Transcription

1

2

3

4

5

6 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME ÆENE I SABIRANJE Duπa nema spola (Kristina vedska), pa ipak ÆARKA VUJI Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju, Zagreb sl. 1. KopaËeva pjesma - materijalizirani mentefakti u zbirci Mirne Floegel-MrπiÊ 1 Podaci o izgledu prostora radne sobe i spilje preuzeti su sa sljedeće web-stranice: SeminarWiSe9900/studiolo/entry. html Poznavatelji tvrde da je kao uzor za Isabellin studio poslužio onaj njena strica Lionella d'estea u Villa di Belfiore, gdje se nalazi glasoviti slikani ciklus Muza Cosime Tura. UVODNA DILEMA. Onome tko je odgojen ne kao spolom zadano biêe, veê upravo u duhu izreke πvedske kraljice Kristine kao slobodan Ëovjek voappleen slobodnom i otvorenom duπom, isprva se moglo Ëiniti nepotrebnim sagledati ustanovu muzeja, pojedine segmente muzejske djelatnosti, pa i neke od muzeoloπkih funkcija samo kroz oëiπte jednog ljudskog spola - æene. No, u trenutku kad se dogodilo da je lista æena sabiraëa u Hrvatskoj obuhvatila samo nekoliko imena, i to sa znakom upitnika i zahtjevom za dodatnom provjerom, a kratki misaoni hod sabirateljskim pojavama kroz vrijeme iznjedrio je gotovo identiëan broj, i svemu tome se pridruæilo sjeêanje na ponovljene izjave kako je svijet kolekcionara gotovo iskljuëivo svijet muπkaraca, ozbiljnije promiπljanje o æenama i stvaranju zbirki dobilo je svoj smisao. Tako je nastao ovaj prilog koji zapoëinjemo opisivanjem odabranih reprezentanata najpoznatijih sabirateljskih napora æena tijekom povijesti. HOD KROZ VRIJEME. Svi ozbiljniji povijesno - muzeoloπki pregledi, pa i vrijedne teoretske analize pojma muzej, spominju Isabellu d Este ( ), najstariju kêer vojvode od Ferrare, kao jednu od rijetkih æenskih osobnosti koja je posjedovala svoje zbirke u razdoblju renesanse. Ova prelijepa talijanska velikaπica zarana je brakom povezana s dvorom Francesca Gonzage u Mantovi i upravo je ovaj grad svojom humanistiëkom djelatnoπêu ucrtala u onodobnu kulturnu kartu Europe, a za sebe osigurala naslov "prima donna del mondo". I doista, Ëini se, bila je jedna od rijetkih æena na svijetu kad je godine uredila svoj studio - radnu sobu smjeπtenu u jugoistoënoj kuli Castella San Giorgio 1. Valja podsjetiti da je arhitekt L.B. Alberti u to vrijeme dræao prostor studija iskljuëivo muπkim prostorom u kuêi. Isabella je svome pridruæila i tzv. grottu, prostor kojem je namijenila funkciju pohrane sabiranih dragocjenosti. Obje su prostorije bile ukraπene paæljivo osmiπljenim slikanim programima i intarzijama. Poslije smrti svoga muæa vladarica Mantove morala je preseliti u Corte Vecchia i tamo je iznova uredila svoj æivotni prostor posveêen kontemplaciji, Ëitanju, pisanju i prikupljanju starina. Sklop je nazvan Appartamento della grotta 2 i saëinjavali su ga mali vrt i radna soba (lijep primjer tzv. giardino-studiolo sheme u kojoj se odvijao kontemplativan æivot u vrijeme renesanse!), grotta te Scalcheria. Kako se u prostor grotte ulazilo samo iz radne sobe, moæemo ustvrditi da je bila rijeë o dvodijelnoj cjelini Ëija je osnovna zadaêa bila pruæiti skriven i siguran prostor u kojem se moglo saznavati, uëiti, pismeno komunicirati s prijateljima i sudruzima u promiπljanju (2000 primjeraka Isabelline korespondencije!), sjeêati se, pa napokon i diviti se lijepim i starim predmetima pohranjenim veêinom u ormarima u spilji. A da bismo bili joπ bliæe nekadaπnjem znaëenju pojma muzej, potraæit Êemo i Muze, boæice Ëija je nazoënost u vremenu renesanse bila obvezatna u prostorima za uëenje i kontemplaciju, jer su, u duhu klasiëne etike, utjelovljivale vjeπtine i umjetnosti, poticale stvaralaëko nadahnuêe i Ëinile ljude boljima i savrπenijima. U Mantovi su vrata koja su vodila u grottu - Porta Gemmea - bila ukraπena, meappleu ostalim, i prikazom Minerve i triju Muza: Euterpe (glazba), Erato (lirika) i Clio (povijest). Tako su odabrane zaπtitnice mudrosti i umjetnosti, ujedno i reprezentanti Isabellinih najveêih interesa i vjeπtina, djelovale u njenim najosobnijim i najprivatnijim odajama. No, suzimo napokon interes na razloge, postupak i

7 krajnji rezultat sabiranja Isabelle d Este. Prije svega, vaæan je podatak kako je Isabelli na dvoru u Urbinu omoguêen potpun humanistiëki odgoj koji je u nadarene prvoroappleene djevojëice u vladarskoj obitelji doista naiπao na plodno tlo. A humaniste i znanstvenike tog razdoblja zapravo je samo financijska neimaπtina mogla omesti u stvaranju zbirki. Jer, zbirni su predmetni svjetovi u doba renesanse stvarani i oblikovani kao prikazi onodobnih obrazaca znanja. Nikada dosad nije se govorilo o Isabellinim zbirkama u tom kontekstu i nije na nama, bez namjere i moguênosti istraæivanja izvora, uopêe se u to upustiti. No, i bez dublje prosudbe, podatke o prikupljenim rijetkim rukopisima, glazbalima ili o globusu na kojem je pratila Columbova putovanja, smjeπtenim u prostoru grotte, valja povezati s aktivnim humanistiëkim odnosom prema svijetu oko nje. Ipak, iznad svih poticaja sabiranja, Ëini se, stoji naklonost likovnim umjetnostima i potreba sabiranja lijepih, umjetniëkih predmeta. Tako je za svoje prostore osame i saznavanja, pribavila slike vrhunskih ondaπnjih suvremenih umjetnika 3 poput Mantegne, Bellinija i L. da Vincija, skulpture Michelangela, ali i u skladu s renesansnim redefiniranjem i istraæivanjem antike i umjetnine pripisane antiëkim majstorima poput Praksitelova "Usnulog Kupida" ili poznate kameje s likovima cara Augusta i supruge mu Livije. Prema dostupnim podacima Isabella je imala aktivan odnos prema sabiranju. Imala je izaslanike koji su nabavljali predmete za nju, jednako kao πto je i pregovarala pri nabavi umjetniëkih predmeta do kojih joj je bilo izuzetno stalo. Osobito zanimljivo zvuëi crtica o njenom natjecanju u nabavi s vlastitim ocem. Zorno o tome svjedoëe dokumentirane upute agentima kako moraju doêi i otkupiti zlatarske radove Domenica di Piera prije negoli stigne njen otac 4. Zbog naëina Ëuvanja sabranog (a bila je rijeë, Ëini se o otprilike oko 1600 predmeta), u skrovitim prostorima, ureappleenim daleko od oëiju javnosti, svakako moæemo reêi da u Isabellinu stvaranju zbirki nije bilo vidljive potrebe za reprezentiranjem (su)vladarske moêi. Viπe od toga predstavljale su sabrane umjetnine i starine Isabelline humanistiëke interese jednako kao πto su, prema svemu sudeêi, dobro oslikavale stavove onoga vremena prema antici. U iduêem razdoblju, razdoblju 17. stoljeêa, kao da je opêenito viπe sabiraëa i zbirki koje su nastale poradi iskazivanja i prezentiranja moêi. Sjetimo se samo zbirki francuskih kardinala Mazarina i Rechelieua, pa napokon i riznice obitelji Habsburg u BeËu koja se oblikuje poëetkom tog stoljeêa upravo u funkciji predmetnog svjedoëenja apsolutistiëke vlasti. No, dvojimo kako opisanoj grupi bez razmiπljanja moæemo prikljuëiti æensku predstavnicu sedamnaestostoljetnog sabiranja - Kristinu vedsku ( ). Ova vlasnica obimnih umjetniëkih zbirki, numizmatiëke zbirke jednako kao i glasovite knjiænice, velikoduπna zaπtitnica umjetnika, glazbenika, filozofa i znanstvenika, podupiraëica svakovrsnih kulturnih dogaappleanja (od izdavanja novina u vedskoj do potpomaganja kazaliπnih i opernih predstava u Rimu), istovremeno je i pljaëkaπica. Zanimljivo je kako danaπnji inozemni enciklopedijski prikazi, osobito nacionalne πvedske web-stranice posveêene ovoj doista iznimnoj povijesnoj osobnosti 5, navode samo njeno angaæiranje pri potpisivanju Westfalskog mira, preπuêujuêi ili ublaæujuêi njenu naredbu godine πvedskim trupama neka uappleu u Prag i opljaëkaju ostatke Rudolfovih zbirki na HradËanima. Jer, dvadeset i dvogodiπnja regentica sa Sjevera poæeljela je posjedovati ostatke Rudolfova zbirkotvorna svijeta i tako je viπe od πest stotina umjetnina i obrtnina krenulo put vedske. Poπteappleeni su ostali samo oπteêeni predmeti za koji se pretpostavljalo da jednostavno neêe izdræati postupak prijenosa. PljaËkaπi su, dakako, temeljito pretraæili i ostale palaëe na HradËanima i u Maloj strani i tako je zajedno s ostacima Rudolfovih zbirki krenula i ostala baπtina Ëeπkog plemstva, primjerice, bogata knjiænica obitelji Rosenberg 6. I to Janusovo lice u Kristine vedske, πiroki spoznajni horizonti, vjerska tolerancija (kao i vlastito iskreno opredjeljenje za uëenje katoliëanstva) i podupiranje svake kulturne, pa i znanstvene akcije na jednoj strani, a na drugoj naglaπena obuzetost sobom, vlastitim interesima i slavom, obuzetost slikom kojom se predstavlja svijetu oko sebe, mora ostaviti traga i na prosudbu njenih sabirateljskih nagnuêa i postignuêa.»ini se da je ipak u njenom sluëaju bilo podosta moêi kao kreativne sile, ali i moêi s negativnim predznakom. Sudbina je uzvratila opêom rasprπenoπêu Kristinine godinama prikupljane graapplee i rijetki su europski umjetniëki muzeji i galerije u kojima se ne nalaze krhotine kraljiëinih zbirki. Sasvim je drukëija sudbina zbirki æene koju smo odabrali kao onu Ëije Êe sabiranje predstavljati dionicu 18. stoljeêa. Dakako, rijeë je o zbirkama njemaëke princeze koja je Ëvrsto zasjela na rusko vladarsko prijestolje i postala Katarinom Velikom ( ). Dovoljno je reêi da Ermitage svoj postanak duguje njoj. Jer, zapoëeo je æivjeti kao ideja u njenoj glavi i materijalizirao se kao manja dogradnja Zimskog dvorca u kojoj je carica namislila izloæiti prikupljene umjetnine, namjeπtaj, medalje. Je li i jedna sabiraëica imala tako slavnog agenta za dobavu kao πto je Katarini sluæio Denis Diderot? No, je li u njenom sluëaju i bilo rijeëi o sabiranju - biranju s razumijevanjem ili tek o gomilanju? To nije ljubav samo prema umjetnosti, kaæe ona, to je proædrljivost. Ja nisam ljubiteljica, ja sam izjelica. Prepisujemo odlomak njezina pisma, objavljen u sarajevskom prijevodu biografije Henrija Troyata. Upravo onako kako je troπila i zaduæivala se na veliko, tako je i skupljala umjetnine. Tamo gdje se Fridrihu Pruskom uëinilo da valja πtedjeti, Katarina je πirom otvarala carsku blagajnu. Ona kupuje Ëitave velike zbirke (Crozatova je brojila viπe od pet stotina slika), izabire na javnim draæbama, naruëuje djela suvremenika poput Chardina i Hudona. Didrot piπe Falkoneu sljedeêe: Ah moj prijatelju Falkone, koliko smo se promijenili! Mi prodajemo naπe slike usred mira. Katarina ih kupuje usred rata. Nauke, umjetnosti, ukus, mudrost penju se 7 3 Nastojimo što češće istaknuti ovaj detalj, jer su radovi nabrojenih umjetnika danas djela starih majstora, no u trenutku nabave bili su to radovi suvremene umjetnosti. Usporedimo, primjerice, ovaj detalj s količinom današnjih privatnih narudžba u mladih suvremenih autora u Hrvatskoj. 4 Smyczek, M. Isabella D'Este, Marchioness of Mantova. isablla.html Die Kunst am Hofe Rudolfs II. Prag, Hanau: Artia-Verlag, Verlag Werner Dausien, 1988., str Podaci o Kristini Švedskoj preuzeti su sa sjajne stranice Tracy Marks: ~Torrey_Philemon/christina/christi na. htm

8 8 burnom vremenu prije i za vrijeme II. svjetskog rata, seliti svoje zbirke iz Europe u Ameriku i natrag, neprestano financijski i intelektualno pomagati samim stvarateljima i napokon se zaustaviti i u trajno naslijeapplee ostaviti Zbirku Peggy Guggenheim u prelijepoj palaëi Venier dei Leoni na Kanalu Grande u Veneciji. sl. 2. Prof. dr. Mirne Floegel-MrπiÊ, zagledana u KopaËeve radove i sa zbirkom njegovih pjesama u ruci 7 Troyat, H. Katarina Velika. Sarajevo: Svjetlost, 1981., str Troyat, H. nav.dj., str Neverov, O. His Mayesty s Cabinet and Peter I s Kunstkammer. u: The Origins of Museums. Oxford: Clarendon Press, 1985., str Svi podaci o ženama pri osnivanju Narodnog muzeja crpljeni su iz priloga Agneze Szabo i Srećka Ljubljanovića u zborniku Naš Muzeum. Zagreb: grupa izdavača, Podaci o ovoj osobnosti i zbirci preuzeti su iz dragocjenog priloga Slavka Šterka Zbirka Tille Durieux - naša trajna briga, objavljenog u Vijestima muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. 1, 1983., str na sjever, a barbarstvo, sa svojom pratnjom silazi na jug. 7 Ne zaboravimo, jedna Maria Ludovica de Medici je tada veê mrtva i Firenza raspolaæe njenom oporukom u kojoj zapravo sve umjetnine iz posjeda obitelji daje na raspolaganje gradu (zaëetak galerije Uffizzi) i onemoguêuje izlaz baπtine slavne obitelji iz njega. Istovremeno, u Rusiji Katarina gomila svoju osobnu zbirku, svoje malo skroviπte u Ermitageu. Tamo πetam usred mnogih stvari koje volim i u kojima uæivam, i to su zimske πetnje koje me odræavaju u zdravlju i na nogama. 8 Osobito su nam zanimljive informacije o njenom odnosu prema predmetima koji su Ëinili sastavni dio univerzalnog muzeja Petra Velikog, veê godine otvorenog javnosti. I premda je velikog prethodnika izuzetno poπtovala i zapravo razvijala u zemlji pravi kult sjeêanja na njega, nije se sustezala s njegova zlatnog vrëa koji mu je poklonio kralj Danske, rastopiti zlato a ukrasne geme skinuti i pohraniti u vlastitu zbirku koju je nazivala rupom bez dna 9. Dakle, obrazac znanja se promijenio i Katarina viπe nije smatrala da prirodnine treba Ëuvati u kabinetima. Za nju je to anakronizam i zapravo priznaje samo umjetniëke zbirke u kojima je za nju najvaæniji kriterij koliëina. Upravo koliëina stoji u sluæbi vladarske moêi, jer vladariëino oko nije izoπtreno i obrazovano da bi uopêe moglo razluëiti kvalitetu. S Katarinom Velikom zapravo prestaje taj mali niz æena vladarica koje su morale posjedovati zbirke. Devetnaestostoljetni pothvati, primjerice jednog Ludwiga Bavarskog, neêe imati svoj æenski pandan. OpÊenito uzevπi, æene sabirateljice, a osobito sabirateljice umjetnina, u 19. st. daleko Êe nam biti nepoznatije negoli one koje su djelovale stotinu godina kasnije. Od njih spominjemo samo Ann Grundy Hull ( ), koja je predmetima iz svojih zbirki obogatila i The British Museum tako i Fitzwilliam Museum u Cambridgeu; Wilhelminu Cole Holladay, sabiraëicu radova umjetnica koja je najzasluænija za osnutak ameriëkog Nacionalnog muzeja æena umjetnica. A tu je, napokon, joπ jedna ameriëka dama koja je svoju ljubav prema umjetnosti (osobito nadrealizmu), ali i umjetnicima, materijalizirala u stvarnim zbirkama i napokon muzeju. Dakako, govorimo o Peggy Guggenheim koja je imala snage svoju ideju muzeja moderne/suvremene umjetnosti (galerija Art of this Century u New Yorku) razvijati u A GDJE JE HRVATSKA? PostavljajuÊi pitanje mislimo prvenstveno na dijakronu liniju æena sabirateljica. No, Ëini se da je odgovor brz i kratak. Takvu liniju uopêe ne moæemo uspostaviti, jer nam unatoë viπegodiπnjem istraæivanju nije uspjelo meappleu svim povijesnim zbirkotvornim pojavama na tlu Hrvatske pronaêi naglaπenije æenske tragove. Nesumnjivo je da su u Ëuvanju obiteljskog naslijeapplea ulogu morale imati æene. DapaËe, sluëaj Katarine Lamberg, udovice Adama, posljednjeg Zrinskog, govori da je upravo ona iznijela iz zemlje i briæljivo i nadalje Ëuvala ostatke obiteljske memorije, pa i one samoga junaka Nikole Zrinskog Sigetskog. ZahvaljujuÊi njenoj poærtvovnosti i ozbiljnom shvaêanju uloge Ëuvarice pamêenja velikaπke obitelji valja zahvaliti i oëuvanje glasovite Knjiænice Zrinskih. I to je sve Ëime raspolaæemo. Pa i pri osnutku naπih prvih muzejskih institucija æene se doista nalaze u pozadini i kao da im i nije mjesto u ondaπnjim kulturnim hramovima. Pogledamo li popis utemeljitelja Narodnog muzeja u Zagrebu 10, jedva Êemo otkriti πest æena. Uz to, bila je rijeë iskljuëivo o pripadnicama plemstva. to se pak tiëe imenovanih muzejskih povjerenika, meappleu njima predstavnica æenskog roda nema. A unutar stotina i stotina imena s dragocjenog popisa priloænika za zbirke Gospodarskog druπtva i Narodnog muzeja jedva nabrojismo pedesetak priloæiteljica. Novca, dakako. Æene koje su donirale predmete muzejima u drugoj polovici 19. stoljeêa i poëetkom onog iduêeg tek bi valjalo paæljivije istraæiti. Svojom nesebiënoπêu ipak se izdvaja slavonska vlastelinka Aleksandra MlinariÊ Davidova, koja je godine sa zidova svoga dvora u Orahovici (i to tek poslije muæevljeve smrti) skinula sva naslijeappleena umjetniëka djela i poklonila Strossmayerovoj galeriji. Ona nije æeljela stvarati osobnu zbirku, veê jednostavno dopuniti onu prvu umjetniëku na Balkanu. UoËi II. svjetskog rata, a zasigurno zahvaljujuêi prvim njegovim vjesnicima u nacistiëkoj NjemaËkoj, u Zagreb u kuêu u Jurjevskoj ulici stiæe njemaëka kazaliπna umjetnica, podrijetlom Austrijanka, Tilla Durieux i donosi sa sobom svoju zbirku slika i umjetniëkih predmeta 11. Kada danas promatramo njihove krhotine, vrlo promiπljeno prezentirane u privatnim sabiraëima namijenjenom izloæbenom prostoru Muzeja grada Zagreba, u πirokom rasponu od malog prijenosnog srednjovjekovnog oltariêa, preko afriëkih i polinezijskih skulptura predaka, pa do Slevogtova naslikana ili Barlachova kiparski oblikovana portreta T. Durieux, shvaêamo da nikako nije bila rijeë o ciljano sabranoj umjetniëkoj zbirci jednog kolekcionara, nego o skupini

9 umjetniëkih predmeta kojima je Tilla Duriex biljeæila i pamtila neke osobne dogaappleaje, emotivne i umjetniëke veze (osobito one koje su uspostavljane zahvaljujuêi njenom suprugu glasovitom trgovcu umjetninama i kritiëaru Paulu Cassiereru), putovanja itd. GledajuÊi i ËuvajuÊi (i prenoseêi kroz ratnu i poratnu Europu) te predmete, pretpostavljamo, Tilla se prije svega sjeêala pojedinih odsjeëaka i osoba svoga æivota, a tek potom uæivala u njihovoj estetskoj vrijednosti. Danas nas ti predmeti podsjeêaju na lik osebujne æene - umjetnice koja je ostavila trag i u povijesti kazaliπta lutaka u Hrvatskoj. Nastaviti ovaj niz æena sabirateljica umjetnina u Hrvatskoj, a istovremeno poradi neinformiranosti preπutjeli oblikovateljice zbirki ostalih vrsta graapplee, izuzetno je teπko i ta nas poteπkoêa zapravo direktno dovodi do trenutka u kojem bismo trebali dati barem osnovni okvir za sinkrono problematiziranje teme. JE LI SABIRANJE SPOLOM ODRE ENA AKTIVNOST? KOJIM SPOLOM? Prvi dokaz koji govori u prilog sabiranju predmeta baπtine kao prvenstveno muπkoj aktivnosti predstavlja veê i obiëna poteπkoêa na koju smo naiπli kad smo æeljeli uspostaviti dijakroni niz æena sabiraëica. Mladi sabiratelj oruæja i student muzeologije priznao je da je tek nedavno upoznao djevojku ozbiljnu oblikovateljicu zbirke oruæja, te kako su one opêenito rijetkost unutar sabiraëa ove vrste baπtine koja veê svojom nedvojbenom metaforom moêi i snage ukazuje i na moguêe spolne karakteristike (Ëitaj: razlike) samih sabiranih predmeta. Na drugoj strani sjeêamo se iskaza sabirateljice maraka koja je takoappleer potvrdila rijetkost æena u filatelistiëkoj udruzi jednako kao πto je otkrila da je kuêni odgoj, odnosno oëevo sabiranje maraka utjecalo i na oblikovanje njena hobija (prisjetimo se samo slikarica - kêeri oëeva umjetnika poput Elisabette Sirani, Marijane Muecke itd). No, zanimljivo je da djevojëice u razdoblju djetinjstva i rane mladosti takoappleer skupljaju u jednakom broju kao djeëaci. Izraelske znanstvenice B. Danet i T. Kateriel uoëile su to pri istraæivanju populacije u svojoj zemlji 12. Njihovo je objaπnjenje iπlo u smjeru imenovanja socijalizacije pripadnica æenskog spola kao onog presudnog elementa koji ih zapravo odvlaëi od igre sabiranja, klasificiranja i vlastitog prezentiranja pomoêu ciljano prikupljenih predmeta, igre tako vidljive unutar muπkog svijeta sabiraëa. PropitujuÊi pak spolnu odreappleenost samog Ëina sabiranja Belk i Wallendorfova primijetili su kako je muπki princip (agresivnost, natjecateljstvo, nadmoê itd.) uoëljiv u dionici prikupljanja predmeta zbirke, a njegov æenski pandan (briga, zaπtita, uzgajanje) u dijelu kojeg bismo mogli nazvati zaπtitom zbirke 13. Bilo bi zanimljivo istraæiti je li takva podjela bila uopêe nazoëna u brojnim konkretnim primjerima zbirki na tlu Hrvatske koje nose ili su nosile pri popisivanju nazive obaju supruænika (Zlatko i Joyce BalokoviÊ, Boæena i Zlatko ulentiê, Petar i Marina Selem, Nada i Drago Magjer, supruænici AzinoviÊ, Vlasta i Veljko Novak itd.). Odabir samih slika i kipova Ëinim uvijek s mojom æivotnom pratilicom Vlastom Novak, te ono πto nam se zajedniëki svidi, to i nabavljamo uz Ëeste novëane peripetije, a mnogo puta i njezine prijekore da bi joj muæa trebalo staviti pod starateljstvo, napisao je u propagandnom materijalu izloæbe ZagrebaËki kolekcionari godine gospodin Novak i tako otkrio kako i u nastanku zajedniëke zbirke pojaëana naglaπena nabavnost karakterizira upravo muπkog sabiraëa. Joπ je to jasnije u sluëaju zbirke supruænika Magjer koju smo odlazili vidjeti s nekoliko generacija studenata muzeologije. Kako gospodin nije viπe bio æiv, gospoapplea Nada Magjer preuzela je na sebe ulogu glavne Ëuvarice zbirke i njeno adekvatno zbrinjavanje i oëuvanje shvatila je svojom æivotnom zadaêom. Sluπali smo je paæljivo (vaænost usmeno prenijetih informacija!) i onda kada je mogla samo sjediti i oëima pratiti izloæene predmete. Sama nikada nije sudjelovala u nabavi umjetnina. OËito da je njoj iskljuëivo pripadala funkcija zaπtite jednako kao i zadræavanje glasa razuma u obitelji, jer se znalo dogoditi da je gospodin Magjer izaπao u trgovinu po kruh i mlijeko, a vratio se nakon nekoliko sati s novim umjetniëkim djelom ili rijetkom knjigom zaboravivπi na nabavu egzistencijalno vaænog. Svoje propitivanje spolne odreappleenosti sabiranja Belk i Wallendorfova zavrπavaju odricanjem moguênosti iskljuëivog karakteriziranja ove druπtvene djelatnosti. Po njima, Ëin sabiranja, a shvatimo li ga doista πiroko i kao pribavljanje i kao zaπtitu predmeta, posjeduje i muπke i æenske znaëajke. No, uzmemo li u obzir novije teorije koje inzistiraju na jasnoj bioloπkoj razlici spolova iz koje proizlaze i razlike u sposobnostima i ponaπanju, tek tada nam se veêina opisanih primjera sabiranja u æena Ëini posvema jasnim, a zakljuëak spomenutih ameriëkih 9 sl. 3. Portret Tille Duriex, naslikao Max Slevogt, 1907., ulje na kartonu, Muzej grada Zagreba Fototeka Muzeja grada Zagreba 12 Vidi: Belk, R.W; Wallendorf, M. Of mice and men: gender identity in collecting. Interpreting Objects and Collections. London, New York: Routledge, 1994., str Belk, R.W; Wallednorf, M., nav.dj, str. 242.

10 10 sl. 4. Peggy Guggenheim je imala snage svoju ideju muzeja moderne/suvremene umjetnosti (galerija Art of this Century u New Yorku) razvijati u burnom vremenu prije i za vrijeme II. svjetskog rata, seliti svoje zbirke iz Europe u Ameriku i natrag, neprestano financijski i intelektualno pomagati samim stvarateljima i napokon se zaustaviti i u trajno naslijeapplee ostaviti Zbirku Peggy Guggenheim u prelijepoj palaëi Venier dei Leoni na Kanalu Grande u Veneciji. 14. Jessel, D.; Moir, A., Muški spol - Ženski spol. Zagreb: Izvori, 1995., str Upozoravamo osobito na zbirku prof. dr. V. Horvat Pintarić koja je donirana gradu Zagrebu. Osnovni podaci o njoj kao i o ostalim donacijama žena metropoli nalaze se na stranici nsf/vpd/21c49fac6f7d11d9 C12569B0031E193?Open Document& Koristimo priliku i zahvaljujemo prof. dr. Mirni Floegel-Mršić na odvajanju dragocjenog vremena za razgovor na temelju kojeg je nastao završetak ovog priloga. znanstvenika kao da traæi modifikaciju. Dakle, ako se opredijelimo za dokaze koji svjedoëe kako su naπi mozgovi drukëije podeπeni i da zbog toga razliëito mislimo, razliëito procjenjujemo i sluæimo se razliëitim æivotnim strategijama 14, a posljedice su toga vidljive u svakom segmentu ljudskog djelovanja, nema razloga da to uvjerenje ne protegnemo i na sabiranje kao jedan od elemenata u oblikovanju identiteta Ëovjeka. Skloni smo doista povjerovati onima koji tvrde kako se djeëaci prvenstveno zanimaju za stvari i djelovanja, dok djevojëice privlaëe ljudi. Ono πto je razlika u djetinjstvu, u odrasloj dobi, kad se zapoëet rad hormona poveêava, postaje nepremostivom razlikovnoπêu. I upravo to objaπnjava relativnu izjednaëenost broja sabiraëa u djeëjoj dobi (sabiranjem predmeta spoznajemo svijet) i naglo smanjenje broja odraslih æena koje stvaraju i posjeduju javno priznate zbirke. Uvjerenost u veliko znaëenje hormona jednako kao i u vaænost njihove zastupljenosti u razliëitim koliëinama u pojedinoj ljudskoj jedinki, a πto zajedno uzrokuje razliëito ponaπanje, u drugom Êe svjetlu vidjeti i povijesni primjer jedne Kristine vedske.»itav njen nastup, dræanje i ponaπanje, pa i odijevanje, svjedoëe kako su pri oblikovanju i podeπavanju njenog mozga morali pojaëano sudjelovati i muπki hormoni.»ini se da upravo osvjeπtavanjem muπkog obrasca koji je u Kristine prevladao, moæemo opravdati tako agresivno dolaæenje do predmeta zbirke, jednako kao i neprestano nastojanje da se doapplee do izvora novca (razmiπljanje o vladanju Poljskom ili Napuljem) kako bi se joπ viπe nabavilo, joπ viπe kulturnih postignuêa potaknulo, joπ viπe knjiga tiskalo ili predstava organiziralo. Dakle, neprestano djelovalo. S druge strane, opisana zbirka Tille Durieux govori upravo u prilog æenske potrebe za kretanjem i djelovanjem unutar svijeta ljudskih odnosa. Jer, njena je zbirka, Ëini se, nastala na temelju emocija i kao svjedoëanstvo razliëitih veza koje je njemaëka glumica uspostavljala u svojim kulturnim i druπtvenim krugovima. A vjerujemo da bismo i neke druge zbirke koje su oblikovale æene mogli razumjeti u svjetlu opisanoga. Stoga smo skloni zasad reêi kako sabiranje predmeta baπtine, a koje poëiva na krakteristikama kao πto su agresivnost, natjecateljstvo i snaæno prezentiranje vlastita identiteta, u prevladavajuêem broju primjera pripada djelovanju muπkaraca. Kada æene stvaraju zbirke, a dogaapplea se to ipak rjeapplee negoli u muπkom dijelu ljudske populacije, one i u toj svojoj djelatnosti nastoje reprezentirati naglaπenu orijentaciju prema ljudima i u zbirkama ostvaruju, odræavaju i dokumentiraju svoje veze prema drugim ljudima. U prilog tome gotovo idealno svjedoëi primjer prof. dr. Mirne Floegel MrπiÊ i stoga zavrπavamo priëom o stvaranju i Ëuvanju baπtine u njenom posjedu. UMJESTO ZAKLJU»KA: SKICA ZA PORTRET ZBIRKE PROF. DR. MIRNE FLOEGEL MR I. Posjetitelji izloæaba Slavka KopaËa, izloæbenih dogaappleanja Salona Ullrich, zvuënog projekta Muzeja Mimara - ZagrebaËki kolekcionari, a napokon i ostalih prezentacija hrvatske umjetnosti mogli su tijekom posljednjih desetljeêa zapaziti bilo u legendama pod izloæenim djelima, bilo u katalozima i ostalim pisanim prilozima ime prof. dr. Mirne Floegel MrπiÊ i njene zbirke. Kako su javno poznate i priznate zbirke æena u Hrvatskoj doista rijetke, 15 odluëili smo ispitati postanak i sadræaj ove æenskim imenom objedinjene sabrane baπtine, upoznati vlasnicu i istraæiti je li doista moguêe govoriti o njenom baπtinskom posjedu kao zbirci. VeÊ je telefonski razgovor i dogovor oko susreta jasno pokazao stav gospoapplee Floegel. Pa Ëak je bila dovoljna i jedna rijeë, jedan pojam. Mislimo pri tom na pojam vestalinke kojim je u jednom trenutku protjecanja razmjene informacija gospoapplea Floegel opisala sebe, a na neki naëin ukazala i na karakter onog πto posjeduje. Jer, stjecajem obiteljskih okolnosti, dogodilo se da je ova naπa iznimna biokemiëarka, redovna profesorica na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu, imenovana Ëuvaricom virtualnog obiteljskoga hrama ispunjenog predmetima nedvojbeno ponajviπe u funkciji sjeêanja. Ono πto je usmeno navijeπteno, in visu je potvrappleeno. Naime, stvarni razgovor u prostorima Ëuvanja dragih predmeta mogao bi se saæeto opisati kao rekonstruiranje korijena i povijesti obitelji gospoapplee Floegel (dakako, koliko je to vrijeme jednog susreta dopustilo) 16. Jer, svaku objeπenu sliku, vitrinu ispunjenu predmetima obrta, granituru za sjedenje ili knjigu iz knjiænice moguêe je povezati s jednim obiteljskim ili jednostavno prijateljskim imenom, ukratko s jednom osobom. Tako su preda mnom u razgovoru, ali i Ëvrsto spojeni s albumom fotografija ili naslovom knjiga, djeliêem namjeπtaja ili obrtninom proπli pojedini Ëlanovi obitelji Tkalac i Floegel. ZnaËajan dio stvarnog i imaginarnog popisa baπtine pripada takoappleer obiteljskoj grani Melkusovih, a meappleu njima izdvajaju se slike i crteæi nepravedno zaboravljenog osjeëkog umjetnika Dragana Melkusa, koje je prof. dr. Floegel uporno nastojala izloæbama i napisima osvijestiti hrvatskoj javnosti. No, Ëuvarici hrama u naslijeapplee je od Melkusovih ostala i znaëajna biblioteka koja naslovima pojedinih Ëasopisa govori, meappleu ostalim i o aktivnom sabiranju strica Melkusa. Napokon, tu je i svojevrsna zbirka u zbirci - zbirka slavonske etnografske baπtine koja se naπla danas zaπtiêenom u kuêi neêakinje. Materijalnim svjedoëanstvima obiteljske povezanosti pripadaju i

11 ohajevi radovi, te rukopisi i pojedini komadi namjeπtaja koje je za sobom ostavio veliki hrvatski pjesnik Dobriπa CesariÊ. No, Ëuvarica hrama ne brine se samo za predmetni svijet, veê i za duæno poπtovanje i Ëuvanje onog πto bismo mi muzeolozi struëno nazvali mentefaktima. Pri tome mislimo na paæljivo Ëuvanje i vrednovanje CesariÊeve poezije, jednako kao i one Slavka KopaËa. Spomen imena ovog potonjeg velikana koji je tiho stvarao izvan domovine i oëekivao ipak neπto glasniji spomen u njoj, vodi nas do fundusa umjetnina koje reprezentiraju drage prijateljske veze. Osim djela koja bismo zahvaljujuêi priëi vlasnice mogli nazvati i osnovom za galeriju Slavka KopaËa, tom krugu baπtine pripadaju i radovi Josipa Biffela, Ivana LovrenËiÊa, Ljube IvanËiÊa itd. Dakako, nas je zanimalo ima li u ovom svijetu lijepih i dragih predmeta - simbola obiteljskih i prijateljskih veza iπta πto je gospoapplea Floegel pribavila sama. Svakako. No, primjerice, i ciljano kupljena knjiæna izdanja dopunjavaju neku zapoëetu seriju (rijetko izdanje CesariÊevih stihova), a zbirka prelijepih primjeraka Zsolnay keramike koja raste i dopunjava se, zapoëela je svoj æivot zahvaljujuêi nestalim Zsolnay obrtninama iz obiteljske kuêe u Zagrebu. Ima li ljepπeg svjedoëanstva primjene teoretskog promiπljanja kako je kod svake zbirke moguêe govoriti o postojanju i njenog drugog dijela - onog πto nije zbirka - te istraæivati njihove meappleusobne veze. Dakle, prikupljena baπtina koju poradi nazoënosti svih muzeoloπkih funkcija (pojedini su dijelovi katalogizirani, a vlasnica nastoji πto viπe toga prezentirati i predstaviti javnosti) doista opravdano moæemo nazvati zbirkom prof. dr. Mirne Floegel MrπiÊ, govori o potrebi Ëuvanja sveg materijalnog πto zadræava sjeêanje na Ëudesan dijagram ljudskih, a napose obiteljskih veza. Oni koje smo uvjerili u spolnu razlikovnost sabiranja, prepoznat Êe u ovom primjeru æenski princip. I njima i onima drugima otvaramo ovim prilogom vrata za ozbiljnije istraæivanje. 17 A moæda Êemo i sami kroz njih uskoro uêi. WOMEN AND COLLECTING: THE SOUL HAS NO GENDER, BUT STILL... The small number of women collectors through history, as well as the modest list of them in Croatia today have prompted this article about the creation of collections of items belonging to the cultural heritage by women. The article first presents and museologically analyses known historical examples from Isabelle d'este to Peggy Guggenheim. It includes some examples from Croatia, especially the collection put together by the German actress Tilla Durieux, who spent a part of her life in the first half of the 20th century in Zagreb. The article then gives a synchronous overview of collecting by women. This is where the theory about the biological difference between the sexes was of some assistance. Men's orientation towards things and action, and women's orientation towards people is transposed into the world of collecting. The article concludes that the collection of items from the cultural heritage that is based on characteristics like aggression, competitiveness and the powerful presentation of one's own identity is for the most part done by men. When women create collections (and this is the case far less frequently), they try to represent their relationship towards other people. As an example we have the collection that was put together by the Croatian biochemistry expert Professor Mirna Floegel MrπiÊ, which represent a true objective reflection of her links to her family and friends Za njih navodimo nekoliko novih knjižnih naslova koje nismo uspjeli držati u rukama. Tako ističemo Brilliant Careers: Women collectors and illuustrators in Queensland. South Brisbane: Queensand Museum, Premda je riječ o pregledu sabiračica na uskom djeliću sjevernoameričkoga kontinenta, zanimljiv je to skup biografija tridesetak žena koje su prikupljale i crtežom bilježile prirodoslovne vrste. Kako je spomen sabiračica ove vrste građe toliko rijedak, važnost mu raste i u našem kontekstu. Potom je tu i knjiga Women and Art in Early Modern Europe: Patrons, Collectors, Connoisseurs koju je uredila C. Lawrence. Ovo izdanje eseja o zbirkama i djelatnosti žena pokroviteljica umjetnosti između 14. i 18. stoljeća izašlo je godine. Napokon tu je i po temi vrlo sličan njemački naslov Sammeln nur um zu besitzen?: Berühmte Kunstsammlerin von Isabella d Este bis Peggy Guggenheim koji je uredila Britta Jürgs.

