AUTORI PRILOGA Historijski mitovi na Balkanu

7 PREDGOVOR Zbornik radova Historijski mitovi na Balkanu rezultat je trodnevne međunarodne konferencije pod nazivom Balkanska društva u promjenama. Upotreba historijskih mitova, održane od 7. do 9. novembra godine u Sarajevu, u organizaciji Instituta za istoriju u Sarajevu i Odjeljenja za istočnoevropske i orijentalne studije Univerziteta u Oslu. Konferencija je bila dio šireg zajedničkog projekta suradnje ove dvije znanstvene institucije u okviru programa suradnje Norveške sa zemljama Jugoistočne Evrope. Na skupu su podnesena ukupno 22 saopćenja, a sudionici su bili iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Austrije, Bugarske, Norveške, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Turske i Cipra. Odlučili smo štampati dvije knjige (jednu na bosanskom/hrvatskom/ srpskom, a drugu na engleskom jeziku) koje se djelimično razlikuju. Ono što smo smatrali najinteresantnijim za naše prostore objavljujemo u knjizi na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku, a ono što bi moglo biti zanimljivije za inozemne znanstvenike, i širu inozemnu javnost, bit će objavljeno na engleskom jeziku slijedeće godine. Dio referata bit će objavljen u obje knjige, dio samo u jednom od izdanja, a neki referati neće biti objavljen ni u jednom od planiranih knjiga. Razlog za odustajanje od objavljivanja nekih saopćenje u knjizi na bosanskom/hrvatskom/srpskom nalazi se činjenici da ta saopćenja nisu izravno vezana za naše prostore te smo procijenili da ne bi privlačila pažnju našega čitateljstva. Naš je cilj da dio tih saopćenja (radi se, prije svega, o saopćenjima koja tretiraju mitove vezane za bugarsku, tursku i albansku povijest) publikujemo u nekom od narednih brojeva časopisa Prilozi, kojega objavljuje Institut za istoriju u Sarajevu. Predajući ovaj Zbornik radova široj javnosti želimo potcrtati da naš cilj nije bio demitologizirati povijesne predrasude nego samo utvrditi određene Historijski mitovi na Balkanu 7

8 Predgovor modele stvaranja historijskih mitova, te ukazati na zloupotrebu povijesti, odnosno (zlo)upotrebu izgrađenih historijskih mitova u političke svrhe, što je bilo veoma prisutno na balkanskim prostorima posljednjih decenija. Demitologiziranje povijesnih predstava nije moguće jednom knjigom nego jedino izgradnjom znanstvenih institucija koje će nizom znanstvenih projekata suziti prostor za moguće zloupotrebe povijesti. Dr. Husnija Kamberović 8 Historijski mitovi na Balkanu

9 Sarajevo, Holiday Inn, 7-9. novembar, godine Sudionici Konferencije Otvaranje Konferencije Historijski mitovi na Balkanu 9

10 Ambasador Kraljevine Norveške Nj. E. gosp. Henrik Ofstad Diskusija na Konferenciji Diskusija na Konferenciji 10 Historijski mitovi na Balkanu

11 Pål Kolstø PROCJENA ULOGE HISTORIJSKIH MITOVA U MODERNIM DRUŠTVIMA Uvod Kad objašnjavaju kako je došlo do izbijanja nedavnih ratova u bivšoj Jugoslaviji, mnogi autori spominju pogubne efekte historijskih mitova u tom regionu. 1 Ti se mitovi često pripisuju specifičnom balkanskom mentalitetu, te se smatra - eksplicitno ili implicitno - da je Balkan zaražen tim mitovima u većoj mjeri od drugih dijelova Evrope. Prihvatam prvo, ali ne i drugo stanovište. Postoje jaki dokazi da su mitologizirane verzije prošlosti doista utjecale na mišljenje mnogih građana bivše Jugoslavije i navele ih da prihvate ratne pokliče svojih vođa. To je, zapravo, i razlog što smo odlučili organizirati ovu konferenciju. Ali, ta sklonost nije, vjerujem, obilježje balkanske kulture kao takve. Dovoljno bi bilo sjetiti se široke i veoma učinkovite upotrebe historijskih mitova od strane fašističkih režima tokom Drugog svjetskog rata. Mitologiziranje prošlosti nije isključivi monopol autoritarnih i totalitarnih država, 1 Tim Judah, e Serbs: History, Myth and the Destruction of Yugoslavia, New Haven: Yale University press, 2000; Robert Kaplan, Balkan Ghosts, New York: St. Martin s Press, 1993; Noel Malcolm, A Short History of Bosnia, London: Macmillan, 1994, Noel Malcolm, A Short History of Kosovo, London: Macmillan 1998, Dunja Melcic, ed., Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, Opladen/Wiesbaden, Westdeutcher Verlag, Historijski mitovi na Balkanu 11

12 Pål Kolstø već se može naći - i to u izobilju - i u zapadnim, demokratskim društvima. 2 Značaj proučavanja historijskih mitova u balkanskim društvima ne leži, stoga, u onom što nam to ima kazati o navodno jedinstvenoj balkanskoj kulturi, već u onome čime može doprinijeti našem razumijevanju univerzalnih kulturnih matrica te političkih procesa koji se mogu naći i u ovome regionu. Da li, ako se može pokazati da su neki historijski mitovi korišteni za izazivanje mržnje i poticanje agresije, iz toga proizlazi da su historijski mitovi uvijek štetni za ljudske kolektive i da ih treba eliminirati? To je kontroverzno pitanje koje dijeli istraživačku zajednicu na dva tabora, koje iz praktičnih razloga možemo nazvati prosvjetitelji i funkcionalisti. Prosvjetitelji tretiraju mitove kao suprotnost činjenicama. Predstavljanje historije kojom se dokazive činjenice izlažu distorziji jeste mitsko. Irelevantno je da li je ta distorzija rezultat neznanja, vlastitih želja ili namjerne manipulacije. U svakom slučaju, činjenički tačno prikazivanje prošlosti jako je poželjno, i stoga je zadatak profesionalnih historičara da ponište mitove tako što će, da tako kažem, izbušiti balone i pokazati da u njima nema ničega. Prosvjetitelji će se najčešće složiti da se tačno i precizno prikazivanje historije - Wie es eigentlich gewesen ist - ne može postići. Prosvjetitelji nisu ni naivni historicisti niti pozitivisti, i oni su spremni prihvatiti tezu da je sva historija podložna selekciji i interpretaciji. Subjektivni elementi uvijek nađu način da se nekako uvuku, ali to ne znači da treba otvoriti širom vrata da nas preplavi nekontrolirani subjektivizam, tvrde oni. Čak i ako se, u krajnoj instanci, historijska objektivnost ne može doseći, treba je zadržati kao ideal kojem se historičari trebaju nastojati približiti koliko god je moguće. Funkcionalisti imaju nešto drugačije gledište. Oni stvaranje mitova vide kao neizbježan element ljudske egzistencije i ljudskih društava. Neki idu još dalje i insistiraju na tome da mitologije ne treba prihvatati uz gunđanje kao neizbježno zlo, već ih valja pozitivno pozdravljati kao jedan obogaćujući aspekt života; mitovi su dio građe od koje su sačinjena društva što dobro funkcioniraju. 2 Vidjeti, npr. analizu Godišnjice Pearl Harbora g., autora Geoffrey M. Whitea, kao mitske historije. Geoffrey M. White, Mythic History and National Memory: the Pearl Harbor Anniversary, Culture and Psychology,, 1997, vol 3(1), str Historijski mitovi na Balkanu

13 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima Ova dva stava prema mitu, pokazaću kasnije, mogu se naći ne samo u proučavanju historijskih mitova, već oni prožimaju sve naučne discipline. U našem smo projektu izdvojili - sa ciljem posebnog razmatranja - jednu podgrupu historijskih mitova koji imaju sasvim naročite društvene posljedice. To su mitovi koji funkcioniraju kao mehanizmi što različite zajednice razgraničavaju i obilježavaju jedne od drugih. Faktori koji navode članove dvije grupe da jedni druge vide kao različite, a ne kao članove jednog te istog kolektiva, često su mitski a ne činjenički. Razlike se nalaze u glavi, u percepciji, a ne u vidljivim društvenim ili kulturnim osobinama. Time ne želim kazati da nema objektivnih razlika između kultura i društava. Svakako ih ima, ali takve razlike se rijetko povlače prema jasnim, uredno iscrtanim šemama po kojima granice raznih kultura koincidiraju i jedna drugu učvršćuju. Umjesto toga ćemo često ustanoviti da se mapa tradicija u pogledu načina ishrane i načina odijevanja u nekom konkretnom regionu sasvim razlikuje od mape arhitektonskih stilova, a da ne spominjemo lingvističke ili religijske mape. Susjedne zajednice koje su vezane za istu religiju i koje jedu istu hranu, ipak često jedna drugu vide kao zasebne, recimo zbog jezičkih razlika. Takvi slučajevi su sasvim uobičajeni, ali ne dokazuju da je jezik krajnji pokazatelj identiteta. U drugim slučajevima - bivša Jugoslavija je tu primjer - ljudi govore vrlo blisko vezane jezike, a ipak sebe vide kao članove zasebnih zajednica, pozivajući se pritom na neke druge faktore razlikovanja. Koje od dijakritika, koje su izdvojene kao odlučujuće i najbitnije, jesu historijski uslovljene? Tvrdnje o zasebnosti koja se temelji na objektivnim osnovama održavaju se, međutim, njegovanjem historijskih mitova. Takvi mitovi - o vlastitom društvu i o društvu susjeda - pomažu uvođenju reda u jednom neurednom kulturnom krajoliku. Mitske priče o različitom porijeklu, o tome kako su grupe u prošlosti međusobno djelovale i borile se kako bi jedna drugoj pomogle, i slično, mogu funkcionirati kao zamjena, ili ono što povećava stvarne razlike. One omogućavaju članovima grupa da potisnu i zanemare očite sličnosti, a pojačaju mimo svake mjere stanovite razlike između sebe i drugog. U nastavku rada izložiću tri različita tipa historijskih mitova, što se koriste kao razgraničavajući mehanizmi u balkanskim društvima, i drugdje - koje sam odlučio nazvati mitovima o samosvojnosti (sui generis) ),, o predziđu (ante murale) ),, i starini (antiquitas). Historijski mitovi na Balkanu 13

14 Pål Kolstø Već 40 godina proučavanje mehanizama razgraničavanja etabliralo se kao važna škola u okviru društvenih nauka. Proučavanje mitova ima čak dužu i slavniju povijest. Najvećim dijelom, međutim, te dvije istraživačke tradicije razvijale su se zasebno. Samo katkad, ili tek tangencijalno, proučavanje historijskih mitova uzimalo je u obzir razgraničavajuće efekte tih mitova. I obratno, proučavanje granica identiteta u najvećoj je mjeri bilo usredsređeno na druge mehanizme stvaranja mitova. U ovom članku te dvije tradicije nastojimo dovesti u jedan plodonosan odnos. Prosvijećenost vs. funkcionalizam Proučavanje mitova u ljudskim društvima podijelilo je mnoge discipline na dva zasebna tabora - na prosvjetitelje nasuprot funkcionalista. U daljnjem tekstu dajem kratak prikaz pristupa mitovima u tri grane nauke - religijskim studijama, psihoanalizi i društvenim naukama. U svim tim naukama nalazimo - u raznim kombinacijama - zastupljene i prosvjetiteljske i funkcionalističke tendencije. Religijske studije. Njemački teolog David Friedrich Strauss je godine izazvao skandal objavljivanjem Das Leben Jesu, prve u seriji monografija o životu Kristovom u liberalnoj historicističoj tradiciji. Strauss je odbacio obje dominantne škole biblijskih studija svog vremena: supernaturalizam, koji prihvata novozavjetna čuda kao historijski tačna, unatoč činjenici da su u suprotnosti sa naučnim zakonitostima; i racionalizam, koji nastoji spasiti priče o čudima tako što im daje uvjerljivo objašnjenje prihvatljivo modernom, racionalnom čovjeku. Nasuprot oba ta tumačenja, Strauss je objavio da novozavjetne priče uglavnom čine historijski mitovi. Sve sadržano u Bibliji što se ne slaže sa naučnim zakonitostima ili sa zakonima logike, mora se odbaciti kao nehistorijsko, i sasvim eliminirati, insistirao je on. 3 Sve što se u Novom zavjetu može naći a da ima trajnu vrijednost i spada u vječite istine mora se tražiti na onom otpadu što ostaje kad historijska nauka dovrši svoj kritički posao. 3 David Friedrich Strauss, e Life of Jesus, translated by Marian Evans. New York: Calvin Blanchard 1860 (republished 1970), vol. 1, pp Historijski mitovi na Balkanu

15 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima Oko stotinu godina kasnije, njemačka teologija je proizvela još jedan, prilično različit program demitologizacije biblijskih tekstova. U djelu Neues Testament und Mythologie (1942), Rudolf Bultmann prihvata Straussovo stanovište da je Novi zavjet zasnovan na potpuno mitskom weltanschauungu, te iz toga izvlači mnogo drastičnije konsekvence nego Strauss. Ne samo da se dijelovi Novog zavjeta, koji su u suprotnosti sa naukom, imaju smatrati mitološkim, već je njihova cijela poruka prožeta zastarjelim mitološkim mišljenjem, tvrdi Bultmann. Novi zavjet, dakle, ne može se spasiti procesom eliminacije i brisanja. Mitski pogled na svijet mora se prihvatiti ili odbaciti in toto, a za modernog, racionalnog čovjeka prva od ovih alternativa naprosto je nemoguća. Ovaj program je naizgled završio u totalnom agnosticizmu, ali sam Bultmann je izvukao sasvim drugi zaključak: poruka Novog zavjeta ne smije se tražiti putem kritičke eliminacije, već egzistencijalne interpretacije mita. Stvarno značenje mitova nije da daju objektivan prikaz svijeta. Prije bi se reklo da mit izražava to kako čovjek razumijeva sebe u svijetu. Mit ne treba tumačiti kozmološki, već antropološki, ili još bolje, egzistencijalno. 4 Biblija u celestijalnim kategorijama iskazuje ono što želi reći o čovjeku i ljudskoj sudbini, tumači Bultmann. Na jedan neobičan način, on zapravo kombinira kritički, prosvjetiteljski pristup mitovima sa strogim poštovanjem vrijednosti koje takvi mitovi imaju za modernoga čovjeka. Za njega, prosvjetiteljski i funkcionalistički pristup mitu se ne isključuju, već su komplementarni. Proučavanje religije, međutim, nudi i jedan primjer funkcionalističkog pristupa kome nije dodat historijsko-kritički stav. U Slikama i simbolima, ugledni rumunski naučnik Mircea Eliade tvrdi da su simbol, mit i slika sama bit duhovnog života. U težnji za demitologizacijom, teolozi i drugi prosvjetitelji, razmišlja on, trebali bi proučiti opstanak velikih mitova tokom cijelog devetnaestog stoljeća: tek tada bismo shvatili koliko su mitovi bili ponižavani, minimizirani, osuđivani na neprestanu promjenu oblika, a opet su izdržali svu tu hibernaciju. 5 4 Rudolf Bultmann, New Testament and Mythology, in Robert A. Segal, eories of Myths. New York: Garland, 1996, vol. 3, p Mircea Eliade, Images and Symbols: Studies in Religious Symbolism, Princeton: Princeton University Press 1991, str. 11. Originalno objavljena Historijski mitovi na Balkanu 15

16 Pål Kolstø Kad god se pokušaju ignorirati, mitovi ne nestaju, već osvetnički uzvraćaju udarac: Moderni čovjek može slobodno prezirati mitologije i teologije, ali to ga neće spriječiti da i dalje crpi iz tih istruhlih mitova i uništenih slika. Najgora povijesna kriza modernog svijeta - Drugi svjetski rat i sve što je iz njega proisteklo - učinkovito je pokazala da je iluzorno težiti iskorjenjivanju mitova i simbola. 6 Posljednja rečenica ovoga citata je dosta čudna. Kako je već naglašeno, tokom Drugog svjetskog rata fašistički režimi doista su cvjetali na sumanutoj mitomaniji. Za prosvjetitelje, širenje mitova koje eksploatiraju antidemokratski režimi predstavlja krajnji dokaz da se protiv historijskih - ili bolje ne-historijskih - mitova treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Za Eliadea, s druge strane, to dokazuje potpunu zaludnost projekta prosvijećenosti. 7 Psihoanaliza. Poznato je da su mitovi igrali važnu ulogu u psihijatrijskoj metodi koju je razvio Sigmund Freud. Grčki mit o Edipovom nesvjesnom oceubistvu najslavniji je, ali zacijelo ne i jedini mit kojeg je koristio otac psihoanalize. Švedski istraživač Lars Sjögren ponudio je vrlo inteligentnu analizu Freudove upotrebe mitova i mitskog jezika: Kad Freud opisuje očeubistvo, on to čini u sažetom obliku mita. Kritika koju su mu upućivali antropolozi, analitičari i drugi, zasnovana je na pogrešnom razumijevanju funkcije mitske forme. Je li se to ovako nekad desilo? Ne, svakako nije. A, ako nije, mi ništa tu ne možemo. Bajke i mitovi, međutim, nisu naivni, već u sebi kriju razne vidove mudrosti. Tokom stoljeća, mitovi su omogućili čovječanstvu da razvije i sačuva najraznovrsnija iskustva, i to koristeći metodu intenzivne koncentracije. To je mitu dalo stanovite funkcije slične naučnim konceptima. 8 6 Ibid, str Ovo je dio priče o tome da je u međuratnom periodu Eliade bio povezan sa Gvozdenom gardom u Rumuniji, fašističkim pokretom sa plodnom produkcijom historijskih mitova. Vidjeti: Robert Ellwood, e Politics of Myth: A study of C.G. Jung, Mircea Eliade, and Joseph Campbell, New York: SUNY press, 1999, str Lars Sjögren, Sigmund Freud, mannen og verket,, Oslo: Aschehoug, 1990, str Historijski mitovi na Balkanu

17 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima Ovaj fokus na funkciji mita smješta Freuda donekle u funkcionalističku tradiciju, mada je on istovremeno i nesumnjivi prosvjetitelj. Prema Freudu, mitovi iskazuju potiskivana osjećanja i želje našeg nesvjesnog (id). Njegova velika vizija bila je da svoje pacijente oslobodi, zapravo, da oslobodi cijelo čovječanstvo okova ida i da ga uvede u Doba razuma. Mitovi se moraju tumačiti, njihovo pravo značenje valja dešifrirati, a mitološke slike se moraju zamijeniti racionalnim jezikom. Ovaj pragmatični i instrumentalistički stav prema mitovima Freudov učenik Carl Gustav Jung naglavačke je okrenuo. U razumijevanju mitova, Jung je zadržao Freudov funkcionalizam, ali je odbacio njegov prosvjetiteljski projekat. Za Junga, mitovi su bili stvarni u smislu da utjelovljuju istinsko kolektivno iskustvo čovječanstva. Oni su arhetipski izraz kolektivnog nesvjesnog. 9 Oni su na neki način stvarniji od same historijske stvarnosti. Kad osmotrimo ljudsku povijest, mi vidimo samo ono što se zbiva na površini... Ratovi, dinastije, društveni nemiri, osvajanja i religije samo su površni simptomi jednog tajnog onostranog stava nepoznatog čak i pojedincu samom, kojeg nije uspio prenijeti nijedan historičar; možda nam utemeljitelji religija u tom pogledu nude najviše informacija. Veliki događaji svjetske povijesti su u suštini duboko nevažni. 10 Ovaj anti-historijski stav ne sadrži i kritički korektiv protiv zloupotrebe mitova u političke svrhe, a u svom slavljenju mitova Jung, zapravo, u jednom trenutku ide tako daleko da iskazuje stanovitu simpatiju prema obnovi mita o Wotanu koju je pokrenuo pronacistički njemački Pokret vjere. 11 Društvene nauke Velika većina profesionalnih historičara spada u prosvjetitelje koji stvaranje historijskih mitova vođeno ideologijom smatraju važnom preprekom ra- 9 J. A. C. Brown. Freud and the Post-Freudians, Harmondsworth: Penguin, 1972, str C. G. Jung, e meaning of psychology for modern man, in Civilization in Transition, London: Routledge and Kegan Paul, 1964, str Naglasak dodan. 11 C. G. Jung, Wotan, in Civilization in Transition, op. cit,, str Vidjeti i Ellwood, op. cit., str Historijski mitovi na Balkanu 17

18 Pål Kolstø zumijevanju historije. Norveški historičar Ottar Dahl, naprimjer, prepoznaje potrebu za stvaranjem kolektivnog identiteta i ideologije socijalnih i nacionalnih grupa kao važnu pokretačku snagu koja stoji iza proučavanja historije. Često, ideologije su navele historičare da pođu od zaključka pa onda se vraćaju - u potrazi za dokazima kojima mogu najbolje podržati svoje unaprijed zacrtane ideje. Dužnost je profesionalnog historičara, međutim, da se odupre takvim iskušenjima; tendencijama ka stvaranju mitova moramo se suprotstaviti kritičkom de-mitologizacijom, kaže on. Zahtjevi za istinitošću i ispravnom argumentacijom u profesionalnoj historijskoj nauci znače da stvaranje kolektivnih identiteta ne treba vezati za mitove, već za samospoznaju. To podrazumijeva da ćemo morati napustiti ili revidirati prevlađujuće percepcije. [Članovi grupe] možda će morati shvatiti da prošlost uopće nije bila tako sjajna te da sadašnjost ne mora biti nimalo bolja. Gledano normativno, i na temelju razumijevanja historije kao naučne discipline utemeljene u istraživanju, mora biti jasno da je ideološka funkcija historije - koja nema nikakve veze sa zahtjevima istinitosti i ispravne argumentacije - nelegitimna. 12 Malo je profesionalnih historičara, bez obzira na specijalnost, koji se neće složiti oko suštine Dahlovog stava. Eric Hobsbawm, naprimjer, insistira da se historičari moraju oduprijeti stvaranju nacionalnih, etničkih i drugih mitova, na način na koji se oni formiraju... Mi smo odgovorni za historijske činjenice općenito te za kritiku historijsko-ideološke zloupotrebe, pogotovo kad je u pitanju historija. 13 U istom duhu, Noel Malcolm mit suprotstavlja ispravnoj historiji. U predgovoru svoje slavne knjige Kosovo-A Short History, Malcolm poriče da mu je cilj bio antisrpski, već, zapravo, anti-mitski. Sve grupe, uključujući Srbe, jednog će se dana morati na valjan način pomiriti sa svojom poviješću. 14 Politolozi, međutim, često imaju drugačiji pristup. Dok je pozicija prosvjetiljeta izvjesno kadra naći pristalice također i u ovoj disciplini, funkciona- 12 Ottar Dahl, Problemer i historiens teori, (Oslo: Universitetsforlaget, 1986), str Eric Hobsbawm, Debunking ethnic myths: History is a weapon against an invented pastif we are brave enough to use it, Open Society News, Winter 1994, str i Noel Malcolm, Kosovo-A Short History, London, Macmillan 1998, xxvii. 18 Historijski mitovi na Balkanu

19 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima listička orijentacija se ipak čini raširenijom, barem među onim politolozima koji se bave u svom radu temom historijskih mitova. Tako, recimo, Sonja Puntscher Riekmann, definirajući mit, izdvaja pitanje historijske istine, koje je ključno u Dahlovom razmatranju. Mit je, tvrdi ona, priča koju pričaju, i stalno ponavljaju, članovi jedne zajednice o svojim unutarnjim i vanjskim sukobima i o rješavanju tih sukoba. To je istinita priča po tome što se prisjeća događaja koji su na neki način, pojavom i ućvršćivanjem ubjeđenja i normi, oblikovali zajednicu. Istovremeno, mit transcendira istinu o događajima: mit nije historiografija. 15 Pogrešno bi bilo nastojati tragati za historijskom istinitošću mitova. Puntscher Riekmann ne razmatra, međutim, kako istraživač treba da reagira kad se suoči sa mitovima koji su predstavljeni kao istinit prikaz prošlosti. Ona nam ne govori ni to kako razabrati između mitskog iskaza i drugih historijskih naracija. Dvojica britanskih naučnika kritički se bave Noelom Malcolmom, tj. njegovim tretmanom koncepta mita. Malcolmova tendencija da mit definira prosto kao historijsku neistinu, uvjereni su njegovi kritičari, ne pomaže nam da razumijemo šta je bilo pokretačka snaga krvoprolića što su se desili u zemljama koje on proučava. Mada je njegov rad donio neka korisna razjašnjenja, Malcolmova simplificirana definicija mita iskazana kategorijama historijske neistine nije dovoljna da se shvati, a kamoli spriječi, ovaj sukob. Ona čak može ostaviti vrata otvorena za nove mitove. Pitanja Bosne i Kosova nisu (ili nisu samo) pitanja o tome šta se stvarno desilo, već i zašto različite verzije prošlosti neprestano u sebi nose značenja kakva nose, te zašto se tim značenjima pridaje takav značaj. 16 Ova dva naučnika kao da prihvataju poziciju prosvjetiteljstva da mitske povijesti u najvećem svom dijelu ipak imaju opasan utjecaj na društvene odnose. Drugi funkcionalisti, međutim, imaju drugačije gledište. Oni historijske mitove vide kao nešto što je, nažalost, gotovo nemoguće iskorijeniti, već, upravo suprotno, kao jedan aspekt života koji obavlja pozitivne i zdrave 15 Sonja Puntscher Riekmann, e Myth of European Unity, in Hosking and Schöpflin, Myths and Nationhood, New York, Routledge, 1997, str Wendy Bracewell and Alex Drace-Francis, South-Eastern Europe: History, Concepts, Boundaries, Balkanologie, vol. 3, no. 2 (December 1999), str. 54. Historijski mitovi na Balkanu 19

20 Pål Kolstø funkcije. Anthony Smith, naprimjer, govori o regenerativnom potencijalu etničkih mitova. Mitovi jedne zajednice, tvrdi Smith, odnose se na samu tu zajednicu i njenu povijest, [a] različiti dijelovi te zajednice obuhvaćeni su jednim nacionalnim krugom, jednom orbitom zajedničke sigurnosti i sudbine te predstavljaju jasno izdvojen društveni i teritorijalni identitet. 17 Najjaču odbranu funkcionalsitičke pozicije u proučavanju historijskih mitova ponudio je priznati stručnjak za Srednju Evropu, George Schöpflin. Schöpflin polazi sa jedne eksplicitno anti-racionalističke premise: Stanoviti aspekti našeg svijeta ( ) ne mogu se obuhvatiti konvencionalnom racionalnošću. 18 To ga dovodi do toga da mitove smatra jednim od načina na koje ljudski kolektivi - u ovom kontekstu, pogotovo nacije - uspostavljaju i utvrđuju temelje svog postojanja, svoj vlastiti sistem morala i vrijednosti. Pripadnici jedne zajednice mogu biti svjesni da mit koji prihvataju nije striktno tačan, ali, pošto mit nije historija, to nije ni važno. Važan je sadržaj mita, a ne tačnost historijskog iskaza. 19 Zajednice se mogu razlikovati po različitim stepenima gustine i intenziteta svojih mitova, kaže Schöpflin. Neke zajednice razvile su mnogo bogatiji set mitova nego druge. Tako gusta i intenzivna mreža mitova igra konstruktivnu ulogu u životu zajednice. Ona pojačava koherentnost zajednice i pomaže joj da prevlada nepredvidive promjene i nevolje. Ona omogućava toj zajednici da izdrži mnogo veći stres i previranja (politička, ekonomska, socijalna, itd.), nego što su to kadre zajednice sa relativno siromašnom mrežom mitova. 20 Članovi zajednica siromašnih mitovima pokazivaće tendenciju da bivaju uvučene u orbitu superiornih zajednica što u mnogo većoj mjeri proizvode mitove. Putem mita, ubrzava se asimilacija etnički različitih grupa, jer zajednica siromašna mitovima prihvata to da vertikalna društvena mobilnost zahtijeva 17 Anthony D. Smith: Myths and Memories of the Nation, Oxford: Oxford University Press, 1999, str George Schöpflin, e functions of myths and a taxonomy of myths, in Hosking and Schöpflin, Myths and Nationhood, str Ibid, str. 19 i Ibid, str Historijski mitovi na Balkanu

21 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima odricanje od vlastite kulture, jezika i mitskoga svijeta u zamjenu za nešto superiorno, za jedan bolji svijet. 21 Čak i da zaboravimo na trenutak zahtjeve prosvjetiteljske pozicije i zadržimo se pri logici samo funcionalističke pozicije, Schöpflinova teorija je problematična barem u dva aspekta. Prvo, njegova tvrdnja da gusta mitologija otklanja kolektivni stres nije potkrijepljena nijednim argumentom niti dokazom, a zapravo iz striktno logičnog ugla gledanja izgleda da nema ni nekog posebnog razloga da to ne dovede do suprotnog rezultata. Nekritička vjera u iracionalne historijske mitove može gurnuti članove jedne zajednice u nepromišljene akcije protiv drugih grupa u odbranu nečeg što oni smatraju historijskim pravima. To može dovesti do dugih i bolnih sukoba koji kod svih tih grupa povećavaju nivoe stresa. 22 Drugo, centrifugalna sila zajednica koje posjeduju guste mreže mitova, kako ih Schöpflin vidi, također je upitna. Glavni razlog je to što kolektivni mitovi imaju tendenciju da postavljaju striktne granice između onih što pripadaju toj zajednici i onih koji joj ne pripadaju. Tu funkciju razgraničavanja, koju imaju mitovi, Schöpflin spremno prihvata. Pomoću mita, kako je rečeno, intenzivira se komunikacija između zajednica [ ] Posljedica toga je otežana komunikacija koja prelazi preko te granice, obzirom da je oblikovan jedan mitologizirani jezik radi komunikacije unutar te zajednice, ali ne i preko njenih granica. U toj prekograničnoj komunikaciji, mitovi pomute perspektive i zbunjuju učesnike, jer im je uloga jačanje kolektivne solidarnosti a ne razjašnjavanje i razmjena sa drugom zajednicom. 23 Tako se, u jednom širem svijetu, u kojem zajednice bazirane na mitovima ulaze u interakcije sa grupama izvan svoga atara, može ispostaviti da su njihovi mitovi sasvim disfunkcionalni, ako ne i destruktivni. U jednom globaliziranom svijetu, u kojem nijedna etnička ili kulturna grupa nije zasebno ostrvo, to svakako predstavlja krupan problem. Izgleda da Schöpflin smatra da su problemi koji nastaju interakcijom između intra-etničkih mitologija i drugih grupa nesretna, mada ne i bitna 21 Ibid, str Mada je Schöpflin stručnjak za Istočnu Evropu, iznenađuje donekle to što ne raspravlja o tome kako se njegove teorije odnose na nedavne ratove u bivšoj Jugoslaviji. 23 Ibid, str Historijski mitovi na Balkanu 21

22 Pål Kolstø popratna pojava. Mitovi jedne zajednice nisu stvoreni radi komunikacije unutar jedne grupe te stoga tu loše funkcioniraju. Ja opet smatram da tendencija razgraničavanja grupa, kojom se neki pojedinci i pojave smještaju unutar a drugi van te granice, nije ni nebitan ni usputan aspekt stvaranja mitova već je to zapravo glavna pokretačka snaga koja stoji iza stvaranja historijskih mitova jedne grupe. Iznenađuje donekle da Schöpflin to priznaje kad zapaža da su oni koji ne učestvuju u mitu po definiciji isključeni. Sve zajednice priznaju ovu vrstu granice. Mit je, dakle, ključni element stvaranja jednog zatvorenog prostora i nastanka kolektiva. 24 Upravo ta razgraničavajuća funkcija historijskih mitova je ono što je u samom središtu pažnje ove konferencije i ja ću se sada time pozabaviti. Proizvođenje identiteta na društvenim granicama Norveški socijalni antropolog Fredrik Barth općenito se smatra autorom koncepta granica središnje pozornice antropološkog istraživanja. Mada možda nije bio prvi koji je prepoznao značaj granice u nastanku ljudskih društava, 25 on se usredsredio na ovaj fenomen mnogo neposrednije i eksplicitnije od svih drugih prije njega i pokazao da to otvara mogućnosti kvalitativno novih metodoloških pristupa. Knjiga Ethnic Groups and Boundaries (Etničke grupe i granice) koju je on uredio godine dovela je do pomaka paradigme, prvo u socijalnoj antropologiji a potom u društvenim naukama općenito Ibid, str omas Hylland Eriksen ukazuje na to da su Čikaška škola, proučavanje Bakarnog pojasa, te Edmund Leach pripremili najveći dio temelja za ovaj novi odmak. Vidjeti omas Hylland Eriksen, Ethnicity and Nationalism, London: Pluto press, 1993 str Anthony P. Cohen, Boundaries of consciousness, consciousness of Boundaries, in Hans Vermeulen and Cora Govers, eds., e Anthropology of Ethnicity: Beyond Ethnic groups and boundaries str. 59. Vidjeti i rad Katherine Verdery u istom tomu. Politolog Iver B. Neumann ukazuje na to da je ova promjena paradigme najjača u političkim naukama, ali njegovi radovi pokazuju da je naposlijetku imala efekta i na tu disciplinu. Vidjeti Iver B. Neumann, e Uses of the Other: e East in European Identity Formation, Minneapolis: University of Minnesota Press, str Druga plodonosna promjena Barthovih uvida u političkim naukama je djelo Daniele Conversi, Nationalisml, Boundaries, and violence, Millennium 28, no, 3, 1999, str Historijski mitovi na Balkanu

23 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima Prije objavljivanja Barthove knjige većina socijalnih antropologa proučavala je etničke grupe kao kulturne sisteme. Doista, termini etnicitet i kultura često su se koristili u istom značenju. To je bilo problematično u nekoliko aspekata. Prvo, ovaj pristup implicitno je zanemarivao da kulturne razlike ne slijede obavezno etničke granice. Fokusom na ono što spada u kulturu jednoga društva također su se prikrivale znatne razlika unutar samih grupa i, najzad, otežavalo je objašnjavanje kulturne promjene. Primjer iz Skandinavije (nije ga koristio sam Barth) može ovo objasniti: većina ljudi u Norveškoj, i danas i u 19. stoljeću, smatraju sebe etničkim Norvežanima (iako, naravno, taj termin nije korišten prije 200 godina). Norvežani su sasvim svjesni da, naprimjer, nisu Šveđani. Imaju vrlo jasne ideje šta je Šveđanin i znaju da se Šveđani i Norvežani razlikuju. Ta percepcija razlike recipročna je kod Šveđana. Ovo možda izgleda tako očito da nije ni vrijedno spomena. Međutim, radi se o tome da su prije 200 godina norveška i švedska kultura bile u osnovi slične. U obje zemlje naći ćete tradicionalno seosko društvo i istu, luteransku religiju. Bilo je razlika, nema sumnje, ali ni izblizu nije bilo jaza kakav se nalazi između norveške kulture oko godine i norveške kulture danas. Doista, tokom ovih 200 godina gotovo sav sadržaj norveških kulturnih praksi ispražnjen je pa onda napunjen praksama i vrijednostima povezanim sa pluralističkim, permisivnim društvom, masovnom potrošnjom, mladom kulturom, novim informacijskim tehnologijama, globalizacijom, itd. Vrlo slični procesi dešavaju se i u Švedskoj, na takav način da Norveška i Švedska i dalje nisu manje slične no što su bile. A ipak, u percepciji članova ove dvije grupe, granica između njih jednako je čvrsta kao prije. Grupni identitet se, prema tome, stvara i održava u suprotnosti i u interakciji sa onim izvan, onim drugim. Doista, bez takve interakcije teško da bi se uopće desio nastanak identiteta. Kako je to iskazao Barthov norveški kolega omas Hylland Eriksen, etnicitet je jedan aspekt odnosa a ne kulturna osobina grupe. Ako je sredina sasvim monoetnička, onda zapravo nema etniciteta, pošto nema nikoga kome bi se prenijela ta kulturna razlika. 27 Etničku granicu treba smatrati samodjelujućim mehanizmom, koji bez čovjekovog upliva sam sebe pokreće. Granice su socijalne tvorevine koje nalažu aktivno održavanje. Označivače granice Barth zove dijakritikama. 27 Hylland Eriksen, Ethnicity and Nationalism, op. cit, str. 34. Historijski mitovi na Balkanu 23

24 Pål Kolstø Dijakritike se biraju iz raspoloživog fluktuirajućeg i raznovrsnog kulturnog repertoara. Jedna zamišljena zajednica promovira se stvaranjem nekoliko dijakritika, koje su veoma znakovite i simbolične, odnosno, aktivnim stvaranjem granice. To će uvijek biti zajedničko djelo suprotstavljenih grupa, naglašava Barth, ali će jače grupe normalno biti sposobnije nametnuti i transformirati relevantne idiome. 28 Održavanje granica je, dakle, pitanje odnosa moći i, prema tome, politike. U modernom svijetu, vođe političkih grupa uvijek svoje zahtjeve i tvrdnje pravdaju kulturnim i nacionalnim razlikama. Stoga se velik dio aktivnosti političkih inovatora odnosi na kodifikaciju idioma: selekciju znakova identiteta i davanje vrijednosti tim kulturnim dijakritikama, te potiskivanje ili poricanje značaja drugih razlika. 29 Barth nije ovo previše elaborirao, ali od tih označivača granica on spominje uspostavu historijskih tradicija radi opravdavanja i glorifikacije idioma i identiteta. 30 To nas vraća na glavnu temu ove konferencije: upotrebu historijskih mitova kao mehanizma razgraničavanja. Historijski mitovi kao mehanizmi razgraničavanja: jedna tipologija Među mnogim sociolozima koje su inspirirale ideje Fredrika Bartha, John A. Armstrong izgleda najdirektnije povezuje održavanje granica grupe sa stvaranjem i pripovijedanjem historijskih mitova. Njegova knjiga Nations before Nationalism (Nacije prije nacionalizma,1982) mogla bi se stoga smatrati najdirektinijim uzorkom metodologije koja se ovdje primjenjuje. Etničke granice, tvrdi Armstrong, fundamentalno odražavaju stavove grupa a ne geografske podjele. Mit, simbol, komuniciranja te skup faktora vezanih za stanovište, obično su opstojniji od čisto materijalnih faktora Anthropology of ethnicity,, Fredrik Barth, Introduction, 35, 30 Ibid. 31 John A. Armstrong, Nations before Nationalism, Chapel Hill, the University of North Carolina Press, 1982, str Historijski mitovi na Balkanu

25 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima Istodobno, po Armstrongu, jedna nacionalna grupa može razviti više od jednog održivog mita. Razni nacionalni mitovi često su, direktno i indirektno, u međusobnoj kontradikciji, poput mita i njegovog kontra-mita. To ne slabi, vjeruje Armstrong, neizbježno nacionalni identitet, zapravo, time što poziva na različite segmente i izaziva različita osjećanja kod te nacije, on je čak može i osnažiti. Kao primjer Armstrong navodi Mađarsku. U mitu o Atili, mađarski nacionalisti svoju naciju predstavljaju kao nasljednike ponosnih, surovih i zastrašujućih Huna, dok u mitu o Svetom Stefanu oni ovog blagog i pobožnog sveca prikazuju kao samo utjelovljenje svoje nacije. Ovi mitovi su zacijelo suprotstavljeni, ali su se ipak mogli zajedno upregnuti u nacionalne ciljeve: mit o Atili daje Mađarima pravo na potčinjavanje drugih naroda, dok im mit o Svetom Stefanu daje mandat da ih civiliziraju. To što su im ta dva savim različita mita bila na raspolaganju, možda je uistinu bilo ključno za očuvanje neobičnog mađarskog etničkog identiteta, koji bi inače bio ugrožen stalnim asimilacijskim pritiscima. 32 Mi smo u svom projektu identificirali druge skupove mitova koji bi također mogli biti kombinirani kao mitovi i kontra-mitovi koji se uzajamno učvršćuju. Za razliku od dva mađarska mita koje je analizirao Armstrong, ti skupovi su općijeg karaktera. Mogu se naći u društvima diljem svijeta, uključujući, vjerujem, i sve ili većinu balkanskih zemalja, mada sa različitim naglascima i različitom upotrebom. Nekad imaju tendenciju da se međusobno infiltriraju i zasjenjuju. U heurističke i analitičke svrhe, distinkcije među njima ipak su korisne, pošto nam dopuštaju da otkrijemo unutarnje tenzije i kontradikcije u mitogenetskim procesima. Mit o samosvojnosti (sui generis) Skandinavski primjer kontrasta između Norvežana i Šveđana nipošto nije jedinstven. Slični parovi identiteta mogu se naći diljem svijeta, dakako i na Balkanu. Dovoljno je spomenuti odnose između Bugara i Makedonaca, i Srba prema Hrvatima i Bošnjacima. Kao i najveći dio svijeta, i Balkansko poluostrvo predstavlja kulturni kontinuum koji presijeca ne samo političke, 32 Ibid 51. Historijski mitovi na Balkanu 25

26 Pål Kolstø već i etničke granice. Tradicionalni način života, običaji, etički kodeksi, i folklor koji jedna grupa smatra suštinskim dijelom svog kulturnog naslijeđa može se često, uz manje razlike, naći i kod susjednih grupa. Takve zajedničke crte predstavljaju problem za graditelje nacije i etničke poduzetnike, pošto zamagljuju granice između grupa i kompliciraju uspostavljanje fiksnih grupnih identiteta. Često, stoga, vidimo kako se čine golemi napori da se umanji naglasak ili pak direktno poreknu sličnosti u kulturi koja je zajednička sa drugim grupama. Jedan uobičajen način je putem etnogeneze: naša grupa, tako se tvrdi, potiče iz drugačijih etničkih korijena od susjedne. 33 Naprimjer, takozvana norveška škola norveških historičara - P. A. Muncha, Rudolfa Keysera i drugih - insistira na tome da su se Norvežani doselili na Skandinavsko poluostrvo sa sjevera, dok su Šveđani stigli sa juga. Svrha te spekulativne i danas sasvim napuštene teorije bila je da se dokaže da Norvežani nemaju etničke veze sa Šveđanima, jer mi smo samosvojan narod, mi smo sui generis. 34 Takva dinamika poricanja može biti simetrična ili asimetrična: bilo da se obje strane slažu da imaju malo ili ništa zajedničko, bilo da jedna strana ignorira sličnosti dok ih druga nastoji naglasiti Stanovite pravilnosti, rekao bih, mogu se naći u pogledu te dinamike: Tako, što je manja kulturna razdaljina između dvije samo-diferencirajuće grupe, to oni svjesniji i eksplicitno mitomanski graditelji nacije nastoje podvući te potencijalne razlike. Primjeri za to su mitologizirane priče koje su izmislili bjeloruski i ukrajinski nacionalisti. Obje te nacije su historijski bile pod jakim utjecajem ruske kulture, a da bi dokazali postojanje zasebne bjeloruske i zasebne ukrajinske nacije, graditelji nacije u obje države žestoko su insistirali na tome da je njihova nacionalna kultura oduvijek različita od ruske. Kako je pokazao Andrew Wilson, to je dovelo do stvaranja jednog broja mitova o sui generis - mitovi o domovini, o temeljima, porijeklu te mitova o nacionalnom karakteru. Za Ukrajinofile i Bjelorusofile njihove nacije posjeduju naročito i sjajno naslijeđe. Mitovi o nacionalnom karakteru i mitovi o drugome su, dakle, vitalno 33 Victor Shnirelman, e Value of the Past: Myth, Identity and Politics in Transcaucasia, Osaka: National Museum of Ethnology,, Vidjeti, npr. Ottar Dahl, Norsk Historieforskning i 19. og 20. århundre. Oslo: Universitetsforlaget, 1970, str Historijski mitovi na Balkanu

27 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima sredstvo razgraničavanja zasebne prošlosti i osiguravanja označivača granice, kako bi se jedna nacija razlikovala od njenih susjeda. 35 Obratna strana stvaranja mita o sui generis je imputacija specifičnih mitova o nastanku drugoga - u ovom slučaju Rusa - poput mitova o agresiji i eksploataciji, te mitova o carstvu. 36 U nejednakom odnosu snaga u kojem se politički i/ili brojčano jača grupa konfrontira sa slabijom, slabija će grupa nastojati naglašavati razlike među njima, dok će jača grupa težiti naglasiti sličnosti, i to do tačke svođenja slabije u svoju podgrupu. Kako je naglasio Adrian Hastings, suprotno mitu o sui generis stoji mit o zajedničkom porijeklu, koji često koriste dominantne grupe kako bi ublažile i prikrile amalgamaciju drugih nacija te legitimizirale njihovu asimilaciju. Rituali i mitovi, religija i političke uloge isprepleteni su na takav način da uvezuju ono što su nekad bili različiti etniciteti i ublažava očigledne implikacije osvajanja. 37 Upravo je tu dinamiku Ivan Čolović pronašao u srpskom političkom folkloru. U Srbiji, tvrdi on, postoji tendencija da se etničke grupe, kao što su Hrvati, Makedonci, Bošnjaci, Bugari i Rumuni posmatraju kao Ersatz identiteti. Oni koji se kao takvi identificiraju prvobitno su bili Srbi i navodno su bili prisiljeni odustati od svog autentičnog srpskog identiteta. Jedan poznati srpski historičar je godine objasnio kako je do toga došlo: Strana imena albanska, bugarska i druga - bila su česta i raširena diljem srpskih zemalja, čak su uključivala i ljude koji su odvajkada bili Srbi. 35 (Andrew Wilson), National history and national identity in Ukraine and Belarus, in Graham Smith, Vivien Law, Andrew Wilson, Annette Bohr, Edward Allworth: Nationbuilding in the Post-Soviet Borderlands. e Politics of National Identities, Cambridge, Cambridge University Press, 1998, str. 25. Naglasak u originalu. Vidjeti i Pål Kolstø, Political construction sites. Nation-building in Russia and the post-soviet States, (Boulder, Colorado: Westview press, 2000, poglavlja 3, 8, i Za koncept uspostave drugoga, vidjeti Iver B. Neumann, Russia as Central Europe s Constituting Other, East European Politics and Societies, 7, 2 (Spring 1993) str Adrian Hastings: e Construction of Nationhood: Ethnicity, Religion and nationalism. Cambridge, Cambridge University press, 2001, str Za odnose moći između etničkih grupa, vidjeti R.A Schermerhorn, Comparative ethnic relations: a framework for theory and research. New York: Random House, Historijski mitovi na Balkanu 27

28 Pål Kolstø Tako, srpski stočari i vojnici zvani su Vlasima, a srpski graničari Hrvatima. 38 Većina grupa sebe definira u odnosu na više od jedne druge grupe. Ako se odnosi snaga u raznim konstelacijama razlikuju, tad će grupa nastojati podvući sličnost u onim odnosima u kojima bi mogli težiti ka dominaciji, a insistirati na tome da je sui generis, gdje god ne mogu težiti dominaciji. Mnogi historijski događaji su dvoznačni u smislu da se mogu koristiti kao osnova za mitove o sui generis kao i za stvaranje zajedničkog identiteta. Ovdje je dobar primjer čuvena Kosovska bitka iz U ovoj bitki su ne samo Srbi, već i Albanci, Bosanci i Rumuni sudjelovali u anti-osmanskim snagama okupljenih pod vođstvom kneza Lazara. Dakle, mit o bratstvu i solidarnosti svih balkanskih naroda mogao se podjednako isplesti oko toga događaja, ali to nije učinjeno. 39 Umjesto toga, mit o Kosovu razvijen je kao ekskluzivno srpski mit te je postao glavno ideološko oružje u srpskoj borbi protiv Albanaca za kontrolu nad Kosovom. Mit o predziđu (ante murale) Ovaj mit se pojavljuje u raznim oblicima i pod različitim oznakama: antemurale christianitatis, posljednja odbrana Evrope, čuvari kapija, nosioci prave civilizacije i slično. Tipološki, ovaj mit se veoma razlikuje od gore navednog. Umjesto insistiranja na jedinstvenosti grupe, ona je dio jednog većeg, navodno superiornog kulturnog entiteta što ojačava njen status vis-à-vis ostalih grupa koje tome ne pripadaju. Kao i u prethodnim slučajevima, stvaranje mita ante murale funkcionira kao mehanizam razgraničavanja, ali mu je logika drugačija. Umjesto da iscr- 38 Ivan Colovic, Symbolfiguren des Krieges. Zur politischen Folklore der Serben, in Dunja Melcic, ed., Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, Opladen/Wiesbaden, Westdeutcher Verlag, 1999, str Citat je uzet iz jedne knjige Radovana Samardžića. 39 Ta verzija bi svakako sadržala i jedan mitski element u vezi sa nekim balkanskim velikašima i njihovim podanicima, uključujući mnoge Srbe, koji su se borili na osmanskoj strani. Vidjeti Wayne S. Vucunich and omas A. Emmert, Kosovo: Legacy of a Medieval Battle, Minneapolis, Minn: University of Minnesota, Historijski mitovi na Balkanu

29 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima tava granicu oko grupe jednako čvrstu na svim stranama, razlike koje odvajaju grupu od jednog susjeda povećane su mimo svake mjere, dok su granice u drugim smjerovima umanjene. Murus, ili zid je, naravno, po definiciji metafora o granici, o posljednjoj liniji odbrane kozmosa ili poretka stvari od sila haosa. Mit o ante murale na- glašava da je grupa sastavni dio istinske civilizacije, ali i da predstavlja njeno najisturenije uporište. A kako je taj Zid kroz povijest bivao neprestano napadan od strane mračnih sila sa druge strane, grupa je bila odabrana od strane samoga božanskog proviđenja da se žrtvuje kako bi spasila veliku civilizaciju kojoj pripada. U toj martirološkoj verziji mit ante murale dobija mesijanske prizvuke: nacija se doživljava kao kolektivni Isus Krist, koji svoj život žrtvuje za druge. Tokom 1990-tih, američki politilog Samuel Huntington je osnažio tu teoriju o civilizaciji koja dodaje auru akademske uvjerljivosti nekim od popularnih mitova o ante murale na Balkanu. 40 Mora se naglasiti, međutim, da se može zamisliti da zid - ili linija razdjelnica u Huntingtonovoj terminologiji - prolazi kroz mnoga razna mjesta, ne samo između zapadnog kršćanstva i islama/pravoslavlja, gdje ga je on postavio. 41 Za mnoge na Balkanu, mnogo je očitija razdjelnica ona koja dijeli islamski svijet od kršćanskog. Tako, neki pravoslavni narodi poput Srba mogu se naći u neobičnoj situaciji jer sebe smatraju posljednjim bastionom, ante murale u odnosu na islamski svijet, dok su u odnosu na drugi imaginarni zid, onaj kojeg su podigli katolici, koji žive nešto sjevernije od njih, oni izvan zida, i pripadaju silama haosa zbog kojih zid i postoji. Mitovi o ante murale mogu biti i simetrični i asimetrični. Drugim rije- čima, mogu se naći slučajevi gdje se obje suprotstavljene grupe slažu da ih 40 Samuel P. Huntington, e clash of civilizations?, Foreign Affairs 72, no. 3, 1993, str ; Samuel P. Huntington, e Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, New York: Simon & Schuster, Mitovi o ante murale doista su posebno jaki u katoličkim zemljama istočnoa dijela Evrope, ne samo na Balkanu, već i u Poljskoj i Mađarskoj. Vidjeti Norman Davies, e Heart of Europe: A Short History of Poland, Oxford: Oxford University press, str. 343; John Armstrong, ibid str. 35 i str. 48, i Marcus Tanner, Croatia: A Nation Forged in War, New Haven, CT: Yale University Press, str Historijski mitovi na Balkanu 29

30 Pål Kolstø razdvaja civilizacijski zid a da istodobno imaju dijametrijski suprotna gledišta oko toga ko predstavlja sile kozmosa a ko sile haosa. Kako je već naglašeno, mit o ante murale ima dva aspekta: on gradi visoki zid dok istovremeno ignorira ili umanjuje važnost kulturnih razlika prema drugima. U stanovitom smislu, mehanizam ante murale kao da negira mit o sui generis: mi nismo jedinstveni, na kraju krajeva, već smo maleni dio jedne velike cjeline. To ne znači da je kombinacija ove dvije orijentacije inherentno kontradiktorna. Vješti stvaraoci mitova mogu uspjeti objasniti da sui generis i ante murale pripadaju različitim nivoima identiteta. Iskazano Armstrongovom terminologijom, da mogu funkcionirati kao mit i kontra-mit. Mit o starini (antiquitas) Izuzetno važan aspekt stvaranja historijskih mitova, ne samo na Balkanu već diljem svijeta, jest davanje kredibiliteta težnji za kontrolom određenog teritorija. Jedan od najčešćih pristupa jest dokazivanje da smo mi ovdje prvi došli. Ta potreba da sebe predstavimo kao prvobitnu grupu na nekom području posebno je akutna ako je područje naseljeno ili ako na njega pravo polažu i drugi, što je čest slučaj. To je svojevrsno političko nadmetanje: grupa koja je kadra dokazati da je prva pobola svoj barjak u to tlo smatra se punopravnim vlasnikom zemlje. Tvrdnje da je neko od strarine tu mogu se iznijeti barem na dva načina: kulturno-arheološki i politički. U prvom slučaju, tvrdi se da grnčarija i ostali ostaci nađeni na tlu pripadaju precima ove grupe a ne neke druge. 42 U drugom slučaju, tvrdi se da je jedna stara država nekada davno kontrolirala teritoriju i da je to bila nacionalna država naše grupe. Činjenica da su sve pred-moderne države temeljene na dinastičkom 43 a ne etničkom ili nacionalnom principu 42 Vidjeti, npr. Victor A. Shnirelman,Who gets the past? Competition for ancestors among non- Russian intellectuals in Russia. Washington, D.C.: Woodrow Wilson Center Press Ili neki drugi ne-nacionalni principi poput grčke države i srednjovjekovnih crkvenih država. 30 Historijski mitovi na Balkanu

31 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima nikad nije nacionaliste odvratila od tvrdnji da je njihova grupa prva na tom teritoriju ustanovila državu. 44 Dok se diskusije o tome ko polaže pravo na određeni arheološki nalaz mogu možda odbaciti kao sitničave i bezazlene tlapnje, državni princip historijskog stvaranja mita mora se smatrati opasnim i politički destabilizirajućim. Granice koje su povučene na osnovu ovog principa razlikuju se od granica o kojima sam prethodno govorio: ne radi se više o pitanju kulturnog razgraničenja, već o čvrstim geografskim granicama na terenu. Granice država rijetko, ako ikad, koincidiraju sa granicama savremenih država koje se smatraju njihovim sljedbenicama. Tako, princip historijske države može lako pothranjivati iredentističke zahtjeve, odnosno zahtjeve za promjenom granica. Nijedna historijska država nije tokom cijelog svog postojanja imala fiksne granice: granice se brišu i nastaju tokom stoljeća. Stvaraoci mitova, međutim, teže da se fokusiraju na period najveće ekspanzije svoje države, na njeno zlatno doba. Pretpostavljene prethodne inkarnacije raznih današnjih država gotovo zasigurno obuhvataju dijelove preklapajućih, istih teritorija. Politička upotreba historijskih mitova Vjerovatno je moguće naći historijske mitove koji su stoljećima pripovijedani a da ih nije do kraja poticao neki određeni politički motiv. Suprotan fenomen, međutim, čini se mnogo češćim: stvaraoci mitova imaju političke ciljeve, mitovi se stvaraju i propagiraju kako bi se ojačale težnje određenih grupa. Već u pred-moderna vremena pisari, svećenici i hroničari miješali su mit i historiju sa ciljem glorifikacije nosilaca moći i dinastija. Kneževi i kraljevi su opisivani kao osobe koje su potomci drevnoga, često polu-božanskog ili božanskoga pretka, a bogovi su se navodno borili u bitkama koje su oni do- 44 Vidjeti, npr. Pål Kolstø, Political construction sites. Nation-building in Russia and the post- Soviet States Boulder, Colorado: Westview press Poglavlje 3: Discovering the centuries-old state tradition. Historijski mitovi na Balkanu 31

32 Pål Kolstø bijali. 45 U doba nacionalizma tendencija miješanja historije i mita u političke svrhe pojačana je i dobila novu dimenziju. Sada se više ne glorificiraju dinastije kao takve, već nacije i nacionalne države. Kao što je rekao Bruce Kapferer, 46 legende o narodu su pretočene u mitove o državi. 47 Prilično transparentan slučaj kako metafore o granici mogu biti izvrnute i preoblikovane kako bi udovoljile potrebama trenutka nudi nam britanski historičar R.G.D. Laffan. Njegova knjiga e Serbs: the Guardians of the Gate (Srbi: Čuvari kapije) napisana je tokom Prvog svjetskog rata, prvo kao serija predavanja britanskim oficirima i vojnicima na balkanskom frontu. Laffanov cilj je bio zemljacima ponuditi mogućnost da bolje shvate Srbe, bolje i u smislu zamjene negativnih britanskih stereotipa o tom balkanskom narodu nekim novim, pozitivnim stereotipima. Britanskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu nije baš bilo sasvim jasno da su im Srbi najprirodniji saveznici na Balkanu. Od 1830-tih godina, kada se Rusija pojavila kao ključni protagonist balkanske politike, Velika Britanija je slijedila prilično dosljednu politiku podrške najgoreg neprijatelja Srbije Osmanskog carstva. Jake južnoslavenske nacionalne države bile bi prirodni saveznici britanskog rivala, Rusije. Stoga su Turci u britanskom javnom diskursu bili predstavljani kao plemenite i civilizirane aristokrate, dok su pravoslavci, njihovi slavenski podanici, prikazivani kao sirovi banditi. 48 Međutim, tokom Prvog svjetskog rata, Britanija iznenada sklapa savez sa Srbima i sa Rusijom protiv Turaka, te je nabrzinu valjalo sklopiti sasvim drugu priču. Laffan je u svojim predavanjima kombinirao metaforu zida sa prizorima Davida i Golijata. Malena zemlja [Srbija] stoji na poziciji od svjetskog značaja: ona je čuvar kapija između planinskih lanaca, i stoga je izuzetno ugrožena (...) Mnogo 45 Olof Sundquist, Myt, historia och härskare, u Olof Sundquist i Anna Lydia Svalastog, 46 eds, Myter och Mytteorier, r, Uppsala: Uppsala Universitet, 1997, str Ernst Cassirer, e Myth of e State. New Haven, CT: Yale university Press, Bruce Kapferer: Legends of People, Myths of state: Violence, Intolerance, and Political Culture in Sri Lanka and Australia. Washington: Smithsonian institution press, Vidjeti, npr. Maria Todorova, Imagining the Balkans, New York: Oxford University press, 1997, str ; L. S Stavrianos, e Balkans since 1453, New York: New York University Press, 2000, str , i , passim. 32 Historijski mitovi na Balkanu

33 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima moćniji neprijatelji bacili su oko na puteve koji su pod njenom kontrolom. 49 Prema Laffanu, Srbija je bila branitelj kršćanstva i civilizirane Evrope. Srbi su oduvijek davali sve od sebe da služe (?) kršćanstvu, jer njihova je zemlja doista na samoj kapiji civilizirane Evrope. 50 U Prvom svjetskom ratu, međutim, Britanija i Srbija su bile u ratu ne samo sa Osmanskim carstvom već, što je važnije, i sa Njemačkom i Austrijom. Laffanov argument logično vodi do zaključka da dok je Srbija pripadala civiliziranoj Evropi, ove zemlje nisu. To je zapravo zaključak kojeg je Laffan voljan izvući. Srbi, insistirao je on, nikad se nisu prestali boriti protiv barbarstva Turkestana i Berlina. 51 Dosta je više priče o das Land der Dichter und Denker.r.r Ali, pošto je Berlin na sjeveru a ne istoku ili jugu od Srbje, nije bilo sasvim jasno kako se ta logika Kapije ipak može primijeniti. Treba reći da historijske mitove mogu koristiti ne samo branitelji naroda ili države, kako bi ih glorificirali, već i oni koji ih ruše, sa ciljem da ih ocrne i diskreditiraju. I u tim slučajevima politički ciljevi često su očiti. Kako je pokazala Maria Todorova, tokom ratova za nasljedstvo Jugoslavije zapadni politički lideri dugo su koristili mit o izuzetno krvožednim balkanskim narodima kao izgovor za nedostatak aktivnog angažmana. Pošto svi balkanski narodi navodno pripadaju toj navodno mračnoj balkanskoj kulturi, gotovo je nemoguće razlučiti ko su krivci a ko žrtve u tim ratovima. U svojoj suštini svi su narodi Balkana koljači te, ako bi međunarodna zajednica trebala odlučiti da intervenira na strani onog ko je danas slabiji i žrtva, viktimizirana strana će zasigurno tražiti način da se, čim ojača grdno osveti, u tom beskonačnom paklenom krugu osvete. 52 Negativni mitovi koji obrću mitove koje nacija o sebi priča često su predstavljeni kao istinita i demitologizirana verzija historije. Međutim, kada takvi demitologizatori sami imaju neki svoj politički cilj, njihova demitologizirana verzija možda je nimalo manje mitska od verzija koje zamjenjuje. Nove verzije historije su često tek odrazi u ogledalu starih mitova: bivši junaci su prikaza- 49 Laffan, op. cit., str R.G.D. Laffan. e Serbs: the Guardians of the Gate, New York: Dorset Press, 1989, str Ibid. 52 M. Todorova, op. cit, str. 3-7 i , passim. Historijski mitovi na Balkanu 33