12 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME GLAVNI ASPEKTI FEMINIZACIJE PROFESIJE KUSTOSA DUBRAVKA PEI»ALDAROVI Hrvatski povijesni muzej, Zagreb 1 Uredba o izboru gradskih zastupstava za gradove Hrvatske i Slavonije od 1. XI. 1919, Narodne novine 24. XI Ustav Kraljevine SHS. 1921: Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladna knjižara 3 Izborni zakoni, 1935:6.; Prokop- Kulenović, 1946:7. 4 Prokop-Kulenović, 1946:35. 5 Prokop-Kulenović, 1946:21.; Konstantinović, 11/1925: Konstantinović, 11/1925: Zbog nje su djeca nasljeđivala očevo prezime, grb i staleška prava, dok je otac imao pravo djecu u svemu zastupati za vrijeme dok su maloljetna te upravljati imovinom koju ona steknu dok su pod njegovom vlašću. U slučaju očeve smrti majka ili baka mogle su im postati skrbnicama samo uz sututora muškarca, imenovanog po očevoj želji. (Prokop-Kulenović, 1946: ) POLOÆAJ ÆENA U HRVATSKOJ U VRIJEME NASTANKA PROFESIJE KUSTOSA ( ). Iako se korijeni veêine druπtvenih zanimanja mogu pronaêi na samim poëecima ljudske povijesti, tek je 20. stoljeêe, a posebice period izmeappleu I. i II. svjetskog rata, aktualno doba formiranja modernih profesija. Koliko su æene, kao specifiëna druπtvena kategorija, participirale u suvremenim druπtvenim zbivanjima pa tako i u procesu profesionalizacije razliëitih zanimanja ovisilo je o njihovu opêem druπtvenom statusu unutar zajednice u kojoj su æivjele. Zbog toga je, radi lakπeg razumijevanja uzroka koji su doveli do znaëajnijeg uvoappleenja æena u pojedine struëne muzejske poslove, nuæno naznaëiti najosnovnije aspekte njihova socijalnog statusa u Hrvatskoj u razdoblju u kojem je proces formiranja profesije kustosa poprimio intenzivnije oblike. Taj je zadatak ovom prilikom realiziran pregledom osnovnih graappleanskih prava unutar Kraljevine SHS/ Jugoslavije godine (u Ëijem su sastavu u to doba bile hrvatske zemlje) kao πto su, na primjer, bili pravo glasa, pravo na rad i pravo na zaradu ali sa stajaliπta spolne/rodne pripadnosti. Pravo glasa u Kraljevini SHS bilo je privremeno omoguêeno odreappleenoj, brojëano vrlo maloj, kategoriji æena veê godine na prvim narodnim izborima za lokalne organe vlasti. Naime, na osnovi posebne Uredbe æenama je bilo priznato aktivno izborno pravo pod istim uvjetima kao i muπkarcima ukoliko su samostalno vodile svoje i obiteljsko gospodarstvo na vlastitom ili zadruænom posjedu, javni obrt ili trgovaëku radnju, ili ako su bile namjeπtene u javnoj ili privatnoj sluæbi te su, osim toga, mogle dokazati da su s uspjehom zavrπile 4 razreda srednje πkole 1. Meappleutim, veê im je Vidovdanski ustav indirektno ukinuo u privilegiju odreappleujuêi da biraëko pravo ima svaki dræavljanin po roappleenju i priroappleenju, ako je navrπio 21. godinu, ali je pri tom odluka o glasaëkim pravima æena bila odgoappleena do donoπenja posebnog zakona 2. Jednaku je formulaciju ponovio i Ustav iz godine, sve dok Zakon o biraëkim spiskovima iz iste godine nije definitivno specificirao da biraëko pravo ima svaki muπki dræavljanin po roappleenju i priroappleenju, ako je navrπio 21 godinu starosti 3. Time je æenska populacija definitivno stavljena izvan osnovne institucije graappleanskoga prava. Isti je status zadræala u Kraljevini Jugoslaviji sve do njezina sloma te ga nije formalno mijenjala niti tijekom ratnih godina Tek je Ustav iz godine ozakonio ravnopravan tretman æena s muπkim dijelom populacije u okviru FNRJ odredbom da su æene ravnopravne sa muπkarcima u svim podruëjima dræavnog, privrednog i druπtveno-politiëkog æivota, da za jednaki rad imaju pravo na jednaku plaêu kao i muπkarci te da uæivaju posebnu zaπtitu u radnom odnosu 4. Pravo na rad æenama je u Hrvatskoj tijekom perioda izmeappleu dvaju svjetskih ratova viπe od svega i vrlo direktno ograniëavala jedna od temeljnih normi patrijarhalnog braënog æivota institucija muæevljeve vlasti. PruæajuÊi muπkarcu ulogu glave obitelji, upravitelja u kuêanstvu i æeninog zastupnika, æenu je tretirala biêem slabijim, manje snalaæljivim, maloljetnim, napola odgovornim, nesamostalnim, nepouzdanim u rukovanju imovinom, podloænim porocima, lakomislenijim od muπkarca i bez karakterne stabilnosti (imbecillitas sexus, levitas animi) 5. Zbog toga se udatim æenama ograniëavala poslovna sposobnost do te mjera da nisu imale pravo bez muæevog odobrenja slobodno raspolagati svojim imanjem, prodavati, kupovati, niti dati na poklon, platiti svoj dug, niti primiti duænu joj stvar, zaduæiti se, niti zakljuëiti bilo kakav ugovor. Æene se nisu mogle slobodno baviti profesionalnim, ili bilo kakvim drugim javnim poslom koji bi im omoguêavao redovne prihode, pa Ëak nisu mogle voditi niti sudski spor, ukoliko im to muæ nije posebice dopustio. Muæevljeva se vlast nije mogla ublaæiti ni pod kojim uvjetima; nju nije mogao regulirati nikakav braëni ugovor jer je tretirana kao ustanova javnog poretka koja se ne moæe preinaëiti ili ukinuti sporazumom privatnih lica 6. (Ipak, iz ove su institucije bile izuzete neke kategorije æena nad kojima se, po logici stvari, ona nije mogla provoditi: punoljetne neudane osobe, rastavljene æene i udovice.) Svojevrstan pandan muæevljevoj, bila je oëinska vlast nad djecom. 7 Obje institucije tradicionalnog obiëajnog prava, manje-viπe ugraappleene u patrijarhalan svjetonazor hrvatskog seljaka, jednako kao i graappleanina, Ëinile su ozbiljne zapreke sudjelovanju æena u javnim poslovima. OËiti su primjeri za to bile dræavne ustanove koje nisu zapoπljavale æene na visokostruënim radnim mjestima, potpuno ih uklonivπi iz pojedinih profesija u privilegiranim novëanim

13 zavodima, poπtanskim organizacijama, dræavnim prometnim poduzeêima te fakultetima, sudovima, nekim ËinovniËkim sluæbama i u ministarstvima. Dogaapplealo se to u vremenu u kojem su egzistencijalne potrebe sve ËeπÊe i snaænije tjerale æenski dio hrvatske populacije da napuste izolirani obiteljski æivot i uzmu udio u druπtvenoj podjeli rada. UnatoË tome, u obrazovnom je sustavu za æenu joπ uvijek vrijedila ograniëavajuêa odredba numerus clausus, prema kojoj se u pojedine struëne πkole (npr. uëiteljsku) primalo za polovicu manje æenskih appleaka od muπkih. Za uëiteljice (inaëe vrlo brojnu kategoriju zaposlenih æena) bio je na snazi sve do novog izbornog zakona godine joπ i svojevrstan celibat propis da ne mogu zadræati posao ukoliko nisu bile udane za uëitelja 8. Ukidanje ove odredbe uslijedilo je oko 1938./1939. godine zalaganjem udruæenih æenskih i feministiëkih organizacija unutar Alijanse æenskih pokreta. Pri tome su vaænu ulogu imala æenska profesionala udruæenja meappleu kojima se u to vrijeme feministiëkim idejama posebice isticalo Udruæenje univerzitetski obrazovanih æena. 9 Posljedica marginalnog, alternativnog, viπestruko inferiornog statusa æene pri stjecanju radnih pozicija, bila je i njezina nepovoljnija uloga pri raspodjeli zarade. Tako se, na primjer, udanim æenama Kraljevine SHS/Jugoslavije zaposlenim u dræavnim i samoupravnim sluæbama od plaêe oduzimala Ëak 1/3 do _ zarade 10. SliËne je bilo i kod radniëkih zanimanja pa su nadnice radnica u tvornicama uvijek bile manje od nadnica muπkaraca (iznosile su godine u prosjeku 74,66% muπke nadnice, a u drugoj polovici tek 73,86% muπke zarade). Na podruëju Hrvatske odnos æenske i muπke nadnice joπ je bio i loπiji, s veêom tendencijom opadanja æenske zarade, pa se Ëinilo da je ovdje joπ i jaëa orijentacija na iskoriπtavanje jeftinije nekvalificirane æenske radne snage 11. Pri tome je, ipak, daleko najteæi æivot imala æena na selu, Ëesto tretirana kao besplatna radna snaga, tako da se i sklapanje braka u nekim seoskim sredinama smatralo formalnim kupovanjem radne snage 12. VeÊ se iz navedenih Ëinjenica moæe izvesti zakljuëak da je poloæaj æene unutar obitelji u razdoblju godine bio njezino osnovno i najvaænije statusno odreappleenje. On je neznatno varirao s obzirom na pojedine hrvatske regije, aktualne religijske svjetonazore, kao i na manje ili viπe liberalan karakter vaæeêih normi braënoga prava. ZahvaljujuÊi sretnijem spletu okolnosti jedino su u Meappleimurju æene svih vjeroispovijesti u svojim graappleanskim pravima (osim biraëkog) bile formalno izjednaëene s muπkim partnerima. U svim ostalim predjelima Hrvatske daleko je najveêi udio æena (katoliëkih i pravoslavnih), bio deprivilegiran, posebice patrijarhalnim institucijama muæevljeve i oëinske vlasti koje su im ostavljale slabaπnu moguênost da jedino kao udovice, raspuπtenice i samo u izuzetnim sluëajevima kao majke, povremeno i privremeno ostvare ograniëena prava. Posljedice su ovakvog pravnog i moralnog tretmana æena, kao i njihova materijalnog poloæaja, u hrvatskim zemljama bile dvojake. S jedne su strane, pod utjecajem institucija modernog æivota i sve jaëeg æenskog pokreta u zapadnoevropskim zemljama, urodile osnivanjem vrlo velikog broja razliëitih æenskih udruæenja feministiëkih, profesionalnih i karitativnih koja su, na svoj naëin, poticala i realizirala njihove emancipatorske teænje. S druge se, pak, strane, tradicijom ukorijenjen a zakonima reguliran patrijarhalni svjetonazor vrlo dugo odræao kao osnovni kriterij prosuappleivanja i djelovanja ljudi æena podjednako kao i muπkaraca. Njegovi su se utjecaji mogli uoëiti joπ i mnogo kasnije, u vrijeme realizacije radikalnih sustavnih, politiëkih i ekonomskih promjena u hrvatskom druπtvu nakon II. svjetskog rata u okvirima socijalistiëke Jugoslavije. TIJEK FEMINIZACIJE STRU»NIH MUZEJSKIH POSLOVA (NA PRIMJERU ZAGREBA»KIH MUZEJA). BuduÊi da su se muzejskim poslovima tijekom druge polovice 19. stoljeêa poëeli sve redovitije baviti sveuëiliπni profesori razliëitih struka te srednjoπkolski nastavnici i uëitelji, moglo bi se reêi da je zanimanje kustosa formirano postupno njihovom specijalizacijom za osebujan rad u muzejima. U periodu izmeappleu I. i II. svjetskog rata poprimilo je ono osobine prave profesije, πto je podrazumijevalo i zadovoljavanje pet osnovnih kriterija profesionalnosti: (a) posjedovanje potrebnog zvanja steëenog visokim stupnjem obrazovanja; (b) koncentraciju adekvatnih mjera za obranu profesionalnog monopola od laika ; (c) usvajanje specifiënog tituliranja kao prepoznatljive profesionalne simbolike; (d) postizanje veêeg stupnja organiziranosti osnivanjem institucija za profesionalno obrazovanje, zapoπljavanje i udruæivanje; (e) poπtivanje posebno razvijenih pravila profesionalne etike. 13 S obzirom na veê spomenutu Ëinjenicu vrlo ograniëenih moguênosti sudjelovanja æena u javnom æivotu uopêe, a napose u pojedinim druπtvenim sferama, njihov je doprinos profesionalizaciji kustoskoga poziva u to doba ostao skroman. Tako, na primjer, u razdoblju godine (a posebice u vremenu koje mu je prethodilo) nalazimo tek pokoju æenu zaposlenu iskljuëivo u onim muzejskim granama i na onim struënim poslovima koji su se, stjecajem okolnosti, razvijali iz tradicionalnih æenskih djelatnosti u preteæno æenske struke. Zbog toga nije neobiëno da je prva poznata nam informacija o suradnicama vezana upravo uz aktivnosti kolskoga muzeja osnovanog godine u Zagrebu, a odnosi se na Klotildu CvetiπiÊ (ravnateljicu Kraljevske zemaljske struëne πkole), koja je uredila zbirku za æenski ruëni rad, te Josipu ÆitkoviÊ angaæiranu na zbirci za Ëuvaliπta i zabaviπta. 14 U isto je vrijeme tadaπnji Zemaljski umjetniëkoobrtni muzej u Zagrebu posredovanjem Ise Krπnjavog sudjelovao na meappleunarodnoj izloæbi æenskih ruënih vjeπtina i umjetnosti u Parizu (ljeto 1902.), dok je tijekom godine suraappleivao s knjiæevnicom i etnologinjom iz Sarajeva, Jelicom BeloviÊ, koja je sredila 13 8 Prokop-Kulenović, 1946:8 9 O tome opširnije vidi u: Peić Čadarović, 1997: Prokop-Kulenović, 1946:8. 11 Na zagrebačkom je području tijekom godine žena primala 73,5% prosječne muške zarade, a od godine njezina su se primanja smanjila na samo 64,1% nadnice muškaraca. U Splitu je u to vrijeme ženska nadnica opala s 48,5 % prosječne muške zarade na 46,6 %, a oko godine opet porasla na 54,2 % prosječnih primanja radnika (navedeno prema: Kolar-Dimitrijević, I/1970:94-95). 12 Prokop-Kulenović, 1946: Vidi u: Peić Čaldarović, 1999: Vavra, 1999:259.

14 14 15 Osim toga, J. Belović vodila je godine prepisku i s ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, koji joj je ponudio da sredi i kataloški obradi prethistorijski tekstil iz muzejskog fundusa. (Arheološki muzej u Zagrebu /AMZ/, Osoblje 1931.: Bernadžikovska- Belović, Jelica; K: 37-1.) 16 Maleković,1999: Piplović, 1998: AMZ; Osoblje-1931.: Ubel- Cavallieri Stella; K: Moliteljici je upućen pozitivan odgovar, ali pod uvijetom da ne tereti budžet muzeja. (AMZ; Osoblje-1931.: dr. Tominšek, Helena; K:37-2) 20 AMZ, Osoblje 1931, K: Ivkanec, 1999: AMZ, Osoblje 1931, K: Radić, 1999: AMZ, Osoblje 1931, K: AMZ, 1931, K: AMZ, Osoblje 1931, K:37-4. i kataloπki obradila tekstilni fundus muzeja 15. (U prostorijama Muzeja za umjetnost i obrt prireappleivala je ZagrebaËka æenska udruga izmeappleu i izloæbe kuênog obrta. 16 ) Iako su navedeni primjeri izuzetna rijetkost u ondaπnjoj muzejskoj svakodnevici, predstavljaju prve nagovjeπtaje postupnog ulaska æena u razliëita struëna zanimanja, iz kojih su se do polovice 20. stoljeêa razvile i osnovne muzejske profesije. BuduÊi da su u patrijarhalnim sredinama poslovi odgoja i obrazovanja djece tradicijski spadali u nadleænost æena, rad æena u πkolama u vrijeme njihova ulaska u sferu javnog druπtvenog æivota bio je, takoappleer, uobiëajen. Kako je, nadalje, uëiteljski poziv bio i jedan od najpogodnijih za regrutaciju muzejskih struënjaka, ne iznenaappleuje Ëinjenica πto su se meappleu prvim djelatnicama muzeja relativno rano naπle upravo uëiteljice. Osim veê navedenih primjera zagrebaëkoga kolskog muzeja, jedna je od najranijih ilustracija za to primjer Pokrajinskog muzeja za narodni obrt i umjetnost u Splitu gdje je veê po utemeljenju godine kustosicom postala uëiteljica splitske Graditeljske, zanatlijske i umjetniëke πkole, Fridrika Maxner. 17 U razdoblju izmeappleu I. i II. svjetskog rata moæe se, osim toga, naiêi na sluëajeve uëiteljica koje su privremeno obavljale neku vrstu (obaveznog) pripravniëkog staæa u muzejima. O tome svjedoëe podaci jednog od najznaëanijih nacionalnih muzejskih institucija toga razdoblja, Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, u Ëijoj su dokumentaciji zabiljeæeni sljedeêi primjeri privremeno zaposlenih uëiteljica: Stella Ubel-Cavallieri spominje se godine u Arheoloπko-historiËkom odjelu, kao i u Odjelu za umjetnost i umjetni obrt 18 ; Helena Tominπek, pripravnica (suplentica) iz Maribora, uputila je godine molbu da je Muzej primi na rad tijekom πkolske godine 1928./29. 19, te Vinka Bertapelle Martigjija uëiteljica-vjeæbenik Æenske struëne πkole iz Novske, dodijeljena je na rad u Hrvatski narodni historiëki muzej u Zagrebu od poëetka svibnja do kraja kolovoza Od prethodnih se poneπto razlikuje sluëaj Elvire Gross, sluπaëice filozofije na katedri profesora Viktora Hoffillera, koja je provela u Arheoloπko-historiËnom odjelu Hrvatskoga narodnog muzeja od sredine prosinca do kraja lipnja kao privremena pomoênica. Zanimljiva je, pak, Ëinjenica da su se meappleu prvim stalnim djelatnicama Narodnoga muzeja u to vrijeme (osim ËistaËica) nalazile i predstavnice struënog muzejskog osoblja koje nisu pripadale kategoriji kustosa. (Bile su to, na primjer, slikarica i tajnica Kluba likovnih umjetnica Roksana ZuruniÊ-Cuvaj crtaëica Arheoloπkog odjela od prosinca do kolovoza 1935., i Ljerka KrËek, od studenoga dnevniëar-zvaniënik na duænosti laboranta, koja je od lipnja do lipnja radila kao knjiæniëarka u Hrvatskom dræavnom Arheoloπkome muzeju. 20 ) Isto je tako i Etnografskome muzeju u Zagrebu veê u prvim godinama njegova postojanja (1920.) pridijeljena akademska slikarica Zdenka SertiÊ kao suradnica ilustrativne sluæbe. 21 BuduÊi da se Arheoloπki muzej u Zagrebu tek oko godine formalno izdvojio iz Narodnoga muzeja kao posebna muzejska institucija, æene su bile, isprva doduπe u vrlo malenom broju, sastavni dio struënog osoblja od samog poëetka njegova samostalnog djelovanja. (Meappleu prvima se spominju: dr. Ivy LentiÊ- Kugli, donatorica mezopotamskih ploëica za egipatsku zbirku 1940./41. a kratko vrijeme i njezina kustosica; numizmatiëarka Ivica DegmedæiÊ, koja se zaposlila godine joπ kao srednjoπkolka i vrsna poznavateljica klasiënih jezika i filologije, ali se tek godine spominje i na mjestu kustosa; dr. Ksenija Vinski Gasparini, kustosica prethistorijske zbirke od rujna do umirovljenja sredinom 1979.) 22 Iz toga relativno novijeg vremena potjeëu i prvi podaci o upoπljavanju æena u pojedinim muzejima izvan zagrebaëkog podruëja, meappleu kojima se nalazio Muzej grada Osijeka u kojem od poëinje volonterska, a godine i redovna djelatnost dr. Danice PinteroviÊ (najprije kao bibliotekarke, a zatim kustosice arheoloπke zbirke i zbirke umjetniëkog obrta) te Hilde HeËej (nakon godine muzejske bibliotekarke). 23 Tek nakon zavrπetka II. svjetskog rata zapoëinje proces ubrzane feminizacije gotovo svih podruëja druπtvenoga rada, πto je velikim dijelom bila posljedica potpunog formalno-pravnog izjednaëavanja muπkaraca i æena unutar socijalistiëke Jugoslavije. U zdravstvu, prosvjeti, kulturi i umjetnosti taj je trend bio neπto snaæniji, uglavnom zato πto su se u njihovu okviru razvila zanimanja (profesije) tipiëno æenskog karaktera odnosno ona za Ëije su obavljanje æene veê tijekom proπlosti, svojim poloæajem unutar patrijarhalne obitelji, dobrim dijelom stekle druπtvene pozicije, ali i potrebne vjeπtine i iskustva: njega bolesnika, odgoj i obrazovanje djece, razliëite umjetniëke, ali i usluæne aktivnosti, prehrana i voappleenje domaêinstva, i sl. Sustavna statistiëka analiza pritjecanja struënog osoblja u pojedine muzeje od druge polovice godine nadalje, mogla bi preciznije predoëiti dinamiku, tipove i moduse rasta æenskoga struënoga kadra unutar pojedinih muzejskih profesija u to vrijeme, s obzirom na prijeratni i ratni period. Meappleutim, ovom je prilikom na konkretnim primjerima iz personalne dokumentacije Arheoloπkog muzeja u Zagrebu tek ilustrirana teza o poveêanom zapoπljavanju æena na struënim muzejskim poslovima upravo nakon zavrπetka II. svjetskog rata. Pri tom se, takoappleer, nameêe zakljuëak da je relativno velik broj æena zaposlen veê u prvoj poslijeratnoj fazi godine kao, na primjer: knjiæniëarke Ana JanËiÊ (13. srpanj 1945.) i Anka Bulat- SimiÊ (7. rujan listopad 1951.) koja je nakon zavrπetka studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bila premjeπtena u MUO u zvanju pripravnika kustosa prosvjetno-nauëne struke ; kustosice urappleica Berc (rujan travanj 1947.) 24, Vera Vejvoda (veljaëa travanj 1976.), dr. Branka VikiÊ-BelanËiÊ (od sijeënja do umirovljenja 1983.) 25 i Slavenka ErcegoviÊ (PavloviÊ) (listopad travanj 1965.) 26 te preparatorice Marija Radman (od 29. sijeënja 1947.

15 do lipnja 1952.) 27 i Vlasta (Pazdera) Tavornik (od listopada oæujka 1961.) koja je od tada pa do poëetka godine obavljala i konzervatorske poslove. 28 SliËno se dogodilo i u Povijesnom muzeju Hrvatske, gdje su Ëak postavljene æene kao (prve) muzejske ravnateljice: Nevenka Prosen godine, a dr. Lelja DobroniÊ. 29 U Muzeju za umjetnost i obrt meappleu prvim je æenama bila zaposlena Zdenka Munk, takoappleer i njegova dugogodiπnja direktorica 30, dok je Muzej u Karlovcu godine na mjestu direktorice uposlio Ivu VrbaniÊ, dotadaπnju voditeljicu sekcije Muzejskog druπtva za pokrajinske muzeje i kolegicu Zdenke Munk iz vremena njihova zajedniëkog rada u Konzervatorskom zavodu. 31 U osjeëkom je Muzeju Slavonije nekadaπnja profesorica Æenske realne gimnazije, Marija Malbaπa godine poëela voditi biblioteku, a njezina mlaapplea kolegica Zdenka Lechner organizirati Etnografski odjel 32, dok Gradski muzej u Vinkovcima zapoπljava uëiteljicu Miru BenakoviÊ kao prvu kustosicu godine. 33 Pedesetak godina nakon prvog vala feminizacije onih profesija koje su u osnovi sadræavale tradicionalne æenske aktivnosti, meappleu koje se mogu ubrojiti i struëni poslovi zaπtite i obrade muzejskih predmeta, ukupno se sudjelovanje æena u druπtvenoj podjeli rada znaëajno poveêalo. Ovu tvrdnju dokazuju statistiëki podaci o omjeru æenskog i muπkog struënog osoblja u zagrebaëkim muzejima i njima srodnim institucijama, prezentirani u izvjeπtaju Muzejskoga dokumentacijskog centra o radu zagrebaëkih muzeja tijekom godine. Prema popisu struënog osoblja u 32 muzejsko-galerijske institucije s podruëja Zagreba (ukljuëujuêi MDC), tijekom godine bilo je zaposleno ukupno 306 struënih djelatnika, od kojih su 183 æene (ili 60%) i 123 muπkarca (ili 40%). Zanimljivo je, meappleutim, napomenuti da je brojëani odnos izmeappleu spolova potpuno obratan kada se radi o mjestima ravnatelja (voditelja) muzejskih institucija (zbirki). Naime, na rukovodeêim poslovima u zagrebaëkim muzejima radilo je godine 12 æena (tj. 39 %) i 19 muπkaraca (ili 61%). 34 Navedeni statistiëki pokazatelji nisu odraz realnoga stanja profesionalne raspodjele muzejskih aktivnosti prema spolu u pojedinim hrvatskim regijama, a ne moraju nuæno odraæavati niti ukupnu (spolno-profesionalnu) situaciju za podruëje Ëitave Hrvatske jer bi u tu svrhu trebalo provesti dodatna, kompleksnija istraæivanja. Meappleutim, statistiëki omjeri na koje oni upuêuju relevantna su informacija o profesionalnoj participaciji æena u muzejskim institucijama na teritoriju hrvatskoga glavnog politiëkog i kulturnog srediπta i upravo zato predstavljaju (u najmanju ruku) neosporan dokaz o znaëajno poveêanom stupnju opêe feminizacije struënih muzejskih poslova i za πire hrvatsko podruëje, posebice u usporedbi s razdobljem izmeappleu I. i II. svjetskog rata. ZAKLJU»AK: GLAVNI FAKTORI FEMINIZACIJE STRU»NIH POSLOVA U HRVATSKIM MUZEJIMA. Participacija æena u struënim muzejskim poslovima razvijala se relativno sporo tijekom rane faze profesionalizacije muzejskih poslova od oko godina, ali je na samom kraju 20. stoljeêa pokazala mnogo veêe razmjere. Pritom su bili presudni odreappleeni druπtveni, politiëki i profesionalni faktori, kao viπe ili manje relevantni uzroci toga procesa: 1. Neravnopravnost spolova i pokuπaji njegova prevlada-vanja: Graappleanski je poredak sa svojim pravno-politiëkim institucijama moêi na prijelazu 19./20. stoljeêe jasno ukazao na dotad viπe-manje prikriven, ali dugotrajan i duboko ukorijenjen, problem neravnopravnog poloæaja æena u hrvatskom druπtvu od politiëkog do moralnog i ekonomskog podruëja druπtvenoga æivota. Takvo su stanje na direktan ili posredan naëin pokuπale promijeniti same æene, ne samo povremenim protestnim (feministiëkim) istupima, veê i sistematiënim radom u okviru najrazliëitijih æenskih druπtva koja su poëela djelovati u Hrvatskoj od kraja 19. stoljeêa, a znaëajno su ojaëala do kraja godina. PotiËuÊi stalne i efikasne istupe svojih Ëlanica u javnosti, posebno su bila uspjeπna razliëita struëna, poluprofesionalna i profesionalna æenska udruæenja koja su zastupala ravnopravan tretman spolova (rodova) unutar druπtveno podijeljenog rada i time bitno pridonosila njihovoj opêoj emancipaciji. 2. Profesionalizacija muzejskih poslova: Istovremeno s emancipatorskim pokretima æena postupno je tekao i tijekom prve polovice 20. stoljeêa bio dovrπen proces prerastanja pojedinih muzejskih aktivnosti u posebne struke, ili profesije: (a) sloæeni poslovi Ëuvanja muzejske graapplee (od skupljanja i obrade, do prezentacije) definitivno su se odvojili od znanstveno-nastavniëkih zanimanja i formirali novu profesiju muzejskog Ëuvara ili kustosta; (b) razliëita zanimanja umjetniëko-tehniëkoga tipa (od akademskog slikara i fotografa, do tehniëkog crtaëa i kemiëara) prerasla su u specifiëne poslove zaπtite muzejske graapplee i formirala struke restauratora, preparatora i konzervatora. Tako su, paralelno s napredovanjem socijalne emancipacije æena, nastajala i sasvim nova (muzejska) zanimanja na træiπtu rada, za koja su one mogle lakπe i slobodnije natjecati s muπkim kolegama. Ukoliko su ta nova zanimanja bila viπe u skladu s tradicionalnom (patrijarhalnom) druπtvenom zadaêom æena, ili su im barem manje proturijeëila, to je bilo jednostavnije osvajanje njihova profesionalnog djelokruga. 3. Promjene socijalnog statusa æena: Nakon zavrπetka II. svjetskog rata u hrvatskim je krajevima ostvarena ustavna, formalno-pravna ravnopravnost æena i muπkaraca, kojom su æene dobile pravo glasa te pravo na jednako obrazovanje, zapoπljavanje i zaradu. To je bio osnovni preduvjet njihova konaënog izlaska iz AMZ, Osoblje 1931, K: AMZ, Osoblje 1945, K: Museum, 1996: Albaneže, 1999: Albaneže, 1999: Radić, 1999: Janošić, 1999: Statistika izvedena iz podataka objavljenih u publikaciji: Izvješća zagrebačkih muzeja, 2000.

16 16 obiteljske sfere i uzimanja udjela u razliëitim podruëjima javnog druπtvenog æivota, posebice vaæan za preuzimanje konkretnih struënih i profesionalnih zadataka unutar podijeljenog druπtvenog rada. 4. Promjena tradicionalnih institucija vrijednosti: U isto su vrijeme u drugoj polovici 20. stoljeêa poëele ubrzano odumirati tradicionalne institucije obiëajnog prava, patrijarhalnog mentaliteta i religijskog svjetonazora, kao primarni kriteriji utvrappleivanja druπtvenih vrijednosti. Na njihovo su mjesto postavljeni moderniji principi prosuappleivanja i kreiranja svakodnevnog æivota, Ëiji je jedan aspekt bila i veêa zaposlenost æena. Nju je joπ uvijek bilo mnogo lakπe realizirati u onim djelatnostima koje su proizaπle iz tradicionalno æenskih domena unutar druπtvenoga rada: odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi i njege te razliëitih kulturno-umjetniëkih i usluænih djelatnosti. 5. Specijalizacija profesionalnih muzejskih poslova: Daljnjim usavrπavanjem osnovnih muzejskih poslova, tijekom druge su se polovice 20. stoljeêa izdvojile pojedine faze ili operacije u radu s muzealijama kao posebne, samostalne i cjelovite aktivnosti. Posljedica je toga procesa bilo svojevrsno raslojavanje meappleu kustosima na dokumentaliste, pedagoge, propagandiste, bibliotekare te kustose zbirki pojedinih vrsta muzejskih predmeta. Uvoappleenje novih tehnologija u suvremenu muzejsku praksu u posljednjim je desetljeêima uzrokovalo nastanak profesije muzejskog informatiëara, ili kustosa-informatiëara. (Neπto se sliëno dogaapplealo i s tehniëkim muzejskim osobljem srednje struëne spreme.) Takva je specijalizacija muzejskih profesija dovela do opêenito veêih potreba i sve boljih moguênosti zapoπljavanja razliëitih vrsta muzejskih profesionalaca. Da je, pritom, meappleu njima znaëajno porastao udio æena svjedoëe i statistiëki podaci o zagrebaëkim muzejima iz godine, koji pokazuju Ëak natpoloviënu veêinu od 60% zaposlenog struënoga kadra æenskoga spola. BuduÊi da je ovaj prilog samo naznaëio neke bitne sadræajne i metodoloπke elemente prouëavanja problema spolne podjele struënog muzejskog osoblja u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeêa, bez pretenzija da uapplee u podrobniju analizu njegovih tokova i mijena mnoga su relevantna pitanja joπ ostala otvorena. (Tako, na primjer, nije naëinjena periodizacija procesa feminizacije, odnosno, njegova kronoloπka podjela na faze s obzirom na druπtvene efekte, intenzitet, regije, muzejske grane i vrste muzeja. Osim toga, trebalo bi utvrditi utjecaj profesionalnih i socijalnih faktora na pojedine faze feminizacije te odrediti njezine karakteristike s obzirom na pojedine struëno-profesionalne muzejske poslove.) Jedno od posljednjih pitanja je sljedeêe: Koliki su utjecaji dvaju paralelnih, ali kontradiktornih procesa aktualnih u hrvatskoj sredini na prijelazu 20./21. stoljeêe: (a) procesa globalizacije i (b) procesa retradicionalizacije vrijednosti i æivotnoga stila na spolnu strukturu muzejskih profesionalaca? Precizan odgovor na njega pokazat Êe, ujedno, daljnje smjerove feminizacije naπih muzeja u prvim desetljeêima 21. stoljeêa. No, kada bismo u ovom povijesnom trenutku svoje muzejsko zanimanje (kustos-a/ice; preparator-a/ice; restauratora/ice; itd.) pokuπali definirati tradicionalnim jezikom rodnih predznaka, mogli bismo mirne duπe ustvrditi da se radi o preteæito æenskoj ili, moæda toënije, feminiziranoj profesiji ali, naravno, samo pod uvjetom da smo je prethodno liπili muπkih poslova muzejskog ravnatelja! LITERATURA 1 Albaneže, N Iva Vrbanić počeci stručnoga muzejskog djelovanja u Karlovcu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 2 Ivkanec, I., Vladimir Tkalčić, prvi kustos i ravnatelj Etnografskog muzeja u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 3 Izvješća zagrebačkih muzeja Zagreb: Muzejski dokumentacijski centar 4 Janošić, I., Kulturna baština osnivači Gradskog muzeja Vinkovci. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 5 Kolar-Dimitrijević, M., O socijalnoj strukturi radništva Hrvatske u razdoblju između dva rata. Časopis za suvremenu povijest, br. 1: Konstantinović, M., Privatnopravni položaj žene, kakav je i kakav bi trebao da bude. Nova Evropa, br. 11, str Maleković, V., Utemeljitelji i prvi kustosi Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 8 Museum Zagreb: Hrvatski povijesni muzej 9 Peić Čaldarović, D., Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova ( ). Časopis za suvremenu povijest, br. 3., str Peić Čaldarović, D., Poziv kustosa od amaterizma do profesije na primjeru Narodnog muzeja u Zagrebu.Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 11 Piplović, S., Osnivanje i izgradnja prvih muzeja u Splitu. Naš Museum, str , Zagreb 12 Prokop-Kulenović, A., Ravnopravnost žene, brak i porodica (po Ustavu FNRJ). Zagreb: AFŽ Zagreb 13 Radić, M., Muzej Slavonije Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek 14 Vavra, I., Prinos Antuna Cuvaja ustanovljenju Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str , Osijek

17 THE MAIN ASPECTS OF THE FEMINISATION OF THE CURATORIAL PROFESSION Although the roots of many professions can be found in the very beginning of human history, it was only in the 20th century, and especially in the period between the two world wars, that modern professions were truly formed. The extent to which women, as a specific social category, participated in contemporary social events - and thus also in the process of creating various professional vocations - was dependent on their general social status within the community in which they lived. This is the reason why, in order to better understand the causes that led to a more significant introduction of women into individual museum vocations, we need to look into the most basic aspect of their social status in Croatia in the period in which the process of the formation of the profession of curators took on a more intensive form. We can understand this by looking at the state of basic human rights in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes and the Kingdom of Yugoslavia ( ), of which Croatia was a part. These human rights include the right to vote, the right to work and the right to receive remuneration - but from the standpoint of gender. Women in Croatia in the period between the two world wars were primarily and directly limited by one of the basic norms of patriarchal married life - the institution of the "husband's authority". By making the man the "head of the family", the manager of the household and the wife's representative, women were treated as "weaker, less resourceful, underage, semi-responsible, dependent, unreliable in managing property, prone to vices, more gullible than men and without the moral stability of men" (imbecilitas sexus, livitas animi). As a result of their marginal, alternative and, in many ways, inferior status, women were placed in an unfavourable position when it came to earnings. For example, married women in the Kingdom of Yugoslavia that were employed in state and local services had their pay reduced by 1/3 to 1/2. Just these facts lead us to conclude that the position of women within the family between 1918 and 1941 represented her basic and most important defining moment with respect to their status. The consequences of this legal and moral treatment of women, as well as their material position, in Croatia were twofold. On the one hand, under the influence of institutions of modern life and a growing women's movement in Western Europe, many women's associations were founded - feminist, professional and charity organisations that, in their own right, promoted and achieved their aspirations for emancipation. On the other hand, however, the traditionally entrenched, and legally sanctioned patriarchal view of the world remained for a long time as the basic criteria for judging people and for their actions - both for women and for men. Since museum work in the second half of the 19th century became the regular vocation of university professors as well as teachers, we could say that the vocation of curators was formed gradually with their specialisation for specific work in museums. In view of the fact stated above that women generally had limited opportunities for participating in public life in general, and particularly in certain social spheres, their contribution to the creation of professional curators at that time was still modest. In parallel with the movement for the emancipation of women, the first half of the 20th century was marked by the completion of the process of making individual museum activities into separate professions. And so, in parallel with the advance of the social emancipation of women, there were completely "new" (museum) professions on the market, professions for which they could compete with their male colleagues more easily and with greater freedom. In as much as these new professions were in some way more in line with the traditional (patriarchal) role of women, or in as much as they did not contradict it to any great extent, it was easier for them to gain entry into a profession. It was only after World War II that the process of the accelerated feminisation of almost all fields of social work began in earnest. This was, for the most part the result of the complete formal and legal equality established between men and women in the socialist Yugoslavia (the Constitution from 1946). At the same time, we can infer that a relatively large number of women were employed in the first post-war period Some fifty years after the first wave of feminisation of the professions that were traditionally seen as "women's" activities, and these include professional work done on the protection and cataloguing of museum objects, the overall level of participation of women in the social division of work was significantly increased. With the further specialisation of basic museum tasks, in the second half of the 20th century, individual stages or operations in working with museum objects came to be seen as separate, independent and integral activities. A result of this process was a division of curators into documentalists, educators, public relations workers, librarians and curators of individual types of collection. The introduction of new technologies into modern museum practice over the past decades has led to the creation of the profession of museum computer administrators or curators-computer administrators. (Similar processes were also evolving with respect to technical staff in museums with secondary education qualifications.) This specialisation of museum professions has generally led to greater needs and better employment opportunities for various museum professionals. The fact that this has led to a significant increase in the proportion of women in these professions is borne out by statistical data that show that 60 per cent of the professional staff in Zagreb's museums are women. Since this article only sketched some essential thematic and methodological elements for the study of the problem of the gender division among professional museum staff in Croatia during the 20th century, without presuming to enter into a detailed analysis of the process and the changes that occurred - many relevant questions still remain open. However, if we were to take our professions and define them in traditional gender terms, we could easily claim that museum professions are primarily "women's" professions, or, to be more precise, they are feminised professions. But, of course, this does not hold true for the post of museum directors! 17

18 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME MUZEALCI U BROJKAMA (ZASTUPLJENOST PREMA SPOLU U HRVATSKIM MUZEJIMA) 1 Ostale skupine podataka su: opći podaci, podaci o adresi, podaci o muzejskim zbirkama, podaci o dokumentacijskim zbirkama, podaci o prostorima kojima muzej raspolaže, podaci o restauratorskoj i/ili preparatorskoj radionici, podaci o muzejskoj knjižnici. MARKITA FRANULI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 2 Naizgled jednostavan problem određivanja broja muzeja u Hrvatskoj otežavaju neki specifični primjeri zbog sukoba pravnih i stručnih kriterija. Neki muzeji samostalne su ustanove, neki su u sastavu većih cjelina, poput pučkih učilišta, tvrtki (npr. Muzej prehrane "Podravka", HT muzej...), udruženja (npr. Lovački muzej) ili institucija koje ne djeluju u kulturi (npr. Muzej Psihijatrijske bolnice Vrapče, Kriminalistički muzej). Specifični primjeri su Dubrovački muzeji koji se sastoje od šest specijaliziranih muzeja, ali su jedna pravna osoba; Muzeji Hrvatskog zagorja koji se sastoje od četiri specijalizirana muzeja, ali pravno su jedna ustanova s jednim ravnateljem i četiri voditelja; Centar za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara koji se sastoji od sedam raznorodnih zbirki lociranih na sedam različitih mjesta te Fundacija Meštrović. Pravno gledano, kod spomenutih primjera riječ je o jednoj ustanovi, ali sa stručnog stanovišta npr. Muzej Staro selo u Kumrovcu i Galerija Antuna Augustinčića posve su različite vrste muzeja sa stručnjacima posve različitih profila. Kod potonjih primjera uvažavali smo pravni kriterij. Određen broj muzeja ima dislocirane zbirke ili područne jedinice, no one se nisu posebno brojile, iako se u bazi podataka vode kao zaseban zapis. Stanoviti muzeji ili ne posjeduju odgovarajući prostor za djelovanje ili nemaju stručnu osobu koja bi se brinula za građu (najčešće oboje), pa je njihov status muzeja upitan. Stoga je Registar podijeljen na A- Registar, koji obuhvaća muzeje koji zadovoljavaju uvjete koje propisuje Zakon o muzejima, i B-Registar u kojemu su muzeji, tj. ustanove koje ne zadovoljavaju sve potrebne uvjete za registraciju, ali posjeduju muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju _1h2001.htm 4. U Priopćenjima je ukupan broj zaposlenih, dok MDC vodi evidenciju samo o stručnim djelatnicima, a ne o ukupnom broju zaposlenih u muzejima _1h2001.htm Muzejski dokumentacijski centar (MDC) vodi bazu podataka o hrvatskim muzejima Registar muzeja, galerija i zbirki, koja se sastoji od nekoliko skupina podataka, meappleu kojima je i ona o struënim djelatnicima muzeja. 1 Ti se podaci aæuriraju svake godine, u najveêoj mjeri, na temelju anketnog upitnika, ali i na druge naëine: podacima iz izvjeπêa muzeja, razliëitih dopisa, saznanjima s terenskih istraæivanja. Podaci koje predstavljamo u ovom tekstu podaci su iz Registra za godinu. Na anketni upitnik godine odgovorilo je 77 posto ustanova, pa su i podaci koje ovdje predstavljamo, manje-viπe u tolikom postotku aæurni. Manje-viπe zato πto ima sluëajeva da muzej odgovori na anketni upitnik, ali nisu uvijek potpuno aæurirane sve skupine podataka. No, bez obzira na to πto ne moæemo govoriti o stopostotnoj toënosti kad je o brojkama rijeë, podaci iz Registra jasno i toëno ocrtavaju opêe tendencije u muzejskoj djelatnosti u Hrvatskoj. Pojam muzejski struëni djelatnik odnosi se na sve one muzejske djelatnike koje spominje Zakon o muzejima iz godine (Ël Ël. 43.) kao osobe koje obavljaju struëne poslove u muzejima. Tom smo popisu dodali joπ zvanje crtaëa koji, iako malobrojni, obavljaju specifiëan struëni rad koji se ni po struënoj spremi, ni po vrsti posla ne moæe svrstati u neko od zvanja koja spominje zakon. O muzejskim struënim djelatnicima prikupljamo ove podatke: ime i prezime djelatnika, struëna sprema, zvanje steëeno πkolovanjem, struëno zvanje, znanstveni stupanj, godina roappleenja, godina polaganja struënog ispita i adresa pojedinog djelatnika. U skupini opêih podataka o muzeju, kao i onima o zbirkama vode se joπ podaci o ravnatelju ili voditelju ustanove, te o kustosu-voditelju zbirke. U bazi podataka nemamo kategoriju podataka o spolu djelatnika, niti u uobiëajenim godiπnjim analizama koje radimo na temelju podataka iz Registra provodimo analizu prema zastupljenosti spolova u muzejima. Iako je zastupljenost prema spolovima u pojedinim djelatnostima uobiëajen podatak koji statistiëari obraappleuju i prezentiraju u svojim dokumentima, ovo je prva takva analiza na temelju podataka kojima raspolaæemo. U 149 hrvatskih muzejskih ustanova (muzeja, galerija i zbirki) 2 u godini radila su 724 muzejska struëna djelatnika: 303 muπkarca i 421 æena. U postocima taj odnos iznosi 42:58 posto u korist æena Ukupan broj i raspored po spolu Æene Muπkarci U PriopÊenju Dræavnog zavoda za statistiku 3 broj zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj u prosincu godine bio je osoba. Prema Nacionalnoj klasifikaciji zvanja, muzejska djelatnost pripada kategoriji "ostalih druπtvenih, socijalnih i osobnih usluænih djelatnosti", potkategoriji "rekreacijske, kulturne i sportske djelatnosti", u kojima je u prosincu bilo zaposleno djelatnika (1,57 posto od ukupnog broja zaposlenih), od Ëega æena (47,5 posto od ukupno zaposlenih u toj djelatnosti). StruËne muzejske djelatnice u tom broju sudjeluju sa 5,5 posto 4. U muzejima je, dakle, broj zaposlenih struënjakinja za 10-ak posto veêi od broja æena zaposlenih u Ëitavoj potkategoriji djelatnosti. Zastupljenost æena u usluænim djelatnostima u Hrvatskoj otprilike je podjednaka sa zastupljenoπêu muπkaraca. Usporedbe radi dat Êemo primjere zastupljenosti æena u nekim drugim djelatnostima: poljoprivreda, lov i πumarstvo 26,4 posto; preraappleivaëka industrija 41,1 posto; graappleevinarstvo 13 posto; trgovina 51,5 posto; obrazovanje 74 posto; prijevoz, skladiπtenje i veze 28,7 posto; zdravstvena zaπtita i socijalna skrb 78 posto. Prema podacima Dræavnog zavoda za statistiku, 5 od ukupnog broja zaposlenih u prosincu æena je bilo 45,3 posto. Prema statistiëkim podacima Ujedinjenih naroda The World' Women 1995 Trends and Statistics, u Hrvatskoj

19 je u poljoprivredi radilo 13 posto zaposlenih, industriji 29 posto, usluænim djelatnostima 58 posto od ukupnog broja zaposlenih æena; u Sloveniji te brojke iznose 4 posto, 40 posto i 56 posto; u Nizozemskoj 2 posto, 8 posto i 90 posto; u»eπkoj 9 posto, 37 posto i 55 posto; a u Jugoslaviji 29 posto, 27 posto i 43 posto. 6 UoËljivo je da πto je zemlja razvijenija, veêi broj æena radi u usluænim djelatnostima, a u veêini zemalja postotak æena zaposlenih u usluænim djelatnostima u odnosu prema ukupnom broju zaposlenih æena veêi je od postotka muπkaraca zaposlenih u usluænim djelatnostima u odnosu prema ukupnom broju zaposlenih muπkaraca Raspored po æupanijama Bjelovarsko-bilogorska Brodsko-posavska DubrovaËko-neretvanska Grad Zagreb Istarska KarlovaËka KoprivniËko-kriæevaËka Krapinsko-zagorska LiËko-senjska Meappleimurska OsjeËko-baranjska Poæeπko-slavonska Primorsko-goranska SisaËko-moslovaËka Splitsko-dalmatinska ibensko-kninska Varaædinska VirovitiËko-podravska Vukovarsko-srijemska Zadarska ZagrebaËka Æene Muπkarci U naëelu je odnos zastupljenosti prema spolovima koji postoji u cjelini muzejske zajednice prisutan i u manjim administrativnim cjelinama. On se izrazitije oëituje u cjelinama s veêim brojem struënjaka, jednostavno zbog veêeg uzorka. U gradu Zagrebu, na primjer, u kojemu je u godini u 30 muzeja radio 301 struëni djelatnik (42 posto od ukupnog broja struënih djelatnika u Hrvatskoj) omjer izmeappleu muπkaraca i æena je 40 : 60 posto. SliËan omjer postoji u LiËko-senjskoj æupaniji (3 muzeja s 8 struënjaka) i Istarskoj æupaniji (13 muzeja sa 47 struënjaka), opêenito u onima u kojima je broj æena veêi od broja muπkaraca. Na æupanijskoj razini prisutna je velika razlika u broju muzeja, a samim time i u broju struënih djelatnika. Nakon grada Zagreba druga po broju muzeja i struënih djelatnika je Splitskodalmatinska æupanija, u kojoj su u 20 muzeja radila 93 struënjaka (56 posto æena). U nekim æupanijama broj muπkaraca viπestruko je veêi od broja æena: u ibenskokninskoj æupaniji Ëetverostruko je viπe muπkaraca, a u Bjelovarsko-bilogorskoj dvostruko. U KoprivniËkokriæevaËkoj, Primorsko-goranskoj i Meappleimurskoj æupaniji struënjaci i struënjakinje podjednako su zastupljeni, iako su u Primorsko-goranskoj æupaniji rasporeappleeni na 9 muzeja, a u Meappleimurskoj æupaniji svi su u jednome Omjer 42 posto muπkaraca prema 58 posto æena prisutan u ukupnom broju muzejskih struënih djelatnika ponavlja se kod specijalnih muzeja i muzejskih zbirki kad je o tipu muzeja rijeë, a isti omjer imamo i kod tipa opêi muzej / vrsta-zaviëajni. Kod opêih muzeja taj omjer neznatno odstupa, a iznosi 41 : 59 posto u korist æena. Moæemo, dakle, ustvrditi da je omjer prisutan kod ukupnog broja struënjaka prisutan i kod veêine pojedinih tipova i vrsta muzeja. VeÊom zastupljenoπêu æena (63 posto) od prosjeëne izdvajaju se specijalni-umjetniëki muzeji, dok je u prirodoslovnim i tehniëkim muzejima (oëekivano) veêi broj muπkaraca. U prirodoslovnim muzejima i zbirkama radi 53 posto muπkaraca, a u tehniëkima 62 posto od ukupnog broja struënih djelatnika opêi muzej 3. Raspored prema tipu muzeja specijalni muzej muzejska zbirka stalna muzejska izloæba 4. Raspored prema tipu i vrsti muzeja 5. Raspored prema struënoj spremi VSS V S SSS ostalo (niæe od SSS) ostale muz. institucije gradski regionalni-nacionalni zaviëajni arheoloπki etnografski povijesni umjetniëki prirodoslovni tehniëki ostali etnografska povijesna umjetniëka opêi muzej specijalni muzejska zbirka stalna muz. izloæba bez podataka Æene Muπkarci Æene Muπkarci Æene Muπkarci Kad je o struënoj spremi rijeë, prevladava broj æena s visokom spremom (æene: 62 posto, muπkarci 38 posto), πto znaëi da je postotak zastupljenosti æena prema ovom kriteriju veêi od ukupnog postotka zastupljenosti æena za 4 posto. Muπkarci sa srednjom struënom spremom brojniji su od æena (55 posto), kao i muπkarci s niæom spremom od srednje (71 posto). Razlog tome je Ëinjenica koju moæemo uoëiti u rasporedu prema struënim htm (Izvor podataka: Bureau International du Travail UN-a). Iako se odnose na godinu, podaci su dani kao pokazatelji trenda.