34 Pål Kolstø ni kao hulje, a glorifikacija pretvorena u demonizaciju. Ti novi stereotipi su anti-mitovi - ne u smislu davanja protivlijeka mitskoj historiji, već okretanja mitova naizvrat. U veoma pitkoj ali očito tendencioznoj knjizi Heavenly Serbia: from Myth to Genocide e (Nebeski narod: Od mita do genocida) Branimir Anzulović se opasno približava da sklizne u anti-mit. On zgodno obara jedan broj glorifikatorskih srpskih mitova, ali u tom procesu stvara dojam da su Srbi jedan posebno nasilan, samodopadan i ohol narod. 53 Primjer za to je njegov tretman jednog od najomiljenijih junaka srpske folklorne kulture, Kraljevića Marka. Historijski Marko nije bio, kako pokazuje Anzulović, zaštitnik pravde niti junak koji je porazio neprijatelja, kakvim je opisan u srpskoj narodnoj pjesmi i od strane srpskih crkvenih vođa. Umjesto toga, historijsko istraživanje otkriva da Marko pokazuje zapanjujući broj negativnih osobina, poput prijetvornosti, surovosti i kolaboriranja sa osvajačima svoje zemlje. 54 Taj kontrast između Marka iz historije i Marka iz legende je, naravno, zanimljiv, ali bilo bi logički pogrešno zaključiti da ovim procesom demitologizacije mi saznajemo koje moralne kvalitete Srbi istinski njeguju i cijene a koje odbacuju. Ako Srbi vjeruju da je Marko bio zaštitnik pravde i ako ga kao takvoga cijene, svaki dokaz da je stvarni Marko pravdu i ispravnost bacao pod noge ne dokazuje da ono što Srbi stvarno cijene nisu vrlina i pravda, već da su to, u krajnjoj instanci, nasilnost, prijetvornost i izdajstvo. Zaključak Proučavanje historijskih mitova može imati dva različita oblika: prosvjetiteljski pristup kojim cilja na to da ih razotkrije kao mitove, što oni i jesu, kako bi oslobodili one koji su njima zavedeni i raščistili teren za jednu istinitiju, racionalniju i činjenički tačniju historiju. Funkcionalistički pristup, s druge strane, ostavlja po strani pitanje istinitosti a propituje društvene funkcije koje mitovi obavljaju. Po meni, ozbiljni naučnici mogu oba pristupa braniti i legitimno koristiti, uz izvjestan oprez i granice. Dok su im metodologije vrlo razli- 53 Branimir Anzulovic, Heavenly Serbia: from Myth to Genocide, London: Hurst, Anzulović, op. cit, str. 17 i Historijski mitovi na Balkanu

35 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima čite, ova dva pristupa ne isključuju se međusobno. Nema logičke kontradikcije između proučavanja funkcija određenog mita u nekom društvu i istovremenog postavljanja pitanja do koje mjere ta mitologizirana verzija prošlosti pogrešno predstavlja ili zamućuje historijski zapis? I šta je doista historijski zapis? Stanoviti oblici funkcionalizma, međutim, moraju se odbaciti To je slučaj kada se on koristi, eksplicitno ili implicitno, za delegitimizaciju pitanja istine i moralne krivnje. Te relativističke verzije funkcionalizma tvrde da je, budući da je nemoguće doseći objektivno istinitu historiju, moja verzija historije uvijek jednako dobra kao i tvoja. Svi iskazi o prošlosti su mitski i vođeni interesom. Pošto nema načina da se izborimo mimo tih raznih pripovijesti - die Geschichte für uns - do die Geschichte an Sich 55, onda sva pitanja historijske tačnosti valja ostaviti po strani baš kao i pitanja odgovornosti za historijske događaje. I neki drugi vidovi funkcionalizma su problematični. George Schöpflin i Anthony Smith tvrde da mitovi mogu imati pozitivan efekat na jačanje društvene kohezije. Logičan produžetak takvog stajališta bio bi da bi onda demitologizacija mogla imati suprotne, štetne efekte podrivanja društvene kohezije. To je, čini mi se, pogrešno barem iz dva razloga. Prvo, mitovi vjerovatno nisu neophodni za stvaranje grupe. Grupe se formiraju iz cijelog niza razloga, od kojih je najvažniji borba za zajedničke interese. 56 Drugo, nacionalne grupe mogu imati pretjerano jaku koheziju. To je slučaj kad one više ne prihvataju uključivanje novopridošlica i kada zahtijevaju bezuslovnu odanost svojih pripadnika. Dakle, svaka tvrdnja da historijske mitove treba ostaviti na miru kako oni ne bi isisavali energiju nacije, pogrešna je. Naprotiv, suprotna tvrdnja bi se isto tako mogla izreći: društvo koje bi bilo kadro odnositi se prema mitovima o svome identitetu koje je samo isplelo sa izvjesnim stepenom ironije i distance neće tako lako nikakvi politički i etnički poduzetnici mobilizirati u agresivne svrhe. To bi se moglo nazvati zdravom funkcijom demitologizacije i prosvijećenosti. 55 Na to se teoretičari historije često pozivaju kao na distinkciju između istoria rerum gestarum vs. res gestae. 56 Michael Hechter, Principles of Group Solidarity, Berkeley: University of California Press, Historijski mitovi na Balkanu 35

36 Pål Kolstø Što god da vodi do veće kohezije iznutra ima jednu inherentnu tendenciju da povećava tenzije sa vanjskim grupama. Ta sposobnost mitova da se koriste kao sredstvo razlikovanja između onih unutra i onih vani, između prijatelja i neprijatelja, stoga je potencijalno jedan od njihovih najopakijih i najdisfunkcionalnijih aspekata. Svako proučavanje funkcija mitova, stoga, treba biti proučavanje funkcija i disfunkcija mitova. Odlična ilustracija kako neki historijski mit može biti kontraproduktivan i za grupu koja ga njeguje vidi se u odnosu Litvanije prema Poljskoj, nakon raspada komunizma. Kako je pokazao Tim Snyder, te dvije zemlje su bile fundamentalno jedna interesna zajednica. Suočavali su se sa sličnim zadatkom reforme i sličnim sigurnosnim problemima. Za Litvaniju, jedna prijateljska Poljska mogla bi funkcionirati kao zemlja koja otvara kapije integraciji u zapadne institucije. Ipak, u prvim godinama nakon sticanja nezavisnosti, odnosi između Litvanije i Poljske bili su, najblaže rečeno, hladni. Glavni razlog je, objašnjava Snyder, opsjednutost Litvanije historijskim nepravdama, posebno njeno tumačenje takozvanog Slučaja Zeligowski. Mada okupacija od strane generala Zeligowskog spornog područja oko Vilniusa godine svakako predstavlja kršenje međunarodnih pravnih normi, Snyder ubjedljivo tvrdi da je dominantno litvansko tumačenje tog 70 godina starog događaja mitsko. Litvansko-poljski odnosi u prvim godinama nezavisnosti, stoga, ilustracija su prevlasti p mita nad interesima a. 57 Branimir Anzulović sugerira da bismo mogli načiniti distinkciju između korisnih i štetnih mitova. Razlika između njih, objašnjava on, proizlazi iz njihovih inherentnih osobina. Moderni mitovi, zasnovani na ideji prosvijećenosti da je čovjek po prirodi dobar, potaknuli su genocid i moraju se odbaciti. Mitove brojnih religija i klasične grčke mitove, sa druge strane, on smatra korisnim. 58 Slažem se da mitovi doista mogu biti plodonosno kategorizirani po svojoj unutarnjoj strukturi i poruci, i u ovom radu ja sam identificirao neke od tih kategorija. Mitovi razgraničavanja, te mitovi o ante murale, o sui generis i o 57 Tim Snyder, National myths and international relations: Poland and Lithuania, , East European Politics and Society 9, no. 2 (Spring 1995), str Naglasak dodan. 58 Anzulović, op. cit. str Historijski mitovi na Balkanu

37 Procjena uloge historijskih mitova u modernim društvima antiquitas, po mom mišljenju imaju kvalitete koji ih čine posebno podložnim štetnoj upotrebi. Ali jednako koliko su važne te inherentne osobine mitova, važan je i način na koji se koriste i ciljevi zbog koji se koriste. Svi se mitovi mogu koristiti na štetan način, čak i oni naizgled bezazleni, ako se svojataju kao izraz određenih kvaliteta grupe, koji navodno toj grupi daju određena prava što ih drugi ne uživaju. Ja ne vidim nijednog inherentnog razloga, naprimjer, zašto grčki mit o Prometeju - kojeg Anzulović navodi kao primjer korisnog mita - ne može biti eksploatiran u agresivne svrhe. Neki grčki nacionalista može, recimo, tvrditi da, pošto je Prometej (po nacionalističkom tumačenju) Grk, i pošto je bio dovoljno smion da ukrade vatru od bogova, onda je i grčka nacija smjelija i ima višu kulturu od drugih naroda. Princip prosvijećenosti je stoga neophodan u proučavanju historijskih mitova. U zaključku bih naglasio da ne smijemo zaboraviti i na sebe primjenjivati isti taj princip, kao historičari i sociolozi. Albert Schweitzer je jednom rekao da je ono što knjigu Davida Friedricha Straussa Life of Jesus (Život Isusov) čini tako sjajnom to što ju je pisala duboka mržnja prema kršćanskoj vjeri. Ta mržnja je navodno autoru omogućila naročito jasnu i probojnu viziju i intuitivno razumijevanje koje drugim tumačima Biblije nije dato. 59 Tu ja vas preklinjem da se ne složite. Mržnja ima mnogo jaču tendenciju da zamuti vid no da ga izbistri. To se odnosi na proučavanje historijskih mitova a ne samo biblijskih. Najbolji način da se oni proučavaju je, stoga, pristupiti im sine ira et studio, bez mržnje ili predrasude. 59 Albert Schweitzer, Geschichte der Leben-Jesu-Forschung. Gütersloh: Gütersloher Verlags- haus, 1977, vol. 1, str. 48. Historijski mitovi na Balkanu 37

38

39 Srećko M. Džaja BOSANSKA POVIJESNA STVARNOST I NJEZINI MITOLOŠKI ODRAZI Zapadnjački promatrači prilika u Jugoistočnoj Europi nakon krvavog raspada Jugoslavije konstatiraju da u javnom i političkom životu narodâ Balkana odnosno Jugoistočne Europe povijest igra daleko istaknutiju ulogu negoli kod narodâ klasične odnosno Zapadne Europe. Tako engleski sociolog John B. Allcock u svom Tumačenju Jugoslavije, koje je po svoj prilici namijenio kao jednu vrstu Vade mecuma kroz balkanske prostore prvenstveno političarima i diplomatima, primjećuje sljedeće: Narodi južnoslavenske regije nose sa sobom svoju povijest ne samo kao objektivnu prošlost koja uvjetuje djelovanje u sadašnjosti, nego isto tako kao subjektivnu prošlost. Prošlost oblikuje njihovu svijest i pruža im građu iz koje oni pletu svoje predodžbe i o prošlosti i o budućnosti. 1 Dakako, pri tome se povijest mitizira, tj. stvarno dogođeno se iskrivljuje i miješa sa izmišljotinama i fikcijama. Iz te smjese nastoji se izgraditi moderni politički i kulturni identitet. U svom prilogu pokušat ću ocrtati kakvim je mitizacijama, odnosno miješanjima povijesne stvarnosti i fikcije izložen prostor Bosne i Hercegovine. Da bi povijesne mitizacije bosanske povijesti i njihove političke motivacije dobile 1 e peoples of the South Slav region carry with them their history, not only as an objectve past which conditions action in the present, but also as a subjective past. is shapes their consciousness and provides the material out of which they weave accounts of both the past and the future. John B. Allcock, Explaining Yugoslavia. London: Hurst & Company, 2000, pp Historijski mitovi na Balkanu 39

40 Srećko M. Džaja što jasnije obrise, potrebno je za trenutak svratiti pozornost na sadašnju bh. polimorfnu kulturnu i političku stvarnost, jer se knjiga povijesti čita unatrag od posljednje do prve stranice. Drugim riječima, svako bavljenje Bosnom mora polaziti od empirijske činjenice da u BiH danas žive tri naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi -, koji su prije etničkih čišćenja između i međusobno bili vrlo izmiješani na cjelokupnom bh. teritoriju i koji još nisu našli stabilan model normalnog političkog suživota. Pri potrazi za takvim modelom neophodno je, uz ostalo, znanstveno argumentirana elaboracija geneze ove bh. kulturne i političke trijade. Pri toj elaboraciji je presudno pitanje, kako stvari stoje s kontinuitetom i diskontinuitetom u svim relevantnim aspektima, tj. državno-pravnom, institucionalnom, demografskom i kulturološkom. U dosadašnjim historiografskim i publicističkim pristupima povijesti BiH jedino je neupitan konsenzus o periodizaciji bosanske povijesti na srednji vijek, osmansko razdoblje, austro-ugarsko razdoblje i jugoslavensko razdoblje s četverogodišnjom cezurom Drugog svjetskog rata. Kad je riječ o istraživanju pojedinih razdoblja, odnosno povijesnih procesa na tlu BiH, dosada su najviši stupanj znanstvenosti ostvarili istraživači trgovačkih odnosno privrednih veza Bosne s njezinim susjedima 2, te povjesničari umjetnosti. Prvi su to postigli zato što se trgovina po svojoj naravi najlakše otima ideološkim pritiscima i utjecajima i ponaša prema vlastitim zakonitostima, a povjesničari umjetnosti zato, što su u svojim interpretacijama bosanske kulturne prošlosti spontano polazili od činjenice, da se kultura ne rađa kao izoliran čin ili proces, nego je stvaralački produkt raznih utjecaja. 3 Te je utjecaje povjesničarima umjetnosti u velikom stupnju uspjelo identificirati i na taj način naći odgovore na pitanja kontinuiteta i diskontinuiteta u ovome segmentu bosanske povijesti. S recepcijom istraživačkih rezultata o kulturnoj povijesti srednjovjekovne Bosne već drukčije stoji. Te se rezultate adaptira - naprimjer u medijima ili školskim priručnicima - raznim ideološkim predrasudama ili ih se jedno- 2 Solidni primjeri ovakve historiografije su radovi bh. povjesničara Desanke Kojić-Kovačević i Marka Šunjića. 3 Kao primjer takve historiografije spomenimo zbornik Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Zenica: Izdanja Muzeja grada Zenice III, Historijski mitovi na Balkanu

41 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi stavno ignorira, kako to pokazuje ignorantsko ponašanje prema restauraciji srednjovjekovnog burga Bobovac. 4 Kad smo već kod srednjeg vijeka, seriozna historiografija morat će se temeljitije pozabaviti bosanskim srednjovjekovnim institucijama u njihovu srednjovjekovnom kontekstu, kako bismo našli odgovore na pitanje političkog kontinuiteta i diskontinuiteta između bosanskog srednjovjekovlja i osmanskog razdoblja. U tome smislu bit će potrebna temeljitija istraživanja bosanske heraldike, iz koje će se dati jasnije iščitati štošta toga što je u ostaloj oskudno sačuvanoj građi ostalo nejasno ili jednostavno ispušteno. 5 Kad je riječ o osmanskom razdoblju, onda je jedan od važnih zadataka moderne osmanistike da na temelju osmanskih izvora nađe odgovore na pitanja demografskog i institucionalnog kontinuiteta i diskontinuiteta između bosanskog srednjovjekovlja i osmanskog doba na tlu BiH. Drugim riječima: Koje su srednjovjekovne institucije preživjele osmansko osvojenje Bosne te koje, kada i kakve su se demografske promjene - prije svega seobe i islamizacija - dogodile na tlu Bosne u rasponu od 400 godina. Dosadašnja hrvatska i posebno srpska historiografija više-manje su izmicale tim pitanjima i veličale pučku kulturu - posebno srpska strana -, da bi u toj kulturi našli argumente za teze o Bosni kao hrvatskoj, odnosno srpskoj zemlji, a o Bošnjacima kao Hrvatima odnosno Srbima. Dakako, u takvim pristupima povijesti nije moglo biti ni postavljeno pitanje geneze novog, bošnjačkog etnosa u BiH, koji se, istina, konstituirao u modernom smislu tek u 20. st. 6, ali je njegova povijesna geneza započela davno prije. Umjesto toga Bošnjake se proglašavalo vještačkom, umjetnom nacijom, koju je izmislio austro-ugarski državnik Benjámin Kállay, a jugoslavenski komunisti priznali i prilagodili svojim političkim potrebama. 4 O tome Maja Lovrenović, Šta je nama Bobovac? Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 166, , pp O ovom problemu Srećko M. Džaja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, u Isti, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje Mostar: ZIRAL, 1999, Dodatak 1 (pp ). 6 O tome Srećko M. Džaja, Die politische Realität des Jugoslawismus ( ). Mit besonderer Berücksichtigung Bosnien-Herzegowinas. München: R. Oldenborug Verlag 2002, posebno 3. poglavlje pod naslovom Bosnien-Herzegowina im jugoslawischen Staat, pp (Untersuchunge zur Gegenwartskunde Südosteuropas 37.). Historijski mitovi na Balkanu 41

42 Srećko M. Džaja Bošnjačka historiografija na srpsko-hrvatski procjep odgovorila je posebnim zanimanjem za osmansko razdoblje bosanske povijesti (što je razumljivo!) i spekulativnim traženjem vlastitih korijena u bosanskom srednjovjekovlju (što je s pozicija novije kritičke historiografije opsoletno i neprihvatljivo!). Do znanstvenih kritičkih konfrontacija između spomenutih triju historiografija i njihovih lobija na međunarodnom planu još nije došlo. 7 Umjesto toga prisutan je jednostran pristup povijesnim izvorima, odnosno nekritičko pobijanje iskaza jednih izvora iskazima drugih ili pak jednostavno međusobno ignoriranje. Facit: U dasadašnjim povijesnim pogledima na prošlost Bosne prevlast su zadržali mitološki tipovi historiogafije. Mitologizacije bosanske povijesti daju se ulančati u tri mitološka balkanska sklopa, koje su organizatori ovoga skupa predstavili kao okvir historiografskih diskursa - tj. mit o samoniklosti i samobitnosti, mit o starodrevnosti i mit antemurale e kao metafora za međusobna duhovna, kulturna i politička razgraničavanja među balkanskim narodima - ali bosanska mitološka paleta je bogatija i polimorfnija, negoli je to slučaj s bilo kojom drugom balkanskom regijom. Uzroke nastanka toga fenomena treba potražiti u povijesnim promjenama, kojima je Bosna bila temeljitije izložena negoli ostale balkanske zemlje. Paradoksalan karakter povijesnih mitova o Bosni leži u tome, što se njima pokušava osporiti činjenica, da je Bosna u svojoj povijesti bila izložena intenzivnim demografskim promjenama i utjecajima različite civilizacijske provenijencije, s ciljem da se u njoj izgradi takva kulturna i politička infrastruktura, koja bi osigurala dominaciju samo jednog naroda a drugim bh. narodima i etničkim skupinama otvorila put u gubljenje vlastitog identiteta i iščeznuća s povijesne pozornice. Apstrahiramo li od mita o bosanskom krivovjerju ili bogumilstvu, kojim su se služili suvremenici srednjovjekovne Bosne, da bi Bosnu podvrgli svojim interesima, onda je u modernoj povijesti srpska strana bila ona, koja je prva sustavno mitizirala bosansku povijest, proglašavajući Bosnu srpskom i samo srpskom zemljom. Čelnici srpske mitizacije Bosne Dositej Obradović ( O tome Srećko M. Džaja, Tri kulturno-političke sastavnice Bosne i Hercegovine i moderna historiografija, Jukić 30-31, Sarajevo 2000./01., pp ; v. također Marko Karamatić, Historiografija s posebnom namjenom. Rat religijâ na tlu bivše Jugoslavije?, Bilten Franjevačke teologije Sarajevo, god. 28, br. 2, Sarajevo 2001, pp Historijski mitovi na Balkanu

43 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi 1811.) i Vuk Stefanović Karadžić ( ) reducirali su problem identiteta na jezični medij, pa cjelokupnu jezičnu kulturu Bosne proglasili najčišćim srpskim jezikom. Vukov suvremenik srpski političar Ilija Garašanin ( ) išao je korak dalje, pa je svojim Načertanijem (1844.) stvorio akcioni program, kako Bosnu prisajediniti Srbiji. Posao je nastavila gotovo cjelokupna srpska intelektualna elita, koja koncem 19. st. počinje govoriti o trećem, srpskom Balkanu kao pandanu starogrčkog i bizantskog Balkana 8, da bi povodom izbijanja aneksione krize tadašnje prvo pero srpske znanosti - međunarodno priznati geograf i etnolog Jovan Cvijić ( ) u brošuri pod naslovom Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem (Beograd 1908) Bosnu proglasio ne jednom graničnom oblasti, odnosno antemuralem srpstva, nego geografskom i kvalitativnom jezgrom srpskog naroda u cjelini. Jer, prema Cvijiću, Bosna i Hercegovina nisu za Srbiju i srpski narod ono što su Elzas i Lotringija za Francuze ili Trenta i Trst za Italijane ili alpijske austrijske oblasti za Nemačku, već ono što je oblast Moskve za Rusiju i što su najčvršći [sic! najčišći?!] delovi Nemačke i Francuske za ova dva naroda, oni dakle delovi koji su najbolji predstavnici nemačke i francuske rase (pp ), te upozorio da će vladati pakleno stanje sve dok BiH ne dođe u srpske ruke, da bi svoj spis završio prijetnjom srpski se problem mora rešiti silom (p. 62, kurziv u originalu), koja je u prijevodima spomenute brošure na europske jezike jednostavno ispuštena. U okvirima dviju jugoslavenskih država - monarhističke i socijalističke Jugoslavije - provođena je latentna srbizacija Bosne, a ideologem o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji dobivao je u srpskoj historiografiji blaže i sofisticiranije formulacije, kao što je naprimjer ona, da su se bosanski srednjovjekovni kraljevi krunili srpskom krunom. 9 8 O tome i dalje Srećko M. Džaja, Bosnien-Herzegowina in der österreichisch-ungarischen Epoche ( ). Die Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie. München: R. Oldenbourg Verlag, 1994, pp , (Südosteuropäische Arbeiten 93.). Hrvatsko izdanje, nažalost s mnogo tiskarskih pogrešaka, pod naslovom Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( ). Inteligencija između tradicije i ideologije, Mostar- Zagreb: ZIRAL, 2002, pp , 234. Usp. Lazo M. Kostić, Šta su Srbi mislili o Bosni. Političko-istorijska studija. München: Iskra, ; Ljubinka Trgovčević, Naučnici Srbije i stvaranje jugoslovenske države Beograd: Narodna knjiga/ Srpska književna zadruga, O tome Srećko M. Džaja, op. cit. gore u bilj. 5; v. Dubravko Lovrenović, Srbija na Zapadu. Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 175, , pp Historijski mitovi na Balkanu 43

44 Srećko M. Džaja Za razliku od srpskih dosljednjih i tvrdih mitologizacija bosanske povijesti, hrvatske percepcije Bosne mnogo su nesigurnije i nedosljednije. U hrvatskom slučaju suočeni smo s radikalnim zaokretom, koji se zbio u vremenskom rasponu od Ante Stračevića ( ) do Franje Tuđmana ( ). Ante Starčević je u bosanskomuslimanskom gornjem sloju društva vidio najstarije europsko i najčišće hrvatsko plemstvo, a hrvatska historiografija 19. stoljeća Bosnu je smatrala hrvatskom zemljom na temelju povijesnog prava, prema kojemu je srednjovjekovna Bosna pripadala hrvatskom političkom i kulturnom korpusu. Otklon od te pankroatističke predodžbe o Bosni i Hercegovini započeo je još u austro-ugarskom razdoblju, kada se hrvatska politička i intelektualna elita kolebala između velikohrvatstva i difuzno zamišljenog jugoslavenstva 10 te se produbio u prvoj Jugoslaviji ( ), koja je bila definirana kao država troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, ali se političke elite nisu mogle složiti oko oblika države - unitarna država ili pak tročlana federacija Srba, Hrvata i Slovenaca. U političkom sporu o Jugoslaviji kao državi triju naroda (hrvatsko i slovensko shvaćanje) ili pak samo triju plemena jednog jedincatog naroda (srpsko shvaćanje), ni srpska ni hrvatska strana nisu vodile računa o specifičnom povijesnom, demografskom i političkom razvitku BiH, nego su tražile rješenje isključivo u srbizaciji odnosno kroatizaciji, da bi na koncu tzv. Srpsko-hrvatskim sporazumom međusobno podijelili ovu zemlju. Tu suženu koncepciju o BiH kao zemlji isključivo hrvatskih i srpskih interesa komunistički režim Druge Jugoslavije djelomično će doduše korigirati, ali zbog vlastitih sistemu imanentnih društvenih i političkih predrasuda neće uspjeti prevladati 11, tako da će bh. društvo nakon sloma komunističke Jugoslavije put u budućnost opet potražiti u izrazito nacionalističkim konceptima, a hrvatska politika pod vodstvom Franje Tuđmana ne samo napustiti iluziju o Bosanskim Muslimanima kao Hrvatima islamske vjeroispovijesti, nego svoju politiku graditi na postavkama Srpsko- 10 Srećko M. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju..., pp , O tome Srećko M. Džaja, op. cit. gore u bilj Historijski mitovi na Balkanu

45 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi hrvatskog sporazuma iz 1939., Bosnu nazivati kolonijalnom tvorevinom 12, a bosanskohercegovačke Hrvate s kontinuiranom prisutnošću i tradicijom na tlu BiH od srednjeg vijeka do danas podvesti pod kategoriju dijaspore na sličan način kao iseljene Hrvate u Americi ili Australiji. Nesigurnost hrvatske povijesno-mitološke percepcije BiH kao isključivo hrvatske odnosno katoličke zemlje reflektira se i u odsutnosti viđenja Bosne kao hrvatskog antemuralea. Upotrebu metafore antemurale e za BiH susreo sam dosada u zapadnim izvorima samo jedanput, i to ne u izvornom ideološkom kontekstu kao antemurale christianitatis, nego u strategijskim razmišljanjima habsburških eksperata u sklopu priprema austrijsko-turskog rata U spisu pod naslovom Zbirka povijesno-zemljopisnih zapažanja o Bosanskom Kraljevstvu, nekoć pod ugarskom nadležnošću, u povodu pokretanja carskog oružja protiv Bosne godine objavljenom u Leidenu iste godine, anonimni autor - koji je na primjerku knjižnice Georg-August-Universitäta u Göttingenu identificiran kao Jo[hann] Gerhard Mejer von Berghen - sažima tadašnje europsko historiografsko znanje o Bosni na 148 stranica i pledira za habsburško osvojenja Bosne na sljedeći način: Iz gornjeg opisa položaja Bosne jasno slijedi, da bi Bosna nakon zauzeća mogla postati bedem kraljevstava Hrvatske i Slavonije na jednoj strani a Srbije na drugoj strani, i time preuzeti ulogu antemurale-a i za ostale zemlje u pozadini. Jer Bosna se, da se tako izrazim, pruža kao klin između spomenutih kraljevstava, pa prema tome iz toga slijedi, da će se njezinim osvojenjem razdvojeni rubovi zemalja međusobno ponovno povezati i obrana moći organizirati na kraćoj liniji, negoli je to moguće u dosadašnjem trostranom obrambenom sustavu. Kao što je naime lakše u trokutu izmjeriti hipotenuzu negoli dvije katete ili pak u stošcu bazu negoli bokove, tako je, vjerujem, moguće s manje napora sustavom tvrđava čuvati krajnju granicu Bosne negoli cjelokupni prostor Slavonije na Savi, Hrvatske na Uni te Srbije na granicama požarevačkog mira [1718.], koje su izložene opasnostima samom činjenicom da se između njih prostire Bosansko Kraljevstvo. Drugim riječima, široki prostori spomenutih predjela ne bi bili više gra- 12 Bosna i Bošnjaci u politici i praksi dr. Franje Tuđmana. Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, 1998, pp Tuđmanov novogodišnji razgovor s novinarima citiran prema Slobodnoj Dalmaciji, i (Biblioteka Posebna izdanja 29.). Historijski mitovi na Balkanu 45

46 Srećko M. Džaja nični, nego bi se osvojenjem Bosne našli tako reći u središtu zemlje, zaštićeni Bosnom kao štitom. 13 Odsutnost metafore antemurale e u ideološkom smislu na katoličkoj i hr- vatskoj strani svakako treba dovesti u vezu s poviješću katolicizma u Bosni počevši od 12. st. pa do danas. Etablirani katolicizam s feudalnim obilježjima, kakav se razvio u srednjovjekovnoj Europi, nije bilo moguće instalirati u srednjovjekovnoj Bosni. Srednjovjekovna Crkva bosanska proglašena je heretičnom i već u srednjem vijeku supstituirana neetabliranim oblikom katolicizma u režiji bosanskih franjevaca. Taj neetablirani oblik, koji su franjevci njegovali i proveli kroz dugo osmansko razdoblje bosanske povijesti, nakon uvođenja redovite, dakle etablirane, katoličke hijerarhije u BiH u očima nositelja etabliranog katolicizma nije dobio kvalifikaciju hrvatskog katoličkog antemuralea, nego je definiran kao elemento inalienabile dell establishment ottomano nelle parti europee dell Impéro Turco 14 i izložen sustavnom pritisku i potiskivanju od strane etablirane katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini do dana današnjega Ex supradescripto Bosniae situ apparet, illam si recuperaretur aggeris instar vicinis Croatiae Slavoniae & Serviae Regnis, adeoque Antemuralis loco reliquis retrojacentibus terris inservire posse. Etenim cum dicta inter Regna tanquam cuneus, si ita loqui fas est, procedat, vero nihil magis convenit, qua ut eodem occupato, binae separatae extremitates iterum jungantur, proptereaque una breviore linea muniri possint, quae hactenus trilaterali ambitu defendenda sunt. Vt enim facilius est, in Triangulo Hypotenusam, quam gemina crura, vel in cono basin, quam latera, emetiri, ita & leviori crediderim opera extremam Bosniae faciem praesidiis costodire, quam integrum tractum Slavoniae ad Savum, Croatiae ad Vnnam, Serviae ad Passaarovicensia confinia, continuis, vel ex solo quasi interiacente Bosniae Regno, insidiis Expositarum. Hoc pacto amplus iste dictorum confiniorum ambitus non amplius foret confiniarius, sed quasi in terrae meditullio sub recuperandae Bosniae umbone tectus etc. SPICILEGIVM OBSERVATIONUM HISTORICO-GE- OGRAPHICARVM DE BOSNIAE REGNO HVNGARICI QVONDAM JVRIS OCCASIONE ARMORVM CAESAREORVM HOC ANNO MDCCXXXVII IN BOSNIAM MOTORVM. LVGDVNI BATA- VORVM: IMPENSIS BVARTSI, MDCCXXXVII, pp Kurziv S. M. Dž. 14 Petar Vrankić, La chiesa cattolica nella Bosna ed Erzegovina al tempo del vescovo fra Rafaele Barišić, Roma 1984, p. 291 (Analecta Gregoriana 235. Series Facultatis Historiae Ecclesiastica: Sectio B 34.). 15 O tome Srećko M. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( )..., pp Usp. Stjepan Duvnjak, Sve dok nas ne nestane, Svjetlo riječi [Sarajevo] god. 20, br. 231, lipanj 2002, pp. 6-9, Historijski mitovi na Balkanu

47 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi Historiografski mitovi Bošnjaka daju se periodizirati u dvije faze. Prva faza tvrdo je vezana uz pripadnost Osmanskom carstvu i njom izrazito dominira mit o Bosni kao serhatu odnosno islamskom antemuraleu prema Zapadu. U tome smislu muslimanski bošnjački kroničari austrijsko-turskih ratova, posebno onih u 18. stoljeću. Omer Novljanin i Ahmed Hadžinesimović 16, govore o islamskim borcima odnosno borcima za vjeru (pp. 26, 29, 30, 107, 114 itd.), o islamskim bajracima, ukrašenim pobjedonosnom bojom, ukrštenim s nevjerničkim bajracima koji su sipali nesreću (p. 50), o islamskim gazijama uronjenim u dušmanski plijen kao u more (p. 52), a o Bosni kao islamskoj krajini (p. 71), bedemu i čvrstoj granici islama (pp. 112, 126), o serhatskim ratnicima (p. 73), koji se s oduševljenjem bore dajući za vjeru i dušu i glavu (p. 42). Osim muškaraca, koji se ubrajaju u borce i žene su, po starom bosanskom običaju, prilazile s oduševljenjem, i bacajući sa sebe žensku odjeću, oblačile su ratnu i pojavljivale se na bojnom polju. Stavljale su na glave posebne kalpake i oblačile čakšire, pa su hitajući okretnim i brzim koracima, nastupale u bojne redove, da bi se našle u akciji. (p 28). Nasuprot pripadnicima islama neprijatelji Carstva i vjere (p. 23) često su prikazani kao vjerolomnici (pp. 32, 112) te moralni i ratni gubitnici, koje hvata strah i neraspoloženje pred moralnom nadmoći muslimana (pp , 81-82). Što se tiče bosanskog domaćeg neislamskog pučanstva, ono se spominje u vezi s borbama za Banju Luku u dvostrukom konktekstu: jednom kao politički nepouzdan element, odnosno raja, koja je povezana s Austrijom (p. 54) i raja, koju se na oku drži (p. 58), a drugi put kao štićenici islamske države, koje se [prisilno?!] regrutira za ispomoć islamskoj vojsci. Jer s dozvolom kadije iz Sarajeva je pokupljeno i naoružano oko pet stotina zimmija, pa su oni, da bi pomogli islamskoj vojsci, poslani prema Banjaluci. Međutim, Bogu hvala, kada su stigli, njihova pomoć više nije bila potrebna (p. 58). Najznačajniji muslimansko-bošnjački kroničar 19. stoljeća Salih Sidki Hadžihuseinović ( ), poznatiji pod nadimkom Muvekkit, jer se bavio islamskim kalendarom 17, pri pisanju svoje kronike kreće se u istim ter- 16 Omer Novljanin i Ahmed Hadžinesimović, Odbrana Bosne (dvije bosanske kronike). Preveli i priredili Fehim Nametak i Lamija Hadžiosmanović. Zenica: Islamska pedagoška akademija, O Muvekkitu i njegovu djelu v. predgovor na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku Historijski mitovi na Balkanu 47

48 Srećko M. Džaja minološkim i ideološkim kategorijama o Bosni ne samo kao domovini Bosanskih Muslimana, nego i kao o islamskom antemuraleu u osmanskom razdoblju bosanske povijesti (v. knj. 1, pp. 5-6). Ali za razliku od svojih prethodnika, koji se nisu interesirali za bosansko srednjovjekovlje i koji nisu doživjeli konac osmanske epohe u Bosni, Muvekkit je doživo taj konac i zainteresirao se i za vrijeme koje je prethodilo osmanskom razdoblju, pa je, kako to konstatiraju izdavači njegova djela, po tome on prvi Bošnjak koji je prikazao predosmansko vrijeme Bosne (p. XII). Muvekkitov prikaz bosanskog srednjovjekovlja nije na nivou dostignuća njemu suvremene historiografije, nego je opterećen legendama i netočnostima, na koje tek tu i tamo upozoravaju prevoditelji, odnosno komentatori njegova djela. Od tada do danas bošnjačka je historiografija i historiografska publicistika prevalila dug put. Pri tome se kretala u dva pravca - znanstveno-istraživačkom i mitologizatorskom. Znatan dio bošnjačkih povjesničara posvetio se istraživanju osmanskog, austro-ugarskog i jugoslavističkog razdoblja bosanske povijesti. Kako je većina tih istraživanja obavljena u vrijeme druge Jugoslavije, koja se definirala kao socijalistička država, istraživački rezultati su često obojeni marksističkim shemama o povijesti i društvu - kao primjer takve historiografije spomenimo osmanistu Nedima Filipovića ( ) 18 - ali znanstvena suverenost autorâ time ne biva dokinuta, osobito kada je u pitanju socijalna i privredna povijest. Nešto slično bi se moglo reći i za bošnjačke i druge istraživače austro-ugarskog i jugoslavističkog razdoblja, ali nije cilj ovoga priloga, da se tim aspektom detaljnije bavi. U skladu s postavljenom temom pozornost treba svratiti na bošnjačke mitologizacije bosanske povijesti, koje su kod nekih autora nošene uvjerenjem, da se srpskim i hrvatskim mitologizacijama treba suprotstaviti vlastitim, tj. bošnjačkim historiografskim mitovima, kako se u jednom interviewu izrazio Mustafa Imamović, autor u bošnjačkoj javnosti zapažene knjige Historija Bood Enesa Pelidije: Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit, Povijest Bosne [Tarih-i Bosna]. Knj S turskog preveli Abdulah Polimac et alt. Sarajevo: El-Kalem, 1999, knj. 1, pp. I-LII. 18 O Nedimu Filipoviću v. zbornik Okrugli sto: Naučno djelo Nedima Filipovića, Sarajevo, 23. novembra Sarajevo, (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, posebna izdanja 112, odjeljenje društvenih nauka knj. 32). 48 Historijski mitovi na Balkanu

49 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi šnjaka [ ; ] 19. Pristupimo li fenomenu mitologiziranja iz perspektive pojedinih razdoblja bosanske povijesti, pada u oči prividan paradoks, naime na jednoj strani činjenica da se glavni bošnjački mitologemi odnose na bosansko srednjovjekovlje, a na drugoj strani da se dosada nijedan bošnjački istraživač nije profilirao kao ozbiljan medijavelist. Umjesto toga imamo čitavu paletu publicista i kvaziznanstvenika, koji se ne ustručavaju ni od najneobuzdanijih spekulacija i manipulacija s povijesnim izvorima, kako bi ispleli duhovno, demografsko i političko tkivo o nepretrgnutom kontinuitetu između srednjovjekovne i osmanske Bosne, odnosno između srednjovjekovnih Bošnjana i osmanskih Bošnjaka i time osigurali samoniklost, samobitnost, starodrevnost i moralnu izvrsnost bošnjačkog naroda. U tom mitološkom spletu zacijelo dominantnu poziciju zauzima bogumilski mit, koji je formuliran u austro-ugarskom razdoblju i otada dobiva sve fantastičnije oblike 20. Nesređene crkvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni zastupnicima bogumilskog mita služe kao argument za izdvajanje srednjovjekovne Crkve bosanske i njezinih sljedbenika iz europskog kršćanskog konteksta i premještanje u takav heretički kontekst, prema kojemu bi srednjovjekovni bosanski krstjani duhovno stajali bliže islamu negoli ortodoksnom kršćanstvu svoga vremena. Na koncu 20. stoljeća bogumilski mit u interpretaciji jednog bošnjačkog povjesničara dobio je sljedeću formulaciju: Bosanski bogomili su najznačajnija i najvrijednija pojava u historiji srednjovjekovne bosanske države, te mnogim svojim manifestacijama imaju ključnu ulogu u profiliranju duhovnog, vjerskog, političkog, kulturnog i društvenog života srednjovjekovne Bosne Želja za slobodnom bosanskom državom najprisutniji je razlog iz čega nastaje skoro deklarativno opredjeljenje bosanskog stanovništva za herezu Mustafa Imamović, Interview: ummu muslimana ili modernu državu, Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 195, , pp. 9-11, Srećko M. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( )..., pp Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila, Tuzla: IPP Hamidović, 1999, p. 169; usp. pp. 177, Ibid., p. 93. Historijski mitovi na Balkanu 49

50 Srećko M. Džaja I dalje: Historijski izvori pod različitim imenima nazivaju bosanske bogomile (vira dobrih Bošnjana, bosanski bogomili [sic!?], krstjani, crkva bosanska, hereza) a skoro uvijek je riječ o autentičnoj i autohtonoj bosanskoj posebnosti srednjeg vijeka, koja se povezuje sa sličnim evropskim i azijskim pokretima. 23 Iz srednjovjekovnog termina dobri Bošnjani, bošnjački mitologizatori stvorili su mit o Dobrim Bošnjanima. Prema takvim interpretatorima poštenje i dobrota Bošnjana bili su poslovični. To je bio razlog, što su ih suvremenici nazivali Dobrim Bošnjanima 24, i ne pokušavajući tome pravnom terminu potražiti srednjovjekovne paralele kao što su boni homines kasnoantičkog prava ili testes idonei srednjega vijeka, kojima se u pravnim postupcima označavalo kvalificirane svjedoke. Za takve se tražilo da - uz zdrava umna i duševna svojstva - pripadaju slobodnom staležu i raspolažu stanovitom imovinom, što ih je činilo u pravnom smislu neovisnim svjedocima. 25 Logično je dobre ljude odnosno dobre mužje i dobre Bošnjane bosanskih srednjovjekovnih izvora staviti u taj povijesni kontekst, odnosno u tim terminima gledati bosansku inačicu boni homines, koja Bosnu uklapa u pravni sustav srednjega vijeka. Bošnjaci kao nasljednici dobrih Bošnjana u bošnjačkim mitologizacijama sačuvali su moralnu nadmoć i u osmanskim osvajačkim ratovima. Jer, pozivajući se na graditeljsku i urbanu djelatnost Osmanlija u osvojenim zemljama, već spomenuti autor Mustafa Imamović zaključuje, da prodor Bošnjaka u Hrvatsku i Podunavlje nije predstavljao ekspanziju jedne vojničke rase ili klase, nego u prvom redu jedan civilizacijski i kulturni proces Ibid., p Kurziv u citiranom tekstu od S. M. Dž. 24 Enver Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ART 7, 1997, p. 47. Citat prema Dubravko Lovrenović, Snažna ambicija slabog znanja, Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br.175, , p Karin Nehlsen-von Stryk, Die boni homines des frühen Mittelalters unter besonderer Berücksichtigung der fränkischen Quellen. Berlin: Duncker & Humboldt, (Freiburger Rechtsgeschichtliche Abhandlungen, N. F. 2.). 26 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka. Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998, p Historijski mitovi na Balkanu

51 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi Starodrevnost bošnjačkog naroda elaborirao je jedan drugi bošnjački autor na sljedeći način: Znanstveno nije više uopće sporna činjenica, da su bosanskohercegovački muslimani autohtoni balkansko-evropski narod koji na ovom prostoru živi više od 4000 godina [sic!], koliko se može arheološki pratiti. Naime, ovdašnji muslimani su uz Albance i Grke jedini balkanski narod, a istovremeno jedan od rijetkih u Evropi, koji je najvećim dijelom preživio seobu naroda tokom 6. i 7. stoljeća n. e. etc. 27 Za razliku od srpskih i hrvatskih mitologizatora, koji osmansko razdoblje doživljavaju kao duboki lom u tkivu nacionalne povijesti i opisuju isključivo kao tuđe doba u kojemu je sve bilo samo zlo i naopako, bošnjački mitologizatori govore o čistom i savršenom kontinuitetu između bosanskog srednjovjekovlja i osmanskog razdoblja te osmansko razdoblje još više idealiziraju negoli srednjovjekovne dobre Bošnjane. U tim idealizacijama posebno mjesto pripada mitu o idealnoj toleranciji prema nemuslimanskom pučanstvu, kakva je navodno vladala u osmanskoj Bosni, a čiji korijeni u tim mitološkim interpretacijama sežu unazad do rimskih vremena. 28 Pri tome je omiljena paralela sa srednjovjekovnom Španjolskom pod islamskom vlašću, gdje su prema takvim predodžbama vladali uzorni odnosi među muslimanima, židovima i kršćanima, kojima je tek reconquista zadala smrtni udarac. Što se tiče međukonfesionalnih odnosa u srednjovjekovnoj Španjolskoj, minuciozno provedena istraživanja američkog povjesničara Davida Nirenberga 29 ukazuju na psihološku, socijalnu i političku složenost toga fenomena 27 Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bosanstva. Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1995, p Naglašavanje starodrevnosti Bošnjaka teklo je paralelno s političkim razvitkom Bosanskih Muslimana u 20. stoljeću. O tome Srećko M. Džaja, Die politische Realität des Jugoslawismus ( )..., pp Mehmed Filipović, Bosna i Hercegovina - najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo: Compact Publishing House Sarajevo, , pp David Nirenberg, Communities of Violence. Persecution of Minorities in the Middle Ages. Princenton, New Jersy: Princenton University Press, Usp. Francisco Bethencourt, e Inquisition and Religious Frontiers in Europe in Eszter Andor and István Győrgy Tóth, ed., Frontiers of Faith. Religious Exchange and the Constitution of Religious Identiti- Historijski mitovi na Balkanu 51

52 Srećko M. Džaja kao instrumenta vlasti, pa se istraživači paternalističke osmanske tolerancije u Bosni mogu i trebaju osloniti na Nirenbergovu konceptualizaciju prije negoli se upuste u interpretacije ne samo izvora franjevačko-bosanske provenijenice, nego i bošnjačkih muslimansksih ljetopisaca, kao što je na pr. Mula Mustafa Bašeskija 30. Pri proučavanju socijalnog i političkog suživota pučanstva s različitim religijskim i ideološkim obilježjima u državama koje nisu poznavale modernu ravnopravnosti ne bi se smjelo nikada izgubiti iz vida, da takvi politički sustavi i kada su tolerirali koegzistenciju različitih kulturnih i religioznih (infra)struktura, nisu njegovali zdravu kompetitivnost, dakle jednake mogućnosti za svaku grupu ili denominaciju (što bi se moglo tvrditi za austro-ugarsku religijsku politiku u Bosni i Hercegovini), nego su u okvirima tradicionalne paternalističke tolerancije jedne privilegirali, a druge diskriminirali. Prema tome, pri proučavanju ovoga problema pogrešno bi bilo oslanjati se isključivo na izvore jedne provenijencije, nego je neophodno izvore svih provenijencija metodički međusobno suočiti, da bismo dobili uvid u povijesnu stvarnost u kritičkom, a ne u mitološkom izdanju bilo koje etničke grupe. Najnoviji bošnjački mit bio bi mit o tisućugodišnjoj bosanskoj državnosti. On je mitološki odgovor suvremene bošnjačke historiografije i publicistike na centrifugalne tendencije bh. Srba i Hrvata, odnosno na igre oko podjele Bosne tamo od 1939., ili pak već od 1929., kada je kralj Aleksandar Karađorđević svoju državu podijelio na devet banovina i pri tome Bosnu strpao u četiri različite banovine, - pa do najnovije katastrofe, koja je Bosnu zadesila koncem 20. stoljeća. Napominjem, da takve igre nisu igrale samo srpske i hrvatske političke snage, nego su se u njih upuštali i predstavnici bosansko-muslimanske odnosno bošnjačke politike, i to za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su Hitlera nagovarali, da Bosnu podijeli i osnuje pod svojim direktnim protektoratom Župu Bosnu, u kojoj bi pomoću ( humanog ) preseljavanja većinu imali muslimani, odnosno Bošnjaci. 31 Da li su slične igre ponovili u posebno es Budapest: Central European University, European Science Foundation, 2001, pp Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis ( ). Sarajevo: Veselin Masleša, O tome Srećko M. Džaja, Die politische Realität des Jugoslawismus ( )..., pp Historijski mitovi na Balkanu

53 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi za Bošnjake tragičnim trenucima rata , to je za kritičku historiografiju zasada otvoreno pitanje. Cilj bošnjačkog mita o tisućugodišnjoj bosanskoj državnosti nije samo suprotstaviti se gore spomenutim i sličnim podjelama Bosne, nego iznad toga stvoriti predodžbu o Bošnjacima kao temeljnom narodu u Bosni, čija državnost kontinuirano teče tamo od 8. do konca 20. stoljeća, kada je Bosna međunarodno priznata kao država u suvremenom značenju toga pojma. Prema takvom mitološkom poimanju državnosti zemljica Bosna, koju spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet ( ), državina Kulina bana ( ), stogodišnje srednjovjekovno bosansko kraljevstvo dinastije Kotromanića ( /77.) i ejalet Bosna u sklopu Osmanskog carstva stoje u međusobnom čvrstom i nepretrgnutom kontinuitetu. Jer prema takvim ekspozicijama bosanske državnosti sve što je kulturno i politički stvarano tisućama godina na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, [jest] naše, muslimansko nasljeđe i bogatstvo. Kulin ban, kralj Tvrtko, kraljica Katarina i dr., bili su vladari naših predaka, i zato kulturno, nacionalno, politički i povijesno oni pripadaju današnjim bosanskohercegovačkim muslimanima, ali i bosanskim katolicima i pravoslavcima koji nacionalno jesu i koji se smatraju potomcima dobrih Bošnjana, odnosno današnjim Bošnjacima ili Bosancima. To s pravom, jer je znano da je srednjovjekovna Bosna bila jedononacionalna zemlja, jedinstvenog bosanskog naroda zvani Bošnjani, koji su isto tako pripadali trima konfesijama. Katoličanstvo i pravoslavlje su se zadržali do danas dok je bogumilstvo, najmasovnija vjera ondašnje Bosne, ustupila mjesto islamu, koji, znamo, predstavlja najmasovniju vjeru današnje Bosne. 32 Mitološkim viđenjima bosanske povijesti korespondiraju političke prakse, koje se daju tipološki svrstati u dva tipa: tip reconquiste i tip marginacizacije. Tip reconquiste karakterističan je za hrvatske i srpske mitologizacije bosanske povijesti. Na hrvatskoj strani taj tip prisutan je na specifičan način unutar djelovanja Katoličke crkve nakon uvođenja redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini Pri tome ne mislim u prvom redu na prozelitizam sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera ( ), kojim su protivnici 32 Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bosanstva, pp Historijski mitovi na Balkanu 53

54 Srećko M. Džaja katolicizma plašili svoje suvremenike. Istina, nadbiskup Stadler bio je sklon prozelitizmu, ali je austro-ugarska uprava u Bosni tu opasnost isključila. 33. Katolička reconquista u Bosni i Hercegovini ima insajderski karakter. Ona je naime usmjerena ne prema drugim konfesijama, nego prema neetabliranom katolicizmu u režiji bosanskih i hercegovačkih franjevaca. Taj katolicizam, koji su franjevci oblikovali u srednjovjekovnoj Bosni i proveli ga kroz 400-godišnje osmansko razdoblje, nakon uvođenja redovite katoličke hijerarhije predstavnici visokog katoličkog klera sustavno potiskuju i nastoje ga zamijeniti etabliranim oblicima crkvenosti, kakvu susrećemo u klasičnim europskim zemljama s pretežno katoličkom tradicijom. Politički je daleko relevantnija reconquista nacionalnog tipa. Ona je bila prisutna u hrvatskoj politici, kako je to već gore istaknuto, na više ili manje izražen način od Ante Starčevića u 19. stoljeću pa do Franje Tuđmana koncem 20. stoljeća, kada je praktično prestao govor o Bosanskim Muslimanima kao Hrvatima islamske vjeroispovijesti, a Bosanski Muslimani konačno se konstituirali kao moderni narod pod imenom Bošnjaci. Reconquista nacionalnog tipa najintenzivnije je prisutna u srpskim historijskim mitologizacijama, za koje su Bosna i Hercegovina srpske i samo srpske zemlje, Bošnjaci proglašavani Srbima islamske vjeroispovijesti, a bh. Hrvati srbokatolicima, koje je navodno katolički prozelitizam odveo u katoličanstvo i hrvatstvo. Najradikalniju formulaciju srpskoj reconquisti u BiH vjerojatno je dao srpski političar Laza Marković, kada je, parafrazirajući Nikolu Pašića ( ), g. u Mostaru izrekao sljedeću tvrdnju: Da je Srbija zatekla poslije 40 godina [austro-ugarske uprave] u Bosni 7 % Srba, Bosna bi opet bila srpska Što se tiče metoda, kojima se srpska strana služila u provođenju svoje reconquiste u BiH, one se daju podvesti pod sljedeće natuknice: kulturna asimilacija i etnička čišćenja. Kad je riječ o kulturnoj asimilaciji, ona se reflektirala ne samo u privođenju kako bošnjačkog tako i hrvatskog jezičnog idioma u 33 O tome Petar Vrankić, Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina ( ). Paderborn: Ferdinand Schöningh, 1998, pp Usp. Srećko M. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( )..., pp , Srpska riječ,, , 1. Citirano prema Tomislav Išek, Hrvatska republikanska seljačka stranka prema Bosni i Hercegovini i orijentacija Hrvata BiH do god., Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 2, 2,1966, pp , citat p Historijski mitovi na Balkanu

55 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi srpski jezični standard od Vuka Karadžića pa do danas, nego u nastojanjima, da se bošnjački i hrvatski intelektualci u nacionalnom smislu izjašnjavaju kao Srbi, što u dosadašnjoj historiografiji još nije dovoljno istraženo, posebno kada je riječ o nacionalnom izjašnjavanju Bosanskih Muslimana. 35 Budući da su rezultati ovih prosvjetiteljskih metoda posrbljavanja bili mršavi, srpska se strana u svojoj modernoj povijesti latila tzv. etničkih čišćenja, čije su značenje Bošnjaci i bh. Hrvati posebno stravično doživjeli u zadnjem ratu, koji se vodio na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine između i godine. 36 Reagiranja bošnjačke mitološke historiografije na srpsku i hrvatsku reconquistu dugo su imala isključivo defenzivan karakter. U austro-ugarskom razdoblju glavna briga bošnjačkog pučanstva uzetog u cjelini bila je osigurati vlastiti islamski idenitet i sačuvati ekonomski status naslijeđen iz osmanskog razdoblja, što se prvenstveno manifestiralo u otporu provođenju agrarne reforme, na čemu je inzistiralo bh. kršćansko pučanstvo. Samo je tadašnji tanki sloj bošnjačke inteligencije uvidio neminovnost novih putova. Taj sloj stajao je pred dilemom: surađivati sa Srbima, čak do prihvaćanja srpskog nacionalnog identiteta, odnosno surađivati s Hrvatima sa sličnim posljedicama - dakako s hrvatskim predznakom - ili pak pozivati se na vlastite tradicije i njegovati zaseban, tj. bošnjački nacionalni identitet s osloncem na Kállayev režim, koji je davao podršku ovoj opciji. Tome se poslu posvetio Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak ( ), te grupa, koja je s njim na čelu izdavala list Bošnjak ( ). Nakon neuspjelih pokušaja, da bh. Srbi i Hrvati napuste srpstvo i hrvatstvo kao vlastitu nacionalnu identifikaciju i umjesto toga prihvate bošnjaštvo kao zajedničku nacionalnu identifikaciju cjelokupnog domaćeg bh. pučanstva, Kapetanović-Ljubušak će u svojim brošurama i na stranicama Bošnjaka neumorno isticati povijesnu i političku jednakopravnost Bošnjakâ sa Srbima i Hrvatima. 35 O tome Srećko M. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( )..., pp ; isti, Die politische Realität des Jugoslawismus ( )..., pp U vezi sa srpskim projektom etničkih čišćenja svraćam posebnu pozornost na monografiju Mirko Grmek, Marc Gjidara i Neven Šimac, ed., Etničko čišćenje. Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji. Zagreb: Nakladni zavod Globus, Na francuskom pod naslovom Le nettoyage ethnique. Documents historiques sur une idéologie serbe. Rassemblés, traduits et commentés par Mirko Grmek et al. Paris: Arthème Fayard, Historijski mitovi na Balkanu 55

56 Srećko M. Džaja Što se tiče Hrvata i Srba, to su ogranci jugoslavenskog viteškog naroda, kao što smo i mi isto jedan ogranak, te se na prvom mjestu nalazimo. Kad ne biše na nas krivim okom gledali, kad biše nam priznali našu narodnost, mogli bi s njima sa svijem u ljubavi živjeti. 37 Kako će to pokazati povijesni razvitak, budućnost će dati za pravo Kapetanovićevoj bošnjačkoj nacionalnoj identifikaciji Bosanskih Muslimana. Ali put do te identifikacije bio je meandričan i vrlo bolan. Silaskom s političke i povijesne scene Benjámina Kállaya ( ) bošnjaštvo će biti najprije zamrznuto; list Bošnjak prestat će izlaziti. Povijesna je činjenica, da se većina bosanskomuslimanskog pučanstva u austro-ugarskom razdoblju prema bošnjaštvu odnosila nezainteresirano, jer tada nije shvatila povijesnu dalekosežnost te nacionalne identifikacije. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije i osnivanja Države Srba, Hrvata i Slovenaca šanse za identifikaciju s bošnjaštvom još su se više smanjile. U novoosnovanoj jugoslavenskoj državi bošnjaštvo je tretirano kao kállayevska, tuđinska vještačka tvorevina, a Bosanski Muslimani su priznati isključivo kao vjerska zajednica, od čijih se pripadnika očekivalo da će se jednog dana posrbiti ili pak pohrvatiti. U ideologemu o troimenom narodu Srba, Hrvata i Slovenaca o Bošnjacima kao zasebnom narodu odnosno plemenu nije moglo biti ni govora. Na propagandne pokušaje pohrvaćivanja i još više posrbljivanja grô bh. muslimanskog pučanstva reagirao je pasivnim otporom, a političko vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije, koja je artikulirala zasebne gospodarske i kulturne interese Bosanskih Muslimana, isticalo je njihov južnoslavenski karakter i ukorijenjenost u bosansko tlo. Nacionaliziranju u srpskom ili hrvatskom smislu vodstvo se odupiralo isticanjem da su Bosanski Muslimani ogranak Jugoslavena, samo nisu svjesni svoga plemenskog imena, i da njihovo nacionaliziranje nije stvar svakodnevne politike, nego pitanje kulturnog i društvenog razvitka Mehmed beg Kapetanović Ljubušak, Budućnost Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Tiskara Spindlera i Löschnera, 1893, p. 24. Usp. otisnute tekstove iz lista Bošnjak kod Senahid Halilović, Bosanski jezik. Sarajevo: Biblioteka Ključanin, , pp [ ]. 38 Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo: Svjetlost, 1974, pp , prilog br. 5 (program Stranke). 56 Historijski mitovi na Balkanu

57 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi Tek će komunisti, kojima su politička kriza i propast prve Jugoslavije omogućili dolazak na vlast, pokloniti više interesa zasebnom identitetu Bosanskih Muslimana, spominjući ih izričito u svojim propagandnim pozivima u borbu za jednu bolju Jugoslaviju pod komunističkim vodstvom, a onda, nakon raskida sa Staljinom u okviru povezivanja s tzv. Trećim svijetom. To povezivanje vodilo je do življih kontakata prije svega s islamskim zemljama i utjecalo na definitivno priznanje Bosanskih Muslimana kao trećeg bh. naroda - jednakopravnog Srbima i Hrvatima. To se zbilo u punom opsegu nakon pada Aleksandra Rankovića ( ) 1966., tako da se koncem 60-ih i početkom 70-ih godina dogodio - prema formulaciji Šaćira Filandre 39 - drugi nacionalni i kulturni preporod Bosanskih Muslimana. U novoj političkoj klimi bošnjački povjesničari i drugi kulturni djelatnici marljivo su istraživali i revalorizirali kulturnu i političku povijest. Pri tome neki od njih pokazali su sklonost prenaglašavanju bosanskomuslimanske odnosno bošnjačke komponente bosanske povijesti, što je neizbježno vodilo sklonosti k marginaliziranju hrvatske i srpske komponente u BiH. Do kojega su stupnja takve marginalizacije prisutne od početka 70-ih godina pa do raspada Jugoslavije, to je jedan od istraživačkih zadataka kritičke historiografije o BiH. Na ovom mjestu taj ću problem ilustrirati s jednim primjerom. U bedekeru koji je nakladnička kuća Yugoslaviapublic u Beogradu izdala na tadašnjem srpskohrvatskom, te engleskom i njemačkom jeziku, Bosnu i Hercegovinu obradio je jedan bošnjački povjesničar umjetnosti 40. Primijetiti je, da je u toj obradi, odnosno publikaciji vrlo dobro ilustrirana bošnjačka sastavnica bh. kulturne prošlosti, srpska odnosno srpsko-pravoslavna adekvatno, dočim je hrvatska, odnosno hrvatsko-katolička zastupljena oskudno odnosno marginalizirana. Tu, naime, nećemo susresti ilustracije najvrednijih eksponata franjevačkih samostana u BiH. Čini se, da su takve latentne tendencije prisutne i u publikacijama, kojima današnja bh. diplomatska predstavništva predstavljaju kulturnu prošlost BiH Šaćir Filandra, Bošnjačka politika u XX. Stoljeću. Sarajevo: Izd. poduzeće Sejtarija, 1998, pp , Jugoslawien. Sehenswürdigkeiten, Kulturdenkmäler, Kunstschätze. Ein Enzyklopädischer Reiseführer. r. Beograd: Yugoslaviapublic, 1983, pp Na pr. u turističkoj publikaciji Bosnia and Herzegovina. Natural Beauties and Tourist Offers. Historijski mitovi na Balkanu 57

58 Srećko M. Džaja Nakon raspada Jugoslavije i međunarodnog priznanja BiH kao države, kojemu su slijedila neopisiva stradanja posebno bošnjačkog pučanstva, bošnjačka mitološka historiografija prelazi na otvorene marginalizacije hrvatske i srpske komponente i na taj način ostvaruje maltene ravnopravan status sa zastupnicima reconquiste na srpskoj i hrvatskoj strani. Marginalizacijske tendencije prisutne su u znatnom dijelu današnje bošnjačke publicistike. Na ovom mjestu pozvat ću se samo na dva bošnjačka historiografska djela, u kojima su prisutne očite marginalizacije srpske i hrvatske prisutnosti u BiH. Prvi primjer bila bi već spominjana Historija Bošnjaka Mustafe Imamovića, u kojoj možemo pročitati i sljedeću tvrdnju. Pravoslavno i katoličko stanovništvo u Bosni bilo je u većini doseljeno tokom XVIII i XIX st., pa njihova svijest, tradicija i ideologija nisu imale nikakve veze sa bosanskom srednjovjekovnom državom. Zato su i nastojanja Austro-Ugarske da oživi interkonfesionalno bošnjastvo kao nacionalnu ideologiju, historijski bila unaprijed osuđena na neuspjeh. 42 U skladu s ovom tezom Imamović citira Dnevnik princa Eugena Savojskog ( ) - u kojemu ovaj ratnik govori o egzodusu bosanskih katolika preko Save, nakon što je on spalio Sarajevo u jesen Dio Dnevnika u kojem se govori o tome preveden je tako da se dobiva utisak, da su tadašnji bosanski katolici bili svježi useljenici, što je u suprotnosti s povijesnim činjenicama. Imamovićev citat glasi: Sam Eugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se nada da će pokupiti sve kršćane u Bosni i odvesti ih nazad preko rijeke Save. 43 Your Next Adventure. Sarajevo: Green Visions d. o. o., Tourism Community of Federation BiH, RS Ministry of Trade and Tourism, Office of the High Representative RRTF/ SERDA, s. a.[2002], hrvatsko-katolička komponenta predstavljena je sasvim novim prošteništem u Međugorju (p. 19), a ne naprimjer monumentalnom fasadom franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci ili pak muzejskim eksponatima franjevačkog samostana u Fojnici, što bi u kulturnopovijesnom smislu bilo adekvatno donesenim ilustracijama iz islamsko-osmanskog i srpsko-pravoslavnog kulturnog kruga u Bosni i Hercegovini. Osim toga potencijalne turiste se dezinformira kad se za hercega Stjepana Vukčić-Kosaču ( ) tvrdi da je bio ancient Bosnian King (pp. 26, 27). 42 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, p Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, p Kurziv u tekstu od S. M. Dž. 58 Historijski mitovi na Balkanu