20 20 zvanjima: muπkarci su mnogo brojniji (62 posto) u "tehniëkim" muzejskim zvanjima (muzejski tehniëar, preparator, fotograf) Raspored prema struënom zvanju Æene Muπkarci 6. Raspored prema znanstvenom zvanju dr. mr. Æene Muπkarci 0 kustos viπi kustos muzejski savjetnik m. pedagog dokumentarist m. tehniëar konz. i restaurator preparator informatiëar bibliotekar arhivist fotograf crtaë bez podataka / zvanja Od ukupnog broja muπkaraca s visokom struënom spremom 7 posto njih ima doktorat znanosti, a kod æena to je 2 posto. Magisterij znanosti ima 12 posto visokoobrazovanih muzejskih djelatnica i 11 posto visokoobrazovanih djelatnika. U odnosu prema ukupnom broju, 13 posto muπkaraca i 11 posto æena ima znanstveno zvanje. 7. Znanstvena zvanja u odnosu prema ukupnom broju æena 1% 10% dr. mr. To je, uz ravnateljstvo, jedino podruëje, osobito kad je o doktoratima rijeë, na kojemu su, u muzejskoj zajednici, muπkarci brojniji od æena. Do sada nismo radili istraæivanja i nemamo egzaktnih usporednih podataka, ali voappleenjem Registra uoëila sam da je posljednjih godina sve veêi broj æena s magisterijem, pa Êe za nekoliko godina biti zanimljivo usporediti kretanja na ovom podruëju. Takoappleer bi bilo zanimljivo istraæiti razloge takvog stanja i usporediti podatke iz drugih djelatnosti, no to je predmet posebnog istraæivaëkog projekta. 89% 8. Znanstvena zvanja u odnosu prema ukupnom broju muπkaraca 5% 8% 87% dr. mr. Kod najbrojnijih struënih zvanja kustosa, viπeg kustosa i muzejskog savjetnika (ukupno 455 struënih djelatnika) prisutan je gotovo jednak omjer meappleu spolovima kao kod visoke struëne spreme: 63 posto je æena, 37 posto muπkaraca. Neπto veêe odstupanje vidljivo je kod zvanja viπi kustos gdje su æene zastupljene sa 67 posto. Iako nismo radili analizu prema godini roappleenja, pretpostavljam da je razlog tome generacijski, tj. da je u odreappleenom razdoblju u muzejima zaposlen mnogo veêi broj æena od muπkaraca, te su one posljednjih godina ostvarile zvanje viπeg kustosa. Relativno novo zvanje muzejskog pedagoga, regulirano Zakonom o muzejima iz godine, joπ uvijek je "æensko podruëje" (83 posto). No utvrappleivanje stvarnog broja djelatnika u tom zvanju i na tim poslovima problematiëno je jer, kako prethodni zakon nije regulirao zvanje muzejskog pedagoga, veêina struënjaka koji u muzejima rade na poslovima edukacije ima zvanje kustosa, a kustosi Ëesto, uz voappleenje zbirke, obavljaju joπ i posao pedagoga. SliËan problem postoji i sa zvanjem dokumentarista jer postoje struënjaci sa zvanjem kustosa koji rade poslove dokumentarista. U hrvatskim muzejima u zvanju dokumentarista nema nijednog muπkarca. U muzejima æene prevladavaju i u bibliotekarskim i knjiæniëarskim zvanjima sa 92-postotnom zastupljenoπêu. Iako su informatiëari u hrvatskim muzejima malobrojni (ukupno ih je 7), i tu su æene brojnije upravo u onom omjeru koji vrijedi za cjelokupnu djelatnost Ravnatelji i voditelji muzeja - prema spolu Æene Muπkarci Pojam ravnatelj odnosi se na osobu koja je ravnatelj ustanove kao samostalne pravne osobe, dok se pojam

21 voditelj odnosi na osobu koja vodi ustanovu koja se nalazi u sastavu neke veêe ustanove ili druge pravne osobe. To je Ëest sluëaj kod PuËkih uëiliπta i sliënih institucija, gdje ravnatelj institucije Ëesto nije struëna osoba koja radi u muzeju ili ga vodi, nego postoji odreappleena struëna osoba koja je zaduæena za upravljanje muzejom unutar te veêe institucije. VodeÊi se struënim kriterijem, u takvim sluëajevima uzeli smo u razmatranje voditelje institucije. 29% 13. Hrvatsko muzejsko vijeêe - sastav prema spolu 71% Muπkarci Æene 21 Kod ravnatelja muzejskih ustanova stanje je obratno proporcionalno ukupnoj zastupljenosti po spolovima. U ukupnom broju ravnatelja æene su zastupljene sa 43 posto, a muπkarci sa 57 posto. Ovdje valja ukazati na poseban problem, koji nije povezan sa zastupljenoπêu prema spolovima, a taj je da 15 ustanova nema odgovornu struënu osobu ili opêenito struënu osobu, tako da je i status takvih institucija kao muzeja upitan. 11. Broj ravnatelja / voditelja u odnosu prema ukupnom broju æena 12% Broj muπkaraca na rukovodeêim mjestima u muzejima veêi je od broja æena i u apsolutnom i u relativnom smislu: od ukupnog broja 20 posto muπkaraca su ravnatelji ili voditelji muzeja, dok je samo 12 posto æena na tom poloæaju. Tom Ëinjenicom muzeji se ne izdvajaju od ostalih djelatnosti. O tome da, kada je o visini poloæaja rijeë, a time i moêi koja im je na raspolaganju, ipak muπkarci vladaju muzejskom strukom, govori i sastav Hrvatskog muzejskog vijeêa koje djeluje pri Ministarstvu kulture u funkciji "savjetodavnog tijela za obavljanje struënih i drugih poslova muzejske djelatnosti" 7, a koje "razmatra stanje u muzejskoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, predlaæe mjere za poticanje njezinog razvitka i unaprjeappleivanja..." 8. Hrvatsko muzejsko vijeêe Ëine predsjednik i πest Ëlanova. Predsjednik je muπkarac, a od πest Ëlanova VijeÊa dvije su æene. Mjesto Hrvatske, prema statistiëkim izvjeπtajima UN-a, 88% Ravnatelji 12. Broj ravnatelja / voditelja u odnosu prema ukupnom broju muπkaraca 20% 80% Ravnatelji odgovara njezinom regionalnom poloæaju i stupnju razvoja srednje razvijena zemlja u skupini razvijenih zemalja (kojoj pripadaju europske zemlje, Australija, SAD, Kanada, Japan i Novi Zeland). to je zemlja razvijenija veêi broj æena radi u usluænim djelatnostima. U muzejskoj djelatnosti u Hrvatskoj æene su zastupljenije za 13 posto viπe nego πto su to u ukupnoj radnoj snazi u pravnim osobama u Hrvatskoj. No, postotak zastupljenosti æena u muzejima i ukupno u usluænim djelatnostima (u odnosu prema ukupnom broju zaposlenih æena) otprilike je podjednak. StatistiËka slika hrvatskih muzealaca, u usporedbi s opêim tendencijama, ne pokazuje neka znaëajnija odstupanja. U povodu Meappleunarodnog dana æena 2001., Meappleunarodna organizacija rada objavila je izvjeπtaj o statusu zaposlenih æena diljem svijeta. 9 Prema tom izvjeπtaju æene danas Ëine 40 posto globalne radne snage, no joπ uvijek ne zauzimaju visoko pozicionirana radna mjesta u onom omjeru u kojem su zastupljene u radnim organizacijama. Ni po kriteriju pozicioniranosti æena u hijerarhiji moêi hrvatska muzejska scena ne odstupa od globalnog trenda. Neko buduêe istraæivanje trebalo bi ukljuëiti komparativnu analizu s muzejskim zajednicama u drugim zemljama. U Hrvatskoj su muπkarci i æene za iste poslove jednako plaêeni. No, razmotrimo li statistiëke podatke o zastupljenosti æena u pojedinim djelatnostima u svjetlu najnovijih vladinih odluka o smanjenju osnovice plaêa javnim i dræavnim sluæbenicima, uoëit Êemo da Êe smanjenje plaêa, uz republiëke kulturne ustanove, najviπe zahvatiti upravo one djelatnosti u kojima su æene najbrojnije: zdravstvo sa 78 posto æena (i osobito velikim brojem onih sa srednjom struënom spremom) i obrazovanje sa 74 posto æena. Pitanje je, kada bi u tim djelatnostima radio veêi broj muπkaraca, a u vladi bio veêi broj æena, bi li i vladina odluka bila drukëija? 7 Zakon o muzejima, Narodne novine, 142 (1998.), str ibid. 9 (preuzeto iz časopisa Zaposlena žena)

22 22 MUSEUM WORKERS IN NUMBERS THE PRESENCE OF SEXES IN CROATIAN MUSEUMS On the basis of information about professional employees that is collected by the Register of Museums, Galleries and Collections at the Museum Documentation Centre, we carried out an analysis of the presence of the two sexes in Croatian museums in The analysis was carried out according to the following: 1) the total share of the sexes in museums (58 per cent women), 2) the share according to sex in administrative entities - counties, where a similar ratio is present as in the whole country, 3) the type of museum (the exception to the general ratio is found in museums of natural science with 53 per cent men and technical museums with 62 per cent men), 4) education qualifications (62 per cent of women among those with university degrees, 45 per cent of women among those with secondary education, 29 per cent of women among those with qualifications below the level of secondary education), 5) masters and PhDs (out of the total number, 13 per cent of men and 11 per cent of women have scholarly titles; out of the total number of men with university degrees, 7 per cent of them have a PhD, while only 2 per cent of women have PhDs; 12 per cent of women and 11 per cent of men with degrees have masters degrees), 6) professional occupation (for example, 63 per cent of curators, senior curators and museum advisers are women; 83 per cent of museum educators are women; 100 per cent of the documentation workers are women), 7) management (women make up 43 per cent of heads or managers of museum institutions) 8) the Croatian Museum Council (29 per cent women). The statistical image of Croatian museum professionals does not show significant variations from general trends. The greater the level of development of a country, the greater the percentage of women is employed in the service sector. In Croatia, women are represented in museums 13 per cent more than in the total working population. Although there are more numerous, women still do not hold high-ranking positions in proportion to their numbers in museums.

23 ÆENE I MUZEJI (MUZEJ I JA) IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME TAJA»EPI» Gradski muzej Ljubljana, Ljubljana, Slovenija Naslov 32. broja Ëasopisa Informatica Museologica zanimljiv je i istodobno intrigantan, pa sam na prijedlog da prenesem svoja vlastita iskustva na podruëju muzejskoga rada bez razmiπljanja potvrdila svoje sudjelovanje. UnatoË tome πto moj rad nije struëne prirode, smatram da je korisno, uz osobni pogled na muzejsku djelatnost i promjene u slovenskim muzejima s glediπta feminizacije, dati i πiri okvir, prije svega zbog Ëestih rasprava koje se dotiëu opêe feminizacije nekih zanimanja u Sloveniji, te razlika u vrednovanju tih zanimanja koje iz toga proizlaze. Kako tema nadmaπuje opseg ovog priloga, kao uvod samo povrπna slika poloæaja æena u Sloveniji, u svjetlu statistiëkih podataka Ureda za æensku politiku Vlade Republike Slovenije. Prema popisima stanovniπtva iz 1961., 1971., i godine vidljiv je porast broja æena u zapoπljavanju. Dok je godine u Sloveniji bilo 48,3% aktivnoga stanovniπtva, a meappleu njima 37,9% posto æena, godine broj je tek nebitno porastao, u i godini meappleu aktivnim je stanovniπtvom Slovenije viπe od 44% æena. Visok je i postotak æenske populacije koja se πkoluje. Podaci iz πkolske godine 1997./98. pokazuju da je meappleu srednjoπkolskom populacijom viπe od polovica djevojaka koje se najmasovnije odluëuju za πkolovanje u studijskim programima pedagoπkoga smjera (97,5%), socioloπkim smjerovima (87,7%), zdravstvu (78,3%), ekonomiji (69%) i kulturi (67,9%). I u broju diplomanata na slovenskim fakultetima udio æena je iznatpoloviëan (1997. Ëak 61,5%), udio æena koje su postigle magistarsko ili specijalistiëko zvanje iznosio je godine 48,4%, a udio doktorica znanosti te je godine bio 39, 6%. Navedeni podaci priliëno jasno pokazuju vrste zanimanja koja se zadnjih godina u velikoj mjeri feminiziraju (pedagoπka zanimanja: godine od cjelokupnog zaposlenog pedagoπkog osoblja 67,8% bilo je æena, zatim zdravstvo, kultura, sudstvo itd.). Na osnovi statistiëkih podataka koji utvrappleuju prosjeëne mjeseëne bruto plaêe za zaposlene osobe, s obzirom na naobrazbu iskristalizirala se i predodæba o niæim plaêama æena u svim kategorijama obrazovanosti, od doktorata znanosti do nekvalificiranih radnica. Ne raspolaæemo podacima za slovenske muzeje koji bi mogli potvrditi ili zanijekati opêu statistiëku sliku u Sloveniji, ali na temelju osobnog iskustva u poznavanju odnosa mogu tvrditi da se i muzejska zanimanja u Sloveniji zadnjih godina u priliënoj mjeri feminiziraju u profilu muzejskoga kustosa i razvijanju pedagoπkih sluæbi, kao i u ostalim muzejskim profilima. Ujedno nam se pokazuje goruêe pitanje priliënog zaostajanja u vrednovanju muzejskih zanimanja, Ëak i u usporedbi sa πkolstvom, javnom upravom, zdravstvom i ostalim usporedivim zanimanjima. Zadnji podaci iz svibnja 2001., izneseni prilikom pregovora sindikata i Vlade RS, pokazuju da je zaostatak u plaêama 7,5 posto. U kolikoj mjeri neravnomjerna zastupljenost spolova utjeëe na razvoj struke teπko je govoriti napamet, kao πto nedvojbeno nije samo zasluga feminizacije zanimanja to πto govorimo o procvatu muzejske djelatnosti devedesetih u Sloveniji. Istina je da mi je prilikom razmiπljanja kako oblikovati ovaj prilog i upustiti se u priliëno opasne vode ocjene bez konkretnih podataka koji bi je potvrappleivali, sinula i misao da su uspjeπni skupovi Slovenskog muzejskog druπtva, koje pripremamo od godine, samo jednom gostovali u muzeju gdje je direktor bio muπkarac, a Ëak Ëetiri puta u muzejima s uspjeπnim direktoricama. Viπe od utjecaja feminizacije muzeja Ëini mi se potrebnim izloæiti Ëinjenicu koju sam veê spomenula, naime aktivnost generacije koja se osamdesetih zaposlila u muzejima i zapoëela s udruæivanjem u Slovensko muzejsko druπtvo, Zajednicu muzeja i ICOM - Slovenski odbor s akcijama koje su imale odjeka, πto je poëelo utvrappleivati znanje o muzejima kao aktivnim suoblikovateljima razliëitih identiteta. Muzej nije praπnjav, slogan πto ga je poëetkom devedesetih lansirala Zajednica muzeja, postao je konstanta u akcijama koje smo izveli narednih godina: muzejski sajmovi, predstavljanje slovenskih muzeja na SIME, Muzeoforumi, skupovi muzealaca, oblikovanje i aktivan rad razliëitih sekcija, organiziranje meappleunarodnih konferencija, izdavanje VodiËa po slovenskim muzejima itd. - obiljeæile su devedesete u slovenskim muzejima. irenje aktivnosti slovenskih muzeja zadnjih godina zahtijevalo je i nova znanja i drukëiji pristup radu. Izrazito individualan rad polako se zamjenjivao timskim i interdisciplinarnim, a pojmovi

24 24 projektno upravljanje, financijsko upravljanje, odnosi s javnoπêu, marketing, upravljanje ljudskim izvorima, sve su se viπe poëeli koristiti i u muzejima. Projektni rad koji nas tjera na grupni rad, poπtivanje rokova, zainteresiranost za posao, veêa odgovornost, a istodobno i toleranciju, ono je πto Ëesto potiëe dileme o tome kako sastaviti timove. Muπki ili æenski princip voappleenja - ako pojednostavljeno pod muπkim principom mislimo na autoritativniji pristup, dok bi za æenski princip vrijedila upotreba dogovora i konsenzusa - Ëesta je tema razgovora. Moje je osobno iskustvo, naravno, upotreba æenskog principa, dakle dogovaranja i konsenzusa, iako to ne znaëi da ga ne prakticiraju i muπkarci, odnosno obratno, ne vrijedi da je to karakteristiëan pristup svih æena. Prelazak iz kustoskih voda u upravljaëku funkciju direktora (u Sloveniji se promijenjena funkcija voappleenja muzeja izraæava i u promjeni imena: vrijedilo je dugo godina da su muzeje vodili ravnatelji, a devedesete su i sluæbeno ravnatelje zamijenile direktorima) za mene je znaëio moguênost ostvarenja dugogodiπnje vizije razvoja muzeja. Ujedno je donio i spoznaju da direktorska funkcija znaëi podreappleivanje mnogih drugih interesa, nedvojbeno i odmak od osnovne struke. Donosi i moguênost dobivanja novih znanja i prakse i potpunu svijest o odgovornosti prema odlukama koje bitno utjeëu na sve segmente æivota, pa i privatnoga. Kada sam se zaposlila u Gradskom muzeju Ljubljane, godine, kao kustosica-povjesniëarka, u muzeju je bilo zaposleno manje od dvadeset ljudi, polovica je bila muπkaraca i polovica æena. Muzej je imao dva odjela; prvi kulturno-povijesni koji se brinuo o temeljnim muzejskim zbirkama (likovna, zbirka namjeπtaja, zbirka meta, fotografska zbirka itd.), a propulzivan je bio odjel za arheologiju koji je dobio izuzetno opseænu graappleu, prije svega prilikom velikih graappleevinskih radova u Ljubljani πezdesetih i sedamdesetih godina. TreÊi odjel, koji je nastao koncem sedamdesetih godina i imao osnovnu zadaêu skupljati graappleu koja bi dokumentirala radniëki i revolucionarni pokret u Ljubljani, ubrzo je prerastao u odjel za suvremenu povijest. Muzej se intenzivnije, kako sadræajno tako i kadrovski, poëeo razvijati u drugoj polovici osamdesetih godina, s novim vodstvom. KarakteristiËno je da je muzej evidentirao probleme i poëeo razvijati strategiju razvoja i tome podredio i kadrovsku politiku. U tom razdoblju muzej je izuzetno kadrovski ojaëao (danas 29 stalno zaposlenih, od Ëega 18 æena i 11 muπkaraca), oblikovao nove profile muzejskih zanimanja i proπirio svoju djelatnost prije svega u smjeru prezentacije muzejske graapplee i popularizacije muzejske djelatnosti. Kao πto to vrijedi za Gradski muzej Ljubljane, vrijedi i za veêinu slovenskih regionalnih i gradskih muzeja, kao i za dræavne muzeje. U Gradskom muzeju Ljubljane u zadnje Ëetiri godine zasnovali smo strategiju koja bitno nadilazi dosadaπnje poglede na rad u muzeju. Revizijom muzejskih predmeta i unosom u kompjutorsku bazu podataka (organizacija jedinstvene muzejske dokumentacijske sluæbe) napravili smo dobru podlogu za daljnji rad na stalnom postavu i oblikovanje nove politike skupljanja. Revizija graapplee omoguêila nam je pripremu i ostvarenje projekata zaπtite i Ëuvanja muzealija (ureappleenje postojeêih depoa, otvaranje novoga konzervatorskog srediπta Ëit u listopadu 2000., gdje je u tijeku obrada graapplee po takozvanoj tekuêoj traci, interdisciplinarno sa sudjelovanjem kustosa, konzervatora i dokumentarista, s naglaskom na preventivnoj konzervaciji). Joπ godine poëeli smo obnovu matiëne kuêe, Turjaπke palaëe. Obnovu, koja je zastala godine, nastavili smo proπle godine i moæemo predvidjeti kako Êe biti zavrπena koncem godine. Turjaπku palaëu u cjelini (osim dvije etaæe u potkrovlju) namijenili smo javnim programima i stalnom postavu povijesti Ljubljane, uz to πto Êemo u podrumu i na dvoriπtu smisaono uplesti u priëu pronaappleenu arhitektonsku ostavπtinu (rimska cesta koja je bila u upotrebi od 1. do 15. stoljeêa, poploëano dvoriπte iz 16. stoljeêa, ostaci palaëe iz 15. stoljeêa, peê iz razdoblja rimske Emone itd.). Za vrijeme obnove naglaπeno radimo na pedagoπkim programima (13 razliëitih pedagoπkih programa) i naπim zbirkama izvan matiëne zgrade (izloæba Naseljavanje Ljubljanske kotline - urbani razvoj Ljubljane, dva arheoloπka parka in situ, Cankareva spomen-soba na Roæniku, Duhanski muzej, muzejska zbirka Gradskog muzeja Ljubljane i ljubljanske Tvornice duhana). Strategija da nas posjetitelji ne zaborave za vrijeme obnove muzeju vratila se s kamatama (2000. godine posjetilo nas je posjetitelja odnosno 19 posto viπe nego 1999.). Muzej pokuπava πto viπe biti povezan sa svojom okolinom, πto se iskazuje i u suradnji s gradskim gospodarstvom i javnim zavodima na podruëju kulture (u svibnju smo zahvaljujuêi donatorstvu ljubljansketvornice duhana, Gradske opêine Ljubljana i Festivala Ljubljana otvorili Virtualni muzej - etnja kroz vrijeme ljubljanskim trgovima na Ljubljanskom gradu), razliëitim izloæbenim i priredbenim djelatnostima koje takoappleer evalviramo i odreappleujemo interes korisnika koje æelimo privuêi. Smjelo i u velikim potezima zamiπljena strategija razvoja Gradskog muzeja Ljubljane treba prije svega sposobne i ambiciozne zaposlenike, bez obzira na spol. Moæda si utvaram, no neka mi bude dopuπteno, da sam svoje profesionalne planove do sada mogla ostvariti prije svega zato jer su bili dobro pripremljeni, odnosno jer su bili predstavljeni na naëin koji je pomogao u odluëivanjima ostalih da ih je vrijedno prihvatiti. Sa slovenskog jezika prevela Jagna Pogačnik.

25 25 WOMEN AND MUSEUMS (THE MUSEUM AND I) Along with a personal view of the work of museums and changes in Slovenian museums from the standpoint of feminisation, the authoress considered it necessary to provide a broader framework, primarily because of frequent discussions that concern the general feminisation of certain professions in Slovenia. According to the censuses from 1961, 1971, 1981 and 1991, there is an evident increase in the level of women in the working population. Although she did not have data for Slovenian museums that would confirm or deny the general statistical situation in Slovenia, the authoress states her view on the basis of personal experience that museum professions in Slovenia have in recent years have become dominated by women, particularly with respect to museum curators, the development of education services as well as in other museum profiles. More significant than the influence of feminisation of museums is the fact that the generation that was employed during the eighties began to join the Slovenian Museum Society, the Museum Association and ICOM's Slovenian Committee, and began to undertake activities that received a certain amount of attention. Individual work was gradually replaced by teamwork and interdisciplinary work, and museums began to use terms like project management, financial management, public relations, marketing and human resources management. Work on projects made them turn to teamwork, to honouring schedules, to taking a greater interest in their work, greater responsibility, and also greater tolerance, and this in turn created dilemmas in the way teams would be brought together. For her the move from the position of a curator to the managing role of directress meant the possibility of realising her long-term vision of the development of the museum. A bold and broad strategy of the development of the Ljubljana City Museum required, first of all, capable and ambitious employees, regardless of their gender. The authoress believes that she has been able to achieve her professional plans up to now primarily because they were well prepared, namely well presented in a way that helped others in the decision-making process to adopt them.

26 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME "TO NE MOÆE JEDNO»ELJADE, PA JO ÆENSKA GLAVA!" DUBRAVKA OSRE»KI JAKELI Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb sl. 1 Jelica BeloviÊ Bernadzikowska "Gragja za tehnoloπki rjeënik æenskog ruënog rada" Knjiænica Muzeja za umjetnost i obrt sl. 2 Iz "Gragje za tehnoloπki rjeënik æenskog ruënog rada" Knjiænica Muzeja za umjetnost i obrt 1 Jelica Belović Bernadzikowska (Osijek, Novi Sad, ) Radi kao učiteljica u školama Bosne i Hrvatske. Autorica više značajnih djela na temu hrvatske tekstilne baštine. 2 Zlata Šufflay (Jesenje, Zagreb, ). Završila je preparandiju u Zagrebu. Radi kao učiteljica po selima Hrvatskog zagorja. Proučavala je čipkarstvo osobito oko Lepoglave, gdje je otvorila posebni čipkarski tečaj i vodila ga Muzeju za umjetnost i obrt dodijeljena godine, a od asistent je u zbirci za tkanine i čipke. Izradila Katalog čipaka i čipkarskih radnja Muzej za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu, koji se čuva u rukopisu u arhivu MUO. Umirovljena je godine. Bavi se i beletristikom - Život i umiranje. Piše novele pod pseudonimom Ahmes Re. Pri oblikovanju slika povijesti beletristika Ëesto ima jaëu snagu od arhivskih podataka. Jedan od stereotipa koji smo i danas skloni prihvatiti je tip seoske uëiteljice 19. stoljeêa stvoren kroz enoin roman Branka. Biblioteka i arhiv Muzeja za umjetnost i obrt Ëuvaju prve tiskane i rukopisne kataloge zbirke tekstila Ëije autorstvo pripada dvjema æenama - Jelici BeloviÊ Bernadzikowskoj 1 i Zlati pl. ufflay 2. Suradnju s Muzejom za umjetnost i obrt Jelica BeloviÊ Bernadzikowska zapoëela je u vrijeme pripreme djela Gragja za tehnoloπki rjeënik æenskog ruënog rada. Iz dopisa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu od 6. studenoga upuêenog Zemaljskoj vladi u Zagrebu doznajemo da je za preuzimanje tehnoloπke zbirke tekstilnih uzoraka iz Muzeja odreappleena upraviteljica dræavne viπe djevojaëke πkole u Banja Luci Jelica Bernadzikowska, koja se u isto vrijeme upuêuje u Zagreb. U arhivu, nadalje nalazimo revers koji 16. prosinca potpisuje Jelica BeloviÊ Bernadzikowska o preuzimanju predmeta iz Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu za privremenu uporabu u svrhu sastava tehnoloπkog rjeënika za ruëni rad. IzdavaË RjeËnika kolski Vjesnik iz Sarajeva u predgovoru odnosno pripomeni, meappleu ostalim navodi: OpÊenito je poznata nejednakost, koja u nas vlada u nazivlju pri æenskom ruënom radu, - i u tehnici i u priboru, πto tome sluæi... Prijeka je potreba da se neko prihvati posla, pa da prikupi, πto u nas za ruëni rad ima zapisana i nezapisana... ZnajuÊi da se naπa poπtovana suradnica, gospogja Bernadzikowska, uz ostali svoj plodni knjiæevni rad zanima i prikupljanjem narodnih rijeëi i reëenica, odabrala je nju za taj posao, pa ko Êe reêi da je mogla bolje pogoditi!... Ta za taki posao valajlo bi proputovati sve krajeve naπega naroda, zaêi u najzabitnije potleuπice i zakutak, prisluπkivati na sjelu i na prelu i jednako biljeæiti. To ne moæe da svrπi jedno Ëeljade, pa joπ æenska glava,

27 tu treba mnogo ruku da prionu. Tako je tu stvar shvatila gospogja Bernadzikowska, pa je odmah, Ëim se prihvatila povjerenog zadatka, rasturila bijele knjige na sve strane, moleêi naroëito sestre po rodu i drugarice po zvanju, neka prionu sabirati i πilajti joj gragju.... Iz Hrvatske nam se lijepo odazvala ggjica Josipa pl. Glembay, uëiteljica viπe djevojaëke πkole u Osijeku, a iz Bosne naπe poπtovane kolegice: gospogja Marije Kulier, uëiteljica narodne osnovne πkole u Fojnici; pa onda gospogjice Ana KragiÊeva, uëiteljica narodne osnovne πkole u Odæaku i Anka MaleπeviÊ, uëiteljica narodne osnovne πkole u Bos. Gradiπki.... Gospogja Bernadzikowska megjutim je glavom zaπla u domaêe odaje i hareme, pa prikupila i zapisala gdje je πta stigla. I narastao je pod njenom vrijednom rukom golem kup. A πto nas osobito veseli: veê prema gragji, πto se dosle namakla, obuhvatat Êe taj rjeënik opπiran prikaz naroëitog narodnog ruënog rada, koji Êe se do potrebe i na πire opisati, pa i ilustracijama objasnit. Dosele mu prikupljeno nazivlje obuhvata 2000 rijeëi. Iz citata je vidljivo da je u prikupljanju graapplee sudjelovala brojna ekipa sestara po rodu i drugarice po zvanju, a na obradi i ureappleenju RjeËnika radila je sama Jelica BeloviÊ Bernadzikowska. Graappleu je autorica poredala po abecednom redu, opisujuêi sadræaj pojedinih pojmova uz pomoê definicija, objaπnjenja i ilustracija. Uz informacije o pojmovima navedeni su podaci o struënoj literaturi koje je autorica konzultirala tijekom pripreme RjeËnika. Iz kratica navedenih na poëetku rjeënika proizlazi popis referentnih djela poput: RjeËnika znastvenog i tehnoloπkog nazivlja Dr. Bogoslava uleka, AkademiËkog rjeënika, Hrvatsko-njemaËkog rjeënika Ivana FilipoviÊa, Universallexikon Dr.Jacobi itd. Tako, na primjer, saznajemo da je: C a ï f, m. pridoënjak, to je onaj prozirni rubac, kojim se jevrejske zaruënice pokrivahu, da ih zaruënici ne bi vidjeli u lice prije vjenëanja. Rebeka je imala takov pridoënjak, Ëitamo u sv. Pismu od Skaricha koje je pisano na ilirskom jeziku (izd ) ili da je "P r i b i j a n j e u z i j e v, hrvatski bijeli narodni vez., koji se Ëuva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a moæe se vidjeti i na sl i 185. Uvrπtavanjem i informacije povijesnog i tehnoloπkog karaktera Bernadzikowska Êe u Gragju za tehnoloπki rjeënik æenskog ruënog rada ugraditi i elemente leksikonskog rjeënika. A upotrebom deskriptora - normiranih kljuënih rijeëi i ne-deskriptora - sinonima uz koje stoji uputnica na preferirani termin stvorit Êe prvi tezaurusa iz podruëja hrvatske tekstilne baπtine referirajuêi se pri tom i na graappleu u muzejskim institucijama. RjeËnik je opremljen i s viπe od πesto crnobijelih ilustracija vezilaëkih tehnika. Prema Izvjeπtaju kraljevske zemaljske obrtne πkole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu iz saznajemo: Visoka kr. zemalj. vlada dozvolila je sve potrebne kredite za ureappleenje umjetniëko-obrtniëkog muzeja te su radnje u njemu mogle ove godine tako napredovati, da je on u svom tekstilnom odjelu s temelja potpuno ureappleen i katalogiziran. tura noticija o obavljenoj katalogizaciji ni pribliæno ne oslikava znaëaj, sloæenost i inovativnost obavljenog posla, no paæljivom istraæivaëu posluæit Êe kao putokaza prema vaænom resursu za povijest hrvatske muzeografije - Katalogu tekstilne zbirke zemalj. umjetniëko-obrtnog muzeja u Zagrebu. Iz naslovnice ukraπene secesijskim viticama, saznajemo da je katalog sloæila: Jelica BeloviÊ-Bernadzikowska. Zagreb, Nakladom zemaljskog umjetniëko-obrtnog muzeja. Za katalogizaciju tekstilne zbirke Jelica BeloviÊ Bernadzikowska angaæirana je kao vanjska suradnica, a u sklopu priprema za otvaranja za javnost Muzeja za umjetnost i obrt 3. U suglasju s idejom Isidora Krπnjavoga o ulozi muzeja u predgovoru kataloga autorica navodi: Vaænost tekstilne zbirke ovoga muzeja tako je velika, da Êe ona bez sumnje otvoriti golemo polje znanstvenom istraæivanju i umjetniëkoj upotrebi ovih radova. Velim i naglaπujem: znanstvenom istraæivanju, jer svi ovi vezovi, tkanine, nakit i kostimi pravo su vrelo za prouëavanje proπlosti... Ako i nemamo pismenih isprava o staroslavenskoj kulturi, eto nam u ovom muzeju ipak svjedoka o njoj i to mjerodavnijih, nego πto su stari pergamenti; eto nam ove bogate i prebogate zbirke narodnih radova domaêeg obrta i industrije! U koga ima otvoreno Ëelo i bistar pogled za povijest civilizacije, taj neka se razgleda po prostorijama ovog muzeja i po Ëednim stranicama ovog kataloga, pa Êe mu se pred duπom otvoriti novi i u nas naæalost - neznani svijet slavne domaêe istorije... A ipak je i to dosta za onoga, koji Êe doêi amo u ove prostorije, 27 sl. 3 Jelica BeloviÊ Bernadzikowska "Katalog tekstilne zbirke zemalj. umjetniëko-obrtnog muzeja u Zagrebu" Knjiænica Muzeja za umjetnost i obrt 3 Izvještaj Kr. Zemalj. obrne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Zagreb, 1909.

28 28 sl. 4 Zlata ufflay "Hrvatska narodna Ëipka u domu i na oltaru" Knjiænica Muzeja za umjetnost i obrt 4 Vladimir Maleković: Ravnatelji, kustosi, knjižničari Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu // Zbornik radova Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj Osijek, 1999., str Anka Bestall (Petrinja Zagreb ). Učila slikarstvo u Obrtnoj školi u Zagrebu kod Mašića i Bukovca, zatim na Akademiji u Münchenu. Nastavnica crtanja na Obrtnoj i Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu. 6 Božena Filipan, Hrvatska narodna čipka u domu i na oltaru - djelovanje Zlate pl. Šufflay u Varaždinskim Toplicama i iza njih // Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa Hrvatske čipke - nova istraživanja, Lepoglava, 1998., str da uëi i naapplee pobude za posao u pravcu umjetniëkom, industrijskom i obrtnom. Na kraju predgovora Bernadzikowska iznosi klasifikacijsku shemu, vrstu podataka i provenijenciju upotrijebljenih termina u katalogu: Razradila sam bogato gradivo ovih zbirki po ovakvim hrpama: jednake tehnike i vezove iz iste okolice stavila sam u pojedine hrpe za bolji prijegled. Svaku tehnika nazvala sam onako, kako ju narod nazivlje, a gdje u narodu ovo nazivlje nije skladno uzela sam jedan jedinstveni naziv, koga se dræim u Ëitavoj ovoj zbirci i u svim svojim knjiæevnim publikacijama iz ove struke... Kod pojedinih tekstila oznaëila sam ne samo zemlju, iz koje potjeëu, nego i okolicu u kojoj je naappleen dotiëni komad, kao πto sam svuda i to rekla, je li posao iz starijeg ili novijeg doba. Kod glavnih vezilaëkih tehnika, koje rade i drugi evropski narodi, zabiljeæila sam i njemaëki, francuski, a ponegdje i talijanski naziv (pa nazive ostalih Slavena). U kataloπkom dijelu autorica Êe numerirati i opisati 6024 predmeta, po principu standardiziranih i legendiranih podataka. Na prvoj stranici kataloga pojasnit Êe: Kratice znaëe: T = tehnika. - O = ornament (po narodnom govoru zabiljeæeno). - Pod znakom ( ) ime glavne hrpe (Gruppe), kojoj pripada dotiëna vezilaëka tehnika - Hrv. = Hrvatska.. Saznajemo da se u Muzeju Ëuva i Br Posteljina iz starog Siska, plahte i jastuënice, pa pokrivaëi na jastuke (Polsterdecken). T: utkanica i poπavno prebiranje (vez na stanu, mafezom). O. kriæanci, krune presagnaci, prsti, Ëilimaπki prsti, itd. Broj 2656 tkan je same svile i zlata (sa kesom i rojtama ). (Vez brojem.) Brojevi 2664 i 2665 osobiti su komadi. Iz zbirke dvor. dobav. Bergera. U Zaglavku i sadræaju Bernadzikowska Êe joπ jednom dodati: Kao jednu od najvaænijih zadaêa pri sastavljanju kataloga smatrala sam: svakom komadu ove bogate zbirke dodati ime tehnike i naziv ornamenta... Ornamentalne detalje i njihovo vazda novo raznoliko sastavljanje po narodnim zasebnim dekorativnim zakonima, pa divne i obilne naπe vezilaëke tehnike i prebogatu terminologiju narodnu iz ove struke izuëavao je kod nas dosele malo tko... Da Ëitavu sliku naπeg narodnog blaga πto æivlje iznesem publici pred oëi, resumirat Êu ovdje na kraju nazivlje svih naπih tehnika, pa Êu kod naziva svake pojedine donjeti katoloπke brojeve one hrpe vezova koji joj pripadaju. Glavno naëelo bilo mi je da se pri toj razdiobi dræim internacionalne umjetniëke terminologije, osim u tehnikama kojih izum u Slavena, u ni jednog drugog naroda nema. A takovih je u nas dosta. Predmet dakle za evropsku vezilaëku umjetnost joπ dugo neiscrpljen.. Upustimo li se u komparativnu analizu strukture podataka u Katalogu tekstilne zbirke Zemaljskog umjetniëkoobrtnog muzeja iz i podataka zastupljenih u recentnim sustavima muzejske dokumentacije, iznenaappleuje podudarnost u njihovom sadræaju i obimu. Pojedini kataloπki opis Berandzikowska temelji na analizi predmeta zbirke. Tijekom analize selektira pojmove koji su od interesa za valorizaciju pojedinog predmeta unutar muzejskog sustava. Dosljednom upotrebom struënih pojmova stvara standardizirani dokumentacijski jezik koji Êe posluæiti za indeksiranje odnosno pretraæivanje podataka. Pored duænog uvaæavanja hrvatskih muæeva - prvih muzejalnih pristava i kustosa u MUO 4 : Augusta PosiliviÊa ( ), ire Truhelke ( ), Adolfa MihaliÊa ( ), Josipa VidnjeviÊa ( ), Ive HergeπiÊa ( ), Josipa TomaπeviÊa ( ) i Andrije MilËinoviÊa, ( ) stvaralaπtvo prvog struëno obraappleenog i tiskanog kataloga jedne zbirke pripada æeni, k tome joπ vanjskoj suradnici Muzeja za umjetnost i obrt. Bastion muπkog kadra pod zajedniëkim krovom Kraljevske zemaljske obrtne πkole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu naruπit Êe godine i slikarica Anka Bestall 5 u svojstvu externe uëiteljice crtanja. A o prvoj æeni u stalnom radnom odnosu u Muzeju za umjetnost i obrt nalazimo podatak tek u Izvjeπtaju iz godine: PoËetkom πkolske godine 1913/14. pridjeljena je na sluæbovanje muzeju za umjetniëki obrt, uëiteljica niæe puëke πkole u Varaædinskim Toplicama, Zlata pl. ufflay. Prema istraæivanjima Boæene Filipan 6 premjeπtaj je povezana s inspekcijom πkolskog inspektora Antuna Cuvaja od 28. svibnja 1912.: U znak priznanja na polju nastave i promicanje ruënog rada u duhu narodnom - te Ëipkarstva bude Zlata ufflay premjeπtena Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, da tu dalje nastavi svoj rad - i - obradi joπ neobraappleeno polje narodnog Ëipkarstva.

29 29 sl. 5. i 6. Nacrt i fotografija Ëipke iz knjige Zlate ufflay "Hrvatska narodna Ëipka u domu i na oltaru" Knjiænica Muzeja za umjetnost i obrt Iz dopisa od 14. studenoga godine kojim se Zlata ufflay obraêa se ravnatelju MUO-a moæe se zakljuëiti da ozraëje pohvala u kojem je ispraêena iz Varaædinskih Toplica ne nalazi u Zagrebu. OËito nezadovoljna svojim poloæajem u Muzeju, ona piπe: Dah - nepovjerenja - omalovaæavanja itd. πto veê taj pojam u sebi moæe kriti i pokazivati osjetila sam veê prvi dan moga ulaska u muzej; pa ipak ne moæe da mi smuti moje udivljenosti i sreêu koju osjeêam u tom lijepom domu: Svaki dan ulazim u taj hram umjetnosti i obrta poboæno se klanjajuêi umjetniëkom geniju, koji tu vlada u zatiπju svoje ljepote... Poπto sam pridjeljena muzeju treba, da πto bolje posluæim muzeju. Posao πto se sada obavlja oko knjiænice je mekaniëki - a kasnije se ograniëava na prirast i djelovanje oko Ëitaonice. Po tom vrlo dobro mogu posluæiti knjiænici. MekaniËki posao u muzeju nije teæak ni tehniëki kad se razumije tehnika u vezu i Ëipki; a πta onda? Ostaje posao intelektualni - studija kojoj nema kraja - koja treba da korisno posluæi publici. Ovo sam istakla s razloga, jer treba ovo jednoë urediti; treba, da znade svatko, da uëiteljica pridjeljena muzeju nije nikakvi balast koji bi se mogao amo tamo potiskivati, veê da je naπla mjesto u muzeju po zasluzi svog mnogoljetnog uspjeπnog rada i promicanja narodne umjetnosti - rad koji evo ovdje nastavlja... Uz sve probleme koji je prate, ukljuëujuêi bolest i materijalnu oskudicu, ona uspjeπno nastavlja struëni rad. U BeËu godini pod imenom Zlata ufflay od Otruπevca izdaje struëno djelo Hrvatska narodna Ëipka u domu i na oltaru : La Dentelle Nationale Croate en Famille et à L autel. Iz naslova je vidljivo da je rijeë o dvojeziënom - hrvatsko-francuskom izdanja. Knjigu je Zlata ufflay tiskala u vlastitoj nakladi, a za osiguranje sredstava zatraæila je kredit od Povjereniπtva za bogoπtovlje i nastavu: Poπto nisam uspjela da πtampu preuzme koja naπa tiskara, obratila sam se glede toga izvan granica naπe domovine. Knjiga je gotova - samo francuski tekst prireappleuje se za πtampu. Knjiga imade dvije reprodukcije u bojama i k tome joπ πest Ëipkarskih nacrta, imade tekst hrvatski i francuski. S toga molim povjereniπtvo za bogoπtovje i nastavu neka blagohotno uredit izvoli, da mi se podijeli zajam k - slovom tri hiljade kuna u ime izdanja ove knjige koji Êu novac vratiti Ëim prodam knjigu. 7 U djelu Hrvatska narodna Ëipka u domu i na oltaru Zlata ufflay opisala je stanje hrvatskog Ëipkarstva, sluæeêi se preteæno primjerima iz zbirke Muzeja. VeÊ u uvodnom dijelu teksta navodi: Da se bolje upoznamo s hrvatskom Ëipkom pletenom na balantiêe treba da ukratko promotrimo njezin razvitak. Taj razvitak moæemo da pratimo u viπe faza. One su donekle zastupane i u naπem muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. U tekstu nadalje nalazimo podatak da se vez posavaëke poculice Ëuva u MUO-u pod inv. br. 6992, ili da je model Ëipke pod inv. br izradila sama Zlata ufflay. U drugom dijelu knjige naslovljenom Hrvatska narodna Ëipka na oltaru, na str. 28 u opisu Ëipke iz MUO-a pod. inv. br. 7454, uz ostalo navodi: Tehnika Ëipke je ova: vijuæica pletena (Leinnenschlag, das geringelte Leinenband = fond de toile); izradba: vijuga i zavojica. Kriæano pletenje (Halbaschlag oder Netzschlag = fond filet ou grillé); Izradba gusle, cvjetovi kite, cvjetovi okrajaka Ëipke (prema dolje). Onda listiêanje (Formenschlag = point de feuille et mouchet); izradba: listiêa. Zatim: KonËanje, motanje (drehen= tordement) teëe usporedbo 7 Molba Zlate Šufflay Povjereništvu za bogoštovje i nastavu u Zagrebu od Arhiv MUO.