59 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi U jezičnom smislu problem leži u tome, kako prevesti francuski glagol ramener - s odvesti nazad, kako je to učinio Imamović, ili pak odvesti sa sobom, što bi u datom kontekstu odgovaralo stvarnosti. Prema tome, spomenuto mjesto Dnevnika u kontekstu zbivanja korektno bi bilo ovako prevesti: 24. [listopada 1697.] ostao sam kod Sarajeva. Grad i svu okolicu pretvorili smo u plamen. Naše postrojbe, koje su progonile neprijatelja, donijele su sa sobom plijen i dovele mnogo žena i djece, nakon što su pobile više turaka. Cjelokupni kršćani dolaze u grupama, traže zaštitu i mole za dozvolu da smiju sa svojim stvarima doći u tabor, budući da žele napustiti zemlju i poći s nama. Ja se također nadam, da ću sve kršćane, koji se nalaze u zemlji, [pri svom povratku nazad] moći sa sobom odvesti preko 44 Save. Drugi autor, Ahmed S. Aličić, daleko je smjeliji u marginaliziranju hrvatske i srpske komponente u BiH. Kod njega možemo pročitati sljedeće i slične teze: Bošnjački etnos je kao povijesna supstanca ove zemlje [Bosne] apsorbirao sve te druge grupe i grupice, koje su svraćale u Bosnu ko zna pod kakvim uslovima i sa kakvim ciljevima, i to kroz dugotrajan proces [...] Srpski i hrvatski etnički element nije postojao u Bosni u značajnijem broju i on nikako nije konstituant bošnjačkog etnosa. [...] U vrijeme osmanskih osvajanja, pa i dosta dugo vremena poslije toga, nazivi Srbija ili Srbistan ili Hrvatska ili Hrvatistan Turcima nisu bili poznati. Ti nazivi su mnogo kasnijeg datuma. Naziv zemlje Bosne nije se mijenjao Le 24. [octobre 1697] je suis resté à Serrail. On a brullé la ville entièrement et tous les environs. Nos partis qui ont suivi les ennemis ont rap[p]orté du butin et beaucopu de femmes et d enfan[t]s, ayant mesmé[s] tué plusieurs trucs. Tous les chrétiens viennent en foule demander des sauvegardes pour venir avec toutes leurs hardes au camps, voulant quit[t]er les pais et nous suivre. J espére de ramener au-delà de la Save tout ce qu il y en a dans le pais. Citat prema autografu Journal de la marche en Bosnie, Wien, Kriegsarchiv, Alte Feldakten /1697 /13/1, fol. 11 r. Kurziv S. M. Dž. Usp. Jozo Džambo, Iz prve ruke o vojnom pohodu Eugena Savojskog na Bosnu Bosna Franciscana 6, 9, Sarajevo 1998, pp Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od do Godine. Sarajevo: Orijentalni institut, Posebna izdanja 19., 1996, p. 356 sl. Kurziv S. M. Dž. Historijski mitovi na Balkanu 59

60 Srećko M. Džaja Nakon svega ovdje izloženog nameće se jasan zaključak, da je cilj nacionalnih mitologizacija bio i ostao stvoriti predodžbu o Bosni kao u etničkom pogledu kompaktnoj zemlji. 46 Ali budući ta navodna kompaktnost ima disparatna obilježja, koja se međusobno isključuju - tj. u srpskom viđenju nema mjesta hrvatskoj i bošnjačkoj sastavnici, a u hrvatskom i bošnjačkom viđenju svaki put drugim dvjema sastavnicama, srpska i, u manjoj mjeri hrvatska strana, nastojale su do kompaktnosti doći metodom reconquiste, a bošnjačka metodom marginalizacije, o čemu je gore bilo riječi. Obje metode vide rješenje problema suživota u Bosni u stvaranju takve kulturne i političke infrastrukture, u kojoj bi imala dominantan položaj samo jedna, i to mitizirana, nacionalna tradicija, a druge dvije nacionalne tradicije bile postupno potisnute. Ovaj asimilativni model suživota vodio je u neviđena stradanja svih triju etničkih skupina bosanskog pučanstva tijekom 20. stoljeća. Iz nacionalističkih jednosmjernih ulica komunisti su pokušali izvesti kako jugoslavensko tako i bh. društvo dijalektičkom sintezom, koja istina nije značila grubu asimilaciju jednog identiteta u drugi, ali radikalno pretapanje odnosno utapanje razlika, koje je na ovim prostorima proizvela povijest, u novi socijalistički model suživota vodilo je na koncu konca do obezvređivanja prošlosti i ugrožavanja tradicionalnih vrijednosti odnosno različitih identiteta. Jer komunističko velikodušno priznanje svih jugoslavenskih naroda i narodnosti (nacionalnih manjina) u okviru marksističke dijalektike predstavljalo je ipak samo jedan provizorij u dijalektičkoj igri, kojom su upravljali vlastodršci na represivan način. Povijest komunističkog marksistički koncipiranog jugoslavenstva jest kombinacija načelnih priznanja različitosti i suzbijanja tih 46 U tome se smislu odredio i Rusmir Mahmutćehajić u svom prilogu pod naslovom Put u rat, u Branka Magaš i Ivo Žanić, ed., Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Zagreb-Sarajevo: Naklada Jesenski i Turk, DANI, za e Bosnian Institute - London, 1999, pp , kada se odvažio na sljedeću tezu: U osnovi je netočna i česta tvrdnja o BiH kao multikulturnoj zemlji. Naprotiv, BiH je kulturno, povijesno, politički i jezično homogenija od ijednoga svoga susjeda, te je moguće govoriti o multikulturnom sadržaju Srbije, čak Hrvatske, ali ne i Bosne i Hercegovine. Od njene najzapadnije do njene najistočnije točke, od najsjevernije do najjužnije nema nikakve bitne razlike u jeziku. Ni najbolji antropolog na svijetu neće prepoznati nikakvu antropološku razliku među bosansko-hercegovačkim ljudima ma kako oni sebe imenovali (p. 177). 60 Historijski mitovi na Balkanu

61 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi različitosti u političkoj praksi, što je na koncu konca vodilo do sloma marksističke dijalektike na jugoslavenski način i do neviđene eksplozije starih i novih nacionalizama. Marksistička dijalektika kao povijesni projekt doživjela je fijasko. Zašto? Prema suvremenom filozofu Peteru Sloterdijku, kob dijalektike leži u funkciji njezine sinteze, koja se na koncu pojavljuje kao avetinjska ruina 47. Jer marksističkim prenošenjem dijalektičke metode iz sfere mišljenja u sferu realnog događanja odnosno iz logike u ontologiju (pogreška koju bi tradicionalna logika definirala kao metabasis eis allo genos, skôk u drugu dimenziju) antitetička misaona igra između teze i antiteze pretvara se u realnu borbu, stvara se revolucionarno, ratno stanje, u kojemu stvarni ili fiktivni neprijatelji iz ovoga ili onoga ugla uvijek vrebaju. U takvom revolucionarnom stanju prostor osvajaju militarističke, političke, socijalne i ideološke omraze - jednom riječju cinizam, jer navodno prevladavanje suprostavljenih stavova kroz dijalektičku sintezu u stvarnosti nije ništa drugo negoli ustoličenje i legitimiranje isključivo pobjedničkog jednoumlja, kojemu se ljudski duh na koncu konca opire, kao što se priroda opire njegovanju monokultura. Postavimo li pitanje, što bi bila alternativa na jednoj strani reconquistama i marginalizacijama, a na drugoj dijalektičkim sintezama, izranja kao ključni pojam riječ dijalog. Dijalog 48 kao onaj oblik mišljenja i prakse, u kojemu se sugovornici i aktanti potiču, jedan drugom omogućuju dolazak do plodnijih pogleda, međusobno se motiviraju i otvaraju za stajališta onog drugoga. U tom slučaju aktanti nisu borci koji se bore jedan protiv drugoga svojim stajalištima i idejama, svojim argumentima, kako bi onoga drugoga svladali, ponizili i konačno posve diskvalificirali i difamirali, nego se sugovornici u dijalogu pojavljuju kao suigrači u istoj igri. Oni omogućuju da se sama igra uzdigne i usavrši, a ne da jedan od njih bude uništen. Tu nije potrebno nešto treće, kao u dijalektici, sinteza koja bi bila završna i zaključna pozicija, i koja u stvari ne 47 O dijalektici kao političkoj igri Peter Sloterdijk, Kritik der zynischen Vernunft,, Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1983, vol. II, pp U originalu prvi citat glasi: Das Elend der Dialektik konzentriert sich in der vielbeschworenen Funktion der Synthese, vol. II, p. 681, a drugi citat eine gespenstische Ruine ibid., vol. II, p O tome, polazeći od Sloterdijkovih zapažanja o dijalektičkoj igri, Vojin Simeunović, Dijalog i dijalektika, Hrvatska misao 5, 21, Sarajevo, listopad-prosinac 2001, pp Historijski mitovi na Balkanu 61

62 Srećko M. Džaja pripada nikome. Najvrednije što se može među ljudima dogoditi to je dijalog u najširem smislu riječi, dakle otvorena komunikacija u duhu slobode. Ako nema normalne transparentne komunikacije koju oličava slobodan dijalog, onda nužno nastupa nasilje, rat i uništavanje. Primijenjeno na Bosnu, umjesto dosadašnjih traganja za jednom vrstom zajedničkog identiteta putom dijalektike dati se na potragu zajedničkog krova, tj. takvih političkih i kulturnih okvira, u kojima će različiti identiteti stvarno biti zaštićeni i uspostavljen osjećaj međusobne sigurnosti. 49 Upitamo li se, kako bi se historičari i historiografija trebali postaviti prema izgradnji takvog krova i takve kuće u BiH, onda je neminovno prevladavanje mitoloških historiografija njegovanjem historiografije kritičkog diskursa 50. A to znači uvažavanje i kritičku obradu povijesnih izvora bilo koje provenijencije, respekt prema postojećim razlikama i istraživanje njihovih stvarnih historijskih korijena - naprimjer kako i zašto je došlo do političke kroatizacije bh. katolika 51 - umjesto paušalnih ocjena i međusobnih marginaliziranja. Drugim riječima, potrebno je komplementarno istraživanje povijesti i kulture u BiH i unošenje komplementarnih istraživačkih rezultata u svijest bh. građana - kroz medije i obrazovni sustav - upravo zbog toga što Bosna nije monoetnička, nego višeetnička zemlja. Prema tome, umjesto borbe za princip monoetničnosti njegovati princip komplementarnosti, koji je i te kako prisutan i u modernim prirodnim znanostima. Ali nažalost, ljudski duh pokazuje odbojnost prema komplementarnim stajalištima. Postoji snažna sklonost prema jasnom rezanju, prema univerzalno vrijedećim rješenjima, koja isključuju različite pristupe.[...] Neke od predrasuda prema znanosti i tehnologiji temelje se na polusvjesnom otporu protiv implicitnog zahtjeva za potpunošću, kako 49 U tome pravcu razmišlja Ivan Bubalo, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog. Bosna Franciscana 10, 16, Sarajevo 2002, pp O historiografiji kritičkog diskursa v. Srećko M. Džaja, Tri kulturno-političke sastavnice Bosne i Hercegovine i moderna historiografija, Jukić 30-31, Sarajevo 2000./01, pp Ovaj problem načet je u prilogu Srećko M. Džaja, Spisateljstvo bosanskih franjevaca i bosnicitet u Ivo Pranjković i Slavko Jeličić, ed., Dies academicus u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića. Zagreb: Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, 2000, pp Historijski mitovi na Balkanu

63 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi se izjasnio jedan od vodećih znanstvenika kvantne mehanike u 20. stoljeća Victor F. Weisskopf 52. Pogubna alternativa komplemetarnom viđenju Bosne kao preduvjetu za normalan, komplementaran i slobodan suživot različitostî jest autističko prenaglašavanje jednog identiteta Bosne, prakticirano u nacionalnim mitologizacijama, koje je vodilo i vodi u izopačavanje, masovno ubijanje i uništavanje, odnosno u alternativu smrti. Bibliografija Aličić, Ahmed S Pokret za autonomiju Bosne od do godine. Sarajevo: Orijentalni institut, Posebna izdanja. Allcock, John B Explaining Yugoslavia. London: Hurst & Company. Andor, Eszter and Tóth, István Győrgy, ed., Frontiers of Faith. Religious Exchange and the Constitution of Religious Identities Budapest: Central European University, European Science Foundation. Bašeskija, Mula Mustafa Ševki Ljetopis ( ). Sarajevo: Veselin Masleša [ ]. Bethencourt, Francisco e Inquisition and Religious Frontiers in Europe in Eszter Andor and István Győrgy Tóth, ed., Frontiers of Faith. Religious Exchange and the Constitution of Religious Identities Budapest: Central European University, European Science Foundation, pp Bosna i Bošnjaci u politici i praksi dr. Franje Tuđmana Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. (Biblioteka Posebna izdanja 29.). Bosnia and Herzegovina. Natural Beauties & Tourist Offers. Your Next Adventure s. a. [2002]. Sarajevo: Green Visions d. o. o., Tourism Community of Federation BiH, RS Ministry of Trade and Tourism, Office of the High Representative RRTF/SERDA. Bubalo, Ivan Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog. Bosna Franciscana 10, 16, Sarajevo, pp Unfortunateliy, there is a certain resistance in the human mind to the recognition of complementary aspects. ere is a strong trend towards clear cut, universally valid answers that exclude different approuches. [...] Some of prejudices against science and technology are based upon a half-conscious resistance against the implicit claim of completness. Victor F. Weisskopf u predavanju Frontiers and Limits of Science Alexandervon-Humboldt-Stiftung-Mitteilungen 43, März 1984, pp. 1-11, cit. p. 10. Prijevod pod naslovom Dometi i granice znanosti Jukić 15, Sarajevo 1985, pp , cit. p. 75. Historijski mitovi na Balkanu 63

64 Srećko M. Džaja Cvijić, Jovan Aneksija Bosne i Hercegovine i srpski problem. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije. Duvnjak, Stjepan Sve dok nas ne nestane, Svjetlo riječi [Sarajevo] god. 20, br. 231, lipanj 2002, pp. 6-9, 59. Džaja, Srećko M Konfesionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina. Voremanzipatorische Phase München: R. Oldenbourg Verlag. (Südosteuropäische Arbeiten 80.). Džaja, Srećko M Bosnien-Herzegowina in der österreichisch-ungarischen Epoche ( ). Die Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie. München: R. Oldenbourg Verlag. (Südosteuropäische Arbeiten 93.). Džaja, Srećko M Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje Mostar: ZIRAL. S njemačkog preveo Ladislav Z. Fišić. Autorizirao i nadopunio autor. Džaja, Srećko M Spisateljstvo bosanskih franjevaca i bosnicitet, u Ivo Pranjković i Slavko Jeličić, ed., Dies academicus u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića. Zagreb: Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, pp Džaja, Srećko M Tri kulturno-političke sastavnice Bosne i Hercegovine i moderna historiografija, Jukić 30-31, Sarajevo 2000./01., pp Džaja, Srećko M Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju ( ). Inteligencija između tradicije i ideologije. S njemačkog preveli Marijan Cipra i Milan Lončar. Mostar-Zagreb: ZIRAL. Džaja, Srećko M Die politische Realität des Jugoslawismus ( ). Mit besonderer Berücksichtigung Bosnien-Herzegowinas. München: R. Oldenborug Verlag. (Untersuchungen zur Gegenwartskunde Südosteuropas 37.). Džambo, Jozo Iz prve ruke o vojnom pohodu Eugena Savojskog na Bosnu Bosna Franciscana 6, 9, Sarajevo. Eugen, Prinz von Savoyen Journal de la marche en Bosnie, Wien, Kriegsarchiv, Alte Feldakten /1697 /13/1. Filandra, Šaćir Bošnjačka politika u XX. stoljeću, Sarajevo: Izd. poduzeće Sejtarija. Filipović, Mehmed Bosna i Hercegovina - najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo: Compact Publishing House Sarajevo. Grmek, Mirko; Gjidara, Marc; Šimac, Neven, ed., Etničko čišćenje. Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji. Zagreb:Nakladni zavod Globus. Na francuskom pod naslovom Le nettoyage ethnique. Documents historiques sur une idéologie serbe. Rassemblés, traduits et commentés par Mirko Grmek et al. Paris: Arthème Fayard, Halilović, Senahid Bosanski jezik. Sarajevo: Biblioteka Ključanin. Imamović, Enver Korijeni Bosne i Bosanstva. Sarajevo: Međunarodni centar za mir. 64 Historijski mitovi na Balkanu

65 Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi Imamović, Enver Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo: ART 7. Imamović, Mustafa Historija Bošnjaka. Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Imamović, Mustafa Interview: ummu muslimana ili modernu državu Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 195, , pp. 9-11, 41 Išek, Tomislav Hrvatska republikanska seljačka stranka prema Bosni i Hercegovini i orijentacija Hrvata BiH do god[ine], Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 2,2, pp Jalimam, Salih Historija bosanskih bogomila. Tuzla: IPP Hamidović. Jugoslawien. Sehenswürdigkeiten, Kulturdenkmäler, Kunstschätze. Ein Enzyklopädischer Reiseführer r Beograd: Yugoslaviapublic. Kapetanović Ljubušak, Mehmed beg Budućnost Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Tiskara Spindlera i Löschnera. Karamatić, Marko Historiografija s posebnom namjenom. Rat religijâ na tlu bivše Jugoslavije?, Bilten Franjevačke teologije Sarajevo, god. 28, br. 2, Sarajevo 2001, pp Kostić, Lazo M Šta su Srbi mislili o Bosni. Političko-istorijska studija. München: Iskra. Lovrenović, Dubravko Snažna ambicija slabog znanja, Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 173, , pp Lovrenović, Dubravko Srbija na Zapadu, Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 175, , pp Lovrenović, Maja Šta je nama Bobovac?, Bosanskohercegovački Dani [Sarajevo] br. 166, , pp Magaš, Branka i Žanić, Ivo, ed., Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Zagreb-Sarajevo: Naklada Jesenski i Turk, DANI, za e Bosnian Institute - London. Magaš, Branka and Žanić, Ivo, ed., e war in Croatia and Bosnia-Herzegovina London and Portland: Frank Cass Publischers. Mahmutćehajić, Rusmir Put u rat, u Branka Magaš i Ivo Žanić, ed., Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Zagreb-Sarajevo: Naklada Jesenski i Turk, DANI, za e Bosnian Institute - London, pp [Mejer von Berghen, Johann Gerhard?] Spicilegivm observationum historico-geographicarvm de Bosniae Regno hvngarici qvondam jvris occasione armorvm caesareorvm hoc anno MDCCXXXVII in Bosniam motorvm. Lvgdvni Batavorvm: impensis Bvartsi, MDCCXX- XVII. Muvekkit-Hadžihuseinović, Sidki Povijest Bosne [ Tarih-i Bosna]. Knj S turskog preveli Abdulah Polimac et alii. Sarajevo: El-Kalem. Historijski mitovi na Balkanu 65

66 Srećko M. Džaja Naučno djelo Nedima Filipovića Okrugli sto, Sarajevo, 23. novembra Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, posebna izdanja 112, odjeljenje društvenih nauka knj. 32. Nehlsen-von Stryk, Karin Die boni homines des frühen Mittelalters unter besonderer Berücksichtigung der fränkischen Quellen. Berlin: Duncker & Humboldt. (Freiburger Rechtsgeschichtliche Abhandlungen, N. F. 2.). Nirenberg, David Communities of Violence. Persecution of Minorities in the Middle Ages. Princenton, New Jersy: Princenton University Press. Novljanin, Omer i Hadžinesimović, Ahmed Odbrana Bosne (dvije bosanske kronike). Preveli i priredili Fehim Nametak i Lamija Hadžiosmanović. Zenica: Islamska pedagoška akademija. Pranjković, Ivo i Jeličić, Slavko, ed., Dies academicus u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića. Zagreb: Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko. Purivatra, Atif Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo: Svjetlost. Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, zbornik Zenica: Izdanja Muzeja grada Zenice III. Simeunović, Vojin Dijalog i dijalektika, Hrvatska misao 5,, 21, Sarajevo, listopad-prosinac 2001, pp Sloterdijk, Peter Kritik der zynischen Vernunft,, vol. I-II. Frankfurt am Main: Suhrkamp Trgovčević, Ljubinka Naučnici Srbije i stvaranje jugoslovenske države Beograd: Narodna knjiga/ Srpska književna zadruga. Vrankić, Petar La chiesa cattolica nella Bosna ed Erzegovina al tempo del vescovo fra Rafaele Barišić, Roma: Analecta Gregoriana 235. Series Facultatis Historiae Ecclesiastica, Sectio B 34. Vrankić, Petar Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina ( ). Paderborn: Ferdinand Schöningh. Weisskopf, Victor F Frontiers and Limits of Science, Alexander-von-Humboldt-Stiftung-Mitteilungen 43, März 1984, pp Weisskopf, Victor F Dometi i granice znanosti, Jukić 15,, Sarajevo, pp Preveo s engleskog Srećko M. Džaja. 66 Historijski mitovi na Balkanu

67 Husnija Kamberović TURCI I KMETOVI MIT O VLASNICIMA BOSANSKE ZEMLJE Svi smo mi već dugo vremena svjedoci destruktivne politizacije historije na Balkanu, pri čemu su posljedice te politizacije najviše pogodile Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje bivše Jugoslavije u posljednje dvije decenije. U posljednja dva desetljeća historičar-intelektualac se više približio centru moći nego ikad od vremena kada su historičari služili kao biografi kraljevskih porodica. Historičari su postali stvaraoci mitova o jasno definiranim projektima i nagrađivani su za svoje umijeće. U isto vrijeme, političari koji su stvarali države tražili su savjet historičara, bogato ih nagrađujući i pomažući distribuciju njihovih djela. S druge strane, pojavili su se historičari koji kritiziraju one historičare koji stvaraju mitove, ali su u tim kritikama i sami postali stvaraoci drugih mitova. U Bosni i Hercegovini, u kojoj je u posljednjih nekoliko decenija bila prava poplava nacionalnih mitova u nacionalnim historiografijama, bilo je pokušaja kritiziranja takvih pojava, ali rezultat uglavnom nije bio pozitivan za historijsku nauku. Protagonisti takvih kritika više su se obrušili na zasebne nacionalne historiografije u Bosni i Hercegovini nego što su se istinski zalagali za metodološko-tematski razvoj bosanskohercegovačke historiografije, pri čemu su njihova nastojanja često veoma kontradiktorna. Tako se, primjerice, neki historičari zabrinuto žale kako još nema pravog Bošnjaka koji se bavi srednjim vijekom s kojim bi se mogao voditi dijalog. Kao da je u znanosti potreban dijalog nacija, a ne znanstvenika! Da apsurd bude veći, takvu zabrinutost u najvećoj mjeri izražavaju politizirani historičari koji se zalažu za depolitizaciju historiografije! Dakle, historičari koji kritizi- Historijski mitovi na Balkanu 67

68 Husnija Kamberović raju historijske mitova, ali sami doprinose izgradnji drugih mitova! To, ipak, samo pokazuje koliko je u nas historiografska znanost danas politizirana i pod utjecajem suvremenih društvenih kretanja, te kako se u historiografskim radovima i javnim nastupima historičara veoma lahko raspoznaju njihova nacionalna ili politička uvjerenja. Politizacija historijske znanosti se može objasniti predmetom historijskih istraživanja, jer je historija i politička znanost. Problem, međutim, nastaje onoga trenutka kada politika presudno utječe ne samo na predmet historijskog istraživanja nego unaprijed definira rezultate tih istraživanja. Historiografija u BiH je dugo vremena bila, a vjerovatno je i danas u nešto manjoj mjeri, opterećena tim problemom. Ako pogledamo samo razvoj historiografije nakon Drugoga svjetskog rata lahko ćemo uočiti sve te slabosti kojima je bila podložna. Bilo je, međutim, i ozbiljnih nastojanja da se neka historijska pitanja kritički sagledaju, i ne smije se svaku kritiku ili nove poglede sa kojima se ne slažemo odmah kvalificirati kao historijske mitove, čemu su inače skloni neki historičari na ovim prostorima. Tmurno doba, koje je obilježilo bosansku povijest na koncu 20. stoljeća, prepuno je oživljenih historijskih mitova, koji su ne samo dobili pravo građanstva nego su postali podloga mnogim krvavim događanjima ovoga vremena. Izdvojit ću samo jedan slučaj, premda postoji niz sličnih primjera. Jedan Bošnjak iz okolice Sokoca je pričao kako mu je njegov susjed, Srbin, uoči rata 1992., koliko u šali toliko i u zbilji, govorio kako ne treba obrađivati svoje imanje jer je to naše, koje ste vi nama oteli prije 500 godina, a zapovjednik Vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić, javno je izjavljivao kako je došlo vrijeme da se nakon 500 godina osvetimo Turcima. Ovo uvjerenje srpskih seljaka kako su oni vlasnici bosanske zemlje, koju su muslimani od njih oteli prije 500 godina, imalo je svoju dugu historiju, i u njihovoj je podlozi mit starine, koji je trebao pokazati ko ima veća prava u ovoj zemlji. U jeku rata protiv Bosne Emir Habul, novinar Oslobođenja, govorio je o mitskom zlu i mržnji prema Turcima, koja je među znatnim dijelom srpskoga naroda njegovana od kolijevke pa do groba. Habul je naveo i slijedeće: Poznati pisac i veliki pričalica Branko Ćopić upitao je jedne prilike na susretu u Šumaricama kod Kragujevca svog saborca Skendera Kulenovića: 68 Historijski mitovi na Balkanu

69 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje Šta misliš da li Srbi još mrze Švabe? Oni mrze Turke, lakonski je odgovorio prema pričanju očevidaca pjesnik Kulenović. 1 Ovo poistovjećivanje Bošnjaka sa Turcima imalo je svoju dugu tradiciju, a jako je dobar primjer manipulacije i zloupotrebe historijske nauke. 2 Kada je počela opsada Sarajeva glavno pitanje koje su Karadžićevi naoružani ljudi na barikada postavljali bilo je: Ima li u autu Turaka. U srpskoj je mitološkoj svijesti na početku procesa njihove nacionalne integracije stvorena slika drugog kao stranog tijela, slika muslimana kao Turaka koji su kao osvajači došli sredinom 15 stoljeća, dok se neprekinuta nit srpske prisutnosti ovdje može pratiti od praiskona. Kako su, prema toj mitološkoj slici, Srbi ovdje najstariji, to su oni i najveći i jedini pravi, historijski vlasnici zemlje Bosne. Kako su, međutim, zbog osmanskoga društvenog sistema, većinu zemljoposjednika u Bosni činili muslimani, dok su obrađivači tih posjeda, u statusu čifčija, bili pravoslavci, u srpskoj se svijesti ukorijenilo uvjerenje o neviđenoj pljački i otimanju njihove zemlje od strane osvajača sredinom 15. stoljeća. Tokom 19. stoljeća ovo je uvjerenje bilo jako rašireno, premda niko ni tada, kao ni sada, zbog velikih migracija, ne može dokazati niti stoljetnu prisutnost, a kamoli višestoljetno boravište svojih predaka na jednom prostoru. U osnovi ovakvih nenaučnih teorija jeste mitološka slika o Turcima i Turskom carstvu kao univerzalnim krivcima za sve nedaće na koje su nailazili Srbi od sredine 15. stoljeća sve do današnjih dana. 3 Ako ostavimo po strani krive upotrebe pojmova Turčin i Tursko carstvo, koji se u nauci već polahko napuštaju kao neadekvatni termini za Osmanlije i Osmansko carstvo, ostaje jako rasprostranjena negativna i mitska slika Turaka i njihovo identificiranje sa Bošnjacima, koji su na taj način osuđeni na plaćanje historijskih grijeha s kojima doista nemaju nikakve veze. U srpskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji 19. stoljeća važnu je ulogu imao odnos prema bosanskim muslimanima, ali ne kao drukčijoj vjerskoj skupini, nego kao objektu nacionalne integracije. Dok se s jedne strane kod 1 Oslobođenje, 11. avgust Nešto o toj tradiciji i njezinim protagonistima u srpskoj historiografiji vidi u članu Bojana Aleksova u ovom Zborniku. O primjerima identificiranja Bošnjaka s Turcima u hrvatskoj politici vidi: Ivo Žanić, Prevarena povijest,, Zagreb 1988, str , O tome vidi i članak Ane Antić u ovom Zborniku. Historijski mitovi na Balkanu 69

70 Husnija Kamberović bosanskih pravoslavaca vjerski faktor sve više isticao kao granica u procesu nacionalne integracije, taj se faktor nije priznavao kod muslimana, i tu krajem 19. i početkom 20. stoljeća nije bilo mjesta za izrastanje nacije unutar vjerskih granica. Tezu Vuka Karadžića prema kojoj su Bošnjaci po rodu i jeziku pravi Srbi kasnija je srpska literatura dalje razrađivala. Jovan Cvijić je razradio teoriju o muslimanima kao najstarijem srpskom stanovništvu Bosne i Hercegovine. U srpskoj se nacionalnoj ideologiji već na samom početku procesa nacionalne integracije javila ideja o nužnosti povratka muslimana u veru pradedovsku. Tada je formulirana teorija o generalnom trebljenju Turaka iz naroda, kako je to zapisao srpski historičar Stojan Novaković. Podloga ovoj ideologiji pronađena je u teorijama o srpskom porijeklu muslimanskoga zemljoposjedničko plemstva. Ova je teorija, također, produkt 19. stoljeća, a u 20. stoljeću nju je Jovan Cvijić ovako predstavio: Među muhamedancima ima društvenih razlika i etničkih grupa. Najznačajniju grupu čine begovi, staro plemstvo pojačano onima koji su se odlikovali u ratovima i kojima je sultan dao plemstvo. Drugu grupu čine seljaci, a treću muslimanski kmetovi, tj. muslimani koji nemaju svoje zemlje već obrađuju begovsku zemlju, isto onako kao i hrišćanski kmetovi. 4 Uvijek je u osnovi ovakvih istraživanja bila tvrdnja da je Bosna srpska ili pak hrvatska. Koncem 19. stoljeća Jovan Cvijić je u svojim etnografskim istraživanja, zapravo, glavni cilj imao dokazati kako je Bosna i Hercegovina srpska zemlja. Nasuprot ovome mitu srpske starine u Bosni, oni koji su bili najviše pogođeni ovim mitom (muslimani u Bosni) počeli su njegovati mit o bogumilima. Ova je teorija nastala na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, ali je njezina kasnija upotreba uvijek imala različite motive. Ona je bila jako aktuelna krajem 19, a zatim opet krajem 20. stoljeća, kada se pojavljuje kao snažno sredstvo muslimanske odbrane, kako su to smatrali protagonisti ovoga mita. Zajednička karakteristika prilikom upotrebe ovoga mita krajem 19. i krajem 20. stoljeća sastoji se u motivima njegovog uskrsnuća - nastojanje da se iz drevne prisutnosti dokaže veće posjedovno pravo. 4 Jovan Cvijić: Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje. Osnovi antropogeografije. Knjiga druga, Beograd 1931, str Historijski mitovi na Balkanu

71 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje Plodno tlo za izrastanje ovog mita bila je i historijska podudarnost nestanka srednjovjekovne Crkve bosanske, s jedne, i pojave muslimanskoga stanovništva u velikom broju, s druge strane. Tvorci bogumilskoga mita jednostavno su sljedbenike Crkve bosanske proglasili bogumilima i razvili tezu o naglom bogumilskom prelasku na islam 5. Na taj je način kao odgovor na srpske mitove starine jednostavno formuliran muslimanski mit starine, koji se uz to još mogao braniti vjersko-socijalnom strukturom bosanskoga društva počevši od sredine 15. do početka 20. stoljeća. Činjenicu da je zemljoposjednička struktura uglavnom bila muslimanska bogumilski mit, koji je dovodio u vezu bogumile i muslimane kao njihove nasljednike, isticao je kao dokaz svoje starine i kontinuiranog vlasništva nad zemljom još od srednjega vijeka. Ovaj mit o kontinuitetu bošnjačke zemljoposjedničke elite sa srednjovjekovnom bosanskom zemljoposjedničkom aristokracijom izrastao je iz jednog šireg konteksta odnosa u Bosni koncem 18. stoljeća, kada je, zapravo, još uvijek nedovoljno istraženim procesom čiflučenja definitivno izgrađen jedan široki sloj bosanskih zemljoposjednika, koji svoj legitimitet sve više počinje vezati za srednjovjekovno bosansko plemstvo. Mit o kontinuitetu bosanskoga srednjovjekovnog plemstva, koji je nastao krajem 16. stoljeća, u svojoj je osnovi imao nastojanje ovoga mitmejkera (Ohmućević), koji je postao admiral španjolske flote, da dokaže svoje plemićko porijeklo 6. Premda je mit o kontinuitetu bosanskog srednjovjekovnog plemstva sa bosanskomuslimanskom zemljoposjedničkom elitom u 19. stoljeću aktualiziran iz drukčijega razloga i s drukčijim ciljem od onog koji je bio prilikom samoga nastanka ovoga mita krajem 16. i početkom 17. stoljeća, u njihovoj je podlozi zajedničko nastojanje da se dokaže drevno prisustvo i značajna društvena uloga na ovim prostorima. Prilikom nastanka ovoga mita krajem 16. stoljeća osnovni cilj je bio da se bo- 5 Najbolju kritiku ovoga mita dao je Srećko M. Džaja: Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijski period , Sarajevo ; Vidi, također, Džajin članak u ovom Zborniku. 6 Aleksandar Solovjev: O postanku ilirske heraldike i o porodici Ohmućević.. Glasnik Skopskog učenog društva, knj. XII, Skopje 1932, str ; Isti: Prinosi ilirskoj heraldici. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1954, N.S. str ; Bartol Zmajić: Legalizacije grbova nekih naših obitelji na temelju Ohmućevićevog grbovnika. Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Godina VII - knjiga VII, Sarajevo 1967, str ; Srećko Džaja: Konfesionalnost i nacionalnost. Historijski mitovi na Balkanu 71

72 Husnija Kamberović sanske izbjeglice nakon osmanskoga osvajanja Bosne kod austrijskih vladara legitimiraju kao stari plemići i, naravno, da u novoj državi steknu sve privilegije koje proizilaze iz plemićkog statusa, dok je u 19. stoljeću osnovni cilj ovoga mita bio opravdati postojeće zemljoposjedovne odnose u Bosni, i tvrdnjama o kontinuitetu muslimanskoga zemljoposjedovnog plemstva iz 19. stoljeća sa bosanskim srednovjekovnim plemstvo, zapravo, osnažiti ovaj mit drevnosti, pri čemu ovaj mit u Bosni ima jedan sasvim specifičan vid u odnosu na slične mitove drugdje: njegov cilj nije nastojanje da se zaposjednu druge teritorije na koje se polaže pravo na temelju ovoga prava starine, nego da se na temelju toga prava starine dobije legitimitet za sasvim konkretne socijalne odnose u društvu. To je bilo osobito jako izraženo u Bosni početkom 20. stoljeća, kada su srpski seljaci nastojali sebi prisvojiti zemljišne posjede koje su obrađivali, a koji su bili u posjedu muslimanskih zemljoposjednika. Tada su zemljoposjednici svoje pravo na ove posjede dokazivali pozivajući se upravo na ovaj mit starine, tvrdeći kako su ovi posjedi njihovo vlasništvo u kontinuitetu od srednjega vijeka. Nešto drukčiji je slučaj sa Srbima koji su se pozivali na ovaj mit starine kako bi zaposjeli zemlje muslimanskih begova. U ovim svojim nastojanjima krajem 19. i početkom 20. stoljeća begovi se rijetko pozivaju na mit nastao koncem 16. stoljeća u obitelji Ohmućević, nego je preovlađujuće pozivanje na sličan mit kojega je sredinom 19. stoljeća Ivan Frano Jukić, bosanski franjevac i pristaša ilirskoga pokreta, prezentirao Evropi. Jukić je dalje razradio ovaj mit iz 16. stoljeća i formulirao teoriju po kojoj se genealoški korijen bosanskih zemljoposjednika treba tražiti u predosmanskome dobu. Prema ovoj teoriji, krupni bosanski zemljoposjednici, koje on naziva begovima, nastavak su bosanskog srednjovjekovnog plemstva. Bosanski srednjovjekovni plemići su nakon osmanskoga osvajanja Bosne prešli na islam od kojih neki ilirska prezimena promijenili su u turska, i uprav se ne zna kako im je bilo prezime. 7. Ovu Jukićevu teoriju kasnije su preuzimali gotovo svi putopisci koji su Bosnom hodili u drugoj polovini 19. stoljeća, a ona je postala jako raširena u austrougarskome razdoblju Bosne. Njezini glavni protagonisti koncem 19. i početkom 20. stoljeća bili su znanstvenici, Ćiro Truhelka, dr. Safvet-beg Bašagić i dr. Lajos allotzy, ali i niz drugih djelatnika toga vremena. Premda je kasnija literatura uspjela dokazati kako 7 Ivan Franjo Jukić: Sabrana djela, knjiga I, Sarajevo 1973, str. 309, napomena br Historijski mitovi na Balkanu

73 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje se, zapravo, ovdje radi o mitu i mitskim predstavama, ova je teorija, kao i svaki drugi mit, imala tačno određen cilj, socijalne slojeve koji se oslanjaju na ovaj mit, te instrumente pomoću kojih se ovaj mit širio. Koncem 19. stoljeća isticanje ovoga mita bilo je u funkciji tadašnjih općih političkih i društvenih odnosa. U ovom kontekstu je i isticanje državotvornosti bosanske zemljoposjedničke elite (begova) i naglašavanje njihove uloge kao čuvara državne tradicije. U skladu sa tadašnjom politikom integralnog bosanstva, Zajednički ministar finansija, Benjamin Kallay, bosanske begove je smatrao državotvornim elementom koji poznaju zemlju i narod i jedini su u stanju vladati 8. Ta se uloga dokazivala teorijom o njihovome bogumilskom porijeklu čime su održavali kontinuitet sa bosanskim srednjim vijekom 9. Ovo inzistiranje na kontinuitetu sa bosanskim srednjovjekovljem bilo je u funkciji dokazivanja da su begovi plemići koji su dolaskom Osmanlija prihvatili islam. Čak je forsirana teza kako su današnji Muhamedovci bosanski i hercegovački, - kako se zna, - potomci starih bosanskih plemića i na tome je građena ideja bosanske nacije 10. Dakle, na ovoj teoriji o vezi sa bosanskim srednjovjekovljem, inzistirali su podjednako i vlast i begovi, ali naravno svako iz svojih razloga. Dok je ona vlastima bila potrebna radi stvaranja atmosfere u kojoj se može razvijati ideja bosanske posebnosti i bosanske nacije, što je bilo u njezinom strateškom interesu s obzirom na političke odnose na Balkanu koncem 19. i početkom 20. stoljeća, begovi su takve teorije širili kad god su to nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek činili kada bi im zatrebao politički oslonac u širokim slojevima bošnjačkog naroda protiv Carigrada i Beča ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi očuvanja svojih zemljišnih povlastica i pogodnosti u rješavanju agrarnih pitanja. U to se miješala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj, određeni begovski, viteški 8 M. Ekmečić: Stvaranje Jugoslavije, 2, str T. Kraljačić: Kalajev režim, str Neki historičari čak stoje na stanovištu kako se isticanjem teorije o muslimanskom plemstvu kao potomcima srednjovjekovne bosanske vlastele "među muslimanskim plemstvom podiže narodna svijest i osjećanje narodne solidarnosti u borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Istovremeno se time željelo istaći jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno historijsko pravo na Bosnu" (!?). M. Imamović: Historija Bošnjaka, str Historijski mitovi na Balkanu 73

74 Husnija Kamberović ponos 11. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je u brošuri Što misle muhamedanci u Bosni (Sarajevo 1886) to jasno izrazio: Neka misli i piše tko šta hoće, a svakome je lijepo i jasno kao sunce poznato, da samo onaj narod ima jaki temelj i stalnu podlogu materijalnom i moralnom životu, koji ima jakih i rodoljubivih veleposjednika, koji su svakoj zemlji tim vrijedniji, čim dalje u povjestničke vjekove dopiru, tvrdo čuvajući starinu o dobru i zlu svojih pradjedova, čuvajući njihove krijeposti, običaje, jezik, pravo rečeno sve ono, što je vjekovito i neumrla duša naroda; a to ti je dan danas samo jedini muhamedanski elemenat u Bosni. To nam svjedoči temeljito uzdržano naše dobro, posjed, običaji i jezik, i vlastela još od Bogomila, koji se zovu još i dan danas istim podrijeklom: Ljubović, Sokolović, Kositerović, Kulenović, Filipović, Kapetanović i mnogi drugi. Pre uzeća Bosne bili su ti isti, pa su u dobrome stanju i danas u Bosni, samo što nam je ime: Mujo, Alija, Ahmed i t.d. Kapetanović se pri tome pozivao na rodoslovje, koje je prije dva vjeka pisao pop Rubčić, i koja se knjiga i dan danas u kreševskom samostanu kod franjevaca nalazi. Od dvesta i toliko upisanih plemićkih porodica sa malom iznimkom, sve su bili muhamedanci. Kad bi se gledalo po pravu, dužni su nam svi naši rodoljubi srdačno zahvaliti, kad smo se mogli i umjeli tako slavno do danas održati 12. Koliko je ova teorija bila odraz vremena u kojem je nastajala i širila se u društvu, i koliko je bila mitski obojena pokazuje upravo njezina jako velika popularnost u Bosni na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Njezin osnovni cilj je bio da dokaže predosmansko podrijetlo begova i kontinuitet njihovih posjeda od sre- dnjovjekovlja do austrougarskog doba. Najznačajniji predstavnici ove re su Safvet-beg Bašagić i Ćiro Truhelka. Bašagić je, kao izraziti predstavnik literatubegovata, u nekoliko članaka objavljenih u listovima Ogladalo, i Bošnjak, kao i knjigom Kratka uputa u prošlost Bosne, pokušao znanstveno opravdati zahtjeve bosanskih begova i dokazati njihovo historijsko pravo na zemljišne posjede, koje su, prema njegovom mišljenju, držali još iz srednjeg vijeka, tvrdeći još 11 M. Imamović: Historija Bošnjaka, str Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak: Što misle muhamedanci u Bosni, Sarajevo 1886, str Historijski mitovi na Balkanu

75 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje kako su ti posjedi bili veliki. 13 Svi Bašagićevi radovi o ovom problemu predstavljaju apoteozu bosanskom begovatu kao zastupniku i čuvaru bosanskih tradicija i bošnjačkih interesa u Bosni i Hercegovini. U svojoj Kratkoj uputi Bašagić taj problem izlaže polazeći od mita o masovnom prihvatanju islama od strane bosanskog srednjovjekovnog plemstva. Bašagić piše da nakon osmanskoga osvajanja Bobovca i Jajca i nakon što se bosanski kralj Stjepan Tomašević predao u Ključu svi bogumilski plemići pohrle pred Jajce, da se poklone sultanu ( ) Po starom turskom običaju sultan ponudi velikašima, da poprime islam, ako žele ostati svoji u svome i sačuvati prava i posjede. Pošto su bogumili u mnogim vjerskim tačkama stajali bliže islamu već katolicima, nije nikakvo čudo, što su listom prešli na islam ( ) Postupak bogumila Fatiha je iznenadio; za to im potvrdi sve stare povlastice izuzevši jedino prijašnje naslove. Svima velikašima u našljedstvo podijeli turski počasni i plemićki naslov beg i uvrsti ih u vojsku kao lenske vitezove. Ni u jednoj turskoj pokrajini ne nalazimo našljednog plemstva već samo u Bosni i Hercegovini. 14 Bašagić ističe da postoji kontinuitet bogumilskog plemstva i muslimanske zemljoposjedničke elite iz 19. stoljeća, a negira kontinuitet čitavog bosanskog srednjovjekovnog plemstva, ističući da se srednjovjekovno katoličko plemstvo ili povuklo iz Bosne, ili je odbijajući primiti islam izgubilo plemićki status i prešlo u status raje. Ovaj kontinuitet muslimanske zemljoposjedničke elite, uz tezu o masovnom prihvatanju islama, što je u kasnijoj nauci već odbačeno i ocijenjeno kao mit, poslužili su Bašagiću kao osnova za ono što danas možemo nazvati mit drevnosti, odnosno dokazivanje većih povijesnih prava muslimana u odnosu na druge stanovnike Bosne. Bašagić je ostavljao mogućnost da je vremenom ovaj sloj zemljoposjednika prolazio kroz određene promjene. O tome on kaže: Dakako tijekom vremena kroz četiri stoljeća i neke gragjanske porodice, pomoću svojih zaslužnih članova za državu, digle su se u prvi red bosanskih plemića, ali takovih nije bilo puno, jer su stari bezi tvrdokorno primali u svoje 13 Safvet-beg Bašagić: O bosanskom plemstvu. Bošnjak, 4/1894; Najstariji ferman begova Čengića. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1897; Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa, str Historijski mitovi na Balkanu 75

76 Husnija Kamberović kolo nove plemiće, od njih ženili sinove ili za njih udavali kćeri. Isto tako su neke stare plemićke porodice, proganjane od strane bosanskih namjesnika ili od puke sudbine propale materijalno, isključene s vremenom izmegju begova i izgubile se u gragjanskom staležu. 15 Slične je stavove zastupao i Ćiro Truhelka, koji je u nekoliko radova istraživao historijske osnove agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini i u njima branio interese begova. Kada je agrarno pitanje poslije Aneksije postalo osobito aktualnim, a seljaci sve snažnije tražili zemlju u svoje vlasništvo, Truhelka je, doduše anonimno, u bečkom listu Reichpost osudio težnju masa, željnih tuđe imovine, čifluka i begluka muslimanskih aga i begova. 16 Truhelka je došao do zaključka kako postoji kontinuitet vlasništva nad zemljom između osmanskog i srednjovjekovnog razdoblja historije Bosne, pa time i kontinuitet sa austrougarskim razdobljem. On se zalagao za rehabilitaciju Osmanlija, koji nisu bili nikakvi divlji osvajači nego vrsne diplomate koji su zadržali postojeću socijalnu strukturu. To je razlog te su se u Bosni i plemenske i feudalne prilike srednjega vijeka poštivale i uščuvale, te su naziv kneza promijenili na beg, kao što su dubrovačkog kneza zvali knez begom a dubrovačku vlastelu begovima. U obiteljsku tradiciju niko nije dirao a ni u odnošaj između bega kao zemljoposjednika i njegovih kmetova, koje je baštinio od svojih sredovječnih pređa. 17 Truhelka je prihvatao istraživanja koja su o pravnom stanju agrarnih odnosa u austrougarsko doba dali Eduard Eichler, dr Stefan Posilović i Adam Karsniewicz, 18 a koncem Prvog svjetskog rata je predlagao da jedan od načina rješavanja agrarnog pitanja bude taj da austrijski Car jednostavno sve erazi-mirije proglasi mulkovnim posjedima i time de iure 15 Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa, str Jaroslav Šidak: Ćiro Truhelka - njegov život i rad (u povodu 10-godišnjice njegove smrti). Historijski zbornik, god. V, br. 1-2, Zagreb 1952, str Dr. Ćiro Truhelka: Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni. Separatni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 1915, Sarajevo 1915, str Eduard Eichler: Das Justizwesen in Bosnien und Herzegovina; Dr Stefan Posilovic: Das Immobiliar-Recht in Bosnien und Hercegovina, Agram 1894, Adam Karsniewicz: Das Agrarrecht in Bosnien und Hercegovina. D. Tuzla Historijski mitovi na Balkanu

77 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje prizna posjedovno kao vlasničko pravo. 19 U ovo vrijeme je Truhelka napravio i jedan značajan elaborat o značenju titule beg u Bosni i Hercegovini, koji nije objavljen, ali sadrži, uglavnom, iste ideje koje su objavljene u njegovom djelu Historička podloga agrarnoga pitanja. Truhelka je tvrdio kako je naziv beg,, zapravo, samo u osmansko doba izmijenjeni naziv za srednjovjekovnoga kneza: Kao što su dubrovačkoga kneza zvali knez begom, a dubrovačku vlastelu begovima. U obiteljsku tradiciju niko nije dirao a ni u odnošaj između bega kao zemljeposjednika i njegovih kmetova, koje je baštinio od svojih sredovječnih pređa. 20 Ovakve tvrdnje pojedinih znanstvenika iz austrougarskoga vremena bile su u skladu sa tadašnjom zvaničnom političkom orijentacijom bosanskohercegovačke uprave, koja je iz političkih razloga isticala vezu bošnjačkoga plemstva sa srednjovjekovnim bosanskim plemstvom. Razlog je bio u činjenici da je austrougarska uprava u ovom sloju nalazila oslonac u svojoj političkoj strategiji. Benjamin Kallay je u Delegacijama otvoreno izjavio kako polaže najveću važnost na to da se održe muhamedanski begovi i age, ovaj državotvorni elemenat, koji ima mnogo osjećaja za zemlju i za narod i koji je s njim jedno i prema narodnosti i prema jeziku 21. Cilj je bio da se forsiranjem bosanskog patriotizma preko begova stvori protuteža hrvatskim i srpskim tendencijama u Monarhiji. Krajem 20. stoljeća ovaj je mit ponovo oživio, zahvaljujući društvenim promjenama koje su se dešavale u posljednjoj deceniji ovoga stoljeća. Naime, 90-ih je godina sukladno promjenama koje su se dešavale u društvu i izrastanjem novih elita, iznova aktualizirano pitanje zemljišnih posjeda pojedinih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini. Za razliku od nove elite u Srbiji, koja je, prema nekim istraživanjima provedenim 1994./1995., oko 60% pri- 19 Dr. Ćiro Truhelka: Nekoliko misli o riješenju bosanskog agrarnog pitanja. Sarajevo 1918.; Mira Kolar-Dimitrijević: Ćiro Truhelka - hrvatski povjesničar.. Ćiro Truhelka. Zbornik. Zagreb 1994, str Ć. Truhelka: Historička podloga, str Luka Đaković: Privilegovana agrarna i komercijalna banka za Bosnu i Hercegovinu. Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine. Godina VI, knjiga VI, Sarajevo 1966, str. 144 Historijski mitovi na Balkanu 77

78 Husnija Kamberović padala ranijem Savezu komunista 22, nova bosanska elita se u značajnoj mjeri (ne postoje pouzdana istraživanja) regrutirala od potomaka ranijih begovskih obitelji. Ova je elita svoj legitimitet tražila u obiteljskim korijenima i društvenoj tradiciji. Bio je to značajan korak u opravdavanju jednoga jasnoga diskontinuiteta prema staroj vlasti. Porijeklo iz radničke i seljačke obitelji nije više bilo pozitivna tačka za novu elitu, koja se jako trudila isticati svoje begovske i aginske korijene iz osmanskoga vremena. 23 Tako su nastajali novi legitimiteti, a većina pripadnika nove elite, koji su se mogli osloniti na svoje begovsko porijeklo, uglavnom je govorila o velikoj ulozi i značaju koji je ta obitelj imala u povijesti i ogromnim zemljišnim posjedima. Većina njih se pozivala na jedan popis koji je početkom 20. stoljeća sačinio Lajos alloczy, pri čemu su vrlo često čak alloczyjevi podaci, prema kojima, inače, treba biti veoma oprezan, falsificirani. alloczy, koji je dugo vremena proveo u Bosni, objavio je na mađarskome jeziku izuzetno korisnu studiju o značenju titule beg u Bosni i Hercegovinu, i dao podatke o broju kmetskih selišta koje je posjedovala pojedina begovska obitelj 24. Ove su podatke, kasnije, historičari uglavnom uzimali kao instruktivne za proces propadanja pojedinih begovskih obitelji, bez kritičkoga pristupa tim podacima 25. Premda nije bilo zadovoljavajućih znanstvenih istraživanja, poslije pojavilo se niz napisa u kojima se mit vlasništva nad zemljom postavio kao 22 Ljiljana Smajlović: Ex-jugoslawische Kaiser, post-jugoslawische Kleider: Von der Selbstverwaltung zum Nationalismus? In: Eliten im Wandel. Politische Führung, wirtscaftliche Macht und Meinungsbildung im neuen Osteuropa. Paderborn 1998., S Lj. Smajlović: Ex-jugoslawische Kaiser, S Lajos alloczy: A Bosnyak-Herczegovinai " beg" czimrol.. Turul. A Magyar Heraldikai es Genealogiai Tarsasag. Közlönye. Budapest Neki su historičari otišli tako daleko da su jednostavno tvrdili kako su mnogi bosanski begovi toliko osiromašili da najčešće žive od iskorišćavanja samo jedne kmetovske porodice. Istorijski najgori slučaj socijalne eksploatacije, gde kao na crtežima seljačkih kalendara jedan čovek jaše na leđima drugoga. (Milorad Ekmečić: Stvaranje Jugoslavije , 2, Beograd 1989, 281.). U kritičkom i veoma argumentiranom napisu o ovoj Ekmečićevoj knjizi Nenad Filipović je upozorio kako alloczyjevim podacima treba mnogo pažljivije baratati (Nenad Filipović: Osmanska Bosna i Osmansko carstvo u djelu Stvaranje Jugoslavije Milorada Ekmečića. Prilozi za orijentalnu filologiju, 40/ 1990, Sarajevo 1990, 455) 78 Historijski mitovi na Balkanu

79 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje važan argument u političkim, a uskoro i vojnim, razračunavanjima na ovim prostorima. U historiografiji je postavljena teza o muslimanskom plemstvu u Bosni, koje koncem 19. stoljeća nema svoj dubok historijski korijen. U svom kapitalnom djelu Stvaranje Jugoslavije, Milorad Ekmečić je ustvrdio kako su sredinom 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini dve trećine plemstva bila nova lica. Za razliku od bivših spahija, oni se nazivaju begovima i agama, na temlju čega je zaključio da begovi nisu plemstvo. Izrasli su u procesu od do kao nosioci modela društva koje će biti suprotno onome u Srbiji iza Cilj ovakvih teorija u znanosti bio je dokazati kako bosanski begovat, kao društvena struktura sa najznačajnijim zemljišnim posjedima koncem 19. i početkom 20. stoljeća, nema svoj dubok historijski korijen, i da su se oni tih zemljišnih posjeda domogli na nelegalan i nasilan način od početka 19. stoljeća, stvarajući na taj način plodno tlo za širenje uvjerenja srpskih seljaka kako su oni većinski vlasnici bosanskoga zemljišta. Doista je ovaj mit ubrzo upotrijebljen u političke svrhe. Predstavnici srpskih političkih struktura su počeli tvrdili kako Srbi posjeduju 64% zemljišta u BiH. Kasnije je taj procenat rastao na 70, pa na 74% i tako dalje. Oni su po štampi počeli publicirati rasprave u kojima su dokazivali kako su Srbi starosjedioci Bosne, kako su oni vlasnici bosanske zemlje koju su muslimanski zemljoposjednici sa osmanskim zauzimanjem Bosne sredinom 15. stoljeća oteli od srpskih seljaka, i tako dalje. 27 Određene promjene koje su se dešavale unutar ove zemljoposjedničke strukture nisu mogle ništa oduzeti ovome mitu, budući da se ova zemljoposjednička struktura sastojala najvećim dijelom od muslimana, što je za ove mitmejkere bilo jedino važno. Istodobno su gradili stereotipnu predstavu o Bošnjacima kao tuđincima, inferiornim osobama i prijetnjom svemu onome što Srbi smatraju dragocjenim. 28 Ovakvi stavovi 26 M. Ekmečić: Stvaranje Jugoslavije , 9, 1, Beograd 1989, str Pisanja štampe o ovom pitanju ostavljam izvan razmatranja u ovom radu. Praveći planove o podjeli Sarajeva, Radovan Karadžić je predviđao veći dio naseliti isključivo Srbima, zasnivajući to na apsurdnoj tvrdnji da je zemljište na kojem je izgrađen moderni grad izvorno pripadalo srpskim seljacima (David M. Berman: e Heroes of Treća Gimnazija. A War School in Sarajevo ,, str. 40. Berman citira knjigu Yugoslavia: Deat of a Nation by Laura Silber i Allen Little). 28 Norman Cigar: Genocid u Bosni. Politika etničkog čišćenja, Sarajevo 1998, str. 35. Historijski mitovi na Balkanu 79

80 Husnija Kamberović većine srpske nacionalne elite dalje su se širili na ostale slojeve društva, gdje su naišli na plodno tlo, osobito u ogromnom broju seoskoga stanovništva, gdje je već dugo bila jako rasprostranjena mitološka predstava o muslimanima kao krvožednim Turcima. Bošnjački odgovor nije bio ništa manje prožet mitom. Oni (Bošnjaci) su tvrdili da posjeduju preko 60% zemljišta, te da su posjedovali i puno više (oko 83%) 29. Formirano je i posebno Društvo za edukaciju, ekologiju i ekonomiju, koje je kao nevladina organizacija pokrenulo projekat pod nazivom Historijsko-demografska karta donjeg Podrinje, s osnovnim ciljem da dokaže netačnost tvrdnje da je Bosna srpska zemlja. Ovaj je projekat fokusiran na donje Podrinje (općine Zvornik, Srebrenica, Vlasenica, Bratunac, Bijeljina i Ugljevik), uz najavu da će se proširiti na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Sudionici u realizaciji ovoga projekta ističu da je prava (je) istina, što se također može dokazati, da je najviši postotak vlasništva nad zemljom u BiH koji su Srbi imali, iznosio 8,9 posto. Premda ističu da svoje rezultate temelje na relevantnoj dokumentaciji, ovakva istraživanja sa unaprijed definiranim rezultatima mogu se svrstati jedino u popularne prikaze povijesti namijenjene tačno određenim političkim ciljevima. 30 Sa bošnjačke strane dvije knjige o ovome problemu, koje su pretendirale biti znanstvene, a objavljene su u ovo doba, jesu Ekonomski genocid nad Muslimanima 31 i Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine. 32 U prvoj su autori agrarnu refor- 29 Tokom rata u BiH vodio se rat i o tome koliko je ko vlasnik zemljišta u BiH. Bošnjački političari su angažirali dio znanstvenika koji su radili na tome, pravili određene karte na kojima su bojili muslimansku i tuđu zemlju i dokazivali većinsko muslimansko vlasništvo nad zemljom. Povodom pojave takvih karata 1994, koje su izradili Ibramih Bušatlija, Izet Kubat, Izet Bijedić i Salko Čampara, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca je 6. jula organiziralo raspravu u kojoj je sudjelovao niz političkih i znanstvenih djelatnika (Abdulah Konjicija, Dževad Juzbašić, Avdo Sućeska, Ibrahim Tepić, Hakija Đozić, Atif Purivatra i drugi). Tekst rasprave pretipkan sa snimljenih audiokaseta u posjedu autora. 30 Zemljište u donjem Podrinju nikada nije bilo u vlasništvu Srba, Dnevni avaz, 11. avgust/kolovoz 2003, str M. Imamović - K. Hrelja - A. Purivatra: Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima. (dalje: Ekonomski genocid). ) Sarajevo Bakir Tanović: Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine. Historijski pregled.. (dalje: Ko je vlasnik). Zagreb Historijski mitovi na Balkanu

81 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje mu provođenu u BiH poslije Prvoga svjetskog rata ocijenili kao genocid nad Bosanskim Muslimanima, jer je njezin cilj bio ekonomsko uništavanje Muslimana 33. Dok Mustafa Imamović u svojoj raspravi, objavljenoj u ovoj knjizi, govoreći o agraru u austrougarskom vremenu, ostaje na razini ranije poznatih činjenica, ne ulazeći u nova tumačenja, pogotovo ne sa stanovišta potreba aktualnog političkog trenutka, Hrelja i Purivatra su poredali niz podataka o oduzimanju zemlje poslije i zaključili kako se radi o ekonomskom genocidu. Za nas bi, ipak, mogli biti zanimljivi podaci o oduzetim posjedima, jer takvi podaci ukazuju na posjedovnu strukturu 1918, dakle koncem austrougarske vladavine. Međutim, autori su sami upali u zamku pretjerane potrebe za dokazivanjem genocida, pa su u toj potrebi načinili niz kontradiktornih tvrdnji, te terminoloških i suštinskih grešaka. Okomivši se na način provedbe reforme i oduzimanja posjeda oni konstatiraju kako su jugoslavenske vlasti privatni zemljišni posjed u Bosni i Hercegovini tendenciozno nazvale begluk, te konstatiraju kako je taj pojam do tada bio (...) nepoznat u Bosni i Hercegovini. Pošto su titule i odomaćeni nazivi u Bosni i Hercegovini beg i aga vezani za zemljišnu aristokraciju iz prethodnog vremena, to se pojam beg namjerno veže za feudalizam, a njegov privatni zemljišni posjed počinje se nazivati begluk, pa se na taj način u javnosti stvara uvjerenje da se tu zaista radi o nekakvom feudalnom odnosu 34. No, pojam begluk je kao oznaka za kategoriju zemljišta na kojemu nije postojalo tzv. kmetsko pravo, bio apsolutno poznat u austrougarskome vremenu. Ovakvim tvrdnjama autori, dakle, govore o postojanju privatnoga posjeda (za kojega kažu da se iza tendenciozno naziva begluk), što bi značilo da čifluci (kmetska selišta) nisu privatno vlasništvo. Ako čifluci nisu njihovo vlasništvo, onda jesu vlasništvo nekoga drugog (kmetova?) i tada se nema nikakva razloga osporavati pravo upisa vlasništva u gruntovnim knjigama na bivše kmetove. A autori upravo to čine! Rasprava Bakira Tanovića ocijenjena je od recenzenta, dr. Ive Banca, veoma povoljno. Ovom studijom, veli Banac, u kojoj nudi niz novih tumačenja, Tanović daje definitivne odgovore na pitanje zemljišnog posjeda u Bosni i Herce- 33 Purivatrina rasprava u ovoj knjizi nosi naslov Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji ( ). 34 Ekonomski genocid,, str. 55 Historijski mitovi na Balkanu 81