30 30 8 Djelovanje Zlate Šufflay prikazala je i dr. Tihana Petrović: Zlata Šufflay - istraživač lepoglavskog čipkarstva // Zbornik radova sa znanstvenostručnoga skupa Hrvatske čipke - nova istraživanja, Lepoglava 1998., str Andrija Milčinović (Sisak, ) Književnik, kustos Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Bavio se kazališnom, književnom i likovnom kritikom. s izradom vijuga itd. Napokon pletenje kitice (Flechtenschlag = tresse simple), izradba strume na guslama. U Ëitanju kataloπkih jedinica zapisa istiëe se terminoloπki rjeënik na hrvatskom, njemaëkom i francuskom jeziku. Poput Bernadzikowske, i Zlata ufflay Êe u svojim djelima iskazati visoku razinu struënosti ali istovremeno i dosljednost u kvaliteti i kvantiteti iskazanih podataka, Ëime Êe anticipirati principe suvremene muzejske dokumentacije. Kada bismo danas pristupili ocjenjivanju djelovanja Zlate ufllay 8 kroz vaæeêe norme kustoske profesije, pripao bi joj visoki poloæaj na hijerahijskoj ljestvici muzejskih zvanja. Njezini suvremenici nisu tako mislili. Kroz prvih sedam godina rada u Muzeju za umjetnost i obrt pratit Êe je status pridjeljenje uëiteljice. Iako je prema i onovremenim zakonskim normama zadovoljavala uvjete za zvanje kustosa, odnosno pristava Zlata ufflay Êe u muzejskoj karijeri stiêi tek do asistenta za tekstilni rad, i to nakon sedam godina provedenih u Muzeju. Na tom mjestu doëekat Êe i umirovljenje godine. Drugi spol imat Êe viπe sreêe sa struënim zvanjima. Andriji MilËinoviÊu 9 u Muzeju za umjetnost i obrt za prelazak puta od pridijeljenog kazaliπnog meπtra do muzejskog Ëuvara trebat Êe punih jedanaest mjeseci! U Izvjeπtaju Kraljevske zemaljske obrtne πkole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu iz godine navedeno je: Otpisom visoke kr. Zemalj. vlade, odjela za bogoëast i nastavu, od 9. travnja broj pridruæen je kazaliπni meπtar Andrija MilËinoviÊ na pokusno sluæbovanje umjetniëko-obtniëkom muzeju., a veê u izvjeπtaju za godinu stoji: Visokim dekretom od 18. oæujka br imenovao je ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, privremenog Ëuvara u muzeju za umjetnost i obrt Andriju MilËinoviÊa. Usporedba navedenih podatak je interesantna i za temu o asimetriënom vrednovanju muπkog i æenskog rada. Suvremena feministiëka teorija sve ËeπÊe iskazuje usmjernost prema partikularnim temama poput: feministiëke kritike, knjiæevnosti ili fotografije.»ini su da je takav pristav potreban i u obradi muzeoloπkih tema. Iako su Jelica BelaviÊ Bernadzikowska i Zlata ufflaj veêi dio radnog vijeka provele uëiteljevajuêi po πkolama, naπe uvaæene prethodnice buduêim kolegama kustosima i hrvatskoj muzeografiji ostavile su u naslijeapplee djela koja svjedoëe o njihovoj struënosti, erudiciji i produktivnosti. "THAT CANNOT BE DONE BY ONE MAN, LET ALONE A WOMAN!" The library and archives of the Museum of Arts and Crafts hold the first printed and manuscript catalogues of the textiles collection that are the work of two women - Jelica BeloviÊ Bernadzikowska and Zlata ufflay. Jelica Bernadzikowska began her cooperation with the Museum of Arts and Crafts while preparing the work Material for a Technical Dictionary of Women's Needlework. Although many of her sisters and colleagues took part in the collection of the material, she edited the Dictionary herself. She listed the material alphabetically, describing the meaning of individual terms by means of definitions, explanations and illustrations. Along with information about the terms, information is given about literature that the authoress used in preparing the Dictionary. By including technological and historical information, Jelica Bernadzikowska included elements of a lexicon-type dictionary, and through the use of desctriptors - standardised key words - and non-descriptors - synonyms that are crossreferenced to preferred terms, she created the first thesaurus in the field of the Croatian textile heritage and referred to materials in museum institutions. The Dictionary also includes more than six hundred black and white illustrations of embroidering techniques. In the catalogue section the authoress listed and described 6024 items, guided by the principle of standardised and captioned information. By carrying out the comparative analysis of the structure of information in the Catalogue of the textiles collection of the Regional Museum of Arts and Crafts from 1907 and the information found in recent museum documentation systems, we find that there is a surprising amount of overlap in their contents and scope. Jelica Bernadzikowska bases individual descriptions on the analysis of the object in the collection. During analysis she select terms that are of interest for the valorisation of an individual item within the museum system. Through the consistent use of expert terms she creates a standardised language of documentation that will serve for the indexation or search of the data. We come across information about the first permanent woman employed at the Museum of Arts and Crafts only in the Report from As a sign of recognition in the field of education and promotion of needlework in the national spirit as well as lace making, Zlata ufflay was transferred to the Museum of Arts and Crafts in Zagreb in 1913 in order to continue her work there and to systematise the discipline of folk lace making. Under the name Zlata ufflay of Otruπevca she published the expert work Croatian National Lace at Home and on the Altar: La Dentelle Nationale Croate en Famille et à L'autel in Vienna in From the title it is evident that it is a work published in two languages, in Croatian and in French. Zlata ufflay published this work by herself. In this work Zlata ufflay described the state of Croatian lace making, using for the most part examples from the collections in the Museum. In the catalogue items of the text there is a dictionary of terms in Croatian, German and French. Like Jelica Bernadzikowska, Zlata ufflay showed a high level of expertise and consistency in the quality and quantity of the presented information. In this way she anticipates the principles of modern museum documentation. Although Jelica BelaviÊ Bernadzikowska and Zlata ufflay spent most of their life teaching in schools, these respected forerunners have left to their colleagues curators and to Croatian museography a legacy of works that are a testament of their expertise, erudition and productivity.

31 ZDENKA MUNK - MJESTO I ULOGA U HRVATSKOJ MUZEOLOGIJI IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME STANKO STANI»I Zagreb sl. 1. Zdenka Munk za radnim stolom, MUO, Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas U nesmiljenom tijeku vremena, u brzim promjenama koje karakteriziraju suvremeni æivot, nehotice padaju u zaborav osobe Ëija je markantna pojava obiljeæila vrijeme u kojem su djelovali i stvarali. Tu Ëinjenicu opaæamo danas i na podruëju hrvatske muzeologije, pa se vrlo Ëesto dogaapplea da mlaapplei i najmlaapplei struëni kadrovi znaju vrlo malo, gotovo niπta, o ljudima koji su svojim kako teoretskim tako i praktiënim radom stvarali tu muzeologiju. U tom kontekstu znaëajna je i hvalevrijedna zamisao Muzejskoga dokumentacijskog centra da nizom napisa u struënom glasilu oæivi sjeêanja na mnoge liënosti Ëije je djelovanje znaëilo uvijek nove i nezaobilazne doprinose u sveukupnom razvoju naπe suvremene muzeologije. Prof. Zdenka Munk ( ) povjesniëarka umjetnosti, muzeologinja i konzervatorica, cjelovitim se djelom svrstala u red istaknutih osobnosti hrvatske kulture svog vremena. Djelovala je na mnogim podruëjima kulturnog æivota, no u sferi njenih primarnih interesa bio je uvijek muzejski rad, pa je i najveêi dio svog radnog vijeka provela u Muzeju za umjetnost i obrt, u poëetku na radnome mjestu kustosa, a kasnije u svojstvu ravnatelja. Tu rukovodeêu duænost obnaπala je punih dvadeset i pet godina. Godine Zdenka Munk, tada studentica povijesti umjetnosti, postaje likovnom kritiëarkom zagrebaëkog dnevnog lista Novosti, pa Êe pod pseudonimom Zem sve do objavljivati niz napisa tematikom vezanih uz suvremenu umjetnost. U tim je godinama Ëlanica redakcije i suradnica Biblioteke Ars, koja tada izdaje dvije znaëajne publikacije, reviju Ars 37 i reviju Hrvatska grafika danas. Presudan korak u njenoj struënoj biografiji zbio se godine kada Zdenka Munk, nakon zavrπenog studija, zapoëinje volonterski rad u zagrebaëkome Muzeju za umjetnost i obrt, ustanovi s kojom Êe ostati neraskidivo

32 32 sl. 2. Zdenka Munk sa suradnicima, MUO, Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas sl. 3. Zdenka Munk otvara izloæbu talijanskog keramiëara Gofreda Gaete, MUO, Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas sl. 4. Proslava tridesetgodiπnjice rada dr. Ivana Bacha, MUO, Zdenka Munk, prof. Vladimir TkalËiÊ, Marijan Gionechetti, gapplea Tonka Bach i dr. Ivan Bach Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas vezana sve do kraja æivota. Prve poduke iz praktiënog muzejskog rada, ali isto tako i iz povijesti primijenjenih umjetnosti (podruëja koje nikada, pa ni danas, nije bilo ukljuëeno u nastavu povijesti umjetnosti na zagrebaëkom Filozofskom fakultetu), prima od tadaπnjeg ravnatelja MUO prof. Vladimira TkalËiÊa, povjesniëara umjetnosti i etnologa, koji Êe joj pruæiti i prve poticaje u njenom struënom radu i ostati uzorom na njenom daljnjem æivotnom putu. Potkraj Zdenka Munk odlazi na jednogodiπnji studij muzeologije u Pariz. Polazi predavanja na muzeoloπkoj πkoli Louvrea (École du Louvre) s praktiënim radom u laboratorijima i zbirkama tog muzeja. Tijekom pariπkog boravka radi i u zbirkama Musée de l Homme i sluπa predavanja na Institut d Art et d Archeologie i na College de France. Po povratku u domovinu, iako veê u ozraëju skorog izbijanja rata, Zdenka Munk dobiva priliku da znanja steëena tijekom pariπkog boravka primijeni i u praksi. Jedan od prvih struënih zadataka na mjestu kustosa Muzeja za umjetnost i obrt bilo je voappleenje inventara muzejskih zbirki. Kao znaëajnu novost uvodi tada u muzejsku praksu novi tip kartoteke inventara (tj. trostruku kartoteku muzejskih predmeta, umjesto dotadaπnjih rukom pisanih kartica). VeÊ u tim prvim godinama djelovanja dolazi do izraæaja mnogostrukost njenih struënih interesa. Osim voappleenja inventara muzejskih zbirki i rada na obradi muzejskih predmeta, Zdenka Munk ureappleuje dio zbirke tekstila, sudjeluje u postavu crkvenog odjela muzeja, obilazi teren sa svrhom evidencije i spaπavanja umjetniëkih spomenika, odræava seminare za pomoêno osoblje muzeja, fotografira predmete za muzejsku fototeku. Ratna zbivanja prisilila su Zdenku Munk da poëetkom napusti Zagreb i pridruæi se partizanima. I u novim okolnostima u kojima se naπla nalazi moguênosti za djelovanje u πirenju opêe i likovne kulture, pa uz ostalo odræava teëajeve opêeg obrazovanja, vodi likovnu sekciju kulturno-umjetniëkog odjela ZAVNOH-a, postavlja izloæbu umjetnika partizana prigodom I. kongresa kulturnih radnika u Topuskom, a nakon prelaska u Dalmaciju radi na evidenciji ratom oπteêenih spomenika kulture. Potkraj rata imenovana je πefom Odsjeka za muzeje i konzervatorske zavode u Ministarstvu prosvjete NRH, pa nakon povratka u Zagreb prilazi organiziranju obnovljene djelatnosti muzeja i osnivanju mreæe zavoda za zaπtitu spomenika kulture u Hrvatskoj. ZnaËajnu ulogu imala je tada i u akciji spaπavanja umjetnina, odnosno u organiziranju rada Komisije za sakupljanje ugroæenih spomenika kulture (KOMZA). U svojstvu prosvjetnog inspektora republiëkog Ministarstva prosvjete organizirala je u Zagrebu i prvi teëaj za struëno uzdizanje muzejsko-konzervatorskih djelatnika, na kojem su sudjelovali polaznici iz cijele Jugoslavije, a Zdenka Munk odræala je niz predavanja o problematici suvremenih muzeja. Imenovanjem na mjesto konzervatora u republiëkom Konzervatorskom zavodu (1948.), zapoëela je Zdenka Munk svoju djelatnost u sluæbi zaπtite spomenika kulture. Osnovni zadatak koji je tada stajao pred njom bila je struëna obrada pokretnih spomenika kulture na teritoriju Hrvatske i uvoappleenje kartoteëne evidencije tog materijala u zavodu. U tom je radu posebnu pozornost poklonila privatnim zbirkama umjetnina u Zagrebu, od kojih neke tada postaju otvorene za javnost, pa ona, u skladu s tom namjenom, ureappleuje zbirku Gerersdorfer-Tiller. PoËetkom pedesetih godina, uz konzervatorsku djelatnost, Zdenka Munk radi i na realizaciji niza muzeoloπkih projekata; izraappleuje idejnu koncepciju stalnog postava Gradskog muzeja u Kriæevcima, idejnu koncepciju i postav Galerije slika u Osijeku i sudjeluje pri ureappleenju zbirke namjeπtaja Muzeja Slavonije. Godine rukovodi i sudjeluje u timskom radu na inventarizaciji umjetnina Riznice zagrebaëke katedrale, πto je rezultiralo i nizom novih otkriêa (uz ostalo, tada je na kukuljici jednog pluvijala otkrivena signatura vezioca

33 Wolfganga Jakoba Stolla iz 1663., autora zagrebaëkog sarkofaga Boæjega groba). Kao jedan od markantnih pothvata u tom razdoblju njena djelovanja ostat Êe zabiljeæen projekt revitalizacije dvorca TrakoπÊan, koji Êe do danas ostati primjerom pravilnog pristupa oëuvanju i novoj suvremenoj namjeni jednog takvog objekta. PoËetkom pedesetih godina prihvaêena je zamisao Zdenke Munk o preureappleenju TrakoπÊana u dvorac-muzej. Nije potrebno isticati πto je u tadaπnjim prilikama znaëio jedan takav pothvat. Jer napuπteni i razvlaπteni dvorci sjeverne Hrvatske prepuπteni su bili propadanju, a njihove nove namjene vrlo su Ëesto bile diskutabilnih sadræaja. Idejna koncepcija konzervatorskog zahvata na dvorcu u autorstvu Zdenke Munk maksimalno je poπtivala rezultate zahvata na starom zdanju koji su izvrπeni sredinom 19. stoljeêa, πto je nuæno naπlo odraza i u sadræajima i naëinu prezentacije predmeta u interijerima dvorca. Tim zahvatom kao i novom namjenom postao je dvoracmuzej TrakoπÊan reprezentativnim objektom hrvatske kulturne baπtine i ostao do danas, uz neophodne suvremene inovacije, nezaobilaznim putokazom u kulturno-povijesnoj topografiji Hrvatske. Godine Zdenka Munk delegat je jugoslavenske vlade za restituciju kulturnih dobara iz Austrije. U tom svojstvu radi tada u austrijskim centralnim i pokrajinskim muzejima i arhivima, a u beëkom Bundesdenkmalamtu prouëava i skuplja graappleu za povijest hrvatske konzervatorske sluæbe u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije. Velika prekretnica u æivotu i djelovanju Zdenke Munk zbila se godine. Te godine ona se vraêa Muzeju za umjetnost i obrt, ustanovi u kojoj je prije petnaestak godina i zapoëela svoju struënu djelatnost. Taj povratak postavio je pred nju i nove zadatke, jer Êe tada, u svojstvu ravnatelja, preuzeti odgovornu duænost voappleenja te istaknute muzejske kuêe. Na tom je mjestu zamijenila prof. Zdenka VojnoviÊa, svog supruga, koji te godine naglo umire. U poslijeratnim je godinama Zdenko VojnoviÊ, vrsni poznavalac muzejske problematike i prvi predavaë muzeologije na ZagrebaËkom sveuëiliπtu, uveo u muzejsku praksu niz novih oblika djelatnosti, s ciljem πto πireg otvaranja muzeja javnosti. U Muzeju se tada organiziraju brojne povremene izloæbe (meappleu kojima je svakako najreprezentativnija bila izloæba francuske tapiserije), ureappleuje se muzejska predavaonica u kojoj se osim predavanja odræavaju i veëeri poezije, filmske projekcije kao i brojni struëni skupovi. Zdenko VojnoviÊ uvodi i ljetnu studentsku praksu za studente povijesti umjetnosti, a u to vrijeme datiraju i prvi poëeci muzejske pedagogije. U muzeju djeluje tada djeëja likovna radionica koju vodi prof. Edo KovaËeviÊ, u to vrijeme likovni suradnik Muzeja. Komuniciranje muzeja s publikom putem raznovrsnih akcija i dogaappleanja nastavit Êe dalje i Zdenka Munk. Intenzivno usmjeravanje cjelokupne muzejske djelatosti prema javnosti ostat Êe jedna od bitnih muzeoloπkih odrednica njena rada, koju Êe ona dosljedno provoditi tijekom cijelog dvadesetpetgodiπnjeg djelovanja na Ëelu Muzeja za umjetnost i obrt. Meappleutim, temeljni doprinos Zdenke Munk daljnjem rastu i procvatu Muzeja za umjetnost i obrt ogleda se u njenom novom pristupu cjelokupnoj problematici muzeja primijenjenih umjetnosti. U do tada vaæeêoj muzeoloπkoj praksi, avangardna je bila njena inicijativa za preorijentaciju cjelokupne, do tada ustaljene koncepcije takvih muzeja. Pod njenim vodstvom struëni i znanstveni rad muzeja usmjeruje se prema istraæivanju, skupljanju graapplee i prezentaciji do tada muzeoloπki zapostavljenih razdoblja: historicizma druge pol. 19. stoljeêa, secesije, razdoblja izmeappleu dvaju svjetskih ratova sve do epohe suvremenog industrijskog oblikovanja. Prema teoretskim stavovima Zdenke Munk, zadaêa je i cilj djelovanja jednog takvog muzeja u suvremenom druπtvu (...) da Ëitavim teoretskim i praktiënim radom i muzejskim postavom briπe umjetno stvorene granice izmeappleu Ëiste i primijenjene umjetnosti, kao i da podvuëe jedinstvo opêeg likovnog izraza, tj. da bude koncipiran kao kompleksan umjetniëki muzej koji jednako valorizira sva podruëja plastiëkog oblikovanja prateêi ih u njihovu razvoju, a naëinom izlaganja i tumaëenjem izloæenih djela istiëe sintezu nasilno razjedinjenih umjetniëkih vrsta. Danas zadivljuje aktualnost tih misli, pri Ëemu valja imati na umu da su te rijeëi napisane prije pedesetak godina, kada su mnogi europski muzeji umjetniëkog obrta, prvotne zbirke uzoraka 19. stoljeêa, traæili svoje mjesto i sadræaje djelovanja u modernom druπtvu. Takve stavove iznosila je Zdenka Munk i na brojnim meappleunarodnim skupovima tijekom svog dugogodiπnjeg djelovanja u ICOM-u. 33 sl. 5. Preuzimanje donacije s izloæbe Britansko industrijsko oblikovanje, Zdenka Munk i gospodin Mackenzie, generalni konzul Velike Britanije u Zagrebu Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas

34 34 sl. 6. Otvorenje izloæbe Riznica zagrebaëke katedrale, MUO, Zdenka Munk i nadbiskup zagrebaëki, kardinal Franjo KuhariÊ Fototeka Muzeja za umjetnost i obrt, snimio Zvonimir Mikas Viπegodiπnja organizacijska nastojanja Zdenke Munk za proπirenjem i preureappleenjem muzeja urodila su plodom, pa od do dolazi do rekonstrukcije muzejske zgrade. Dogradnjom treêega kata proπiruje se prostor namijenjen stalnom postavu muzejskih zbirki, zgrada dobiva novu, suvremenu rasvjetu, centralno grijanje, ozvuëenje i suvremenu tehniëku opremu. U realizaciji i provedbi svojih zamisli dragocjenog suradnika i savjetnika imala je Zdenka Munk u osobi arhitekta Stjepana PlaniÊa. U godinama pregradnje, iako zatvoren za javnost, muzej je æivio intenzivnim æivotom, spremajuêi se u svim segmentima svog rada za novu, znatno opseæniju djelatnost u obnovljenom i osuvremenjenom prostoru. Godine zavrπeni su najopseæniji graappleevinski radovi, a Zdenka Munk struënom kolegiju podastire svoj Nacrt plana postava MUO nakon pregradnje. U tom elaboratu na 45 tipkanih stranica razraappleuje ona problematiku novog stalnog postava, od teoretskih razmiπljanja o svrsi i namjeni muzeja i principima prezentacije graapplee, pa sve do praktiënih prijedloga za konkretizaciju postava pojedinih zbirki. U skladu s tim stavovima odvijao se timski rad struënog osoblja muzeja koje pod vodstvom Zdenke Munk realizira novi stalni postav muzeja i u ljeto prezentira ga javnosti. U muzeoloπkom smislu jedna od najveêih vrijednosti tog postava bilo je proπirenje vremenskoga kontinuiteta muzejskog interesa, pa su u skladu s time bili izloæeni artefakti koji su pripadali razdobljima od 14. stoljeêa do suvremenih ostvarenja. Svi segmenti postava bili su popraêeni saæetim i kompetentnim uvodnim legendama, a zbirkama su dodani iscrpni tehnoloπki prikazi za svaku pojedinu vrstu materijala, πto Êe biti od mnogostruke koristi u buduêem pedagoπkom radu muzeja. Prema zamisli Zdenke Munk izraappleene su i uvodne sinkrone tabele koje su putem likovnih prikaza i saæetih tekstova tumaëile povijesna zbivanja i njihove odraze u oblikovanju i sadræajima æivotnog prostora Ëovjeka u pojedinim povijesnim razdobljima. Kao najava jedne od bitnih odrednica buduêe izloæbene politike muzeja, na poticaj Zdenke Munk, njeni najmlaapplei suradnici postavljaju komornu izloæbu Skandinavski oblik, koja je prvi put domaêoj javnosti, u tada dostupnom izboru, pokazala dostignuêa u to vrijeme vodeêih zemalja na podruëju industrijskog oblikovanja. U osuvremenjenom i prostorno proπirenome Muzeju, Zdenka Munk pronalazi i inicira niz novih oblika muzejskog rada; u muzejskim dvoranama odræavaju se koncerti komorne glazbe, veëeri suvremenog plesa, kao i modne revije; uspostavlja se trajna suradnja s filmom, radiom i tada novim medijem, televizijom, kojoj Êe muzejski prostori i muzejski fundus dugi niz godina biti okvirom i sadræajem brojnih emisija koje su se tu snimale. Suvremena umjetnost i industrijski dizajn postaju znaëajne odrednice izloæbene orijentacije koju provodi Zdenka Munk. Prireappleuju se izloæbe suvremenih likovnih stvaralaca, niæu se izloæbe industrijskog dizajna iz skandinavskih zemalja, Italije i NjemaËke, a uz izloæbe iz fundusa, Muzej je tada bio mjesto odræavanja i brojnih meappleunarodnih izloæaba razliëitih sadræaja. Na realizaciji velike izloæbe Minijatura u Jugoslaviji (1964.) Zdenka Munk okuplja najeminentnije struënjake iz cijele tadaπnje dræave. ZnaËajan kulturni dogoappleaj u naπoj sredini bila je organizacija izloæbe Riznice Zadra i Nina, a velikog odjeka imala je i izloæba Riznica zagrebaëke katedrale na kojoj je taj dragocjeni fundus bio prikazan πirokoj publici, prvi put izvan prostora katedrale. Prema koncepciji Zdenke Munk i pod njenim vodstvom, nakon viπegodiπnjih priprema, ostvaruje se velika izloæba Secesija u Hrvatskoj (1977.), koja je u muzeoloπkoj prezentaciji prvi put pokazala domete i ostvarenja na svim podruëjima likovnog stvaralaπtva relevantnim za domaêu sredinu u tom razdoblju. Neposredno pred odlazak u mirovinu Zdenka Munk pristupa realizaciji izloæbe Sakralna umjetnost iz fundusa MUO (1979.). Upoznavanje javnosti s tim nedovoljno poznatim dijelom muzejskog fundusa bilo je osnovni cilj izloæbe, ali isto tako izloæba je trebala upozoriti i na svu kompleksnost problema zaπtite tih artefakata, jer muzej tada joπ nije imao uvjeta i moguênosti da tim zahtjevima udovolji u potpunosti i na odgovarajuêi naëin. Kao posebni odjel taj dio muzejskog fundusa bit Êe ukljuëen u novi stalni i proπireni postav Muzeja. Tijekom cijelog plodnog razdoblja svog muzeoloπkog djelovanja Zdenka Munk æivo je osjeêala prisutnost nerijeπenog problema koji je koëio i u znatnoj mjeri ometao svakodnevno funkcioniranje muzeja kao suvremene i kompleksne ustanove. Bilo je to goruêe pitanje muzejskih depoa smjeπtenih u neadekvatnim prostorima, izvan matiëne muzejske zgrade. Taj problem nije bilo moguêe rijeπiti u tijeku radova na obnovi muzejske zgrade, jer tada za to nisu postojale niti financijske, a niti prostorne moguênosti. Nadleæne forume, kao i javnost, viπe su zanimali vanjski efekti muzejskog rada, dakle ono πto se vidi, dok su problemi rada iza kulisa, a to je bio veêi dio muzejske svakodnevice s nerijeπenim pitanjem depoa, bili prepuπteni snalaæljivosti i dosjetljivosti muzejskih djelatnika. UoËavajuÊi od poëetka da je rjeπenje tog pitanja jedna od bitnih pretpostavki uspjeπnog funkcioniranja svake muzejske kuêe, Zdenka Munk godinama vodi prepisku s nadleænim institucijama upozoravajuêi na taj problem kao i na vaænost kompletne

35 zaπtite kako fundusa tako i muzejske zgrade (muzej tada joπ nije imao organiziranu danonoênu Ëuvarsku sluæbu). KoristeÊi iseljenje jednog od korisnika iz dijela muzejske zgrade, Zdenka Munk hrabro i samoinicijativno prelazi dotadaπnje granice muzejskog prostora i zapoëinje borbu za osvajanje novih prostora namijenjenih depoima i izloæbenoj djelatnosti muzeja. Taj Êe mukotrpni i dugotrajni posao u slijedeêem razdoblju dovesti do uspjeπnog zavrπetka prof. Vladimir MalekoviÊ, pa Êe tek tada, prvi put u stogodiπnjoj povijesti Muzeja za umjetnost i obrt, svi segmenti njegove djelatnosti biti objedinjeni pod krovom matiëne kuêe. U cjelokupnom muzeoloπkom radu Zdenke Munk ne manje znaëajan bio je i njen angaæman u struënim organizacijama - Muzejskom druπtvu Hrvatske, Savezu muzejskih druπtava Jugoslavije, Druπtvu povjesniëara umjetnosti Hrvatske - u kojima je obnaπala brojne i istaknute funkcije. Jedna od bitnih znaëajki tog segmenta njena djelovanja bila je sposobnost kompetentnog sagledavanja svih problema struke u cjelini, pa su struënost i struka uvijek bila i temeljna polaziπta njenih javnih istupa kao i brojnih napisa o muzeoloπkoj problematici. Od predavala je na postdiplomskom studiju muzeologije, πto ga je tih godina organizirao Prirodoslovno-matematiËki fakultet SveuËiliπta u Zagrebu. Svoje je stavove iznosila i branila Zdenka Munk i na mnogobrojnim meappleunarodnim skupovima. Od osnivaëkog sastanka Komiteta za muzeje primijenjenih umjetnosti ICOM-a u Oslu i Generalne konferencije ICOM-a u Stockholmu iste godine, datira njeno djelovanje u tim meappleunarodnim organizacijama. Te godine izabrana je i u Ëlanstvo Izvrπnoga komiteta ICOM- a u Parizu, a punih je πesnaest godina obnaπala duænost predsjednice Jugoslavenskog nacionalnog komiteta ICOM-a. Godine sudjelovala je u radu Generalne konferencije ICOM-a u New Yorku. Tom prigodom gost je i Smithsonian Institute u Washingtonu, a kao gost Museum of Modern Art u New Yorku poduzima dvomjeseëno putovanje Amerikom, cilj kojega je studij organizacije i rada ameriëkih muzeja. Godine boravi u Indiji kao predavaë na jednomjeseënom seminaru muzeologije, πto ga je UNESCO organizirao za muzejske djelatnike Azije. iroj javnosti ostala je moæda manje poznata publicistiëka djelatnost Zdenke Munk. Uz veê spomenute likovne kritike iz prvih godina njena djelovanja, ostali su iza nje brojni struëni tekstovi objavljeni i razasuti u mnogim publikacijama, a uz njih i brojni referati i elaborati struëne tematike, dijelom saëuvani u rukopisima. Tijekom svog djelovanja na Ëelu Muzeja za umjetnost i obrt Zdenka Munk piπe uvodne tekstove i predgovore mnogobrojnim muzejskim izdanjima, preteæno katalozima. Ti tekstovi, meappleutim, nisu bili samo kurtoazni prilozi edicijama, veê manje, zaokruæene studije na relevantne teme njihovih sadræaja. Iz njenog obimnog istraæivaëkog rada objavljeno je djelo Tri briselske tapiserije u MUO (TkalËiÊev zbornik II., 1958.), u kojem je uspjela otkriti radionicu tih tapiserija, kao i autora njihovih kartona. Danas taj tekst doæivljavamo kao primjer znanstvenog pristupa jednoj kompleksnoj temi s podruëja povijesti primijenjenih umjetnosti. Njene konzervatorske stavove iznosi studija Obnova TrakoπÊana (Historijski zbornik, 1-4, Zagreb, 1953.), kao i Ëlanak Konzervacija TrakoπÊana (Zbornik zaπtite spomenika kulture, IV.- V., Beograd, 1955.). Odlazak u mirovinu nije prekinuo stvaralaëki rad Zdenke Munk. Godine autorica je koncepcije i scenarija za izloæbu Riznica zagrebaëke katedrale, koja je te godine, s velikim uspjehom, odræana u Muzejskom prostoru. Tih dana svoj istraæivaëki interes usmjerila je iluminiranom rukopisu Livre d heure πto se Ëuva u Strossmayerovoj galeriji starih majstora, a koji je, prema utemeljenim pretpostavkama, pokuπala pripisati Jeanu Fouquetu, majstoru iz 15. stoljeêa. Na æalost, sudbina joj nije dopustila da taj rad uspjeπno zavrπi. SagledavajuÊi u cjelini nesvakidaπnji opus Zdenke Munk osjeêamo danas duboko poπtovanje prema njenoj izuzetnoj osobnosti, kao i zahvalnost za sve ono πto je stvorila i πto nam je ostavila. I to ne samo Muzeju za umjetnost i obrt, veê i generacijama muzejskih djelatnika naπe sredine. 35

36 36 after the adoption of the idea of turning it into a castlemuseum. A great turning point in the life and work of Zdenka Munk happened in 1954, when she took over the post of head of the Museum of Arts and Crafts, a post that she held for 25 years. ZDENKA MUNK - HER PLACE AND ROLE IN CROATIAN MUSEOLOGY Professor Zdenka Munk ( ), art historian, museologist and conservation expert, has by virtue of the entirety of her work deserved her place among the prominent personalities of Croatian culture of her time. Considering her outstanding opus as a whole, we, even today, feel a deep respect for her exceptional personality, as well as gratitude for all that she had created and left as her legacy - not only for the Museum of Arts and Crafts, but also for generations of museum workers in our midst. She was active in numerous aspects of cultural life, but the primary sphere of her interest was always work in museums, so that she spent most of her working life at the Museum of Arts and Crafts, initially as a curator, and then as the head of the Museum. At the end of 1938, Zdenka Munk attended a one-year course in museology in Paris. She attended lectures at the Museological School at the Louvre (École de Louvre) and, after returning home, although the times were overshadowed by the events leading up to World War II, Zdenka Munk applied her new knowledge as a curator at the Museum of Arts and Crafts. As a significant improvement, she introduced a new form of record keeping (namely, the triple records for museum objects instead of hand-written card files). Already in this early period of her work it is evident that her professional interests are manifold. Zdenka Munk catalogued a part of the textiles collection, participated in the exhibition of the ecclesiastical department, undertook field work with the aim of registering and saving art monuments, held seminars for the museum support staff, and photographed objects for the museum photograph archives. The events of the war forced her to leave Zagreb in 1944 and join the partisans. At the end of the war she was appointed to the post of conservationist at the Conservation Institute of Croatia (1948) and began her activities in the service of protecting cultural monuments and the cataloguing of moveable cultural monuments in the Republic of Croatia, as well as the introduction of records of this material in the Institute. In this aspect of her work she devoted special attention to private art collections in Zagreb, some of which were then open to the public for the first time. In the beginning of the fifties, she was not only involved in conservation work but also in a number of museological projects. In 1952 she headed and took part in a team effort to catalogue the works of art in the Treasury of the Zagreb Cathedral. As one of her more striking achievements of that period of her work is the project of the revitalisation of TrakoπÊan Castle Providing an intensive guidance to the entire activities of the museum towards the public will remain one of the essential museological elements of her work. However, her basic contribution to the further development of the Museum of Arts and Crafts is reflected in her new approach to the entire aspect of a museum of applied art. In the prevailing museological practice of the time, her initiative for changing the orientation of the entire concept of such museums was indeed an avant-garde proposal. Under her leadership, the professional and scholarly work in the museum was directed towards research, the collection of material and the presentation of periods that were neglected in the museum practice of the time: the historicism of the second half of the 19th century, the period of Sezession, the period between the two world wars all the way to the era of contemporary industrial design. The many years of Zdenka Munk's attempts to expand and refurbish the museum finally bore fruit so that between 1957 and 1962 the museum building underwent reconstruction. In 1960, at a time when the most extensive building work was finished, Zdenka Munk completed her "Draft plans for the permanent exhibition at the Museum of Arts and Crafts after reconstruction". Contemporary art and industrial design became significant aspects of the orientation of the exhibitions led by Zdenka Munk. During the entire productive period of her museological work, Zdenka Munk was acutely aware of an unresolved problem that stifled and, to a great extent, hindered the everyday operation of a museum as a complex contemporary institution. This was the pressing problem of museum storerooms located in inadequate locations outside the main museum building. This problem could not have been solved during the reconstruction of the museum building because of a lack of funds and space. Equally important in Zdenka Munk's museological work was her involvement in professional organisations - the Croatian Museum Society, the Association of Museum Societies of Yugoslavia, the Croatian Society of Art Historians - in which she held numerous high positions. From 1968 she held lectures for postgraduate studies in museology organised by the Faculty of Science and Mathematics at the University of Zagreb. She presented and defended her views at numerous international gatherings. Her international involvement in international institutions dates from the founding meeting of the Committee for Museums of Applied Art at ICOM in Oslo in 1959 and ICOM's General Conference in Stockholm that same year. That year she was elected to the membership of ICOM's Executive Committee in Paris, and she was the president of ICOM's Yugoslav National Committee for a full sixteen years. In 1965 she took part in the work of ICOM's General Conference in New York. left numerous articles published in many various publications, as well as a host of papers and expert discussions, which have partly been preserved in manuscript form.

37 Prof. MARIJANA GU I I dr. JELKA RADAU RIBARI - RAVNATELJICE ETNOGRAFSKOG MUZEJA U ZAGREBU IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME NERINA ECKHEL Etnografski muzej, Zagreb sl. 1 Direktorica Marijana GuπiÊ (prva lijevo) i kustosica Jelka RibariÊ (treêa desno) u radnim prostorima Muzeja godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb sl. 2 Direktorica Marijana GuπiÊ (sjedi u sredini) prilikom otkupa graapplee u Muzeju godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb Djelovanje Etnografskog muzeja u Zagrebu od osnivanja godine do naπih dana uveliko je ovisilo o profilu struënjaka koji su u njemu bili zaposleni, kao i o osobnosti direktora, odnosno ravnatelja koji su ga vodili. OsvrÊuÊi se unatrag, moæemo reêi da je kroz muzej proπla Ëitava plejada struënjaka razliëitog profila struëno-znanstvenog obrazovanja i strukovnog interesa. Spomenimo samo neke od njih: trgovca Solomona Bergera, osnivaëa i prvog ravnatelja, povjesniëara umjetnosti Vladimira TkalËiÊa, muzikologa Boæidara irolu, akademsku slikaricu Zdenku SertiÊ, povjesniëare, lingviste, folkloriste kao i veêi broj etnologa, meappleu kojima je jedan od prvih zaposlenih bio prof. dr. Milovan Gavazzi, Nestor hrvatske i svjetske etnologije i uëitelj mnogih kasnijih generacija etnologa muzealaca. VeÊim zapoπljavanjem etnologa u muzeju, πto se dogaapplea u godinama nakon II. svjetskog rata, poveêava se ujedno i broj æena zaposlenih u muzeju, jer je studij etnologije kao druπtvene znanosti oëigledno viπe privlaëio æensku populaciju. Predugo bi trajalo nabrajanje svih æena zaposlenih u muzeju, stoga meappleu njima izdvajamo one koje su se, uz rad u svojoj struci, okuπale i u ulozi direktora, odnosno ravnatelja ustanove. U povijesti Etnografskog muzeja u Zagrebu to su bile prof. Marijana GuπiÊ i dr. Jelka Radauπ RibariÊ. MARIJANA GU I - DIREKTORICA MUZEJA U RAZDOBLJU Marijana GuπiÊ (djevojaëki Heneberg) roappleena je 18. veljaëe godine u Zagrebu, gdje je i umrla 6. veljaëe godine. I cijelo njezino πkolovanje vezano je uz Zagreb, gdje je nakon zavrπetka liceja i KlasiËne gimnazije godine upisala studij povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je godine. Veliku ulogu u njezinu æivotu i radu imao je njezin suprug dr. Branimir GuπiÊ, otorinolaringolog, antropogeograf, prirodoslovac i planinar. Prvo zaposlenje vodi je u Suπak, gdje od do radi kao gimnazijski predmetni uëitelj i suplent, a nakon povratka u Zagreb nastavlja rad kao gimnazijski profesor do godine. Zbog aktivnosti u antifaπistiëkom pokretu tijekom godine viπe je puta zatvarana, a Ëak deportirana u BeË. Nakon osloboappleenja vratila se u Zagreb, gdje je godine postavljena za direktoricu Etnografskog muzeja. Na toj duænosti ostaje do 1964., kada je umirovljena u zvanju viπeg znanstvenog suradnika. Dok je bila direktorica, a i kasnije, svojom je aktivnoπêu vezana uz joπ nekoliko vaænih institucija. Tako je od bila suradnicom JAZU u Odboru za narodni æivot i obiëaje; od do vodi Etnoloπki zavod Akademije, a bila je i Ëlanicom Druπtva za prouëavanje i unapreappleenje pomorstva Jugoslavije od do godine No, vratimo se muzejskom radu prof. Marijane GuπiÊ. Ravnateljstvo preuzima u nezahvalno poslijeratno vrijeme, kada za djelatnosti u podruëju kulture, na æalost, nije bilo dovoljno sredstava, a zadaci su bili veliki. Trebalo je, u prvom redu obnoviti stalni postav jer su izloπci iz starog postava tijekom Drugog svjetskog rata bili sklonjeni na sigurno. Zatim, bilo je potrebno, uz struëni rad u muzeju, intenzivirati terenska istaæivanja i otkup saëuvane

38 38 sl. 3 Noπnja iz Istre, dio stalnog postava, godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb sl. 4 Dio vaneuropske zbirke iz stalnog postava godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb graapplee. Dotadaπnja tri stalna postava, od vremena osnivanja Etnografskog muzeja godine, bila su koncipirani na principu izlaganja zbirki, moglo bi se reêi svih predmeta svake zbirke. Predmeti su izlagani u glomaznim centralnim vitrinama, vitrinama uza zidove prostorija i stubiπta, na manekenima i u slobodnom prostoru. Stoga su muzejske dvorane viπe nalikovale depoima nego izloæbenom prostoru. Izuzetak su bili prikazi unutraπnjosti seoskih kuêa ili koliba. Na izradi koncepcije novog postava pod vodstvom prof. Marijane GuπiÊ sudjeluje i tim struënjaka zaposlenih u muzeju. Nedostatak novaca prisilio ih je da se u tehniëkoj realizaciji nove izloæbe koriste nekim od vitrina, postamenata i manekena iz proπlih postava, uz neznatne konstrukcijske izmjene. Koncepcijski je ipak uëinjen pomak. Izloæena graapplea prvi je put svrstana po obiljeæjima etnografskih kulturnih zona: panonskoj, dinarskoj i jadranskoj, unutar kojih su posebno obraappleene pojedine teme. I s likovne strane gledano izloæbeni je prostor osloboappleen suviπne nagomilanosti predmeta iste vrste. U novootvorenom muzeju prizemno lijevo bila je izloæena izvaneuropska zbirka, postavljena prema ranijoj koncepciji Mirka Kus-Nikolajeva; na prvom je katu obnovljen postav Ëetiriju interijera kojima je dodana i unutraπnjost durmitorske kolibe, dok je ostali prostor iskoriπten za izlaganje noπnji prema ranije spomenutoj etnoloπkoj podjeli po zonama. Na stubiπtu su postavljene plitke vitrine u kojima su razraappleene pojedine teme iz podruëja obrta i narodne umjetnosti, kao na primjer: vez i Ëipka, πarane tikvice, pisanice i sl. Sam rad na postavu tekao je etapno. Radovi na prvom katu zavrπeni su godine, kada poëinje ureappleenje dvorane u prizemlju desno, gdje su do tada izloæeni predmeti gospodarstva i obrta. No unatoë nedostatku sredstava za potpunu graappleevinsku adaptaciju, dvorana je u razdoblju od do koriπtena za povremene izloæbe. U izlaganju stalnog postava, kao i u osmiπljavanju povremenih izloæaba, u najveêoj se mjeri nastojalo pratiti trendove suvremene muzeologije, iako su financijske moguênosti Ëesto bile ograniëavajuêi faktor pojedinih zamisli. Usporedo s radom na stalnom postavu Marijana GuπiÊ radi na tekstu vodiëa kroz muzejski postav. Tako godine izlazi TumaË izloæene graapplee, za koji se moæe reêi da je puno viπe od obiënog vodiëa kroz izloæbu. Na 196 stranica teksta s 46 crno/bijelih fotografija donosi struëno znanstvenu obradu izloæbenih cjelina, koja predstavlja svojevrsni pregled materijalne kulture hrvatske etnografije. Stoga TumaË do danas ostaje nezaobilaznom literaturom svakog etnologa, pa i ostalih struënjaka srodnih druπtvenih zanosit. U vrijeme ravnateljstva profesorice GuπiÊ Etnografski muzej imao je funkciju MatiËne sluæbe za ostale muzeje u Hrvatskoj. Tako se njezinim osobnim angaæmanom, uz pomoê ostalih struënjaka, realiziraju stalni postavi i opêenito organizira rad mnogih lokalnih i zaviëajnih muzeja ili zbirki kao, na primjer, u Zadru, Dubrovniku, Kutini, akovu,»azmi, Ozlju i Jastrebarskom. Treba izdvojiti njezin rad u Kumrovcu, prvo na osmiπljavanju biografskog odjela i rukovoappleenju Memorijalnim muzejom marπala Tita, te poticanju πirenja projekta zaπtite etnografske baπtine toga kraja osnivanjem muzeja na otvorenom Staro selo - Kumrovec. Usporedo s radom u Muzeju Marijana GuπiÊ nastoji intenzivirati i terenska istraæivanja. Tako su u cilju skupljanja podataka i otkupa graapplee istraæeni pojedini lokaliteti u Istri, Hrvatskom zagorju, Meappleimurju, Slavoniji,

39 39 sl. 5 Jelka Radauπ RibariÊ s gostima na otvaranju novog postava godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb Baranji, Dalmaciji, Konavlima i okolici Zagreba. Dobro poznavanje fundusa Etnografskog muzeja, kao i fundusa mnogih drugih muzeja, zbirki, crkvenih riznica i graapplee na terenu osnovica su bogatog struënoznanstvenog spisateljskog rada prof. Marijane GuπiÊ. U njezinu je opusu oko 126 bibliografskih jedinica objavljenih preteæito u domaêim i stranim struënim i znanstvenim Ëasopisima ili posebnim publikacijama. U svojim radovima etnografski materijal vrednuje i prezentira kao kulturnopovijesnu graappleu. TumaËenju odreappleenih etnoloπkih pojava pristupa interdisciplinarno, tragajuêi za njihovim korijenima ili usporedbama u pojedinim kulturno-povijesnim ili umjetniëkim razdobljima. Iako su u srediπtu njezina interesa bili tradicijsko odijevanje i tekstilne izraappleevine, u njezinim radovima susreêemo i rasprave o pisanicama, pastirskim drvenim Ëaπama, votivima, maskama, oglavljima i sl. S podruëja muzeologije znaëajni su i Ëlanci o etnoloπkim ili muzeoloπkim teorijskometodoloπkim pitanjima, kao i radovi o problematici ambijentalne zaπtite kulturnih dobara. JELKA RADAU RIBARI - DIREKTORICA MUZEJA U RAZDOBLJU Jelka Radauπ RibariÊ roappleena je 8. oæujka u Mariboru (Slovenija), u obitelji izbjeglica iz Istre. Otac Josip RibariÊ bio je profesor, a majka Zora nastavnik - defektolog. Jelka je osnovnu πkolu polazila u Mariboru i Kastvu, srednjoπkolsko obrazovanje zapoëela je na Graappleanskoj πkoli u Kastvu, nastavila na Æenskoj realnoj gimnaziji u Suπaku, a maturirala je godine na II. Realnoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon toga upisuje na Filozofskom fakultetu XXVII etnoloπku grupu s predmetima: A. etnologija, B. juænoslavenska knjiæevnost, C. hrvatski jezik i D. arheologija. Diplomirala je godine. Prvo zaposlenje nalazi u Nacionalnoj i sveuëiliπnoj biblioteci u Zagrebu poëetkom godine. No, veê nakon nekoliko mjeseci, toënije 1. kolovoza prelazi u Etnografski muzej, gdje ostaje do umirovljenja 31. prosinca godine. Istodobno aktivno suraappleuje s raznim kulturnim organizacijama i druπtvima. Na oëuvanju ukupne etnografske baπtine utjeëe i svojim radom u odborima brojnih smotri folklora. Spomenimo samo Ëlanstvo u StruËnom odboru Meappleunarodne smotre folklora u Zagrebu, koje traje od poëetka godine do danas, kao i zasluge u osnivanju i trajanju VinkovaËkih jeseni, takoappleer od godine do danaπnjih dana. U svojem æivotu kao i radu u struci nailazi na veliku pomoê i suradnju supruga, pokojnog kipara prof. Vanje Radauπa. Nakon umirovljenja postaje Ëlanicom Hrvatskog marioloπkog druπtva i Druπtva hrvatskih intelektualki, u okviru kojeg je od nositeljica programa Tradicijske tekstilne vjeπtine namijenjenog lakπoj reintegraciji prognanica - povratnica s podruëja Banovine, Slavonije i Baranje. Jelka Radauπ RibariÊ zapoπljava se u Etnografskome muzeju godine kao kustos pripravnik. Odmah sudjeluje u svim muzejskim poslovima, Ëiju je aktivnost nakon mirovanja tijekom Drugog svjetskog rata, trebalo ponovno pokrenuti. Vrlo rano odlazi na prvi terenski rad na podruëje Istre. Prvo dragocjeno iskustvo, i njezino istarsko podrijetlo, vezat Êe je trajnije za Istru. Kao rezultat tog rada, uz otkup muzejske graapplee, nastat Êe niz struënih Ëlanaka, a svoju doktorsku dizertaciju s naslovom Æenska narodna noπnja na poluotoku Istri obranila je godine. Taj je rukopis, dopunjen novijim