82 Husnija Kamberović govini (podcrtao H. K.) 35. Tanović je, međutim, jednostavno preuzeo tvrdnju Mustaj-bega Mutevelića, koju je ovaj izrekao godine 36, po kojoj su zemlje koje su se nalazile u rukama čitluk sahibija uvijek bile mulkovne zemlje i da one u Bosni nikada nisu spadale u kategoriju erazi mirije 37. Predosmansko porijeklo bosanske zemljoposjedničke elite u osnovi je Tanovićeva izlaganja. Njegov je zaključak kako su Bošnjaci posjedovali 63,84% ukupne obradive površine u Bosni i Hercegovini 38. On svoje rezultate i numeričku kombinatoriku temelji na podacima iz ranije pomenute knjige Ekonomski genocid. Istodobno sa aktualiziranjem pitanja vlasništva nad zemljišnim posjedima u BiH, sve se češće pojavljuju rasprave, pa čak i knjige, o pojedinim znamenitijim obiteljima i njihovim zemljišnim posjedima 39. Svi odreda tvrde kako su njihovi preci bili veliki zemljoposjednici. U intervjuima koje je autor tokom i obavio sa potomcima izvjesnoga broja znamenitih begovskih obitelji, malo je njih znalo precizno odgovoriti na pitanje o zemljišnim posjedima, ali su gotovi svi tvrdili kako su njihovi preci bili vlasnici velikih zemljišnih posjeda. Najčešći odgovor je bio da je njihovim precima pripadalo sve dokle oči vide. 40 Tako su i pojedini potomci begovskih obitelji uzeli znatnoga udjela u stvaranju i upotrebi historijskih mitova u izrazito političke svrhe. Osobito je to karakteristično za one potomke koji su stekli određene političke pozicije u novom vremenu. Tako je, naprimjer, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu, sport i informacije, često isticao kako je pripadnk velike begovske obitelji, koja je koncem osmanske vladavine bila jedna od najbogatijih begov- 35 B. Tanović: Ko je vlasnik, str Agrarni govor narodnog poslanika Mustajbega Mutevelića održan u bos.. herceg. Saboru dne 4. aprila sa dodatko: Nekoliko odgovora protivnicima o našem erazi-mirijskom vlasništvu. Sarajevo B. Tanović: Ko je vlasnik, str B. Tanović: Ko je vlasnik, str. 49, Dok su neke studije vrlo utemeljene (Ibrahim Filipović: Filipovići. Bosanska muslimanska porodica. Njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od do godine. Sarajevo 1991.), dotle je mnogih značaj veoma upitan (Safet O. Hasanbegović: Stabla što ljube nebo godišnja genealogija rasta i stradanja porodica Hasanbegović i Pašić. Sarajevo 1994). 40 Opširnije o ovome u: Husnija Kamberović: Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini , Zagreb-Sarajevo Historijski mitovi na Balkanu

83 Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje skih obitelji u Bosni. Pri tome se on pozivao na alloczyjeve tvrdnje, mada to nikako ne proizilazi iz alloczyjeva teksta. Jedan drugi političar, koji je također pripadao novoj političkoj eliti, pisao je slijedeće: Obitelj Brankovć je jedna od starih begovskih obitelji iz Višegrada. Veći dio lijeve obale Drine nekada je pripadao obitelji Branković. Slično kao sa mnogim drugim bošnjačkim obiteljima bila je sudbina i begova Brankovića, koji su neprekidno protjerivani i sudbina njihovi zemljišnih posjeda sastojala se u neprekidnom oduzimanju vlasništva. 41 I dok su potomci starih begova sve češće isticali ovaj mit o svome vlasništvu nad zemljom, pojavljivao se još jedan dodatni elemenat u konstrukciji ovoga mita, i to ne u krugu begovskih potomaka nego u krugu običnih muslimanskih seljaka, i to ponajviše kod onih koji su u toku posljednje decenije 20. stoljeće u ratnim događanjima protjerani iz svojih domova. Oni su ove patnje uglavnom doživjeli od Srba, pa su kod njih sve više počele da na popularnosti dobivaju priče o tome kako su za ta događanja krivi upravo muslimanski begovi, koji su bili vlasnici zemlje, na koju su naseljavali srpske kmetove. Na taj su način, prema ovim jako raširenim teorijama među muslimanskim seljacima, sami begovi doveli Srbe koji će kasnije doći glave ne samo begovima nego i ostalim muslimanima. Ovo je osobito karakteristično za muslimanske prognanike iz istočne Bosne, što pokazuju naša ograničena i nedovršena istraživanja upravo na nekim grupama muslimanskih prognanika iz tih krajeva. Mnogi među ovim prognanicima tvrde kako su nekada davno muslimanski begovi naselili srpske kmetove na svoju zemlju, pa u sve to onda upletu još i predaju o lagodnom životu begova, o tome kako su oni za kafanskim stolom gubili jednu po jednu njivu i tako dalje. Tako su se, prema ovoj raširenoj i mitskoj predstavi, Srbi naselili u istočnu Bosnu (a slična su uvjerenja i u nekim drugim krajevima). Kao pozadinu ove priče može se navesti upravo ono što se imenuje kao mit starine. Ovdje se, dakle, radi o klasičnoj upotrebi jednoga mita u političke svrhe. Karakteristično je da je ovaj mit samo iskrsnuo sa početkom rata u Bosni, ali se iz istraživanja na jednom malom uzorku prognanika iz istočne Bosne vidi da je taj mit bio prisutan u širim socijalnim slojevima. Ispitanici čak iz starije dobi (50-60 godina) pričali su kako su oni od svojih 41 Lj. Smajlović: Ex-jugoslawische Kaiser, str Historijski mitovi na Balkanu 83

84 Husnija Kamberović roditelja slušali priče o tome da su begovi naseljavali na svoja imanja srpske kmetove, a zatim su ti kmetovi postali vlasnici te zemlje. Tako su Srbi došli u naše krajeve. Da zaključim, mit starine, koji je u Bosni svoj izraz imao u jednoj širokoj lepezi mitskih iskaza, jedan svoj segment ima i u uvjerenju o srednjovjekovnom porijeklu muslimanskoga zemljoposjedničkog plemstva, s jedne, te uvjerenju srpskih seljaka o srednjovjekovnom porijeklu njihovoga prava na zemljišne posjede u Bosni i Hercegovini, s druge strane. Ovaj mit vlasništva nad bosanskom zemljom je odličan primjer političke zloupotrebe povijesti. On se pojavljuje u nekoliko etapa i više raznih vidova. S jedne strane, on je izvor agresivnih pretenzija srpskih seljaka u Bosni, koji se manifestirao u uvjerenju da su oni srednjovjekovni vlasnici bosanske zemlje, koju su im Turci (odnosno muslimani u mitološkoj svijesti) oteli sredinom 15. stoljeća. Ovaj je mit bio naročito aktueliziran koncem 19. i početkom 20. stoljeća, te iznova i osobito snažno koncem 20. stoljeća, što je svoga izraza imalo u krvavim razračunavanjima na ovim prostorima; s druge strane, ovaj se mit među Bošnjacima pojavljivao kao odbranbeni mehanizam, čiji je osnovni cilj očuvanje postojećih socijalnih odnosa (kao što je bilo koncem 19. i početkom 20. stoljeća), odnosno očuvanje državnih okvira i temeljnih nacionalnih vrijednosti (kako je to bilo koncem 20. stoljeća). Pitanje je jedino koliko su povijesno trajne vrijednosti koje se temelje na mitovima! 84 Historijski mitovi na Balkanu

85 Jon Kværne DA LI JE BOSNI I HERCEGOVINI POTREBNO STVARANJE NOVIH HISTORIJSKIH MITOVA? Ako je moja knjiga zaista stvorila mit o Bošnjacima, onda držim da mi je to veliki kompliment. Mustafa Imamović, Dani 195, Jedno od polazišta konferencije o historijskim mitovima održane u Sarajevu, u novembru godine, bilo je da su tvrdnje o historijskim događajima i procesima igrale, i još uvijek igraju, važnu ulogu u političkom diskursu zemalja bivše Jugoslavije. 1 Međutim, opisi ranijih vremena koji su prožimali javni diskurs i politički život u tom dijelu svijeta vrlo često nisu i najbolje verzije koje nam stoje na raspolaganju. Često tu postoje alternativni opisi koji se u daleko većoj mjeri mogu nazvati naučnim, u smislu da uvode izvore koji nam stoje na raspolaganju a ne ignoriraju dobro znane činjenice ili aspekte predmeta zanimanja. Pa, zašto onda naučnici i dalje proizvode opise historijskih događaja koji ne zadovoljavaju našu želju da razumijemo prošlost? Jedno rješenje koje vodi 1 Govoreći o bivšoj Jugoslaviji, historičar Eric Hobsbawm formulira to ovako: Historija je sirovina za nacionalističke ili etničke ili fundamentalističke ideologije, kao što su makovi sirovina za heroinsku ovisnost. Prošlost je suštinski element, možda najsuštinskiji element tih ideologija. Eric Hobsbawm, Debunking ethnic myths: History is a weapon against an invented past - if we are brave enough to use it, Open Society News, Winter Historijski mitovi na Balkanu 85

86 Jon Kværne odgovoru može proisteći iz našeg posmatranja raskoraka između opisa koji su tako emocionalno napunjeni i onih čvršćih opisa za koje znamo da su nam na raspolaganju. 2 Možda nam upravo taj jaz može ukazati na to o čemu se zapravo radi. Ja ću u ovom članku razmotriti dva rada o bosanskoj historiji dvojice naučnika, Bošnjaka, Mustafe Imamovića i Envera Imamovića, koji imaju znatan utjecaj na današnji bosanskohercegovački javni diskurs. Specifičnije, ja ću razmotriti kako ova dva autora opisuju porijeklo Bošnjaka. Odabrao sam da se usredsredim na korijene jer to tako često igra važnu ulogu u identitetu jednog naroda. Ideje jednog naroda o tome ko su mu bili preci lako utječu na njihovo vezivanje za određeno geografsko područje ili njihovu lojalnost određenim državama ili političkim strukturama. Ima nekih aspekata opisa ovih autora kojima ću posvetiti posebnu pažnju. Do koje mjere Bošnjaci imaju zasebne pretke? Koja je priroda i stepen kontinuiteta Bošnjaka na ovom geografskom području? Je li kontinuitet bošnjačkog porijekla na ovom području različit od kontinuiteta postojanja druge dvije skupine njihovih bosanskih savremenika? I najzad, ja razmatram način na koji se Crkva bosanska koristi kao argument za taj posebni kontinuitet porijekla današnjih Bošnjaka. Historija Bošnjaka Knjigu Historija Bošnjaka 3 napisao je Mustafa Imamović, profesor Historije države i prava na Sarajevskom univerzitetu. Knjiga zavređuje pažnju kao jedno od najhvaljenijih i najčitanijih historijskih djela u današnjoj Bosni i Hercegovini. U vrijeme objavljivanja, hvaljena je kao knjiga koju treba pročitati svaki Bosanac 4, i kao prvi potpun prikaz historije te skupine. Knjiga je 2 Mogu se, naprimjer, porediti opisi politike Hrvoja Hrvatinića u radu Mustafe Imamovića sa opisom u radovima Johna Finea. Ili, porediti opis uloge Ninoslava u ratovanju između Splita i Trogira, kako to opisuje Nada Klaić sa tvrdnjama Envera Imamovića i Mustafe Imamovića o permanentnoj vanjskoj agresiji na Bosnu. 3 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, 1997, Preporod, Sarajevo. 4 Dani (Sarajevo) 64, 1997, Bosanski barometar. 86 Historijski mitovi na Balkanu

87 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? naišla i na pozitivnu međunarodnu recepciju. 5 Prema autoru, do godine prodato je primjeraka 6, što je vrlo visok broj za bosansko izdavaštvo. Knjiga ipak nije bila univerzalno hvaljena. Prije dvije godine, historičar Enver Redžić, član Akademije nauka u umjetnosti Bosne i Hercegovine, objavio je knjigu u kojoj, između ostalog, kritikuje Imamovićev prikaz islamizacije Bosne kao fundamentalno pogrešan. 7 I drugi su bosanski historičari kritikovali Imamovićeva tumačenja historije Bosne. 8 Ja bih kazao da se Imamovićev opis etničkog porijekla Bošnjaka može smatrati jasnim primjerom mita sui generis i mita o starini. Bošnjaci su tu, čini se, predstavljeni kao radikalno različiti od bosanskog katoličkog i pravoslavnog življa, i kao skupina sa najstarijim i neprekinutim vezama sa teritorijom Bosne i Hercegovine. Bosanstvo druge dvije nacionalne skupine predstavljeno je kao upitno. To je postignuto identificiranjem nacionalne skupine danas poznate kao Bošnjaci po dva različita kriterija u različitim fazama historije: po genetskom porijeklu u ranom slavenskom i srednjovjekovnom periodu, i po religijskoj pripadnosti - u osmanskom periodu. Opis Crkve bosanske osigurava da se tako postavljeno zasebno genetičko porijeklo bosanskih Slavena može vezati za prihvatanje islama u osmanskom periodu. Vidjećemo kasnije da se Mustafa Imamović i Enver Imamović radikalno razlikuju po tome koga identificiraju kao prvobitne pretke današnjih Bošnjaka. Ali u njihovom razumijevanju kontinuiteta bosanskih muslimana, i uloge Crkve bosanske u tom procesu, njih su dvojica sasvim slični. 5 Robert Donia je pozitivno prikazao knjigu Historija Bošnjaka u časopisu Nationalities Papers 28 br. 2 (2000). 6 Mustafa Imamović, Intervju dana, Dani (Sarajevo) 195, Enver Redžić, Sto godina muslimanske politike: U tezama i kontroverzama istorijske nauke, Izdavači: ANU-BiH i Institut za istoriju, Sarajevo, Vidjeti naprimjer članak Srećka M. Džaje u ovom zborniku. Historijski mitovi na Balkanu 87

88 Jon Kværne Jedno bosansko-slavensko pleme Mustafa Imamović današnje Bošnjake smatra potomcima zasebnog slavenskog plemena Bosna koje se naselilo u ovo područje i dalo mu svoje ime. Početni činilac u etnogenezi Bošnjaka svakako su slavenski etnicitet i jezik. Bosanski su Slaveni naselili središnji dio južnoslavenskog etničkog prostora i na njemu vremenom izgradili svoju snažnu feudalnu državu,... (Historija a p. 22) da ime Bosna ipak nije ostlao od starijeg tuđega naroda, nego, da se, izgleda, neko veće slavensko pleme Bosna naselilo u srednjoj Bosni i dijelu Dalmacije. (Historija, str 25) 9 Imamović bosanske Slavene predstavlja kao jedinstvene i karakteristične po svojim stavovima i mentalitetu. Već od njihovog dolaska u ovo područje - koje će kasnije postati Bosna i Hercegovina - oni su bili neuobičajeno nezavisni i slobodoljubivi, što je, zapravo, i razlog što su se oni odlučili naseliti tu gdje su se naselili: Na cijelom ovom prostoru [danjašnja BiH] plemena i župe se postepeno ujedinjuju radi odbrane od raznih vanjskih provala. U tome je oblast Bosna, zahvaljujući svom središnjem položaju u sarajevsko-visočkoj kotlini i geografskim odlikama, imala vodeću ulogu. Matična je zemlja Bosna svojom planinskom konfiguracijom predstavljala prirodno središte države, koja je svjesno htjela izbjeći političke i kulturne uticaje, kako sa istoka tako i sa zapada, te na taj način izgraditi i očuvati svoju samobitnost. (Historija a, str. 25) Bosna i kultura Bosanaca predstavljeni su kao nešto što je odvojeno i ugroženo, od samoga početka, od susjednih centara političke moći. U tom pogledu, katoličanstvo i pravoslavlje su središnji dio onog što treba da označavaju termini Zapad i Istok. Moguće je shvatati pripadnost tim religijama 9 Teško je naći primjere da jedna skupina daje ime nekom području pa potom nekoj rijeci. Najčešće se smatralo da je teritorij Bosna dobio ime po rijeci. Standardna provjera naziva Bosna sugerira da naziv ima predslavensko porijeklo (Skok, 1971, Bosna ). Nedostatak pozitivnih dokaza također nam nameće osjećaj da bi nepouzdana mogla biti zamisao da je neka velika skupina stigla u taj kraj donoseći sa sobom naziv Bosna. 88 Historijski mitovi na Balkanu

89 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? kao nešto što je u suprotnosti sa biti bosanski Slaven. I već vidimo da taj iskaz otvara nova pitanja: Za Bosance se pretpostavlja da su pokršteni u IX i X stoljeću. Ako se prihvati opis po kome je pokretačka snaga načina njihovog organiziranja vlastitog društva bio zapravo želja da se izbjegnu vanjski utjecaji, onda je teško razumjeti kako to da su Bosanci na kraju uopće postali kršćani. U tom slučaju cijela ta zamisao pokretačke snage, ili svjesnog cilja čini se dubiozna, jer uvodi teleologiju tamo gdje joj ima malo mjesta. Način da se zaobiđe taj prigovor jest tvrdnja da su Bosanci, čak i kršćani, sačuvali predkršćanske stavove i način razmišljanja, ono što Imamović naziva balkansko-slavenski protestantizam. Slijedeći citat opisuje Crkvu bosansku: Taj je balkansko-slavenski protestantizam imao svoje duboke socijalnoetičke korijene, ali jedino u Bosni igrao političku ulogu. Hereza je u Bosni, bez sumnje, bila sredstvom državne politike, ali joj se duhovna dimenzija i presudan uticaj na duhovni život bosanskog čovjeka nikako ne mogu odreći. (Historija, str. 35) Postojanje jednog bosanskog plemena sa karakterističnim stavovima uveliko je temelj objašnjenja postojanja Bosanske države i Crkve bosanske. Pleme je povezano sa postojanjem tih institucija na jedan fundamentalan način, oni su rezultat najdubljih potreba i stavova tog plemena. Ta žudnja za nezavisnošću smatra se ključnom za postojanje države, a Crkva bosanska se objašnjava kao proizvod suštinskih svojstava Bosanaca; rezultat društvenog i etičkog naslijeđa te skupine. Duboki korijeni Crkve omogućavaju da to shvatimo kao nešto što skupina sa sobom nosi, nešto što prethodi njenom dolasku na Balkan, a ne kao rezultat utjecaja Istoka ili Zapada. Suštinske karakteristike Bosanaca - ko su oni, i kakvi su uzimaju se i kao objašnjenje historijskih događaja i procesa koji se tiču Bosne. Politika njenih susjeda, ratovi i savezništva tumače se kao nešto što je motivirano njihovom zaokupljenošću Bosnom i njihovim poricanjem bosanske nezavisnosti. Time je započela bliska saradnja između rimske kurije i ugarsko-hrvatskih kraljeva, te raznih vladara iz loze Nemanjića i njihove svetosavske pravoslavne crkve u zajedničkoj borbi protiv heretičke Bosne, a ustvari protiv njene samosvojnosti i samobitnosti. Bio je to početak saradnje između mača i križa ili krsta koja se kroz cijelu povijest Bosne, kada su u pitanju bosanski heretici, pa bilo da su patareni ili babuni, bilo muslimani, nije više nikada prekidala. (Historija, str. 33) Historijski mitovi na Balkanu 89

90 Jon Kværne Ovdje možemo vidjeti kako je predstavljanje borbe za bosansku jedinstvenost i Bosanaca kao slobodoljubivog naroda nešto što osigurava historijski kontinuitet - od post-rimskog perioda, srednjega vijeka, pa tokom osmanskog doba - između srednjovjekovnih Bosanaca i današnjih. Bošnjaka. 10 Pogledamo li historiju malo pobliže, međutim, otkrićemo greške u ovome opisu. Teško je naći razloge da se odnosi Svete stolice i Ugarske ili između Nemanjića i katoličkih kraljeva i plemstva okarakteriziraju kao saradnja sa ciljem okončanja bosanske posebnosti. Kategorije koje nisu od pomoći Pogledajmo kategorije koje Mustafa Imamović koristi kada opisuje kako se bosanski živalj podijelio u skupine. Koji su kriteriji za uspostavu razlike? Kad se Imamović upusti u objašnjavanje ko su preci Bošnjaka, njegovo polazište je da je to jedno zasebno bosansko slavensko pleme. Ali danas su tu tri glavne nacionalne skupine! Šta je sa onima koji nisu bosanski muslimani? Mogu li i oni biti potomci tog bosanskog plemena? Ili su muslimani jedini nasljednici tog plemena? U političkoj misli nastaloj pod utjecajem nacionalizma, ovo se obično smatra ključnim pitanjem načina na koji skupine mogu, ili im je dopušteno, da se identificiraju sa nekim područjem i njegovom poviješću. Tako se na bosanskom državnom tlu i bosanskoslavenskoj etničkoj podlozi, te novoštokavskom jezičnom izrazu, asimiliranjem islama konačno oblikuje bosanskomuslimanski ili, kraće, bošnjački etnos, narod ili nacija, naspram ostalim Južnim Slavenima istog jezika (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima), ali različitog vjerskog i kulturno-političkog iskustva. (Historija, str. 9) Još jednom su Bošnjaci spomenuti u vezi sa bosanskim plemenom, Bosnom kao geografskim područjem te srednjovjekovnom državom. Suprotstavljeni su Srbima, Hrvatima i Crnogorcima. 10 Ovo gledište o skupini kao nečemu što ima vječitu sudbinu, o tome kako je vječita žrtva, također je eksplicitno iskazano: Ako bi se u najkraćem htjela definirati historija Bošnjaka, onda bi se moglo reći da je to jedna praktično neprestana borba za samoodržanje na vlastitom tlu, u neprijateljskom okruženju,... (Historija, str. 572). 90 Historijski mitovi na Balkanu

91 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? Korištenjem prilično grube šeme, koja se sastoji od četiri skupine, oni drugi, oni u odnosu na koje su bosanski muslimani definirani kao različiti, povezuju se sa nekim drugim geografskim entitetima: Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom. Bosanski katolici u bosanski pravoslavci zaboravljeni su kao potencijalne dodatne kategorije u ovom kontekstu, a njihova moguća veza sa bosanskoslavenskim plemenom ili sa bosanskom srednjovjekovnom historijom i ne razmatra se. Bosanski Slaven = bosanski musliman Imamović stalno naglašava veze između bosanskih muslimana i bosanskog plemena. Time što i ne postavlja pitanje da li ljudi iz drugih skupina možda imaju veze sa tim plemenom, stvara se tendencija vjerovanja da su muslimani jedini potomci i jedini nasljednici srednjovjekovne baštine Bosne. Taj propust postaje relevantan kad promatramo dvosmislene i nejasne opise: naziv Bosanski Musliman ili Bošnjak obilježava Južnog Slavena koji se etnički oformio na historijskom teritoriju Bosne,... (Historija, str. 11) Ova izjava se može tumačiti bilo kao da dopušta ili da isključuje mogućnost da bi ljudi koji nisu bosanski muslimani uopće mogli biti etnički formirani na bosanskoj historijskoj teritoriji. Bilo kao: termin Bošnjak označava nekog južnog Slavena, itd.. ili pak: termin Bošnjak označava određenog južnog Slavena, itd.. Primjenom zakona aristotelovskih silogizama, vidjet ćemo da je, uzmemo li ovo prvo tumačenje sasvim moguće da oni koji nisu bosanski muslimani budu potomci bosanskih Južnih Slavena. Drugo tumačenje isključuje mogućnost da su oni koji nisu bosanski muslimani Južni Slaveni iz Bosne. Čestim spominjanjem bosanskih muslimana u vezi sa Bosnom, pri čemu ne spominje druge dvije skupine, Mustafa Imamović daje nam razloga da vjerujemo da on izriče navedeni stav u njegovom isključujućem značenju. Daje nam premalo razloga da vjerujemo da on na umu ima uključujuću verziju Potomci iz Bosne i Hercegovine smatraju se suštinskim. Mustafa Imamović čini se ne smatra bitnom činjenicu da neki preci današnjih muslimana mora da su došli iz drugih, najčešće susjednih, područja kako u vezi sa osmanskom ekspanzijom u Bosnu, tako i osmanskim povlačenjem iz Srednje Evrope (vidjeti, naprimjer, Srećko M. Džaja, Kon- Historijski mitovi na Balkanu 91

92 Jon Kværne U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bošnjaci ili Bosanski Muslimani, kao središnji južnoslavenski narod, vrlo malo su se miješali sa drugim narodima, što nije slučaj sa okolnim Južnim Slavenima, u čijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilično značajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Mađara, Čeha itd. Bošnjaci su se rijetko krvno miješali čak i sa drugim muslimanima neslavenskog porijekla, bez obzira na jake duhovne veze sa islamskim Orijentom. Manji broj Turaka i drugih orijentalaca, te nešto više Arnauta, koji su se doseljavali radi službe ili posla u Bosnu, vrlo brzo su se stapali sa domaćim muslimanskim svijetom. Već je Ćiro Truhelka primijetio da su Bošnjaci najstariji i najčišći Slaveni u Bosni, što su kasnije svojim istraživanjima potvrdili Milenko S. Filipović, Špiro Kulišić te Muhamed Hadžijahić. [moj kurziv] (Historija, str. 23) Ponovo vidimo da su Bošnjaci predstavljeni kao potomci bosanskih Slavena. Drugi mogući potomci nisu spomenuti. Dalje se tvrdi da su se i bosanski Slaveni i njihovi potomci, Bošnjaci, veoma malo miješali sa drugim skupinama. To postavlja temelj za tvrdnju o potpunom kontinuitetu između današnjih Bošnjaka i bosanskog plemena: kako se obje te skupine u maloj mjeri miješaju sa drugima, činjenica da su Bošnjaci potomci bosanskog plemena izgleda kao nešto što se podrazumijeva; prvo, Bošnjaci nemaju druge pretke osim bosanskih Slavena, i, drugo, oni su jedini nasljednici bosanskih Slavena. Povezivanje religije sa potomstvom Koje kriterije Mustafa Imamović razmatra kada propituje šta je to što čini razne skupine? U citatu iz knjige Historija, str. 9 (vidjeti gore,) on naglašava postojanje različite religijske i različite političke pripadnosti među Južnim Slavenima. U posljednjem navedenom citatu (Historija, str. 23), on posmatra naslijeđe u biološkom smislu. Taj posljednji citat jest u skladu sa gledištem koje Imamović izražava kada identificira faktore od primarnog interesa kada se nešto identificira kao zaseban narod: U određenju svakog naroda bitna su dva osnovna elementa: porijeklo, odnosno etnogeneza i prostor na kojem živi. (Historija, str. 21) fesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine: predemancipacijsko razdoblje , Mostar: Ziral, 1999, str. 80). 92 Historijski mitovi na Balkanu

93 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? Na nekoliko mjesta, razlika među skupinama je objašnjena kao razlika u porijeklu; ako neko stanovništvo danas postoji kao dvije odvojene skupine, to mora da je stoga što imaju različite pretke. Postojanje skupina uzima se zdravo za gotovo. Kako skupine nastaju uistinu se ovdje ni ne propituje. A upravo to je jedno od najinteresantnijih pitanja. Što se tiče bosanskih Slavena, vidjeli smo nekoliko primjera kako Imamović predstavlja političke i religijske institucije kao tijesno povezane sa skupinom, gotovo kao prirodnu posljedica osobina te skupine. Na taj način pitanje genetskog naslijeđa, rase, može biti relevantno za opis cijelog niza pojava. 12 Kao što smo vidjeli, Mustafa Imamović naglašava naslijeđe kao veoma važno kada se upušta u objašnjavanje historije Bosne i ono što bosanske muslimane čini drugačijim od drugih skupina u sadašnjoj Bosni i Hercegovini. Danas, međutim, religija je determinirajući kriterij pripadnosti skupini. Kako je moguće da Imamović postigne kontinuitet između bosanskog plemena i današnjih bosanskih muslimana kad su te skupine identificirane potpuno različitim kriterijima? Kako učiniti da se jedna skupina iz prošlosti transformira tako glatko u današnju? Najvažnije sredstvo da se to uopće postigne jest Crkva bosanska. Osnova različitog etnopolitičkog razvoja Bosne leži u njenoj posebnoj crkvi i njenim suštinskim razlikama u odnosu na rimokatoličku i srpskopravoslavnu crkvu. (Historija, str. 45) U slučaju ranog srednjeg vijeka, postojanje zasebnog bosanskog plemena predstavljeno je kao ključni element odgovora na pitanje: Ko su bosanski muslimani? Za kasni srednji vijek i za osmansku epohu, religijske institucije respektivno, Crkva bosanska i islam - predstavljene su kao determinirajući faktor. Za Mustafu Imamovića ta očita kontradikcija izgleda da se razrješava tako postuliranom bliskom povezanošću između Crkve bosanske i bosanskog 12 Staromodno razumijevanje skupina koje čini se Imamović prihvata iskazano je njegovim spominjanjem germanskih i slavenskih karakteristika: Germani su organizirani i proračunati, Slaveni su energični i impulsivni: U njegovoj [Tvrtkovoj] državničkoj i političkoj ličnosti, energija i mudri oprez stoje u ravnoteži, što je prije jedna germanska no slavenska crta. (Historija, str. 26) Historijski mitovi na Balkanu 93

94 Jon Kværne plemena. Mogli bismo se sjetiti dubokih korijena crkve i njenih specijalnih društvenih i etičkih aspekata. Bosansko pleme je željelo živjeti pod zapadnim jednako kao i pod istočnim utjecajem, a Crkva bosanska bijaše utjelovljenje te želje u religijskom pogledu. Čini se da se ovdje sugerira da su rasprostranjenost Bosanskog plemena i Crkve bosanske bili manje-više identični. Taj pomak u pogledu kriterija koji se smatra ključnim u determiniranju pripadnosti nekoj skupini odražava se i kroz pomak u opisu kauzalnih odnosa. Izgleda da se desila promjena u objašnjivačkoj ulozi Crkve bosanske: umjesto objašnjavanja Crkve bosanske, ili prije, njenoga sadržaja, kao onog što determinira karakterizacija skupine, skupina se sad vidi kao nešto što oblikuju religijske institucije. Religija, a ne naslijeđe, vidi se kao determinantna, ne samo za rasprostranjenost vlastite skupine, već i njenih karakteristika:..., staleški organizirana vlastela, kao politički narod srednjovjekovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i sviješću o njima, imale su presudnu ulogu u etničkom razvoju i oblikovanju Bosne. Vlastela i crkva su prije svega, bile nosioci zemaljskog imena Bosne i Bosanaca (Bošnjana, ili Bošnjaka) i čuvari svojih prava i svoje teritorijalne zasebnosti, osobenosti i cjeline. Iz samosvijesti o sebi i svojim interesima proizilazila je i svijest o značaju vlastite teritorije za njihovo očuvanje. Takva su osjećanja ležala u korijenu bosanskog patriotizma i evolucije bošnjačkog etniciteta. (Historija a str. 45) U gornjem primjeru bosansko plemstvo i Crkva bosanska dobile su ključnu ulogu. Za kasnije periode dolazak Osmanlija i islama smatraju se najznačajnijim elementima u stvaranju bosansko-muslimanske skupine: Procesi koji su zahvatili Bosnu nakon uništenja njene srednjovjekovne države, a to su rasprostranjenost islama i oblikovanje bošnjačkog etnosa, ne mogu se objasniti niti shvatiti bez karaktera i uloge Crkve bosanske, za koju je s razlogom primijećeno da kao osebujni bosanski fenomen leži u samom srcu bošnjačke nacionalnosti. (Historija, str. 84) U navedenom citatu vidimo i to kako je islamu data uloga glavnog faktora oblikovanja bosanskih muslimana, i kako se rasprostranjenost islama povezuje sa rasprostranjenošću Crkve bosanske. 94 Historijski mitovi na Balkanu

95 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? Korijeni Bosne i bosanstva Posvetimo se sad Enveru Imamoviću. Enver Imamović - prvobitno arheolog - sad je profesor historije na Sarajevskom univerzitetu. Objavio je nekoliko naučnih i popularnih radova. Uz djelo koje se ovdje analizira - Korijeni Bosne i bosanstva 13, Enver Imamović je objavio radove o arheologiji rimskoga doba. Autor je knjige Historije bosanske vojske. Redovno sudjeluje u javnom diskursu - člancima u novinama kao što je Oslobođenje. Ilirski preci Dok historija bosanskih muslimana, prema Mustafi Imamoviću počinje sa dolaskom Slavena u Bosnu u V i VI stoljeću, Enver Imamović ima sasvim drugačije gledište. Po njemu, bosanski muslimani su autohton balkanski narod sa poviješću koja seže nekoliko hiljada godina u prošlost: Ukratko: znanstveno nije više uopće sporna činjenica da su bosanskohercegovački muslimani autohtoni balkansko-europski narod koji na ovom prostoru živi više od 4000 godina, koliko se može arheološki pratiti. (Korijeni, str. 129) Prema Enveru Imamoviću, autohtono stanovništvo u područjima susjednim Bosni je bilo u velikoj mjeri istrijebljeno tokom dva stoljeća nestabilnosti nakon pada Rimskog carstva. Ali u Bosni, nasuprot tome, to ilirsko-rimsko stanovništvo opstalo je uglavnom zahvaljujući neprohodnim bosanskim planinama: Dok su tokom burnih događaja do kojih je došlo u vrijeme seobe naroda, starosjedioci bili u najvećoj mjeri posvuda istrijebljeni, na bosanskohercegovačkom području su se, zaštićeni brdskim i planinskim gudurama, sačuvali kao u nekoj oazi. (Korijeni, str. 26) Bosanci (ili bosanski muslimani ) 14 predstavljeni su kao etnički narod različit od njihovih susjeda. Etničko u smislu u kojem taj termin koristi Enver 13 Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bosanstva. Sarajevo: Međunarodni centar za mir, Kao što ćemo vidjeti, Enver Imamović ne navodi jasno da li sve Bosance ili isključivo bosanske muslimane smatra za potomke Ilira. Historijski mitovi na Balkanu 95

96 Jon Kværne Imamović izgleda da je uglavnom genetska kategorija. Zavisi od toga ko su ti preci, a odražava se na način kako čovjek izgleda (Korijeni, str. 26, 131, 163). Bosanci su potom predstavljeni i kao izrazito drugačiji 15 od svojih čisto slavenskih 16 susjeda, ne samo fizičkim izgledom već i tradicijom i moralnim kvalitetama. Odnos između naglaska na ilirskim korijenima Bosanaca i spominjanje slavenske komponente u etnogenezi Bosanaca ne ostavlja sumnje da se ilirski doprinos smatra važnijim. Imamović usljed toga ima problem kako riješiti tenziju između želje da Bosance (ili Bosanske muslimane) posmatra kao potomke Ilira, i činjenice da je jezik koji oni koriste od ranih srednjovjekovnih vremena slavenski. Povremeno ta tenzija dovodi do kontradiktornih opisa: Na taj način Bosna se kasnije potpuno slavenizirala i skoro da se ni po čemu nije razlikovala od susjednih, čisto slavenskih, zemalja. Međutim, ni zemlja ni narod nisu nikada potpuno izgubili ilirska obilježa. I upravo je to ono što je u srednjem vijeku Bosnu i njezine stanovnike po svemu činilo neobičnim u očima drugih, bilo da je riječ o njihovom izgledu, načinu odijevanja, običajima, vjeri, mentalitetu itd. (Korijeni, str. 163) U prvoj rečenici Bosna jedva da se razlikuje od susjednih područja ( ni po čemu ), dok su u trećoj Bosanci posebni u svakom pogledu ( po svemu ). Slaveni: Negativne karakterstike Opisujući srednjovjekovni period, Enver Imamović dosljedno tvrdi da se ilirsko naslijeđe odrazilo na pozitivnim karakternim crtama (Korijeni, str. 26, 34, 131, 132,), i da te crte Bosance čine različitim od njihovih susjeda (Ko- rijeni i pp. 26, 131, 163). Stoga ne iznenađuje da su izrazito drugačiji, čisto slavenski susjedi predstavljeni kao živalj sa cijelim nizom negativnih crta, što se tumači činjenicom da su oni Slaveni: [Srbi i Crnogorci] Sasvim je evidentno da su u svim proteklim njihovim agresijama u pozadini bili pljačkaški motivi, to jest žeđ za tuđim. To je tipični mentalitet nomadsko-pastirskih plačkaških hordi, od kojih vuku korijen i ta dva naroda. 15 Korijeni p Korijeni p Historijski mitovi na Balkanu

97 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? ( ) Karakteristika prekodrinskih napadača je i ta što ih u akcijama ne vodi razum nego instinkt koji su im oblikovali surovi uvjeti njihovog životnog ambijenta gdje je sve bazirano na sili, lukavstvu, i prijevari. Zato su u takvim zajednicama otupljeni osjećaji za ono što se u civiliziranom svijetu zove humanost. (Korijeni, str. 349) Čini se da su Srbi i Crnogorci iz susjednih, slavenskih područja bili potomci nomada koji su živjeli od uzgoja stoke i pljački. Negativne crte predaka: pohlepa, nepouzdanost i surovost vide se kao rezultat teških uslova u kojima su te skupine živjele. A te karakterne crte, trvdi se, nasljedne su. Postoji dobar razlog da se bude skeptičan prema Imamovićevoj primjeni ideja biološkog naslijeđa i rase. Posebno je teško prihvatiti njegovo gledište kako se akcije jedne skupine mogu objasniti karakternim crtama koje su naslijedili od svojih predaka te da te crte (koje su prvobitno, pretpostavlja se, bile posljedica sredine) nisu bile pod utjecajem kasnijih faktora okoline, društva ili tehnoloških promjena tokom historije. Imamovićevo izlaganje slavenske predbalkanske historije također se čini upitnim. Nasuprot Hunima ili Mađarima, rani Slaveni nisu bili narod stepe, nomadi, ni blisko povezani sa kulturom konja. Bili su prvenstveo poljoprivrednici. 17 Kad se radi o negativnom opisu Slavena, izgleda da Imamović pripisuje negativne vrijednosti i poljoprivredi i životu na selu uopće. Život u stepi, ili nomadski život, čini se, čine ljude nepouzdanim i surovim. Koji onda vid egzistencije čini čovjeka poštenim i saosjećajnim? Autor Rimskom carstvu pripisuje pozitivne crte te stoga ne bi bilo nepravilno pretpostaviti da su rimska civilizacija i, moguće, urbani život općenito ono što stoji nasuprot surovom stepskom životu Slavena : Slavenski doseljenici su u svom rušilačkom naletu uništili sve tekovine antičke civilizacije. Na mjestu gdje su nekada stajale vile... tu su doseljenici počeli graditi kolibe od pruća i brvna, oko kojih su se nizali torovi i štale. (Korijeni i p. 293) [narod] koji već tisućama godina postoji i obitava na ovim prostorima, (koji isto toliko iza sebe ima pisanu povijest) i koji je ovdje uživao sve tekovine 17 Vidjeti, naprimjer: Pavel Dolukhanov, e Early Slavs, Longman, Historijski mitovi na Balkanu 97

98 Jon Kværne visoke civilizacije, dok su preci onih koji su nas lišili svake nacionalne i kulturne pripadnosti, u to vrijeme tumarali za svojim stadima po euro-azijskim pustarama i stepama. (Korijeni, str ) 18 Zanimljivo bi bilo posmatrati vezu koju Enver Imamović nalazi između ruralnog života i negativnih osobina u odnosu na veoma raširenu predrasudu, koja postoji u bosanskim urbanim sredinama prema ruralnom življu i stanovnicima manjih gradova. Obzirom na period u kojem su se mnogi bosanski gradovi stvorili ili se razvili postoji svakako tendencija posmatranja urbane tradicije kao nečeg vezanog za Osmanlije, i prema tome muslimane. I mada ima mnogo muslimana poljoprivrednika, pravoslavci se izgleda identificiraju, a i oni sami sebe identificiraju u većoj mjeri sa ruralnom tradicijom. 19 Srpski nacionalisti, isto tako, tvrde da najveći dio obradive zemlje u Bosni i Hercegovini pripada Srbima, pošto su Srbi bili ruralno i poljoprivredno stanovništvo u većem stepenu od muslimana. 20 Razgovarajući sa ljudima može se naići i na tvrdnje da su muslimani tokom Osmanskog perioda bili paraziti, koji su živjeli na račun rada svojim kršćanskih kmetova. Kao što smo vidjeli, Slavenima je pripisana uloga onih koji su izvršili invaziju, ne-bosanaca. Slijedeći citat je primjer kako se stvara veza između činjenice da je neko poljoprivrednik i ne-bosanac: ključni element koji čine 18 Tvrdnjom da je prvobitno područje Slavena bilo Evroazija, Enver Imamović učvršćuje odbranu od optužbi srpskih i hrvatskih nacionalista da su bosanski muslimani tuđ element, Turci. On koristi strukturalno sličan argument, samo mijenja fokus. Umjesto razmatranja osmanske ere kako bi se utvrdilo ko pripada Bosni i Hercegovini, on se usredsređuje na predsrednjovjekovnu eru. Time je moguće da vidi Evroazijske Slavene i njihove tako postulirane potomke kao tuđi element na Balkanu. 19 Srpski etnolog Ivan Čolović identificira glorifikaciju prirodnog života na selu kao jedan od savremenih mitova u Srbiji: I današnja etnički centrirana politička mitologija u Srbiji oživljava slike idiličnog, patrijarhalnog sela, predstave o seljacima- ( ) -kao ljudima koji crpu fizičku i moralnu snagu iz svoje vezanosti za zemlju, za kulturu i veru pradedova i ne mešaju se sa strancima. ( Ivan Čolović, Politika simbola: ogledi o političkoj antropologiji. Beograd: Radio B92, 1997, str. 26). Prema Čoloviću, može se identificirati i jaka anti-urbana tendencija: Etnički mešoviti brakovi su češći u gradovima nego na selu. To je jedan od razloga što su posljednih godina mitske priče o politici pune podozrenja i otvorenog neprijateljstva prema urbanim sredinama (Čolović, 1997, str. 28). 20 Vidjeti, naprimjer, članak Husnije Kamberovića u ovom zborniku. 98 Historijski mitovi na Balkanu

99 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? današnje Srbe, Crnogorce i Hrvate u Bosni i Hercegovini su doseljenici, tvrdi se, čije je glavno zanimanje poljoprivreda i stočarstvo: [Od srednjevjekovnih vremena do g.] Česti ratovi, epidemije a i ekonomski razlozi, doveli su u Bosnu brojne doseljenike (mahom stočare i kmetove), najviše iz Srbije, Crne Gore i Dalmacije. Na taj način su se diljem Bosne i Hercegovine stvarale strane nacionalne jezgre. (Korijeni, str. 122) Dok je izlaganje o tome čiji su korijeni u Bosni i ko su pridošlice koje su izvršile invaziju fundamentalno vezano za srednji vijek, ovaj posljednji citat je važan i radi povezivanja opisa slavenske invazije/imigracije za skorije historijske periode. Posebni kontinuitet Bosanskih Muslimana Kao što smo vidjeli ilirski korijeni su ono što Bosancima daje posebna prava na bosansku historiju i bosansku sadašnjost. Upravo ti korijeni im omogućuju da Bosnu smatraju svojom zemljom u većoj mjeri no narodi koji su, prema Enveru Imamoviću, imigrirali iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore i stvorili jezgro stranog življa. Ali ko su, među današnjim Bosancima, potomci drevnih Ilira? Ima li naroda sa ilirskim precima u sve tri današnje skupine, ili su samo neke skupine te koje mogu polagati pravo na te pretke? Kao i u opisu Mustafe Imamovića, vidjet ćemo da se i ovdje religija posmatra kao ono što obilježava genetsku posebnost. Da bi stvorio kontinuitet između Ilira i današnjeg stanovništva, Enver Imamović se okreće Crkvi bosanskoj i tvrdi da je ona indikativna za ilirsko naslijeđe Bosne: Predslavenske karakteristike bosanskog stanovništva su se najduže zadržale u religiji i kulturi. Na temeljima autohtone paganske religije ponikla je i čuvena kasnija bosanska hereza (bogumilstvo, Crkva bosanska, patarenstvo i sl.). (Korijeni, str. 163) Šta onda karakterizira ovu posebnu religijsku instituciju Bosne? Imamović Crkvu bosansku predstavlja kao crkvu vezanu za bugarski bogumilizam X stoljeća (Korijeni, str. 168), ali on jednako važnom smatra i lokalnu predkršćansku tradiciju. Historijski mitovi na Balkanu 99

100 Jon Kværne S obzirom da je Bosna ušla u srednji vijek s autohtonim stanovništvom čije su vjerske osnove počivale na starokršćanskim tradicijama, njihovo kršćansko učenje se po mnogo čemu razlikovalo od onog koje su Srbi i Hrvati upoznali i primili tokom 8. i 9. stoljeća. Bosanska starokršćanska tradicija je unijela u srednji vijek mnoge elemente antičkih hereza, što je prestavljalo veoma plodno tlo za stvaranje novih, srednjovjekovnih hereza. ( ) Korijeni takve Bosne su mnogo dublji od srednjeg vijeka. Pripomenimo da je u antičko doba na tlu Bosne i Hercegovine bilo prisutno 40 raznih vjera i da se klanjalo čak pedeset dvojici bogova. (str ) Imamović ne ukazuje ni na jedan specifičan izvor koji bi mogao potkrijepiti tvrdnju o utjecaju bugarskog bogumilizma, a dobri izvori za to ionako nisu poznati. 21 Stoga treba biti skeptik u pogledu ovih autorovih tvrdnji. Isto važi za teoriju da Crkva bosanska treba da je rezultat potpuno drugačijeg procesa pokrštavanja u odnosu na proces kojim su susjedna područja postala kršćanska. Kontunuitet iskazan kroz religijsku pripadnost Opis Envera Imamovića osigurava da religija bude nešto što se može koristiti da ukaže na kontinuirano postojanje jedne skupine u nekom području. Paganske ili kršćanske (tokom rimskog doba) Ilire je, unatoč lingvističkoj promjeni, još uvijek moguće identificirati u srednjem vijeku, zahvaljujući njihovim religijskim karakteristikama. Religijske karakteristike su također, prema Imamoviću, ono što omogućava identifikaciju jedne od današnjih skupina kao potomaka Ilira. Crkva bosanska i islam, tvrdi se, imaju mnogo zajedničkih sadržaja i zajedničkih korijena (Korijeni, str. 208). Skupina koju prvo identificiramo kao Ilire, potom kao srednjovjekovne Bošnjane, danas se može prepoznati kao bosanski muslimani: 21 John V. A. Fine Jr., e Bosnian Church: a New Interpretation. A study of the Bosnian Church and its Place in State and Society from the 13 th to the 15 th Centuries. Boulder, Colorado: East European Quarterly, 1975, p Historijski mitovi na Balkanu

101 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? Bosanski bogumili su masovno prelazili na islam i zato što su u njemu otkrili mnoge zajedničke sadržaje, što je u procesu islamizacije Bosne odigralo važnu ulogu. Ustvari, islam i bosanska hereza imaju zajednički korijen, kojem je domovina Bliski istok. Mada su išli različitim putevima, historijska sudbina ih je nakon nekoliko stoljeća opet spojila. (Korijeni, str ) 22 Enver Imamović kao da se dvoumi između tri različita objašnjenja korijena Crkve bosanske: prvo, ona je nastavak lokalne predkršćanske religije; drugo, ona je nastavak kršćanstva kako je ono prakticirano kad je Bosna bila dio Rimskog carstva; i, treće, Crkva bosanska ima korijene u bliskoistočnom heretičkom pokretu. Moguće je ova tri objašnjenja posmatrati tako da predstavljaju tri različite želje vezane za to kako autor želi predstaviti svoju skupinu: prvo, želja za lokalnim korijenima koji sežu što je dublje moguće u prošlost; drugo, želja da se svoja vlastita skupina vidi kao posrednik između grčke i rimske kulture i civilizacije; i treće, želja da se islam vidi kao prirodan dio bosanske religijske historije. Ili, u svakom slučaju, kao prirodniji nego što su to tradicije koje predstavljaju katolici i pravoslavci. Sklonost isključivanju Opisujući Crkvu bosansku Enver Imamović naglašava kontinuitet između današnjih bosanskih muslimana i srednjovjekovnih Bosanaca, i konsekventno - Ilira. Ali, ko su onda preci bosanskih katolika i pravoslavaca? Na koji su način oni dio historije Bosne? Enver Imamović ima problema da koherentno objasni od koga potječu katolici i pravoslavci. S obzirom da se ilirski politeizam i lokalno rano kršćanstvo posmatraju kao nešto što je vezano za srednjovjekovnu Crkvu bosansku, i u suprotnosti prema susjednim religijama, postaje problematično to kako 22 Imamović teško da je imao na umu korijene koji su zajednički islamu i kršćanstvu općenito jer to ne bi stvorilo razliku između Crkve bosanske i drugih kršćanskih crkvi, bile one heretičke ili ne. Imamović manihejske korijene pripisuje bugarskom bogumilizmu te možda na umu ima takav religijski fenomen. Kakva je to skupina mogla biti te je utjecala i na islam, teško je reći, jer Imamović ne daje nikakve dodatne podrobnosti o prirodi tih navodnih zajedničkih korijena. Historijski mitovi na Balkanu 101

102 Jon Kværne neko može na koncu ipak postati katolik ili pravoslavac a istovremeno biti dijelom jedne neprekinute ilirsko-klasične tradicije. (Naravno, moglo bi se to objasniti kao potčinjavanje vanjskom pritisku, ali to bi u nacionalističkim misaonim šemama moglo biti shvaćeno kao izdaja ilirsko-klasičnih korijena, to jest, specifično bosanskih. Bilo bi to udruživanje snaga sa strukturama koje su prilično dosljedno opisivane kao neprijateljske prema Bosni. 23 ) Mi ovdje hoćemo da ustanovimo da li opis Envera Imamovića dopušta da neko ima neprekinuto postojanje u tom području, i da sudjeluje u potpunosti u naslijeđu Bosne, a da je pritom pravoslavac ili katolik. Enver Imamović dozvoljava, u nekim slučajevima, mogućnost da su članovi sve tri današnje skupine možda potomci heretičkih srednjovjekovnih Bosanaca (Korijeni, str , 133, 215). Ali u drugim slučajevima on naglašava da su među današnjim stanovnicima Bosne samo muslimani potomci Ilira. Naime, ovdašnji muslimani su uz Albance i Grke jedini balkanski narod, a istovremeno jedan od rijetkih u Europi, koji je najvećim dijelom preživio seobu naroda tokom 6. i 7. stoljeća n.e. (Korijeni, str. 129) Može se s pravom reći da sve ono što nosi pridjev ili epitet bosansko da se uglavnom odnosi na ovdašnje muslimane. (Korijeni, str. 132) Ako su lokalni muslimani, uz Albance i Grke, jedini stariji balkanski narodi koji su opstali u previranju i metežu u vrijeme seoba, malo je prostora ostalo da se zamisli da su i katolici i pravoslavci mogli imati predslavenske korijene. Iz opisa religijske situacije u Bosni uoči dolaska Slavena, bogumila a potom i islama, kao nastavka tradicije, opis Envera Imamovića vodi do zaključka da su prvenstveno bosanski muslimani potomci Ilira i srednjovjekovnih Bosanaca. Bosanstvo katolika i pravoslavaca je time ostalo dvojbeno, ili u najmanju ruku uslovno. Islam kao prirodna državna religija Bosne? Interesantno je da Enver Imamović Crkvu bosansku predstavlja kao državnu crkvu. Iz tog slijedi sasvim prirodno smatrati islam, koji je nasljednik bogumilizma, prirodnom državnom religijom današnje Bosne. 23 Korijeni, str Historijski mitovi na Balkanu

103 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? Bosna je jedinstvena zemlja i po tome što je u njoj hereza bila zvanična, državna vjera, kojoj je podjednako pripadao kako običan narod, tako aristokracija i vladari. To je tipična narodna vjera dalekih korijena... (Korijeni i p. 164) Zapravo, nije tačno da su bosanski kraljevi pripadali Crkvi bosanskoj. Bilo je tu plemića koji su pripadali svim trima konfesijama, ali uz mogući izuzetak Ostoje, svi su kraljevi bili katolici. 24 Ideja fundamentalnog jedinstva između vladara i običnoga puka, teško da se danas uklapa, a još se manje uklapala u srednjem vijeku. Opisujući vjeru kao nešto što ujedinjuje ljude unatoč ekonomskim i društvenim ogradama, Enver Imamović zamišlja jednu skupinu koja je sasvim slična skupinama koje povezuje moderni nacionalni identitet. Vjera je ovdje također nešto za što se pretpostavlja da pokazuje zajedničko porijeklo, i opet vidimo da su implicitno muslimani ti kojima se pripisuju korijeni u Bosni, budući da je islam religija koja ima najviše zajedničko sa Crkvom bosanskom. Muslimani postaju nosioci bosanske državne tradicije i potomci najbosanskijih Bosanaca. A što se tiče onih Bosanaca koji su završili kao katolici ili pravoslavci, možemo samo pretpostaviti da oni nisu bili dovoljno Bosanci. Pošto su popustili pod pritiskom i prihvatili tuđu vjeru. Kontra-mitovi I Mustafa i Enver Imamović kao da se suprotstavljaju nacionalističkim verzijama srpske i hrvatske historiografije. Umjesto da opišu Srbe i Hrvate kao skupine koje su najfundamentalnije povezane sa Bosnom i Hercegovinom, ta je uloga data Bošnjacima. Jedna solidnija historiografija 25 govori nam, međutim, da građani Bosne i Hercegovine imaju ustvari mnoge zajedničke korijene, te da je njihovo porijeklo u mnogim bitnim aspektima zajedničko. Opisom, na jedan dobar način tih manje spektakularnih, ali mnogo fascinantnijih aspekata povijesti Bosne i Hercegovine, postiglo bi se da svim autoritarnim sistemima bude teže zloupotrebljavati historiju tvrdnjama da jedna skupina ima ekskluzivnu vezu sa teritorijom Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, Mustafa 24 Noel Malcolm, Bosnia: A Short History,, Macmillan, Vidjeti, naprimjer: Malcolm, Bosnia, ili Džaja, Konfesionalnost. Historijski mitovi na Balkanu 103

104 Jon Kværne i Enver Imamović daju prikaze sa potencijalnim negativnim konsekvencama. Bosni i Hercegovini je potrebna lojalnost svih njenih građana, a ovi prikazi potencijalno mogu otežati postizanje tog osjećanja lojalnosti. U svom tipično romantičarskom, nacionalističkom insistiranju na skupinama koje su homogene i kroz vrijeme nepromjenjive, sa fiksiranim osobinama i utvrđenim historijskim sudbinama, autori sami postaju ranjivi za uveliko istu kritiku koja je sasvim opravdano usmjeravana prema susjednim nacionalističkim historiografijama. Mada Enver i Mustafa Imamović sasvim tačno naglašavaju muslimanske korijene u Bosni i Hercegovini, i nude veoma zanimljive informacije, njihov doprinos dobrom razumijevanju prošlosti Bosne i porijekla Bošnjaka nije tako dobro kako je moglo biti. Dati javnosti ono što javnost traži Jedna od najupečatljivijih činjenica, kada se pogledaju opisi ove dvojice autora je koliko su slični strukturalno a različiti, kad se radi o tome koga oni zapravo identificiraju kao pretke Bošnjaka. Unatoč njihovim kontradiktornim pogledima na historiju Bosne, ja ne znam da su oni imali bilo kakvu međusobnu debatu. To je vrlo čudno obzirom da su vrlo snažno reagirali na one koji ne dijele njihovo gledište o bosanskohercegovačkoj prošlosti. Ali, u tim slučajevima njihova je diskusija vođena sa naučnicima koji ne dijele njihovu tendenciju da historiju Bosne i Hercegovine vide usključivo kao historiju jedne kontinuirane, homogene, nepromjenjive skupine, i koji se ne slažu sa tendencijom marginalizacije veza članova druge dvije skupine sa Bosnom i Hercegovinom i njenom historijom. Kako je spomenuto na početku, tačke gdje se zapažaju najočigledniji propusti i odstupanja 26 od naučno prihvatljivih i uvijek raspoloživih tumačenja, jesu one gdje imamo priliku steći dojam o onom što autora stvarno zanima. U našem slučaju teško je izbjeći zaključak da je želja da se doprinese konsolidaciji identiteta Bošnjaka imala prednost nad opisom i razumijevanjem prošlosti. To je također u skladu sa onim što jedan od autora i eksplicitno kaže: 26 Naprimjer, više je nego čudno da oba autora, bez ijednog argumenta ili pojašnjenja, izlažu verzije o porijeklu, rasprostranjenosti i ulozi Crkve bosanske koje je u oštroj kontradikciji sa danas najpodrobnijim opisom te Crkve u radu historičara Finea iz Taj rad i njegov sadržaj zacijelo su morali biti poznati obojici autora. 104 Historijski mitovi na Balkanu

105 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? u intervjuu datom sarajevskom nedjeljniku Dani Mustafa Imamović tvrdi da su racionalni argumenti i istina izgubili značaj te sugerira da, suočeni sa historijskim mitovima susjednih država, Bosna i Hercegovina i Bošnjaci trebaju svoje vlastite mitove. 27 Te tradicionalne historije u srpskoj i hrvatskoj historiografiji mogu se osporiti argumentima, ali za argumente niko ne mari. Na jedan takav mit možda je trebalo odgovoriti jednom ovakvom knjigom. Kada čitate srpske i hrvatske historije Bosne, argumentima ne možete raspravljati s njihovim autorima ili s onima koji te knjige uzimaju kao izvor nekog saznanja. Možete u to vjerovati ili to ostaviti. Prema tome, ja sam osjetio da je i Bošnjacima, a i Bosni, potrebna jedna takva interpretacija, jedan takav pristup historiji. Otvoreno mogu kazati za Historiju Bošnjaka da svako ko je pročita može smatrati da je to što piše istinito, a i ne mora. (Mustafa Imamović, Dani 195, ) Ovaj pristup je shvatljiv, ali treba postaviti pitanje njegove produktivnosti. Mada je tačno da postoji potreba za historijskim knjigama kojima će tema biti Bosna i Hercegovina, pristup kojeg autor Historije Bošnjaka sugerira čini se problematičnim. Gledište da niko ne sluša argumente sadrži u sebi stanovito nepovjerenje, možda čak aroganciju prema javnosti. Pretpostavka je da neko, među njima Mustafa Imamović, ipak mari za argumente. Moguća i opasna konsekvenca, koja se može izvući iz gledišta Mustafe Imamovića je da neko mora odlučiti šta javnost treba i da taj neko ima pravo to joj i dati, štogod to bilo. Takvi argumenti samo koriste onima kojima je u interesu autoritarno društvo. Mustafa Imamović vjerovatno ne bi podržao gledište da istina nije važna u suočavanju sa nedavnom poviješću, ratovima vođenim posljednjih 12 godina. Njegovo umanjivanje značaja istine u vezi sa starijom historijom moglo bi, međutim, lako biti viđeno kao njegov doprinos općoj klimi u kojoj je svako slobodan vjerovati što god mu volja. Gledište da se mitu možemo suprotstaviti samo kontra-mitom također sadrži duboki pesimizam u pogledu mogućnosti promjene. Za promjene treba vremena, ali nije teško naći primjere slučajeva društava koja su se promijenila. Prije 50 godina segregacija je postojala u SAD, a u Njemačkoj je u to vrijeme 27 Vidjeti i uvodni citat u ovom članku. Historijski mitovi na Balkanu 105

106 Jon Kværne svakako bilo mnogo ljudi još uvijek duboko zaraženih propagandom iz godina autoritarne vladavine. Promjena je moguća a u slučaju Bosne i Hercegovine, knjige historije općenito a pogotovo udžbenici historije mogu biti jednako dobro mjesto da se promjena pokrene kao i svako drugo ne bi li se stvorila jedna zdravija intelektualna i politička klima. Da djeca nisu bila indoktrinirana šovinističkim stavovima o historiji i društvu, i to bi već bilo nešto (malo, ali ipak nešto). Da su, umjesto toga, učila historiju punu procesa kojima se ne može tako lako pripisati bilo kakvo moralno značenje, niti dopustiti spektakularna metafizička tumačenja, djeca su mogla biti otpornija na pokliče demagoga o sudbini nacije i pozive na neupitno jedinstvo. Istina nakon svega Argument da se protiv politički utjecajnih historijskih mitova može boriti samo kontra-mitovima možda nije tako lako odbaciti kao što to izgleda. Možda se stvarno umanjuje utjecaj vašeg protivnika time što se propagira vlastiti mit. Rat protiv Bosne i Hercegovine svakako je pokazao da su neki zapadni akteri prihvatali tvrdnje nacionalističkih propagandi koje su bile najčvršće etablirane. 28 Možda pojava kontra-mitova stvarno stimulira onu vrstu intelektualnog diskursa u kojem će se pojaviti novi elementi, i možda oni bez ideoloških naočara mogu tu naći doprinos da solidnije razumijemo kako se stvari dešavaju i kako su se dešavale u prošlosti. Ja sam, međutim, ubijeđen da je najefikasniji način da se historijski mitovi prestanu koristiti kao politička sredstva njihova diskreditacija kao relevantnog objašnjenja prošlosti. Njihova akademska diskreditacija će ih dugoročno diskreditirati i politički. I dok dobro razumijevanje historije umanjuje značaj mitova, onaj opis prošlosti koji samo zrcali mitove susjednih skupina tek promjenom imena u priči nikako ne diskreditira mitologije na koje reagira. On čuva mitove tu gdje su, jer tad će i vaši oponenti biti kadri odbaciti vašu verziju navođenjem nekih od njenih očitih grešaka, dok fundamentalne i opake ideje samih tih mitova opstaju mitova kako su skupine vječne i nepromje- 28 Vidjeti, naprimjer, ne(čuveni) govor orvalda Stoltenberga, u kojem on ponavlja neke od središnjih, a očito netačnih tvrdnji koje je Miloševićev režim nastojao širiti: Oni su svi Srbi. (Kjell Arild Nilsen, Vestens svik, Oslo: Spartacus, 1995.) 106 Historijski mitovi na Balkanu

107 Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? njive, da se događaji i procesi dešavaju zbog unutarnjih svojstava skupina i da se različita pravila primjenjuju na vašu skupinu u odnosu na druge. U historiografiji, kao i u javnom diskursu svake vrste, istina treba biti ideal prema kojem se mjere sve tvrdnje. Samo poštivanjem toga gospodara može jedan rad postići da bude dobar historijski rad; dobar prikaz kakva je prošlost mogla biti. Literatura: Čolović, Ivan (1997): Politika simbola: ogledi o političkoj antropologiji. Beograd: Radio B92 Dani (Sarajevo) 64, 1997, Bosanski barometar Dolukhanov, Pavel M. (1996): e early Slavs: Eastern Europe from the initial settlement to the Kievan Rus. Harlow: Longman Donia, Robert J. (2000): e New Bosniak History. (bokanmeldelser). I Nationalities papers. Nr.2 / 2000 / vol. 28, s Džaja, Srećko M. (1999): Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine: predemancipacijsko razdoblje Mostar : Ziral Fine, John V. A., Jr. (1975): e Bosnian church: a new interpretation. A study of the Bosnian church and its place in state and society from the 13 th to the 15 th centuries. Boulder, Colorado: East European quarterly Hobsbawm, Eric, Debunking ethnic myths: History is a weapon against an invented past-if we are brave enough to use it, Open Society News, Winter 1994 mir Imamović, Enver (1995): Korijeni Bosne i Bosanstva. Sarajevo: Međunarodni centar za Imamović, Mustafa (1997): Historija Bošnjaka. Sarajevo: Preporod Imamović, Mustafa (2001) Intervju dana, Dani (Sarajevo) 195, Klaić, Nada (1994): Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377). Zagreb: Eminex Malcom, Noel (1996): Bosnia: a short history. London: Macmillan Nilsen, Kjell Arild (1996): Europas svik: et oppgjør med vestlig unnfallenhet i Bosnia. Oslo: Spartacus Redžić, Enver (2000): Sto godina muslimanske politike: U tezama i kontroverzama istorijske nauke. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti - BiH i Institut za Istoriju Skok, Petar (1971): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Historijski mitovi na Balkanu 107

108

109 Ivo Goldstein GRANICA NA DRINI ZNAČENJE I RAZVOJ MITOLOGEMA U hrvatskoj političkoj javnosti, pa i među Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, u 20. stoljeću vrlo se često ponavljala teza da je tijekom povijesti postojala granica na Drini, naime, da je na ovoj rijeci, kojom se danas uglavnom proteže granica između Bosne i Hercegovine i Jugoslavije (odnosno Srbije) bila stoljetna, štoviše tisućljetna granica između Istoka i Zapada, odnosno katoličanstva i pravoslavlja. Svaki takav mitologem doima se vrlo star, ali nije tako. On se počinje stvarati dvadesetih godina u radovima Milana Šufflaya, a definitivno se oblikuje pedesetih godina u inozemstvu, u krugu bivših dužnosnika i simpatizera ustaškoga režima. Često se stavovi i predrasude o nacionalnoj povijesti, kakav je i ovaj, zasnivaju na tezama da se ta povijest događa na granici, na razmeđi svjetova. Praktički u svakoj evropskoj pučkoj kulturi ili nacionalnoj ideologiji postoji teza o granici na kojoj živi vlastiti narod, počev od Portugala, pa do Rusije. Mitologem o granici na Drini zasniva se na činjenici da se nakon smrti cara Teodozija 395. dotad jedinstveno Rimsko Carstvo definitivno podijelilo na istočni i zapadni dio, a da je u tom trenutku granica išla od Sirmija (Srijemske Mitrovice) na jug, dolinom Drine, sve do crnogorske obale. No, i ova, kao i svaka takva povijesna činjenica samo je relativno točna granice između istočnog i zapadnog dijela Rimskoga Carstva, granice crkvenih podjela te mnoge druge razdiobe kulturne, civilizacijske, društvene, prostirale su se ili istočnije ili zapadnije od Drine. Naissus (Niš) bio je u području latinskog jezika; grčki se govorio od Naissusa na jug i na istok. Pape su u drugoj polovici 4. i početkom 5. stoljeća nesmetano vršili crkvenu sudbenost u prefekturi Ilirika Historijski mitovi na Balkanu 109

110 Ivo Goldstein sve do rijeke Mesne (Nestos) u današnjoj južnoj Bugarskoj. 1 Godine 437. Gala Placidija predala je istočnorimskom (bizantskom) caru Teodoziju Dalmaciju sve do granica Panonije. 2 Potkraj 6. i početkom 7. stoljeća prostor zapadno i istočno od Drine naseljavaju Slaveni, Hrvati i Srbi. Srbi su se ponajviše naselili na prostoru istočno od Drine, ali potomci nekrštenih Srba naseljavali su u 10. stoljeću Paganiju, Zahumlje i Travuniju, 3 dakle, južne dijelove današnje Bosne i Hercegovine. Prva srpska država, u 10. stoljeću, obuhvatila je neke dijelove Bosne, vjerojatno između rijeka Bosne i Drine. 4 Iako su se ponajprije naselili u Panoniji i Dalmaciji, jedan dio Hrvata naselio je i prostor današnje Crne Gore i nadjenuo mu, po Ljetopisu Popa Dukljanina, ime Crvena Hrvatska. 5 Međutim, te su se izdvojene skupine kasnije asimilirale u etničku sliku svojih susjeda Slavena, Hrvata i Srba. 6 Kada su Turci Osmanlije počeli zauzimati južnoslavenske zemlje, Drina je ostala duboko u njihovu teritoriju. U procesu stvaranja samostalne Srbije, pri čemu su ključne godine i 1878., Drina je opet granica, odnosno njezin donji tok, između Osmanskog Carstva na zapadu i Srbije na Istoku. Kada je Bosnu i Hercegovinu zauzela Austro-Ugarska, granica je i dalje bila na Drini i tako je ostalo sve do godine. Teza o razdjelnici na Drini u starijoj hrvatskoj historiografiji nije postojala tako u vjerojatno najpoznatijoj sintezi hrvatske povijesti napisanoj do stvaranja Jugoslavije Vjekoslav Klaić samo tvrdi da je Rimsko Carstvo 395. razdijeljeno na dvoje, na Zapadnorimsko i na Istočnorimsko. 7 Klaića je 1 D. Mandić, Bosna i Hercegovina, Povijesno-kritička istraživanja, Sabrana djela, sv. III., Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, II. izd., Chicago-Rim 1978, F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, I. izd. Zagreb 1925, II. izd. Zagreb 1990, Constantine Porhyrogenitus De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik R. J. H. Jenkins, Dumbarton Oaks 1967, 33/8-10, 34/2, 36/ I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995, A. Mošin, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb 1951, 54; Šišić, Povijest, ; D. Mandić, Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, Chicago Vidi, Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, V. Klaić, Povijest Hrvata, sv. 1, II. izd., Zagreb 1975, Historijski mitovi na Balkanu

111 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema više zanimalo naglasiti kako nije Hrvata zatrla rimska kultura, tako mu nije ni kršćanska vjera otela narodnoga biljega, kako se narod morao boriti protiv Turaka, potom za pripojenje Krajine i u 19. stoljeću, stoljeću narodnosti, borbu za narodnost. 8 Klaić kao pravaš vidio je u mađarskoj ekspanzivnosti najvećeg protivnika. Da bi uopće bilo moguće postaviti granicu na Drinu, trebalo je u hrvatskoj javnosti radikalno promijeniti tradicionalno negativan odnos prema islamu i muslimanima. Naime, od kraja 15. stoljeća, kada su Turci Osmanlije u svojim pohodima stigli do hrvatskih zemalja, u hrvatskoj kulturi živi uvjerenje da je zemlja svojevrstan antemurale christianitatis predziđe kršćanstva. 9 Iz te teze proizlazio je zaključak da je svaka suradnja s drugim kršćanima u cilju borbe protiv zajedničkog islamskog neprijatelja ne samo dobrodošla nego i prijeko potrebna. Takve su teze živjele više stotina godina; čak i u zrelo doba hrvatskog narodnog preporoda, godine, pjesnik i budući hrvatski ban Ivan Mažuranić ( ) piše Smrt Smailage Čengića, jednu od najboljih hrvatskih pjesama toga doba, u kojoj se slave kršćanske, štoviše crnogorske pobjede nad Turcima Osmanlijama. Već pedesetih godina, kada razvija svoju hrvatsku nacionalnointegracijsku ideologiju, Ante Starčević ( ) zamjenjuje antagonistički stav prema bosanskohercegovačkim muslimanima s tezom da su oni zapravo cvijet hrvatskoga naroda. Koju godinu kasnije, 1861., književnik Luka Botić ( ) piše spjev Bijedna Mara o ljubavi muslimana i kršćanke, koja jasno svjedoči o mogućnosti tolerancije između pripadnika raznih vjera. Ponajprije pod utjecajem Starčevića i to u krugovima njegove Stranke prava ( pravaša ), u sljedećim desetljećima takvi stavovi su u hrvatskoj kulturi sve jači, pogotovo s obzirom na neizvjesnu budućnost Bosne i Hercegovine, potom i na želju da se bosanskohercegovačke muslimane integrira u hrvatski nacionalni korpus. Iako se u masovnoj kulturi, posebice srpskoj, vrlo često Starčeviću pripisuje antisrpstvo, ono nije postojalo. I Starčević, i njegov najbliži suradnik Eugen Kvaternik, odbacuju južnoslavenski okvir hrvatstva i nastoje sve Južne Slavene proglasiti Hrvatima, a osnovne postavke Francuske revolucije smatraju teme- 8 Klaić, Povijest Hrvata, O tome više govori tekst I. Žanića u ovom zborniku. Historijski mitovi na Balkanu 111

112 Ivo Goldstein ljem bez kojeg pretpostavljena hrvatska država ne bi ni mogla funkcionirati. Starčevićeva je osnovna ideja bila da se treba stvoriti samostalna hrvatska država izvan okvira Habsburške Monarhije. Starčević je srpsku srednjovjekovnu dinastiju Nemanjića smatrao stjegonošom slobodarstva na južnoslavenskim prostorima. Za proslave 350. godišnjice sisačke bitke pojavljuje se u jednom napisu u petrinjskom tjedniku Hrvatska zemlja sumnja u svrhovitost proslavljanja sisa- čke pobjede. 10 Naime, prenosi se pismo izvjesna bosanskog Hrvata koje je navodno napisao u povodu 300. obljetnice bitke, a dobiveno je, kako se tvrdi, dobrotom arhiva petrinjskog gradskog muzeja : dok je zapad u polusnu kunjao, mi smo ga branili, mi ga čuvali. Zar da se veselimo? Zar da je slavimo? Hrvat zasliepljen mržnjom na korist trećega trgnuo je mač protiv rođenom bratu? Mi nismo u tim ratovima nikada pobiedili. Ili zar znači braće svoje u valovima hladne Kupe i Save pobjedu? Zar da slavimo zator hrvatski? Da danas žive taj tako crno opisani Hasan i junački Bakač-ban, ne bi jamačno trgli jedan protiv drugoga mač... valovje Save i Kupe progutalo je najviše bosanskih Hrvata, a danas se u slavu toga ore pjesme i napijaju zdravice. Čemu vrieđati stare rane? Jedva što se stišale crne bure, jedva što se kroz guste magle bratske mržnje stao brat da pomaže brata, zar da prekinemo onu tanku vezu bratske ljubavi, što nas spaja i veže? Ili se možda uvredama ljubav učvršćuje?... Nad grobom sisačkih junaka prolijmo suzu žalobnicu, junaci su bili - braća su bili. - Nijesu krivi... Neka ta proslava bude i zavjet sloge, pomirenja, opraštanja, pružimo brat bratu pomirnicu ruku, pa stupajmo složno k svetom cilju. Granica na Drini postala je austro-ugarskim zauzimanjem Bosne i Hercegovine uistinu granica između Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Srbije. Prve ideje o tome da je granica na Drini svojevrsni mitologem izrasla je u krugovima Čiste stranke prava, jedne od struja izraslih iz Stranke prava po smrti Ante Starčevića. Frankovci su dobili ime po svome vođi Josipu Franku ( ). Frankovačko je državnopravno shvaćanje nacionalnih problema negiralo opstojnost bilo kojeg drugog naroda na teritoriju Hrvatske i Slavonije te Bosne i Hercegovine, osim hrvatskog te su negirali srpstvo na tom prostoru. Počeci takve prekretničke politike u odnosu na izvorno pravaštvo datiraju još oko 1890., kada je Starčević već obolio. Tada su neki 10 Hrvatska zemlja, god. II, br. 25, Petrinja, 19. lipnja 1943, str Historijski mitovi na Balkanu

113 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema pravaški krugovi predlagali da austro-ugarska vlast u Bosni i Hercegovini vlada oslonom na Hrvate protiv Srba, što je Starčević oštro osudio. Protusrpski smjer počeo je dobivati na zamahu, a hrvatska svijest je, po pravaškom glasilu Hrvatska oživjela krepkim životom u cielom našem narodu, od Triglava do Balkana, od Adrije do Drine. 11 Granica na Drini postajala je, po frankovačkom shvaćanju, jasna granica hrvatstva od srpstva. Međutim, realna snaga frankovaca bila je mala, pa tako i domašaji ove njihove ideje. U prvoj fazi Prvoga svjetskoga rata, od rujna do studenoga godine, odvijala se bitka na Drini. Srpska i potom jugoslavenska mitologija tvrdile su da su se austro-ugarske snage bojale da će srpska vojska krenuti na Budimpeštu. 12 Bitka je završila srpskim porazom i povlačenjem prema Valjevu i Ubu, na prostor istočno od Kolubare. U javnosti je to prezentirano kao umanjivanje ofenzivne moći austro-ugarske vojske, čime je u znatnoj mjeri olakšana i pripremljena pobjeda u bici na Kolubari u studenom i prosincu iste godine. Kolubarskom bitkom austro-ugarska je vojska posve izbačena iz Srbije. Marš na Drinu koji je pobjednički izvela srpska vojska u završnoj fazi operacije postao je simbol te pobjede. A nakon toga poznata istoimena pjesma desetljećima je uspaljivala srpski nacionalni duh. Jedan dio hrvatskih političara negativno je ocijenio stvaranje Jugoslavije i emigrirao. Pod vodstvom Ive Franka, Josipovog sina, stvoren je Hrvatski komitet u čijem se krugu stvara uvjerenje kako je bilo kakva Jugoslavija nemoguća, odnosno loš državnopravni okvir za hrvatski narod. Takve ideje dijelili su i neki u zemlji; najpoznatiji među njima bio je Milan Šufflay ( ). 13 Šufflay je bio vrlo lucidna, obrazovana i neobična ličnost. Historičar po struci, širokih interesa, bio je istaknuti albanolog, jedan od utemeljitelja albanistike u svjetskim razmjerima. Bio je i vrlo aktivan u političkom životu kao pripadnik Hrvatske stranke prava, tada u žestokoj opoziciji prema jugo- 11 M. Gross, Izvorno pravaštvo, Zagreb 2000, Veliki rat Srbije za oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca, II-III, Beograd 1924; Österreich-Ungarns letzter Krieg , I, Wien 1931; M. Zelenika, Bitke na Drini od 6. IX. do 11. XI. 1914, Vojnoistorijski glasnik, Beograd Vidi i druge radove Dr. Milan pl. Šufflay, Izabrani eseji, rasprave i članci, I-II, Zagreb Historijski mitovi na Balkanu 113

114 Ivo Goldstein slavenskom kraljevskom režimu. Ubili su ga agenti jugoslavenske policije na ulici u Zagrebu, u veljači godine. Njegova obrana na procesu u lipnju/srpnju kada ga je jugoslavenski režim optužio da u dogovoru s Hrvatskim komitetom radi na razgradnji tadašnjeg Kraljevstva SHS, predstavlja temeljnu razradu ideje o granici na Drini. Šufflay je tada dobio tri i pol godine zatvora, ali je pušten kada je odslužio više od polovice kazne. 14 Šufflayev govor objavile su tadašnje novine. 15 Sam je Šufflay te misli prenio i ponešto dopunio u zbirci eseja i članaka Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike. Govori o sudbonostnosti granične linije na Drini na kojoj je puklo silno rimsko carstvo u dva dijela... koja je bila granica duhovna i kulturna 16 i zatim tu tvrdnju razrađuje: Hrvatski narod prošao je kroz rimsko-zapadnu retortu, dok srpski kroz bizantinsko-tur sku. Stoga je psiha obiju naroda u biti različita, i ako su jezici slični. Unificiranje tih naroda značilo bi niveliranje i ekrasiranje. Ovdje centralizirati, to je jednako kao učiniti iz Hrvatske pokusnog kunića za vivisektorske eksperimente. Moja je teza da hrvatski narod, kao građanin velikog imperija zapadne civilizacije, imade pravo da uzdigne svoj glas protiv svakog tlačenja... Tko poznaje povijest, taj znade, da jugoslavenska ideja nema nikakve dinamike. Ona nije ništa prema moćnoj hrvatskoj ideji. U Hrvatskoj je jugoslavenska ideja samo tanka olupina pod kojom vrije hrvatski nacionalni vulkan; potreban je samo neznatni podražaj, pa da bukne erupcija... meni kao filozofu i slobodoumnom Hrvatu osobno je svejedno sje dio ja u malim uzama Sudbenoga stola ili koje druge kaznionice ili pak da, izašavši na tobožnju slobodu, dođem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu tek privremeno! čami hrvatski narod! 17 Šufflay na taj način razvija i svojevrsni povijesni i nacionalni misticizam koji iz naroda čini jastvo (odnosno svojevrstan proces stjecanja kulturnog i nacionalnog identiteta op. I. G.). Mnogi autori bliski desnici zahvalno su preuzimali te njegove teze, počevši od samog Ante Pavelića koji ju je prenio u brošuri Iz borbe hrvatskog na- 14 B. Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj , Zagreb 2002, Hrvatska misao, 2. srpnja 1921; Janjatović, Teror, M. Šufflay, Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike, Zagreb 1928, Šufflay, Hrvatska, Historijski mitovi na Balkanu

115 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema roda, izdanoj na njemačkom jeziku u Beču godine. Pavelić je Šufflayevu tezu čuo već na suđenju godine, jer je na tom procesu zastupao neke od optuženih. 18 Pavelić ne prenosi, doduše, sintagmu o granici na Drini, ali naširoko citira Šufflayev govor na sudu te posebno naglašava, tiskajući masnim slovima da Hrvatska nakon nije konzumirala pravo na samoopredjeljenje te hrvatska nacija kao dio velikog carstva zapadne civilizacije ima pravo protiv bilokakvog potlačivanja podići glas i ako ne ide drukčije, na način occidentem appello. 19 Čini se da granicu na Drini Pavelić ne spominje jer mu u to vrijeme još i nije bilo jasno gdje bi se ta granica trebala nalaziti. Tvrdnja o granici civilizacija na Drini sadrži u sebi niz slabašnih povijesnih argumenata, potom i nelogičnosti i proturječnosti: naime, ako je Drina granica između Istoka i Zapada, odnosno, pravoslavlja i katoličanstva, kako bi se mogla i morala definirati snažna prisutnost islama zapadno od Drine? Ne bi li islam, odnosno u širem smislu islamska civilizacija, po zdravoj logici stvari, trebao pripadati Istoku? Granica na Drini zapravo je samo jedan ideološki obrazac u kojem su temeljito izokrenute neke Starčevićeve ideološke postavke: spremno je preuzeta Starčevićeva teza o Muslimanima (danas Bošnjacima) kao cvijetu hrvatskoga naroda, ali je potom pridodan u najmanju ruku antagonistički stav, ako ne i mržnja prema Srbiji, pa i prema cjelokupnom srpskom nacionalnom korpusu, koji ni Starčević ni njegovi neposredni sljedbenici nisu iskazivali. Granica na Drini i sve ono što ona sa sobom nosi prijeloman su element u posve novom odnosu prema drugim južnoslavenskim narodima. Bez obzira na sve nelogičnosti i proturječnosti, Šufflayeva ideja o stoljetnoj granici na Drini postala je mitologem mnogih koji su o tim problemima pisali, posebice nacionalnih ekskluzivista i proustaški nastrojenih intelektualaca. Dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske, geograf, geopolitičar, sve učilišni profesor, Filip Lukas u Zemljopisu NDH logično tvrdi da je Drina granična rijeka prema Srbiji, te da je sjeverozapadni dio Balkana već od najstarijeg vremena bio priklonjen zapadu i da je bio uvučen u njegov državni, politički i 18 Janjatović, Teror, A. Pavelić, Aus dem Kampfe um den selbständigen Staat Kroatien, Wien 1931, Historijski mitovi na Balkanu 115

116 Ivo Goldstein kulturni krug. 20 Njegove geografske analize i zaključci o Drini ne bi iskakali iz općeg duha i realnoga stanja toga vremena, da on sam u zbirci eseja, članaka i govora Hrvatski narod i hrvatska državna misao ne donosi kartu rasa na Balkanu i raspravlja o rasnim sastavinama nekih naroda. Zaključuje da Hrvati i Srbi predstavljaju suprotne rasne tipove, ali da i Crnogorci pripadaju hrvatskom rasnom tipu. Simpatizira i s iranskom teorijom o porijeklu Hrvata, ali je interpretira krajnje tendenciozno. Bilo mu je osobito stalo da dokaže kako Hrvati nemaju ništa ni s Rusima: Sigurno je da ne postoji rasna homogenost među slavenskim narodima, posebice da nema među Hrvatima i Rusima nikakvog krvnog srodstva. 21 Filip Lukas objašnjava pojam narodna zajednica, što je doslovan prijevod termina Volksgemeinschaft, preuzet iz nacističke ideologije: 22 Narod je po svome duhu i mitsko biće, u kojemu je biološko s metafizičkim tako povezano, da je na tome izgrađeno duhovno i biološko jedinstvo. Onako, kako narod predstavlja etnobiološku vrstu, onako on predstavlja i duhovnu vrstu. Na taj način narod postaje zajednica krvna, dakle zajednica nužde, ali i zajednica duha, dakle i zajednica slobode. Time se stvara dvostruka povezanost pojedinaca u narodu, povezanost krvi i povezanost duha. Ta zajednica se nama pak najočitije predstavlja u naraštaju sa da šnjice, jer su u njemu staloženi svi ideali prošlosti, ali ostvarljivi po velikim ličnostima i prema suvremenim potrebama i duhu vremena. 23 Lukas dezinterpretira i opus Ante Starčevića i prikazuje ga kao svojevrsnog rasistu: Starčević je kao baštinik naše rase primio sve etnobiološke i psihičke osobine, koje su s njome vezane... Starčević je ličnost koja je znala sažeti iz biologije naše rase najbitnije uvjete našega opstanka F. Lukas, Zemljopis NDH, Zagreb 1941, 18, 23; Lukasov tekst prenesen je u časopisu Hrvatska obzorja, Matica hrvatska, Split 1994/1, , cit F. Lukas, Za hrvatsku samosvojnost zakoni zemlje krvi duha (knjiga 2): Hrvatski narod i hrvatska državna misao, Zagreb 1944, Za objašnjenje Volksgemeinschafta, vidi I. Goldstein, Holokaust u Zagrebu, ed. Novi liber Židovska općina Zagreb, Zagreb 2001, F. Lukas, Starčević, u: dr. Ante Starčević, 40. godišnjici smrti, Zagreb 1936, 7; vidi i Goldstein, Holokaust,, 52, 64, 90-93, 98, 191, 192, Lukas, Starčević,, 7, Historijski mitovi na Balkanu

117 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema Po mnogima najveći hrvatski književnik 20. stoljeća Miroslav Krleža ( ), lucidni kritičar društvenih zbivanja, vrlo negativno piše o Lukasu, često ga spominje zajedno s Kerubinom Šegvićem koji se u tridesetima isticao antisemitskim ispadima i javnim hvaljenjem hitlerizma. Krleža pronalazi srpski pandan Lukasu u novinaru i novinskom uredniku Balkana Krsti Cicvariću. Cicvarićevština je dugo vremena nakon prestanka izlaženja Balkana ostala sinonim za najniže metode javnog djelova nja u novinstvu. 25 Krleža tvrdi da Lukas, zajedno sa Šegvićem, svodi hrvatsko pitanje na neku vrstu rasne, plavokrvne vlasteoske izolacije od pučke, primitivne, balkanske, šizmatičke stvarnosti. To je inercija austrijske Istočne Marke, Vojne Granice, bečkih valcera, Austro-Ugarske Monarhije, zapadnoevropskih predrasuda, koja po planu izolira zapadne južnoslovjenske zemlje od balkanskih cigana. To je Limes na Drini, koji se kongenijalno podudara sa svim Gesemannovim nacističkim teorijama o rasnom čovjeku. 26 Ideje o granici na Drini vremenom se uvlače i u znanstveni diskurs. Tako se u Povijesti Bosne i Hercegovine, inače u velikom dijelu vrlo skrupulozno pisanoj knjizi izdanoj u Sarajevu godine, tvrdi da Drina prema tome nije spojnica za njezina obostrana obalska područja, već ima pretežno značaj zapreka. 27 Filip Lukas je u toj knjizi posve zaokružio svoje rasne teorije. Da bi se razlike između Hrvata sa zapadnom orijentacijom i Srba s istočnom mogle shvatiti, Lukas tvrdi da treba genetički zahvatiti u početke tog psihičnog diferenciranja među njima. Odmah iza seobe naroda i propasti zapadnog rimskog carstva počele su se na europskom prostoru izgrađivati dvije kulturne zajednice, i to istočna i zapadna, a granica među njima prolazila je Drinom s neznatnim transgresijama na jednu i drugu stranu Osnovna je Lukasova teza da su razlike između Hrvata i Srba goleme: Razlike u geopsihi jednih i drugih ne mogu ukloniti nikakove jezične srodnosti, već su oni stajali za sve 25 M. Krleža, Teze za jednu diskusiju iz godine 1935,, u: Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Zagreb 1971, 486; o Cicvariću, Goldstein, Holokaust,, 63, Krleža, Teze, Vidi, primjerice, prilog F. Lukasa u: Povijest Bosne i Hercegovine, 62 i d. 28 Povijest Bosne i Hercegovine, 72. Historijski mitovi na Balkanu 117

118 Ivo Goldstein doba svoga razvoja u psihičnom pogledu leđima okrenuti jedni prama drugima. Oton Knezović u istoj knjizi, u poglavlju Bosna i Hercegovina od seobe naroda do 12. st., opisuje granicu na Drini: Tu granicu između oba carstva, koja se više nikada nijesu sjedinila u jednoj ruci, povukla je priroda, zatim historija dvaju oprečnih svjetova, dviju kultura i kasnije dviju crkava. Ta razdioba bila je od presudnih posljedica i političkih i kulturnih i vjerskih i takvom je ostala sve do današnjega dana. 29 Knezović tvrdi da se u 9. stoljeću Hrvatska prostirala od Jadranskoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem toku dalje na istok prema rijeci Drini. 30 Knezović se očigledno poziva na spis O upravljanju carstvom Konstantina Porfirogeneta u kojem stoji da se Hrvatska na sjeveroistoku pružala sve do županije Pliva koja je vjerojatno obuhvaćala i gornji tok Vrbasa, sve otprilike do današnjeg Jajca. 31 Ferdo Šišić, autor tada temeljne knjige o hrvatskom ranom srednjemu vijeku, tvrdi da je hrvatska država morala sezati i dalje na istok... bar do donje Bosne. 32 Potom Šišić detaljno obrazlaže kako se Hrvatskoj na istok pruža i zemljica Bosna te najzapadniji dijelovi Srbije koja se u to doba zasigurno protegla preko Drine. Knezoviću je politička borniranost naložila da spomene Drinu kada govori o hrvatskim granicama, ali se ipak ogradio pa napisao da se prostire od Vrbasa dalje na istok prema Drini, ne određujući točno gdje se ta granica nalazila. Radi se o konformizmu i kompromiserstvu kojim se znanstveni diskurs usklađuje sa suvremenim političkim prilikama. Rodonačelnik ideje o granici na Drini, Milan Šufflay, za vrijeme postojanja NDH nije zaboravljen. Njegove su zasluge veličane, on je smatran ideologom hrvatskog nacionalizma, te su, primjerice, priređivane večeri sjećanja na spomen njegove prerane i od tuđinske ruke pripravljene smrti Povijest Bosne i Hercegovine, Povijest Bosne i Hercegovine, Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik R. J. H. Jenkins, Dumbarton Oaks 1967, 30/90-117; I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995, 31, F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, I. izd, Zagreb 1925, II. Izd. Zagreb 1990, 335, Zagreb (časopis), 3-4/1942, Historijski mitovi na Balkanu

119 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema U intervjuu jednom talijanskom novinaru 14. travnja godine, dakle, dan prije ulaska u Zagreb, budući poglavnik NDH Ante Pavelić je izjavio: Prirodna granica dviju država Hrvatske i Srbije je na Drini i ostaje ista kao i ona koja je dijelila Istočnu imperiju od Zapadne imperije. Potom nastavlja da današnje obnavljanje hrvatske nezavisnosti ima svoju osnovu u historijskom i etničkom momentu. Panslavistički pokret je proširio u cijelom svijetu vjerovanje da smo mi i Srbi jedan narod. To nije istina budući da Hrvati po rasi nisu Slaveni nego su porijeklom Hrvati i ništa više. Bez ponavljanja poznatih razlika u religiji i kulturi, dva naroda se razlikuju etnički čak i u somatološkom smislu. 34 U svibnju počeo je izlaziti časopis Ustaša, a u ožujku časopis Spremnost; i jedan i drugi karakteristične su tiskovine iz vremena NDH. U prvim brojevima oba časopisa, na udarnim mjestima, tvrdi se da je Drina još u 10. stoljeću, u vrijeme kralja Tomislava, bila istočna granica Hrvatske. 35 Ustaša u članku Drina opet dijeli dva svijeta, slavodobitno konstatira da Drina opet dijeli dva svijeta, dvije kulture, dvije vjere, dva shvaćanja. 36 Granica novouspostavljene NDH utvrđena je 21. i 22. travnja (aprila) slijedom dogovora ministara inozemnih poslova Reicha Joachima von Ribbentropa i Italije Galeazza Ciana u Beču, kada je odlučeno da se BiH uključi u NDH, a da granica bude na Drini. 37 Time se Drina barem dijelom od ideologema preselila u realnost. Predratni književnik i odvjetnik, a za vrijeme NDH ministar Mile Budak vrlo jednostavno sažima sve te ideologeme i mitologeme u jednostavnu političku praksu. Na veličanstvenom skupu pred ljudi u Slavonskom Brodu 15. lipnja govori o tome da nekadašnja hrvatsko-bosanskohercegovačka granica više nije međa, dakle, ova međa nije više međa, već simbolična granica. Poglavnik je uspio uz pomoć Führera i Ducea od ove međe napraviti 34 Il Giornale d Italia, ; F. Jelić-Butić, Ustaše i NDH , Zagreb 1977, Ustaša 1, Zagreb, ; Spremnost misao i volja ustaške Hrvatske, br. 1, Zagreb, Ustaša 2, Zagreb, E. Redžić, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo 1998, 24; F. Jelić-Butić, Ustaše i NDH , Historijski mitovi na Balkanu 119

120 Ivo Goldstein simboličku granicu, da našu granicu postavi na Drini. Stražu na Drini može od sada držati samo Bošnjak, bio musliman, bio katolik. 38 Budak se referira na nekadašnje hrvatsko-turske nesporazume i tvrdi: Svi mi, braćo i sestre, moramo se međusobno razumjeti. Nema više Turske s one strane. Tu je najčišća hrvatska krv. S ove strane nema više kaura, to je isto tako najčišća hrvatska krv. Treba složnog razumijevanja, treba složnog rada i neizmjerne političke vjere u katolika i muslimana. 39 Tada je u hrvatskoj himni Lijepa naša domovino promijenjen stih Teci Savo, Dravo teci, nit ti Dunav silu gubi, u Dravo, Savo, Drino teci, nit ti, Dunav, silu gubi. Dakle, među granične rijeke hrvatskog teritorija umetnuta je Drina. Tako su himnu preuzeli i emigrantski krugovi i tako su predstavljali i u šezdesetima. 40 No, vrlo brzo nakon uspostave NDH ustaška je vlast imala velikih problema da uspostavi kontrolu nad teritorijem istočne Bosne od Sarajeva do Drine. U nekim gorskim dijelovima brzo se stvorio i ojačao četnički pokret, a stanje se još više pogoršalo kada su potkraj godine na to područje stigle jake partizanske jedinice na povlačenju iz Srbije, a zatim i iz Crne Gore. Nije stoga čudno da se uspostavljanje kontrole nad porječjem Drine postavlja kao preduvjet opstanka države. O tome svjedoči Poglavnikova koračnica : Ustaška se vojska diže, za slobodu vodi rat, dok ne stigne sve do Drine, nit će klonut, nit će stat. 41 U travnju ustaška je vlast podvlastila dolinu Drine nakon akcija Crne legije pod zapovjedništvom Jure Francetića. Dogodilo se to u okviru operacija koje su od početka travnja do lipnja godine poduzele združene njemačke, talijanske i ustaške snage. Te su operacije u historiografskoj literaturi socijalističkog razdoblja inače nazivane III. neprijateljska ofenziva. Francetiću je ta akcija priskrbila epitet nacionalnog junaka. U tom naletu, u akciji represalija, pobijeno je oko Srba, uglavnom civila, žena i djece na 38 Hrvatski narod,, Zagreb, , Hrvatski narod,, Zagreb, , General Drinjanin, Četvrta dimenzija Bunkera na Drini, u: Drina, Madrid, 1963, br. 1, Ustaša 2, Zagreb, Historijski mitovi na Balkanu

121 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema Romaniji, koja je bila jaka baza četničkih jedinica Jezdimira Dangića. 42 Dido Kvaternik, Francetić i Mladen Lorković potom i Francetić i Rafael Boban slavodobitno su se slikali na mostu preko Drine u Zvorniku, odnosno uz hrvatsku zastavu zabijenu na obali rijeke. 43 I časopis Drina, koji je izdavao Vjekoslav Maks Luburić, prenio je sliku Francetića i Bobana na Drini. 44 Kada su ustaške jedinice ušle 9. travnja u Srebrenicu, o tome događaju Hrvatski narod izvještava bez prevelike pompe, na sedmoj stranici, sa zaključkom da Sarajlije, poznavajući Juru Francetića vjeruju, da će njemu poći za rukom osloboditi ovaj dio Poglavnikove Ustaške Hrvatske od posljednjeg šumskog bandita Desetak dana kasnije iz Glavnog stana Poglavnika stigla je poduža vijest da su naše oružane snage poduprte njemačkim oružanim snagama podpuno uništile sve te komuno-četničke bande, te očistile čitav taj prostor. Tako je sav predjel oko Sokolca, Han Pijeska, Vlasenice, Prnjavora, Bratunca i Milića (sve mjesta u istočnoj Bosni op. I. G.) podpuno u našim rukama, u svim tim mjestima vrše sada svoju redovitu djelatnost, a ustaške bojne pod zapovjedničtvom Jure Francetića stoje čvrsto na obali Drine od Zvornika pa cielim lukom Drine do Višegrada. 46 Tadašnji ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković posjetio je Podrinje nakon što su ga zaposjele ustaške jedinice. Lorković je, inače, godine u knjizi Narod i zemlja Hrvata proglasio čitavu Bosnu i Hercegovinu hrvatskom zemljom, a bosanske Muslimane smatrao je Hrvatima islamske vjeroispovijesti. 47 Kada se u drugoj polovini travnja vratio u Zagreb, o dojmovima iz istočne Bosne održao je govor na radiju koji je potom prenesen u novinama. Očekivalo bi se da govor odiše patetikom, prigodničarstvom i 42 O mitologiziranom pojmu Romanije, upotrijebljenom u političkom diskursu izvrsno je pisao I. Žanić, Prevarena povijest, guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini godine, Zagreb 1998, Vidi, E. D. Kvaternik, Sjećanja i zapažanja, Zagreb 1995, 160, 170; Hrvatski narod,, Zagreb, br. 409, Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, Hrvatski narod,, Zagreb, br. 400, Hrvatski narod,, Zagreb, br. 408, Lorković, Narod,, 219; O Lorkoviću, Tko je tko u NDH,, Historijski mitovi na Balkanu 121

122 Ivo Goldstein praznim fraziranjem, ali nije tako: Uvjerio sam se svojim očima o veličanstvenom djelu oslobođenja, smirenja i tvrdog zaposjedanja istočno bosanskog prostora po hrvatskim oružanim snagama. Potom Lorković nastavlja: Evo nas na obali Drine stisnusmo od srca desnicu starome vojniku Poglavnika, mladom ustaškom podpukovniku Francetiću, narodnom junaku istočne Bosne obilazimo most na Zvorniku preko Drine Opsežan tekst zaključuje riječima: nikada više ustaška straža ne će odstupiti od Drine. 48 I to je sve. Nigdje previše riječi, nigdje mitologiziranja o stoljetnim granicama. I kada se u Zvorniku s dva tjedna zakašnjenja proslavlja godišnjica osnutka NDH, samo se kaže da se obilježava hrvatski narodni blagdan koji za stanovništvo na Drini, istočnoj granici slobodne Hrvatske, ima posebno značenje. 49 Čitava operacija ustaško-njemačkih snaga u istočnoj Bosni u Hrvatskom narodu je dobila relativno malo publiciteta; s neusporedivo više pozornosti praćen je svaki korak Poglavnika ili neka od zbivanja na bojištima u svijetu. Nakon Drugoga svjetskoga rata, nakon propasti NDH, u ustaškoj drugoj emigraciji zapravo stvara se mit o Drini. Umjesto realne granice koja je već bila jednom dosegnuta, koju je valjalo braniti i koja je potom na tako katastrofalan način i napuštena, sada mit o granici na Drini postaje sredstvo kojim se potiču nostalgija, čežnja, otpor, konačno i želja za osvetom. Svaka rijeka, a Drina posebice, zbog toga što silazi s planina, vijuga dolinom, pa se potom gubi u savskoj ravnici i u velikoj Savi, nosi sa sobom i dublje slojeve mitoloških značenja. Ona simbolizira čovjekovu egzistenciju i prolaznost te egzistencije. Ona simbolizira i njegove životne želje, osjećaje, nakane i njihove mijene. Heraklit je rekao, a potom ga je Platon prenio: Sve teče i ništa ne ostaje. Dvaput ne možeš ući u istu rijeku. U simboličkom smislu pojma u heraklitovskoj i kasnije platonovskoj filozofiji, ući u rijeku za dušu znači njezino ulaženje u tijelo. Rijeka je dobila značenje tijela. Suhu dušu uvlači vatra, a vlažna je duša sahranjena u tijelu. Tijelo postoji privremeno, otječe poput vode, i svaka duša posjeduje svoje zasebno tijelo, taj prolazni dio svoga postojanja svoju rijeku. 50 U kršćanskoj simbolici kupanje u rijeci jest znak 48 Hrvatski narod, Zagreb, br. 409, Hrvatski narod, Zagreb, br. 410, Vidi, J. Chevalier A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989, Historijski mitovi na Balkanu

123 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema duševnog, unutarnjeg preporoda metanoje, čime onaj koji se okupao iskazuje pokajanje i pokoru. Blizak i vrlo jasan primjer je Isusovo pranje, odnosno krštenje u rijeci Jordanu. Spajajući sva ta simbolička značenja u jednu manje ili više nedvosmislenu sintetičku poruku - svaki Hrvat, odnosno onaj Hrvat koji je prihvatio ustašku ideologiju, ima svoju rijeku. Drina je svojevrsno predziđe katoličanstva prema pravoslavlju, ona je označavala granicu teritorija na kojem je trebalo realizirati plan o budućnosti srpskog, pravoslavnog stanovništva u NDH. Naime, nenapisan, ali često spominjan i u praksi naznačen plan bio je da se trećina pobije, trećina protjera u Srbiju, a trećina prisili na prijelaz na katoličku vjeru. Umjereniji dio ustaškog vodstva bio je za masovne deportacije u Srbiju i pokatoličivanje (po Budakovoj paroli ili se pokloni ili se ukloni ), dok je tvrda jezgra s Pavelićem i emigrantima povratnicima na čelu zastupala upotrebu svih sredstava, pa i najstrašnijih (iz jednog Pavelićeva uvodnika u listu Ustaša), a) dakle ubijanja. Kako se u drugoj emigraciji spominje i hrvatska granica na Raši 51 te Muri 52, očigledno su ustaški emigranti željeli povući jasne granice tako da one idu rijekama i budu neupitne. Onima koji su stvarali mit o granici na Drini po svemu sudeći nisu bila poznata sva ta duboka simbolička značenja. Međutim, kako su ona dijelom utemeljena na kršćanskom vjerovanju, barem su neizravno bili pod tim utjecajima. To vrijedi i za muslimane koji su se smatrali ili se smatraju Hrvatima, kojima rijeka, voda općenito, predstavlja simbol civilizacije, pa onda može predstavljati i razdjelnicu između tih civilizacija. U memoarskoj se literaturi vrlo često događa da autor iskazuje sindrom naknadne pameti, dakle, da u prošlim vremenima koja opisuje pronalazi neka značenja i simbole koji su se stvorili tek kasnije. Ministar u vladi NDH Vjekoslav Vrančić u memoarima objavljenim godine opisuje podhvat Francetićeve Crne legije te tvrdi da je Francetić, stigavši na Drinu, tekličem poslao Poglavniku vojničku plosku vode s rieke Drine Onodobni izvori o 51 M. Prpić, Zakletva otcu, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 1-3, 126 i tekst dalje. 52 A. Ilić, Pjesme Antinih momaka, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 1-3, V. Vrančić, Branili smo državu, sv. II, Barcelona München 1985, 251. Historijski mitovi na Balkanu 123

124 Ivo Goldstein toj ploski ne govore. Nije moguće više ustanoviti da li je ploska otišla u Zagreb ili je epizoda poslije izmišljena, ali se čini da je Vrančiću taj navodni događaj poslužio da bi književnički efektno označio dosizanje granice svjetova. Sindrom naknadne pameti još je očigledniji u memoarima pukovnika Krunoslava Batušića, objavljenim godine. 54 Batušić se prisjeća godine i tvrdi da je 20. travnja krenuo s oko 1000 vojnika da razoružaju preostale odrede jugoslavenske vojske i organiziraju vlast u Bosni. Tada je navodno vidio Pavelića koji mu je pak navodno rekao: Pođite sretno i javi mi se sa Drine!. 55 Stvaranju mita o granici na Drini pridonio je i istaknuti historičar, franjevac Dominik Mandić 56 koji je godine u prvom izdanju knjige Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, zasnivajući svoje spoznaje na mnogim podacima i skrupuloznim analizama, sugerirao stalnu pripadnost Bosne i Hercegovine zapadnom svijetu. Za njega je Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku samo jedna od hrvatskih zemalja, što je moguće tek djelomično prihvatiti. Prije bi se moglo reći da je bosanski srednji vijek bio na razmeđi svjetova, ali sa snažnim vezama sa Zapadom i značajno integriran u okolni hrvatski prostor. 57 Tezom o stoljetnoj granici na Drini Mandić se posebno ne bavi, ali ju neizravno podržava tvrdi, primjerice, da međašnu granicu na Drini smatrao je i rimski svijet stalnom i nepovredivom, iako i sam navodi primjere iz kojih je jasno da nije bilo tako. 58 Neuspješno pokušava pobiti tvrdnju Ferde Šišića i drugih historičara da je 732. godine bizantski car Lav III. papinskoj jurisdikciji oduzeo, između ostalih, i Ilirik i Dalmaciju. 59 Na taj način u svojim brojnim knjigama i radovima, u kojima ima vrlo vrijednih 54 O Batušiću, Tko je tko u NDH,, Zagreb 1995, K. Batušić, Hrvatska seljačka i građanska zaštita, u: Drina, Madrid, 1963, br. 2, D. Mandić, Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, I. izd. Chicago 1960, II. izd. Chicago-Rim Vidi, I. Goldstein, Povijest Bosne između znanstvene spoznaje i političke manipulacije, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32-33, Zagreb , Mandić, Državna i vjerska pripadnost, Mandić, Državna i vjerska pripadnost, 430; Šišić, Povijest Hrvata, 289, ; I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995, Historijski mitovi na Balkanu

125 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema rezultata, Mandić nekritički proširuje granice hrvatskog etničkog prostora u srednjem vijeku. 60 Bitan doprinos razvoju i širenju mita o granici na Drini imao je časopis Drina, s podnaslovom vojna revija. Pokrenuo ga je Vjekoslav Maks Luburić ( ), istaknuti ustaški emigrant, za vrijeme rata najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora. 61 Luburić se nakon povlačenja jedinica NDH u svibnju i masakra na Bleiburgu prebacio natrag u Jugoslaviju, djelovao je u okolici Zagreba, na Bilogori, u Slavoniji, sve do Fruške Gore. Sljedeće godine prebacuje se u Mađarsku, pa u zapadnu Evropu. Potom seli u Španjolsku, gdje nakratko biva pritvoren, ali i pušten. Surađuje neko vrijeme s bivšim poglavnikom Antom Pavelićem, ali mu otkazuje poslušnost. Bio je isključen iz ustaškog pokreta, osniva Društvo prijatelja Drine, a potom i emigrantsku organizaciju - Hrvatski narodni otpor. Nakon što je neko vrijeme živio u gradiću Benigánimu, šezdesetak km južno od Valencije, seli u nedaleki i veći Cartagente (četrdesetak km južno od Valencije), gdje otvara tiskaru, izdaje listove i u njima piše neke od najznačajnijih priloga. Ubio ga je agent jugoslavenske službe sigurnosti Vidi, Mandić, Državna i vjerska pripadnost, 327 i d.; Isti, Bosna i Hercegovina, Povijesnokritička istraživanja, Sabrana djela, sv. V., Etnička pripadnost Bosne i Hercegovine, Toronto-Zürich-Roma-Chicago 1982; Isti, Bosna i Hercegovina, Povijesno-kritička istraživanja, Sabrana djela, sv. II., Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Toronto-Zürich-Roma-Chicago Mandić se, inače, uvijek jasno distancirao od ustaštva i njegovih postupaka. Pisao je iz Rima franjevačkom provincijalu u Hrvatsku, već početkom rata, u lipnju 1941: Ukoliko dolazite u doticaj s današnjim vladaocima u Hrvatskoj domovini, preporučite im da budu u svemu pravedni i plemeniti. Neka ne vraćaju zlo za zlo, neka nevine ne progone, neka mržnju ne potpiruju... Ništa ne smiju danas učiniti drugima, što ne bi željeli da drugi učine Hrvatskom Narodu. Napose im preporučite da izbjegavaju progone vjerske Pravoslavnih i Židova. Katolička Crkva nije nigda odobravala niti danas odobrava proganjanje ljudi koji u dobroj vjeri živu u drugim vjeroispovjestima. Ne može se odobriti ni nasilnu vjersku propagandu među inovjercima. Napose se mora osuditi javno vanjsko obi lježavanje pripadnika drugih vjera. Potom je tražio da opominju vjernike i ljude koji su na vlasti da ne nanose nikakvu nepravdu Srbima ili Ži dovima te isticao da franjevci ne smiju imati nikakva udjela u progonima Srba i Židova; u oduzimanju njihova imetka, pokretnoga i nepokretnoga (B. Pandžić, Životopis fra Dominika Mandića, Chicago 1994, ) 61 Lengel-Krizman, Teror, r, 10; knj. 2, Vidi, Tko je tko u NDH,, Tko je tko u NDH,, 62-63, 90, ; Miletić, Ja se no vac, Historijski mitovi na Balkanu 125

126 Ivo Goldstein U časopisu Drina još je pisalo da se izdaje negdje u Evropi, očito iz razloga sigurnosti, a najkasnije od kao mjesto izdavanja upisuje se Madrid. Luburić je sebe proglasio generalom Drinjaninom i tako se potpisivao u nekim člancima (a ponekad i kao Bojnik Dizdar), iako na Drini nikada nije ratovao. Jednu od dvije kćeri nazvao je Drina (imao je i dva sina). 63 Na naslovnici Drine iz godine iscrtana su dva vojnika u kanjonu rijeke, te se očigledno radi o Drini. 64 Stranice njegova časopisa, uz kontinuiranu propagandu gotovo nimalo izmijenjene ustaške ideologije, i u pedesetima i u šezdesetima odišu militarizmom. Primjerice, u šezdesetima podnaslov je revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika, odnosno revija za odgoj i izobrazbu hrvatskih vojnika. 65 Koliko je Drina vjerodostojan izvor svjedoči i potpis pod slikom zagrebačke džamije u broju časopisa godine poglavnikova Džamija u Zagrebu, koju su srbokomunisti srušili 66 - radi se o tome da je ustaški režim taj izložbeni paviljon, podignut tridesetih godina, pretvorio u džamiju i dao dograditi četiri minareta, a komunistička vlast je minarete srušila, a zgradu pretvorila u Muzej revolucije. Nisu svi, poput Luburića, bili u drugoj emigraciji opsjednuti Drinom. Luburiću nasuprot uvijek maksimalno racionalni Eugen Dido Kvaternik u svojim memoarima Sjećanja i zapažanja Drinu uopće ne spominje na taj način. Dijelom to zasigurno proizlazi i iz činjenice da je Kvaternik rođen u Zagrebu i da je u njemu živio pretežni dio života, a da je Luburić iz Ljubuškog. Luburiću se očigledno činilo da je jedini način da se riješi nacionalno pitanje u njegovoj užoj domovini Hercegovini - obnavljanje granice na Drini. Osim toga i sam Luburić, odnosno General Drinjanin, objašnjava svoju zaokupljenost Drinom: Ne želim reći, da druge hrvatske granice imaju manju važnost od granice na Drini i da bi ih mogli zanemariti, ali je sigurno, da 63 B. Gj. Deželić, Bič Božji. Posmrtno sjećanje na Generala Drinjanina, Drina (bez god. i mj. izdanja), Vidi, Drina, Europa, god. 4, 1954, br Vidi, primjerice, Drina, Madrid, 1962, 7-9, 288; 1964, 3-4, korice; 1966, br. 1-2, korice. 66 Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, Historijski mitovi na Balkanu

127 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema se bez te granice ne mogu osigurati ni druge, jer su svi naši susjedi i neprijatelji našli s onu stranu Drine saveznika protiv Hrvatske. 67 Nekadašnji potpredsjednik Vlade NDH, Džafer-beg Kulenović, u to vrijeme u emigraciji u Siriji, objašnjava da je od davnih davnina granica između Bosne i Srbije Drina... Nju se ne može lahko preplivati, jer ona ima jaku branu, a to je cieli hrvatski narod, koji je sviestan, da braneći Drinu, brani čitavu Hrvatsku. Ova se je poviestna granica održala stoljećima i bila je granica... između dva naroda, različita odgoja i različitih pogleda... Srbijanci žele bezobzirno vladati i gospodariti, a mi hoćemo da živimo podpuno ravnopravni s istim pravima i dužnostima. 68 Najjasnije govori general Drinjanin : Naše je ime naš program, a zovemo se Drina. Tu je cijeli naš program. Ni manje, ni više. To je program za milenije i za sve Hrvate... Reklo se je, da gajimo kult Drine i mi se nismo branili. Zvali su nas fanaticima i nismo se uvrijedili. Optužili su nas, da smo za taj program ubijali i dali se ubijati i mi smo to priznali. 69 Potom čak i godine tvrdi da se nismo odrekli i nikada se ne ćemo odreći onoga ustaštva, kojem, s kim i za koga je palo pola milijuna Hrvata. 70 Naše je ime naš program, a zovemo se Drina, postao je moto u nekim brojevima Drine. 71 Desetotravanjska revolucija (dakle, uspostava NDH 10. travnja op. I. G.) izgradila je BUNKER NA DRINI... Bunker na Drini za nas je simbolički pojam svega onoga, što je hrvatski narod učinio u obrani svojih prava, slobode, nezavisnosti i državnosti. 72 Za Luburića je granica na Drini samo mitski element, sredstvo da se postavi granica i razlika između Srba i Hrvata. Bunker na Drini za nas je simbolički pojam... naš povjestni odnošaj prema Srbiji i Srpstvu, koji nam stoljećima niječu ta prava (na slobodu, 67 General Drinjanin, Četvrta dimenzija Bunkera na Drini, u: Drina, Madrid, 1963, br. 1, Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, General Drinjanin, Otac Dominik Mandić utvrđuje granicu na Drini, u: Drina, Madrid, 1963, br. 1, Drina, Madrid, god. 15, 1965, br. 1-2, Drina, Madrid, god. 17, 1967, br. 1-2, General Drinjanin, Četvrta dimenzija Bunkera na Drini, u: Drina, Madrid, 1963, br. 1, 11. Historijski mitovi na Balkanu 127

128 Ivo Goldstein nezavisnost i državnost)... prisustvo Srba i Srpstva uvjek je na onoj strani, koja je bila protiv naših interesa. 73 O granici svjetova na Drini u časopisu Drina anonimni Izbjeglica objavljuje Uspomene na Drinu. Prepričava navodni razgovor s nekim izbjeglicom koji tvrdi da je Drina nesretna, a pisac mu odgovara da nije kriva Drina, nego neljudi oko Drine. Tu je rieku Bog stvorio i duboko je usjekao u dubine između onih brda, da bude prirodna granica iztočnoga i zapadnoga svieta, izstočne i zapadne Crkve, vjere i kulture. Potom autor potvrđuje te riječi, dodajući nije kriva rieka našoj nevolji, nego su krivi neljudi koji ne mogu vidjeti našu sreću, našu slobodu, našu dragu Nezavisnu Državu Hrvatsku. 74 Vrlo je karakteristično da se Drina u Drini spominje najčešće u epskim pjesmama, dakle, ona je u tom časopisu preseljena na polje fikcije, a ne u prilozima koji pretendiraju na činjeničnu fundiranost. Primjerice, u Drini se pjesme vrlo često tiskaju, u pravilu bez umjetničke vrijednosti, sa snažnom političkom porukom. Razdjelnicu na Drini tematizira Branko Keglević: Dva svieta Ti Drino dieliš, Različna ko ovce i vuci. 75 Jure Soldo se o tome izrazio u desetercu: Nas od uviek Drina rieka dieli Hrvat vaše Srbije ne želi Hrvat svoju domovinu čuva I ne želi nikad on tuđega kruha. 76 Zvonimir Fržop unosi elemente roditeljstva pa slaže pjesmu: Otac nam Jadran, A Drina mati, 73 General Drinjanin, Četvrta dimenzija Bunkera na Drini, u: Drina, Madrid, 1963, br. 1, 11, Izbjeglica, Uspomene na Drinu, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 4-7, Našoj vječnoj Drini, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br , J. Soldo, Hrvatskoj slobodi, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br , Historijski mitovi na Balkanu

129 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema Na megdan, na megdan, Braćo Hrvati. 77 U nastavku Fržop spremno preuzima moto antiosovinskih demonstracija u ožujku 1941 ( bolje grob nego rob ): I rađe u grob... nego biti rob. 78 Pjesma A. P.-a pod naslovom Drina, objavljena je u Drini godine. U njoj je jasnije nego igdje istaknut motiv povratka na drinsku granicu, jer ona počinje i završava riječima: Tiho teče Drina. I čeka. Al ne do vijeka. 79 Guslarska pjesma sugerira da je kontrola Drine zalog opstojnosti države: Oko Drine četnici četuju I velike zavjere nam snuju Hoće rušit Hrvatsku državu, Sebi time pribaviti slavu... Slušaj Makso, desna ruko moja Što ti velim zadaća je tvoja. Drži frontu oko rijeke Drine, I dušmanu ne daj preko Drine. 80 Po Andriji Iliću Antini momci će stajati gordo na Muri, Dravi i Drini, na obalama, otocima i na svakoj siki hrvatskog mora 81 pri čemu ni tada ni i u nekim drugim pjesmama nije zaboravio spomenuti Drinu kao granicu, ali jest 77 Z. Fržop, Hrvati!, u: Drina, Madrid, 1963, br. 2, Z. Fržop, Hrvati!, u: Drina, Madrid, 1963, br. 2, A. P., Drina, u: Drina, Madrid, 1962, 7-9, Lj. Rašić, Vjekoslavu Luburiću Guslarska pjesma, u: Drina (bez god. i mj. izdanja), A. Ilić, Pjesme Antinih momaka, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 1-3, 3; Isti, Neznani junaci, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, 1. Historijski mitovi na Balkanu 129

130 Ivo Goldstein da granica NDH prema Mađarskoj nije nikada bila na Muri, već južnije, na Dravi, a da je većinu otoka anektirala Italija. Osim Ilića, amneziju što se tiče granica NDH pokazuju i drugi autori, primjerice, M. Prpić iz Belgije: slobodno će žuboriti Drina, slušat šapat Dunav, Drave, Raše 82, jer je Raša u vrijeme NDH bila duboko u talijanskom teritoriju. I Prpić i Ilić djeluju anakrono, jer, spominju granice na Muri i na Raši koje je tadašnja socijalistička - narodna republika Hrvatska i dosegla i prešla. Mura je u svome posljednjem dijelu, prije utoka u Dravu, posve u hrvatskom teritoriju, a Raša u cijelosti teče hrvatskim područjem. Miljenko Barbarić posvećuje Drini kraću pjesmu: obale Tvoje napuštene šute... Vratit ćemo se opet, Drino, granico vječnog hrvatstva. Osim želje za povratkom i obnovom države, Barbarić (moguće da se radi o pseudonimu, kao i kod dobroga dijela suradnika Drine) spominje opustjele minarete koji se biele i bdiju u tami te posebno ističe da će Drina čuti borbeni poklik našeg nedjeljivog bratstva - dakle, bratstva Hrvata i Muslimana te da se nećemo dieliti po vjeri, nego po vrsti oružja. 83 Suradnik Drine koji živi u Siriji i koji sebe predstavlja kao hrvatskoga vojnika «koji ostaje u Siriji» piše o povratku na Drinu i bratstvu katolika i muslimana: Muslimanski sviet neće zaboraviti sudbine jednog milijuna hrvatskih muslimana i ako milostivi Allah dade i opet će se kao i nekada na Drini vijati ponosni hrvatski barjak. 84 Izvjesni Tomšić u kratkoj priči Krik Drine tobože razgovara s rijekom koja mu kaže: Čuj me prokletniče u crnoj šubari i ti u crvenoj šajkači, ja sam Drina majke Bosne ja sam Drina, koja budi i zapovjeda: bježi dušmanine s moga praga, jer sinovi moje gore ustadoše da te dotuku M. Prpić, Zakletva otcu, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 1-3, M. Barbarić, Drini, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 1-2, Iz pisma hrvatskog vojnika, koji ostaje u Siriji, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 6-9, Tomšić, Krik Drine, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 1-2, Historijski mitovi na Balkanu

131 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema Mitološki, na Drini se bije borba za slobodu Hrvatske, jer Drina šumom naređuje autoru: Bori se sine za moju slobodu! 86 Na Drini su gorući stupovi slobode. 87 Pjesma nazvana Ustaška koračnica u istom broju Drine pjeva: Ustaška se vojska diže za slobodu vodit rat, dok ne stigne sve do Drine nit će klonut, nit će stat.. 88 U Višegradu na Drini je smrti ili života međa, tvrdi Ilija Jurić. 89 Posebno se naglašava kako su u porječju četnici i partizani počinili brojne zločine, pa je stoga Drina krvava. 90 Vrlo je karakteristično da je u Beogradu godine, u doba narastanja srpskog nacionalističkog pokreta, objavljen roman Momira Krsmanovića Teče krvava Drina. 91 Radi se o najobuhvatnijem delu o stradanju čoveka i naroda, o klanici čiji krvavi prsti nam i danas, kad o tome moramo da ćutimo, pozleđuju još nezarasle rane, potom se po prvi puta svjedoči i o nigde opisanom stanju s jatacima i četnicima nakon rata. 92 I u mnogim drugim pjesmama, na razne druge teme, Drina se spominje vrlo često Andrija Ilić i Ilija Jurić posvećuju pjesme Juri Francetiću: Legije časti poveo je na Drinu i podigao snažne barikade, Granicu života, slobode i časti... ti si ukleso i reko: ona je na Drini! 93 O Drini se pišu i prozni radovi, ali su i oni poput pjesama u književnom smislu tanki i slabašni s nimalo prikrivenom političkom porukom. Prozirno jednostrana karakterizacija likova samo jedna od slabosti. Ilija Jurić u kra- 86 Tomšić, Krik Drine, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 1-2, Hrvatskoj, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, Ustaška koračnica, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 1-2, I. Jurić, U obkoljenom Višegradu, u: Drina, Madrid, 1961, br , Hrvatskoj, u: Drina, Europa, god. 4, 1954, br. 3-5, M. Krsmanović, Teče krvava Drina, I-IV, Beograd R. Smiljanić i B. Šekler, ovitak, u: M. Krsmanović, Teče krvava Drina, IV, Beograd A. Ilić, Gorostas bez mane i straha, u: Drina, Europa, god. 5, 1955, br. 4-7, 7; I. Jurić, na i. mj., 13. Historijski mitovi na Balkanu 131

132 Ivo Goldstein tkoj priči Drina zove (po njoj je i cijela zbirka dobila ime) tematizira ljubav izvjesnog Muje prema Drini ( Mujo i Drina svoji, k o brat i sestra, konačno Drina, njegova Drina! čežnja tolikih bezsanih očiju ). 94 Roman Graciana Raspudića Djevojka Drina piše roman o hrvatskoj nevinosti i hrvatskoj snazi, o čemu već govori i sam naslov djevojka je pojam nevinosti, a Drina pojam snage. Radnja je smještena u Hercegovinu odmah po svršetku Drugoga svjetskoga rata. Govori se o križarima, a Drina je kao pojava dušom i tielom tajanstvena glavna zapovjednica križarskih junaka. 95 Prema kraju šezdesetih, u posljednjim godištima Drine, od otprilike , pa sve do onog posljednjeg iz vidljiv je pomak od prigodničarstva i fanatizma pomiješanog s idealizmom prvih godina prema žestokom antikomunizmu i sve informativnijim člancima o drugim temama. Tekstova o Bosni i Hercegovini gotovo da i nema gotovo kao iznimka djeluje fotografija hrvatskog Sarajeva ispod koje stoji potpis: Okuplja oko sebe ponosnu Bosnu i Hercegovinu. Donosi se i fotografija stećaka, a ispod nje je potpisano da je Hercegovina bogato nalazište starih stećaka koji su svjedoci bogate hrvatske prošlosti. 96 Piše se o hrvatstvu Boke Kotorske, odnosno cijeli broj Drine posvećuje se toj temi, 97 prenose pjesme Augusta Šenoe, 98 čak i Vladimira Nazora. 99 Granica na Drini gotovo da se više i ne spominje. Čini se da je to rezultat i promjena kojima se i uredništvo Drine prilagođava: muslimanska nacija u Bosni i Hercegovini stječe samosvijest i svakim se popisom broj Muslimana značajno povećava. Rigidni nacionalni koncept o hrvatskom nacionalnom korpusu u kojem postoje dvije vjere i kojem je Drina prirodna granica, više jednostavno u stvarnosti ne nalazi podlogu. Pa ipak, on je i dalje živio u dijelu desnice i kod nekih katolika i kod nekih muslimana koji se u načelu izjašnjavaju kao Hrvati. 94 I. Jurić, Drina zove, Izdanje Uzdanica, Sydney 1968, 1, L. Raspudić, Djevojka Drina, Madrid 1951, II. 96 Drina, Madrid 1968, br. 1-2, 263, Vidi, primjerice, Drina, Madrid, god. 15, 1965, br. 1-2, Drina, Madrid, god. 17, 1967, br. 1-2, Drina, Madrid, god. 15, 1965, br. 1-2, Historijski mitovi na Balkanu