40 40 sl. 6 Osnovne grane gospodarstva, dio stalnog postava iz godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb sl. 7 Narodna noπnja Konavala i Vrlike, dio stalnog postava iz godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb istraæivanjima i spoznajama objavljen tek godine i moæe se smatrati izuzetno vrijednim prilogom hrvatskoj etnoloπkoj znanstvenoj literaturi. No osim Istre, podruëja terenskog rada Jelke Radauπ RibariÊ su Kvarnerski otoci, DubrovaËko primorje, Hrvatsko zagorje, a toj se listi, u kasnijim godinama sluæbovanja, mogu pribrojiti i Lika, te posebice Slavonija i Baranja. Kao mladi muzealac takoappleer sudjeluje i u pripremi pojedinih tema prvog poslijeratnog postava prof. Marijane GuπiÊ, a kao Ëlanica muzejske ekipe u sluæbi MatiËnosti, radi i na stalnim postavima muzeja u Dubrovniku i Zadru. I zatim, nakon dvadesetak godina stjecanja muzejskog iskustva, godine dolazi do kandidature Jelke Radauπ RibariÊ za ravnateljstvo Etnografskog muzeja. Tu Êe funkciju obnaπati do umirovljenja u prosincu godine. Stupanjem na mjesto ravnateljice, Jelka Radauπ RibariÊ susreêe se, sada iz prve ruke, s nepovoljnim stanjem u kojem se Etnografski muzej nalazio zbog dotrajalosti zgrade, skuëenosti prostora i neadekvatnih uvjeta za pohranu predmeta i rad muzejskog osoblja. Problem potrebe nove muzejske zgrade veê je dulje vrijeme bio prisutan, no nedostatak novca nije dopuπtao takva planiranja. Ubrzo se uvidjelo da je jedini, iako ne lako ostvariv, izlaz u adaptaciji postojeêeg prostora u staroj muzejskoj zgradi. ZahvaljujuÊi idejnom projektu arhitekta Aleksandra Freundenreicha, Skupπtina grada Zagreba dodjeljuje Muzeju poëetna sredstva za adaptaciju zgrade. Graappleevinski radovi potrajat Êe tri godine, a realizacija novog postava bit Êe zavrπena u listopadu godine. Od samog poëetka adaptacije osobna angaæiranost Jelke Radauπ RibariÊ, kao ravnateljice i struënjaka etnologa-muzealca, na svim potrebnim poslovima od neprocjenjive je vaænosti. Njezina suradnja s arhitektom rezultirala je prenamjenom odreappleenih prostora u zgradi. Na primjer, adaptacijom podrumskih i tavanskih prostora za potrebe depoa, spuπtanjem stropova u izloæbenim prostorima prvoga kata, dogradnjom prostora za rad administrativnog i struënog osoblja i potrebe preparatorskih radionica, kao i prenamjenom prostora na drugom katu za potrebe povremenih izloæaba. Paralelno s graappleevinskim poslovima trebalo je voditi brigu oko premjeπtanja i Ëuvanja cjelokupnog muzejskog fundusa. A najvaænije od svega, trebalo je istodobno osmisliti novi muzejski postav i pripremiti materijal za izlaganje. U svim je poslovima ravnateljica imala aktivnu podrπku i pomoê cijelog kolektiva, koji je u vrijeme neposredno pred ponovno otvorenje muzeja poveêan zapoπljavanjem nekolicine mlaappleih struënjaka - etnologa i preparatora. Tako je i novi postav ekipni rad etnologa, ali prema idejnoj koncepciji i pod vodstvom Jelke Radauπ RibariÊ. U osmiπljavanju zadatka svakako joj je pomoglo izvrsno poznavanje cjelokupnog hrvatskog etnografskog materijala, a posebice tadaπnjeg fundusa naπeg muzeja. Novi postav, koji je prvenstveno imao zadatak predstavljanja tradicijske puëke kulture Hrvatske, bio je podijeljen u nekoliko cjelina, diktiranih i samim rasporedom izloæbenog prostora. Na poëetku πetnje kroz muzej u prizemlju desno izloæene su Osnovne grane gospodarstva i narodnog rukotvorstva. Izloæeni predmeti prikazali su sve poslove i djelatnosti koji su bili vaæni za æivot i opstanak seoske zajednice s kraja 19. i poëetka 20. stoljeêa - od sabiraπtva, zemljoradnje, stoëarstva, ribarstva, pëelarstva, maslinarstva, tekstilnog rukotvorstva, koπaraπtva, lonëarstva i sl. Na prvom katu izloæene su Narodne noπnje u Hrvatskoj, rasporeappleene prema regionalnim cjelinama unutar panonske, dinarske i jadranske etnografske zone. Iako se radi o izlaganju uglavnom sveëanih primjeraka noπnje, njihov raspon i raznolikost dovoljno govore o mnogim aspektima svakodnevnog æivota autarkiëne seoske zajednice s prijelaza 19. u 20. stoljeêe. Taj je dojam pojaëan i manjim izloæbenim cjelinama koje su skladno uklopljene u izloæbeni prostor prvoga kata, a to su: unutraπnjost seoske kuêe sjeverozapadne Hrvatske, æenska oglavlja Posavine i Pokuplja, posoblje okolice Zagreba i Posavine, Êilimi i prostirke iz Slavonije, Istre i Like, vez i nakit Jadrana te ukrasni drveni predmeti sjeverozapadne Hrvatske. U prizemlju lijevo u Odijelu izvaneuropskih kultura prikazana je etnografska graapplea naroda drugih kontinenata. Treba spomenuti da je u svrhu izlaganja prvi put izvrπen pregled i muzeoloπka obrada cjelokupne zbirke izvaneuropske graapplee, koja je do tada samo nesustavno skupljana. Za taj veliki posao zahvalnost dugujemo dr. Sanji LazareviÊ, koja pod ravnateljstvom Jelke Radauπ RibariÊ, postaje voditeljicom izvaneuropskog odjela. Likovnu realizaciju novog postava potpisuje akademski

41 slikar Edo KovaËeviÊ, naravno, uz konzultaciju i suradnju Jelke Radauπ RibariÊ, dok je za razradu antropoloπkih tipova muzejskih manekena zatraæena pomoê kipara prof. Vanje Radauπa. U rasporedu izlaganja predmeta prvi put je poπtovana secesijska arhitektura unutraπnjosti zgrade, posebice ulaznog prostora, monumentalnog stubiπta i okrugle dvorane ispod kupole. U realizaciji postava koriπtene su novoizraappleene vitrine velikih staklenih povrπina smjeπtene u slobodnom prostoru i uz zidove dvorana, postamenti i panoi raznih veliëina i posebno prilagoappleena rasvjeta. Svaka izloæbena cjelina popraêena je dodatnim informacijama kroz niz crteæa, fotografija i legendi. U svakom detalju nastojalo se pratiti dosege tadaπnje muzeologije, napose vezano uz adekvatnu zaπtitu izloæene graapplee. Nakon ponovnog otvorenja muzeja godine pojaëana je aktivnost odræavanja povremenih tematskih izloæbi u adaptiranom prostoru drugoga kata. Jelka Radauπ RibariÊ sudjeluje u likovnoj realizaciji veêine izloæaba. No ovaj put nabrojit Êemo samo one kojima je ujedno i kompletan autor. To su: Oblikovano drvo (1973.), Narodni æivot Istre (1975.), i Narodni vezovi Hrvatske, izloæba odræana iste godine u prostoru UmjetniËkog paviljona na Zrinjevcu. to se izloæbene djelatnosti tiëe njezino je ime vezano i uz dva velika izloæbena projekta, prvo u svojstvu koautora jugoslavenskog dijela izloæbe Oblici narodnog æivota u Europi, odræane u Belgiji godine, a zatim kao idejni autor i koordinator realizacije izloæbe»arolija niti o tekstilnom rukotvorstvu odræane godine u Muzejskom prostoru, vezano uz 12. kongres Unije antropoloπkih i etnoloπkih znanosti. Naravno, pored svega reëenoga treba spomenuti i publicistiëki rad dr. Jelke Radauπ RibariÊ, koji se zapravo odvija paralelno s njezinim radom u muzeju, a vezan je Ëesto i uz raznoliku muzejsku graappleu. Kroz sedamdesetak naslova dosad objavljenih radova vidi se veliki raspon struënih i znanstvenih tema njezinih istraæivanja i zanimanja. Ovdje Êemo spomenuti tek nazive objavljenih knjiga. To su: Vezak vezla (1973.), Narodne noπnje Hrvatske (1975.) i veê spomenutu Æenska narodna noπnja u Istri (1997.), uz pripomenu da nestrpljivo oëekujemo novo dopunjeno izdanje knjige Narodne noπnje Hrvatske. to se tiëe pristupa i interpretacije etnografske graapplee, citirat Êu πto o njezinom publicistiëkom radu kaæe dr. Dunja Rihtman-Auguπtin:... U radovima i istraæivanjima Jelke Radauπ RibariÊ polaziπte je etnoloπko ali analitiëki uvidi, hipoteze i zakljuëci obilato poseæu za saznanjima povijesti kulture i osobito povijesti umjetnosti. Od prof. Gavazzija (uëitelja i velikog uzora) je razlikuje to πto premda disciplinira imaginaciju, ipak je ne koëi, te se usuappleuje zakljuëiti na mjestima gdje bi se on moæda ustruëavao. Poticaji da u znanstvenom istraæivanju primijeni imaginaciju nasumnjivo potjeëu od druge, od Gavazzija posve razliëite ali takoappleer znamenite etnologinje, Marijane GuπiÊ. Nju Êe Jelka Radauπ RibariÊ naslijediti na mjestu direktorice Etnografskog muzeja u Zagrebu. No dok si je Marijana GuπiÊ dopuπtala gotovo neobuzdane zalete u povijest i prostor, Gavazzijeva uëenica Jelka Radauπ RibariÊ uvijek je uspijevala obuzdati maπtanje u korist podataka tj. konaëne znanstvene spoznaje (Buzetski zbornik 22, Buzet 1996.,str.17.). LITERATURA 1 Benc-Bošković, Katica: U spomen Marijana Gušić ( ), Narodna umjetnost br. 25, ZIF Zagreb, 1987., str Eckhel, Nerina: 80. godina Etnografskog muzeja u Zagrebu /katalog izložbe/, EMZ Zagreb, Gjetvaj, Nada: Etnografski muzej u Zagrebu - u povodu 70. obljetnice, Etnološka istraživanja br. 5, EMZ Zagreb, Ivkanec, Ivanka: Doktorica Jelka Radauš Ribarić direktorica Etnografskog muzeja u Zagrebu, Buzetski zbornik 22, Buzet, 1996., str Muraj, Aleksandra: Marijana Gušić, Hrvatski bibliografski leksikon /u tisku/ 6 Rihtman-Auguštin, Dunja: Jelka Radauš Ribarić etnologinja u akciji, Buzetski zbornik 22, Buzet, 1996., str sl. 8 Dio vaneuropske zbirke, stalni postav iz godine Fototeka Etnografskog muzeja, Zagreb

42 42 MARIJANA GU I AND JELKA RADAU RIBARI - HEADS OF THE ETHNOGRAPHIC MUSEUM IN ZAGREB The Ethnographic Museum in Zagreb was founded in From that time to the present day only two women headed this institution. They were Marijana GuπiÊ and Jelka Radauπ RibariÊ. Each of them has, in her own way, contributed to the methods and activities of the Museum. Marijana GuπiÊ, nee Heneberg (Zagreb Zagreb ) earned her degree in history and geography at the University of Zagreb. After serving as a high-school teacher at Suπak and in Zagreb, she was appointed as the directress of the Ethnographic Museum in She held that post until her retirement in She took charge at a very difficult time after World War II. Although without sufficient funds, she succeeded in modernising the permanent exhibition and liberating it from the clutter of objects of the same type. Along with the new exhibition, she published the "Interpretation of the exhibits", whose professional and scholarly approach to the subject surpassed the primary aim of serving as a guide to the exhibits. She also tried to renew fieldwork and the acquisition of objects, and was intensely involved with the publication of professional and scholarly papers dealing with a wide range of subjects. In her work she enjoyed the support of her husband Branimir GuπiÊ, a renowned ear-nose-throat specialist, anthropographer, natural scientist and mountaineer. Jelka Radauπ RibariÊ (Maribor ) studied ethnology (together with Yugoslav literature, Croatian and archaeology) in Zagreb. From 1945 she worked at the Ethnographic Museum in Zagreb as a curator. She immediately took part in fieldwork an in Marijana GuπiÊ's team of associates in developing the concept of the first post-war permanent exhibition. Her fieldwork was mainly centred on Istria, and in 1965 her PhD thesis was "Women's traditional costumes on the Istrian Peninsula". (The manuscript, with added new material, was published in 1997.) Jelka Radauπ RibariÊ became the directress of the Museum in At the outset she was faced with the need to renew and reconstruct the Museum building, while at the same time developing a new concept for the permanent exhibition. The reconstruction of the building was done by the architect Aleksandar Frenudenreich, while the new permanent exhibition was the result of teamwork of ethnologists that carried out the concept put forward by and overseen by the directress. The exhibition was designed by the artist Edo KovaËeviÊ - naturally, in consultation with Jelka Radauπ RibariÊ - while the anthropological figures of the museum manikins were designed by the sculptor Vanja Radauπ, our directress' lifelong companion and associate. The permanent exhibition is divided into three sections: The basics of folk husbandry, Croatian folk costumes and the Department of non-european cultures. The exhibition was laid out in accordance with contemporary museum practice. After the opening of the permanent exhibition in October 1972, work was intensified on permanent exhibitions in the Museum as well as outside the institution. Apart from authoring several exhibitions of her own, Jelka Radauπ RibariÊ also designed exhibitions for other colleagues. Along with the demanding task of directress, Jelka Radauπ RibariÊ found the time for writing for professional publications, publishing a host of articles and several books, for the most part dealing with the subject of folk costumes and textiles in general. She held the post of directress of the Museum until her retirement in 1975.

43 MUZEALAC U KULTURNOM PROSTORU GRADA RIJEKE - DR. RADMILA MATEJ»I ( ) IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME LADA PRISTER Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Prvi broj ovogodiπnjeg muzeoloπkog Ëasopisa Informatica Museologica posveêen je æenama i njihovu doprinosu u radu muzejsko-galerijskih ustanova i muzeologije uopêe, i bila bi πteta ne spomenuti ovom prigodom dr. Radmilu MatejËiÊ iz Rijeke. Proπlo je veê viπe od deset godina od njezine smrti pa je to prilika da se prisjetimo svestrane liënosti i dugogodiπnjega muzejskog djelovanja, iza kojega su ostali objavljeni brojni znanstveni i struëni radovi. Danas veêinu poslova u muzejsko-galerijskim ustanovama Hrvatske, od ravnateljskih do administrativnih, obavljaju æene. O dobrim i loπim stranama takva ustroja u muzejima takoappleer treba voditi raëuna te moæda i takvo stanje podvrgnuti detaljnijoj analizi. Podsjetimo se razdoblja kada je u Rijeku godine doπla Radmila MatejËiÊ i zaposlila se kao kustos Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja. Bilo je to razdoblje nedugo nakon II. svjetskog rata, kada u muzejima æena-kustos baπ nije bila Ëesta pojava. Njezin kasniji uspjeh i dominantan poloæaj u struci moæda su djelomiëno rezultat takva stanja u kulturnim ustanovama. Valja treba naglasiti da je od dolaska pa do kraja æivota bila prisutna u svim segmentima kulturnog æivota grada Rijeke. Zbog mlaappleih muzealaca, a i zbog jednostavne Ëinjenice πto je Radmila MatejËiÊ sav svoj muzejski radni vijek posvetila iskljuëivo istraæivanjima na podruëju Hrvatskog primorja, grada Rijeke i Istre, donosim nekoliko potrebnih biografskih podataka. Radmila MatejËiÊ, arheolog i povjesniëar umjetnosti, rodila se u Banjaluci 7. listopada godine. Studirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije, godine, doktorirala s tezom: Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju. Od do godine radila je kao arheolog u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Od godine predaje na Pedagoπkom fakultet u Rijeci, gdje inicira osnivanje studija povijesti umjetnosti. Vodila je brojna arheoloπka iskapanja na prethistorijskim, antiëkim i ranosrednjovjekovnim lokalitetima. Nabrojimo samo neke od najznaëajnijih: Rijeka - Stari grad, Mirine kod Omiπlja na otoku Krku, grad Krk, StranËe u Vinodolu (kraj Crikvenice) itd. Vodila je brojna hidro-arheoloπka istraæivanja na podruëju Kvarnera. Rezultate arheoloπkih istraæivanja redovito je objavljivala u struënim i znanstvenim publikacijama. Kao povjesniëar umjetnosti, bavila se prouëavanjem barokne arhitekture u Rijeci te na podruëju Istre i Hrvatskog primorja. Zanimalo ju je sve u svezi s kulturnom baπtinom, graditeljstvom, zaπtitom spomenika, urbanizmom, a redovito je pratila i valorizirala suvremena kulturna dogaappleanja, osobito likovne izloæbe (kritike likovnih izloæaba, recenzije knjiga itd.) u gradu Rijeci i Hrvatskom primorju. Bila je dugogodiπnji Ëlan Hrvatskoga numizmatiëkog druπtva, koje joj je godine dodijelilo priznanje za numizmatiëki rad 1 (G. Krasnov, In memoriam: Radmila MatejËiÊ ( ), NumizmatiËke vijesti br. 1, Zagreb 1991.). Dr. MatejËiÊ je umrla 20. kolovoza godine u 68. godini æivota. Nabrajanje njezinih vaænijih struënih i znanstvenih radova zahtijeva dosta prostora, no podsjeêamo da je bibliografiju radova dr. Radmile MatejËiÊ objavila prof. Æeljka CetiniÊ, od godine kustos arheoloπke zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, u Ëasopisu Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (br. 1/4, 1991., str ). U Ëasopisu Prilozi Instituta za povijest umjetnost, br. 14, 1990., str , Dr. Radmila MatejËiÊ ( ) In memoriam, dr. Ivanka Reberski govori o njezinom radu i o dugogodiπnjoj suradnji s Institutom za povijest umjetnosti u Zagrebu. Organiziranjem Meappleunarodnoga znanstvenog skupa u Opatiji u svibnju godine i tiskanjem Zbornika: Umjetnost na istoënoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Rijeka 1993., u kojem su svoje teze iznijeli eminentni struënjaci Hrvatske i inozemstva, a posveêenog djelu prof. dr. Radmile MatejËiÊ, odana joj je najveêa poëast. U odreappleenim razdobljima u muzejsko-galerijskim ustanovama djeluju kustosi koje karakterizira svestrano obrazovanje, velik interes i entuzijazam istraæivaëa te sustavan i logiëan naëin zakljuëivanja, kao i spremnost da svoje znanje prenesu mlaappleim suradnicima. U muzejskom radu Radmile MatejËiÊ bilo je svih tih elemenata, a tome u prilog govore njeni radovi. Htjela bih ovdje spomenuti jednu zanimljivu Ëinjenicu u svezi njezina djelovanja u gradu Rijeci. Neumorni rad i osebujna 1 Među članovima Hrvatskog numizmatičkog društva i danas je vrlo malo žena.

44 44 sl. 1 Dr. Radmila MatejËiÊ na arheoloπkom istraæivanju u uvali Sepen kraj Omiπlja na otoku Krku godine Hrvatski povijesni muzej, presnimio Igor Brzoja 2 Prva naklada je vrlo brzo rasprodana, tako da je izašlo i treće prošireno izdanje. 3 Danas: Državna uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Rijeka. liënost donijeli su Radmili MatejËiÊ vrlo rano takvu popularnost u gradu Rijeci (a i πire), s kakvom bi se danas malo koji muzejski djelatnik mogao pohvaliti. Takva popularnost ne bi bila moguêa da je njezin interes bio usmjeren samo na kulturu; ona je bila prisutna svim zbivanjima u Rijeci i okolici. Duboko sam uvjerena da joj je takva popularnost godila. Svojim suradnicima, pogotovo mlaappleima, sugerirala je da je zovu teta Rada i pod tim imenom poznavala ju je Ëitava kulturna javnost grada Rijeke. Nakon odlaska iz muzeja dr. Radmila MatejËiÊ je, uz pedagoπki rad, imala dovoljno vremena da rezultate svojih dugogodiπnjih istraæivanja na podruëju Rijeke oblikuje u sintezu posveêenu povijesti grada u kojem je provela velik dio æivota. Objavljivanjem knjige pod naslovom: Kako Ëitati grad, Rijeka, juëer, danas (Rijeka 1988.) 2, zacijelo se najviπe oduæila gradu Rijeci. Potkraj 19. stoljeêa izaπlo je iz tiska djelo u tri sveska, autora Giovannija Koblera: Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume (Fiume, 1896.), a na kraju 20. stoljeêa imamo djelo Radmile MatejËiÊ posveêeno istom gradu. Kakav Êe biti prikaz grada Rijeke na kraju 21. stoljeêa ovisit Êe o odnosu autora prema gradu u kojem æivi, a samo djelo bit Êe, kao i ova dva prethodna, rezultat odreappleenog razdoblja kao i prilika u kojemu je autor djelovao. Upoznala sam Radmilu MatejËiÊ godine, kada sam u Rijeku doπla kao arheolog - konzervator Regionalnog zavoda za zaπtitu spomenika kulture. 3 Proveli smo mnogo nezaboravnih dana na arheoloπkim iskapanjima rimskog naselja Fulfinuma, na Mirinama, u uvali Sepen kod Omiπlja. Okruæena suradnicima dominirala je terenom, kao πto je vidljivo i iz priloæene fotografije. Fotografija je snimljena na terenu ljeti godine. Boravili smo mjesecima na terenu i razgovarali o razliëitim temama. Kasnije smo se susretali i u Zagrebu; shvatila sama da ne æeli da je zdravstveni problemi ometaju u radu. Voljela je arheoloπka istraæivanja i znam da joj je neostvarena æelja istraæivanje arheoloπkog nalaziπta u Maloj Luci, kraj rta Sokol nedaleko od Baπke na otoku Krku. A MUSEUM WORKER IN THE CULTURAL SPACE OF THE CITY OF RIJEKA - RADMILA MATEJ»I There exist, in certain periods in museum and gallery institutions, curators who are characterised by a comprehensive education, a great interest in the subject and an enthusiasm of a researcher, as well as a systematic and logical form of reasoning and a willingness to impart their knowledge to younger associates. Her tireless work and great personality made Radmila MatejËiÊ popular in the city of Rijeka (and not only there), and her popularity is such that there are few museum workers today that can match it. It was a period not long after World War II when women in museums were not often seen as curators. Radmila MatejËiÊ, archaeologist and art historian, earned her PhD in 1977 with the thesis The Baroque in Istria, Rijeka and the Croatian Littoral. In 1980 she initiated the study of the history of art at the Rijeka Teaching College. She led numerous archaeological excavations at prehistoric, antique and early mediaeval sites. She was, for many years, a member of the Croatian Numismatic Society, which presented her with an award for her numismatic work in 1988.

45 MOJA DIREKTORICA, LELJA DOBRONI IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME MAJA KILJAN Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Bilo je veê blizu 5 sati popodne: bila sam deæurna i polako se pripremala za odlazak kuêi. Premda je veê bilo vrijeme zatvaranja muzeja, na njegovim je vratima joπ uvijek stajala moja direktorica, kao da iπëekuje zakaπnjele posjetioce. Rijetko je kad, naime, odlazila kuêi ranije. I doista, postariji se braëni par Engleza, vodeêi na uzici dva velika psa, zaustavio ispred tadaπnjega Povijesnog muzeja Hrvatske i, u velikoj neprilici, upitao Lelju DobroniÊ na engleskom (sporazumijevala se - to moram napomenuti - na svim jezicima vrlo vjeπto) bi li mogli pogledati izloæbu i πto da rade sa psima. Iako baπ nije bila oduπevljena kuênim ljubimcima, a osobito ne tako velikima, Lelja je odmah pristala priëuvati pse samo da bi muzej imao dva posjetioca viπe, a stranci, naravno, nikad nisu saznali da je Ëuvarica njihovih rasnih ljubimaca bila direktorica muzeja osobno. Tako su joj na odlasku ponudili joπ i napojnicu. Ovakav sam pomalo neobiëan, a moæda Êe se nekome Ëiniti i nedoliëan, uvod odabrala namjerno kako bih veê na samom poëetku istaknula jednu od Leljinih, za muzej vaænih, osobina, a to je velika ljubav prema muzeju, kao i æelja da u nj privuëe πto viπe posjetilaca. IspriËavam se, prije svega njoj, svojoj direktorici Lelji DobroniÊ, πto je u tekstu nazivam tako intimno - Lelja, ali to ni najmanje nije zato πto bih se osjeêala s njom na ravnoj nozi, veê mi se, naprotiv, Ëini da na taj naëin iskazujem svoje duboke emocije koje prema njoj osjeêam joπ i danas, nakon 28 godina muzejskog poznanstva. Iz istog sam razloga odabrala i naslov ovom tekstu, iako bi, zasigurno, bilo priliënije da se moja u njemu zamijeni s naπa. Moæda Êe mi mnogi u mojem muzeju zamjeriti πto sam posvojila naπu zajedniëku direktoricu. Ali, u jedno sam sigurna - sve πto Êu ovdje napisati, zajedno s nekim uspomenama vezanima uz nju, proizlazi iz mojeg istinskog poπtovanja i ljubavi prema njoj, ne samo kao osobi koja je mene, a i mnoge od nas u muzeju, mnogo Ëemu nauëila (a prije svega da volimo rad u muzeju) i omoguêila nam (bolje reëeno: tjerala nas je) i nakon fakulteta dalju naobrazbu, bilo na postdiplomskim ili doktorskim studijima (tko je u Leljino vrijeme neπto postigao danas je sretan i to pripisuje, poput mene, njoj u zaslugu), bilo unutar samog muzeja. A uza sve to se za nas, kad je god to bilo potrebno, gotovo majëinski brinula i trudila se pruæati nam pomoê, pa i u privatnom æivotu, zbog Ëega smo joj i danas zahvalni. Na mjesto direktora Hrvatskoga povijesnog muzeja, Lelja je DobroniÊ doπla godine i na toj je duænosti ostala do odlaska u mirovinu, godine. Danas mi se Ëini da je tu duænost obavljala samo 13 godina, jer o svemu πto je u tako kratkom roku za muzej uëinila mogla bi se napisati knjiga. Moæda Êu u ovom Ëlanku propustiti neke njezine muzejske djelatnosti, no pokuπat Êu poêi od one najvaænije, od prikupljanja muzejskih predmeta za naπe bogate zbirke. Osobno je ostavila muzeju veliku i vrijednu zbirku zlatnog i srebrnog nakita koji joj je darovala gospoapplea Hedviga Harden. Osim toga, Lelja je na razliëite naëine poticala graappleane Zagreba na darivanje predmeta muzeju, pa je tako jedne godine dala oglas u novine da se priprema velika izloæba darova Povijesnome muzeju Hrvatske, u kojem je pozvala ZagrepËane da oëiste svoje tavane i prekopaju po svojim obiteljskim ladicama i tako pridonesu izloæbi koju Êe im muzej zauzvrat darovati. I, doista, graappleani su se u velikom broju odazvali, a darovani su predmeti ispunili 13 velikih izloæbenih prostorija na prvom katu Rauchove palaëe. A kako su se muzeji u to vrijeme financirali i prema broju prikupljenih predmeta, ne samo da smo, uz Prirodoslovni muzej, bili najbolji (za prirodoslovce je Ëesto znala reêi da im ne moæemo konkurirati, jer oni, veê kad izaappleu na ulicu, uhvate kukca i imaju jedan predmet viπe), nego je svim kustosima naredila da inventiraju muzejsku graappleu i da o njoj vode struënu dokumentaciju, te da, napokon, predmete obrade u katalozima zbirki. U svemu πto je od nas zahtijevala bila nam je veliki autoritet i morali smo je sluπati. Ponekad nam je to bilo jako teπko, ali se danas sa simpatijama toga prisjeêamo. Jednom sam prilikom, na primjer, trebala u nedjelju deæurati na izloæbi, no ujutro sam se razboljela i nisam stigla naêi zamjenu, pa sam od straha pred svojom direktoricom poslala svog tatu da deæura umjesto mene! Kasnije su me stariji kolege pitali kako mi je tako neπto uopêe moglo pasti na pamet, no nitko do danas nije saznao da sam to uëinila u velikom strahu pred Leljom i da sam bila i te kako ponosna na tu svoju ideju, a sve u æelji da se Lelja ne naljuti.

46 46 sl. 1 Dr. Lelja DobroniÊ No, vratimo se katalozima i naëinu na koji smo u Leljino doba (tako mi danas u muzeju zovemo to vrijeme) radili kataloge. Naime, financijska su sredstva i tada bila mala, a naπa je izdavaëka djelatnost, usprkos tome, bila velika. I za to je, naravno, bila zasluæna Lelja DobroniÊ. Sve smo radili sami bez ikakvih tehniëkih pomagala kakva su nam danas na raspolaganju (kompjutori, skeneri i sl.), od prijeloma kataloga, tzv. πpigla, do - ponekad - fotografiranja predmeta, od lekture i korekture, a Ëesto i prijevoda teksta, do dizajna korica i do, kako se to danas naziva, prostorne koncepcije i oblikovanja izloæbe. Radili smo sve to zajedno s Leljom DobroniÊ, odnosno, toënije, radila je Lelja DobroniÊ zajedno s nama. Moglo bi se reêi da smo manju pozornost pridavali vanjskom izgledu nego sadræaju, no zbog toga smo se mogli pohvaliti velikim brojem kataloga zbirki i izloæaba. U to je vrijeme muzej izdao Ëak Ëetiri monografije, od kojih neke joπ i danas, premda su veê davno rasprodane, sluæe studentima kao struëna literatura. Uza sve to treba joπ spomenuti i Ëetrdesetak publiciranih predavanja, koja su kustosi ili vanjski suradnici odræavali uz pojedine izloæbe, a umnaæala su se na πapirografima i uvezivana su u obiëan tanak papir na koji su Ëuvari, za vrijeme posla, lijepili etikete s imenom autora i naslovom predavanja. I, napokon, u okviru znanstvenog rada muzeja, Lelja DobroniÊ je osmislila dugoroëan projekt istraæivanja materijalne kulture feudalizma (ISMAF), kombinirajuêi metode studija povijesnih izvora, arheoloπkih radova na terenu, te raznih grana pomoênih povijesnih znanosti s ciljem da se istraæi razdoblje izmeappleu 13. i 16. stoljeêa kako bi se dobio pregled naseljenih mjesta, cesta i mostova, burgova, sela i gradova, rudnika, samostana i crkava na podruëju Hrvatske u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. U tom je projektu bio predviappleen i dalji rad na prouëavanju i publiciranju izvora Povijesnih spomenika Zagreba (Monumenta historica civitatis Zagrabiae) na Ëijim je svescima, nakon Ivana TkalËiÊa i Emilija Laszowskog, Lelja samostalno radila te prikupila, sredila i prepisala graappleu o æivotu Zagreba u 17. i 18. stoljeêu. To su bili svesci broj XIX., XX. i XXI., ujedno i posljednji. Njezin posao, na æalost, nitko do danas nije nastavio. A πto se tiëe muzejskih izloæaba, Lelja ih je pripremala i postavljala zajedno s tehniëkim osobljem i kustosima, dok je likovnu i prostornu koncepciju oblikovanja izloæbe ponekad prepuπtala kustosima-autorima, ali uza svoj neprestani i strogi nadzor. Isto je tako traæila kako bi na πto je moguêe viπe naëina prezentirala muzejski materijal. Izborila se za to da je muzej dobio na upravu i koriπtenje dvorac Golubovec, nedaleko od Donje Stubice. Mislila je da Êe izlaganjem predmeta u njemu bar privremeno spasiti dvorac od propadanja, a istovremeno tamoπnjim stanovnicima i izletnicima pribliæiti makar malen dio muzejskih zbirki, i to onaj koji je bio posebno vezan za povijest toga kraja. Naravno, u tome smo sudjelovali svi, izmeappleu ostalog deæurajuêi vikendom na svjeæem sljemenskom zraku. Osim toga imali smo i tzv. Muzeobus, staru kamionsku prikolicu preureappleenu u pokretnu izloæbenu dvoranicu, koji je s pedagogom i vozaëem obilazio mjesta u okolici Zagreba i upoznavao uëenike udaljenih πkola s muzejskim izloæbama πto su za tu priliku bile prilagoappleene transportu i izvedene u reduciranom opsegu. SliËan je oblik suradnje postojao i s tvornicama, od kojih su neke uredile manje izloæbene prostore gdje smo izlagali originalne predmete. Posebno vrijednim akcijama muzeja, kojima je idejni zaëetnik bila i opet naπa Lelja, svakako su pripadali i Ljetni djeëji dani, prvi put odræani godine. Bili su prije svega namijenjeni djeci koja su za ljetnih praznika ostajala u Zagrebu i, dolazeêi svakodnevno u muzej, sluπala priëe kustosa o muzejskim predmetima,

47 razgledala ih i crtala. Na kraju ljeta djeca bi napravila izloæbu svojih radova u veæi muzeja, a nakon izbora najboljeg crteæa svi zajedno, uz pratnju roditelja, odlazili smo na cjelodnevni izlet s ruëkom, najëeπêe u blizinu nekog dvorca. Lelja je organizirala i Prijatelje PMH-a i Mlade prijatelje PMH-a, koji su imali tu povlasticu da su nakon πest posjeta muzeju i, poπto su skupili πest æigova u svojoj iskaznici, dobili na dar kataloge i znaëke. I za njih je bio planiran izlet, obiëno u vezi s temom tadaπnje izloæbe, kako bi upoznali kulturno-povijesne spomenike nekog podruëja. I danas se u muzeju odræavaju koncerti, ali ne viπe pod sada veê zaboravljenim i pomalo sjetnim, Leljinim nazivom VeËeri u Povijesnome muzeju Hrvatske. Tu su joπ uvijek prisutne i glazbene institucije, koje su u ono vrijeme imale i do 90 koncerata godiπnje, dok je danas ta brojka prepolovljena. I na kraju ovog dijela moram joπ spomenuti i velik trud naπe direktorice koji je ulagala u borbu za novu zgradu Povijesnog muzeja Hrvatske i za njegov stalni postav. Nije propuπtala niti jednu priliku, bilo u medijima ili na skupovima, predavanjima i gdje je god mislila da Êe naiêi na razumijevanje, a da ne istakne vaænost prikaza povijesti Hrvatske, kao i neprikladnost sadaπnje zgrade u Matoπevoj ulici, koja je, kako je obiëavala reêi, samo jedan malo bolji plemiêki stan u koji bi bilo upravo smijeπno i uvredljivo smjestiti cijelu hrvatsku povijest. Lelja DobroniÊ roappleena je ZagrepËanka sa zavrπenom KlasiËnom gimnazijom i studijem povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u svojem rodnom gradu. PoËela je raditi kao kustos Gliptoteke od do godine, kada u istom zvanju nastavlja posao u Muzeju grada Zagreba. U meappleuvremenu doktorira (1946. g.) s temom Umjetnost kovanog æeljeza u sjevernim hrvatskim krajevima. Znanstveni je suradnik Regionalnog zavoda za zaπtitu spomenika kulture i Muzejskoga dokumentacijskog centra u Zagrebu, a - kako sam veê spomenula godine postaje direktor Povijesnog muzeja Hrvatske i tu ostaje do godine. Joπ je godine postala Ëlan Komisije za sakupljanje i Ëuvanje spomenika i starina i Komisije za restauriranje spomenika. Jedan je od osnivaëa Muzejskog druπtva Hrvatske i Ëasopisa Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, Ëiji je bila glavni urednik ( g.). Bila je Ëlan redakcije zbornika Muzeja grada Zagreba, Iz starog i novog Zagreba, i suradnik Enciklopedije likovnih umjetnosti, te vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao i Ëlan Meappleunarodnoga komiteta za regionalne i lokalne muzeje ICOM-a. StruËni i znanstveni opus Lelje DobroniÊ obuhvaêa viπe stotina radova koje neprestano objavljuje u najrazliëitijim publikacijama. Nabrojit Êu samo nekoliko monografija koje su nam u naπem muzejskom poslu neophodne i vaæne. Za povijest, posebno urbanizma i arhitekture grada Zagreba, s polica naπe biblioteke Ëesto uzimamo knjige: Stare numeracije kuêa u Zagrebu, 1959.; ZagrebaËki Gornji grad nekad i danas, 1967.; Bartol Felbinger i zagrebaëki graditelji njegova doba, 1971.; Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, 1983.; ZagrebaËki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, 1986.; ZagrebaËka biskupska tvrapplea, 1988.; Biskupski i kaptolski Zagreb, 1991.; Slobodni i kraljevski grad Zagreb, 1992.; Renesansa u Zagrebu, 1993.; Lelja se bavila istraæivanjem i povijeπêu nestalih redova templara, ivanovaca, sepulkralaca, augustinaca, πto je objavljeno u djelu Viteπki redovi u Hrvatskoj. O bliæoj i daljoj okolici Zagreba napisala je knjiæice Po starom MoravËu, 1979., i Dvorac Golubovec, ProuËavala je i povijest Kriæevaca i kriæevaëke okolice, posebno kalniëkih plemenitaπa Ëiji je i sama potomak. Za knjigu KalniËki plemenitaπi dobila je najveêu nagradu Matice hrvatske, nagradu Ivan KukuljeviÊ Sakcinski. Za monografiju Glogovnica, publiciranu 1999., u kojoj govori o proπlosti znamenite i tajanstvene glogovniëke crkve, kao i za izuëavanje Kriæevaca i njegove okolice, 5. travnja proglaπena je poëasnom graappleankom toga grada. Joπ je za vrijedan doprinos povijesnom prouëavanju Zagreba i Hrvatske dobila nagradu grada Zagreba, a i nagradu za æivotno djelo Pavao Ritter VitezoviÊ. Odlikovana je i Redom Danice ilirske s likom Ruappleera BoπkoviÊa. PoËasna je Ëlanica Druæbe BraÊe hrvatskog zmaja. I na kraju, Lelja ima jedan veliki hobi - planinarenje. Spominjem to zato πto je joπ jedna moja uspomena indirektno povezana upravo s tim hobijem. Bilo je to godine ili neπto kasnije, kad je naπa Lelja otiπla s planinarima na Triglav i ondje je ozlijedila nogu tako da su je helikopterom prevezli u bolnicu u Jesenicama. Baπ smo u to vrijeme raspisali u muzeju natjeëaj za pedagoga, a u tiskaru je hitno trebalo poslati moj katalog Iz obiteljskih ostavπtina, pa smo morali izdizajnirati korice. SjeÊam se da smo obavili i jedno i drugo uz pomoê najveêih - odmah iza Lelje, dakako - autoriteta meappleu kustosima, dr. Marijane Schneider i mr. Maje ercer. Izabrali smo jednog od kandidata za pedagoga i rijeπili sluëaj korica. Ono prvo smo izveli pod posebnim uvjetima, a sve zato da zadovoljimo Lelju (odnosno zato da se Lelja ne naljuti): osnovali smo komisiju koja se sastojala od svih kustosa i nekih tehniëkih radnika i svim smo kandidatima - buduêim pedagozima dali priliku da pokaæu πto znaju tako πto su morali voditi po jednoj od izloæaba (tada smo ih istovremeno imali tri). Svaki je od nas, na kraju vodstva, svakom kandidatu dao bodove, a primili smo onoga tko je skupio najviπe bodova. A πto se tiëe korica mojeg kataloga, mislili smo da Êe se Lelji svidjeti ako na ovitku bude uzorak æivopisnog Kulmerovog tepiha. Da bismo bili sigurni hoêe li naπa direktorica sve to odobriti, odluëili smo spojiti ugodno s korisnim i otiêi u Jesenice. Zapravo su poslali onamo mene, misleêi da je najjednostavnije, ako treba, za to ærtvovati najmlaappleega kustosa. I, naravno, naπa je direktorica bila nezadovoljna 47

48 48 i ljuta, jer niti je bio izabran pravi pedagog niti su bile odabrane prave korice ( kao talijanska biljeænica, tako ih je nekako prokomentirala). Ipak, Kulmerov je tepih ostao na katalogu, a pedagog je u meappleuvremenu postao izvrstan struënjak za kartografiju i danas je ravnateljica muzeja. MY DIRECTRESS, LELJA DOBRONI Lelja DobroniÊ was born in Zagreb and earned her degree in art history and history at the University of Zagreb. She began work as a curator at the Museum of Plaster Casts from 1944 to 1948, and then moved to the Zagreb City Museum. She earned her PhD in 1946 with the thesis "The Art of Wrought Iron in Northern Croatia". She is one of the founders of the Croatian Museum Society and the periodical Bulletin of the museum and conservation workers of Croatia, for which she was editor-in-chief ( ). She was on the editorial board of the publication of the Zagreb City Museum From Old and New Zagreb, a contributing associate to the Encyclopaedia of Fine Art, and an associate of the Institute for the History of Art at the Faculty of Arts in Zagreb, as well as a member of ICOM's International Committee for Regional and Local Museums. Lelja DobroniÊ's professional and scholarly opus encompasses several hundred works that she continuously published in various periodicals. In 1969 she was recognised for her work in studying Zagreb and Croatia and received the Zagreb City Award, and in 1987 she was recognised for her lifetime achievement with the Pavao Ritter VitezoviÊ Award. She is an honorary member of the Brotherhood of the Croatian Dragon. She was appointed to the post of directress of the Croatian History Museum in 1967, and she held this post until her retirement in She donated a large and valuable collection of gold and silver jewellery to the Museum and called on people to donate valuable items to the Museum. Within the framework of scholarly work in the Museum, Lelja DobroniÊ put forward a long-term project for the study of the material culture of the feudal age (ISMAF), combining the methods of the study of historical sources, archaeological fieldwork and various ancillary historical disciplines with the aim of studying the period between the 13th and the 16th century. She promoted publishing activities that were substantial during her tenure, although she worked with limited resources. She constantly sought to present museum holdings in new ways. Apart from the so-called Museum Bus, that was adapted to serve as a small moveable exhibition room, the museum also worked together with factories, some of which created small exhibition rooms where original museum objects were placed on show. She was the initiator of especially valuable drives of the Museums aimed at children that spent their summer holidays in Zagreb. She also organised the "Friends of the Croatian History Museum" and the "Young Friends of the Croatian History Museum". She also fought hard for a new building for the Croatian History Museum and for its permanent exhibition. She did not miss an opportunity, whether in the media or at seminars or lectures, to stress the importance of presenting the history of Croatia as well as the fact that the present building in Matoπeva Street is inadequate for this purpose. The building is, as she liked to say, is no more than an above-average aristocratic building, and it would be ridiculous and insulting to place the entire history of Croatia in such a building.