133 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema Drinina knjižnica u Madridu izdala je do kraja šezdesetih tridesetak knjiga memoaristike, povijesne publicistike, beletristike i vojne problematike. Radi se o nizu prosječnih ili čak ispodprosječnih tekstova kojima činjenica da autori žive u emigraciji daje dokumentarističku vrijednost. 100 U svojim radovima Vjekoslav Perica često naglašava da svaki mit ima i svoj kontra-mit. 101 Tako i ustaški mit o Drini, stvoren u međuratnom razdoblju, potom još više u ratu i ponajviše u poraću, ima svoj pandan. Naime, dvjema rijekama je u Titovoj Jugoslaviji, napose u svim onim krugovima koji su se željeli prikazati kao vjerni promicatelji titoizma kao ideologije i prakse, dano posebno mjesto. Radi se o Neretvi i Sutjesci, odnosno, o borbama koje su vođene tijekom operacija koje su se u partizanskoj historiografiji i titoističkoj masovnoj kulturi nazivale Četvrtom i Petom neprijateljskom ofenzivom. Na taj način Neretva i Sutjeska simboliziraju velike partizanske pobjede i epove, a Drina bi mu svojevrsnim kontra-mitom trebala simbolizirati ustaške. Bitka na Neretvi, koja se odigrala u ožujku godine, je sve do nestanka socijalističkog sustava i Jugoslavije bila poznata po tobožnjoj velikoj ratnoj varki Josipa Broza Tita - po rušenju svih mostova na Neretvi. To se objašnjavalo time da je Tito htio neprijatelja zavarati, odnosno pokazati im kako ne namjerava prijeći na lijevu obalu rijeke. Zapravo, bio je to potez očajnika koji se bojao napada jakih četničkih formacija što su bile stacionirane na lijevoj obali rijeke dok on pokušava spriječiti napredovanje Nijemaca i njihovih saveznika na desnoj obali. 102 Na Sutjesci u svibnju-lipnju godine odigravale su se teške borbe koje je vodilo šest opkoljenih divizija Narodnooslobodilačke vojske (među kojima i dvije hrvatske), s ukupno nešto više od boraca. Bila je to po žestini najveća i najteža bitka Narodnooslobodilačkog rata. Partizani s Titom na čelu i ovaj su se puta izvukli iz obruča (preko rijeke Sutjeske i planine Zelengore), ali uz gubitke kakve nikad prije ni poslije nisu imali: što mrtvih, što ranjenih, 100 Vidi, npr., M. Dabo-Peranić, Hrvatska za narodnih vladara, Valencia 1969; M. Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Madrid V. Perica, Balkan Idols, Religion and Nationalism in Balkan States, Oxford University Press, Oxford M. Đilas, Wartime, Harcourt Brace Jovanovich, New York 1977, 224. Historijski mitovi na Balkanu 133

134 Ivo Goldstein izgubili su oko dvije trećine tamošnjeg sastava, blizu boraca. Nosivi temelj mitologizacije bila je partizanska pjesma o tada već legendarnom komandantu Savi Kovačeviću i njegovoj junačkoj borbi i pogibiji na samoj obali Sutjeske. Pjesma počinje stihovima kraj Sutjeske hladne vode barjak časti i slobode. Pjesma karakteristična po zbornom ponavljanju stihova koje pjeva vođa, posve nalik na guslarsku pjesmu, postala je praktički od završetka Drugog svjetskog rata bitan element titoizma u njegovu prezentiranju u masovnoj kulturi. Đuro Kladarin je u nizu knjiga, od Sloma četvrte i pete okupatorsko-kvislinške ofanzive, izdane pa do kada objavljuje drugo izdanje knjige Bitka na Sutjesci, između redaka sve više objašnjavao da je slavljena i opjevana bitka na Sutjesci zapravo bila vojni poraz. 103 Kasnih šezdesetih, kada je jačala gradska kultura, a epski titoizam već bio na zalasku, bitke na Neretvi i Sutjesci prebačene su na filmsko platno Bitku na Neretvi režirao je Veljko Bulajić, film o Sutjesci četiri godine kasnije Stipe Delić. Kako se radilo o vrlo dobrim filmovima, posebice je to bio Bulajićev koji je bio jedan od najprodavaniijh jugoslavenskih filmova u svijetu i kandidat za Oscara, oba su mita na taj način produžila život u masovnoj kulturi. Dobitnik Nobelove nagrade Ivo Andrić ( ) u ranoj je fazi stvaralaštva pripadao hrvatskoj, u kasnijoj fazi srpskoj književnosti, a gotovo je isključivo bio tematski vezan za bosanskohercegovački prostor u doba osmanske vlasti. Tijekom četiri ratne godine, dok su se objema zaraćenim stranama stvarali mitovi o bosanskohercegovačkim rijekama, pisao je neke od svojih najpoznatijih djela: Travničku hroniku, Gospođicu i Na Drini ćuprija. Ovaj posljednji roman u naslovu ima most preko Drine u Višegradu. Taj most u Andrićevoj književnoj fikciji jest simbolički stup oko kojeg se lome sudbine. Andrić, čini mi se, ne govori o mostu na način da on spaja ili razdvaja svjetove; Andrić se ne bavi sukobima, on pokušava sintetizirati znakove i značenja prošlosti. Dakle, Andrićevo djelo teško može korespondirati s političko-ideološkim mitologiziranjem toga doba, ali stvara jedan osebujan svijet, već samim naslovom: Na Drini ćuprija posve drugačije zvuči od Ćuprija na Drini ili, 103 Đ. Kladarin, Slom četvrte i pete okupatorsko-kvislinške ofanzive, I. izd. Zagreb 1954; II. izd. 1956; Đ. Kladarin, Bitka na Sutjesci, I. izd. Beograd 1959; II. izd. Zagreb Historijski mitovi na Balkanu

135 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema gotovo blasfemično, Most na Drini, što je, čini se, jedina osnova za prijevode na strane jezike. Granica na Drini se kao pojam u javnoj komunikaciji opet afirmira devedesetih godina 20. stoljeća, ali u posve drugačijoj situaciji. Propagiraju ga baštinici ideja iz pedesetih i šezdesetih godina, koji to sada mogu slobodno činiti i u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini početkom devedesetih ta se ideja transformirala u zagovaranje saveza Hrvata s Bošnjacima i borbu za cjelovitu BiH. U hrvatskoj javnosti i među Hrvatima u BiH ona se sve manje čula otkako se od sve više afirmirala ideja, čiji je glavni nositelj bio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, o tome kako je Bosna i Hercegovini umjetna tvorevina koju valja podijeliti sa Srbijom, a većinske hrvatske krajeve pripojiti Hrvatskoj. Karizmatski nosioci ideje o integralnoj BiH i savezu s Bošnjacima bili su Ludvig Pavlović, jedini preživjeli član bugojanske skupine iz godine, 104 koji je pušten iz zatvora te general tada stvorenih Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Blaž Kraljević, inače povratnik iz emigracije. Pavlović je u Hercegovini imao status mučenika za hrvatsku stvar. Ubijen je u prvim danima rata u BiH snajperskim metkom u blizini Ljubuškoga, a službeno objašnjenje je bilo da su ga ubili Srbi. Kraljević je počeo organizirati obranu Bosne i Hercegovine kada je počela agresija JNA i Karadžićevih Srba, primivši u svoje redove više tisuća Bošnjaka. Zajedno s pratiocima ubijen je u kolovozu u zasjedi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a nikada nije razjašnjeno tko je dao naredbu da se to učini. Bez obzira što je ideju o integralnoj BiH i savezu s Bošnjacima hrvatska politika odbacila, Drina kao mitologem i dalje živi u desničarskim krugovima. Radi li se o nostalgiji, bolje rečeno ustašonostalgiji, nemogućnosti da se 104 Radi se o skupini od 19 dobro naoružanih članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva sa sjedištem u Salzburgu koja je u ljeto ilegalno ušla iz Austrije u Jugoslaviju. Većina je bila podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i, došavši u srednju Bosnu, na planinu Radušu kod Bugojna, namjeravali su podići ustanak na temelju pogrešne procjene da su tamošnji Hrvati (i Muslimani) toliko nezadovoljni da će im se masovno pridružiti. Nikoga nisu pridobili, a u potjeri koju je JNA vodila po bosansko-hercegovačkim planinama i Dalmatinskoj zagori sudjelovalo je oko vojnika i policajaca. Dio grupe je ubijen u akciji, dio je pohvatan, pa su potom svi osuđeni na smrt osim najmlađega, 19-godišnjega Ludviga Pavlovića. Historijski mitovi na Balkanu 135

136 Ivo Goldstein iziđe iz okova jedne rigidne, posve nerealne politike, ili čemu drugom, teško je reći. Od granice na Drini u Hrvatskoj je u drugoj polovini devedesetih mnogo popularniji bio drugi mitologem, onaj o sukobu civilizacija koji je promovirala svjetski poznata knjiga Samuela Huntingtona Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka ( e Clash of Civilizations and the Remaking of World Order). 105 Huntington je spominjao hrvatsko-bošnjački sukob u Bosni i Hercegovini kao primjer sukoba civilizacija. Stoga su desničarski orijentirani krugovi u Hrvatskoj, uključujući i samog predsjednika Franju Tuđmana, spremno prihvatili Huntingtonovu tezu i podržavajući je, razvili u javnosti vrlo intenzivnu diskusiju. 106 Granica na Drini ipak se s vremena na vrijeme spominje u javnosti. Navest ću samo dva primjera: Anto Baković opisao je u knjizi Drinske mučenice ubojstvo pet katoličkih redovnica u njegovu rodnom Goraždu (gradiću na Drini) koje su u prosincu počinili četnici. Radi se u osnovi o vrlo skrupulozno pisanom tekstu. Vjerojatno jer asocira na Drinu i stoga što vrlo detaljno opisuje taj zločin, knjiga je u jedva godinu dana tiskana, po autorovim tvrdnjama, u tri izdanja i primjeraka, što je za hrvatske i bosanskohercegovačke prilike iznimno mnogo. 107 Knjiga je distribuirana uz pomoć Hrvatske demokratske zajednice, paradržavnih institucija te raznih predstavnika crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mitsko i legendarno značenje Drine tematizira devedesetih godina Mario Mimica u zbirci članaka, polemika, studija Drina nije kriva u izdanju splitskog ogranka Matice Hrvatske. 108 Taj je Matičin ogranak već duže vremena poznat kao izrazito desne orijentacije, u svakom slučaju kao desniji od središnjice u Zagrebu i drugih ogranaka diljem Hrvatske. Mimica se bavi vrlo različitim temama tipičnima za desničarsku publicistiku. Za Drinu tvrdi da u svijetu nema takve rijeke, na rubu svijeta, odnosno između svjetova; granica stara 105 S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb 1997; S. Huntington, e Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, New York O tome A. Milardović u predgovoru hrvatskog izdanja Huntingtonove knjige, op. cit., A. Baković, Drinske mučenice, treće izdanje, Zagreb M. Mimica, Drina nije kriva (članci, polemike, studije), Split Historijski mitovi na Balkanu

137 Granica na Drini - razvoj i značenje mitologema više tisućljeća, granica civilizacija, vjera, naroda, mentaliteta, svjetonazora, društvenih sustava. 109 Hrvatska politika u BiH u devedesetima i način na koji se ona reflektira u stvaranju i održavanju mitova tema je koja prelazi opseg ovoga rada. Nakon izbora 3. siječnja u Hrvatskoj i protokom poratnih godina u hrvatskoj se javnosti tema granice na Drini više ne spominje, ali nema sumnje da ona živi i dalje u krugovima radikalne hrvatske desnice. 109 Mimica, op. cit. 6. Historijski mitovi na Balkanu 137

138

139 Damir Agičić BOSNA JE NAŠA! MITOVI I STEREOTIPI O DRŽAVNOSTI, NACIONALNOM I VJERSKOM IDENTITETU TE PRIPADNOSTI BOSNE U NOVIJIM UDŽBENICIMA POVIJESTI Važnost udžbenika u izvođenju nastave povijesti gotovo je posvuda u svijetu vrlo velika. Istraživanja provedena u nekim tranzicijskim zemljama pokazuju da je udžbenik na prvom mjestu od svih didaktičko-metodičkih sredstava koja stoje na raspolaganju nastavnicima. U tranzicijskim je zemljama značenje udžbenika u nastavnom procesu tim veće jer je udžbenik shvaćen kao katalog znanja i često jedina ispravna interpretacija povijesti, odnosno jer se pretpostavlja da su u njemu sadržane povijesne istine. (Na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije sustav školstva čak ni ne dopušta nastavnicima mnogo slobode u njihovu radu niti su nastavnici spremni da se tom slobodom služe.) Razlog zasigurno leži u tome što udžbenik učenicima daje obavijesti o povijesnim zbivanjima, procesima i osobama u strogo uređenom i sustavnom obliku. Budući da su te obavijesti - zbog ograničenosti prostora (koji autor ima za pisanje udžbenika) i vremena (koje ima nastavnik za svoje izlaganje) kao i zbog dobi učenika te njihovih perceptivnih i intelektualnih sposobnost - najčešće pojednostavljene ili čak vrlo pojednostavljene, udžbenici su vrlo pogodan medij za stvaranje mitske slike prošlosti te širenje mitova i mitske svijesti. Bosna i Hercegovina poseban je i vrlo zanimljiv slučaj. Naseljavaju je tri konstitutivna naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Na njezinu je teritoriju done- Historijski mitovi na Balkanu 139

140 Damir Agičić davno vođen rat, a trenutna situacija također daje razloga za analizu školskih udžbenika povijesti pomoću kojih se mogu graditi i učvršćivati ili pak ukidati povijesni mitovi i stereotipi. Pitanje državnosti te nacionalnog i vjerskog identiteta narodâ Bosne i Hercegovine vrlo je osjetljivo političko, ali i historiografsko pitanje. O tome su napisane brojne knjige i znanstveni članci, napose u posljednjem desetljeću. Ovdje neću analizirati politološke ili historiografske aspekte tog problema nego ću analizirati kako je u udžbenicima povijesti za šesti i sedmi razred osnovne škole u tri države nastale raspadom SFRJ: u samoj Bosni i Hercegovini (točnije u bošnjačkom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine), u Republici Hrvatskoj i u Saveznoj Republici Jugoslaviji (točnije Republici Srbiji) prikazana bosanska povijest te koji se mitovi i stereotipi i na koji način u tim udžbenicima pojavljuju. U određenom smislu ovo je i analiza onoga što učenici triju naroda u Bosni i Hercegovini uče o svojoj domovini i o susjedima s obzirom da su se udžbenici iz Hrvatske koristili (i još se koriste!) u dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine gdje je većinsko stanovništvo hrvatsko, kao i što su u Republici Srpskoj koristili i koriste udžbenike iz Srbije. Jedna je povjesničarka iz Beograda tim povodom svojedobno napisala kako je korištenjem različitih udžbenika Bosna krenula ne samo putem podele teritorije nego i podele istorijske svesti. (Stojanović, str. 32) U analizu sam uzeo udžbenike za šesti i sedmi razred jer se u njima obrađuje srednjovjekovna i novovjekovna povijest Bosne (do 19. stoljeća), a to je razdoblje zanimljivo s obzirom na problematiku srednjovjekovne državnosti, pitanje dolaska osmanske vlasti i islamizacije te, napokon, nacionalnog buđenja i postanka nacija u Bosni i Hercegovini. Polazna je pretpostavka da je prikaz povijesne zbilje, a napose njezina interpretacija, u sva tri slučaja različit, često i posve suprotan. Udžbenici nude obilje materijala za provođenje analize. Pozornost sam posvetio istraživanju kako funkcionira formula Bosna je naša preko nekoliko elemenata: kako je prikazan problem državnosti Bosne u srednjem vijeku, kako je predočen problem vjerskih odnosa te što se u udžbenicima piše o etničkoj pripadnosti stanovništva. Također, analizirao sam neke primjere povijesnih junaka i antijunaka u različitim udžbenicima. U ovome je tekstu analizirano pet udžbenika iz Republike Hrvatske, dva udžbenika iz Bosne i Hercegovine i tri iz SR Jugoslavije (Srbije). Razlog je tomu taj što su u Hrvatskoj od godine u uporabu uvedeni usporedni 140 Historijski mitovi na Balkanu

141 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... udžbenici, dok u ostale dvije države do danas nema pluraliteta u udžbeničkoj literaturi. S obzirom da se u Srbiji periodizacija u udžbenicima ne poklapa u potpunosti s periodizacijom u hrvatskim i bošnjačkim udžbenicima, analizirao sam i dio srpskog udžbenika za osmi razred u kojem se govori o zbivanjima do Prvoga svjetskog rata. Analizirao sam udžbenike koji su bili u uporabi između i godine. U međuvremenu su se u Hrvatskoj pojavili još neki udžbenici. Analiza tih udžbenika dala bi zasigurno nešto drugačije rezultate. No, valja imati na umu da se u dijelovima Bosne i Hercegovine gdje je većinsko stanovništvo hrvatsko uvelike koriste upravo neki od analiziranih starih udžbenika iz Hrvatske. Uvodno treba također napomenuti kako je udžbenik složeno djelo u kojem autor nije jedina osoba koja je zaslužna za uspjeh ili pak odgovorna za eventualne promašaje. Udžbenik se u sve tri zemlje piše na temelju strogo definiranog nastavnog plana i programa, pa su autori već time uvelike ograničeni u slobodi pisanja - moraju se držati tema koje propisuje taj plan. S druge strane, značajna je uloga recenzenata, napose super-recenzenata, koji u neodovoljno razvijenim demokratskim društvima, kakva su u drugoj polovici devedesetih bila društva ovih postjugoslavenskih država, ponekad mogu zaustaviti ili u potpunosti spriječiti objavljivanje nekog udžbenika. U Hrvatskoj je takvih slučajeva bilo i o njima su se vodile javne polemike u novinama te stručnim i znanstvenim časopisima. To se nije uopće ili se u najboljem slučaju samo djelomice odrazilo na pitanje službenog odobravanja udžbenika. Nadalje, u pripremi udžbenika postoje i različita druga ograničenja - primjerice, grafička i tehnička ograničenja koja su često u vezi s općim gospodarskim stanjem u društvu. Nisu zanemariva ni ograničenja koja nameću učitelji/profesori sa svojim načinom rada i spremnošću na prihvaćanje novih metodičkih pristupa, kao ni ograničenja što ih mogu nametati roditelji ili sami učenici, primjerice cijene udžbenika. Prvi spomeni Bosne Pojam Bosna u bošnjačkom se udžbeniku za šesti razred autora Enesa Pelidije i Fahrudina Isakovića prvi put spominje u sklopu cjeline Balkanski narodi u ranom feudalizmu (str ). U tekstu Prvi podaci o srednjovjeko- Historijski mitovi na Balkanu 141

142 Damir Agičić vnoj Bosni (str ) donosi se karta Širenje bosanske države (str. 35, a ista se karta ponavlja još jednom). Karta je dana bez legende, a pokazano je širenje Bosne u četiri faze. Autori navode da prve konkretnije vijesti o Bosni daje bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću: Već u to vrijeme južnoslavenska plemena (potcrtao D. Ag.) koja su naselila današnje prostore Bosne i Hercegovine pored svoje prihvaćaju i bizantijsku kulturu te kršćanstvo. Također, navodi se da su nad ranofeudalnom Bosnom kratko vrijeme vladali susjedi - srpska država, potom od druge polovice 10. stoljeća Hrvatska, kratko car Samuilo, od Bizantsko Carstvo, te potom Zeta (Duklja): Tek od XII stoljeća rano feudalna Bosna politički se osamostaljuje. Autori također naglašavaju da se Bosna kao samostalna država formirala kasno, a ugrožavali su je Bizant i Ugarska. (str. 36) U srpskom udžbeniku za šesti razred autora Rade Mihaljčića postoje cjeline o europskoj/svjetskoj povijesti i o Srbima (ili srpskom narodu) i južnim Slavenima i susjednim narodima. U lekciji Srbi od VII do XII veka autor govori, između ostalog, i o osamostaljivanju Raške i Bosne od vlasti dukljanskog kralja Bodina: Bosna je dugo bila poznata samo kao geografski pojam, oblast u okvirima Srbije. Tokom ranog srednjeg veka Bosna se nalazila u sastavu okolnih južnoslovenskih država. (str. 34) Mihaljčić ne navodi koje je stanovništvo naseljavalo Bosnu u tom razdoblju. U uvodu cjeline Srpski narod i njegovi susedi u poznom srednjem veku autor napominje da se na Bosnu postupno širio ugarski utjecaj te da su ugarski kraljevi smatrali Bosnu posebnim vojvodstvom ugarske države. (str. 53) Opširnije o srednjovjekovnoj Bosni đaci u Srbiji uče iz teksta Postanak i razvoj bosanske države. (str ) Autor udžbenika govori da je pojam Bosna prvotno označavao samo geografski pojam uz gornji tok istoimene rijeke. Ime Bosna počelo se širiti istovremeno s postankom i razvitkom bosanske države. Stječe se dojam kako je ovdje ta činjenica namjerno prenaglašena - kao da se i drugdje često nije događalo na sličan ili identičan način, ne samo u državama jugoistočne Europe nego i šire. Može se pretpostaviti da takva konstatacija za cilj ima slabljenje ili čak osporavanje bosanske državnosti. Isprva je područje Bosne bilo u sastavu Srbije, pa Samuilove države i napokon Duklje (Zete). Autor ne spominje da je Bosna bila pod vlašću hrvatskog vladara, što se u bošnjačkom i hrvatskim udžbenicima jasno ističe. 142 Historijski mitovi na Balkanu

143 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... Frane Sabalić, autor jednog od hrvatskih udžbenika, također spominje Konstantina Porfirogeneta, položaj Bosne, ali ništa ne govori o tome tko ju je naseljavao u najstarije doba. Inače, ovaj je udžbenik na snazi bio samo jednu školsku godinu. Paradigmatičan je primjer nametanja udžbenika - koji nema stručnih, metodičkih i drugih kvaliteta - političkim diktatom. Ivo Makek, drugi autor hrvatskog udžbenika, temeljito je preuredio svoj udžbenik iz polovice osamdesetih godina (u suautorstvu s Josipom Adamčekom). Izbacio je brojne dobre elemente iz tog udžbenika, a velik dio onog što je dodao nije utemeljeno na povijesnim spoznajama i izravno služi u svrhu dokazivanja hrvatskog karaktera srednjovjekovne bosanske države te Bosne i Hercegovine općenito. Makek ne spominje izrijekom ime bizantskog cara, nego navodi da je na svjetlo povijesti izašla u bizantskom zapisu iz 10. stoljeća kao zemljica Bosna. Niti u udžbeniku Nevena Budaka i Vladimira Posavca nema mnogo detaljnijih podataka o prvim zapisima o Bosni. Ovaj je udžbenik vrlo teško došao u školske klupe. Dvije ga je godine ministrica prosvjete Republike Hrvatske odbijala potvrditi kao školsku knjigu unatoč brojnim pozitivnim recenzijama znanstvenika i nastavnika iz školske prakse. Na kraju ipak nije mogla izdržati javni pritisak i udžbenik se našao u rukama učenika. Inače, u hrvatskim se udžbenicima za šesti razred o povijesti Bosne uči u sklopu nastavnih cjelina o hrvatskoj povijesti - na kraju tih cjelina. U sedmom se razredu povijest susjedne države uči u sklopu cjeline o susjednim narodima (tzv. Alpski i balkanski prostor u prvoj polovici 19. stoljeća ), odnosno u sklopu cjeline o hrvatskoj povijesti u drugoj polovici 19. stoljeća! Ova nedosljednost proizlazi iz nastavnog plana i programa koji je pun anakronizama i promašaja u stručnom, znanstvenom i metodičkom pogledu. O etničkom sastavu bosansko-hercegovačkog stanovništva Etnički sastav stanovništva u prošlosti jedan je od najbitnijih dokaza u prilog tezi kako je Bosna naša. Nije sporno da Bosnu i Hercegovinu danas naseljavaju pripadnici triju konstitutivnih naroda - Bošnjaka, Hrvata i Srba. No, nacionalna svijest razvila se kod pripadnika ovih naroda tek u drugoj po- Historijski mitovi na Balkanu 143

144 Damir Agičić lovici 19., odnosno 20. stoljeća. Jedan od bitnih elemenata u nacionalističkom dokazivanju prava na Bosnu jest tvrdnja da su i ranije (od samog početka) u Bosni i Hercegovini živjeli pripadnici vlastite nacije. Tako su za bošnjačke zastupnike takvih teza stanovnici Bosne u srednjem vijeku izravni preci današnjih Bošnjaka ( dobri Bošnjani ), za Hrvate su to isključivo (ili u najvećem postotku) katolici, dok Srbi govore o južnoslavenskim narodima ili našim narodima te o pravoslavnima. Bošnjacima je dosta stalo do afirmacije posebnosti Crkve bosanske (čiji su pripadnici po takvim objašnjenjima mahom prešli na islam). Bošnjački autori udžbenika na samom početku navode tko su sve južni Slaveni: Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci, Bugari i Bošnjaci ( dobri Bošnjani ). (str. 9) Već sam napomenuo da su ovi autori istaknuli kako su područje Bosne naselila južnoslavenska plemena bez pobližeg određenja koja su to plemena bila. Ni oni niti ostali autori pobliže ne određuju etnički sastav ranosrednjovjekovne Bosne, jedino Makek i Sabalić u Bosni vide isključivo ili skoro isključivo hrvatsko stanovništvo. Makek u svome udžbeniku posve izravno piše da su Bosnu u samim počecima njezina postanka naseljavali Hrvati. Vjerski element nije mu bio dovoljan, pa je posegnuo i za jezičnim argumentima, inače popularnim u ideologiji nacionalizama na jugoistočnoeuropskom području. Makekova je argumentacija sljedeća: Srednjovjekovni bosanski zapisi u kamenu i na listinama pisani su ikavicom, kojom govore i pišu samo Hrvati. U Bosni su dakle živjeli Hrvati. I ban je bio Hrvat. (str. 67) Valja ovdje napomenuti kako je prikaz povijesti Bosne u starom Makekovu udžbeniku iz godine posve drugačiji. Tamo nema nikakvih neznanstvenih intervencija poput gore navedenih tvrdnji. Navodi se kako je Bosna isprva bila pod vlašću srpskog kneza Časlava, potom pod hrvatskim kraljevima i napokon pod vladarima Zete, a na početku 12. stoljeća osamostalila se. (Makek-Adamček, str. 120) Ova usporedba ide u prilog potvrdi teze da je Ivo Makek u svome novom udžbeniku uvelike stajao pod utjecajem neznanstvenih ideologizacija u hrvatskoj historiografiji posljednjeg desetljeća 20. stoljeća. Makekovim tvrdnjama u novom udžbeniku približava se Frane Sabalić tvrdnjom da je Bosna u srednjem vijeku do dolaska Turaka kulturno i civilizacijski pripadala Zapadu. U njoj je, piše Sabalić, bilo oko 85% katolika. S obzirom na rašireno vrlo pojednostavljeno shvaćanje o izjednačavanju katolika 144 Historijski mitovi na Balkanu

145 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... i Hrvata u Bosni, autorova je nakana vjerojatno bila uvjeriti učenike kako je Bosna povijesno stara hrvatska zemlja. Istina, izrijekom to ne piše, ali nije daleko od intencija koje je izražavala Agneza Szabo, autorica nastavnog plana i programa u Republici Hrvatskoj. O različitim mjerilima što je to etnička raznolikost svjedoči sljedeća tvrdnja autora srpskog udžbenika: Za razliku o Dušanovog carstva, koje je bilo etnički raznorodno, u Bosni su živeli samo Južni Sloveni. (str. 75) Mora da je autor na umu imao kako su Srpsko Carstvo, osim Srba i drugih južnih Slavena, nastanjivali još Grci i Albanci. No, zaboravio je da su južni Slaveni također međusobno raznorodni. Ovdje je autor očito upao u zamku poistovjećivanja zajedničke prošlosti i sudbine jugoslavenskih (južnoslavenskih) naroda, što je bio čest slučaj u srpskoj historiografiji. Ne treba zaboravljati da su sve do godine, unatoč nekim zajedničkim elementima, južni Slaveni imali - čak i kada su se nalazili u sklopu istih imperija - vrlo različit povijesni razvoj. U udžbenicima se malo pozornosti posvećuje fenomenu postanka nacija. Autorima su mnogo milija pojednostavljena tumačenja, napose jer se njima mnogo lakše može stvoriti mitska dimenzija. Evo još jednog primjera kako se u udžbeniku manipulira povijesnim događajem u svrhu određene ideologizacije. Godine vodio se jedan od brojnih austro-osmanskih ratova. U bitki kod Banja Luke austrijska je vojska doživjela poraz. Grad su branili isključivo lokalni stanovnici islamske vjerosipovijesti, bez pomoći osmanske armije iz unutrašnjosti Carstva. Jedina osoba koja nije bila podrijetlom iz Bosne bio je vezir Ali-paša Hekim-Oglu. Dok se u hrvatskim i srpskim udžbenicima za osnovnu školu niti taj događaj niti beglerbeg Bosne uopće ne spominju, u bošnjačkom se udžbeniku ističe značenje vezira Ali-paše, a navedena je doslovce i sljedeća tvrdnja: Bojem pod Banja Lukom g. Bosanski muslimani ili Bošnjaci, rođeni su kao narod ili moderna nacija. (str. 137) Cilj ove povijesno posve neutemeljene teze jest da kod učenika (možda i nastavnika?) proizvede osjećaj kako bošnjačka nacija postoji već jako dugo, što je jedan od važnih elemenata koji se koriste u dokazivanju prava na teritorij, posebnost i dr. Činjenica da proces formiranja modernih nacija započinje tek pola stoljeća kasnije u Francuskoj revoluciji, a u Bosni i Hercegovini tek potkraj 19. i na početku 20. stoljeća autore udžbenika nije nimalo zasmetala u formuliranju njihove teze. Historijski mitovi na Balkanu 145

146 Damir Agičić Srednjovjekovna Bosna i Hercegovina Povijest Bosne u srednjem vijeku najopširnije je - posve prirodno - zastupljena u bošnjačkom udžbeniku (cjelina Bosna u doba razvijenog feudalizma - str ). U nastavnoj jedinici Društveno raslojavanje, začeci i nastanak bosanske državnosti (str ) opširno se opisuje feudalni društveni sustav u Bosni te njezin državni ustroj. Ističe se da je državno uređenje Bosne bilo slično drugima na Balkanu, s razlikom u pojedinim državnim tijelima i ovlastima središnje vlasti. Naglašena je važnost sabora, koji je bio staleška skupština u čijem su radu sudjelovali samo vladar i krupna vlastela i po tome se razlikovao od sabora susjednih zemalja. Budući da je tijekom nedavnih ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini bilo mnogo različitih politikantskih osporavanja prava na postojanje bosansko-hercegovačke države, bošnjački su autori učenicima željeli dokazati da je Bosna još u srednjem vijeku imala svoju državnost, pa stoga tvrde da je trgovački ugovor bana Kulina i Dubrovnika iz svjedočanstvo o tome kako je Bosna imala izgrađene državne organe vlasti, pa su neki historičari ovaj ugovor nazvali rodnim listom bosanske državnosti. (str. 66) Nadalje se ističe da je Kulin iskoristio dinastičke sukobe i vojno slabljenje Bizanta te formalno priznao vlast ugarskog kralja i potom tvrdi: Po onome što se zna u vrijeme njegove vladavine došlo je do pune emancipacije bosanske države, koja je i dalje bila u vazalnom odnosu prema Ugarskoj. To, međutim, ne umanjuje bosansku srednjovjekovnu državnost jer je to bio takav vazalitet kakvi su postojali širom Evrope (str. 67) Potom se ponovno navodi značenje ugovora s Dubrovčanima i ističe kako se Kulin ponašao kao gospodar Bosne, da je bio okružen velikašima i imao dvorsku kancelariju što sve predstavlja posljednju kariku u izgradnji državne vlasti. (str. 67) Štoviše, tu su svoju državnost i posebnost (napose vjersku) spremno branili: Međutim, kada je rimska kurija uz pomoć ugarskoga kralja godine povela križarski pohod s ciljem da se Bosna stavi pod neposrednu ugarsku vlast, a istodobno unište pripadnici Crkve bosanske, bosanski se vladar stavio na čelo svog naroda i zemlje. [ ] bosanska je vojska napadaču pružila veliki otpor [ ] No, kralj Bela IV. pokorio je polovicom 13. stoljeća Bosnu i podijelio je na manje oblasti; uskoro se izdignuo ban Prijezda, rodonačelnik srednjovjekovne bosanske dinastije Kotromanića. 146 Historijski mitovi na Balkanu

147 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... Frane Sabalić tvrdi kako se u doba bana Stjepana Kotromanića Bosna širi na hrvatske krajeve, na stare hrvatske župe - Livno, Duvno i Glamoč, također i krajeve oko Vrbasa i na područje od Cetine do Neretve (str. 48), te upućuje na zemljovid. Rade Mihaljčić navodi da se Bosna u stoljeću nalazila između ugarskih i bizantskih utjecaja. Prema njemu, Srbija je - samim svojim postojanjem - štitila Bosnu od Vizantijskog Carstva. No, u Bosni je ojačao ugarski utjecaj - ugarski su kraljevi slali vojsku da u Bosni iskorijene vjersku herezu (heretici su dolazili iz primorskih krajeva i iz Srbije). Uz papino odobrenje ugarski su kraljevi organizirali križarske pohode: Ti pohodi su se završavali pustošenjima naselja i spaljivanjem jeretika. Ipak, križarski pohodi nisu iskorijenili herezu - strani uticaj nije sprečio osoben unutrašnji razvoj bosanske države. (str. 73) Mit o povijesnom prostoru ili teritoriju čest je u analiziranim udžbenicima. Riječ je tome da su u udžbenicima česti primjeri prisvajanja nekog područja te da se koristi svaki element koji ide u prilog tezi o povijesnom pravu na teritorij. Mit o povijesnom prostoru i povijesnom pravu na određeni teritorij povezan je sa stvaranjem nacija. Pri tomu se koristi etnički i državni element ovisno kako u konkretnom slučaju odgovara - s ciljem dokazivanja svojih prava na što veći teritorij. Nacionalizmi probuđeni potkraj 20. stoljeća u Bosni Hercegovini te na području bivše Jugoslavije uvelike su posegnuli za mitom o povijesnom prostoru. Na žalost, takvo se stanje odrazilo i u udžbenicima. Evo kako taj mit funkcionira u bošnjačkom udžbeniku. Autori navode da je kralj Tvrtko I. s knezom Lazarom porazio srpskog velikaša Nikolu Altomanovića te zadobio teritorij gornjeg Podrinja i Polimlja s trgovima Prijepoljem i Pljevljima: Tako je dio teritorije kasnijega Novopazarskog Sandžaka bio u sastavu Bosne znatno prije propasti srednjovjekovne bosanske države, što govori o historijskoj povezanosti tih krajeva s Bosnom. Masna su slova otisnuta u izvornom tekstu. Inače, u ovoj knjizi teksta istaknutog pomoću masnih slova nema mnogo, a ovdje je cijela rečenica označena tom grafičkom oznakom pomoću koje se želi nešto posebno važno naglasiti. Zasigurno stoga jer su autori htjeli uporabiti ovu svoju tvrdnju u svrhu današnjih ideoloških potreba i tvrdnji o povezanosti Sandžaka s Bosnom i Hercegovinom. Historijski mitovi na Balkanu 147

148 Damir Agičić Autor srpskog udžbenika Rade Mihaljčić također navodi da su Tvrtko i Lazar zajednički ratovali protiv Altomanovića te da su podijelili njegove teritorije od Rudnika do mora, ali - jasno - ne izvodi ovako dalekosežan zaključak. On snažno ističe srpsku komponentu kod kralja Tvrtka, pa mu je važnije spomenuti da se Tvrtko, s obzirom da je postao gospodar dela srpske države, odlučio okruniti za kralja Srba i Bosne (okrunio se u manastiru Mileševi), da je preuzeo vladarski naslov Stefan (koji su nosili Nemanjići) kao i da je isticao svoje srodstvo s Nemanjićima, koji su izumrli s Urošem (1371.). Štoviše, Tvrtko je uveo neke običaje i titule sa srpskog dvora. Dakle, Tvrtko - a time i njegovo povijesno naslijeđe - jest naš. Na kraju svoga izlaganja o Tvrtku i njegovoj povezanosti sa Srbijom Mihaljčić ne zaboravlja napomenuti da je potkraj svoje vladavine Tvrtko zauzeo velik dio nekadašnje hrvatske države - otad se nazivao kraljem Srba, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i primorja. Zanimljivo je da hrvatski autori udžbenika također izrijekom spominju veze Tvrtka i Srba te njegovo vladarsko tituliranje. Izuzetak čini jedino Frane Sabalić koji napominje tek da je Tvrtko sa srpskim knezom Lazarem podijelio neka područja srpske države, a proglasio se kraljem. O tituliranju kraljem Srba i Bosne nema nikakva spomena, ali autor ne zaboravlja napomenuti kako se Tvrtko 1390., nakon što je predobio (važno je uočiti da se ne koristi glagol osvojio ili zauzeo) Split, Šibenik i Trogir, te Klis i velike otoke na južnoj hrvatskoj obali, okrunio kraljem Hrvatske i Dalmacije. Posve zanemarivši srpsku komponentu, Sabalić jasno ističe hrvatsku i katoličku komponentu kod Tvrtka - sin je Jelene Šubić ( iz uglednog hrvatskog plemena, str. 48), odgojen u katoličkom duhu, daje podršku katoličkim redovnicima franjevcima (str. 49). Opet je na djelu poistovjećivanje katoličanstva i hrvatstva. Neven Budak i Vladimir Posavec nisu preskočili činjenicu da se Tvrtko okrunio za kralja Srba i Bosne, pa to jasno i pišu, ističući da je zapravo iskoristio rasulo Srbije i znatno proširio granice svoje države. (str. 71) Slična formulacija stoji i u Makekovu udžbeniku. (str. 68) Dok Budak-Posavec ne ističu vjersku pripadnost kralja Tvrtka, Makek - slično Sabaliću, ali u znatno blažoj formi - ističe da je Tvrtko bio katolik. 148 Historijski mitovi na Balkanu

149 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... Vjerske zajednice u srednjovjekovnoj Bosni - Crkva bosanska, Katolička i Pravoslavna crkva Crkva bosanska specifična je pojava kršćanske hereze u srednjem vijeku o kojoj je u znanstvenoj literaturi napisano mnogo tekstova. Zbog svoje posebnosti ta crkvena organizacija ima i posebno mjesto u udžbenicima povijesti. U svim se analiziranim udžbenicima o pojavi i strukturi Crkve bosanske više ili manje opširno piše. U bošnjačkom joj je udžbeniku posvećen poseban odlomak. Autori ističu da je Bosna kao granična zemlja između Bizantije i Ugarske bila područje na kojem su se sukobljavale Pravoslavna i Katolička crkva. Crkva bosanska prikazana je u pozitivnom svjetlu. Posebice je naglašena činjenica da je ta crkvena organizacija bila privlačna običnim ljudima zbog svojih jednostavnih obreda, skromnosti crkvenih službenika i netraženja crkvenih poreza. Nakon što su opisali podrijetlo i program Crkve bosanske autori su iznijeli i jednu krupnu primjedbu na njezin račun. Čini se, doduše, kako je ta primjedba više namijenjena uporabi nastavnika nego učenicima koji imaju tek dvanaest godina i teško da mogu shvatiti takav diskurs. Sporna rečenica, naime, glasi: Međutim, svojim učenjem i mjestom u društvu Crkva bosanska nikada nije izgradila onu ideološku stranu koja bi jače utjecala na zbijanje redova bosanskog plemstva i koja bi doprinjela jačanju centralne vlasti i očuvanju teritorijalne povezanosti države, učvršćujući njenu tradiciju. (str. 69) Zanimljivo je odakle autori pojedinih udžbenika izvode podrijetlo bosanskih heretika. Tako Sabalić navodi da su to patareni, krivovjernici sa zapada. Makek piše da su to bili heretici protjerani iz Dalmacije. Budak-Posavec govore o katarima, koji su imali mnogo pristalica u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji, a njihova su učenja u Bosnu prenijeli trgovci iz tih krajeva koji su zalazili u dalmatinske luke. U hrvatskim udžbenicima ne spominje se nikakva veza s jugoistokom Europe. Drugačije je s s bošnjačkim i srpskim udžbenikom. U udžbeniku Pelidija-Isaković navodi se da učenje Crkve bosanske potječe iz Bugarske i Makedonije, a Mihaljčić tvrdi da su u Bosnu stizali patareni iz primorskih krajeva (misli na područja istočnojadranske obale) te bogumili iz Srbije. Čini se da se na temelju ovoga može zaključiti kako su, barem neki autori udžbenika, htjeli naglasiti da je bosanska hereza autohtona pojava podrijetlom iz naših vlastitih krajeva. Historijski mitovi na Balkanu 149

150 Damir Agičić Posebno je poglavlje u bošnjačkom udžbeniku posvećeno također Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi. Autori su naglasili kako nastojanja papa i ugarskih kraljeva te križarski pohodi s ciljem da se nametne vodeća uloga katoličke crkve nisu - ni pored prividnih uspjeha - dali rezultata, a niti djelatnost dominikanaca na tome polju nije bila uspješna. Tek su franjevci, koji uvažavaju postojeće običaje i nailaze na veće razumijevanje domaćeg stanovništva, nakon dugotrajne borbe nadvladali Crkvu bosansku i doveli do prevlasti Katoličke crkve. Autori udžbenika napominju da se broj pravoslavnih vjernika u Bosni povećavao zbog širenja državnih granica, napose u Tvrtkovo doba. Pravoslavno je svećenstvo bez većih problema obavljalo svoje dužnosti: U politiku se svećenici pravoslavne crkve nisu miješali te su na taj način izbjegavali podozrenje vladara i bosanskog plemstva, kao i sukob s drugim vjerskim zajednicama. (str. 75) Činjenica da se broj katolika i pravoslavnih vjernika u apsolutnim brojkama povećavao usporedno s teritorijalnim širenjem Bosne ističe se i u srpskom udžbeniku. (str. 75) Govoreći o vjerskim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni, Ivo Makek otišao je najdalje od svih autora udžbenika u povijesnom iskrivljavanju činjenica: U Bosni, zemljopisno zatvorenoj, živjelo se osebujnim životom, pa je i Katolička crkva bila osebujna. Zvala se Crkva bosanska. (str. 67) Budući da je već ranije naglasio kako su u Bosni živjeli Hrvati, Makek - naravno - tvrdi da su svećenici ove osebujne katoličke crkve svoje vjerske obrede obavljali na hrvatskom jeziku. Frane Sabalić o Crkvi bosanskoj piše dosta nesuvislo. On naglašava ulogu franjevaca za to da je u četrnaestom stoljeću (zapadno) kršćanstvo imalo najviše vjernika. Napominje da su franjevci nastavili rad i nakon dolaska Turaka, ali ističe da je taj rad bio obilježen stradanjima pa i mučeništvom. (str. 50) Sabalić ne spominje da su u Bosni živjeli i pravoslavni stanovnici. Znači, bošnjački autori ističu posebnost Crkve bosanske, srpski autor njezino podrijetlo izvlači iz južnoslavenskih zemalja, a hrvatski autori naglašavaju zapadno podrijetlo hereze. Makek čak prisvaja Crkvu bosansku i uključuje ju u sastav Katoličke crkve. 150 Historijski mitovi na Balkanu

151 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... O padu Bosne i Hercegovine pod osmansku vlast i islamizaciji Utjecaj osmanske vlasti na prelazak velikog dijela bosansko-hercegovačkog stanovništva na islam u ranom novom vijeku bio je golem. Budući da je za formiranje bošnjačke nacije pripadnost islamskoj vjeroispovijesti bio vrlo važan element, u bošnjačkom je udžbeniku slika Osmanlija i njihova dolaska na Balkanski poluotok daleko povoljnija od one kojom su osmanski osvajači predstavljeni u nekim drugim udžbenicima. Primjerice, govoreći o padu Bosne pod osmansku vlast, Pelidija-Isaković ističu da je Mehmed II. iskoristio slabosti bosanske države te da je i pored dostojnog otpora bosanska vojska bila poražena, a kralj i više pripadnika vlastele pogubljeni. Važna je konstatacija navedena na ovome mjestu kako s njime (kraljem) nestaje i bosanske srednjovjekovne države. (str. 78) Pelidija-Isaković dalje ističu da je prelazak na islam u Bosni i Hercegovini bio mnogo snažniji nego tamo gdje se ranije učvrstila Katolička ili Pravoslavna crkva te povezuju proces prelaska na islam s velikim brojem vjernika Crkve bosanske, koji su bili skloniji prihvatiti novu religiju. Navode da su, osim običnog stanovništva, na islam prelazili i brojni članovi feudalnih obitelji. Kao primjer istaknuti su mlađi sin hercega Stjepana Kosače te djeca kralja Stjepana - Žigmund i Katarina. Novu su vjeru prihvaćali i brojni trgovci i obrtnici. Pojedinci među njima, koji su ostali u kršćanskoj vjeri, nisu imali nikakvih neprilika, te su živjeli i radili kao i u prethodnom periodu, ističu autori. (str. 126) Općenito, prelazak na islam u ovom je udžbeniku opisan kao logičan proces koji nije bio nimalo nasilan. Još ranije u svome udžbeniku Pelidija-Isaković naveli su da je regrutiranje zdravih dječaka poznato pod nazivom devširma (skupljanje), a u dosadašnjoj se povijesnoj literaturi i lijepoj književnosti takvo regrutiranje nazivalo dankom u krvi i bilo je opisivano u iskrivljenom svjetlu, daleko od mišljenja koje uvažava ozbiljna znanstvena historiografija. (str. 98) Prema autorima Pelidija-Isaković, na području Bosanskog ejaleta ( od Šapca do Jadrana i od Zvečana do Virovitice ) u 17. stoljeću živjelo je skoro 75% pripadnika islamske vjeroispovijesti. U sljedećem je stoljeću taj postotak znatno smanjen, a na njegovo su smanjenje utjecali veliki ratovi u kojima je Historijski mitovi na Balkanu 151

152 Damir Agičić izginuo znatan broj muslimana, kao i zarazne bolest (kuga i dr.) u kojima je umiralo većinom gradsko stanovništvo islamske vjere. (str. 127) Za Sabalića je proces islamizacije u biti ipak nasilan proces - ističe se da su muslimani bili u povoljnijem društvenom i političkom položaju, kao i da je do promjene vjerskog sastava stanovništva (sjetimo se, 85% katolika) došlo postupno, osobito nakon progona u XVI. stoljeću kao i ratova u XVII. i XVIII. stoljeću. Osim toga, napominje Sabalić, dio je katolika već pri osvajanju odveden u ropstvo, a broj se katolika smanjivao i zbog tzv. danka u krvi. Potonje za Sabalića nije nikakva regrutacija, kako su to nazvali bošnjački autori, nego nasilan čin. (str. 90) Sabalić također koristi jezičnu argumentaciju da pokaže učenicima kako je dio muslimana nesumnjivo pripadao hrvatskom narodu - tvrdi da se to vidi u njihovu jeziku, osobito u izgovoru koji je ponegdje još i danas ikavski. (str. 90) Ovaj autor također navodi da su se na područje između Une i Drine zajedno s Turcima naselili i Vlasi, pretežito vjernici Grčko-istočne crkve. Na stranu što se ovdje koristi termin grčko-istočna crkva, koji se u hrvatskom jeziku davno prestao koristiti, a danas može zvučati samo uvredljivo i pejorativno. Još je veća stereotipna predodžba o vlaškim doseljenicima (koji su grčko-istočni, dakle pravoslavni, dakle današnji Srbi) izrečena tvrdnjom da su oni upadali u neosvojene hrvatske krajeve, pljačkali i otimali, služeći se metodom spaljene zemlje. (str. 90) Ivo Makek u Bosanskom pašaluku osim muslimanskog stanovništva poznaje samo katolike i krstjane - pravoslavno pučanstvo spominje u kontekstu dovođenja pravoslavnih vlaha iz planinskih područja. Muslimansko je pučanstvo u Makekovu tumačenju u etničkom smislu naše - hrvatsko, a njihov je prijelaz s kršćanstva na islam bio uglavnom dobrovoljne naravi. Oni su to učinili radi postizanja boljeg društvenog položaja jer je bosansko društvo krajnje pojednostavljeno i neznanstveno podijeljeno na muslimane-spahije i kršćane-raju. Doduše, bilo je i nasilnog islamiziranja katoličkog i krstjanskog stanovništva preko danka u krvi. Posebno je poglavlje Makek posvetio odnosu turskih vlasti prema kršćanskim crkvama. Ovdje je priznao postojanje pravoslavne crkvene organizacije. Turci su prikazani kao progonitelji katoličkih vjernika i, posebice, svećenika: činili su to jer je papa uporno radio protiv njih. Jedini katolički svećenici koje su Turci prihvaćali bili su franjevci, koje autor označava kao učitelje 152 Historijski mitovi na Balkanu

153 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... i tješitelje hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, a njihove zasluge za opstanak Hrvata kao naroda ocjenjuje kao neprocjenjive. S druge strane, za razliku od progonjenih naših, tj. katolika, pojavljuju se pravoslavni, koji su došli iz planinskih područja te vjerno služili Turcima i čiju su crkvenu organizaciju Turci prihvaćali i pomagali. Štoviše, pravoslavnih je svećenika bilo više, pa su mnogi katolici od njih primali krštenje, vjenčanje i druge sakramente pa su s vremenom u stanovitom broju prelazili na pravoslavlje. (str. 117) Dakle, nisu samo bosanski muslimani naši, koji su promijenili vjeru, nego su to dijelom i bosanski pravoslavci, preci današnjih Srba u Bosni. O tome da Makek želi pokazati učenicima da su muslimani u Bosni hrvatskog podrijetla svjedoče i dvije njegove konstatacije navedene uz imena pjesnika Mahmud-paše Abakovića i Muhameda H. Uskjufija. Makek navodi da je prvi od ovih pjesnika stvarao na turskom jeziku, ali ne zaboravlja istaknuti da je nazivan Hrvat, dok je Uskjufi pjevao na hrvatskom jeziku: otac jedan, jedna mati - prvo bi nam valja znati - jer ćemo se ko psi klati! (str. 118) Govoreći o islamizaciji, Budak-Posavec navode činjenice da se taj proces odvijao postupno, a tek u kasnijim razdobljima osmanske vlasti i silom. Devširmu ( danak u krvi ) ne spominju u negativnom kontekstu niti se prema stanovništvu koje je promijenilo vjeroispovijest odnose kao prema našima (što je uočljivo u svim ostalim analiziranim udžbenicima). Ovi autori također napominju povlašten položaj Pravoslavne crkve i proganjanje Katoličke crkve, protjerivanje katoličkih svećenika i, u tome kontekstu, relativno čest prelazak na islam ili pravoslavlje. Autori srpskog udžbenika za sedmi razred Perović i Strugar navode da su većinu gradskog stanovništva u Bosni činili stanovnici muslimanske vjeroispovijesti, da su i brojni spahije bili domaćeg podrijetla, a najveći broj kmetova-seljaka bili su pravoslavni Srbi. Ovi su se pravoslavni Srbi zbog svoje ugroženosti u velikom broju iseljavali u susjednu Austriju ili na teritorij Mletačke Republike te odatle neprestano ratovali sa sunarodnicima islamske veroispovesti. (str. 31) Autori također ističu da je manji deo stanovništva (u zapadnoj Hercegovini i središnjoj Bosni) bio katoličke vjeroispovijesti te da je bio jednako ugrožen u svome položaju kao pravoslavni Srbi. (str ) U ovome udžbeniku nalazimo i vrlo žestoku osudu prelaznika na islam. Za razliku od Makeka ili Sabalića, koji ističu kako muslimansko stanovniš- Historijski mitovi na Balkanu 153

154 Damir Agičić tvo vuče podrijetlo od katolika ili pak krstjana, ali se prema muslimanima ne izražavaju negativno, Perović-Strugar smatraju da muslimani vuku podrijetlo od pravoslavnih Srba i naglašavaju da su se - unatoč tome što su sačuvali jezik i običaje - tijekom vremena vezali za osmanlijsku vlast i postali njen čvrsti oslonac i neprijatelj naroda (potcrt. D. Ag.) iz koga su potekli. (str. 31) Činjenicu da su brojni spahije bili slavenskog podrijetla te da je islamizacija u Bosni i Hercegovini bila mnogo izraženija nego u ostalim našim krajevima (potcrt. D. Ag.) pod osmanlijskom vlašću ovi autori ponavljaju još jednom u lekciji Bosna i Hercegovina pod osmanlijskom vlašću krajem XVIII i u prvoj polovini XIX veka. Naglašeno je kako su muslimani bili brojni, kao i to da su pravoslavni Srbi i katolici (čija se etnička pripadnost ne navodi!) bili brojniji, ali u lošijem položaju. Određenje pravoslavni = Srbi i katolici bez navođenja njihove etničke/nacionalne hrvatske pripadnosti ponavlja se i na drugim mjestima u udžbeniku. Štoviše, na jednom je mjestu u zagradi navedeno da su katolici Šokci (termin je napisan u navodnicima!). Ovime se očito htjelo naučiti učenike sljedećem: u Bosni živi muslimansko i kršćansko stanovništvo. Muslimani su slavenskog - zapravo našeg, tj. srpskog - podrijetla, a kršćani su pravoslavni Srbi i katolički Šokci. Stoga se može zaključiti da ovi autori sugeriraju kako Hrvata u Bosni nije bilo. Junaci i antijunaci bosanske povijesti - nekoliko primjera U analiziranim se udžbenicima pojavljuju brojna imena osoba iz bosansko-hercegovačke povijesti. Najrevniji u nabrajanju imena su bošnjački autori i Ivo Makek, dok ostali autori udžbenika ne navode prevelik broj imena, a posebno ne navode imena osoba za koje teško da su čuli i studenti povijesti. U opisu pojedinih osoba i njihove djelatnosti često se također može iščitati kakav je stav autora prema pitanju pripadnosti Bosne. Niz junaka bosanske srednjovjekovne povijesti u bošnjačkom udžbeniku započinje ban Kulin, koji je - već smo vidjeli - označen kao tvorac države. On je proširio državni teritorij, sklopio povoljne trgovačke ugovore, a u njegovo vrijeme u zemlji je vladao red i mir, pa je to doba u narodu ostalo upamćeno kao vrijeme Kulina bana i dobrijeh dana. (str. 67) Junak je također ban Matej 154 Historijski mitovi na Balkanu

155 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... Ninoslav, koji je obranio zemlju od ugarske i katoličke opasnosti. Stjepan II. Kotromanić također je predstavljen kao junak koji ratuje protiv bana Mladena II. Šubića. Zaslužan je za teritorijalno širenje, tvorac je snažne državne vlasti i gospodarskih uspjeha. Čak kuje vlastiti novac, a kćer je udao za ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca čime je svoju porodicu i državu približio svijetu visoke evropske politike. Najveći je junak srednjovjekovne povijesti u bošnjačkom (a i ostalima) udžbeniku Tvrtko I. Za njegove vladavine bosanska je država dostigla svoj najveći uspon i teritorijalno širenje. Nakon što je pobrojano gdje je sve proširio svoju vlast, u bošnjačkom je udžbeniku masnim slovima istaknuto: To je vrijeme najvećega političkog, vojnog, teritorijalnog i privrednog uspona srednjovjekovne bosanske države i doba zrelosti bosanskog društva. Tvr- tko je stvorio čvrstu središnju vlast, zaslužan je za gospodarski napredak i osnivanje novih važnih gradova (primjerice, Novi, Brštanik i dr.). Nadasve, okrunio se za kralja. U udžbeniku stoji da se to dogodilo u manastiru Mileševu kod Prijepolja, ali je u zagradi napomenuto da neki historičari u novije vrijeme to krunisanje vežu za Mile kod Visokog. Navodi se kako se Tvrtko okrunio za kralja Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnim Stranam. Posebno je istaknuto da je vanjsku i unutrašnju politiku vodio potpuno samostalno. Junakom bošnjačkog udžbenika možemo smatrati i Stjepana Tomaša, koji je nastavio državni kontinuitet: Novi vladar sve se više oslanja na rimske pape, ali i dalje vodi računa o Crkvi bosanskoj i njenom svećenstvu. (str. 78) Ipak, u njegovo doba sve više slabi obrambena snaga države. Glavni su antijunaci bosanske srednjovjekovne povijesti u bošnjačkom udžbeniku ugarski vladar i rimski papa, koji žele uništiti Crkvu bosansku i državnu samostalnost i posebnost. Hrvatski ban Pavao Šubić i njegov sin Mladen II. također su ovdje prikazani u negativnom svjetlu jer nameću svoju vlast u Bosni uz pomoć Karla Roberta i rimskog pape. (str ) Negativan je lik i srpski car Dušan koji želi preoteti Zahumlje. Doduše, navodi se da je ranije ta oblast bila pod srpskom vlašću, pa glagol preoteti nije baš najsretnije izabran. (str. 72) Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. nije pozitivna osoba jer je natjerao Tvrtka I. da mu u ime ženinog miraza ustupi humsku zemlju zapadno od Neretve. (str ) I za Franu Sabalića najveći je junak bosanske povijesti u srednjem vijeku kralj Tvrtko. Junaci su također Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević, koji su Historijski mitovi na Balkanu 155

156 Damir Agičić se opredijelili za Zapad, tražili su oslonac u hrvatsko-ugarskom kralju i Sv. Stolici. (str. 50) U ovome se udžbeniku pojavljuje i jedna žena koja je predstavljena kao velik lik bosanske povijesti. To je Katarina Kosača, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je gradila (katoličke) crkve, potom u izbjeglištvu u Rimu radila na oslobađanju Bosne i svoje djece iz osmanlijskog zarobljeništva, a svojom oporukom Bosnu je stavila u zaštitu sv. Stolice. (str. 50) Ona je, dakle, katolička kraljica koja - unatoč svemu - nastoji vratiti katolički karakter Bosne. Autor kao da sugerira da je Bosna i u ovome slučaju naša, katolička, dakle hrvatska. U Makekovu udžbeniku niz junaka također predvodi ban Kulin, koji je ostao upamćen po dobru. Makek također navodi uzrečicu: Od Kulin bana i dobrijeh dana! Važna je osoba Stjepan Kotromanić, ban Stipoš, kako ga naziva autor. Ovdje je uočljiva neobična činjenica. Unatoč tomu što je zauzeo velik dio hrvatskog teritorija (Makek izrijekom navodi da je na račun Hrvatske udvostručio Bosnu ), ban Stjepan nije predstavljen kao nekakav strašan osvajač. Vjerojatno stoga jer ga autor smatra našim. Kralj Tvrtko također je predstavljen u pozitivnom svjetlu, kao potomak hrvatske plemićke obitelji Šubić. Katarina Kosača i kod Makeka je junakinja koja je pokušavala raditi na oslobađanju svoje domovine, a - kada u tome nije uspjela - ostavila je Bosnu oporukom Svetoj Stolici. Budak-Posavec spominju Katarinu Kosaču, ali je ne veličaju kao prethodna dva autora te ne pišu o nekakvim njezinim nastojanjima na organiziranju križarskog pohoda protiv Osmanlija, oporuci i ostavljanju Bosne u ruke pape. Istaknuli su tek kako je ova udovica kralja Stjepana pomagala hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu. Posljednje bosanske kraljice, naravno, nema u bošnjačkom ni srpskom udžbeniku. Ban Kulin predstavljen je kao samostalni vladar i u udžbeniku Budak-Posavec. Autori navode također njegove zasluge za protežiranje Crkve bosanske - Kulin je vjerovao da će uz pomoć Crkve bosanske još više osamostaliti svoju vlast. (str. 70) Junak je bosanske srednjovjekovne povijesti u ovome udžbeniku i kralj Tvrtko, koji je ostvario velika teritorijalna proširenja. Osim što je osvojio Hum, Travuniju i dijelove Raške te se proglasio kraljem Srba i Bosne, on je proširio svoju zemlju i na velik dio Hrvatske, a pred kraj života proglasio se kraljem Hrvatske i Dalmacije. (str. 71) Junaci u hrvatskim udžbenicima su, dakle, oni vladari i članovi vladarskih 156 Historijski mitovi na Balkanu