49 RESTAURATORICA ALMA ORLI IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME VLADIMIR MALEKOVI Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Alma OrliÊ roappleena je u Zagrebu godine kao najmlaapplee dijete sveuëiliπnog profesora Milana DrvodeliÊa i njegove supruge Æeljke, kêeri æupanijskog tajnika, doktora prava Dragutina pl. Prikrila. VeÊ od ranog djetinjstva pokazivala je naglaπenu sklonost likovnom izraæavanju, te je tijekom pohaappleanja KlasiËne gimnazije u Zagrebu polazila teëajeve veëernjeg akta. Godine zavrπava KlasiËnu gimnaziju i upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na studiju su joj profesori istaknuti likovni umjetnici i vrsni pedagozi. ShvaÊajuÊi studij vrlo ozbiljno, Alma je primijetila velike razlike u stavu, stilu i naëinu likovnog izraæavanja svojih profesora: prof. V. Filakovac traæio je vrhunski akademski pristup koji uz crtaëku perfekciju nalaæe zanemarivanje detalja, dok je prof. V. ParaÊ inzistirao na omjerima i zakonitostima ritmova ljudske figure. Prof. O. MujadæiÊ je pored disciplinirane toënosti crteæa inzistirao na rafiniranosti igre tonova i polutonova, a prof. A. MezdjiÊ sve je podredio najsuptilnijim titrajima realiteta gledanog kroz prizmu emocija. Prof. M. Tartaglia pouëavao je slikarsku magiju - kako realnost pretvoriti u kaleidoskop likovnih elemenata. Prof. K. HegeduπiÊ poznavao je svu πirinu moguênosti likovnog izraæavanja i doëaravanja te tako upotpunio sve znanje koje je Alma stekla kod njegovih kolega. Zavrπivπi studij s odliënim uspjehom i nagradom, Alma se udala za akademskog kipara Antu OrliÊa. ZakljuËila je da ima joπ mnogo toga πto je zanima i πto æeli nauëiti o slikarstvu i umjetnosti opêenito te je pretpostavila da Êe to ostvariti u druæenju s umjetnicima, a posebno putem kontakta s umjetniëkim djelima u kojima je predviappleala naêi stabilne odgovore. Tako je godine izlaæuêi prvi put svoje slike na zajedniëkoj izloæbi postala Ëlan ULUH-a, ali i poëela volonterski rad u restauratorskom zavodu JAZU. U to vrijeme taj je zavod bio jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se moglo doêi u dodir s umjetnoπêu restauriranja. Vidjevπi njezin istinski interes i sposobnost, majstori restauratori prihvatili su je i omoguêili da uëi, nesebiëno joj odgovarajuêi na sva pitanja i dopuπtajuêi joj da radi. Tako su gospoapplea Stanislava Dekleva, tada najstarija restauratorica, prof. Ivica LonËariÊ i prof. Leonarda»ermak svoja iskustva zanatske predaje te niza europskih institucija gdje su specijalizirali, prenijeli svojoj uëenici. Godine Alma je poloæila struëni ispit za zvanje konzervatora, a omoguêen joj je studijski boravak u Bruxellesu u Institutu Royal Du Patrimoine Artistique. Odanle donosi nova iskustva, spoznajna i tehnoloπka. Svojem radu u Zavodu pridruæila je znanje steëeno obilaskom brojnih europskih muzeja i galerija, gdje je uæivajuêi u umjetninama otkrivala rezultate njege i odræavanja te naëine restauriranja i prezentacije. Zvanje viπeg restauratora postigla je godine, a godine prelazi u Muzej za umjetnost i obrt. Rad u Muzeju privlaëio ju je pogodnostima koje su u Zavodu bile nedostupne. Æeljela je pratiti trajanje i kvalitetu zahvata koje izvodi uz stabilne uvjete Ëuvanja, a takoappleer proπiriti znanje u suradnji s povjesniëarima umjetnosti i kustosima. U Muzeju je uvela sistem prikladne konzervatorsko-restauratorske dokumentacije i fotodokumentacije te unaprijedila praksu primarne zaπtite. Nova, moderna orijentacija Muzeja koja je poëela godine omoguêila je i razvoj konzervatorskorestauratorske sluæbe. Godine Alma OrliÊ stjeëe zvanje muzejskog savjetnika i postaje voditelj resturatorskih radionica MUO-a. Konzervatorsko-restauratorska sluæba u Muzeju ima viπe zadataka: kontrolu mikroklime, preventivnu zaπtitu, hitne intervencije ugroæenih artefakata, planirano izvoappleenje konzervatorsko-restauratorskih zahvata te nuænu struënu pratnju muzejskih izloæbenih projekata. Aktivno sudjelovanje u radu Muzeja Alma je pratila i svojom edukativnom djelatnoπêu u obliku predavanja, rada s vanjskim suradnicima, osvrtima, intervjuima, Ëlancima u dnevnom tisku, na radiju i TV-programima. sl. 1 Alma OrliÊ u ateljeu Muzeja za umjetnost i obrt; priprema za izloæbu "Kultura Pavlina", godine Snimio: D. Havranek

50 50 sl. 2 Antonio da Ponte (?), Madona s djetetom Isusom, sv. Rokom i sv. Sebastijanom, tempera na drvu, 100x 115 cm Vlasniπtvo: Opatska riznica sv. Marka 2a Prije restauriranja vidljiva je neprikladna centralna rekonstrukcija popraêena povrπinama preslika uljenog karaktera. Takoappleer sudjeluje na brojnim struënim manifestacijama kao πto su savjetovanja, okrugli stolovi i sl. Godine osvaja stipendiju te sudjeluje u teëaju za profesore restauriranja koji je omoguêio The Getty Conservation Institute pri Royal Danish Academy of Fine Arts School of Conservation u Kopenhagenu, te prenosi nova i korisna iskustva u Hrvatsku. Ove, godine, navrπava se 40-godiπnjica rada Alme OrliÊ u zvanju restauratora, ali i slikara. Njezin restauratorski opus izniman je kako po broju zahvata tako i po kvaliteti. Priroda zahvata koje izvodi πiroka je lepeza - od krajnje "gerijatrije" kod raspadnutih, crvotoënih i uniπtenih artefakata do najnjeænije "kozmetike" na djelima suvremenika. Upravo znanje i iskustvo kojim odabire optimalnu varijantu zahvata spojeno s moguênoπêu izvedbe njena je najveêa kvaliteta. Njen odnos prema "pacijentima" izniman je - razumijevanje i poπtovanje stava autora prisutnog u njegovu djelu, πto ona znade prepoznati, omoguêava joj da podupre njegovo postojanje. Poπtovanje razliëitosti umjetniëkih iskaza spoznala je joπ tijekom studija od svojih profesora s Akademije i zato u njenim retuπima, ako ih i uspijemo naêi, nema ni traga onog poteza kojim gradi svoje slikarstvo. Prisutna na likovnoj sceni od godine ostvarila je znatan opus paralelan svom restauratorskom radu. Ne zaëuappleuje Ëinjenica da je niz njenih radova vezan uz taj dio njene realnosti. drvo, tempera, pozlata, 84x58 cm, Zadar Sveto Trojstvo, Johan Franz Michael Rottmayr Von Rosenbrunn, g., ulje na platnu, 360x168 cm, Osijek Bezgreπno zaëeêe, Leopold Layer, g., ulje na platnu, 231x142 cm, FranjevaËki samostan, Karlovac Madona i sveci, poliptih, Arminus Zuccato, g., tempera na drvu, 159x133 cm, æupa u Osoru Egipatska zbirka - sarkofazi, grobne stele i skulpture, Arheoloπki muzej u Zagrebu KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI ALME ORLI IZVEDENI U RESTAURATORSKOM ZAVODU JAZU U RAZDOBLJU OD DO G. (DOKUMENTIRANI U ARHIVU ZAVODA) 134 zahvata na slikama razliëitih dimenzija i tehnika 73 zahvata na skulpturama (drvo, polikromija, pozlata, terakota, osuπena glina) rad u timu na sedam projekata, meappleu kojima je restauracija kazaliπnog zastora Vlahe Bukovca (HNK, Zagreb) te dva oltara majstora Komersteinera u crkvi Sv. Barbare u Gornjem VrapËu Meappleu navedenim zahvatima potrebno je zbog teæine uspjeπno izvedenog zahvata i znaëaja djela istaknuti sljedeêe: Pantokrator ikona, tempera na drvu, 88x62 cm, Galerija umjetnosti, Dubrovnik Bogorodica s djetetom Blaæ Jurjev, tempera na drvu, 128x68 cm, g., katedrala sv. Stoπije, Zadar Madona s djetetom Isusom, sv. Rokom i sv. Sebastijanom, Antonio Da Ponte, tempera na drvu, 115x100 cm, opatijska Crkva sv. Marka, KorËula Posljednja veëera, M. CvitoviÊ, ulje na drvu, 27x250 cm, Æupni ured Vrbnik Bogorodica s djetetom, nepoznati majstor, 13. st., KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI ALME ORLI IZVEDENI NA UMJETNINAMA FUNDUSA MUZEJA ZA UMJETNOST I OBRT U RAZDOBLJU OD DO G. (DOKUMENTIRANI U RESTAURATORSKOJ DOKUMENTACIJI MUO) 328 zahvata na slikama razliëitih dimenzija i tehnika 200 zahvata na skulpturama (drvo, polikromija, pozlata, kamen, keramika) 50 zahvata na razliëitim artefaktima (burmutice, lepeze, satovi, namjeπtaj i sl.) Meappleu navedenim zahvatima potrebno je zbog teæine uspjeπno izvedenog zahvata i znaëaja djela istaknuti sljedeêe: MUO RaspeÊe, nepoznati autor, oko g., ulje na platnu, 272x158 cm MUO Sv. Kristofor, nepoznati autor, 14. st., tempera na dasci, 105x48 cm MUO Oltar sv. Marije, gotiëki retabl, Remetinec MUO Sv. Ladislav dijeli milostinju, B. BobiÊ, ulje na dasci MUO 9306 Preobraæenje, E. Zantumari, tempera i pozlata na drvu, 107x69,5 cm MUO Faraonova kêer predaje Mojsija dojilji, F. Bol, ulje na platnu, 132x189,5 cm

51 51 2b OËiπÊene i konzervirane izvorne povrπine slikanog sloja te povrπine manjaka nadoknaappleene u sloju temeljnika - drva i podloge. Izgled slike prije intervencije rekonstrukcijom slikanog sloja. 2c Total nakon restauracije MUO Sveti Josip s Isusom, V. Metzinger, ulje na platnu, 202x154 cm SAMOSTALNE RESTAURATORSKE IZLOÆBE Donacija Ljube PeniÊ stari majstori i moderno slikarstvo, MUO, g. Graappleanski portret 19. stoljeêa u Hrvatskoj iz fundusa Muzeja, MUO, g. Restaurirana skulptura iz fundusa Muzeja, MUO, g. KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI ALME ORLI IZVEDENI NA UMJETNINAMA POSU ENIM MUZEJU RADI IZLAGANJA U RAZDOBLJU OD DO G. (DOKUMENTIRANI U RESTAURATORSKOJ DOKUMENTACIJI MUO) Meappleu restauratorskim zahvatima izvedenim na posuappleenim umjetninama potrebno je zbog teæine, uspjeπno izvedenog zahvata i znaëaja djela istaknuti sljedeêe: Raspeti Krist, skulptura, nepoznati autor, 17. st., drvo, polikromija, pozlata, 190x160x34 cm, Klanjec Scientiae naturaies - scientiae scholasticae, I. Tiπov, g., ulje i pozlata na platnu, 250x335 cm, Nacionalna i sveuëiliπna biblioteka, Zagreb Jaslice, Vojta Braniπ, g., skulptura kombinirane tehnike, 122x236x122, Crkva sv. Blaæa, Zagreb Kulise boæjeg groba, nepoznati autor, tempera na drvu, Kloπtar IvaniÊ Zbog opsega kratkoêe roka Alma OrliÊ usmjeravala je i nadzirala rad vanjskih suradnika pri otprilike 50 zahvata na skulpturama iz fundusa MUO i 50 zahvata na umjetninama vlasnika izvan Muzeja. 182 zahvata na slikama razliëitih dimenzija i tehnika 30 zahvata na skulpturama (drvo, polikromija, pozlata) Navedeni zahvati izvedeni su za potrebe sljedeêih izloæaba: Hrvatski narodni preporod, MUO, Ferdo KovaËeviÊ, MUO, Nakit u Dubrovniku 15. do 19. stoljeêa, MUO, Kultura Pavlina, MUO, Æivjeti na periferiji Monarhije krajem 19. stoljeêa, Trst, MUO, M. C. MedoviÊ, MUO, Od svagdana do blagdana, MUO, BoæiÊ u Hrvata, MUO, Bidermajer u Hrvatskoj, MUO, Historicizam u Hrvatskoj, MUO, ALMA ORLI RADILA JE KONZERVATORSKO- RESTAURATORSKE ZAHVATE KAO VANJSKI SURADNIK USTANOVAMA - VLASNICIMA IROM HRVATSKE Arheoloπki muzej, Zagreb; Hrvatski povijesni muzej, Zagreb; Muzej grada Zagreba; Strossmayerova galerija, Zagreb; UmjetniËki paviljon, Zagreb; Dræavno odvjetniπtvo Republike Hrvatske; Gradski muzej, Varaædin; Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka; Katedrala sv. Vida, Rijeka; Stalni postav crkvene umjetnosti, Zadar; Galerija biskupa Senjsko-modruπke biskupije u Senju; Katedrala, Senj; Muzej u Cavtatu; Æupe Drivenik, Pag, Sali, Lobor - MartinπËina; FranjevaËka zbirka, Klanjec; FranjevËka zbirka, Sinj; FranjevaËki samostan, Kloπtar IvaniÊ. Potrebno je istaknuti suradnju u pripremi ostvarenja izloæbi Sto godina Strossmayerove galerije, Zlatno doba Dubrovnika te Sveti trag. Sveti trag, Muzej Mimara

52 52 BIBLIOGRAFIJA Godiπnjak zaπtite spomenika kulture Hrvatske 1/1975.: Otkrivanje Bogorodice s djetetom iz 13. st. iz Zadra, str Kaj - UmjetniËke znamenitosti Zagreba 2/1978.: Achemanova Madona s djetetom, str Anale galerija Antuna AugustinËiÊa, Klanjec 5/1985.: Restauratorski zahvat na skulpturi sv. Ivan Krstitelj, str Katalog izloæbe Restaurirana skulptura, MUO, Zagreb: O konzervatorsko-restauratorskom pristupu Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske br. 1/2, Zagreb:»uvanje umjetniëkih djela, str Senjski zbornik, godina 15/1988.: Konzervatorskorestauratorski zahvat na portretima galerije biskupa senjsko-modruπih u Senju, str Spona 30, Novi Sad: Zaπtita i aktualizacija muzejske graapplee kao interakcija suvremene izloæbene aktivnosti muzeja, str (referat na 11. Kongresu Saveza druπtava muzejski h radnika Jugoslavije) Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske1/2, Zagreb: Nekoliko vidova zaπtite graapplee u okviru muzeja, str Kaj: Ususret Pavlinima Katalog Kultura Pavlina: Neki problemi zaπtite pavlinskih umjetnina, str Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4, Zagreb: Danaπnji trenutak aktivne zaπtite spomeniëke baπtine na primjeru ostvarenja restauracije pavlinskog materijala, str Peristil - zbornik radova za povijest umjetnosti XXXIV: Ukras aureole kao moguênost prepoznavanja autora Katalog izloæbe MUO Uskrs u Hrvata, Vijesti muzealaca i konzervatora 1/ : Uloga prof. Leonarde»ermak u unapreappleenju restauratorske struke u Hrvatskoj, str Vijesti muzealaca i konzervatora 1/ : Restauratorska dokumentacija u Muzeju za umjetnost i obrt, str LIKOVNA DJELATNOST ALME ORLI U ZEMLJI I INOZEMSTVU OD DO GODINE: 41 samostalna izloæba sudjelovanje na oko 130 skupnih izloæaba sudjelovanje na 20 likovnih kolonija priznanja: Srebrna plaketa grada Pariza 1969.; Nagrada "LotrπÊak", Zagreb, 1970.; Nagrada - likovne kolonije Krynice, Poljska 1986.; Plaketa kolonije Primoπten 1991.; niz diploma, - priznanja i otkupa izvedena sakralna djela: πest vitraja, æupna crkva u Karojbi, 1987.; Sv. Antun, oltarna pala, æupna crkva u Krπanu, 1987.; Majka Boæja Meappleugorska, oltarna pala, iroki Brijeg, 1988.; dva vitraja i oltarni triptih kapela sv. Leopolda MandiÊa u PamiÊima, ilustracije: Irfan KapetanoviÊ: Bajka o ribaru, Banja Luka, 1957.; Mario Gorini: Amore vento, Padova, 1967.; Bruno Bjelinski: Die Biene Maja, Univerzal edition Wien, 1970.; Dragutin MikπiÊ:»ovjek i njegova druπtvena okolina I i II, Zagreb, i 1983.; Contrappunto: Rivista di Poesia ed Arte, Padova, i 1983.; Angela Pensato: Segni bruciati, Padova, 1983.; Milan Taritaπ: Kolaæ, Zagreb, 1986.; Veljko Lodeta: Lutanje i traganje, Zagreb, 1988.; Veljko Lodeta: Oblaci, kiπe i zvijezde, Zagreb, 1990.; Ankica Piasevoli:»efuljice, grozdi, ruæice, Zadar, 1995.; Davor Cesar: ZagrebaËki dnevnik, Zagreb, 1995.; Ankica Piasevoli: Saljska intrada, Zadar, 1999.; Brankica BlaæeviÊ: Stvaranje svijeta, Zagreb, 2001.; Brankica BlaæeviÊ: Dijete i Uskrs, Zagreb, niz ilustracija u novinama i Ëasopisima THE RESTORER ALMA ORLI The year 2001 marks 40 years of the work of Alma OrliÊ as a restorer and painter. Her restoration work is exceptional, both with respect to the number of restored works and the quality of the work. The nature of her interventions ranges from the most extensive restoration of disintegrating, woodworm-ridden and destroyed artefacts to the finest "cosmetic" touches on works by contemporary artists. Her greatest quality is her knowledge and experience in selecting the best form of intervention with respect to the possibility of carrying it out. In 1979 she came to the Museum of Arts and Crafts, where she introduced a system of adequate conservation and restoration documentation and photographic records, and also promoted the practice of primary protection. She has been active on the art scene since 1961 and has a considerable opus in parallel to her restoration work.

53 NOVI MUZEJ ÆENSKOG SLIKARSTVA IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME VI NJA ZGAGA MuzejskI dokumentacijski centar, Zagreb Nastanak najveêih svjetskih muzeja, od neprocjenjivo bogatih vladarskih kolekcija, crkvenih riznica s moêima svetaca, do zbirki umjetniëkih djela, specijaliziranih tematskih zbirki ili intimistiëkih zbirki koje govore o sasvim osobnim afinitetima ili struënim interesima, vrlo Ëesto su rezultat entuzijazma pojedinca. Osnivanju muzejske institucije prethodi privatna inicijativa, individualni, a ne druπtveni angaæman. Te pojedinaëne sklonosti mogu, dakle, imati i druπtveni znaëaj ako postoji pozitivna druπtvena atmosfera i financijska potpora. to je u osnovi Ëovjekova skupljaëkog impulsa tema je antropoloπkih, socioloπkih, a razvojem muzeologije kao znanstvene discipline i sve ËeπÊih muzeoloπkih istraæivanja. 1 Kada povezujemo pojam skupljanje s pojmom muzeja tada kolekcioniranje prvenstveno asocira na skupljanje umjetniëkih djela, rijetkih primjeraka ili pak starih predmeta. Naπe druπtvo joπ uvijek vrlo teπko prepoznaje i cijeni te individualne napore; dapaëe, dugi niz godina kolekcioniranje je imalo negativni druπtveni predznak. Kod nas se taj proces ne odvija prema obrascu skupljanja u bogatim zapadnoeuropskim ili ameriëkim zemljama, gdje je ono najëeπêe nastavak obiteljskog naslijeapplea, spretna investicija ili bizarni hobi na kojem rade "dileri". Za integracije u svijet kolekcionara nedostaje nam bogatstvo, opêeprihvaêena druπtvena navika kolekcioniranja, procjenitelji i, dakako, legalno træiπte umjetnina. Interesantna je i Ëinjenica da se joπ uvijek struka i struëne institucije vrlo teπko odluëuju na angaæman koji bi afirmirao tu djelatnost kao snaænu kulturoloπku i civilizacijsku Ëinjenicu. Mi smo zajednica snaænih individua koji za svoj utjecaj nemaju konteksta. U tom smislu je znaëajna politika grada Zagreba prema donatorima: godinama se znaëajne donacije gradu prihvaêaju uz obvezu Ëuvanja, prikazivanja i stalne naknade donatorima. 2 Jedna donacija Ëija djela su se unatrag dvadesetak godina najviπe pojavljivala na mnogim izloæbama, a ime donatora vezivalo se uz jedan od rijetkih skandala s gotovo sudskim epilogom je donacija dr. Josipa KovaËiÊa. O samoj donaciji pod nazivom "Hrvatske slikarice roappleene u 19. stoljeêu", na æalost, postoji vrlo malo tekstova u struënim Ëasopisima, premda su djela iz zbirke bila predmet interesa mnogih uvaæenih likovnih kritiëara (Grga Gamulin, Zdenka Munk, Darko Schneider i dr.); najvaæniji je predgovor kataloga izloæbe donacije u UmjetniËkom paviljonu Vinka Zlamalika koja je prethodila samom Ëinu darivanja. 3 i predgovor kataloga izloæbe "Sjevernohrvatske slikarice..." Matka PeiÊa. 4 Takoappleer je zanemarena i KovaËiÊeva ostala kolekcionarska djelatnost. Prvi, i do sada jedini tekst objavljen u struënom Ëasopisu koji ne govori o pojedinom slikarskom imenu iz kolekcije veê razmatra kompleksnu i tematski izuzetnu zbirku jest onaj Ljerke Kaniæaj godine, pet godina prije samog Ëina darivanja kolekcije gradu Zagrebu. 5 No, o pojedinim slikarskim opusima ili izloæbama djela iz zbirki pisalo se dosta iz pera kolega i novinara, Matka PeiÊa, Marijana poljara, Vesne Kusin, Elene Cvetkove, Tonka MaroeviÊa i Ive imata Banova, zahvaljujuêi izrazito dinamiënoj izlagaëkoj djelatnosti radova iz zbirke. Postoje i neki fonozapisi i televizijski prilozi, no gotovo svi su pisani u povodu izloæaba djela iz donacije ili zbirke. 6 TKO JE DR. KOVA»I? Dr. Josip KovaËiÊ roappleen je 9. srpnja godine u»akovcu od oca, takoappleer Josipa KovaËiÊa roappleenog u Prelog i majke Matilde ËavniËar iz trigove. Srednju πkolu (gimnaziju) zavrπio u Varaædinu, a Filozofski fakultet (francuski, hrvatski ) upisao u Zagrebu. Diplomirao je godine. Zapoπljava se kao profesor hrvatskog jezika na uëiteljskoj πkoli u»akovcu. Magistrirao je godine napisavπi rad Usmena narodna balada na maapplearskom i hrvatskom ili srpskom jeziënom podruëju, a doktorirao godine s temom Poetika balade i romance na osnovu hrvatsko-srpske i maapplearske graapplee. Profesor je na IV gimnaziji u Zagrebu do godine, kada odlazi u mirovinu. Iza ove πture biografije krije se osoba mnogih talenata i umijeêa. Samo je rijetkima poznato da je Josip KovaËiÊ zavrπio srednju muziëku πkolu, klavir, i srednju baletnu πkolu. Pisao je poeziju u duhu parnasovaca, plesao 1 Od mnogih eseja, stručnih radova i knjiga, svojevrsna sinteza je opsežna knjiga Susan Pierce, O kolekcioniranju, objavljena godine 2 O tome je izvanredno pregledan članak objavio Veljko Mihalić, stručni suradnik Gradskog ureda za kulturu, u Muzeologiji 32, Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu godine. U istom broju objavljeni su i stručni tekstovi o značajnijim zagrebačkim donacijama, Frangeš, Matz, Seissel, Svečnjak, Magjer i dr. 3 Vinko Zlamalik. Donacija Josipa Kovačića (katalog), Zagreb, Lj. Kanižaj, M. Peić. Sjevernohrvatske slikarice rođene u drugoj polovini XIX stoljeća. Iz fundusa zbirke Kovačić (katalog), Zagreb Ljerka Kanižaj. Privatna zbirka dra Josipa Kovačića. Informatica Museologica 14 (2-4) 1983,. str Sav taj materijal se čuva u Arhivu Zbirke Kovačić

54 54 sl. 1 Josip KovaËiÊ u ambijentu zbirke sl. 2»uvaonica zbirke u potkrovlju RadiÊeve 24 sl. 3 Ambijent zbirke folklor i kao gimnazijski profesor uvjeæbavao recitatorske grupe i reæirao teatarske predstave.vrsni je poznavalac grëke mitologije i svjetske literature kao i klasiëne glazbe. Sklonost svim umjetniëkim granama i duboka ljubav prema umjetniëkom usporedna je i sa znanstveno istraæivaëkim nervom, kojim je KovaËiÊ pristupio samom procesu skupljanja kao i konzekventnom tematskom odreappleenju predmeta kolekcioniranja. Sve te osobine s pravom su mu nadjenule epitet "hrvatski Goethe" i izdvojile njegovu osobnost kao izuzetnu liënost meappleu hrvatskim kolekcionarima. Njegov kolekcionarski interes su u najπirem smislu predmeti koje treba spasiti od nemara, zaborava, nehaja. U njima se kriju "iskrice ljudske kreativnosti" i ljepota sama po sebi, πto je dovoljan razlog da ih se izdvoji i saëuva. Zbirke tih predmeta postaju poticaj za daljnja istraæivanja; istraæuju se okolnosti nastanka, biografije autora, podrijetlo umjetnine, povijest vlasniπtva. Znanstveni nerv iskazuje dr. KovaËiÊ i stalnim skupljanjem i istraæivanjem svih dostupnih podataka o liënostima, druπtvenom miljeu i djelima umjetnika: nikada jedan opus nije prouëen do kraja. Dr. KovaËiÊ godinama istraæuje u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU, Nacionalnoj i sveuëiliπnoj biblioteci, arhivima i biblioteka naπih muzeja: za njega je vaæan i dio informacija koje prikuplja brojnim razgovorima s ljudima koji su ikada ili na bilo koji naëin bili u vezi s osobom ili djelom koje njega interesira. Sve podatke zapisuje Ëudesnom akribijom, a precizni zapisi iz kojih se pletu nevjerojatne priëe o ljudima i mjestima i njihovim sudbinama mogu se razumjeti i kao vaæna "nematerijalna " baπtina. U tom odnosu i svojoj dugogodiπnjoj praksi KovaËiÊ anticipira mnogo otvoreniji pristup samom pojmu baπtine, kao πto uoëava vaænost muzejske dokumentacije kao neizostavnoga korporativnog dijela muzejskog predmeta. iroj profesionalnoj javnosti poznat kao jedini skupljaë likovnih radova hrvatskih umjetnica, KovaËiÊ je prvenstveno kolekcionar iskonski posveêen spaπavanju kulturnih dobara od nemara, zaborava i neznanja. Taj nagon za spaπavanjem KovaËiÊ tumaëi traumom iz djetinjstva kada su godine ruπeni pilovi (poklonci) radi nacionalizacije zemljiπta. Takvim ruπenjem uniπtavalo se i pamêenje na idiliëne trenutke njegova djetinjstva. SaËuvati dakle predmet znaëi saëuvati i memoriju - misao je vodilja KovaËiÊa, a ta misao leæi u osnovi muzeologije. Muzeji su mjesta Ëuvanja pamêenja, muzeji su mjesta lijepog, muzeji su mjesta reda. PoËetak skupljaëke djelatnosti, koja traje veê gotovo pedeset godina, veæe se uz djeëaëko doba i uz prostor njegova zaviëaja, trigove,»akovca i Meappleimurja. To su raznovrsni odbaëeni predmeti: nadgrobne skuplture s Mihovljanskoga groblja u»akovcu, stari uniπteni namjeπtaj, predmeti svakodnevne uporabe, fotografije, stare knjige. Tu zaviëajnu, kulturnopovijesnu graappleu skupljenu u rodnom gradu i Meappleimurju ponudio je na otkup godine regionalnome muzeju, Muzeju Meappleimurja u»akovcu, kao najlogiënijemu mjestu za Ëuvanje i izlaganje takvih predmeta. Josip KovaËiÊ tada prodaje 150 i poklanja pedesetak muzejskih predmeta. Muzej prireappleuje i izloæbu najvrednijih predmeta iz KovaËiÊeve zbirke, prvu izloæbu u nizu, od do sada veê gotovo pedesetak,

55 55 iz fundusa zbirke KovaËiÊ. Glavninu te zbirke Ëini namjeπtaj, stilski vrlo kvalitetan i uglavnom restauriran; veêim je djelom s meappleimurskog podruëja, a pojedini predmeti proizvedeni su u stolarskoj radionici grofa FestetiÊa, zadnjeg vlasnika ËakovaËkoga staroga grada.vrijedna je i zbirka staklenog i keramiëkog posuapplea iz hrvatskih tvornica stakla proπlog stoljeêa Osredeka, ZveËeva i Ivanovog polja, zatim posuapplee i predmeti od srebra, kositra i mjedi te kamena i drvena plastika, kao i neki orijentalni predmeti. Danas su oni dio najvrednijeg fonda muzeja, od kojih je veêina izloæena u stalnom postavu Muzeja. Njihova vrijednost ne leæi dakako u pojedinaënoj cijeni na træiπtu, veê u znaëenju koje ti predmeti imaju u druπtvenom kontekstu u Ëuvanju memorije ljudi, prostora i vremena. ezdesetih godina, preseljenjem u Zagreb, KovaËiÊ zapoëinje programatski skupljati djela nepoznatih, rubnih, majstora. "Duh jedne epohe ne grade samo veliki majstori koji uspiju saæeti ideje drugih, nego upravo masa "malih" majstora 7 prosede je KovaËiÊeve kolekcionarske filozofije. Od stotinjak zagubljenih slikarskih imena Ëija djela Ëine veliku Zbirku KovaËiÊ od oko 4000 predmeta (broj koji nadmaπuje Ëak i zbirne fondove nekih muzeja!) najveêi dio se odnosi na djela æena slikarica. Njegova donacija Hrvatske slikarice roappleene u 19. stoljeêu je izuzetno tematski osmiπljene koncepcije, a zajedno s brojnim komplementarnim dokumentacijskim materijalom, fotografijama, dnevnicima, zapiscima i osobnim predmetima zadovoljava sve kriterije suvremeno koncipirane muzejske zbirke. DONACIJA HRVATSKE SLIKARICE RO ENE U 19. STOLJE U. PrihvaÊanjem donacije Hrvatske slikarice roappleene u 19. stoljeêu" grad Zagreb je postao bogatiji za rijedak segment kulturne baπtine, a hrvatska povijest umjetnosti za dotada nepoznate i neistraæene opuse hrvatskih slikarica. Ta donacija prikazuje slikarska ostvarenja 33 slikarice roappleene u 19.st. i Ëini je ukupno 1045 umjetnina (406 slika, od toga 221 ulje na platnu i 185 akvarela, 557 crteæa, 77 grafiëkih listova i 5 albuma za skiciranje.) Takvu graappleu nema ni jedan muzej u Hrvatskoj a rijetke su sliëne zbirke i u svijetu. Moæe se reêi da se radi o svjetski jedinstvenoj kolekciji slikarica. Brojne su izloæbe na kojima su bila izlagana djela iz Zbirke KovaËiÊ (do danas na 46 izloæaba). Prva monografska izloæba iz donacije je izloæba slika Naste Rojc godine. Slijedi prva velika izloæba, Sjevernohrvatske slikarice roappleene u drugoj polovini 19 stoljeêa prireappleene godine u»akovcu, Bjelovaru, Koprivnici, Kriæevcima, Kutini i Varaædinu 8. Izloæba koju je koncipirao prof. Darko Schneider obuhvatila je 20 slikarskih imena; nije bila zamiπljena kao kritiëka, veê je imala namjeru dati pregled hrvatskog slikarstva zadnjeg desetljeêa 19.st. do sredine 20. st. kroz likovno stvaranje æena izloæivπi 50 tak djela. Formalnom prihvaêanju donacije gradu Zagrebu prethodila je izloæba u UmjetniËkom paviljonu u Zagrebu godine. Izloæba je cjelovito prikazala sva slikarska imena s izborom reprezentativnih radova. 9 ZnaËajne su i monografske, retrospektivne izloæbe naπih slikarica na kojima je bio izloæen i najveêi dio radova iz Zbirke. To su izloæbe u UmjetniËkom paviljonu, Anka KrizmaniÊ (1986.), Nasta Rojc (1996.), Nevenka orappleeviê (1999.), izloæba Dora Car u Galeriji Ullrich (1997.), Slava Raπkaj u Ozlju (1997.). Sama donacija s imenima 33 slikarice veliëinom brojki govori za sebe. Otkrila je Ëak dvadeset slikarskih imena koja bi sasvim sigurno bila potpuno zaboravljena: tefa Armano, Zenaida Bandur ErcegoviÊ, Anka Bestall, Lucie Buhmeister-KuËera, Dora Car, Flora JakπiÊ, tefana KlaiÊ-Hribar, Mira KlobuËar Ehrlich, Anka MarojËiÊ- Lowenthal, Mira Mayr Marochino, Marija MihaliÊ Wolf, Sofija OmËikus, Ivka OreπkoviÊ, Danica PekliÊ Peyer, Leopoldina Schmidt Auer, Mary Stiborsky, Jelka Struppi sl. 4 Dokumentacijski fondovi zbirke u donatorovom stanu sl. 5 RadiÊeva 24, zgrada u kojoj je smjeπtena zbirka i donacija dr. Josipa KovaËiÊa 7 Lada Bošnjak, Žena, elektronički časopis, prosinac vidi bilj vidi bilj. 3

56 56 sl. 6 Marija Mücke, Portret, iz zbirke dr Josipa KovaËiÊa sl. 7 Anka Bestall, SjeÊanja, iz zbirke dr Josipa KovaËiÊa sl. 8 Slava Raπkaj, San Giorgio Maggiore, iz zbirke dr Josipa KovaËiÊa 10 vidi bilj.4 11 vidi bilj Višnja Zgaga, Ksenija Petrić: Idejni projekt arhitektonskog i muzeološkog rješenja prezentacije zbirke dr. Josipa Kovačića, "Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću", Radićeva 24, Zagreb, Muzejski dokumentacijski centar, rujan 2000.god. Wolkensperg, Terezija andor, Jelka TomiËiÊ Schwarz i Lina Virant CrnËiÊ. Ostalih trinaest slikarica upravo je Zbirkom KovaËiÊ potvrdilo svoja mjesto u korpusu hrvatskog slikarstva. Zoe Borelli, Fanny Daubachy-BrliÊ, Nevenka orappleeviê TomaπeviÊ, Cata Dujπin Ribar, Ana JerkoviÊ Papp, Mira KlobuËar Ehrlich, Anka KrizmaniÊ, Vera NikoliÊ Podrinska, Zdenka Pexidr Sieger OstoviÊ, Zora PreradoviÊ, Slava Raπkaj, Nasta Rojc i Klementina varc Blivajs Poægaj. One najpoznatije, monografskim izloæbama koje su se takoappleer temeljile uglavnom na radovima iz Zbirke KovaËiÊ, iskazale su svoje neosporne likovne kvalitete. ZNA»AJ. Zbirka - donacija koncipirana je i dokumentirana kao muzejska kolekcija; ona ne posjeduje samo predmet-djelo, veê raznorodnim dokumentacijskim fondovima kontekstualizira i djelo i njegova autora/icu. Takav iskonski muzeoloπki nerv koji je pokazao dr. KovaËiÊ, ujedinivπi u sebi sav raspon muzejskih zvanja od kustosa, arhivista, bibliotekara do restauratora, osobina je samo izuzetnih kolekcionara i izuzetnih kustosa. Graapplea iz zbirke KovaËiÊ, bilo ona umjetniëka ili dokumentarna, rijedak je i jedinstveni izvor za istraæivanje mnogih umjetniëkih, kulturoloπkih i povijesnih tema. PROJEKT MUZEJA. U predgovoru kataloga godine Matko PeiÊ se zalaæe da se "otvori jedna stalna galerija u Zagrebu, u kojoj bi KovaËiÊ nastavio svoj tako izuzetni, plemeniti posao. To bi mu bila jedina zahvalnost za sve πto je uëinio za hrvatsko slikarstvo æena stvaralaca". 10 Nakon πesnaest godina Ëini se da smo na pragu zgrade na Ëijim Êe vratima pisati "Zbirka slika hrvatskih umjetnica - KovaËiÊ". 11 Spletom sretnih okolnosti u prizemlju kuêe u RadiÊevoj 24, kuêe na Ëijem prvom katu æivi dr. KovaËiÊ zajedno sa svojom donacijom i mnoπtvom ostalih umjetnina i graapplee, zapoëelo se s projektom arhitektonskog i muzeoloπkog rjeπenja prezentacije Zbirke. 12 Projektom je obuhvaêeno povijesno istraæivanje same zgrade, valorizirana kulturno-povijesno i arhitektonsko znaëenje objekta, kao i detalja postojeêe opreme. Obavljena su i konzervatorsko-restauratorska istraæivanja. Sve su to bili elementi koji su prethodili koncipiranju izloæbene funkcije prostora: osnovna ideja ureappleenja proizaπla je iz analize vrijednosti arhitekture, te njenog povijesnog konteksta. Tematski okvir djela donacije, hrvatske slikarice roappleene u 19.st. poklapa se s vremenom izgradnje i povijesnim funkcioniranjem RadiÊeve 24, vremenom u kojem su roappleene umjetnice i vremenom nastanka veêine izloæaka. Prizemlje zgrade u kojem se, dakle, planira prezentirati donaciju sastoji se od dviju prostornih cjelina smjeπtenih lijevo i desno od srediπnje kolne veæe iz koje se ulazi u zgradu. Radi se o gotovo simetriënom tlocrtu s dvije prostorije po dubini zgrade a juænom dijelu pripadaju joπ i pomoêne prostorije (sanitarni Ëvor i spremiπte). Sjeverni dio namijenjen je stalnom postavu muzeja. Takav prvi postav, Ëiji je autor Darko Schneider, treba

57 izborom slikarskih imena i likovnih djela pokazati likovnu vrsnost, tematsku specifiënost i stilsku raznolikost "æenskog slikarstva". Izbor slikarica ukljuëio bi markantne radove Anke KrizmaniÊ, Naste Rojc, Slave Raπkaj, Dore Car, Vere NikoliÊ Podrinske, Zdenke Pexidr. Adekvatnom muziëkom kulisom (izbor iz opusa Dore PejaËeviÊ) te likovnim ureappleenjem prostora treba se maksimalno pribliæiti ambijentu intimnog, kuênog, graappleanskog 19. stoljeêa. U relativno ograniëenom prostoru za izlaganje, 2 povezane prostorije od 77 Ëetvornih metara malih izloæbenih zidnih povrπina (zbog visine prostorija i svoappleene konstrukcije), prezentacija djela slijedit Êe ideju simulacije ambijenta graappleanskog stana 19. stoljeêa tako da Êe ipak omoguêiti izlaganje veêeg broja likovnih radova. Iz Zbirke KovaËiÊ koristit Êe se predmeti (koji nisu obuhvaêeni Darovnicom) kako bi se i pomoêu njih doëarao πtio izvorniji ambijent. U prostorijama juænog dijela funkcionirat Êe recepcija s informacijskim sadræajem, memorijalni prostor posveêen kolekcionaru i donatoru Josipu KovaËiÊu, i prostor za povremene izloæbe. Povremene izloæbe iz Donacije i Zbirke KovaËiÊ prezentirat Êe se u ciklusima od 2-4 izloæbe godiπnje, a bit Êe nadopuna stalnom postavu; kako je veliki dio donacije zbog specifiënosti materijala limitiran vremenom izlaganja miπljeno je da se izlaæe u ciklusu povremenih izloæbi. Osim toga izloæbe bi tematizirale likovne, povijesne, biografske ili πire kulturoloπke sadræaje, a prvenstvo Êe imati do sada neelaborirane teme (npr. Hrvatski Barbizon - Fanny Daubachy, sestre DraπkoviÊ, "Slikarice plemiêkog podrijetla"). Povremenim izloæbama ujedno bi se obnavljao i interes za stalni postav te tako promovirala i sama Donacija. Memorijalni dio posveêen liënosti dr. KovaËiÊa trebao bi pokazati motive i smisao skupljanja umjetniëkih predmeta, πirinu njegova kolekcionarskog interesa, znanstvenu metodologiju skupljanja ali i njegovu osobnost. Izbor predmeta koji bi reprezentirali ove osnovne naznake bio bi dopunjen projekcijom filmskog zapisa, autobiografskog karaktera. Takvo izravno obraêanje posjetiocu naglaπava intimnu, gotovo kuênu atmosferu prezentacije. ZAKLJU»AK. KuÊa u RadiÊevoj 24 moæe se valorizirati visokom kategorijom unutar zaπtiêene povijesne jezgre Gornjega grada. Pripada najbolje saëuvanim zgradama RadiÊeve ulice, izvornog je tlocrta i gabarita s vrijednim detaljima opreme i oblikovanja 19. st. To je kuêa koja ima svoju "memoriju" i za koju su vezana imena hrvatske kulturne, gospodarske i politiëko-vojne povijesti. Premda se kroz dva stoljeêa promijenilo mnogo vlasnika i stanara, Ëitav je kompleks, ukljuëujuêi i prostor koji ne pripada Zbirci niti prezentaciji donacije, relativno dobro saëuvan kao arhitektonska i ambijentalna cjelina. Izuzetno vrijedna lokacija s moguênoπêu proπirenja i na dvoriπne zgrade, u buduênosti bi sadræajno i arhitektonski mogla Ëiniti jedinstvenu "muzejsku insulu" koja bi spajala dvije vaæne ulice RadiÊevu i TkalËiÊevu. Sretna je okolnost da je danas veliki dio ove zgrade u funkciji koja je primjerena njenom povijesnom ambijentu i kontekstu; u funkciji kolekcionara i u pripremi prezentacije donacije "Hrvatske slikarice roappleene u 19. stoljeêu" jedinstvene tematske umjetniëke i kulturno-historijske cjeline. THE NEW MUSEUM OF WOMEN PAINTINGS Josip KovaËiÊ is one of the most prominent croatian collector. Since his chilhood he has been collecting art and cultural history items mostly from the region Meappleimurje. The core of Regional museum Meappleimurje collections are the objects bought and donated by him. Another subjects oh his collecting interest as well as his scientific research is the theme of croatian paintresses born in 19 century consists of nearly 4000 paintings, drawings, sketches as well as great quantitity of relevant documentary sources on 77 artist. This exclusive and unique thematic collection is housed in a private house of the owner, representative 19 century mansion in the Old Upper town of Zagreb. The house is the rare example of 19th century secular architecture that has been well preserved till nowadays. This fact as well as the fact that a part of the house is still a dwelling of the owner, was the core of the decision to open in one part of the house, the collection to the public and to project the museum of the women painting in the future. It is important to stress that the most of the paintings stylistically correspond with the house and its interior and that it is possible to present the autentic ambient. In the process of restoring the house and designing the permanent and temporary gallery the leading idea would be how to form the adequate ambient. 57

58 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME DORINA BA TINA I ZAVI»AJNI MUZEJ NA ICE SILVIJA LU»EVNJAK ZaviËajni muzej Naπice, Naπice sl. 1 Dora za klavirom u dvorcu PejaËeviÊ u Naπicama Fototeka, ZaviËajni muzej Naπice sl. 2 Dora PejaËeviÊ oko godine Fototeka, ZaviËajni muzej Naπice 1 To potvrđuje i sve veće zanimanje za Dorinu glazbu, u koje se uklopio i nedavno pokrenut međunarodni projekt Dora Pejačević. Inicijatori su prof. Elena Ostleitner, predavač na Universität für Musik und darstellende Kunst iz Beča, i Ivan Živanović, voditelj Muzičkog informativnog centra iz Zagreba. Pod geslom Svirajte Doru, slušajte Doru, promiče se cilj ovog projekta - afirmacija djela ove skladateljice putem objavljivanja i distribucije notnih izdanja djela, izdanja nosača zvuka i priredbi s njezinim djelima. U projekt su uključene razne institucije vezane uz rad na djelima D. Pejačević, pa tako i Zavičajni muzej Našice. Ime i glazba Teodore (Dore) PejaËeviÊ ( ) odavno su prerasli okvire naπe domovine i predstavljaju kulturnu i glazbenu baπtinu ËovjeËanstva koja ne poznaje zemljopisne ili jeziëne granice. 1 Baπtina Dore PejaËeviÊ predmet je istraæivanja ove ustanove od njezina osnutka. PoËetkom 1970-ih, kada je u Naπicama sazrijevala ideja o potrebi osnutka lokalnog muzeja, joπ uvijek su bila æiva sjeêanja stanovnika mjesta na Ëlanove obitelji PejaËeviÊ, a osobito ona o Dori PejaËeviÊ, Ëija je prerana smrt izuzetno pogodila obitelj. Te godine, 1923., umire nenadano i njen brat Marko grof PejaËeviÊ (r ), njegov sin Nikola (r ) i kêi Eleonora (r ). Posljednje poëivaliπte Dore PejaËeviÊ je u Naπicama, pokraj prekrasne crkve - mauzoleja obitelji PejaËeviÊ, neogotiëke kapele koju je projektirao Herman Bollé. Njen kratak æivot, a posebno tragiëna smrt, postat Êe za NaπiËane izvor posebnog odnosa prema ovoj æeni koja je u mnogim svojim postupcima bila tako razliëita od vremena u kojem je æivjela. Njen odnos prema aristokraciji dao je poticaja da u usmenoj predaji naπiëkoga kraja njeno posljednje poëivaliπte zauzme posebno mjesto. Prema toj legendi, Dorin je grob jedini izvan kripte u kojoj su se sahranjivali ostali Ëlanovi obitelji, zbog toga πto se udala za plebejca, protiv volje svojih roditelja. Iako ovo ne odgovara povijesnoj istini, priëa je uëinila njeno ime trajno prisutnim u pamêenju ljudi ovoga kraja, u okruæenju koje je malo znalo o njenom glazbenom opusu i njegovim vrijednostima. Za NaπiËane je ona bila i ostala jednostavno Dora ili naπiëka princeza, kako o njoj piπe knjiæevnik Anto Gardaπ. Na æalost, niti hrvatska javnost dugo nije prepoznavala njen doprinos ne samo naπoj, veê i europskoj glazbenoj baπtini. Ime jedne plemkinje, a onda joπ k tome i æene, gotovo da se preπuêivalo u literaturi i neshvatljivo zanemarivalo u diskografskoj i koncertnoj praksi. Zanimljivo je da svojevrsni revival njezina imena i djela zapoëinje ponajprije zahvaljujuêi strpljivu radu jedne æene. Poznata teoretiëarka glazbe, dr. Koraljka Kos,