157 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... dinastija koji su se isticali revnošću u svome katoličanstvu (čitaj: hrvatstvu) ili pak oni koji su jačali Bosnu kao državu i njezine veze sa zapadom - Ugarskom, Hrvatskom, papom, Katoličkom crkvom I u srpskom udžbeniku plejadu naših junaka predvodi ban Kulin. Naglašava se njegov značaj za razvoj trgovačkih odnosa. Mihaljčić također spominje predaju od Kulina bana i dobrijeh dana te ističe banov zaštitnički odnos prema hereticima, kojima je pružao gostoprimstvo i utočište. Ovdje su junaci također Stjepan II. i Tvrtko. Ne spominje se njihova vjerska pripadnost, što je razumljivo jer se ne bi uklopilo u sliku Bosna je naša. U udžbeniku za sedmi razred ne spominje se mnogo osoba bosanske povijesti. Husein-kapetan Gradaščević predstavljen je kao vođa pobune protiv reformi, a Omer-paša Latas ( Srbin-poturčenjak ) kao gušitelj otpora u kasnijem razdoblju. U srpskom udžbeniku za osmi razred jedan je od najvećih junaka bosanske povijesti Petar Kočić - borac protiv austrougarske okupacione vlasti (str. 43), jednako kao i pripadnici Mlade Bosne, posebice Gavrilo Princip, atentator na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Naime, udžbenik bi trebao navesti učenike na zaključak kako je godine jednu tuđinsku vlast u Bosni i Hercegovini zamijenila druga - okupaciona austro-ugarska vlast. U hrvatskom udžbeniku za sedmi razred Pavličević-Potrebica junak je Ivan Frano Jukić. (str. 51) U kategoriju pozitivnog junaka možemo smjestiti i Smail-agu Čengića, koji je porazio crnogorske snage na Grahovu polju te bio poznat kao veoma pravedan i čovjekoljubiv gospodar koji je štitio raju na svakom koraku. (str. 52) No, najvažniji su junaci u kontekstu bosanskohercegovačke povijesti u ovome udžbeniku franjevci, koji su bili cijenjeni u narodu, održavali brojne samostane, kao žarišta hrvatske katoličke kulture. Najznačajniji među njima bio je Grga Martić - on se najviše zalagao za širenje hrvatske ideje u Bosni. (str. 95) Kod Agičića je Husein-kapetan Gradaščević prikazan kao junak u borbi za autonomiju Bosanskog pašaluka, a Ali-aga Rizvanbegović kao pobornik interesa središnje vlasti. Omer-paša Latas prikazan je kao vojskovođa koji nasilno uvodi reforme i guši sve što podsjeća na samostalnost i autonomiju od središnje vlasti. Agičić također ističe ulogu franjevaca i navodi da su oni imali vrlo važnu ulogu u očuvanju vjerske (katoličke) i postanku nacionalne (hrvatske) svijesti dijela bosansko-hercegovačkog pučanstva. (str. 55) Najistaknutiji je franjevac, koji je prišao ilirskom pokretu bio Ivan Frano Jukić. Govoreći Historijski mitovi na Balkanu 157

158 Damir Agičić o djelatnosti franjevaca u drugoj polovici 19. stoljeća, Agičić navodi da su pristali uz politiku jugoslavenstva, a potom - nakon dolaska austro-ugarske vlasti - počinju djelovati u hrvatskom duhu. U tome je posebnu ulogu imao Grga Martić. Za razliku od drugih autora udžbenika, Agičić ministra Benjamina Kallaya i njegovu upravu u Bosni i Hercegovini ocjenjuje pozitivnim tonovima, ističući štoviše da je u to vrijeme ova zemlja kročila u XX. stoljeće u novom ruhu - vratila se u sastav zapadne civilizacije kojoj je ranije pripadala. (str. 101) Autor je spomenuo Kallayeva nastojanja na stvaranju bošnjačke nacije, ali nije se prema njima odredio negativno. U tome su drugačije postupili ostali autori. U udžbeniku Potrebica-Pavličević ministar Kallay predstavljen je kao političar sklon samovladi, koji se oslanjao na muslimansko plemstvo, a provodio je politiku da Bosnu odvoji i od Srba i od Hrvata te pokušao proglasiti poseban jezik i narod - bošnjački. (str. 95) U srpskom udžbeniku Perović- Strugar autori su vrlo negativno ocrtali ministra Kallaya jer se ovaj, navodno, odlučno suprotstavljao jačanju srpske nacionalne misli, koji je smatrao najopasnijim neprijateljem. (str. 43) S druge strane, bošnjački autori Kallayevu djelatnost na uvođenju bošnjačke nacije na prijelazu stoljeća opisuju kao djelatnost u korist bosanskog muslimanskog stanovništva koje je - tvrde oni - bilo osnovni nositelj bosanske posebnosti u doba osmanske vlasti, pa su smatrani najdržavotvornijim narodom. Stoga je, navodno, Kallay uveo bošnjačku naciju, a time je izražavana posebnost Bosanskih Muslimana, koji su na taj način izdvajani iz tokova srpske i hrvatske nacionalne propagande u Bosni i Hercegovini. (str. 132) Zaključak Povijesni udžbenici pogodan su medij za ideologizaciju i prenošenje stereotipnih predodžbi. U ovome radu pokušao sam pokazati što se u tom pogledu može pronaći u novijim udžbenicima u tri susjedne države (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija), kao i kod tri konstitutivna naroda u samoj Bosni i Hercegovini. Smatram da se može ustvrditi kako je u sva tri slučaja, tj. i u hrvatskim udžbenicima, posebno kod Makeka i Sabalića, kao i u bošnjačkim i srpskim udžbenicima, prisutna želja da se učenicima povijest Bosne predoči 158 Historijski mitovi na Balkanu

159 Bosna je naša! Mitovi i stereotipi... kao dio povijesti vlastitog naroda - hrvatskog, bošnjačkog ili srpskog. U sva je tri slučaja Bosna naša, a ne njihova. Mi (Hrvati, Bošnjaci ili Srbi) smo ti koji - zbog različitih razloga - polažemo najviše prava na povijest Bosne u srednjem i ranom novom vijeku. Za Bošnjake je Bosna naša jer je uvijek bila posebna, državnost je imala još u srednjem vijeku, a njezini su stanovnici autohtoni južni Slaveni, Bošnjaci ( dobri Bošnjani ). Islamizacija kojoj je podvrgnut najveći dio stanovnika bila je prirodan i pozitivan proces, a bošnjačka se nacija formirala vrlo rano, još u 18. stoljeću. U devetnaestom su se stoljeću Bošnjaci suprotstavili okupaciji tuđinske Austro-Ugarske. No, uskoro nakon toga prihvatili su nastojanja upravitelja Kallaya na stvaranju jedne bošnjačke nacije. Srpski autori udžbenika uključuju Bosnu u naše krajeve jer je u njoj od davnina naseljeno južnoslavensko stanovništvo, među kojima je velik broj pravoslavnih Srba ili pak muslimanskog stanovništva za koje se ističe da je etnički bilo srpsko. U državnom smislu Bosna je u nekim razdobljima bila vezana uz Srbiju, a bosanski je vladar bio u srodstvu sa srpskim feudalcima i preuzimao je srpsku vladarsku tradiciju. Za neke hrvatske autore udžbenika Bosna je naša jer je oduvijek naseljavaju Hrvati ( i ban je bio Hrvat ), većinsko je stanovništvo katoličko (pa je čak i Crkva bosanska osebujna vrsta Katoličke crkve), a bosanska vladarska dinastija u srodničkim je vezama s moćnim hrvatskim feudalcima. Islamizacija je poremetila vjersku, ali ne i etničku strukturu bosanskog društva. Stoga se neki bosanski pjesnici koji pjevaju na turskom nazivaju nadimcima Hrvat, dok drugi pišu na hrvatskom jeziku. Važno je imati na umu sljedeće: sve dok se na ovaj način u školama uči djecu o povijesti vlastite, odnosno susjedne zemlje, dok se djecu želi poučiti pravoj istini, a ne naučiti kako razmišljati o vlastitoj povijesti i povijesti susjeda te prihvatiti osnovnu pretpostavku da se današnjost ne smije projicirati na prošlu stvarnost, teško da će biti ostvareni osnovni preduvjeti za normalan i skladan suživot. Prije svega, najvažniji je preduvjet za takvo funkcioniranje društva ostvarenje međusobne komunikacije i razumijevanja. Taj cilj moguće je ostvariti ukoliko u nastavnim planovima i programima te u školskim udžbenicima ubuduće ne bude prevladavala isključivo politička i vojna povijest, u kojoj se uči o uspjesima i pobjedama naših te porazima i neuspjesima drugih (prvenstveno susjeda), nego ako se u nastavu ugradi više obavijesti o Historijski mitovi na Balkanu 159

160 Damir Agičić svakodnevnom životu te ako se od učenika bude zahtijevalo da nauče razmišljati o prošloj stvarnosti i razlikovati jednostrane prikaze od prikaza složenih društvenih pojava i procesa. Sve dok se ne odbaci pristup u kojem povijest, a posebno nastava povijesti ima prvenstveno roboljubnu svrhu, te dok se ne prihvati da bi obrazovanje (i nastava povijesti u sklopu obrazovnog sustava) svakom pojedincu trebalo pomoći u formiranju vlastite osobnosti i u boljem razumijevanju svijeta koji ga okružuje, u shvaćanju i prihvaćanju različitosti koje u tom svijetu postoje, neće biti mnogo uspjeha u borbi protiv mitske svijesti, predrasuda i stereotipa. Literatura: Pingel, F., UNESCO Vodič za istraživanje i reviziju udžbenika, Zagreb Jerzy Maternicki et al., Didaktika historii, Warszawa Agičić, D., Slika naroda jugoistočne Europe u hrvatskim udžbenicima povijesti za osnovnu školu - Radovi ZHP, vol. 31 (1998.), Zagreb 1999., str Karge, H., Istraživanja školskih udžbenika u Jugoistočnoj Europi. Problemi, projekti, perspektive, Dijalog povjesničara/istoričara, Zagreb 2001., str Stojanović, D., Konstrukcija prošlosti - slučaj srpskih udžbenika istorije, Dijalog povjesničara/istoričara 5,, Zagreb 2001., str Pelidija, E. - Isaković, F., Historija 6. razred osnovne škole, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo Sabalić, F., Povijest za VI. razred osnovne škole, Alfa, Zagreb Makek, I., Povijest 6, Školska knjiga, Zagreb Budak, N. - Posavec, V., Rađanje suvremene Hrvatske i Europe, Profil, Zagreb Mihaljčić, R., Istorija za 6. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd (deveto izdanje) Tepić, I. - Isaković, F., Historija 7. razred osnovne škole, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo Pavličević, D. - Potrebica, F., Povijest za VII. razred osnovne škole, Alfa, Zagreb Agičić, D., Povijest 7, Profil, Zagreb Perović, M. - Strugar, M., Istorija za 7. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd (osmo izdanje) Gaćeša, N. - Mladenović-Maksimović, Lj. - Živković, D., Istorija za 8. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd (peto izdanje) Makek, I. - Adamček, J., Čovjek u prostoru i vremenu 2, Školska knjiga, Zagreb Historijski mitovi na Balkanu

161 Ivo Žanić SIMBOLIČNI IDENTITET HRVATSKE U TROKUTU RASKRIŽJE - PREDZIĐE - MOST Simbolična dimenzija politike uvijek je u nekom odnosu s materijalnom osnovicom političke moći, a svako društvo ima samosvojan politički imaginarij koji ga definira kroz mrežu simbolično izgrađena značenja i posvećuje njegove norme; zajednica ili njeni segmenti koriste se elementima toga imaginarija u svojoj identitetskoj borbi. 1 U tom je smislu u petstoljetnom rasponu u Hrvatskoj ključan motiv predziđa kršćanstva/europe u značenjskim i funkcionalnim varijacijama ovisnima o odnosima političke moći, unutrašnjima i vanjskima. U njemu se zrcali združivanje i/ili razdvajanje simboličnih, kulturalnih i političkih granica; on daje kriterije prema kojima se te granice konceptualiziraju. Središnji lik mita o hrvatskom pograničju ili predzidnosti, herojski Brani- telj-grada- Koji-Gine-Pred-Njegovim-Zidinama, jest hrvatski Leonida, ban Nikola Šubić Zrinski, koji je poginuo u obrani hrvatskih Termopila - Sigeta, tvrđave u današnjoj jugoistočnoj Mađarskoj, koju je bila opsjela premoćna osmanska vojska pod sultanom Sulejmanom Veličanstvenim. Zrinski je lik niza likovnih kompozicija i književnih djela, što su počela nastajati već neposredno nakon pogibije, po njemu su nazivane ulice i parkovi, sportska i druga društva, njegov lik i ime i danas se apliciraju na proizvode široke potrošnje... 1 O tome v. M. Edelman: e Symbolic Uses of Politics. University of Illinois Press 1985; D. Kertzer: Ritual, Politics, and Power. Yale University Press Historijski mitovi na Balkanu 161

162 Ivo Žanić U kontekstu moderne nacionalnointegracijske ideologije kult je definitivno učvršćen proslavom 300. obljetnice sigetske opsade 1866, te romantičnom operom skladatelja Ivana Zajca i libretista Huga Badalića iz godine. 2 Hrvatska politička misao u Habsburškoj Monarhiji druge polovice 19. st. historicistična je i legitimistička, a kultura u načelu ne razvija ratničke modele i nema monumentalnih batalističkih slikarskih kompozicija, sa stotinama likova u borbenome metežu. No, likovni historicizam daje niz djela o Nikoli Šubiću Zrinskome, 3 te platno Ferdinanda Quiquereza Antemurale christianitatis (1892), alegoriju Hrvatske koja suzbija Turke. Hrvatska je predstavljena u liku žene s lovorom u kosi, u uzdignutoj desnici drži plameni mač, a u ljevici štit s hrvatskim grbom u koji su zabodene strelice. Prizor je postavljen na monumentalno stepenište: ona odbija Turke koji nadiru odozdo, a iza nje su se Ferdinand Quiquerez: Antemurale Christianitatis (1892) 2 Tematiku svestrano obrađuju M. Šrepel: Sigetski junak u povjesti hrvatskog pjesništva, Rad JAZU, 148, Zagreb 1902; D. Brozović et al: Sigetska epopeja od Karnarutića do Vitezovića. Zadar 1986; A. Mijatović: Obrana Sigeta. Split I mađarsko žanr-slikarstvo dalo je tada niz prikaza obrane Sigeta (Szigetvára) i samoga Zrinskoga (Zrinyi Miklós) kao elemenata vlastite nacionalne ideologije. Kult Zrinskoga održavali su i Slovaci. 162 Historijski mitovi na Balkanu

163 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most skutrili predstavnici zapadne kulture - Rafael, Dante, Michelangelo, Galileo, Molière i Shakespeare. Iako je u pozadini kupola rimske bazilike sv. Petra, u prvom planu nije obrana vjere nego kulturnog identiteta. No, motiv antemuralea a dio je kompleksnije predodžbe Hrvatske u tro- kutu raskrižje - predziđe - most, te se samo u toj međuigri i napetosti može razumijevati i interpretirati kako cjelina simboličnoga prostornog situiranja, tako i svaki njen dio. Raskrižje je u osnovi vrijednosno neutralno u odnosu na Drugoga; ono je semantička latencija iz koje se konkretno operacionalizira povijesna funkcija ili nacionalna misija da se stane nasuprot Drugome ili da mu se krene u susret. Taj trokut polazište je inscenacije Hrvatske, procesa u kojemu vrijedi kružna povratna sprega: pretpostavke određuju identitet, a identitet potvrđuje pretpostavke; da su pretpostavke jednoznačne, bili bi i identiteti. Uvijek je posrijedi potraga za odgovorom na pitanje što je zapravo taj entitet koji se zove Hrvatska, kako se on može konceptualizirati i koje ga značajke čine drugačijim od drugih entiteta. U širem kontekstu, analiza triju metafora pokazat će kako se granice svakog entiteta, pa tako i Hrvatske, mijenjaju ovisno o tome određuje li se on u kategorijama institucionalnih struktura, povijesne geografije ili relativno postojanih obrazaca društvenih, ekonomskih i političkih interakcija; u svakome od tih slučajeva na vidjelo izlazi drugo jezgreno područje Nastanak metafore predziđa kršćanstva. Termin antemurale Christianitatis prvi je upotrijebio francuski teolog Bernard iz Clairvauxa ( ) za franačku posadu što je pred muslimanskim Seldžucima branila grad Edesu, danas Urfu u jugoistočnoj Turskoj, koji je do pada - već potkraj sljedeće godine - bio najudaljenija kršćanska država (grofovija) na Bliskom Istoku. Taj osnivač cistercitskog reda, ustrajan pisac potiv neprijatelja Crkve i propovjednik Drugoga križarskog rata, kanoniziran je 1174, a uvršten je među crkvene naučitelje (doctor Ecclesiae) ). 4 V. Goddard - J. Llobera - C. Shore: e Anthropology of Europe. Oxford - Washington 1996, str. 27. Historijski mitovi na Balkanu 163

164 Ivo Žanić Vrstan stilist i medousni poučitelj (Doctor mellifluus), Bernard je izvršio velik, dubok, mnogostran i trajan motivski utjecaj na hrvatsku srednjovjekovnu duhovnu kulturu, u kojoj je bio široko poznat i prevođen. 5 Utoliko je hrvatska sredina vjerojatno od početka znala za njegovu metaforu predziđa, to prije što su križari prolazili i hrvatskim zemljama, a ako i nije, sasvim je sigurno poznavala izvorno teološko-ekleziološko nadahnuće i asocijativno polje iz kojega je metafora proizišla. A njen je izvor u starozavjetnom profetizmu, u Pobjedničkoj pjesmi Judejaca iz Izaijina proroštva o tome kako će Jahve uništiti Moab, zemlju Judeji na istoku i u stalnom sukobu s Izraelom: Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On [Jahve] podiže zidove i predziđa (Iz 26, 2). Odmah u nastavku, u prorokovu pozivu Judejcima neka se uzdaju u Jahvu, jer Jahve je Stijena vječna (Iz 26, 4; 30, 29), javlja se i srodna slika Boga čvrsta kao stijena kao jedna u sklopu biblijskih poredbi o tome gdje svaki bjegunac i ugroženik može naći siguran zaklon, spas i čvrst temelj. Tako je Bog hrid, bedem, tvrđava i utvrda (2 Sam 22, 2-3. Ps 18, Ps 31, 3-4. Ps 61, 4: utvrda čvrsta protiv dušmana ), kao i štit (Ps 144, 2: štit moj za koji se sklanjam ). Sve su to pojmovi koji će se u retorici izvedenoj iz toga temeljnoga referencijalnog sustava združivati s predziđem i sudjelovati u razvoju izvorno križarske, a s vremenom sve slojevitije metaforike, zamjenjivati ga i dopunjavati. Drugi smjer koji je predodžbeno i konceptualno pripremio teren bio je uobičajeni srednjovjekovni političko-diplomatski frazarij kojim se častilo rubove države, sklone promjeni suverena čim se promijeni konstelacija moći ili interesa. Dubrovnik, koji je od priznavao suverenitet hrvatsko-ugarskih kraljeva, naziva se u jednom kraljevskom pismu štitom našega Kraljevstva Dalmacije, kao i pet godina potom u ispravi drugoga kralja. 6 Pritom se ne misli na već blize Osmanlije nego na odbijanje Republike da se podloži drugim kršćanskim vladarima. Tada se ujedno u diplomi kralja Vladislava I. Jagelovića pojavljuju štit i oklop kao identitetska samooznačnica Mađarā. 7 5 S. Sambunjak: Bernard od Clairvauxa u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti. Filozofska istraživanja, 23/ 1987, str V. Foretić: Godina u povijesti Dubrovnika, Starine, 50, Zagreb 1960, str I. Paić: Obrisi hermeneutike predziđa, Društvena istraživanja, 2-3/ 1995, str Historijski mitovi na Balkanu

165 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most Stječući se iz oba tijeka, motiv je u značenju koje nas ovdje zanima u hrvatski politički imaginarij počeo ulaziti potkraj 15. stoljeća, s osmanskim napredovanjem na Balkanu, kristalizirajući se kroz nepuna tri desetljeća na trima predodžbenim osloncima i u trima ukrštenim ideosferama. U prvoj, pridijeva se hrvatskim zemljama samo u kontekstu njihove uloge u obrani državne cjeline koje su dio ili susjed: poljski i hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. Jagelović označuje Slavoniju osobitim štitom ili pravije predziđem Ugarske, a dvije godine potom, 1498, isti izraz za Hrvatsku rabi Maksimilijan I. Habsburški, ali i on misleći samo na obranu svojih južnih austrijskih pokrajina. U drugoj ideosferi, metafora zahvaća maksimalan prostorni i kulturnopovijesni opseg, te uz vojnu zadobiva duhovnu, crkveno-vjersku dimenziju. Ustalilo se misliti da je papa Lav X, saslušavši izvješće trogirskog biskupa Tome Nigera o borbama u Hrvatskoj, u kardinalskom konzistoriju 12. prosinca obećao kako neće dopustiti da propadne ta zemlja, scudum solidissimus et antemurale christianitatis, najtvrđi štit i predziđe kršćanstva. No, podatak nije pouzdan: Niger jest tada u Rimu, kao izaslanik hrvatskoga bana Berislavića, tražio pomoć, ali poznati dokumenti ne sadrže tako formulirano obećanje, a ni u papinim pismima u vezi s Hrvatskom nema izričito takva izraza. 8 Neovisno o tome, pojam je visio u zraku i osnovno je značenjsko polje bilo definirano, to prije što su zbivanja na bojišnici postala krajnje dramatična, pogotovo kada ljeti pada Beograd, taj bedem kršćanstva, ključ Europe, ključ Ugarske, tvrđava čitavoga Kraljevstva i ugarska stražica, kako su ga nazivali i hrvatski pisci i diplomati, ukazujući na njegovu važnost u obrani Panonije. Na Saboru kršćanskih zemalja u Nürnbergu u studenome 1522, kada je za Hrvatsku upotrijebljen naziv Zwingermaurer (tvrđava), nadvojvoda Ferdinand Habsburški govori da viteški kršćanski narod Hrvatā poput štita stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele srednje Europe i zapadnoga kršćanskog svijeta. 9 Sve te slike koje su se stjecale s raznih strana bile su za Hrvatsku manje-više ravnopravne ishodne točke i sve su kružile oko istovjetna koncepta. 8 F. Šanjek: Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Zagreb 1993, str I vrata (dver) izviru iz istih biblijskih predodžbi, npr. Jahve daje srčanost onome koji odbija napad na vrata (Iz 28, 6). Historijski mitovi na Balkanu 165

166 Ivo Žanić Stoga, u trećoj ideosferi, metaforu odmah preuzimaju hrvatski velikaši, vojni zapovjednici, crkveni ljudi i pisci. Na sjednici njemačkoga državnoga sabora u rujnu u Nürnbergu knez Bernardin Frankopan moli za pomoć, podsjećajući da je Hrvatska štit i vrata kršćanstva, 10 a dogodine, 1. srpnja 1523., njegov sin Krsto u memorijalu papi Hadrijanu VI. upozorava da je Hrvatska predziđe ili dver kršćanstva, a naročito pograničnih zemalja Koruške, Kranjske, Istre, Furlanije i Italije. 11 To je prva pouzdana potvrda upotrebe metafore antemuralea u odnosu na Hrvate, pa posrijedi, dakle, nije opis s pozicije ovlaštenoga izvanjskog autoriteta nego hrvatski samoopis, kao i u drugim takvim slučajevima - poljskom, litavskom, mađarskom. 12 Ona u različitim varijacijama ostaje u hrvatskoj književnosti, društvenoj svijesti i političkoj misli djelatna do danas. Na konceptu predziđa utemeljile su se moderna patriotska ideologija i vizija nacionalnog prostora, te razvio ideal kršćanskog ratnika za krst časni i slobodu zlatnu, koji uključuje ne samo svjetovne ratnike nego i neke vojničke svece, posebno sv. Jurja, čije rašireno štovanje u svim hrvatskim krajevima zacijelo ima neke veze s odgajanjem duha borbe na predziđu kršćanstva. 13 U istom značenju funkcionira i niz srodnih metafora: bedem, štit, vrata, pa predstraža ili pak žalo o koje se razbija osmansko more, kao u često citiranim stihovima dubrovačkog vlastelina, baroknog pjesnika Vladislava Menčetića, iz pjesme Trublja slovinska (1665.): Od ropstva bi davno u valih potonula Italija 10 V. Gligo: Govori protiv Turaka. Split 1983, str V. Gligo: Govori, str Utoliko bespredmetnim postaje i dodatak da su Hrvati jedini u Europi dobili takav naslov. No, to neće spriječiti da u publicistici, pa i historiografiji, nastanak metafore ostane vezan uz rečenog papu. Čak i kritički crkveni povjesničar koji u naše vrijeme to pobija, te navodi Frankopanov iskaz kao prvi dokumentirani primjer, zadržava formulaciju da je tim časnim naslovom Hrvatsku nagradio Zapad, dakle ustraje u konceptu izvanjske nagrade. Usp. F. Šanjek: Crkva, str T. Šagi-Bunić: Katolička crkva i hrvatski narod.. Zagreb 1983, str Historijski mitovi na Balkanu

167 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most o hrvatskijeh da se žalih more otmansko ne razbija! Na njih se prepoznatljivo naslanja dva stoljeća kasnija slika dalmatinskoga političara Mihovila Pavlinovića o Hrvatu kao neprelomnom nasipu proti navali turskih talasa, dok je standardnija ona o nepredobitnu braniku, proti varvarinu dušmanu uljudstva [kulture] i kršćanstva. 14 Ta raznolikost nije posljedica samo raznoliko motiviranih individualnih optika i izražajnih nadahnuća nego i nečega što je od početka opterećivalo metaforu i priječilo njenu stabilizaciju i jednoznačnu profilaciju. Preuzevši kastiljsko-aragonsku krunu, Karlo V. Habsburg postao je nositelj i simbol europskog ujedinjenja, car Svetog Rimskog Carstva, utjelovljenje odanosti kršćanstvu u imaginariju golema prostora koji je, unatoč unutrašnjim suprotnostima, imao izoštrene rubove prema islamskom Drugome: na zapadu Španjolsku prema Arapima, a na istoku Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo prema Osmanlijama. Carevu ideju Kršćanstva (Cristiandad, Christianitas) s) pape su tumačili kao teološko-ekleziološku, humanisti prije svega kao kulturnu i duhovnu, a car, ne zanemarujući ni te aspekte, ponajprije kao konkretnu političku pojavnost. 15 No, dogodilo se da Lav X. bude zapravo posljednji papa u srednjovjekovnom smislu kršćanskoga jedinstva. On umire već 1521, četiri godine pošto se Lutherovim istupom u Wittenbergu začela reformacija. Utopijska Cristianitas nepovratno se raspada na svim razinama, a institucija i moć papinstva nakon protureformacijskoga Tridentinskoga koncila nešto su posve drugo negoli prije njega. Netom oblikovan i prihvaćen, naslov ubrzo postaje nejasan, jer ostaje bez političko-povijesnoga konteksta, i takva raspadanja kontekstā kao nositelja značenja trajno će pratiti motiv, dok će mu se on bilo prilagođavati, bilo ustrajavati u ignoriranju mijena. Preciznije, početno kompaktno značenjsko polje odmah se rascijepilo: posada na predziđu vidi pred sobom jasnu i jednoznačnu stvarnost - inovjernog osvajača, no kada se osvrne, uočava kaos - katoličkoprotestantske ratove i kršćanske vladare koji u međusobnim razračunavanjim i 14 M. Pavlinović: Hrvatski razgovori. Zadar 1877, str. 227, M. Polić Bobić: Hrvatska - Španjolska. Povijesne i kulturne veze. Zagreb 2001, str Historijski mitovi na Balkanu 167

168 Ivo Žanić interesnim kalkulacijama neskriveno paktiraju i sa samim sultanom; jasno joj je od koga i od čega nešto i nekoga brani, ali ne i kakav je istinski identitet toga nečega i nekoga u čiju obranu staje. 2. Druga strana predziđa Pogubljenjem kralja Stjepana Tomaševića Bosansko Kraljevstvo pada pod osmansku vlast, a dio stanovništva prima islam. Neizbježna posljedica islamizacije bilo je prihvaćanje osmanske državne ideje, u kojoj je borba za osmansku državu istovjetna borbi za islam. U tome je smislu bila intonirana i ideologija o Bosni kao bedemu islama, kojom je prožeto i cjelokupno bosanskomuslimansko narodno pjesništvo: bosanski muslimani kao graničari, serhatlije, treba da i po cijenu života čuvaju vjeru, din, i (osmansku) državu, devlet. 16 Tako, anonimni ljetopisac, suvremenik bitaka na Kupi ujesen i Krbavskom polju Hrvate dosljedno označava kao nevjernike, a svoju stranu kao pravovjerne. 17 Četiri stoljeća kasnije Kosta Hörmann, visoki činovnik novouspostavljene habsburške uprave u BiH, zapisao je u Prozoru muslimansku narodnu pjesmu Boj na Sigetu, gdje se iz suprotnoga kuta prikazuje središnji događaj hrvatske nacionalne mitologije. Osmanska vojska uz goleme gubitke opsjeda Siget dvanaest godina, dok se ne ustanovi da je Sulejmanov čuvar pečata izdajica koji u dosluhu sa Zrinskim čak nagovara Turke neka odustanu, jer da je Siget neosvojiv. Kada pak na njegovo mjesto sultan postavi Bosanca, hodžu Ćuprilića, Turci osvajaju grad. Ban se ne htje predati nikako, što odgovara povijesnoj istini, nego pobježe do Malteza grada. 18 To pak nije točno, no posve je uklopivo u slojevit vrijednosni sustav pograničja čiji stanovnici trajno teže istaknuti vlastito junaštvo i dići cijenu vlastita uspjeha, samo što im se jednom u tu svrhu učini prikladnijim protivnika 16 M. Hadžijahić et al: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1977, str A. Olesnicki: Bezimeni turski ljetopisac o bojevima Turaka sa Hrvatima godina 1491 i Rad JAZU, 245, Zagreb 1933, str K. Hörmann: Narodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. I-II.. Sarajevo , br. IX. 168 Historijski mitovi na Balkanu

169 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most prikazati kao također velika junaka, a drugi put kao kukavicu koji bježi; u izboru ne presuđuju činjenice nego drugi motivi (uostalom, ni opsada nije trajala 12 godina nego 40 dana). S te strane gledano, pjesma se posve uklapa u dominantnu ideju bosanskomuslimanske epike o nezamjenjivosti bosanskog junaka bilo kojim drugim junakom Osmanskog Carstva - on je najhrabriji i najpouzdaniji sultanov vojnik, onako kako je u hrvatskoj ideologiji hrvatski ratnik najbolji i najodaniji caru u Beču. Veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, zapovjednik opsade, Bosanac je i stoga - kao i Ćuprilići, porodica koja je u 17. i 18. st. dala Carstvu važne državnike - simbol ratne slave u romantičnoj bošnjačkoj nacionalnointegracijskoj ideologiji. Kako ističe njen tvorac, upravo on nam je učinio, da smo zaigrali prvu ulogu u smjesi naroda turske carevine, u njemu je izvor veličine našeg ponosa, koji je tri vijeka prkosio istoku i zapadu. 19 Potpun ekvivalent na svim razinama - poistovjećenje granice vlastite zemlje s granicom vjere, metaforiku bedema, predzidnu svijest - precizno nude dva bosanska ljetopisca, sudionika osmanskih vojnih operacija u prvoj polovici 18. st. Austrijska vojska, taj neprijatelj vjere, udara na Bosnu, koja je bedem islama, vojska pak kojoj sami pripadaju jest islamska vojska, oni su odabrani vojnici islamske krajine i duž Save čuvaju islamske granice, dok se na osmanskoj strani u borbama na Krimu ističu baš alajbezi bosanskog ejaleta koji je čvrsta granica islama. 20 Motiv će opstati i u 20. stoljeću, pa autor dramskih spjevova iz epskopovijesne tradicije Hamid Šahinović-Ekrem u komadu Zmaj od Bosne (1907) vidi vođu autonomističke bune Husein-bega Gradaščevića kao nositelja svijesti bosanskih muslimana o njihovoj graničarskoj ulozi i važnosti za Carstvo, što sultan mora uvažiti, jer zna dobro kakav branik mi smo na granici, a prema Evropi. 19 S. Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1900, str O. Novljanin - A. Hadžinesimović: Odbrana Bosne Zenica 1994, str. 39, 69-71, 77, 88, 90, 112, 126. Historijski mitovi na Balkanu 169

170 Ivo Žanić Štoviše, taj je argument bio centralno idejno polazište muslimanskog romantičarskog stvaranja, 21 kao što je bitka za Siget općenito bila snažno odjeknula u Carstvu i postala čest likovni motiv. Doduše, ne toliko uslijed svoje strategijske važnosti, koliko zbog toga jer je potkraj opsade, neovisno o vojnim zbivanjima, u svom šatoru umro stari sultan Sulejman, što je Sokolović vješto zatajio vojsci da se ne demoralizira. Suvremena osmanska minijatura: veliki vezir Sokolović podnosi izvještaj mrtvom sultanu, dok vojnici donose glave pogubljenih branitelja (u sredini je glava N. Zrinskoga) 21 M. Rizvić: Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda. Sarajevo 1990, str Historijski mitovi na Balkanu

171 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most 3. Troslojna i trosmjerna metaforika moderne hrvatske političke misli. Samo pola stoljeća nakon Menčetićeve slike hrvatskih žala formalno se dokončala i druga polovica izvornoga konteksta u kojemu je metafora nastala i djelovala: Karlovačkim mirom i Požarevačkim određuju se osmanske granice s Habsburzima, odnosno Mlecima, tj. današnja hrvatsko-bosanskohercegovačka granica. Počinje doba drugačijih odnosa snaga, u kojemu stari koncept borbenoga pograničja na objema stranama gubi oslonac u stvarnosti. S druge strane, među sklopom povijesne predaje koju je mlada inteligencija na čelu preporoda dobila u nasljeđe od hrvatskog plemstva bilo je i opće uvjerenje o povijesnom poslanju hrvatskog naroda, uključivši koncept predziđa kršćanstva. Sve da je i htjela, ona ga nije mogla ignorirati, ali ni ostaviti neizmijenjenim. Hrvatski politički imaginarij uskoro će, prvi put u polarizaciji simboličkih diskursa, početi stvarati referentne točke za novo vrijeme i odnose. Te točke nastajat će u narativnim, odnosno simboličkim tekstovima koje proizvode partneri u društvenim odnosima kako bi osigurali ideološke i emocionalne temelje interakcija i oblikovali sliku o sebi i partnerima, 22 u društvu u kojemu se, uz sve više alternativnih svjetonazora, rađaju i pripadne alternativne konstrukcije identiteta. Stoljeće kasnije pojavit će se prva hrvatska politička brošura s izrazito programatskim značenjem - Disertacija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom (1832), naputak što ga je grof Janko Drašković napisao za zastupnike Hrvatskog sabora. U njoj je Hrvatska određena u bitno drugačijim relacijama: Mi usried Europi ležimo, nama se prijeti istok i zapad, on tamnotom, ov preizbistrenjem [znanstveno-tehničkom nadmoći], on stopom iz kojega prije jednoga vieka se oslobodili jesmo ne tijući više u sužanjstvo umno zapasti; ov sjanjem, kojega gledat još odviš nejake oči puka našega jesu Z. Mach: Religija i identitet u Srednjoj i Istočnoj Europi, Politička misao 4/ 1997, str Usp. J. Ravlić: Hrvatski narodni preporod. I. Zagreb 1965, str Historijski mitovi na Balkanu 171

172 Ivo Žanić Stoga je nužno narod povesti srednjim putem, sredoputno, te imati mudrost i obrazovanje kako bi se on prepoznao. Jedna je mogućnost, dakako, povratak na bedem, iako u novim okolnostima redefiniran: model istočne invazije od koje je Hrvatska obranila Europu više nisu Osmanlije nego Tatari (Mongoli). Najezda te moćne stepske konjice u 13. stoljeću. i teška pustošenja od Drave sve do srednje Dalmacije na jugu povijesna su činjenica, a njihovo povlačenje rezultat je niza okolnosti, među kojima zacijelo nisu nevažni ni gubici što su ih imali u nizu okršaja s Hrvatima, no nema pouzdanih potvrda da se igdje, pa ni na Grobniku, sjeverno od Rijeke, odigrala velika, odsudna bitka koja bi značila njihov potpun slom i trenutan izgon. Pjesnik i visoki austrijski časnik Petar Preradović u pjesmi Na Grobniku 1851., u doba Bachova apsolutizma, najavljuje povratak predzidnoga motiva na velika vrata u javni diskurs i djelatnu politiku, ali na tematskom predlošku legendarne bitke na Grobničkom polju, kada rod naš čil i zdrav razbi tatarske divje čete i tako svojom krvlju spasi zapad sav. A što nam je Zapad dao Za uslugu tu? Vječnu mržnju, primjer za to I učenost zlu. (...) Zapad gine, trune, kunja, Život mu je loš, A istoku sto je munja U životu još. (...) Pobit će se do dva svijeta Po prilici svoj. Na predstražah mi smo četa, Prvi naš je boj! P. Preradović: Izabrane pjesme. Zagreb 1972, str Historijski mitovi na Balkanu

173 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most To je prava antologija dotadašnjih značenjskih razina metafore predziđa, ali i najava novog razvoja: zasluga branitelja Europe, moralni dug obranjenih, njihova nezahvalnost kao znak općeg moralnog rasapa, te razočaranje branitelja, ali i nova nada u slavenski istok, nadahnuta kako romantičnom herderovskom idejom o povijesnoj misiji vitalnog slavenstva, tako i pragmatičnom potragom za novim saveznikom u političkoj borbi. 25 Hrvatska mora spremna dočekati sraz dvaju svjetova - germanstva i slavenstva, Zapada i Istoka, ali unutar iste Europe. Međutim, izvorna je metafora već posve disfunkcionalna i anakrona: Osmanlije odavna nisu opasnost, a bosanski muslimani ne samo što nisu nikakvi Turci koje treba vratiti u Aziju nego autohtono slavensko stanovništvo, čak najčistiji Hrvati (Starčević će uskoro i izrijekom osporiti tradicionalni stav o islamu kao neprijatelju kršćanstva). Mongoli, izvaneuropski nekršćani, nametnuli su se idealnima da održe metaforu predziđa, te motiv obrane Europe i kršćanstva ispune novim sadržajem koji će ga sačuvati kao princip i argument. A njega je već jasno formulirao Dimitrija Demeter poemom Grobničko polje s opsežnim komentarima o tom boju Davida i Golijata za spas Europe. 26 Druga je mogućnost iskorak u neku novu, oprečnu metaforu, i upravo tada oblikuje se inkluzivni most koji će se s ekskluzivnim predziđem nadmetati i prepletati do danas. Kao što je predziđe imalo svoga junaka u Zrinskome, tako se most zasnovao na djelovanju solunske braće Ćirila i Metoda, bizant- skih misionara među Slavenima u 9. st. koji su, da bi uopće mogli djelovati, s grčkoga na narodni slavenski jezik preveli nužne biblijske tekstove i obredne knjige. Uvjeti za nastanak njihova kulta pojavili su se već kao opravdanje tadašnjeg austroslavizma, jer je u prikladnoj povijesnoj interpretaciji njihov život mogao poslužiti kao osnovica za povezivanje slavenskih naroda Monarhije: Čeha, Slovaka, Slovenaca, Hrvata, ali i pravoslavnih Srba. 25 Tada se i u drugim zemljama koje su se držale bedemom kršćanstva (Zapada) javljaju slične ideje: u Poljskoj je slavenofilstvo plod razočaranja u Zapad, koji je dopustio podjelu zemlje, pa se piše da Poljska nema što naučiti od Zapada nego bi, naprotiv, dekadentni Zapad trebao učiti od nje; u Mađarskoj se ističu azijski korijeni Mađara, koji jesu nerazvijen, ali to zapravo znači nov i svjež narod nasuprot starim i umornim Nijemcima. 26 D. Demeter: Izabrana djela. Zagreb 1997, str Historijski mitovi na Balkanu 173

174 Ivo Žanić Novi koncept ne poništava Hrvatsku kao granicu - ona to ostaje, ali se prepoznaje kao dvosmjerna, propusna, pripada dvama svjetovima i obojima je prirodno prožeta. Najuporniji promicatelj nove hrvatske uloge postaje srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. On se držao dodatno pozvanim na to s obzirom na tumačenja da se njegova biskupija prostire upravo na području nekadašnje Metodove Panonske metropolije, pa bi Strossmayer bio i formalni Metodov nasljednik. Prema Strossmayeru, (staro)slavenski bogoslužni jezik u Hrvata, koji se do modernih vremena održao u Istri i na Kvarneru, ima kao zajednički hrvatskim katolicima i srpskim pravoslavcima poslužiti da jaz tudjom rukom medju braćom raztvoren izpuni, 27 da bude stvarni most sjedinjenja Istočne i Zapadne crkve. 28 Ćirilometodska ideja opstat će kao važna sastavnica Katoličke crkve u Hrvata i u 20. stoljeću. No, dok ona povijesni identitet crpi iz razdoblja kada je crkveni raskol tek počinjao, Srpska pravoslavna crkva formira se u 13. Stoljeću, i stoga povijesni identitet crpi iz razdoblja u kojemu raskol Istoka i Zapada postaje nepovratan. Tako i ćirilometodstvo i svetosavlje, koje će srpski teolozi dokraja elaborirati upravo nakon stvaranja jugoslavenske države, još jednom pokazuju kako nije beznačajno koje povijesno razdoblje funkcionira kao kriterij. 29 Utoliko će se i u tom aspektu međuigra predziđa i mosta u hrvatskom političkom imaginariju trajno odvijati na fonu složenih povijesnih interpretacija, ne samo s obzirom na Srbe nego i među samim Hrvatima: s jedne je strane nacionalni ponos što su jedini zapadnokršćanski narod koji se izborio za bogoslužje na narodnom jeziku, a s druge ideološka nelagoda pred spoznajom da je takvo bogoslužje posljedica bizantskog utjecaja. I još nešto. Budući da je svijet neopozivo prestao biti crno-bijel, ni Hrvatska više ne može biti jednoznačna, ma kakav predznak pritom uzimala, nego i sama sebe neizbježno otkriva kao polivalentan i polifunkcionalan entitet u jednako slojevitu kontekstu. Ostajući cjelina, i ostajući u istoj većoj cjelini - Austriji, ona simultano može biti definirana i premosno i predzidno. Isti 27 Korizmena poslanica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, XIII, 3, Đakovo, 15. veljače 1885, str Okružnica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, IX, 4, Đakovo 1881, str G. van Dartel: Ćirilometodska ideja i svetosavlje. Zagreb 1984, str Historijski mitovi na Balkanu

175 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most onaj, naime Strossmayer, koji je jednu njenu fasadu, balkansku, od predziđa pretvorio u most, drugu će fasadu, jadransku, koja se dotad nije prepoznavala kao pograničje, definirati upravo tako. Samo je ujedinjena Hrvatska, piše on u promemoriji ministru-predsjedniku Rechbergu u Beč potkraj 1860, najpouzdaniji bedem (verläßlichsten Damm) ), čuvarica i zaštitnica ( Wächter und 30 Beschützer) austrijske obale od talijanskih ambicija. Sve u svemu, Hrvatska uoči sloma apsolutizma ima u bitnome profilirane tri temeljne metafore za propitivanje svog identiteta: polazišno raskršće, odnosno usredišnjenost,, pa predziđe, tradicionalno i modificirano, te novooblikovani most; dvije potonje pak u oba moguća odnosa: kao nepomirljivo konkurentne i kao komplementarne. Obnova ustavnosti i saziv Sabora znače i formalan unos tih koncepata u institucionalni politički diskurs, ujedno i nastup nove političke snage - Stranke prava Ante Starčevića. On nasljeduje ideologemu o tome da su Hrvati narod koj je iztoku i zapadu prkosio, 31 jugoslavizmu suprotstavlja hrvatstvo, ali odbija njegovo poistovjećenje s katolištvom; hrvatska borba mora se voditi u političkim, a ne vjerskim kategorijama. O islamu i osmanskom sustavu govori bez stereotipova, čak izrazito afirmativno: Osmanlije nisu bili barbari nego nosioci visoke kulture, a barbari su Nijemci i oni su glavni neprijatelji hrvatske samostalnosti. Utoliko ni Zrinski nije nikakav hervatski Leonida, jer Leonida pade, braneć svoju domovinu, a taj Zrinski pogibe, braneć nepriatelje svoje domovine! tj. Austriju i Habsburge, uzviknuo je u Saboru kada je bilo predloženo da zastupnici sudjeluju u proslavi 300. obljetnice Sigeta. 32 U podlozi takva obrata stoji snažno protunjemačko raspoloženje na slavenskom jugu zbog unutrašnje politike Monarhije, sada pojačano strahom od moćnoga i prodornoga njemačkoga kapitala. Najutjecajniji pravaš druge polovice 19. stoljeća u Dalmaciji, svećenik Mihovil Pavlinović, možda najjezgrovitije sažima muku s definicijom motiva 30 V. Krestić: Koncepcije Josipa Jurja Štrosmajera o istočnom pitanju, Istraživanja, 5, 1976, str A. Starčević: Politički spisi, Zagreb 1971, str Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od god. 1865/7, Zagreb 1867, str Historijski mitovi na Balkanu 175

176 Ivo Žanić predziđa u vremenu kada je izvorno značenje postalo bespredmetnim, pa i opterećujućim, a novo se tek napipavalo. Kao izvor nacionalnog ponosa ono, dakako, ni za nj nije sporno, ali s koje strane zida Hrvatska stoji u novim prilikama - to je već teže odrediti. Dok se Hrvati i Srbi zajedno opiru talijanizaciji i germanizaciji, Pavlinović ističe da su Hrvati, kao što su nekoć kršćanskom zapadu bili predstraža od nekršćena iztoka, danas pozvani srpskom istoku biti predstraža od zavidna i sumnjičava zapada, 33 ali kada se već dogodine odnosi pokvare, naglasak će biti na razlikama od pamtivieka, na tome da je Hrvatstvo od zapada; srbstvo od istoka a. 34 Kraj stoljeća donosi novu dinamiku. Hrvatski studenti u Pragu počinju pod utjecajem Masarykova liberalizma i ideje slavenske solidarnosti zahtijevati suradnju s drugim Slavenima, uključivši pravoslavne, te u početku izdaju list Hrvatska misao koji se obara na historicizam u politici. Za njih, frustrirane neefikasnošću klasičnih stranaka, naslov antemuralea a nije čast nego sramota za Hrvate; mladež treba da počne realno misliti i promišljeno raditi umjesto da se zanosi beskorisnim zdravicama - a primjer za njih je upravo citat U boj, u boj! (...) Neka Turčin zna kako mremo mi! iz završne arije Zrinskoga u Zajčevoj operi. 35 I u zemlji je Ujedinjena hrvatska i srpska akademska omladina čvrsta u stavu da vremena zahtijevaju hitno sređivanje hrvatsko-srpskih sporova i suradnju protiv Dranga nach Osten. Jaka Hrvatska uvjetovala bi povoljniji razvoj na Balkanu, jer leži na pragu, s kojega hapsburška monarhija koraca na istok, i uz takvu Hrvatsku kao jaku obranu od nijemstva već samostalna Kraljevina Srbija imala bi okupiti ostale Južne Slavene. 36 Istodobno stara generacija saborskih političara vidi sebe kao partnera u austrijskoj ekspanziji na jugoistok, i živi u iluziji da je dinastija blagonaklona prema Hrvatima, pa će kad-tad shvatiti koliko joj je Hrvatska strategijski važna. Vođa protumađarske oporbe Aleksandar Bresztyenszky izjavljuje da bi jaka Hrvatska bila najnaravniji most Austro-Ugarske u njenu prirodnu 33 M. Pavlinović: Izabrani politički spisi. Zagreb 2000, str M. Pavlinović: Izabrani... str Što hoćemo [urednički uvodnik], Hrvatska misao, I, 1, Prag, 10. siječnja 1897, str Ivan Lorković: Rački, Narodna misao, Zagreb 1897, str Historijski mitovi na Balkanu

177 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most prodiranju na Balkan, 37 a Grga Tuškan govori o providnosnoj zadaći hrvatskog naroda da bude posrednikom izmedju zapada i iztoka, da na istok širi zapadnu kulturu i kršćanski moral, što je sposoban ostvariti jednako sjajno i vitežki, kako je zadovoljio svojoj prvoj zadaći, kad je branio zapad od iztoka. I onda, kad on ovu zadaću na se preuzme i izvrši, ja sam uvjeren, da će on dobiti nagradu za svoje žrtve, koje je on pridonio zapadu i kršćanstvu (...) A ta će nagrada biti njegovo ujedinjenje i samostalnost. 38 Kada pak na istoj liniji zagrebački dnevnik na njemačkome Agramer Tagblatt, u kontekstu gradnje željezničke pruge u dolini Neretve, Hrvatsku nazove mostom preko kojega će Monarhija prijeći na Balkan, planut će mladi Frano Supilo, predstavnik nove, borbene pravaške generacije, također polazeći od hrvatsko-srpskog interesnog zajedništva kao jamstva unutarnje hrvatske stabilnosti, što je pak preduvjet svake ozbiljne akcije: Hrvatska kao most na Balkan znači: Hrvatska stafaža Beča i Pešte za Drang nach Osten (...) Kojim pravom možemo, da se nudimo kao most dru- gim idejama, naperenim proti interesima naše rodjene braće [Srba i Bugara]? (...) Mi sa ovom teorijom o mostovima navlačimo na sebe odijum balkanskih naroda, koji se bore za svoju slobodu i obstanak. Hrvatska kao most na Balkan, to je negacija svakog narodnog ideala (...) Hrvatska kao most na Balkan (i kome još most!) to je najponiženija uloga, koja se može namieniti jednome narodu (...) Prestanite, za miloga Boga, sa tim mostovima, inače će Hrvata biti stid reći, da je Hrvat (...) Čuvajte radije Zagreb od onih, koje mislite na mostovima prevadjati na Iztok; to bi bila neka - hrvatska misija, koju odavna željni očekujemo. 39 Tri godine kasnije, pošto je i formalno zasnovao suradnju Hrvata i Srba, Supilo je jednakom žestinom ismijao - ali odmah i redefinirao - i drugi te- 37 Stenografički zapisnici Sabora kralj[evina] Hrvatske, Slavonije i Dalmacije , I/1, god Zagreb 1897, str Stenografički zapisnici Sabora..., str I opet most, Novi list,, IV, 159, Rijeka, 16. srpnja 1901, str. [1]. Supilo je za položaj Hrvatske u novim prilikama i izrijekom upotrijebio termin obrnuti antemurale. Historijski mitovi na Balkanu 177

178 Ivo Žanić meljni motiv, predziđe, i one koji ga rabe u ispraznoj političkoj kombinatorici, stalno očekujući nečiju protuuslugu za nekadašnje vojne napore. Time možemo da obsjenimo samo - sebe, što je najveća opasnost za svaki narod, jer: Kada bi i stajala tvrdnja, da smo mi spasili zapad i njegovu kulturu od iztočne turske najezde, ipak to znači biti sliep i ne vidjeti današnju posve izmjenjenu situaciju (...) U prijašnjim vjekovima bili su Turci razoran elemenat, danas dolazi sa zapada intelektualni, moralni i ekonomski elemenat (...) Za to je upravo smiešno i pomišljati na to, da će nas netko štediti ako mu kažemo - kako smo mi štit zapada. Koga da mi branimo i od koga? Od Turaka? Od balkanskih Slavena? A obsjenjujemo li se i nadalje i zavodimo sa predzidjem kršćanstva, onda u današnje doba, to znači, da pogodujemo prodiranju zapada na iztok. Pogodovati mu pako u bilo kojoj formi u bilo kojem pravcu i sa bilo kojom namjerom, znači kopati sam sebi grob (...) Nama je jedini spas i naša je jedina misija, da danas budemo predzidje i štit iztoka, bedem Balkana. 40 Istodobno, upravo onakvo predziđe na kakvo se okomio Supilo revitalizira se među katoličkim integristima, zagovornicima restauracije društva na kršćanskim principima. Krčki biskup Anton Mahnič pokreće tromjesečnik čije zaglavlje sve govori: naslov je Hrvatska straža, a geslo Antemurale Christianitatis. Istina, sredstvo više neće bit mač, kao u doba križarskih ratova, nego riječ, ali terminologija je dosljedno ratnička: bitna je značajka Crkve vojevati protiv svih koji je napadaju, cijela kršćanska obitelj je velika vojska, kršćanski život neprestani rat, a škole, novine i Sabor bojno polje, odnosno ratište na koje treba odvažno i odrješito stupiti, pa će neprijateljski redovi brzo uzmaknuti. 41 U sklopu sveopće polemike simboličkih diskursa predziđe se javlja i u kontekstu gdje ga dotad nije bilo - na moru; Hrvatska dobiva i maritimne Termopile. Time ujedno metaforu zahvaća još jedan proces: unutarnja značenjska 40 Predzidje iztoka, Novi list,, VII, 265, Rijeka, 24. rujna 1904, str. [1]. 41 Zvanje katoličkih svjetovnjaka u naše doba, Hrvatska straža, I, 1, Krk 1903, str Takvu impostaciju pojačavaju i suradnički pseudonimi: Čuvar s Adrije, Hrvat stražar Historijski mitovi na Balkanu

179 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most fragmentacija. Dotad je, bez obzira na varijacije, ipak stabilno označavala Hrvatsku kao cjelinu u odnosu spram neke veće cjeline; otad će označavati (i) određene dijelove Hrvatske koji stječu predzidnu funkciju u odnosu na nju sâmu neovisno o tome je li ona pritom dio kakva širega državnoga, kulturnoga, vjerskoga ili geopolitičkoga konteksta. Veliko predziđe raslojava se na mala, lokalna predziđa. U ljeto austrijska ratna mornarica, iako znatno slabija, nanijela je kod Visa težak poraz talijanskoj, te tako odbila talijanske pretenzije na istočni Jadran. Kako su među mornarima velika većina bili dalmatinski Hrvati, pobjeda je doživljena kao nacionalni trijumf, kao obrana obale koja je, iako formalno pod austrijskom vlašću, u biti hrvatska. Viška općina u svečanom brzojavu u Beč, koji je kasnije tiskan i razaslan svim dalmatinskim općinama, svoj otok naziva jakim braništem dalmatinskih žala. 42 Na proslavi 20-obljetnice, 1886, govornik iz sjeverne Dalmacije već jasno uklapa pomorsku bitku u opće značenjsko polje tradicionalne metafore, izjednačujući prije svega dva junaštva i dva bojišta, kopneno i morsko: naš krasni kraj od vajkada je bio okršćen antemurale christianitatis, pa kako su stari nekad čuvali taj naslov, tako i danas u mišicama sinova ove zemlje vri junačka krv, klije hrabrost i srčanost. 43 Proći će još pet godina i dva će pothvata biti poistovjećena u svim kategorijama, uključivši i krst časni, besmislen u sukobu s katolicima. Novinski uvodnik uoči 25. obljetnice Vis izjednačuje s ostalim toposima nacionalnog antemuralea: Nije dosta Klisa, nije dosta Knina, Sigeta, Jajca, Grobnika, nije dosta stotinu kulinā, gradinā, pod kojim kosti hrvatskih junaka otrunuše, nije dosta ravnih poljanā, megdanā na kojim Hrvat za krst časni i slobodu zlatnu na potoke krv lio, već hoće se i môra. - Sutra hrvatski narod slavi svoje junaštvo na moru. 44 Glavni govornik na proslavi, opet svećenik, zastupnik Visa u Dalmatinskom saboru Stjepan Buzolić, ustvrdit će da se i mali narod može obraniti i opstati ako je odan krepostima i ako vrši svoju dužnost. Kada su perzijski 42 P. Kuničić: Viški boj. Zagreb 1892, str P. Kuničić: Viški, str [J. Kapić]: Viškim junacima, Pučki list,, 6, Split, 17. srpnja 1891, str. [1]. Historijski mitovi na Balkanu 179

180 Ivo Žanić čopori napali Grčku, zadržali su ih u Termopilama Leonidini sokolovi po cijenu života. No, oni su samo vršili svoju dužnost, baš kao što možemo kazati s osobitim ponosom mi Hrvati o našem Leonidi, Nikoli Zrinjskomu, i o šaki njegovih neumrlih sigetskih sokolova. A zar se to isto ne može reći i o vama, besmrtni viški vitezovi? 45 I dok je tako do daljega povučena granica na morskom dijelu simbolične geografije i hrvatska politika u Dalmaciji čak potkraj stoljeća, na podlozi zajedničke ugroženosti velikonjemačkim planovima, predobila simpatije dijela talijanske javnosti, na kopnenom dijelu granice, na sjeveru, napetosti su jačale. Na jedanaestu obljetnicu viškoga boja August Šenoa naznačio je s hrvatske strane metaforu koja sažima funkciju toga prostora: usprkos romanizaciji velikaša i gospode, u srednjem vijeku još je Istra naša bila, jošte branik svih Hrvata, pa će neizbježno doći dan kada će, probuđena i ojačana, opet takvom biti. 46 Motiv predziđa na istome je prostoru intenzivno razvijala i mletačka strana, pa se na tome sjevernom hrvatsko-talijanskom doticalištu uspostavio paralelizam funkcionalno i, osim vjerske sastavnice, sadržajno istovjetan onome na hrvatsko-bosanskome pograničju. Mnogi providuri i gradski rektori nazivaju Istru štitom Vladarice (lo Scudo della Dominante) ), tj. Venecije, a providur i generalni inkvizitor Istre Marco Loredan izvještava Senat o prilikama na mletačkom dijelu poluotoka, ističući kako je Istra predziđe, može se reći, ovome Gradu (l antemurale, si può dir, di questa Città) ). 47 No, ono što je za Mletačku Republiku nasuprot Austriji bio ponajprije regionalni vojno-politički termin, za ujedinjenu Italiju postaje dominantno kulturološka, vrijednosna kategorija, posebno razvijana nakon iredentističkoga kongresa u Udinama Kraljevina Italija u tome sporu sebe vidi kao dio veće cjeline koju joj je misija braniti (baš onako kako su u protuosmanskim ratovima Hrvati sebe vidjeli kao granicu jednoga, a bosanski muslimani sebe kao granicu drugoga svijeta): ona je bedem romanskoga svijeta i uopće Zapada pred hrvatskim (i slovenskim), tj. općenito slavenskim nadiranjem, ona je čuvarica kulture pred barbarstvom. Nakon Prvoga svjetskog rata, kada se bude određivala granica s 45 P. Kuničić: Viški boj. Zagreb 1892, str Historijski mitovi na Balkanu

181 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most novonastalim Kraljevstvom Srba, Hrvata i Slovenaca, Rijeka će se definirati kao krajnja italska braniteljica Julijske krajine, krajnji bedem latinske kulture, posljednja nositeljica danteovskog znaka, 48 a u sporu nakon još jednoga svjetskog rata i svećenik će isticati da upravo onuda, gdje su već Rimljani bili napravili limes da obrane Italiju od barbarskih upada, prolazi granična crta (la linea di demarcazione) ) između Istoka i Zapada, između Italije i Balkana, između Istre i Hrvatske. 49 Kraj stoljećâ donosi još jedan bitan element u općem razvoju simboličnih diskursa, jedino što je nedostajalo da se slika kompletira i uzmogne kazati kako su Hrvati stekli ulaznicu u modernost, ako je ta ulaznica - sposobnost za autoironiju. Ante Kovačić i Antun Gustav Matoš, pisci ponikli u okviru Starčevićeve ideologije, britko će ismijavati demagoge koji u jednoj osiromašenoj zemlji grade karijere frazama o junaštvu i povijesnoj misiji. U noveli Bježi-hajka (1880) Kovačiću je meta ne samo temeljni nacionalni mit nego i dominantan tip političkoga diskursa u Hrvatskoj. Jedne zime u selu sjeverno od Zagreba pronio se glas da je u blizini viđena prava nakaza od vuka, pa se seljani dogovaraju da povedu hajku. Njihov sastanak u seoskoj krčmi žestoka je parodija besplodnih rasprava u Saboru: u općoj galami podnose se nacrti, prijedlozi i interpelacije, sudionici se razmeću latinskim izrekama i patetičnim vizijama, a glavnu riječ vodi učitelj koji čitav sviet samo u hiperbolah shvaća. Kako dramatično upozorava, taj krvolok u našoj obćinskoj šumi (...) prieti obstanku našem, štoviše, ne doskoči li mu se, prieti pogibelj i dalnjim krajevom! Pučani i gospodo! Mi smo antemuralis Evrope, predzidje svieta, mi smo junaci! naši djedovi bijahu junaci, naši potomci junaci treba da budu, hoće li da imadu veliku budućnost! Duvna (Istarska priča), Vienac, IX, 30, Zagreb, 28. srpnja 1877, str Relatione dell Illustrissimo et Eccellentissimo signor Marco Loredan (...), in: Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. II, fasc. 3-4, Parenzo [Poreč] 1886, str Za ove sam podatke zahvalan dr. Miroslavu Bertoši. 48 Nacrt Statuta Slobodne Države Rijeke, u: A. Damiani: Vrijeme ludosti, Dometi, 4/ 1986, str L. M. Torcoletti: Spigolando nel passato di Fiume. Rapallo 1951, str A. Kovačić: Sabrane pripovijesti. Zagreb 1910, str Kada je pak hajka povedena, učitelj ju je proveo na stablu dršćući od straha, a na kraju se pokazalo da vuka uopće nema. Historijski mitovi na Balkanu 181

182 Ivo Žanić Matoš će pak u članku Književnici bez literature (1904), ogorčen što kulturne ustanove pod utjecajem konzervativnog svećenstva ukidaju književne listove u kojima surađuje mlađi, modernistički naraštaj pisaca, ironično poentirati: Književnici bez književnosti - to je bilans savremenog književnog života u Hrvatskoj. To je plod katolicizma. Hrvatska, jučerašnji antemurale christianitatis, bedem kršćanstva, kako ju je nazvao rimski papa, danas je antemurale stupiditatis, bedem gluposti. 51 S takvom značenjskom prtljagom - polifunkcionalnom, adaptabilnom i izrazito raslojenom - glavni hrvatski simbolični diskursi stižu na novu prekretnicu. 4. Jugoslavensko razdoblje i intermezzo Nezavisne Države Hrvatske. Godine još se jednom raspao kontekst i trebalo je krenuti iznova, u novim političkim i državnim konstelacijama. Nastanak jugoslavenske države trenutak je kada se sve zajednice koje u nju ulaze suočavaju s izazovom da preispitaju i nanovo definiraju svoj identitet. A otvoreno pitanje nacionalne samoidentifikacije podrazumijevalo je još jednom i izbor identifikacije s kulturnom paradigmom Istoka ili Zapada. Jedan od prvih važnih dokumenata na hrvatskoj strani bio je Državno uređenje ili Ustav Neutralne Seljačke Republike Hrvatske, što su ga 1. travnja u Zagrebu usvojili zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke, i u preambuli kojega stoji da Hrvati, maleni mirotvorni seljački narod, sporazumno s konservativnim Zapadom čuvamo tisućljetne temelje kulture i privrede, a zajedno s revolucionarnim Istokom stvaramo državu u kojoj svi (...) odlučuju sveukupnom vladom i upravom. 52 Hrvatsko je društvo definirano u jasnome europskom kontekstu, ali dualno, no ta dvojnost ne znači unutarnju raspolućenost nego izvorište plodonosne 51 A. G. Matoš: Sabrana djela. XV. Zagreb 1973, str S. Radić: Politički spisi. Zagreb 1971, str Historijski mitovi na Balkanu