59 svojim je prouëavanjem njezine ostavπtine utjecala na bolje poznavanje Dorine osobnosti i pravilniju ocjenu glazbenog opusa koji je smjestila u opêa meappleunarodna stilska kretanja. Njezina knjiga o Dori PejaËeviÊ (Zagreb, 1982.) imala je znakovitu posvetu - Æenama koje se nisu odrekle vlastite kreativnosti. Ova knjiga imala je izuzetnog odjeka u hrvatskoj kulturnoj javnosti, o Dori se sve viπe pisalo i govorilo, njezina su se djela izvodila. Sva ova kretanja bila su dodatni poticaj da se i u Naπicama neπto uëini na trajnom obiljeæavanju Dorinog imena. Sretna okolnost bila je pribliæavanje 100. obljetnice njezina roappleenja (1985.). Te godine u gradu je otvorena Osnovna glazbena πkola Dora PejaËeviÊ, u parku s juæne strane Dvorca PejaËeviÊ postavljena je njezina bista (rad akademskoga kipara Dragutina anteka), objavljene su njezine note Pet minijatura za violinu i klavir (izd. Druπtvo skladatelja Hrvatske i SIZ kulture i tehniëke kulture opêine Naπice). Uz bogati glazbeni program u kojem je kao organizator sudjelovalo Hrvatsko kulturno-umjetniëko druπtvo Vatroslav Lisinski Naπice, ZaviËajni je muzej bio jedan od pokretaëa i organizatora ovih zbivanja, a za ustanovu su napori bili zaokruæeni otvorenjem stalnog postava memorijalne sobe Dore PejaËeviÊ u Dvorcu PejaËeviÊ, u prostoru u kojem je Dora æivjela i stvarala, a sada prostoru u kojem muzej od godine djeluje. Odabrana je jedna od soba na sjevernoj strani prvoga kata i u njoj je prvi put nakon zavrπetka Drugoga svjetskog rata okupljeno u cjelinu i prezentirano originalno posoblje iz nekoê bogato namjeπtenog dvorca ove ugledne i utjecajne obitelji koja je bila vlasnikom naπiëkog posjeda od prve polovice 18. stoljeêa, pa sve do Namjeπtaj je godine spasila iz devastiranoga naπiëkog dvorca Ëuvena KOMZA, komisija na Ëelu s dr. Danicom PinteroviÊ iz osjeëkog Muzeja Slavonije i pohranila ga u ovoj ustanovi koja ga ovom prilikom vraêa u Naπice kao trajnu posudbu. Na prikupljanju krhotina Dorinog æivota i koncepciji postava radila je godinama kustosica i ravnateljica ZaviËajnog muzeja Naπice Ivana JurkoviÊ ( ). Tako se u ovu æensku priëu o slavnoj Dori ukljuëuje joπ jedna æena, koja je znala prepoznati vaænost Dorine baπtine i potrebu unoπenja ovog sadræaja u muzejsku ponudu ustanove. Uz nekoliko fotografija Ëlanova obitelji i same Dore, manjih ukrasnih i upotrebnih predmeta iz Dvorca, knjiga i umjetnina, u prostoriji je najvredniji izloæak svakako originalni klavir iz nekadaπnjega Glazbenog salona Dvorca PejaËeviÊ, za kojim je Dora svirala i komponirala. Ovaj dragocjeni instrument, Blüthner iz druge polovice 19. stoljeêa, predstavlja izravnu sponu prostora i Dorinog stvaralaπtva i trajan je izazov suvremenim glazbenicima. Naime, od godine zapoëinje u Naπicama manifestacija Memorijal Dore PejaËeviÊ kroz koji je u proteklih 15 godina bilo prilike upoznati mnoge domaêe i inozemne glazbenike. Izvoappleenjem djela Dore PejaËeviÊ, predstavljanjem notnih izdanja, knjiga, glazbeno-scenskih prikaza nadahnutih Dorinim æivotom, glazbenim priredbama Dori u Ëast, struënim skupovima o slavonskoj glazbenoj baπtini, ovaj grad, Muzej i posebno prostor Dvorca biva mjestom na kojem se s duænom paænjom njeguje baπtina Dore PejaËeviÊ. Primjerice, proπle je godine (2000.) ZaviËajni muzej Naπice u okviru odræavanja VIII. memorijala Dore PejaËeviÊ ugostio pet razliëitih sadræaja, od kojih istiëemo komorni koncert Trija Dora iz Nizozemske. U planovima ZaviËajnog muzeja Naπice segment prouëavanja, skupljanja i komuniciranja Dorine baπtine zauzima znaëajno mjesto. Nadamo se da Êe ukljuëivanjem cijeloga prizemlja Dvorca PejaËeviÊ u muzejski sadræaj, biti moguêe joπ bolje prezentirati ono πto je obitelj PejaËeviÊ i osobito Dora PejaËeviÊ ostavila kao trajan doprinos lokalnoj i opêoj povijesti i kulturi. Zar je joπ uopêe potrebno reêi da se o svemu tome u ZaviËajnome muzeju Naπice brine pet æena? U πali volimo reêi da je Dora zaëarala ovaj dvorac i u njemu ostavila neizbrisiv feministiëki peëat. DORA'S HERITAGE AND THE NA ICE REGIONAL MUSEUM The name and music of Teodora (Dora) PejaËeviÊ ( ) have far outgrown the framework of our homeland and they represent the cultural and music heritage of mankind that knows no geographic or linguistic barriers. The heritage of Dora PejaËeviÊ has been the subject of research by the Naπice Regional Museum since it was founded. In the beginning of the seventies, when the idea was ripe in Naπice concerning the need for founding a local museum, townspeople still had a vivid recollection of members of the PejaËeviÊ family, and especially vivid recollections of Dora PejaËeviÊ. Her brief life, and particularly her tragic death, have become the source of special pride that the people of Naπice take in this woman who was, in many of her actions so very different from the time she lived in. Unfortunately, for a long time not even the Croatian public fully recognised her contribution not only to Croatian music, but also to the European musical heritage. The name of a noblewoman, particularly since she was a woman, was almost glossed over in literature and, what is incomprehensible, neglected in recording and concert practice. The museum's efforts were crowned with the opening of the permanent exhibition of the Dora PejaËeviÊ Memorial Room in PejaËeviÊ Hall, the place where Dora lived and worked, and also the place that has housed the museum since sl. 3 Spomen soba Dore PejaËeviÊ u ZaviËajnom muzeju Naπice Fototeka, ZaviËajni muzej Naπice

60 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME MARIJA KUMI»I ( ) LUCIJA BENYOVSKY Hrvatski povijesni muzej, Zagreb sl. 1 Kapa (πamija) druπtva Hrvatska Æena. Zagreb, zlatovez, podloga crni atlas, 30 x18 cm Ø 24 cm Kapa izraappleena od æenske marame zlatare. Nosila ju je Jelisava Horvat ( ), Ëlanica dobrotvornog æenskog druπtva Hrvatska Æena od njegova osnutka godine, a od do raspuπtanja druπtva godine i predsjednica. Supruga povjesniëara dr. Rudolfa Horvata. sl. 2»lanice Druπtva Hrvatska Æena u pogrebnoj povorci na sprovodu Stjepanu RadiÊu u Zagrebu, 12. VIII sl. 3 Zahvalnica Druπtva Hrvatska Æena Zori pl. Trnski, svojoj Ëlanici zakladnici. U Zagrebu 2. lipnja godine. Zora pl. Trnski ( ) kêer ilirskog pjesnika Ivana viteza Trnskog. Predsjednica Druπtva Hrvatska Æena od do godine. sl. 4 Poziv druπtva Hrvatska Æena svim hrvatskim druπtvima na proslavu, priredbu i banket u povodu otkriêa spomenika Eugenu KumiËiÊu, 17.X vel. 11x17 cm 1 Lucija Benyovsky, Bibliografija radova Marije Kumičić, rukopis u HPM 2 Genealogiju obitelji Kumičić- Maršić napravio je Gjuro Kumičić (kopija u HPM) Druπtvo Hrvatska Æena iz Zagreba organiziralo je u svibnju ove godine u svojim prostorijama (Ribnjak br. 2) izloæbu u povodu proslave 80. obljetnice druπtva. Izloæba je posveêena osnivaëici Druπtva Hrvatska Æena Mariji KumiËiÊ. Namjera je organizatora bila prikazati rad hrvatske knjiæevnice i kulturne radnice izmeappleu dva svjetska rata. Marija KumiËiÊ ukljuëila se radom na socijalnom i karitativnom polju u suvremena kretanja javnog æivota i stekla odreappleena priznanja sredine i vremena u kojem je æivjela. Meappleutim povijest ju je zaboravila upisati u svoje stranice, kao πto je zaboravila i mnoge æene prije nje. Bavljenjem ovom tematikom naiπla sam na brojne probleme od kojih je jedan od najvaænijih pomanjkanje izvora (predmeta). Naime, proπlo je viπe od pedeset godina kako je druπtvo Hrvatska Æena prestalo s radom, veêina Ëlanica viπe nije bila æiva, a arhiva druπtva uniπtena je nakon drugog svjetskog rata. Vrlo oskudna arhivska graapplea prisilila me da teæiπte svoga rada usmjerim na istraæivanje druπtva na temelju prouëavanja æenskih Ëasopisa iz tog vremena i razgovora koje sam vodila s nekolicinom bivπih Ëlanica Druπtva i njihovom rodbinom. Uloga Marije KumiËiÊ koju je imala u hrvatskom druπtvu, a napose njezin doprinos razvoju æenskih udruæenja, danas su slabo poznati. 1 Marija KumiËiÊ rodila se u Varaædinu godine kao kêi Gjure MarπiÊa i Ane roapple. Horvat. Udala se za hrvatskog knjiæevnika i politiëara Eugena KumiËiÊa Eugen i Marija imali su dva sina, Tomu ( ) i Gjuru (Juricu) ( ). 2 Marija je viπu djevojaëku πkolu zavrπila u samostanu kod urπulinki u Varaædinu. Od tada datiraju njezini pjesniëki pokuπaji kada je sa svojim πkolskim kolegicama pokrenula literarni klub. Knjiæevnim i novinarskim radom nastavila se baviti i nakon udaje. Objavljivala je pod pseudonimom Marija Jurjevna, Enjuπka, Enjuπkina i Marija Fortuna. Suraappleivala je u mnogim Ëasopisima i listovima, na primjer u: Iskri, KatoliËkoj Dalmaciji, Hrvatskoj, Hrvatskom pravu,

61 sl. 5»lanice Druπtva Hrvatska Æena sa siromaπnom djecom iz Karlovca. 18.III Na poticaj predsjednice Zlate Kvaternik, u Karlovcu je bilo osnovano DjeËje obdaniπte, za napuπtenu siromaπnu djecu. Iste godine je æupnik Gjuro BecetiÊ otvorio i PuËku kuhinju. sl. 6»lanice druπtva Hrvatska Æena, ogranak Karlovac 17.VIII u sluæbenoj odori πamija, surka i crna haljina (samo su predsjednice mogle nositi πamiju sa zlatnim vezom) sudjelovale su na svim hrvatskim manifestacijama. Ljubica Bretz, Ëlanica druπtva Hrvatska Æena iz Karlovca (roapple ) saëuvala je sveëanu odoru. sl. 7 OtkriÊe spomenika arheologu don Frani BuliÊu ( ) u Zagrebu 16. rujna Spomenik je podiglo druπtvo Hrvatska Æena (ispred HAD). O proslavi koje je bila organizirana pisali su svi suvremeni listovi (Novosti, Jutarnji list, VeËer i dr.). U Zagreb su toga dana stigle brojne delegacije iz svih hrvatskih krajeva od Boke kotorske do Vojvodine, a najbrojnija su bila (dva vlaka) brojna druπtva i narod iz Dal-macije. Hrvatskoj Kruni, Novom vieku, Prosvjeti i dr. Osim literarnih radova objavljivala je i prijevode francuske literature u Domu i svijetu. Napisala je u prozi Put k sreêi, Raspad obitelji i Valovi Ëuvstva. Po romanu Kraljica Lepa napisala je s dr. M. OgrizoviÊem dramatizaciju Propast kraljeva hrvatske krvi. 3 Sve do ratnih godina ureappleivala je beletristiëki prilog Zora za Merhautov Hrvatski modni list. 4 Za æensku mladeæ priredila je Kuharicu (1900.), koja je doæivjela nekoliko izdanja. Æene se u javnom i kulturnom æivotu u Hrvatskoj javljaju potkraj 19 stoljeêa. To je vrijeme kada se otvaraju puëke i srednje djevojaëke πkole, a poëetkom 20. stoljeêa djevojke su mogle pohaappleati i studij na sveuëiliπtu. S razvojem πkolstva razvija se i socijalni, literarni i umjetniëki rad æena (pripadnica graappleanskog i aristokratskog sloja). PoËetkom 20. stoljeêa Marija KumiËiÊ objavljuje knjiæicu Æensko pitanje (1903.) i diæe svoj glas u obranu æene æelim da se æena liepo izobrazi, i æena svojim trudom i marljivosti dokazala se kao Ëovjek, u svietu moæe postiêi sve ono πto i svaki muπkarac 5. Meappleutim, ovaj rad ne izlazi iz patrijarhalne strukture hrvatskog druπtva (M. KumiËiÊ protivi se da æene imaju pravo glasa jer æene iako nemaju izborno pravo glasa u mnogome izboru odluëuju na usta svojih muækih zamjenika ) 6, naprotiv u radu je potvrappleena jedna tradicionalna æenska zadaêa da æena treba biti majka, poπtovana u braku, odgajati djecu u ljubavi prema domovini. U svojim sjeêanjima Putem uspomena opisala je svoje djetinjstvo koje je provela u rodnom Varaædinu i zgode iz appleaëkih dana. Opisuje i politiëku situaciju u Varaædinu, primjerice, hrvatsko-πtajerske odnose godine, izbore za Hrvatski sabor u vrijeme banovanja Karla Khuena-Hedervaryja i dogaappleaje u vezi s izborom Eugena KumiËiÊa za narodnog zastupnika (stranka prava) u Hrvatski sabor (u 7. izbornom kotaru Varaædin II. u rujnu 1884.) 7. Za vrijeme Prvog svjetskog rata ( ) Marija KumiËiÊ angaæirala se u karitativnom i socijalnom radu, okupivπi oko sebe mnoge Hrvatice. Pomagala je oko osnivanja skloniπta i internata za ratnu siroëad u Bosni i Hercegovini. Nakon rata (od 1919.) postaje jedna od najaktivnijih suradnica mnogih hrvatskih druπtava. U Hrvatskoj se 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeêa osnivaju razliëita dobrotvorna druπtva. 8 Valja spomenuti da su neke æene bile Ëlanice i nekoliko udruæenja. Marija KumiËiÊ osnovala je druπtvo Hrvatska æena. Bila je predsjednica druπtva Tomislav, i poëasna Ëlanica hrvatskog pjevaëkog druπtva Hrvoj, Ëlanica hrvatskog druπtva Napredak, Ëlanica Hrvatskog pjevaëkog druπtva Zvonimir i aktivna Ëlanica æenskog druπtva Katarina Zrinjska. Marija KumiËiÊ bila je i inicijatorka osnivanja i Druπtva hrvatskih knjiæevnica. 9 Moæe se reêi da je Marija KumiËiÊ bila druπtveno aktivna do kraja æivota. NajveÊe je njena zasluga æivi spomenik πto ga je sebi podigla osnivanjem druπtva Hrvatska Æena. 10 VeÊina dobrotvornih gospojinskih (æenskih) druπtava sl. 8 Hrvatica.»asopis za æenu i dom. Urednica je bila Marija JuriÊ-Zagorka. List je izlazio od do godine. 3 Kraljica Lepa (drama u 5 činova). Kraljicu Lepu igrala je Marija Ružička Strozzi. Hrvatsko Pravo, Novine hrvatske stranke prava. God. 19.II.1905., br Marija Kumičić vodila je polemiku o ocjeni drame Kraljice Lepe u Hrvatskom Pravu godine u brojevima A.K.C.(Antonija Kassowitz - Cvijić). Marija Kumičić. Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od Izdao Odbor za izdavanje knjige Zaslužni i znameniti Hrvati , Zagreb, str Marija Kumičić. Žensko pitanje. Hrvatska pučka knjižica. Izdaje ju Hrvatska Čitaonica u Zagrebu (Starčevićev dom). Zagreb svezak l. 6 Isto str Lucija Benyovsky. Putem uspomena Marije Kumičić, Časopis za suvremenu povijest br. 3/ 1996., str Prema Almanahu grada Zagreba za g. u Zagrebu djelovalo je 31 žensko društvo. 9 Pravilnikom Društva hrvatskih književnika iz g. u slučaju raspuštanja (razlaza) društva sva njegova imovina trebala je prijeći u upravu društva Hrvatska Žena uz uvjet da se u njegovom krilu osnuje književna sekcija za izdavanje dijela hrvatskih književnica. 10 Hrvatica, časopis za ženu i dom, br. 12, XII , str.4.

62 sl. 9 Druπtvo Hrvatska Æena poklonilo je 18. XII SPOMEN KNJIGU Mariji KumiËiÊ (na njen roappleendan). Spomen knjiga koæni uvez sa srebrnom lovorovom granëicom s posvetom: Onoj koja bijaπe osnivaë i duπa druπtva Hrvatska Æena i koja je privela kraju djelo kojim je Hrvatska Æena htjela proslaviti spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava. Prva predsjednica druπtva Zora pl. Trnski takoappleer je dobila na dar SPOMEN KNJIGU godine (31. prosinca). Posveta glasi: Svojoj predsjednici Zori pl. Trnski. Do konca ustrajati, znaëi pobijediti, vojsku svoju ne napustiti znaëi biti hrabar vojskovoapplea. Odano Ëlanstvo Hrvatske Æene. vel. 37x25 cm sl. 10 Vladari hrvatske narodne dinastije Naklada Druπtva za podizanje spomenika Hrvatskom Kralju Tomislavu viπebojni tisak. Lj. B. Plakat je izradio slikar Ljubo BabiÊ. Spomenik kralju Tomislavu radio je kipar Robert Frangeπ - MihanoviÊ od do Spomenik je postavljen u Zagrebu Druπtvo Hrvatska Æena angaæiralo se u prikupljanju materijalnih sredstava za gradnju spomenika. Jedan oblik namicanja sredstava bila je i prodaja plakata. Godine slavila se godiπnjica hrvatskog Kraljevstva. Slavlju su se pridruæila sva hrvatska druπtva, a osobito su bile aktivne Ëlanice druπtva Hrvatska Æena. 11 Pravila Hrv. gospoj. dobrotv., Družtva u Brodu na Savi čl 5, svrha društva. Lucija Benyovsky, Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata. Časopis za suvremenu povijest. br. 1 Zagreb 1998., str Jutarnji list od 21. siječnja i 22. travnja Društvena pravila su potvrđena 21. svibnja u Zagrebu. 14 Lucija Benyovsky, Društvo Hrvatska Žena u Americi, rukopis u HPM 15 Lucija Benyovsky, Društvo Hrvatska Žena u Karlovcu, Karlovac 1996., monografija. str Društvo Hrvatska Žena iz Zagreba poklonilo je 18.XII SPOMEN KNJIGU Mariji Kumičić (kožni uvez sa srebrenom lovorovom grančicom) s posvetom Onoj koja bijaše osnivač i duša društva Hrvatska Žena i koja je privela kraju djelo kojim je Hrvatska Žena htjela proslaviti spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava. 17 Rudolf Horvat, Sv. Ksaver u Zagrebu. Hrvatskom narodu prigodom tisućugodišnjice hrvatskog Kraljevstva posvećuje Hrvatska Žena, Zagreb,1925., str Mr. Lucija Benyovsky, Jelisava Horvat ( ), Dr Rudolf Horvat, Referati sa znanstvenog skupa u Koporivnici. Koprivnica, 1998., str osnovana je u Hrvatskoj krajem 19. stoljeêa po uzoru na sliëna u Habsburπkoj Monarhiji. Do prvog svjetskog rata ( ) æenska druπtva bavila su se prema druπtvenim pravilima u prvom redu karitativnim radom briga za sirotinju, starce i djecu bila je na prvom mjestu 11. Nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918.) i osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1.XII.1918.) dolazi do osnivanja novih æenskih druπtava. Druπtva se osnivaju na novoj osnovi, s novim druπtvenim pravilima prema nacionalnoj, (narodnoj) stranaëkoj i vjerskoj pripadnosti. Meappleu svim rodoljubnim hrvatskim druπtvima izmeappleu dva svjetska rata druπtvo Hrvatska Æena (osnovano 21. svibnja 1921.) zauzimalo je jedno od najuglednijih mjesta. 12 Prema prvim druπtvenim pravilima zadatak druπtva bio je da goji meappleu hrvatskim æenama smisao za druπtvenost, koja Êe raappleati inicijativom i akcijom na nacionalnom i feministiëkom polju, na polju ËovjeËnosti, prosvjeêivanja, morala, narodnog zdravlja, druπtvenosti i privrede. 13 Druπtvena pravila su se s vremenom mijenjala i svako druπtvo ih je prilagoappleivalo svojoj druπtvenoj sredini. Za prvu predsjednicu druπtva ( ) bila je izabrana Zora pl. Trnski (kêi knjiæevnika Ivana pl. Trnskog), potpredsjednice su bile Ivka barunica OæegoviÊ i Marija KumiËiÊ, tajnica Slava Fürst i blagajnica Olga BariÊ.»lanice prvog upravnog odbora, koji je prema druπtvenim pravilima trebao zajedno s predsjednicom voditi poslove druπtva bile su poznate gospoapplee Marija RadiÊ (supruga Stjepana RadiÊa), Julijana GaliÊ, Jelisava Horvat (supruga povjesniëara dr. Rudolfa Horvata), Anka pl. PekliÊ, Jelka BasariËek (supruga ure BasariËeka), Marija KovaËiÊ- Milanova, Josipa PosiloviÊ, Draga KarloviÊ, Anka pl. Kaπner i Marija epuliê. Podruænice druπtva Hrvatska Æena ubrzo su se nakon Zagreba poëele osnivati po cijeloj Hrvatskoj (Petrinja, Osijek, Karlovac, Poæega, Daruvar, Jastrebarsko, Ogulin, GospiÊ i dr.) i meappleu hrvatskim æivljem u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Tuzla, Derventa, Doboj i dr.). Prvo druπtvo Hrvatska Æena utemeljeno je u Americi u Chicagu 27. sijeënja kao grana Druπtvo Hrvatska Æena suraappleivalo je s mnogim hrvatskim druπtvima Druæba BraÊe hrvatskog zmaja, Hrvatski sokol, Napredak i dr. NemoguÊe je u ovom kratkom osvrtu nabrojiti svaku akciju druπtva Hrvatske Æene, sav rad na humanitarnom, kulturnom i prosvjetnom polju. Druπtvo je odræalo bezbroj proslava i komemoracija zasluænim velikanima hrvatskog naroda i organiziralo viπe stotina pouënih predavanja, ne samo iz hrvatske proπlosti nego i iz drugih grana znanosti, podiglo nekoliko spomenika i spomen - ploëa zasluænim velikanima, spomenike ProsinaËkim ærtvama, don Frani BuliÊu, Dragutinu DomjaniÊu, Eugenu KumiËiÊu. Svojim prilozima pomogle su i podizanju spomenika kralju Tomislavu, Antunu MihanoviÊu, Stjepanu RadiÊu i dr. 15 U svim tim akcijama neumorna je bila Marija KumiËiÊ, posebno oko organiziranja aktivnosti u jubilarnoj godini. 16 Svojim prilozima druπtvo je pomagalo svaku kulturnu akciju, osnivanje hrvatskih institucija ili prema potrebi (obnova crkve sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu) 17. Osobito veliki rezultati postignuti su kada je na Ëelo druπtva doπla Jelisava Horvat ( ), a za potpredsjednice dvije knjiæevnice Marija KumiËiÊ i Jagoda Truhelka (koja je osnovala Hrvatsku Æenu u Sarajevu). 18 Druπtvo je i na socijalnom polju imalo velikih zasluga.

63 sl. 11 Pozivnica za otvorenje kult.-historiëke izloæbe grada Zagreba. 26. IX Odbor zagrebaëkih Hrvatica uz suradnju brojnih znanstvenika i umjetnika pripremio je u povodu godiπnjice hrvatskog Kraljevstva povijesnu izloæbu, koja je bila temelj gradskom kulturno-historiëkom muzeju. U odboru su bile Berta Heinzel predsjednica (supruga zagrebaëkog naëelnika), potpredsjednica Anka Pogorelc i tajnica Slava Fürst. U Izvrπnom odboru bili su Vjekoslav KlaiÊ, predsjednik, i Ljubo BabiÊ, gen. tajnik. Izloæba je bila (jedan dio) i u UmjetniËkom paviljonu u kojem su bile u to vrijeme i prostorije druπtva Hrvatska Æena, vel. 22x17 cm Pokrenulo je i proslavu MajËinog dana (1932). Kada je Gospodarska sloga poduzela akciju oko zbrinjavanja siromaπne djece iz Dalmacije i Hercegovine, pozivu su se odazvala mnoga æenska druπtva. U akciji se posebno angaæirala Marija KumiËiÊ. SkupljajuÊi pomoê za siromaπne majke druπtvo je prireappleivalo svake godine zabave, matineje, Ëajanke, cvjetni korzo i sl. Dobitak od svih tih priredba iπao je u dobrotvorne svrhe i dijelio se za blagdane (BoæiÊ, Uskrs). Druπtvo Hrvatska Æena djelovalo je i na prosvjetnom polju, izdavanjem knjiga hrvatskih spisateljica Jagode Truhelke, Josipe Glembay (predsjednica druπtva "Hrvatska Æena" u Osijeku) i dr. Izdane su i knjige Marije KumiËiÊ: Govor u spomen godiπnjice roappleenja dra Ante StarËeviÊa, Zagreb 1923.: Knjiæevno cvijeêe, Zagreb 1929.; Don Frane BuliÊ, Zagreb, Druπtvo je izdavalo i»asopis za æenski svijet Naπa Æena ( ), a ureappleivala ga je istaknuta Ëlanica druπtva dr. Zdenka Smrekar. Od do Marija JuriÊ-Zagorka ureappleuje list Hrvatica, Ëasopis za æenu i dom, ilustrirani list usmjeren na konkretne druπtvene probleme, nacionalne, æenske i prosvjetne. Osobito se sveëano proslavio 75. roappleendan Marije KumiËiÊ na kuênoj zabavi u prostorijama druπtva. 19 Slavljenica je dobila mnogobrojne brzojave i Ëestitke koje je saëuvao njen unuk Eugen KumiËiÊ. 20 Marija JuriÊ-Zagorka predstavila je u Hrvatici u rubrici Naπe sveëarice povodom 75-godiπnjice æivota kao osobu puna elana i mladosti, koja kroz æivot kroëi pod geslom Niπta za sebe, a sve za domovinu 21. Druπtvu Hrvatska Æena nije bila svrha politiëko, odnosno stranaëko djelovanje, ali zbog zajedniëkih istupa s pripadnicima HRSS-a prilikom proslava obljetnica, te isticanja ideja (udruæene opozicije) Hrvatskog bloka i aluzija antidinastiëkog prizvuka, te govorima svojih prvakinja Hrvatska Æena je povremeno zabranjivana kao nacionalistiëko i separatistiëko udruæenje 22. Marija KumiËiÊ bila je gorljivi pristaπa Ante StarËeviÊa. 23 UoËi Drugog svjetskog rata druπtvo Hrvatska Æena pomalo gubi ranije znaëenje. Njegovu ulogu preuzimaju druge æenske organizacije i druπtva (Hrvatsko srce, Hrvatska majka). PoËetkom Drugog svjetskog rata i nakon uspostave 10.IV godine Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) neka æenska druπtva prestala su djelovati (æidovska, pravoslavna, ljeviëarska ). U NDH se osnivaju nova druπtva, koja u novim okolnostima preuzimaju dio rada starih druπtava, ali imaju i nove zadaêe i ciljeve. Kada su prema Zakonskoj odredbi o imovini raspuπtenih i preustrojenih druπtava (N.N. 5.V ) druπtvu Hrvatska Æena bile oduzete prostorije u Zagrebu u PataËiÊkinoj ulici br. 1a, Odbor matice druπtva odluëio se na likvidaciju (ukinuêe druπtva). 24 Marija KumiËiÊ umrla je u 82. godini æivota. 25 Nakon godine u Hrvatskoj (i cijeloj Jugoslaviji) zbog novog politiëkog sustava ukidaju se sva druπtva s nacionalnim obiljeæjima. PlaπeÊi se eventualnih represalija nakon rata (1945.) Ëlanice su uniπtile arhivu Druπtva. Rad druπtva moæe se rekonstruirati samo na temelju sluëajnih ostataka i dnevnog tiska. Arhiv dugogodiπnje predsjednice druπtva Jelisave Horvat nalazio se u stanu njezina unuka dr. Mladena HrnËiÊa, koji je uniπten tijekom Domovinskog rata Neznatan dio graapplee (isjeëke iz tiska nekoliko fotografija i πamiju) saëuvao je njezin 19 Jutarnji list od 17. XII Na zastavnim vrpcama (trobojnice) su sljedeći tekstovi: 1) Svojoj neumornoj osnovateljici. članice društva Hrvatska Žena i Tomislav, 2) Dragoj našoj mami odbor Hrvatske Žene, 18. XII ).Majci Hrvatske Žene Mariji Kumičić H.Ž. 11. XII , 4.) Odano članstvo 18.XII.1939 Mami Hrvatske Žene, 5) Hrvatska Žena, Virovitica 20.rujna ) Sa posvete družtvene zastave 20.IX Našoj osnovateljici Hrv. Žena Virovitica. 7.) Mariji Kumičić 17.X ) Gđi M. Kumičić Hrv. Žena u Banjoj Luci (vezeno), 9.) U dubokom poštovanju Zagorka. 10.) Dragoj osnovateljici Hrv. Žena Petrinja. 21 Hrvatica br. 2, veljača 1939., članak je napisala Zagorka 22 Raspust Društva Hrvatske Žene, Građanske stranke VI. Hrvatski državni arhiv 23 Marija Kumičić njegovala je Antu Starčevića za vrijeme njegove bolesti. Hrvatica, br. 2 / 1939., str Narodne novine, 5. svibnja 1943., vidi članak o Jelisavi Horvat 25 Marija Kumićić umrla je u Zagrebu 22.II Hrvatski narod, br od 23. II Jelisava Horvat, str. 115.

64 sl. 12 Matineja Hrvatske Æene Predstavu (Matineju) u Narodnom kazaliπtu organiziralo je druπtvo Hrvatska Æena iz Zagreba 8. X Prihod od ulaznica iπao je u korist gradnje zavjetne crkve Majka Boæje Kraljice Hrvata na PlitviËkim Jezerima. kazaliπni plakat, vel. 21,5x24 cm sl. 13 Marija KumiËiÊ osnivaëica i potpredsjednica druπtva Hrvatska Æena i tajnica druπtva Slava Fürst. (1900.?) sl. 14 SaËuvano je nekoliko razliëitih dopisnica sa stihovima Augusta enoe, Dragutina DomjaniÊa, Ante TresiÊa PaviËiÊa i dr.»lanice su ih koristile kao pozivnice, na primjer, za pokladnu kuênu zabavu, 26. II i u druge svrhe. Dopisnica, na kojoj je grb druπtva (ista je bila i znaëka ), i stihovi Antuna MihanoviÊa Lijepa naπa domovino. sl. 15 Razglednica s DomjaniÊevom pjesmom krlaëek. Dopisnicu je Marija KumiËiÊ poslala iz Zagreba svojoj praneêakinji urappleici MarπiÊ u Omiπalj. U pismu, meappleu ostalim, Marija je pitala neêakinju Kako ti se sviappleaju DomjaniÊeve razglednice?, Zagreb Dopisnica je tiskana Za DomjaniÊev Spomenik (tekst s dopisnice) Druπtvo Hrvatska Æena odluëilo je podignuti spomenik hrvatskom kajkavskom pjesniku Dragutinu pl. DomjaniÊu ( ). Da bi skupilo potrebna sredstva, druπtvo je organiziralo mnoge akcije, jedna je tiskanje (prodaja) razglednica. Spomenik D. DomjaniÊu sveëano je postavljen na Tuπkancu 23. V Milivoj Hrnčić poklonio je Hrvatskom povijesnom muzeju (HPM) šamiju koju je nosila njegova baka Jelisava Horvat. 28 Eugen Kumičić je kao malo dijete svoju baku Mariju zvao babila, taj nadimak ostao joj je za čitav život, a zvali su je tako i drugi u najužem krugu. 29 Dokumentarnu građu o društvu "Hrvatska Žena" sakupljala sam tijekom istraživanja na pisanju monografije o društvu "Hrvatska Žena" u Karlovcu, i kada sam pripremala izložbu povodom Prvog sabora društva "Hrvatska Žena" (Zagreb, lipnja 1993.). 30 Izložba je bila otvorena samo 15 dana, jer je najamnina (Muzej Mimara) za posuđene vitrine bila velika za humanitarno društvo "Hrvatska Žena". 31 Knjižnica Medveščak darovala mi je časopis Hrvatica 10 brojeva od do g. unuk Milivoj HrnËiÊ. 27 Eugen KumiËiÊ, unuk Marije KumiËiÊ, saëuvao je knjige Marije KumiËiÊ (koje je izdalo druπtvo"hrvatska Æena"), Spomenicu i nekoliko dokumenata. 28 urapplea MarπiÊ-Galin, praneêakinja Marije KumiÊiÊ, takoappleer je saëuvala nekoliko predmeta (fotografije, knjige i sl.). 29 Izloæba je svojevrsni vremeplov materijalnih dokaza o djelovanju druπtva Hrvatska Æena od njenog osnutka do likvidacije. Æivotopis osnivaëice druπtva Marije KumiËiÊ prikazan je fragmetarno zbog nedostatka graapplee (predmeta) nizom originalnih fotografija, knjigama, novinskim Ëlancima i æenskim listovima. 30 Najljepπe zahvaljujem svima koji su nakon izloæbe darovali predmete za Hrvatski povijesni muzej (Dokumentarna zbirka II, fond æenska druπtva ), a posebice Eugenu KumiËiÊu, urapplei MarπiÊ-Galin, Milivoju HrnËiÊu i dr. Mladenu HrnËiÊu, Zineti LisiÊ-Trnski, Antunu Kozini i Knjiænici MedveπËak. 31 MARIJA KUMI»I ( ) In May of this year the society "Croatian Woman" from Zagreb organised an exhibition to mark the 80th anniversary of the society. The exhibition was devoted to the founder of the Society "Croatian Woman", Marija KumiËiÊ. The aim of the organisers was to present the work of the Croatian authoress and cultural worker between the two world wars. Marija KumiËiÊ moved into modern trends of public life through her social and charity work, gaining recognition from the milieu she worked in. However, "history" has forgotten to record her on its pages, in the same way that it has forgotten many other women that came before and after her. In dealing with this subject the authoress came across numerous problems, one of the most important being the lack of sources (items). Namely more than fifty years have passed since the "Croatian Woman" society ceased its activities, and most of the former members were no longer alive, while the "archives" of the society were destroyed after World War II. The exhibition is a journey through time of sorts by means of material evidence of the activities of the "Croatian Woman" society from its founding to its liquidation. The biography of the society's founder Marija KumiËiÊ is shown fragmentarily because of a lack of material by means of a series of original photographs, books, newspaper articles and women's magazines.

65 PITAM SE, PITAM, MOÆE LI I DRUGA»IJE? IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME ÆELJKA JELAVI Etnografski muzej, Zagreb Izloæba "Pitam se, moæe li i drugaëije?", Muzej grada Zagreba, Snimio: Hrvoje ÆuËko Pojam roda i spola predmet je interesa razliëitih teorijskih razmatranja koja svoje ishodiπte nalaze prvenstveno u feministiëkoj kritici. Feminizam je, naime, koliko vaæan kao druπtveni pokret za jednakost æena, toliko i nezaobilazan u suvremenim druπtvenim i humanistiëkim znanostima. Gotovo da je danas nemoguêe pronaêi ozbiljnije analize druπtvenih i kulturnih pojava koje ne uvaæavaju doprinose feministiëke kritike. Æenska je kritika ukazala na niz predrasuda o æenama i njihovim druπtvenim ulogama koje su posljedica, bolje reêi proizvod, patrijarhalnog druπtva i kulture. Postmoderne kritiëarke znanosti dekonstruirale su mit o objektivnoj znanosti i univerzalnom ljudskom biêu. Pokazale su, naime, da se iza toga pojma najëeπêe krije, Bijeli Muπkarac Zapadne Civilizacije. Pripadnost odreappleenoj kulturi, klasi, rasi, etnicitetu i rodu, smatraju one, nuæni su elementi koje valja uzeti u obzir pri interpretaciji i analizi ljudske aktivnosti. Zaπto æene toliko zanima kategorija roda? Razlike izmeappleu muπkaraca i æena Ëine se same po sebi razumljive. Toliko razumljive (i toliko dugotrajne) da ih ne treba dovoditi u pitanje. No, suprotno tome rod je dinamiëna kategorija druπtveno oblikovanog spola. K tome se ne oblikuje nuæno na isti naëin u razliëitim kulturama. AnalizirajuÊi poloæaj æena kroz povijest, njihovo mjesto i ulogu, ameriëka historiëarka Joann Scott istiëe da je rod element druπtvenih odnosa zasnovan na uoëenim spolnim razlikama te da primarno oznaëava odnose moêi (1988: 42). Iz toga proizlazi, dakle, da ni uloge koje obnaπamo, ni mjesto koje imamo u privatnoj kao ni u javnoj sferi nisu nepromjenjivi i zauvijek zadani. S obzirom na karakter ovoga rada neêu ulaziti u opπirniju analizu ove teme, veê Êu saæeti neke od sastavnica roda kao druπtvene kategorije, te njegova znaëaja za pojedinku odnosno pojedinca, a koje se dotiëu teme izloæbe o kojoj Êe biti rijeëi. Rod je, dakle, slojevit i historiëan, a kao druπtvena kategorija sadræava elemente:

66 66 propisanog ponaπanja i oëekivanja od muπkaraca i æena, dvaju dominantnih rodova u naπoj kulturi kontrole kojom se kaænjava, stigmatizira ili izolira seksualno ponaπanje koje se ne pripisuje dotiënom rodu oëekivanog oblika izraæavanja osjeêaja uobliëavanja rodnih slika koje se utjelovljuju u simboliëkom jeziku umjetniëke proizvodnje. Kultura je, naime, jedan od najjaëih instrumenata reproduciranja dominatne rodne ideologije ideologija kojom se opravdava postojeêe stanje u rodnim odnosima na naëin da se oni Ëine prirodnima. Za pojedinku ili pojedinca rod se sastoji i ima znaëenje: kategorije spola dobivene roappleenjem rodnog identiteta koji se temelji na individualnoj prosudbi (ono πto ja o sebi mislim) seksualne orijentacije, æelja i vrsta seksualnog ponaπanja procesa uëenja druπtvenih uloga, razliëitih oblika vrπenja roda prezentiranja sebe kroz odabir odjeêe, πminkom ili tjelesnim oznakama (Lorber, 1994). Izloæba Pitam se, pitam, moæe li i drugaëije? dio je projekta Æene i mediji πto ga je pokrenula Grupa za æenska ljudska prav B.a.B.e. (Budi aktivna, budi emancipirana) prije Ëetri godine. Cilj mu je prikazati i analizirati naëine predstavljanja æena u dnevnim i tjednim novinama te u razliëitim televizijskim reklamnim spotovima. Viπegodiπnje praêenje medija potvrdilo je polaziπnu pretpostavku istraæivaëica da slike æena i o æenama u medijima perpetuiraju rodne stereotipe. Uspjeπnost direktorice kompanije, sindikalne liderice ili bilo koje druge uspjeπne æene uvijek se potvrappleuje i time da se istiëe njezina vrlina uzorne supruge i majke, k tome odliëne kuharice. U napisima o uspjeπnim muπkarcima stidljivo se, u zanemarivom broju, pojavljuju informacije o njima kao briænim oëevima, i odanim supruzima, partenirima s kojima se dijeli odgovornost æivota u obitelji. Kad muπkarci kuhaju, kuhaju iz zadovoljstva, ili da iskaæu raskoπ talenta i kreacije. Rijetki kuhaju rutinski, poradi zadovoljavanja primarne æivotne funkcije: svakodnevne prehrane. AnalitiËarke B.a.B.a su pokazale da mediji nude patrijarhalnu simboliëku sliku æene, gdje se na jednom polu æena istiëe u svojim prirodnim, normalnim aktivnostima: vrijedno radi, skrbi za familiju, uspjeπna je, sve stiæe obaviti uz mnogo odricanja doduπe. S druge strane, vizualno predstavljanje istiëe je kao seksualni objekt. Nerijetko je tekst o (mladoj) dramskoj glumici ili slikarici popraêen izazovnim fotografijama koje istiëu seksipil. Ozbiljne dnevne novine gotovo svakodnevno nude na naslovnicama erotizirane slike æena kao dodatak politiëkim vijestima. Tako se rodni identitet æene konstruira oko dva suprotstavljena simboliëka mjesta patrijarhalne kulture: majke i prostitutke. Prva je onakva kakova bi æena trebala biti, a druga kakva je ona ustvari. Paralalno s analizom medija provedeno je i dvogodiπnje istraæivanje Ëitanki hrvatskog jezika koje je vodila Branislava BaranoviÊ iz Instituta za druπtvena istraæivanja u Zagrebu. I to je istraæivanje potvrdilo da Ëitanke vrve od stereotipnih rodnih uloga i slika kako o æenama tako i o muπkarcima. Kako je napisala Sanja Sarnavka, voditeljica projekta, u katalogu izloæbe UnatoË velikom broju πkolovanih æena, poduzetnica, politiëarki, umjetnica, javno i privatno u Ëitankama za osnovnu πkolu ostaju jasno razgraniëeni-djedovina i otadæbina pune su umnika koji ne sumnjaju u svoju misiju (nema tu mjesta za Kamove, mirovnjake, gubitnike i propitkivaëe smisla æivljenja). Bakovina i majkovina proteæu se od spavaêe sobe do πpajze. Æene raappleaju, kuhaju i peru i katkad su lijepe (2000). Samo je naizgled Ëudno zaπto toliko djevojka, a i njihovih roditelja Ëezne za titulom misice. Jer se jedino tako moæe potvrditi i dokazati svoje vrijednosti, kroz ljepotu. Moæe li i drugaëije? Desetak zagrebaëkih gimnazijalaca, uëenika Privatne klasiëne gimnazije i MatematiËke gimnazije, ponudilo je moguêe odgovore. Izloæba je duhovit, ironiëan i nadasve kritiëan komentar Hrvatske Ëitanke za peti razred osnovne πkole, autora Ante Beæana i Olge Jambrec, Naprijed PripremajuÊi se za realizaciju izloæbe uëenici su sa svojim profesoricama tijekom nekoliko radionica raspravljali o tome kako se gradi rodni identitet pojedinca, πto ga saëinjava, kakav je odnos obitelji i druπtva, kako nas oblikuje kultura, a kako mi kulturu. AnalizirajuÊi tekstove iz Ëitanke jednako kao i njezinu vizualnu stranu, uoëili su da se rodni identitet oblikuje i tijekom obrazovnog procesa. Dakle, ono πto nam se nudi u πkolskim udæbenicima pridonosi kreiranju naπeg identiteta premda toga najëeπêe nismo svjesni. UËenici su instalacijama, kolaæima, fotografijama i tekstovima reagirali na pojedine ilustracije i tekstove iz Ëitanke, a prema naslovima poglavlja u Ëitanci izvedeni su i pojedini dijelovi izloæbe. Valja naglasiti i to da predmetom interesa nije bila metodiëka strana Ëitanke, veê stereotipne slike o muπkarcima i æenama. Iz Ëitanke se moæe zakljuëiti da se djeëake potiëe i uëi hrabrosti, mudrosti, ratniëkim vjeπtinama, dok se djevojëice potiëe na skromnost, njeænost i trpljenje. Likovi muπkaraca na ilustracijama su ratnici, kraljevi, slavni politiëari i pisci. Na primjer, svoje su sliëice u knjizi zasluæili, da nabrojim samo neke, Ante StarËeviÊ, Petar PreradoviÊ, A. G. Matoπ, August enoa, Miroslav Krleæa, Vladimir Nazor i jedna æena - knjiæevnica Ivana BrliÊ MaæuraniÊ! Moglo bi se sasvim pogreπno zakljuëiti da u Hrvatskoj knjiæevnosti nema knjiæevnica pa ih zato prireappleivaëi Ëitanke nisu niti uvrstili! K tome joπ, anonimne æene odnosno djevojke prikazane su ili kako rade teπke poslove ili su u iπëekivanju, pogleda uprtih u nebo. Stoga se uëenici i pitaju, ako je Ante StarËeviÊ Otac Domovine, tko je onda Majka? Slika Otona IvekoviÊa Dolazak Hrvata u njihovoj je izvedbi nadopunjena

67 Hrvaticama, a umjesto maëeva podno slike ukrπtene su kuhaëe. Odgovor na brojne ilustracije kipova konjanika i kraljeva jest skulptura æene koju je izradila za tu priliku umjetnica Vesna PavlakoviÊ. Na dnevnom su redu i pitanja civilnog sluæenja vojnog roka ili, primjerice, nasilja nad æenama i djecom. Breze moga djetinjstva - naslov jednog od poglavlja, posluæio je kao asocijacija za instalaciju: mnoπtvo liπêa- sliëica polugolih djevojaka, na stablu breze. Teπko da posjetioci mogu ostati ravnoduπni. Cijelim tokom izloæbe autori izloæbe: Matea BlaæeviÊ, Helena CuculiÊ, Petra Foster, Bojan GlavaπeviÊ, Anja IvekoviÊ Martinis, Ana LabudoviÊ, Ivana KlariÊ, Ida Kriæaj, Ana KrπiniÊ Lozica, Igor Sarnavka, Sandra eviê i Igor VukmiroviÊ potiëu publiku na pisanje komentara ili intervencija na ponuappleena rjeπenja. Takav dinamiëan postav, koji potiëe aktivno sudjelovanje posjetilaca, pomogli su im osmisliti Tomislav Buntak, Gordana Golik i Vida Obratov, a power point prezentaciju na raëunalu priredila je Ëlanica B.a.B.a Nevenka Sudar. 67 I na kraju æelim naglasiti da je ovom izloæbom Muzej grada Zagreba, otvorivπi svoje prostore ljudima izvan muzejske struke, potiëuêi ih na uëenje i stvaranje, potvrdio misao poljskog kustosa Janusza Byszewskog da je potrebno muzej razvijati kao forum, a ne iskljuëivo kao hram. Muzej, dakle, moæe i treba biti pokretaë meappleusobne tolerancije i prihvaêanja razlika. LITERATURA 1 Lorber, Judith. The Paradoxes of Gender. Yale University Press, Scott, Joan. Gender and the Politics of History. Columbia University Press, Sarnavka, Sanja. Pitam se, pitam, može li i drugačije?, B.a.B.e, MGZ, I WONDER, COULD IT BE DONE DIFFERENTLY? The exhibition I wonder, could it be done differently? was a part of the project Women and the Media that was initiated by the women's rights group B.a.B.e. (Be active, Be emancipated) four years ago. The aim was to show and analyse the way women are presented in the daily and weekly press as well as in various television commercials. The monitoring of the media that was carried out over a period of several years confirmed the premise of the researchers that the images of women and about women in the media perpetuate gender stereotypes. In parallel with the analysis of the media, the project included a two-year research of Croatian language textbooks led by Branislava BaranoviÊ from the Institute of Social Research in Zagreb. Ten students from the Private Classical Grammar School and the Mathematical High School offered possible answers, and the exhibition I wonder, could it be done differently? is a witty, ironic and primarily critical commentary. In preparing for the exhibition, the students and their teachers discussed, through several workshops, the way in which an individual's gender identity is developed, the elements of this identity, the relationship between the family and society, the way in which culture forms us, and the way in which we form culture. They analysed texts from the Croatian language textbook as well as its visual design, and used installations, collages, photographs and texts to react to individual illustrations and texts from the books. With this exhibition, the authoress feels that the Zagreb City Museum has opened its doors to people outside the museum profession, giving them an incentive to learn and be creative, thus confirming the thinking of the Polish curator Janusz Byszewski that museums need to be developed as a forum, and not exclusively as a temple. Museums, therefore, need to be the initiators of mutual tolerance and the acceptance of differences.