183 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most sinteze. Novo je pak to što se ona više ne odvija toliko na prostornoj horizontali, koliko na vremenskoj vertikali, ne znači sintezu različitih kultura, situiranih u prostoru, nego različitih društvenih vrednota, situiranih u vremenu, u kategorijama tradicionalnoga i modernoga, staroga i novoga. Zgrožen netom proživljenim ratnim stradanjima, najutjecajniji međuratni pisac lijeve inspiracije, ali i poštovatelj Starčevića i Supila, Miroslav Krleža u eseju Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu uopće (1926) radikalno raskrinkava ne samo svaki militarizam nego i sve nacionalne mitove zasnovane na apoteozi junaštva kao malograđansku zaljubljenost u aristokratsku prošlost. Da smo Antemurale Christianitatis, to nisu govorili samo nama, nego svim nacionalnim bijedama katoličkim na Dunavu i na Visli, koje su ginule na krvavoj predstraži evropskih interesa, dok se u centru civilizacije bančilo (...) Mi se hvalisavim citiranjem tih glupih laži spuštamo do onog najnižeg stepena provincijalne zatucane svijesti, na kome nam pamet maše repom pred strancima ropski servilno Tako razlaz u interpretacijama između ljevice i desnice postaje nepremostiv. Isusovac Fran Binički drži da je biti predziđem hrvatska zavjetna misao, uloga što ju je namijenio Božji promisao narodu koji se naselio na razmeđu Istoka i Zapada da ondje stoji kao čvrsti, živi zid, posve prožet vjerom katoličkom. 54 Providnosna misija proteže se i na sam teritorij, čiji genius loci Hrvati baštine, jer se i prije njihove doseobe, u rimsko doba, ondje kršćanstvo sukobljavalo s poganskim kultovima, a kako je i prije vlastitog pokrštenja Hrvat pomogao skršiti Avare, suzbio još nekrštene Bugare, odupro se Arapima, a na Dravi zaustavio Madžare, dokaz je to kako je Bog mogao upotrijebiti i neznabošce, da suzbiju napadaje na kršćanstvo. 55 Drugim riječima, Hrvati su i prije primanja kršćanstva bili izabrani Božji narod, samo što tada toga nisu bili svjesni, a s pokrštenjem ulogu preuzimaju i provode svjesno. U radikalnom izvođenju konsekvencija granica se više ne povlači samo prema vanjskom svijetu nego se produžuje u mnogostruke unutarnje granice 53 M. Krleža: Deset krvavih godina i drugi politički eseji. Zagreb 1971, str F. Binički: Predziđe kršćanstva. Zagreb 1924, str F. Binički: Predziđe, str. 13. Historijski mitovi na Balkanu 183

184 Ivo Žanić među samim Hrvatima: nacija je nekoć bila homogena, kao takva razgraničena od nekršćana, poslije i pravoslavnih kršćana; sada je pak heterogena, i sâma ispresijecana granicama, bezbrojnim, na sve strane okrenutim bedemima koji razdvajaju dobre ili prave od loših Hrvata - onkraj predziđa ostaju svi koji nisu katolici: srednjovjekovna Crkva bosanska ( bogomilsko krivovjerje ), pa protestantsko krivovjerje, a predzidno poslanje nastavlja se i u moderno doba kao otpor adventistima i drugim sektama, te bezbožnim socijalistima, liberalima, marksistima... Sve što je Binički tumačio teologijski, jedan će drugi svećenik, predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas, elaborirati antropogeografijski. Za nj se povijest naroda ne može odijeliti od njegove zemljopisne osnovice, te su i Hrvati funkcija prostorne točke gdje žive. Nekoć je Hrvatska bila bedem protiv Istoka i pošlo joj je za rukom da se očuva kao predziđe Zapada. 56 Bila je, dakle, dio jedne veće tvrđave, te su joj utoliko u zapadnom i sjevernom zaleđu načelno bili saveznici, makar nesložni i nezahvalni. U međuvremenu, u poratnoj emigraciji, Lukas shvaća da je to samo pola istine, te da je Hrvatska zapravo utvrda po sebi, opkoljena sa svih strana, bez saveznika, u potpunu poistovjećenju ne više s općim kršćanstvom nego samo s katolištvom. Da su Hrvati suzbili Osmanlije, to se općenito zna i priznaje, to je, uostalom, shvatljivo iz osnovnih opreka dvaju svjetova, Istoka i Zapada, ali da su Hrvati sa svoga prostora suzbili i provalu protestantizma u pravcu Istoka, i to baš upravljena iz Kranjske, dakle iz jezgre današnje Slovenije, to se do sada nije nigdje isticalo, a ipak je tako (...) U takvom položaju se nalazila tada Hrvatska, pritisnuta i sa Zapada, iz Slovenije, i sa Sjevera, iz Ugarske [u kojoj potkraj 16. stoljeća protestanti stječu većinu], pa je ipak odoljela i pobijedila. 57 Za ustaški pokret, koji je pod osovinskim pokroviteljstvom proglasio satelitsku Nezavisnu Državu Hrvatsku, država je bila vrhovna vrednota. No, ustaše nisu ismijavali ni napadali slavenstvo nego su jednostavno držali da Hrvati s tim svijetom nemaju ništa i da im je on, kada su mu se priklanjali, 56 Geografijska osnovica hrvatskog naroda,u: Zbornik Matice hrvatske o tisućoj obljetnici hrvatskoga kraljevstva, Zagreb 1925., str Da li je Jugoslavija nastala na temelju narodnog samoodređenja, Hrvatska revija, II, 1, Buenos Aires, ožujak 1952., str , Historijski mitovi na Balkanu

185 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most donosio samo razočaranja i štetu. Stoga se o ratnom protivniku piše diferencirano: Anglo-Amerikanci jesu vojni, ali ne i kulturološki i povijesni neprijatelji niti to mogu biti, jer povijesna je misija Hrvata obrana Zapada protiv Istoka, odakle su dolazile sve prijetnje kroz povijest, sve do suvremene borbe protiv boljševizma. 58 U središtu je ustaške ideologije, dakle, geopolitička interpretacija, te u njoj nema ni katolištva ni uopće kršćanstva, jer bi to priječilo težnju za integracijom bosanskih muslimana u hrvatsku naciju. Zato se metafora predziđa, bez koje se u ustaškoj simboličnoj geografiji i samopercepciji ipak ne može, ukorjenjuje u značenjskom polju bitke s Mongolima na Grobničkom polju, a ne u protuosmanskim ratovima. Kada je Ante Tresić Pavičić o 700. obljetnici navodne bitke tiskao knjigu o njoj, u predgovoru je interpretaciju nacionalne povijesne misije kao straže na najopasnijem i najvažnijem položaju 59 utemeljio ponajprije na tom događaju. Domaći pak neprijatelj, partizani, za koje se tvrdi da su isključivo Srbi, zapravo su predstraža sovjetskog imperializma, bezobzirni u nastojanju da unište predstražu Europe - hrvatsku državu, i nas Hrvate na jugoiztočnom izbojku Srednje Europe, 60 odnosno Hrvati, kao duhovni predstavnici više puta milenijske Evrope, ne smiju napustiti svoj poziv da se opru provali Azije s boljševičkom najezdom u zapadno-evropski krug. 61 Dobrovoljačka Hrvatska legija u sklopu osovinskih snaga na istočnom bojištu prinos je takvoj borbi. Opet smo predziđe vjere, sinovi krvavog plota, pjeva jedan legionar, videći sebe i drugove kao one koji su otišli pod Staljingrad braniti kulturu od crvene aveti i biti novi klanac Termopila za zapadnu Europu, pa će im na grobovima stajati što i Leonidi: 58 Usp. T. Macan: Spremnost Zagreb A. Tresić Pavičić: Izgon Mongola iz Hrvatske. Zagreb 1942, str Novi beogradski pokušaji [urednički uvodnik], Spremnost,, II, 98, Zagreb, 9. siečnja 1944, str Bonifacije Perović: Odmazda nad duhom, Spremnost,, IV, 159, Zagreb, 4. ožujka 1945, str. 2. Historijski mitovi na Balkanu 185

186 Ivo Žanić Pozdrav isti, što je bio termopilskoj hrabroj straži: Izvršismo svoju dužnost; Domovini, stranče, kaži! 62 Nakon sloma antikomunisti, razasuti u emigraciji, zaključuju da je za Hrvatsku još jednom bio koban njen predzidni, granični položaj, da je, obnovivši nakon rata Jugoslaviju i priznavši vlast Titovih komunista, sebični i nezahvalni Zapad opet je izdao Hrvate. Pjesnički najjači izraz takva raspoloženja dao je pisac i ustaški dužnosnik Antun Bonifačić u poemi Kip domovine U tom fantazmagoričnom i sarkastičnom svođenju povijesnih i političkih računa, Hrvat se pokazuje kao vječna budala, a Hrvatska kao vječni Siget, majčica sto Termopilā - među njih su, osim onih tradicijom verificiranih poput Grobnika i Sigeta, uvrštena i dva nova iz netom okončana rata: Višegrad na Drini, istočnoj granici Hrvatske, i legionarski Staljingrad. Hrvati su pred partizanima i Crvenom armijom na kraju rata krenuli u povlačenje u dubokoj, djetinjoj vjeri da će ih Zapad dočekati, jer su se za nj borili i branili zakon, uljudbu, vjeru Kristovu, a završili su prevareni - zapadni saveznici izručili su ih ološu balkanskom. Postasmo međa Iztoka, Zapad nam raku izkopa. Occidentem appelo osta praznim zvukom. (...) Iztok na jednoj obali, Zapad na drugoj, spremiše najveći pokolj hrvatski. 63 Radikalna emigracija, koju svaki spomen mosta asocira na ideologiju jugoslavenstva, ustrajava u motivu predziđa, u nadi da će tako zainteresirati zapadne vlade za hrvatsko pitanje. Bitne aspekte njena svjetonazora ikonografski objedinjuje poštanska marka što ju je u propagandne svrhe tiskala 1953: na njoj 62 Grobovi drugara, u: Pero Kojaković: Pjesme legionara, Dubrovnik 1943, str A. Bonifačić: Izabrana djela. Zagreb 1996, str Historijski mitovi na Balkanu

187 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most su povijesni hrvatski grb, portret kardinala A. Stepinca, žrtve montiranoga komunističkoga procesa, maksimalistički zemljovid Hrvatske, te kamena krstionica kneza Višeslava iz cca godine, simbol pokrštenja Hrvata, a ispod svega natpis: Antemurale Christianitatis - Pope Leo X No, metafora mosta ne sviđa se ni demokratskom i tolerantnom Vladku Mačeku, također izbjeglome vođi Hrvatske seljačke stranke. Kada ga je također izbjegli liberalni novinar Bogdan Radica potkraj upitao ne bi li ipak Hrvatska, kao katolička i zapadnjačka zemlja, mogla biti most između Srednje Europe i Balkana, odbio je Hrvatsku definirati u vjerskim kategorijama, kao katoličku, a onda se pozabavio onom metaforom: Nije za mene Hrvatska ni zapadnjačka, ni istočnjačka, nego je seljačka. Ne sviđa mi se riječ most, jer se po mostu gazi, a po nama se ionako već gazi stoljećima. Pokojni Stjepan Radić namijenio je u svojoj viziji Hrvatskoj posve drugu ulogu, nego da bude bilo čiji most [Njena je misija] da zapali baklju seljačke i narodne slobode, pravednosti i čovječnosti. 64 Za to vrijeme u zemlji nova vlast uvodi diktaturu. Prvih deset godina opterećivalo ju je i razgraničenje s Italijom, koje je prijetilo i oružanim srazom, a uslijedio je spektakularan raskid sa sovjetskim blokom. Vodstvo je svjesno da u novoj situaciji ne može preživjeti bez oslonca na Zapad usprkos nepomirljivim ideološkim razlikama. Josip Broz Tito na zboru u Sloveniji 11. rujna 1952, u jeku tršćanske krize, odbija svaku pomisao da bi Jugoslavija mogla pristati na političko uvjetovanje zapadne pomoći, ali drži da ozbiljnih zahtjeva za ustupcima neće ni biti, jer su zapadni vođe svjesni da prije svega oni sami u ogromnoj mjeri dobijaju time što smo mi na ovome terenu, na Balkanu, geografski i duhom jedinstveni, što imamo snažnu oružanu armiju i što stojimo kao stijena koja brani i Zapad braneći i čuvajući sebe. Zapad je sa te strane u velikoj mjeri zaštićen. Mi (...) braneći svoju slobodu i nezavisnost od njih [SSSR-a i njegovih satelita], samim tim objektivno branimo i Zapad. 65 Jugoslavija kao stijena koja brani Zapad,, to nije drugo doli varijacija stare hrvatske predzidne misije i njena primjena na novonastali kontekst. 64 B. Radica: Živjeti-nedoživjeti. II.. München-Barcelona 1984, str J. Broz Tito: Dela. VI.. Zagreb 1955, str Historijski mitovi na Balkanu 187

188 Ivo Žanić I talijanski je politički i medijski diskurs u to doba obilovao metaforama svoje zemlje kao branika, bedema i prve linije demokratskog svijeta nasuprot komunizmu. U jednom govoru u Srbiji potkraj Tito se tako pozabavio novinskim člankom koji je Italiju definirao kao prvu liniju obrane od komunizma i uzvratio polemičnom razradom teme. Kad se gleda sa strane protivnika, dakle sovjetskoga bloka, onda je Jugoslavija a ne Italija ta prva obrambena linija, dok su Talijani u prvoj liniji pozadi, oni su na zadnjoj strani. 66 Ukratko, talijanski diskurs ne diferencira komunizam i ignorira Titov raskid sa Staljinom, pa za nj bojišnica počinje u Trstu i Jugoslavija je na komunističkoj strani. Jugoslavenski diskurs inzistira upravo na tom diferenciranju kao temelju svog identiteta, te zemlju svrstava na zapadnu stranu bojišnice, među demokratske zemlje. Onda je, gledano iz Moskve (a ta perspektiva treba da bude kriterij), Jugoslavija prva, a Italija druga linija. Kada se pak domišljata interpretacija oslobodi ideološkog ruha i prevede u metafore, postaje (ne)očekivano poznata: Jugoslavija je pred-ziđe zapadne demokracije. Motiv junačkog, ratničkog naroda na granici svjetova nije, međutim, bio samo dnevnopolitička izvedenica iz drevne predzidne retorike nego i trajan identitetski mit jugoslavenske političke elite. Svih 45 godina komunizma službeni je diskurs bio krajnje militariziran i ratnička metaforika dala mu je presudno obilježje: partija je vojska, njeni čelnici prvi ešelon, svaka djelatnost je bitka, opsada, fronta, prva linija, rovovski rat, probijanje koridora Ratovanje je bilo univerzalni znakovni sustav, nipošto slučajno - i nipošto izuzetno u komunizmu uopće - istovjetno s metaforikom katoličkih integrista s početka stoljeća, a ni središnja metafora Jugoslavije kao tvrđave ili bastiona samoupravnog socijalizma, bratstva i jedinstva itd. nije daleko od antemuralea i Zwingermauera. Od kraja pedesetih, s usponom politike nesvrstavanja, komunisti počinju graditi i alternativnu mitologiju, ponajprije za vanjskopolitičku upotrebu. Pa kao što retorika tvrđave ima pandan u retorici predziđa, tako i nova metafora mosta nasljeduje staru paralelnu simboličnu proizvodnju. Jugoslavija, zemlja izvan blokova, nije ni Istok ni Zapad, ni komunistička (na sovjetski način) ni 66 J. Broz Tito: Dela. VI.. Zagreb 1955, str Usp. I. Žanić: Mitologija inflacije. Zagreb 1987, str Historijski mitovi na Balkanu

189 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most kapitalistička (na američki način), ni bogati Sjever ni siromašni Jug, 68 nego istodobno i Europa u Trećem svijetu (pokretu nesvrstanih) i Treći svijet u Europi, dakle most, spona i susretište svjetova. Od sredine osamdesetih, kada su se ublažile blokovske napetosti, a u sovjetskom bloku počele reforme, poslijetitovska nomenklatura pokušava metaforu prilagoditi novoj stvarnosti, nudeći specifičnu Jugoslaviju kao most u političkom i gospodarskom povezivanju dviju Europa. Upravo na službeni praznik države u agoniji, koja je trajno inzistirala na ekskluzivnosti svoga puta, politički je komentator zapisao: Most? Politički aparat zaboravio je vidjeti da su istočna i zapadna Evropa počele izravno razgovarati, da EZ i SEV ulaze u izravne pregovore i da im, dakle, nikakvi mostovi nisu potrebni. 69 Za cijelo poratno vrijeme crkvena hijerarhija u Hrvatskoj ustraje na tradicionalnoj koncepciji Hrvata kao predziđa kršćanstva, suprotstavljajući se tim mitom službenome ateizmu vlasti. Njenu vizuru možda ponajbolje sažima postavljanje poprsja biskupa i bana Petra Berislavića, poginuloga u borbi s Osmanlijama, u zagrebačku katedralu godine. Natpis na ploči kreće od opće obavijesti da je taj heroj kršćanstva Hrvatskoj pribavio naslov predziđe kršćanstva, do formulacije da je poginuo za slobodu Hrvatske, što već aludira na konkretne političke odnose u Jugoslaviji. No, nije zgasnula ni ćirilometodska tradicija. Više, istina, nije toliko ekleziološka i svedena na hrvatsko-srpske odnose, koliko izrasta u opći simbol dijaloga, kulturnog prožimanja i težnje da se Zapadnoj Europi predstavi važnost slavenskih naroda i kultura, pa tako i hrvatske. Bilo je to na tragu jednako motivirane odluke pape Ivana Pavla II. da solunsku braću proglasi suzaštitnicima Europe, 70 te da proglasi Metodovom godinom u povodu obljetnice njegove smrti. 68 Za axes of European symbolic geography v. M. Bakić-Hayden: Orientalist Variation on the eme Balkans, Slavic Review, 1/ 1992, str Hido Biščević: Od mosta do margine Vjesnik, Zagreb, studenoga 1989, str Uz zapadnjaka sv. Benedikta, kojega je Pavao VI proglasio zaštitnikom Europe. Historijski mitovi na Balkanu 189

190 Ivo Žanić Tako liberalni teolog piše kako ti sveci nadilaze podjele, jer su posjedovali osjećaj za kršćanski pluralizam i smisao za gradnju mostova između velikih i različitih svjetova, 71 a prigodne članke objavljuje i staljinistički dvotjednik za kulturu Oko, dakako, samo na razini kulturne povijesti i s jasnim aluzijama na službenu ideologiju bratstva i jedinstva. 5. Republika Hrvatska Motiv predziđa oživio je u Hrvatskoj novom snagom za velikosrpske agresije kao dio opreke kulturni Zapad (Hrvatska) - nekulturni Bizant (Srbija), ali i demokracija - komunizam. Dva rubna grada, na sjeveru i jugu, izrasla su u nove simbole nacionalnoga pograničja, u dva nova Sigeta, ili, poetičnije, Hrvatska oblikom nalikuje ptici koja želi uzletjeti u slobodu i demokraciju, na kraju jednoga krila je Vukovar, na kraju drugoga Dubrovnik, i tu su nam stali na krila, tu su nas pričepili, 72 dok je posebno Vukovar neslomiv smaragdni brid Hrvatske koji je kao metropola obrane pokazao da rub može biti središtem. 73 U diskursu je od početka česta bila i sintagma o predziđu kršćanstva, s time da je u prvoj fazi, ukazujući na brutalnost i vojnu nadmoć agresora, više težila za općenitom uspostavom ekvivalencije dviju povijesnih situacija i na tome predlošku zadobivanjem europske pomoći. Utoliko se varirala s novim, vremenu prilagođenim atributima. Tako je za jednoga pisca Hrvatska nekoć stekla zvučni naziv predziđa kršćanstva, kao što je danas predziđe demokracije, koju brani svojim životom, 74 dok drugi navodi da je 71 Anton Benvin: Ćiril i Metod - proroci svoga i našeg vremena (3) Kana, Zagreb, 3/ 1985, str B. Violić: Grubost suprotiva skladnosti, Dubrovnik 1993, str I. Rogić Nehajev: Smaragdni brid.. Zagreb 1998, str Dubravko Horvatić: Srbijanske podvale i europska lutanja Vjesnik, Zagreb, 16. rujna Historijski mitovi na Balkanu

191 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most 400 godina bila predziđe kršćanstva, a danas je predziđe demokracije; jedina je razlika onda i sada u tome što je nekad Porta bila u Carigradu, a agresija u ime Alaha, a danas je Porta u Beogradu, a agresija u ime marksizma. 75 Na Grobniku je pod pokroviteljstvom predsjednika Tuđmana priređena proslava 750. obljetnice bitke s Tatarima. Oni su, priopćuje organizator, bili došli s istoka, pljačkali po Hrvatskoj i pokušali je podjarmiti, što jasno asocira na opasnost koja se danas nadvila nad Hrvatsku - ponovno s Istoka. 76 Riječ je prije svega o obrani domovine i prava na samoodređenje, a islamska vjera Tatarā uopće se ne spominje. Naime, bosanski muslimani tada su žrtve istog agresora i službeno saveznici: istoga dana kada najavljuju grobničku proslavu novine donose čestitke u povodu Bajrama, te sa solidarnošću izvješćuju o stradanju Bošnjaka i zajedničkom otporu njih i Hrvata na mnogim mjestima u BiH. No, u drugoj fazi, od proljeća i početka rata s Armijom BiH, odnosno Bošnjacima, brzo se izgubio značenjski paralelizam koji je imao sugerirati paralelizam općeg povijesno-geografskog okvira, ali je ipak jasno potcrtavao različitost konkretnih sadržaja. Sada paralelizam postaje potpun, jer uključuje islamsku vjersku odrednicu i sintagma se vraća izvornom smislu obrane kršćanske Europe od Turaka, odnosno islama. Umjesto vjerski neodređenih Tatara, na scenu se vraćaju Osmanlije, jasno određeni kao muslimani, odnosno Bošnjaci kao njihovi povijesni sljednici. Vođa separatističke struje Hrvata u BiH Mate Boban, marioneta vlasti iz Zagreba, u izjave i proglase uklapa ulomke arija iz opere Nikola Šubić Zrinski, dok javni diskurs protagonista te politike obiluje figurativnim i eksplicitnim izjednačavanjem Bošnjaka s Osmanlijama. 77 Iako je oba puta riječ o analogijskom mišljenju, razlika nije mala: prvi put se tipski odnos iz prošlosti aplicira na konkretni odnos u sadašnjosti kako bi je bolje objasnio, ali vremenski diskontinuitet ostaje jasan; drugi put konkretni odnos iz sadašnjosti prevodi se u tipski odnos iz prošlosti kako bi se u svim 75 Jozo Laušić, u: Dunja Ujević: Istinom pomozite Hrvatskoj! Večernji list,, Zagreb, 12. srpnja G. P: 750. obljetnica boja s Tatarima, Večernji list,, Zagreb, 4. travnja 1992, str Za primjere v. Ivo Žanić: Prevarena povijest.. Zagreb 1998, str , Historijski mitovi na Balkanu 191

192 Ivo Žanić kategorijama poistovjetila dva vremena i njihovi protagonisti. Prvo je samo anakrona i disfunkcionalna retorika, drugo je propaganda. Slika bi ipak bila nepotpuna bez domišljate formule koja je nakon obnove savezništva s Bošnjacima drevnu predzidnu metaforu pragmatično mirila s novom političkom stvarnošću i interesima. Dopustivši Hrvatskoj da vojno slomi srpsku pobunu i ujedno deblokira Bihać, demokratski i civilizirani svijet (...) opet je prepustio Hrvatima ulogu antemurale Christianitatis, odnosno zajedno s Muslimanima PREDZIĐE CIVILIZACIJE. 78 Predzidni motiv u izvornom je značenju sustavno promicao predsjednik Franjo Tuđman, nakon s dodatnim osloncem na Huntingtonovu teoriju o sukobu civilizacija. Ne samo za domaću javnost nego i u istupima u inozemnim medijima isticao je kako je Hrvatska u obrani Europe stekla naziv predziđa kršćanstva. 79 Izvedeno iz toga, Hrvatska se politički, kulturološki i povijesno definira nasuprot Balkanu, mitskome mjestu mraka i barbarstva, ona jest dijelom granična balkanska zemlja, ne niječe postojanje susjednoga Balkana, 80 ali čitavom svojom poviješću od VII. stoljeća do kraja prvog svjetskog rata godine Hrvatska je sredozemna i srednjoeuropska zemlja. Samo je kratka epizoda Hrvatske u zajedništvu s balkanskim zemljama od sedamdesetak godina. 81 Državni dužnosnici slijede službenu retoriku, vezujući je za najraznovrsnije povode, pa za zamjenika ministra vanjskih poslova Miomira Žužula čak i najavljeno uključenje zemlje u NATO znači da ćemo opet dobiti povijesnu zadaću da budemo predziđe kršćanstva Nikola Štedul: Predziđe civilizacije, Zora, I, 10, Zagreb, 10. kolovoza F. Tuđman: Hrvatska riječ svijetu. Zagreb 1999, str. 247, 347, 349, F. Tuđman: Hrvatska, str F. Tuđman: Hrvatska, str Aleksa Crnjaković: Odbio bih premijersko mjesto, Novi Vjesnik, Zagreb, 10. prosinca 1992, str. 21A. 192 Historijski mitovi na Balkanu

193 Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most Službeni priručnik za vojnike također ističe da kroz duga i teška stoljeća povijesti Hrvati bijahu neslomivi međaš civilizacije, te su jedini u Europi dobili onaj časni naslov, 83 a vladajuća Hrvatska demokratska zajednica u glavni tv-spot za izbore 1995, oblikovan da predoči stranački program kao sintezu i vrhunac nacionalne povijesti, uvrštava i dva platna romantičnoga žanr-slikarstva, dva likovna stogodišnjaka: klasično Quiquerezovo Antemurale Christianitatis, te Nikolu Zrinjskoga pred juriš iz Sigeta Otona Ivekovića. Oton Iveković: Nikola Zrinjski pred juriš iz Sigeta (1890) Radikalnu afirmaciju predziđa logično prati diskvalifikacija konkurentnoga mosta, npr. u Tuđmanovoj kritici Vatikana što je Hrvatskoj, preko 83 I. Tolj: Za Hrvatsku. Zagreb 1992, str. 88. Historijski mitovi na Balkanu 193

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. 1) Kod pravilnih glagola, prosto prošlo vreme se gradi tako

More information

Port Community System

Port Community System Port Community System Konferencija o jedinstvenom pomorskom sučelju i digitalizaciji u pomorskom prometu 17. Siječanj 2018. godine, Zagreb Darko Plećaš Voditelj Odsjeka IS-a 1 Sadržaj Razvoj lokalnog PCS

More information

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Idejno rješenje: Dubrovnik 2020. Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. vizualni identitet kandidature dubrovnika za europsku prijestolnicu kulture 2020. visual

More information

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije Biznis scenario: U školi postoje četiri sekcije sportska, dramska, likovna i novinarska. Svaka sekcija ima nekoliko aktuelnih projekata. Likovna ima četiri projekta. Za projekte Pikaso, Rubens i Rembrant

More information

PROJEKTNI PRORAČUN 1

PROJEKTNI PRORAČUN 1 PROJEKTNI PRORAČUN 1 Programski period 2014. 2020. Kategorije troškova Pojednostavlj ene opcije troškova (flat rate, lump sum) Radni paketi Pripremni troškovi, troškovi zatvaranja projekta Stope financiranja

More information

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević GUI Layout Manager-i Bojan Tomić Branislav Vidojević Layout Manager-i ContentPane Centralni deo prozora Na njega se dodaju ostale komponente (dugmići, polja za unos...) To je objekat klase javax.swing.jpanel

More information

BENCHMARKING HOSTELA

BENCHMARKING HOSTELA BENCHMARKING HOSTELA IZVJEŠTAJ ZA SVIBANJ. BENCHMARKING HOSTELA 1. DEFINIRANJE UZORKA Tablica 1. Struktura uzorka 1 BROJ HOSTELA BROJ KREVETA Ukupno 1016 643 1971 Regije Istra 2 227 Kvarner 4 5 245 991

More information

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd,

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, 12.12.2013. Sadržaj eduroam - uvod AMRES eduroam statistika Novine u okviru eduroam

More information

Ulazne promenljive se nazivaju argumenti ili fiktivni parametri. Potprogram se poziva u okviru programa, kada se pri pozivu navode stvarni parametri.

Ulazne promenljive se nazivaju argumenti ili fiktivni parametri. Potprogram se poziva u okviru programa, kada se pri pozivu navode stvarni parametri. Potprogrami su delovi programa. Često se delovi koda ponavljaju u okviru nekog programa. Logično je da se ta grupa komandi izdvoji u potprogram, i da se po želji poziva u okviru programa tamo gde je potrebno.

More information

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA Radovi prije aplikacije: Prije nanošenja Ceramic Pro premaza površina vozila na koju se nanosi mora bi dovedena u korektno stanje. Proces

More information

Podešavanje za eduroam ios

Podešavanje za eduroam ios Copyright by AMRES Ovo uputstvo se odnosi na Apple mobilne uređaje: ipad, iphone, ipod Touch. Konfiguracija podrazumeva podešavanja koja se vrše na računaru i podešavanja na mobilnom uređaju. Podešavanja

More information

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI Za pomoć oko izdavanja sertifikata na Windows 10 operativnom sistemu možete se obratiti na e-mejl adresu esupport@eurobank.rs ili pozivom na telefonski broj

More information

SAS On Demand. Video: Upute za registraciju:

SAS On Demand. Video:  Upute za registraciju: SAS On Demand Video: http://www.sas.com/apps/webnet/video-sharing.html?bcid=3794695462001 Upute za registraciju: 1. Registracija na stranici: https://odamid.oda.sas.com/sasodaregistration/index.html U

More information

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings Eduroam O Eduroam servisu Eduroam - educational roaming je besplatan servis za pristup Internetu. Svojim korisnicima omogućava bezbedan, brz i jednostavan pristup Internetu širom sveta, bez potrebe za

More information

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum.

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Postoje dvije jednostavne metode za upload slika na forum. Prva metoda: Otvoriti nova tema ili odgovori ili citiraj već prema želji. U donjem dijelu obrasca

More information

Nejednakosti s faktorijelima

Nejednakosti s faktorijelima Osječki matematički list 7007, 8 87 8 Nejedakosti s faktorijelima Ilija Ilišević Sažetak Opisae su tehike kako se mogu dokazati ejedakosti koje sadrže faktorijele Spomeute tehike su ilustrirae a izu zaimljivih

More information

Iskustva video konferencija u školskim projektima

Iskustva video konferencija u školskim projektima Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar www.medskolazd.hr Iskustva video konferencija u školskim projektima Edin Kadić, profesor mentor Ante-Kuzmanic@medskolazd.hr Kreiranje ideje 2003. Administracija Učionice

More information

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB.

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB. 9.72 8.24 6.75 6.55 6.13 po 9.30 7.89 5.86 10.48 8.89 7.30 7.06 6.61 11.51 9.75 8.00 7.75 7.25 po 0.38 10.21 8.66 7.11 6.89 6.44 11.40 9.66 9.73 7.69 7.19 12.43 1 8.38 7.83 po 0.55 0.48 0.37 11.76 9.98

More information

E UROPEAN. Admir Mulaosmanović PERSONAL INFORMATION

E UROPEAN. Admir Mulaosmanović PERSONAL INFORMATION E UROPEAN CURRICULUM VITAE FORMAT PERSONAL INFORMATION Surname(s) / First name(s) Admir Mulaosmanović Address(es) Orlovača 43 Ilidža/Sarajevo Telephone(s) +387 61 206 031 Fax(es) - E-mail(s), Web address(s)

More information

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010.

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010. DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, 03. - 07. listopad 2010. ZBORNIK SAŽETAKA Geološki lokalitet i poucne staze u Nacionalnom parku

More information

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT TRAJANJE AKCIJE 16.01.2019-28.02.2019 ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT Akcija sa poklonima Digitally signed by pki, pki, BOSCH, EMEA, BOSCH, EMEA, R, A, radivoje.stevanovic R, A, 2019.01.15 11:41:02

More information

Windows Easy Transfer

Windows Easy Transfer čet, 2014-04-17 12:21 - Goran Šljivić U članku o skorom isteku Windows XP podrške [1] koja prestaje 8. travnja 2014. spomenuli smo PCmover Express i PCmover Professional kao rješenja za preseljenje korisničkih

More information

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017 PUTNIČKA AGENCIJA FIBULA AIR TRAVEL AGENCY D.O.O. UL. FERHADIJA 24; 71000 SARAJEVO; BIH TEL:033/232523; 033/570700; E-MAIL: INFO@FIBULA.BA; FIBULA@BIH.NET.BA; WEB: WWW.FIBULA.BA SUDSKI REGISTAR: UF/I-1769/02,

More information

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ DIZAJN TRENINGA Model trening procesa FAZA DIZAJNA CILJEVI TRENINGA Vrste ciljeva treninga 1. Ciljevi učesnika u treningu 2. Ciljevi učenja Opisuju željene

More information

1. Instalacija programske podrške

1. Instalacija programske podrške U ovom dokumentu opisana je instalacija PBZ USB PKI uređaja na računala korisnika PBZCOM@NET internetskog bankarstva. Uputa je podijeljena na sljedeće cjeline: 1. Instalacija programske podrške 2. Promjena

More information

Mogudnosti za prilagođavanje

Mogudnosti za prilagođavanje Mogudnosti za prilagođavanje Shaun Martin World Wildlife Fund, Inc. 2012 All rights reserved. Mogudnosti za prilagođavanje Za koje ste primere aktivnosti prilagođavanja čuli, pročitali, ili iskusili? Mogudnosti

More information

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE 3309 Pursuant to Article 1021 paragraph 3 subparagraph 5 of the Maritime Code ("Official Gazette" No. 181/04 and 76/07) the Minister of the Sea, Transport

More information

JU OŠ Prva sanska škola Sanski Most Tel: 037/ Fax:037/ ID br

JU OŠ Prva sanska škola Sanski Most Tel: 037/ Fax:037/ ID br Općina Sedmica obilježavanja ljudskih prava ( 05.12. 10.12.2016.godine ) Analiza aktivnosti Sedmica ljudskih prava u našoj školi obilježena je kroz nekoliko aktivnosti a u organizaciji i realizaciji članova

More information

WWF. Jahorina

WWF. Jahorina WWF For an introduction Jahorina 23.2.2009 What WWF is World Wide Fund for Nature (formerly World Wildlife Fund) In the US still World Wildlife Fund The World s leading independent conservation organisation

More information

PSIHOPATOLOGIJA. Autor: Dr Radojka Praštalo. Psihopatologija

PSIHOPATOLOGIJA. Autor: Dr Radojka Praštalo. Psihopatologija 4 PSIHOPATOLOGIJA Autor: Dr Radojka Praštalo Psihopatologija 4.1. Psihopate U svijetu je 2008. nastupila velika kriza koja se svakim danom samo produbljuje i ne vidi joj se kraj. Kažu-ekonomska! Međutim,

More information

DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE

DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE Tražnja se može definisati kao spremnost kupaca da pri različitom nivou cena kupuju različite količine jedne robe na određenom tržištu i u određenom vremenu (Veselinović

More information

Bušilice nove generacije. ImpactDrill

Bušilice nove generacije. ImpactDrill NOVITET Bušilice nove generacije ImpactDrill Nove udarne bušilice od Bosch-a EasyImpact 550 EasyImpact 570 UniversalImpact 700 UniversalImpact 800 AdvancedImpact 900 Dostupna od 01.05.2017 2 Logika iza

More information

Uvod u relacione baze podataka

Uvod u relacione baze podataka Uvod u relacione baze podataka 25. novembar 2011. godine 7. čas SQL skalarne funkcije, operatori ANY (SOME) i ALL 1. Za svakog studenta izdvojiti ime i prezime i broj različitih ispita koje je pao (ako

More information

STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13

STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13 MAŠINSKI FAKULTET U BEOGRADU Katedra za proizvodno mašinstvo STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13 MONTAŽA I SISTEM KVALITETA MONTAŽA Kratak opis montže i ispitivanja gotovog proizvoda. Dati izgled i sadržaj tehnološkog

More information

UNIVERZITET U BEOGRADU RUDARSKO GEOLOŠKI FAKULTET DEPARTMAN ZA HIDROGEOLOGIJU ZBORNIK RADOVA. ZLATIBOR maj godine

UNIVERZITET U BEOGRADU RUDARSKO GEOLOŠKI FAKULTET DEPARTMAN ZA HIDROGEOLOGIJU ZBORNIK RADOVA. ZLATIBOR maj godine UNIVERZITETUBEOGRADU RUDARSKOGEOLOŠKIFAKULTET DEPARTMANZAHIDROGEOLOGIJU ZBORNIKRADOVA ZLATIBOR 1720.maj2012.godine XIVSRPSKISIMPOZIJUMOHIDROGEOLOGIJI ZBORNIKRADOVA IZDAVA: ZAIZDAVAA: TEHNIKIUREDNICI: TIRAŽ:

More information

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE CJENOVNIK KABLOVSKA TV Za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje usluga kablovske televizije potrebno je da je tehnički izvodljivo (mogude) priključenje na mrežu Kablovskih televizija HS i HKBnet

More information

Otpremanje video snimka na YouTube

Otpremanje video snimka na YouTube Otpremanje video snimka na YouTube Korak br. 1 priprema snimka za otpremanje Da biste mogli da otpremite video snimak na YouTube, potrebno je da imate kreiran nalog na gmailu i da video snimak bude u nekom

More information

STATISTIKA U OBLASTI KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI

STATISTIKA U OBLASTI KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI Bosna i Hercegovina Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine Bosnia and Herzegovina Agency for Statistics of Bosnia and Herzegovina STATISTIKA U OBLASTI KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI Jahorina, 05.07.2011

More information

DEVELOPMENT OF SMEs SECTOR IN THE WESTERN BALKAN COUNTRIES

DEVELOPMENT OF SMEs SECTOR IN THE WESTERN BALKAN COUNTRIES Zijad Džafić UDK 334.71.02(497-15) Adnan Rovčanin Preliminary paper Muamer Halilbašić Prethodno priopćenje DEVELOPMENT OF SMEs SECTOR IN THE WESTERN BALKAN COUNTRIES ABSTRACT The shortage of large markets

More information

PERSONAL INFORMATION. Name: Fields of interest: Teaching courses:

PERSONAL INFORMATION. Name:   Fields of interest: Teaching courses: PERSONAL INFORMATION Name: E-mail: Fields of interest: Teaching courses: Almira Arnaut Berilo almira.arnaut@efsa.unsa.ba Quantitative Methods in Economy Quantitative Methods in Economy and Management Operations

More information

CRO-DANCE: KONTEKST NASTANKA I UTJECAJI

CRO-DANCE: KONTEKST NASTANKA I UTJECAJI Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek: Kulturalni studiji Studentica: Sara Blažić CRO-DANCE: KONTEKST NASTANKA I UTJECAJI (diplomski rad) Rijeka, 2016. Sveučilište u Rijeci Filozofski

More information

Investigation of Heteroptera fauna in Yugoslavia

Investigation of Heteroptera fauna in Yugoslavia S C Q P O LIA Suppl. 1. pp. 53-63, Nov. 1990 53 Investigation of Heteroptera fauna in Yugoslavia Ljiljana PROTIČ Natural History Museum, Njegoševa 51, YU-11000 Beograd Received: September 3rd, 1989 Keywords:

More information

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET!

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA DNEVNA KARTA DAILY TICKET 35 BAM / 3h / person RADNO VRIJEME OPENING HOURS 08:00-21:00 Besplatno za djecu do 6 godina

More information

Serbian Mesopotamia in the South of the Great Hungarian (Pannonian) Plain. Tisza Tisa. Danube Dunav Duna V O J V O D I N A. Sava

Serbian Mesopotamia in the South of the Great Hungarian (Pannonian) Plain. Tisza Tisa. Danube Dunav Duna V O J V O D I N A. Sava The Effect of Migration on the Ethnic Structure of Population in Vojvodina Uticaj migracije na etničku strukturu stanovništva u Vojvodini A vándorlások hatása a népesség etnikai összetételére a Vajdaságban

More information

24th International FIG Congress

24th International FIG Congress Conferences and Exhibitions KiG 2010, 13 24th International FIG Congress Sydney, April 11 16, 2010 116 The largest congress of the International Federation of Surveyors (FIG) was held in Sydney, Australia,

More information

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA:

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA: Past simple uporabljamo, ko želimo opisati dogodke, ki so se zgodili v preteklosti. Dogodki so se zaključili v preteklosti in nič več ne trajajo. Dogodki so se zgodili enkrat in se ne ponavljajo, čas dogodkov

More information

Val serija poglavlje 08

Val serija poglavlje 08 Val serija poglavlje 08 Kamo god da gledaš, svugdje je lice Boga Prije nego odemo dalje sa materijalom "Vala", postoje neke važne stvari iz prošlog dijela koje želim staviti bliže u fokus. Čini se, iz

More information

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak Učiteljica Ching Hai Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak 2 Ključ neposrednog prosvjetljenja Uzvišena Učiteljica Ching Hai S a d r ž a j Sadržaj... 2 Uvod...

More information

СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ

СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ 1 СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ 2 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ 3 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ 4 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ Edwards Deming Не морате то чинити, преживљавање фирми

More information

Val serija 8. dio. Mnogi ljudi su pisali i pitali o "želji za znanjem." Njima se čini da je sticanje i prikupljanje znanja jedna OPS aktivnost.

Val serija 8. dio. Mnogi ljudi su pisali i pitali o želji za znanjem. Njima se čini da je sticanje i prikupljanje znanja jedna OPS aktivnost. Val serija 8. dio Kamo god da gledaš, svugdje je lice Boga Prije nego odemo dalje sa materijalom "Vala", postoje neke važne stvari iz prošlog dijela koje želim staviti bliže u fokus. Čini se, iz onoga

More information

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a NIS PETROL Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a Beograd, 2018. Copyright Belit Sadržaj Disable... 2 Komentar na PHP kod... 4 Prava pristupa... 6

More information

IDENTIFYING THE FACTORS OF TOURISM COMPETITIVENESS LEVEL IN THE SOUTHEASTERN EUROPEAN COUNTRIES UDC : (4-12)

IDENTIFYING THE FACTORS OF TOURISM COMPETITIVENESS LEVEL IN THE SOUTHEASTERN EUROPEAN COUNTRIES UDC : (4-12) FACTA UNIVERSITATIS Series: Economics and Organization Vol. 10, N o 2, 2013, pp. 117-127 Review paper IDENTIFYING THE FACTORS OF TOURISM COMPETITIVENESS LEVEL IN THE SOUTHEASTERN EUROPEAN COUNTRIES UDC

More information

Mindomo online aplikacija za izradu umnih mapa

Mindomo online aplikacija za izradu umnih mapa Mindomo online aplikacija za izradu umnih mapa Mindomo je online aplikacija za izradu umnih mapa (vrsta dijagrama specifične forme koji prikazuje ideje ili razmišljanja na svojevrstan način) koja omogućuje

More information

INDEKSIRANI ČASOPISI NA UNIVERZITETU U SARAJEVU

INDEKSIRANI ČASOPISI NA UNIVERZITETU U SARAJEVU NASLOV PODNASLOV ISSN BROJ OD KADA IZLAZI PREGLED BILTEN UNIVERZITETA U INFORMATIVNI GLASNIK UNIVERZITETA U South East European Journal of Economics and Business MECHATRONIC SYSTEMS Časopis za društvena

More information

Slobodni softver za digitalne arhive: EPrints u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Slobodni softver za digitalne arhive: EPrints u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu Slobodni softver za digitalne arhive: EPrints u Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu Marijana Glavica Dobrica Pavlinušić http://bit.ly/ffzg-eprints Definicija

More information

Upotreba selektora. June 04

Upotreba selektora. June 04 Upotreba selektora programa KRONOS 1 Kronos sistem - razina 1 Podešavanje vremena LAMPEGGIANTI 1. Kada je pećnica uključena prvi put, ili u slučaju kvara ili prekida u napajanju, simbol SATA i odgovarajuća

More information

Commissioned by Paul and Joyce Riedesel in honor of their 45th wedding anniversary. Lux. œ œ œ - œ - œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ. œ œ œ œ œ œ œ œ œ.

Commissioned by Paul and Joyce Riedesel in honor of their 45th wedding anniversary. Lux. œ œ œ - œ - œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ. œ œ œ œ œ œ œ œ œ. LK0-0 Lux/ a caella $2.00 Commissioned by aul and Joyce Riedesel in honor of their 5th edding anniversary. Offertorium and Communio from the Requiem Mass f declamatory - solo - - - - U Ex - au - di o -

More information

SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI

SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI analitička psihologija SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI Karl Gustav Jung In the Spring of 1934, Doctor Carl Gustav Jung with a group advanced students had engaged themselves with Nietzsche s strange and wonderful

More information

DUBROVNIK OUTDOOR KLASTER

DUBROVNIK OUTDOOR KLASTER DUBROVNIK OUTDOOR KLASTER SEMINAR O PUSTOLOVNOM TURIZMU DUBROVNIK OUTDOOR FESTIVAL 2018 Unutar Dubrovnik outdoor festivala 2018. u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, 18. svibnja 2018. održat će se

More information

Pojam Balkana u popularnoj glazbi

Pojam Balkana u popularnoj glazbi Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za kulturalne studije Marko Pavelić Pojam Balkana u popularnoj glazbi Diplomski rad Rijeka, studeni 2015. Sažetak: Sama riječ Balkan vro je komplicirana

More information

Katedra za menadžment i IT. Razvoj poslovnih informacionih sistema

Katedra za menadžment i IT. Razvoj poslovnih informacionih sistema Prezentacija smjera Razvoj poslovnih informacionih sistema Katedra za menadžment i IT Razvoj poslovnih informacionih sistema Zašto... Careercast.com latest report on the ten best jobs of 2011 #1 Software

More information

Trening: Obzor financijsko izvještavanje i osnovne ugovorne obveze

Trening: Obzor financijsko izvještavanje i osnovne ugovorne obveze Trening: Obzor 2020. - financijsko izvještavanje i osnovne ugovorne obveze Ana Ključarić, Obzor 2020. nacionalna osoba za kontakt za financijska pitanja PROGRAM DOGAĐANJA (9:30-15:00) 9:30 10:00 Registracija

More information

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA BEOGRAD. Doc. Dr Miloš Bešić METODOLOGIJA POLITIČKIH NAUKA SA STATISTIKOM

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA BEOGRAD. Doc. Dr Miloš Bešić METODOLOGIJA POLITIČKIH NAUKA SA STATISTIKOM FAKULTET POLITIČKIH NAUKA BEOGRAD Doc. Dr Miloš Bešić METODOLOGIJA POLITIČKIH NAUKA SA STATISTIKOM Beograd, 2008 I OSNOVNA PITANJA NAUČNOG METODA U DRUŠTVENIM NAUKAMA Nauka, naučni metod, epistemološki

More information

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia DRTD 2018, Ljubljana, 5th December 2018 Mr.sc.Krešimir Viduka, Head of Road Traffic Safety Office Republic of Croatia Roads

More information

Svijet progonjen demonima

Svijet progonjen demonima Svijet progonjen demonima znanost kao svijeća u tami Želim ti svijet oslobođen demona, ispunjen svjetlom. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama Izaija 59:9 Bolje je zapaliti svijeću nego proklinjati mrak.

More information

ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA O KVALITETU ZRAKA NA PODRUČJU OPĆINE LUKAVAC ( ZA PERIOD OD DO GOD.)

ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA O KVALITETU ZRAKA NA PODRUČJU OPĆINE LUKAVAC ( ZA PERIOD OD DO GOD.) Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Tuzlanski kanton Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA O KVALITETU ZRAKA NA PODRUČJU OPĆINE LUKAVAC ( ZA PERIOD

More information

Rad na području razvoja zajednice Teorija i praksa ZBORNIK RADOVA

Rad na području razvoja zajednice Teorija i praksa ZBORNIK RADOVA Rad na području razvoja zajednice Teorija i praksa ZBORNIK RADOVA Rad na području razvoja zajednice Teorija i praksa ZBORNIK RADOVA Rad na području razvoja zajednice Teorija i praksa ZBORNIK RADOVA 3 Nakladnik:

More information

Interkulturalno ucenje

Interkulturalno ucenje ucenje ˇ No.4 ucenje ˇ ucenje ˇ No.4 www.training-youth.net Naslov originala Intercultural Learning T-kit Council of Europe Publishing F-67075 Strasbourg Cedex Council of Europe and European Commission,

More information

SKINUTO SA SAJTA Besplatan download radova

SKINUTO SA SAJTA  Besplatan download radova SKINUTO SA SAJTA www.maturskiradovi.net Besplatan download radova Prirucnik za gramatiku engleskog jezika Uvod Sama suština i jedna od najbitnijih stavki u engleskoj gramatici su pomoćni glagoli! Bez njih

More information

Danijel Turina / Nauk yoge

Danijel Turina / Nauk yoge Danijel Turina / Nauk yoge Nakladnik: Ouroboros d.o.o., Zagreb, VII Ravnice 21 Za nakladnika: Domagoj Klepac http://www.ouroboros.hr E-mail: info@ouroboros.hr Autor: http://www.danijel.org E-mail: info@danijel.org

More information

ENR 1.4 OPIS I KLASIFIKACIJA VAZDUŠNOG PROSTORA U KOME SE PRUŽAJU ATS USLUGE ENR 1.4 ATS AIRSPACE CLASSIFICATION AND DESCRIPTION

ENR 1.4 OPIS I KLASIFIKACIJA VAZDUŠNOG PROSTORA U KOME SE PRUŽAJU ATS USLUGE ENR 1.4 ATS AIRSPACE CLASSIFICATION AND DESCRIPTION VFR AIP Srbija / Crna Gora ENR 1.4 1 ENR 1.4 OPIS I KLASIFIKACIJA VAZDUŠNOG PROSTORA U KOME SE PRUŽAJU ATS USLUGE ENR 1.4 ATS AIRSPACE CLASSIFICATION AND DESCRIPTION 1. KLASIFIKACIJA VAZDUŠNOG PROSTORA

More information

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY Zavod za primijenjenu geodeziju; Katedra za upravljanje prostornim informacijama Institute of Applied Geodesy; Chair

More information

MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT. Menadžment i informacione tehnologije

MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT. Menadžment i informacione tehnologije Prezentacija smjera MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT Menadžment i informacione tehnologije Zašto... Careercast.com latest report on the ten best jobs of 2011 #1 Software

More information

Summi triumphum. & bc. w w w Ó w w & b 2. Qui. w w w Ó. w w. w w. Ó œ. Let us recount with praise the triumph of the highest King, 1.

Summi triumphum. & bc. w w w Ó w w & b 2. Qui. w w w Ó. w w. w w. Ó œ. Let us recount with praise the triumph of the highest King, 1. Sequence hymn for Ascension ( y Nottker Balulus) Graduale Patavienese 1511 1. Sum Summi triumphum Let us recount ith praise the triumph of the highest King, Henricus Isaac Choralis Constantinus 1555 3

More information

POSTUPAK IZRADE DIPLOMSKOG RADA NA OSNOVNIM AKADEMSKIM STUDIJAMA FAKULTETA ZA MENADŽMENT U ZAJEČARU

POSTUPAK IZRADE DIPLOMSKOG RADA NA OSNOVNIM AKADEMSKIM STUDIJAMA FAKULTETA ZA MENADŽMENT U ZAJEČARU POSTUPAK IZRADE DIPLOMSKOG RADA NA OSNOVNIM AKADEMSKIM STUDIJAMA FAKULTETA ZA MENADŽMENT U ZAJEČARU (Usaglašeno sa procedurom S.3.04 sistema kvaliteta Megatrend univerziteta u Beogradu) Uvodne napomene

More information

Upravljanje kvalitetom usluga. doc.dr.sc. Ines Dužević

Upravljanje kvalitetom usluga. doc.dr.sc. Ines Dužević Upravljanje kvalitetom usluga doc.dr.sc. Ines Dužević Specifičnosti usluga Odnos prema korisnicima U prosjeku, lojalan korisnik vrijedi deset puta više nego što je vrijedio u trenutku prve kupnje. Koncept

More information

Advertising on the Web

Advertising on the Web Advertising on the Web On-line algoritmi Off-line algoritam: ulazni podaci su dostupni na početku, algoritam može pristupati podacima u bilo kom redosljedu, na kraju se saopštava rezultat obrade On-line

More information

MITOVI NACIONALIZMA. Darko Gavrilović, Ljubiša Despotović Vjekoslav Perica, Srđan Šljukić

MITOVI NACIONALIZMA. Darko Gavrilović, Ljubiša Despotović Vjekoslav Perica, Srđan Šljukić Darko Gavrilović, Ljubiša Despotović Vjekoslav Perica, Srđan Šljukić MITOVI NACIONALIZMA I demokratija Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje, Novi Sad Fakultet za evropske pravno-političke studije,

More information

Struktura indeksa: B-stablo. ls/swd/btree/btree.html

Struktura indeksa: B-stablo.   ls/swd/btree/btree.html Struktura indeksa: B-stablo http://cis.stvincent.edu/html/tutoria ls/swd/btree/btree.html Uvod ISAM (Index-Sequential Access Method, IBM sredina 60-tih godina 20. veka) Nedostaci: sekvencijalno pretraživanje

More information

En-route procedures VFR

En-route procedures VFR anoeuvres/procedures Section 1 1.1 Pre-flight including: Documentation, mass and balance, weather briefing, NOTA FTD FFS A Instructor initials when training 1.2 Pre-start checks 1.2.1 External P# P 1.2.2

More information

Kvalitativno istraživanje percepcija politike studenata/ica sociologije i teologije Sveučilišta u Zadru

Kvalitativno istraživanje percepcija politike studenata/ica sociologije i teologije Sveučilišta u Zadru Sveučilište u Zadru Odjel za sociologiju Preddiplomski sveučilišni studij sociologije (dvopredmetni) Josipa Brcanija Kvalitativno istraživanje percepcija politike studenata/ica sociologije i teologije

More information

Malta 23, Sarajevo 71000, Bosna i Hercegovine

Malta 23, Sarajevo 71000, Bosna i Hercegovine PERSONAL INFORMATION Izet Laličić Malta 23, Sarajevo 71000, Bosna i Hercegovine +387 33 20 46 11 061 150 553 izet.lalicic@gmail.com Sex M Date of birth 01/08/1957 Nationality Bosnia and Herzegovina POSITION

More information

Gnostika. Buñenje

Gnostika.   Buñenje Gnostika http://www.praxisresearch.org/gnosis.htm Buñenje Do sada smo često pominjali buñenje, meñutim, veoma malo smo diskutovali na temu šta to stvarno znači - probuditi se; - tj. kako se probuditi?

More information

ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP

ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP M. Mitreski, A. Korubin-Aleksoska, J. Trajkoski, R. Mavroski ABSTRACT In general every agricultural

More information

209 CANTON 9 BOSANSKOHERCEGOVAČKA PATRIOTSKA STRANKA (BPS) SPZ BiH. STRANKA ZA SREDNjE. STRANKA ZA BiH. HRVATSKA KRŠĆANSKA DEMOKRATSKA UNIJA-HKDU BiH

209 CANTON 9 BOSANSKOHERCEGOVAČKA PATRIOTSKA STRANKA (BPS) SPZ BiH. STRANKA ZA SREDNjE. STRANKA ZA BiH. HRVATSKA KRŠĆANSKA DEMOKRATSKA UNIJA-HKDU BiH General Elections / Opći izbori Final Results and Final Results from regular ballots cast in all FBiH municipalities and Out of municipality ballots processed in the Counting Centre Konačni rezultati i

More information

Trampina 6, Sarajevo, Bosnia-Herzegovina Cell phone

Trampina 6, Sarajevo, Bosnia-Herzegovina Cell phone BELMA BULJUBAŠIĆ Address Trampina 6, 71 000 Sarajevo, Bosnia-Herzegovina Cell phone +387 61 140 072 E-mail buljubasic.belma@gmail.com Place of birth Sarajevo, Bosnia-Herzegovina Date of birth 16.05.1983.

More information

Decolonization: The British, French, Dutch, And Belgian Empires, By Henri Grimal

Decolonization: The British, French, Dutch, And Belgian Empires, By Henri Grimal Decolonization: The British, French, Dutch, And Belgian Empires, 1919-1963 By Henri Grimal Philosophy Cambridge Forecast Group Blog Page - 1961 1963: Watsuji Tetsur 151 155; Henri Grimal, Decolonization:

More information

PRILOZI CONTRIBUTIONS

PRILOZI CONTRIBUTIONS UDC 93/99 (058) ISSN 0350 1159 INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU PRILOZI CONTRIBUTIONS Prilozi, 38, 1-372, Sarajevo, 2009. 1 Prilozi 38.indd 1 16.11.2009 11:11:47 REDAKCIJA: Robert J. Donia, Center for Russian

More information

I što je uopće ta pamet, ta frustrirana, umišljena,ograničena, zgažena i ponižena ljudska pamet. Možda biserje u svinjskom koritu? Ljudska misao?

I što je uopće ta pamet, ta frustrirana, umišljena,ograničena, zgažena i ponižena ljudska pamet. Možda biserje u svinjskom koritu? Ljudska misao? PREDGOVOR Pred vama je jedna bijedno pretenciozna kompilacija jednog užasno prepotentnog autora. Sakrio se iza gomile citata velikih ljudi, i sada vam tu prodaje pamet za skupe novce. Ustvari ništa nova,

More information

Big Data: kako smo došli do Velikih podataka i kamo nas oni vode

Big Data: kako smo došli do Velikih podataka i kamo nas oni vode Big Data: kako smo došli do Velikih podataka i kamo nas oni vode Sažetak: Količina informacija nastala u razmaku od otprilike 1200 godina, od osnivanja Carigrada pa do otkrića Gutenbergova tiskarskoga

More information

CRNA GORA

CRNA GORA HOTEL PARK 4* POLOŽAJ: uz more u Boki kotorskoj, 12 km od Herceg-Novog. SADRŽAJI: 252 sobe, recepcija, bar, restoran, besplatno parkiralište, unutarnji i vanjski bazen s terasom za sunčanje, fitnes i SPA

More information

PRIČE IZ VREMENSKE OMČE

PRIČE IZ VREMENSKE OMČE Biblioteka TEORIJE ZAVJERE Nakladnik TELEdiskd.o.o. Naslov originala Tales from the Time Loop Copyright David Icke Copyright za Hrvatsku TELEdisk d.o.o. Urednik biblioteke Dorko Imenjak Prijevod Kristina

More information

Diplomski rad KONSTRUIRANJE I DEKONSTRUIRANJE IDENTITETA:

Diplomski rad KONSTRUIRANJE I DEKONSTRUIRANJE IDENTITETA: Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Zagreb Studij antropologije Diplomski rad KONSTRUIRANJE I DEKONSTRUIRANJE IDENTITETA: OSOBNI NARATIVI TRIJU GENERACIJA BOSANSKO-HRVATSKE OBITELJI Mentorica: Caroline

More information

Kapitalizam i otpor u 21. veku

Kapitalizam i otpor u 21. veku Anarhistička biblioteka Anti-Copyright 18. 10. 2012. CrimethInc. Ex-Workers Collective Kapitalizam i otpor u 21. veku Uživo u Zrenjaninu CrimethInc. Ex-Workers Collective Kapitalizam i otpor u 21. veku

More information

ODGOVORNOST ZA JAVNU RIJEČ

ODGOVORNOST ZA JAVNU RIJEČ Pregledni rad UDK 316.334.3:316.77 DOI br.107251/svr1306118b COBISS.BH-ID 3690520 ODGOVORNOST ZA JAVNU RIJEČ Doc. dr Ostoja Barašin 1 Prof. dr Zoran Kalinić 2 Doc. dr Milovan Milutinović 3 Nezavisni univerzitet

More information

Canon Of Insolation And The Ice-Age Problem By Milankovic (Milankovitch) Milutin READ ONLINE

Canon Of Insolation And The Ice-Age Problem By Milankovic (Milankovitch) Milutin READ ONLINE Canon Of Insolation And The Ice-Age Problem By Milankovic (Milankovitch) Milutin READ ONLINE If you are searching for a book by Milankovic (Milankovitch) Milutin Canon of Insolation and the Ice-Age Problem

More information

Practical training. Flight manoeuvres and procedures

Practical training. Flight manoeuvres and procedures ATL/type rating skill test and proficiency - helicopter anoeuvres/rocedures Section 1 elicopter exterior visual inspection; 1.1 location of each item and purpose of inspection FTD ractical training ATL//Type

More information

Office 365, upute za korištenje elektroničke pošte

Office 365, upute za korištenje elektroničke pošte Office 365, upute za korištenje elektroničke pošte Naša ustanova koristi uslugu elektroničke pošte u oblaku, u sklopu usluge Office 365. To znači da elektronička pošta više nije pohranjena na našem serveru

More information

SERBIAN MEDICAL SOCIETY S MUSEUM OF SERBIAN MEDICINE

SERBIAN MEDICAL SOCIETY S MUSEUM OF SERBIAN MEDICINE Povijesnomedicinski muzeji Acta med-hist Adriat 2006;4(2);323-330 Medicohistorical museums UDK: 069.2:61>(497.11) SERBIAN MEDICAL SOCIETY S MUSEUM OF SERBIAN MEDICINE MUZEJ SRPSKE MEDICINE SRPSKOG LEKARSKOG

More information

Current Issues and Prospects of Raspberry and Blackberry Production in the Republic of Serbia

Current Issues and Prospects of Raspberry and Blackberry Production in the Republic of Serbia UDC: 631.15:634.711:634.713 expert paper Acta Agriculturae Scrbica. Vol. VI, 11 (2001) 71-75 >-OFAGRO Acta!:i--- ai.-ai Z Agriculturae S!g Serbica ~iis\j =< CA.CAK ----------_. -- Current Issues and Prospects

More information