68 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME UMJETNOST U KRILU KORPORACIJA Razgovor sa Sabinom Breitwieser, direktoricom Generali Foundation, BeË NADA BERO Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb ZAKLADA KOJA JE SVOJEG OSNIVA»A NAU»ILA CIJENITI AVANGARDNU UMJETNOST. Umjetnost i novac, muzeji i korporacije, danas su sve manje nepomirljivi polovi, a sve viπe poæeljni partneri. toviπe, "ljubavni odnosi" meappleu njima ne samo da nisu tajni, nego svojom transparentnoπêu pokazuju napredno stajaliπte i hvatanje u koπtac s duhom vremena i kod jednih i kod drugih. Naime, velike multinacionalne korporacije danas su sve ËeπÊe prisiljene razmiπljati o tome kako djeliê svojeg novca utroπiti na druπtvenokorisne projekte, koji Êe biti viπe od humanitarnog rada i "obiënog" sponzorstva, ne bi li izgradile visoko poæeljan image druπtveno osvijeπtene sudionice sveproædiruêeg procesa kasnog kapitalizma. Mnoge se odluëuju za osnivanje zaklada, putem kojih pomaæu znanost, umjetnost i kulturu, podruëja koja se u naπoj sredini, na æalost, joπ uvijek percipiraju iskljuëivo kao potroπaëi teπko zaraappleenog novca u gospodarstvu na umoru. Muzeji i umjetniëke institucije, pak, sve viπe teæe demokratizaciji, odnosno veêoj dostupnosti najπirim slojevima publike. Dolje s elitizmom, jedan je od latentnih slogana novih muzeja. U potrazi za publikom, toënije za sponzorima koji Êe moêi pokriti troπkove programa koji Êe privuêi πiroku publiku, ne preza se ni od kakvih alijansi. Rijetki su, Ëak iznimno rijetki, sluëajevi gdje se privatni novac, novac korporacija, troπi na vrlo elitne programe koji nemaju kratkoroëne ciljeve, ali su u dugoroënoj perspektivi itekako korisni za πiru zajednicu. Jedan od tih primjera je umjetniëka zaklada Generali Foundation iz BeËa, kojoj je na Ëelu od samog osnivanja jedna æena, dr. Sabine Breitwieser. Pod njenim je ravnanjem, u samo desetak godina postojanja (osnovana je 1988.), Zaklada postala jedinstvenom ustanovom u svijetu suvremene umjetnosti - ona je istodobno muzej, istraæivaëki centar, arhiv, sveuëiliπte i nakladniëka kuêa. Zaklada se opredijelila za istraæivaëku i inovativnu umjetnost, umjetnost videa i novih medija, za zanemarene umjetniëke sredine i fenomene, meappleu ostalim i feministiëku umjetniëku scenu, koji su, prema miπljenju Sabine Breitwieser, znaëajno participirali u kreiranju umjetnosti danaπnjice. S pravom se moæemo zapitati: to takvom politikom dobiva osnivaë Zaklade, Generali Gruppe Österreich? Financijske koristi dakako nema, ali je promovirajuêi radikalnu umjetnost, Zaklada uspjeπno promovirala i progresivni image korporacije. Uz najveêi optimizam, teπko je zamisliti kako bi, primjerice, neka hrvatska osiguravajuêa tvrtka mogla u skorijoj buduênosti osnovati zakladu koja bi razvijala tako jasnu, "lijevu" orijentaciju i kontinuirano je podræavala u tome! Novo poglavlje Zaklade zapoëinje sredinom devedesetih, kada seli u novoizgraappleenu zgradu u srediπtu BeËa, Wiedner Hauptstrasse 15. Generali Foundation se svojim odliënim programima, πto ih predstavlja u golemim, sirovobetonskim izloæbenim prostorima, nametnula kao nezaobilazna toëka dobro informiranoj likovnoj publici, ali i poslovnom svijetu, spremnom uëiti na izazovnom primjeru povezivanja umjetnosti i biznisa. Generali godiπnje organizira samo tri izloæbe, koje obavezno prate opseæne publikacije, seminari, predavanja, radionice, a te su publikacije potom vrlo traæene u knjiæarama najpoznatijih svjetskih muzeja. Razgovor sa Sabinom Breitwieser vodila sam neposredno nakon otvorenja izloæbe Double Life, u svibnju godine, na kojoj su bile predstavljene i dvije vrsne hrvatske umjetnice, Sanja IvekoviÊ i Andreja KulunËiÊ. Naπ se razgovor u najveêoj mjeri vodio o novoj ulozi korporativnog novca u suvremenoj umjetnosti, te o naëinima kako umjetniëka institucija moæe sudjelovati u oblikovanju druπtvene sredine. Najprije nam je objasnila osnutak i zadaêu zaklade: Generali Foundation osnovana je godine u vrijeme otvaranja novog sjediπta Generali Gruppe Österreich u BeËu, a njezino osnivanje valja zahvaliti Ëinjenici πto su se mediji s pravom okomili na loπu arhitekturu novog sjediπta. Uprava je odluëila kako mora krenuti drukëijim smjerom i pridobiti kulturnu javnost za sebe. Shvatili su da se moraju ukljuëiti u kulturna zbivanja na kvalitetniji naëin nego πto je to puko sponzoriranje. OdluËili su kako nije dovoljno samo kupovati umjetniëka djela s kojima Êe ukrasiti zgradu, na prijedlog ljudi iz Odjela za odnose s javnoπêu, veê treba stvoriti profesionalnu organizaciju, umjetniëku zakladu u kojoj Êe uposliti struënjake koji Êe donositi meritorne odluke.

69 69 sl. 1 dr Sabine Breitwieser, direktorica umjetniëke zaklade Generali Foundation iz BeËa sl. 2 Elke Krystufek i Sabine Breitwieser Vi ste od samog poëetka bili pozvani da osmislite program Zaklade. S kojim ste se problemima susreli na poëetku? Prije moga dolaska Generali je kupovao samo djela austrijskih umjetnika. Koncepcija je bila znatno konzervativnija, kupovali su se radovi na papiru, slike, skulpture Bile su to skulpture u tradicionalnom smislu te rijeëi. Uspjela sam uvjeriti upravu da je suvremena umjetnost internacionalna stvar po sebi, te ukoliko zaista æele biti moderni, odnosno suvremeni, potrebno je u cijelosti mijenjati politiku. Dakako, æariπte naπeg zanimanja i dalje je bila austrijska avangardna umjetnost koju smo htjeli povezati s meappleunarodnom avangardom, kontekstualizirati je. Mi i dalje radimo sa skulpturom, ali to nije tradicionalna skulptura, nego ona koja propituje vrijeme, prostor, tijelo, socijalni prostor jer se pojam skulpture znatno izmijenio u proteklih dvadesetak godina Morate li ponekad Ëiniti kompromise? Jeste li joπ uvijek ukljuëeni u ukraπavanje sjediπta Generalia? Da.»inimo to joπ uvijek, s djelima koja dopuπtaju da budu izloæena na dnevnom svjetlu i s kojima je lako rukovati. Ali, ne mislim da radimo kompromise. Morate znati da je Generali Austria ogranak starog osiguravajuêeg druπtva koje je nastalo u vrijeme Austro- Ugarske i imalo je ogranke posvuda po svijetu, pa i u Hrvatskoj. To je talijanska korporacija, jedna od najveêih, ali novac za naπu Zakladu dolazi samo iz njezina austrijskog sjediπta. Generali Austria posluje i u zemljama tzv. bivπeg IstoËnog bloka, Sloveniji,»eπkoj, SlovaËkoj, Maapplearskoj, a uskoro Êe se otvoriti i u Hrvatskoj. Zbog Ëega se korporacija Generali odluëila investirati novac u suvremenu umjetnost, a ne primjerice u Formulu 1? U upravi doista vjeruju kako je to korisno za obje strane. Sebe manje vide kao podupiratelje, sponzore umjetnosti, a viπe kao producente, one koji omoguêuju da nastanu nova djela, a ja imam zadaêu to ispuniti. Radi se o obostranoj razmjeni. Umjetnost treba novac, ali treba i publiku. I svijet biznisa takoappleer je umjetniëka publika. Novac za umjetnost ne moæe dolaziti samo iz dræavnog proraëuna. Potrebno je uspostaviti odnos izmeappleu poslovnog svijeta i umjetnosti. Na meni je da uspostavim taj odnos. Ne æelim skrivati image, profil korporacije. Dakako, posao je umjetnika da budu kritiëni spram svega, pa tako i sponzora. Ali mislim da nema bitne razlike izmeappleu rada s politiëarima, odnosno kad novac daje dræava, ili s drugim sponzorima. to se mene tiëe, viπe volim raditi s korporacijom, jer su oni mnogo transparentniji od politiëara. U Americi umjetnici su odavno nauëili raditi s korporacijama. Za mene je najveêi izazov bio suoëiti zaposlenike s avangardnom umjetnoπêu, a ne tek s "biznis umjetnoπêu", kakvu susreêemo u poslovnim zgradama svugdje po svijetu. Umjetnici su u mnogo Ëemu ispred svog vremena, stoga poslovni svijet, osobito svijet marketinga, moæe mnogo nauëiti od umjetnika. Ono πto mene posebno impresionira u vaπem radu jest Ëinjenica da su vaπi programi i izloæbe vrlo jasno profilirani, moglo bi se reêi da su namijenjeni uskom kruga znalaca. Meappleutim, vi paralelno radite na edukativnim programima - predavanjima, simpozijima, seminarima - kako biste obrazovali i

70 70 sl. 3 Referalna zbirka zaklade Generali Foundation dostupna je svim zainteresiranim korisnicima. proπirili krug publike, poput velikih muzeja u svijetu, potvrappleujuêi kako su temeljne funkcije tih ustanova danas komunikacija i interpretacija, a ne Ëuvanje i konzerviranje umjetniëkih djela. Kako ste uspjeli taj edukativni dio nametnuti Upravi? Je li bilo prigovora da su vaπi programi odveê ambiciozni? Edukativni programi bili su istinska potreba koja je proizaπla iz Ëinjenice da je bilo potrebno posredovati znaëenje Zaklade zaposlenicima, koji su htjeli znati na πto to Generali troπi novac. VeÊina nije razumjela o Ëemu se radi, a njihove plaêe nisu bile onoliko velike koliko su oni æeljeli da budu. Rano smo shvatili da je prvo potrebno educirati zaposlenike, jer "πto viπe znaπ, viπe i vidiπ!". Izradili smo posebne programe za njih, a u isto vrijeme, kad smo otvorili ovaj novi prostor u Wiedner Hauptsrasse 12, prije Ëetiri godine, zapoëeli smo s edukativnim programima za πiroku publiku, za πkole... Za uëenike i studente cijena je ulaznica simboliëna, a o njima brinu posebno izuëeni edukatori, povjesniëari umjetnosti, obrazovani tako da su u stanju svoja znanja prenijeti najπiroj publici, koja nije primarno upuêena na umjetnost. Radimo programe i za druge korporacije. One nas dolaze kontaktirati, traæe savjete, æele uëiti πto je to suvremena umjetnost i kakvo je njezino znaëenje danas. BuduÊi da je Zaklada privatna ustanova, znaëi li to da vi ne moæete zatraæiti dodatna sredstva od dræave ili pak drugih sponzora pokaæe li se to neophodno kako biste realizirali neke od svojih zahtjevnih programa? BuduÊi da smo mi sami sponzori umjetnosti, bilo bi nepristojno traæiti novac od dræave koji je namijenjen neprofitnim ustanovama. Za neke od svojih programa namjeravamo u buduênosti traæiti novac od Europske zajednice, na primjer, za naπ arhiv koji je dostupan svim istraæivaëima, piscima doktorata i sl. Imamo tzv. referencijalnu sobu koja je besplatna za sve korisnike, a to stoji mnogo novca - odræavanje, digitalizacija podataka, naime, vrlo je zahtjevan i skup proces i za to namjeravamo traæiti pomoê od EZ-a, jer zapravo ispunjavamo funkciju sveuëiliπta. Meappleutim, neêemo traæiti novac od dræave. Suraappleujemo i s nekim sponzorima, primjerice Hotelom Triest u kojem su smjeπteni naπi gosti. Ali nije lako raditi s viπe sponzora jer svaki od njih æeli saëuvati svoj image u tome, a teπko je pomiriti dvije strane. Vaπi programi ne samo da su vrlo kompleksni i sve viπe fokusirani na internacionalnu umjetnost, nego se usuappleujete otkrivati "zanemarene" i do juëer malo poznate umjetniëke sredine, poput IstoËne Europe. Je li rijeë o ispravljanju povijesnih pogreπki ili naprosto nalazite istinsku i duboku povezanost Austrije s tim zemljama? RijeË je o stvarnoj potrebi. Politika je naπe Zaklade da pomaæemo umjetnike i pojave koje su nedovoljno zastupljene na svjetskoj likovnoj sceni, ali Ëiji rad smatramo vrlo vaænim za razumijevanje suvremene umjetnosti. Danas su mnogi od tih umjetnika vrlo poznati u svijetu, poput austrijske konceptualne umjetnice Valie Export ili ameriëkog umjetnika Dan Grahama. Oni su stvorili odreappleeni umjetniëki diskurs, vaæni su mnogim umjetnicima, premda nisu zastupljeni u velikim muzejima. Posve je prirodno πto æelimo promijeniti takvu situaciju, otkriti nove teme i podruëja. Stoga smo nedavno imali veliku izloæbu latinoameriëke umjetnosti gdje se dogaappleaju iznimno vaæne stvari. Istraæivanje je meappleu naπim najvaænijim ciljevima, jer doista ne æelimo samo gledati πto se dogaapplea u New Yorku, Parizu i drugim svjetskim srediπtima. Takoappleer, Austrija je dio "istoka", to je naπ kontekst, od Austro-Ugarske do danas. Mi poznajemo jedni druge, suraappleujemo meappleusobno. Pokuπavamo promiπljati i pokazati situaciju koja je postojala primjerice 70-ih godina u vrijeme izloæaba Trigona u Grazu, kad su umjetnici s podruëja bivπe Jugoslavije igrali vaænu ulogu u regiji. Vaπe tematske i monografske izloæbe uvijek su praêene vrlo opseænim katalozima. Je su li oni najskuplji dio vaπih projekata? ToËno. Velik dio budæeta naπih izloæaba troπimo na kataloge, publikacije. Cilj je da naπe knjige ne zavrπe u podrumu nego u knjiæarama, da budu distribuirane posvuda. OdluËila sam da ne poklanjamo knjige, veê Êemo uëiniti sve kako bi ljudi poæeljeli kupiti naπe knjige. I uspijevamo u tome. Ne radi se toliko o novcu, koliko nam je vaæno da knjige imaju smisla. Stoga paæljivo radimo s izdavaëima na tim publikacijama. Producirate li radove umjetnika za vaπe izloæbe? Ponekad plaêamo produkcijske troπkove, ali to ne radimo redovito, rijetko naruëujemo nova djela umjetnika, kao πto smo to uëinili u sluëaju Dan Grahama. To ponekad moæe biti problematiëno, zato radije kupujemo veê stvorena djela umjetnika. Koliko djela prosjeëno kupujete godiπnje? Nema pravila. To ovisi o cijeni. Ponekad to je svega nekoliko djela, ponekad stotinjak, ako se radi primjerice o videoradovima. U posljednje vrijeme ukljuëeni smo sve viπe u kupnju videoradova. Kupili smo rane radove

71 pionira videoarta u Hrvatskoj, Sanje IvekoviÊ, Gorana Trbuljaka i Dalibora Martinisa. Sad je naπa koncepcija vrlo specifiëna. Djelujemo poput umjetniëkog muzeja koji se specijalizirao za avangardnu umjetnost 60-ih i 70-ih godina, povezujuêi je s umjetnoπêu devedesetih. Koncentrirali smo se na odreappleene pojave i umjetnike koje temeljito obraappleujemo, poput medijske umjetnosti, æenske, odnosno feministiëke umjetnosti, umjetnosti performansa, ali takoappleer nas zanima i veza s arhitekturom i dizajnom, svojevrsno kriæanje s tim podruëjima. Zanimaju nas i umjetnici koji su vrlo kritiëni spram druπtva, predstavnici tzv. "politiëke umjetnosti", poput Hansa Haackea Ëiju izloæbu pripremamo za jesen. 71 Kako to sve postiæete? Vaπ tim je vrlo malen! Da, to je malen tim, svega Ëetrnaest ljudi, ali zapravo velik u odnosu na poëetke kad sam bila posve sama. Moji su suradnici priliëno mladi ljudi, vrlo profesionalni, ali nisu svi stalno zaposleni. BuduÊi da radimo poput muzeja, velik dio naπeg posla predstavljaju posudbe djela iz naπe kolekcije za izloæbe u svijetu, a to je jako zahtjevan posao, koji oduzima mnogo vremena. Kolika je zapravo vaπa Zbirka? Broj nije velik, oko tisuêu djela, ali radi se doista o mnogim vrhunskim djelima. Takoappleer, imamo mnogo videoradova iz 60-ih i 70-ih godina, neki od njih su vrlo rijetki u drugim muzejima. Mi smo jedina ustanova u Austriji, a moæda i u cijeloj regiji, koja svim zainteresiranima omoguêuje pristup videoumjetnosti. Restaurirali smo mnoge rane videovrpce, kao πto su radovi Gordon Matta Clarka, Pichlera, Valie Export. To je vrlo sloæen posao, podjednako fiziëki kao i mentalno. Ukoliko æelimo danas predstaviti neke videoinstalacije, najëeπêe je potrebno rekonstruirati komplicirane radove, a mi posjedujemo samo videovrpcu i uz nju upute umjetnika! Za izloæbu Double Life rekonstruirali ste rad Eleanor Antin, te izdali reprint umjetniëkih publikacija Sanje IvekoviÊ. Recite nam neπto o toj izloæbi? Napravili smo rekonstrukciju kina iz dvadesetih za instalaciju Eleanor Antin Ljubavi jedne balerine, ali takoappleer smo producirali i rad Elke Krystufek, kao i reprint izdanja dviju umjetniëkih knjiga Sanje IvekoviÊ iz sedamdesetih godina Dvostruki æivot i Tragedija jedne Venere. Jako volim rad Sanje IvekoviÊ. Kad se pokazalo da neêemo moêi imati te radove na izloæbi jer su istodobno posuappleeni za njezinu veliku retrospektivu u Innsbrucku, odluëili smo, u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba i umjetnicom, naëiniti reprint tih publikacija. Izloæba Double Life (Dvostruki æivot) je tematska izloæba o problemu igranja uloga, maskerade, preuzimanju fiktivnih karaktera, neπto πto zapravo Ëesto nalazimo u svakodnevnom æivotu, u kazaliπtu, u filmu, knjiæevnosti To je takoappleer vaæan problem i u umjetnosti, osobito 60- ih godina, kad su se gluma i vizualna umjetnost u znatnoj mjeri preklapale, naroëito u æanru performansa. Umjetnost performasa u velikoj mjeri izmislile su æene jer to podruëje joπ nisu bili zaposjeli muπkarci, koji su svugdje bili dominantni. Performans sreêom joπ nije bio dio kanona, tako da je ta vrsta razigrane, vedre forme, upotreba maske i πminke, omoguêavala refleksiju vlastite uloge u druπtvu, vlastite rodne i spolne pozicije. Bilo je moguêe zastati i kritiëki promatrati druπtvene zadatosti. To je razlog πto je na izloæbi mnogo radova æenaumjetnica. Istodobno, na izloæbi je i rani rad Andyja Warhola Outer and Inner Space iz 1965., koji je ponovno otkriven devedestih godina. To je crno-bijeli film u kojem glumi Edie Sedgwick, rano preminula omiljena Warholova glumica, koja glumi Ëetiri razliëite "sebe". Na cijeloj izloæbu crvenu nit predstavlja "holywoodska crta", tako je pored Warhola Sanjin rad o Marilyn Monroe Stvoriti sinteznu, tematsku izloæbu o tom pitanju uistinu bi bilo vrlo teπko, zato smo se odluëili naglasiti pojedine momente, koncentrirati se na umjetnike koji predstavljaju odreappleene modele, kako bismo propitali neke povijesne primjere u usporedbi s recentnim radovima, primjerice, Elke Krystufek, Philippea Parrenoa ili Pierrea Huyghea, koji rade s likovima iz japanskog stripa Manga. I uz rane radove Sanje IvekoviÊ iz sredine sedamdestih pokazujemo njezine recentne radove iz serije Narodne heroine, u kojoj je umjetnica vrlo kritiëan spram druπtva i kolektivne amnezije, uloge æene u medijima i u druπtvu opêenito. Na izloæbi je predstavljeno dvadesetak umjetnika razliëitih generacija. Zanimljivo je kako su neki autori koristili nove, preuzete uloge kako bi kritizirali druπtvo, poput sl. 4 Rad "Dvostruki æivot " Sanje IvekoviÊ iz godine postavljen je na istoimenoj izloæbi u Generali Foundation

72 72 rumunjskog umjetnika Iona Grigorescua, koji u videu iz sedamdesetih - Razgovor s Causescuom - igra istodobno obje uloge, preuzimajuêi egzistancijalni rizik u vrijeme diktature Causescua. Jednako kao πto je sedamdesetih godina video bio revolucionaran medij, sliëno vrijedi i za digitalnu umjetnost danas. Na izloæbi Dvostruki æivot vaænu cjelinu predstavljaju Internet projekti. Kako je doπlo do ukljuëivanja tog segmenta? Uz Hemmu Shmutz, na izloæbi je suraappleivala i Yvonne Volkart, koja je birala on-line radove, posebno koncipirane za Internet. Yvonne se oduπevila radom mlade hrvatske umjetnice Andreje KulunËiÊ, koju sam upoznala prilikom svojeg nedavnog posjeta Zagrebu i predloæila Yvonne da je pozove na izloæbu. Andreja Êe imati posebnu veëer posveêenu prezentaciji njezinog projekta o genetiëkom inæenjeringu. To je izvrstan rad, koji pruæa veliku moguênost sudjelovanja publike i tematizira vrlo vaænu druπtvenu temu. Sviapplea mi se to πto Internet radovi omoguêuju pristup svim korisnicima, i onima koji su svjesni da se radi o umjetnosti, kao i onima koji su posve sluëajno zakoraëili na to podruëje. Takoappleer, volim i ideju dislokacije izloæbe, koja omoguêuje da se izloæba dogaapplea svugdje i da je dostupna svima. ART IN THE FOLD OF CORPORATIONS Art and art institutions show pronounced aspirations for democratisation, for achieving greater accessibility to the broadest public circles. Down with elitism is one of the latent slogans of new museums. In search of the public or, to be more precise, in search of sponsors that would cover the costs of programmes that would attract a broad public, museums are not shy of forging any type of alliance. It is rare, indeed, very rare for corporate money to be spent on very elite programmes that have no short-term goals but are, in the long run, very useful for the community at large. One of these examples is the Generali Art Foundation from Vienna, which has, from the beginning, had a woman at its head, Dr Sabine Breitwieser. Under her management, in only a dozen years or so (the Foundation was established in 1988), the Foundation has become a unique institution in the contemporary art community - it is at the same time a museum, a research centre, an archive, a university and a publishing house. The Foundation has opted for innovative art, art that examines, the art of video and the new media, for neglected art centres and phenomena, including the feminist art scene - phenomena that have, in the opinion of Sabine Breitweiser, made a significant contribution to the creation of the art today. Nada Beroπ, a curator at the Museum of Contemporary Art in Zagreb, interviewed Sabine Breitweiser, the directress of the Generali Foundation from Vienna immediately after the opening of the exhibition Double Life in May 2001.

73 IZRICANJE PRE U ENOG U DANSKOJ IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME JETTE SANDAHL Kvindemuseet i Danmark, Æenski muzej, Aarhus, Danska Udruæenje Æenski muzej osnovano je s dvostrukom namjerom - stvaranja muzeja o kulturnoj povijesti danskih æena i otvaranja radnih mjesta za æene. Kao i mnoge druge novije muzejske inicijative, Æenski muzej vidi sebe kao aktivnog sudionika unutar zajednice, te kao æariπte Ëija se dokumentacija proπlosti moæe upotrijebiti kao sredstvo za reorijentaciju stavova i ponaπanja i ukazivanje na drukëije prilike za sadaπnjost i buduênost. Iako je u ovom pogledu politiëan, vaæno je da muzej nikada ne postane dogmatiëan. Povijest se razlikuje ovisno o rodu, ali takoappleer i ovisno o klasi, geografskom podruëju, braënom stanju i ostalim konkretnijim karakteristikama, i mora se istraæiti i dokumentirati kroz ove opipljivo nejednake i πarolike oblike. K I/ MAJKA/ RADNICA/ LJUBAVNICA/ PRIJATELJICA/ SUPRUGA. Zbirke Æenskog muzeja usredotoëene su na duboke promjene unutar æenskih tradicija rada, autoriteta i svakodnevnog æivota koje su nastale kao posljedica industrijalizacije i urbanizacije. Strukturirane su oko pet podruëja: a) trodimenzionalni predmeti, b) arhiv usmene povijesti, c) knjiænica i arhiv pisanih dokumenata, d) fotoarhiv i e) arhiv dijapozitiva o æenskoj umjetnosti i trenutnoj povijesti. ZajedniËka karakteristika zbirki, arhiva i izloæaba jest pokuπaj da se dokumentira na koji su naëin meappleusobno povezana razliëita podruëja æivota æena. Dok æena moæe iskusiti otpor i sukob izmeappleu svojih uloga kêeri/ majke/ radnice/ ljubavnice/ prijateljice/ supruge, u svom svakodnevnom iskustvu ona ih proæivljava kao holistiëko jedinstvo. Æenska tradicija je usmena, pa smo doπle do zakljuëka kako je usmena povijest najbolja metoda za ulaæenje u trag ovome jedinstvu. Veliki naglasak stavljamo na druπtveni i emocionalni kontekst unutar kojega zadani predmet funkcionira u æeninom æivotu. Vrijednost predmeta za nas raste u odnosu na njegovo specifiëno, jedinstveno porijeklo radije negoli u odnosu na njegovu opêu kategoriju. Uz to, teæimo postizanju visokog stupnja interakcije izmeappleu zbirki i arhiva. Dok neki materijalni predmeti govore sami za sebe, i iako neki aspekti (na primjer) zanata mogu biti iπëitani direktno iz oruapplea ili proizvoda, druge aspekte, procese ili emocije moæe se bolje dokumentirati pomoêu fotografija, dijapozitiva i/ili kazeta. Osim πto su produæile naπu vrstu, obiëne æene prethodnih generacija ostavile su vrlo malo materijalnih tragova iza sebe. VeÊinu dokaza o njihovim æivotima progutalo je vrijeme ili ljudi. U usporedbi s drugim muzejima naπe zbirke tako karakteriziraju otkrhnuti i izlizani, iznoπeni i pokrpani, skromni predmeti svakodnevnog æivota. Oni su takoappleer jedinstveni po tome πto bez srama pokazuju intimnije, neugodne ili bolne situacije ili sjeêanja. Svojom prvom tematskom izloæbom o kuêanskim poslovima i neudanim majkama u tridesetim godinama dvadesetog stoljeêa, muzej je stekao ugled na temelju svojeg pisanja o nenapisanim priëama, izricanja preπuêivanog i propitivanja onog πto je prepuπteno tiπini. SlijedeÊi ovo naëelo, u intervjuima usmene povijesti, rame uz rame s obiënim druπtvenim pripovijestima o sjenokoπi ili krpanju koπulja, Ëesto smo biljeæile i nekad dobro skrivane tajne o trpljenjima kao πto su premlaêivanja ili nestruëno izvedeni abortusi. U osnovi, muzej prouëava æene kao ugnjeteni spol i Ëesto dolazi u susret sa æenama koje su bile fiziëki ili psihiëki zlostavljane ili povrijeappleene od strane patrijarhalnog druπtva. Takoappleer je vaæno ispraviti ovo viappleenje æena kao ærtvi kroz istraæivanje i predstavljanje æena kao aktivnih sudionica svojih vlastitih sudbina i proπlosti. Biljeæimo specifiëne kvalitete koje se javljaju kod potlaëenih ljudi: inventivnost i otpornost æena u kriznim vremenima, praktiënu solidarnost dobrih susjeda, humor koji zahtijeva i njeguje majëinstvo, ponos koji æenu potakne da zaustavi nasilje svog supruga nad sobom. HOD PO ÆICI PRI OSMI LJAVANJU IZLOÆABA. Dovesti u ravnoteæu svoje povijesne interpretacije opreënih sklonosti æena podloænosti i otporu znaëi suoëiti se sa svojom vlastitom æenskom ambivalentnoπêu u suvremenom druπtvu. Prilikom osmiπljavanja izloæaba najvaæniji je "hod po æici". Na primjer, u Danskoj imamo, s jedne strane, nostalgiënu potrebu za prirodnijim æivotom i ritmovima agrarnog druπtva, a s druge pak strane, Ëvrsto stojimo pri vjeri u napredak koja na svaku promjenu gleda kao na korak dalje od mraënog patrijarhalnog srednjeg vijeka. Oba ova osnovna mita prevladavaju kod naπih kazivaëa, u naπoj javnosti i u nama samima, i s njima se moramo suoëavati pri svemu πto Ëinimo. Jednako su prisutne identifikacija i projekcija. Jedan muπki kritiëar

74 74 nije propustio skrenuti paænju na jedinstveni "nedostatak distance" na naπim izloæbama. Tijekom istraæivaëke faze prije izloæbe, sama identifikacija oëito je jaka kada, na primjer, vrlo mlade samohrane majke iz muzeja intervjuiraju starije æene koje su prije dvije generacije same podizale djecu. Umjesto da zamiπljamo kako moæemo nadiêi subjektivne emocije, pokuπavamo ih svjesno metodoloπki upotrijebiti. Zadatak profesionalnog osoblja jest pomoêi u prevoappleenju neposredne identifikacije i uzajamnog povjerenja u precizna i konkretna pitanja i odgovore koji Êe izloæenim predmetima dati neospornu snagu. U fazi samog osmiπljavanja izloæbe, moramo biti svjesne tipiënog i netipiënog, stupnja reprezentativnosti predmeta ili priëa koje prikazujemo; posjetiteljima takoappleer moramo ponuditi razliëite moguênosti identifikacije ili protuidentifikacije. U nekim izloæbama razlikovna crta je u klasi, u drugima na geografskom podruëju, u drugima ovisi o epohi ili generaciji. U nekim drugima, opet, kada skiciramo grubljim potezima, uguramo sve ove varijable i viπe. S druge strane, ono πto je zajedniëko æenama je njihova karakteristiëna tendencija da povezuju privatnu i javnu sferu, majëinstvo i posao, emocionalne, praktiëne i intelektualne napore. BRIGA ZA PREDMETE I ODNOSE. Muzej se prostire na nekih tisuêu metara kvadratnih u staroj gradskoj vijeênici u Aarhusu. Godiπnje organizira tri do Ëetiri privremene izloæbe o odreappleenim aspektima æenske povijesti. Izloæbe se uvelike razlikuju po tematskom sadræaju, kao i po stilu. Bez srama naizmjence prikazujemo rekonstrukcije interijera i eksterijera pomoêu metaforiëke upotrebe kopija i originalnih predmeta i - kao drugu krajnost - izloæbe koje se strogo dræe originala. RazliËiti stilovi sviappleaju se razliëitim tipovima posjetitelja. Naπe izloæbe su se pokazale vrlo snaænim i dramatiënim posrednicima, posebno uspjeπnim pri komuniciranju s ne pretjerano obrazovanom publikom. U idealnoj situaciji izloæba bi trebala biti poput pjesme s vizualnim i opipljivim predodæbama, s viπe slojeva informacija, koja poziva na osobnu percepciju, prepoznavanje, odjek i interpretaciju. Godine Æenski muzej imao je godiπnji proraëun od otprilike jedan milijun dolara. Kulturni sektor gradske uprave brine se o plaêi jednog akademskog struënjaka, a zadnje tri godine posebna dræavna stipendija pokrivala je plaêu jednog kustosa. Meappleutim, glavni izvor novca i dalje ostaju naknade za nezaposlene koje pokrivaju plaêe i troπkove vezane uz posao za πest do osam voditelja projekata i nekih trideset i pet æena koje su zaposlene sedam mjeseci na godinu. VeÊina æena na kratkoroënim ugovorima ne posjeduje vjeπtine i nema prethodno radno iskustvo u muzeju. Bez obzira na to, one sudjeluju u veêini muzejskih funkcija, gdje se odmah primjenjuje opêa socijalizacija i priprema djevojaka i æena-posebno starijih generacija. Mnoge posjeduju opπirno znanje o kvaliteti, tretmanu i pravilnoj upotrebi razliëitih vrsta materijala ili oruapplea, kao i strpljivost i toleranciju koja je potrebna za popisivanje predmeta ili odgovaranje na pitanja javnosti. Uz to, preuzimanje odgovornosti za razliëite naizgled nepovezane zadatke tijekom dana zahtijeva i gradi njihovo samopouzdanje, koje im Ëesto nedostaje. Zaista, novoj zaposlenici opêenito je od svega najteæe nauëiti da stekne povjerenje - ili Ëak da postane svjesna - svojeg iskustva i kvalifikacija kao znanja i vjeπtina vaænih za muzejski posao. Odreappleenu dodatnu izobrazbu (poput raëunalne obrade ili rada u tamnoj komori) nuænu za rad provode voditelji projekata ili druge æene koje su veê upoznate s poslom ali Êe ga ubrzo napustiti. Organizacija rada je jednostavna i neformalna, i Ëini se kao da se mnoge stvari obave same od sebe. Naravno, ponekad dolazi do sukoba vrijednosti izmeappleu pripadnica razliëitih klasa i generacija, no, Ëini se da se predrasude najëeπêe pretvaraju u znatiæelju, a iz znatiæelje u poπtovanje. Kao eksperimentalno edukacijsko radno mjesto iskljuëivo za æene, muzej je bez sumnje uspjeπan. A NAKON STO GODINA? Nacionalni savjet muzeja nominirao je godine Æenski muzej za priznanje kao nacionalni, specijalizirani muzej æenske kulturne povijesti. Iako ovo znaëi stabilnost financiranja muzeja i poveêanje broja kustosa, ne planiramo smanjiti projekte za nezaposlene i njihovu centralnu funkciju u profilu muzeja. Jednako vaæno je i priznanje Nacionalnog savjeta muzeja dano naπim neuobiëajenim strukturama upravljanja i manedæmenta. Umjesto uobiëajenog jednog direktora, mi imamo zajedniëku upravu koja se sastoji od osam do deset struënjaka Ëija je moê u ravnoteæi s izabranim povjerenstvom koje predstavlja i djelatnice i opêu skupπtinu Udruæenja æenskog muzeja, u Ëijem smo vlasniπtvu. Unutar ove ravnoteæe vlasti nastavlja se tradicija dijaloga i konsenzusa, koja ima svoj korijen u nehijerarhijskim godinama stvaranja muzeja. Nema sumnje da je Æenski muzej, u svojih pet godina postojanja, pojaëao vidljivost proπle i trenutne povijesti i kulture æena u strukturama, moêi i kao i kod πire javnosti, te da je dopro do publike koja inaëe ne ide u muzeje ili ne daje donacije muzejima. Unutar uæeg svijeta samih muzeja, znamo da su naπe pristupaëne izloæbe i naπa usredotoëenost na privatni i svakodnevni æivot posluæile kao izvor inspiracije drugima. Pitanje da li Êe za stotinu godina postojati potreba za neovisnim æenskim muzejom danas nam nije od veêe vaænosti. Vaæno je da se danas skuplja nekad zanemarivana dokumentacija. KonaËno, Æenski muzej nije mjesto u koje se æenska povijest i pitanja mogu "prenijeti" ili, drugim rijeëima, prognati na sigurno. Njegova specijalizirana i usporedna funkcija pojaπnjava praznine u drugim zbirkama, i legitimizira predanost drugih muzejskih struënjaka koncentriranju na povijest æene i roda. Preuzeto iz: Sandahl, Jette. Voicing the unspoken in Denmark. // Focus on women. Museum (UNESCO, Pariz), br. 171, Prijevod s engleskog jezika: Antonija Primorac

75 "ÆENSKI POSLOVI SU MU KI POSLOVI": RODNE ULOGE U NJEMA»KIM MUZEJIMA IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME TITUS GRAB Meinz, NjemaËka POVIJEST NJEMA»KIH MUZEJA - MU KA POVIJEST. Pokret za emancipaciju buræoazije devetnaestog stoljeêa borio se za graappleanska i ljudska prava. Od samih poëetaka preπutno je i temeljito zaobilazio æene. Muπkarci su govorili o "graappleanima", pojmu koji je iskljuëivao æene i spreëavao njihovo sudjelovanje u pokretima za emancipaciju kako u NjemaËkoj, tako i u drugim zemljama Europe. Javna sfera postala je muπka domena, dok su æene bile izgnane u dodijeljenu sferu doma - kuêanskih poslova i brige o djeci. Ovakva podjela neosporno je oblikovala djelovanje i strukture brojnih novoniklih druπtava koja su se bavila pitanjima umjetnosti, prirode i kulture, kao i na nove zbirke i muzeje zasnovane na tim i takvim inicijativama. Sve su to bile iskljuëivo muπke aktivnosti u kojima æene uopêe nisu sudjelovale. NjemaËki muzeji u devetnaestom stoljeêu tako su se razvijali kao proizvod i odraz muπke buræoazije u usponu. Muπko uporiπte dodatno su ojaëavale pseudoznanstvene teorije koje su tvrdile da æene psihiëki ili umno pobolijevaju ako se bave intelektualnim radom. Ovakvi stavovi utjecali su na poloæaj æena u njemaëkim muzejima; oni su duboko ukorijenjeni u muπkoj svijesti, kao i u onoj samih æena. RODNO ODRE ENA PODJELA RADA U NJEMA»KIM MUZEJIMA DANAS. U svakom osmom manjem muzeju danas nalazimo æenu na direktorskome mjestu, πto u biti Ëesto znaëi da ona nadzire samu sebe jer je i jedini zaposlenik. U urbanim muzejima srednje veliëine æene su zaposlene na svakome desetome mjestu, a u velikim muzejima æene se nalaze na samo 6,6 posto direktorskih mjesta. Samo se podruëje muzejske edukacije Ëini liπeno diskriminacije. Od trideset i πest mjesta, njih sedamnaest (to jest, 47 posto) dræe æene. Meappleutim, ako malo bolje pogledamo, vidimo da djelatnik koji se bavi muzejskom edukacijom uglavnom daje informacije o onom πto je izloæeno, dok u veêini sluëajeva ne sudjeluje u pripremanju izloæbi. Samu profesiju karakterizira njezina posredniëka uloga koja reproducira seksistiëke rodne uloge, gdje se muπkarac oslanja na æenu. Na kraju, ne smijemo zaboraviti takozvano neznanstveno osoblje - tajnice, ËistaËice i sanitarne radnice. One se ne pojavljuju ni u kojoj statistici, πto i nije Ëudno jer im ne prijeti muπka konkurencija. Za rodno odreappleene podjele poslova u njemaëkim muzejima znaëajan je ekstremni jaz izmeappleu kvalifikacija i utjecaja. "Niæim" poslovima - tipkanjem, nadzorom djece - bave se æene, "visokom umjetnoπêu" muπkarci: fetiπ lijepog predmeta i njegove prezentacije 1. Ovakav antropocentrizam nuæno ima dalekoseæne posljedice. Kriteriji prema kojima se temelje, organiziraju i slaæu zbirke odraæavaju stav onih koji taj posao obavljaju. Kroz izloæbe oni komuniciraju svoj specifiëni Weltanschauung ili pogled na svijet.»ak i u nedavno otvorenim ili rekonstruiranim muzejima koji tvrde da su napredni, dominira muπko glediπte. Na primjer, u Muzeju njemaëkog folklora u Berlinu, izuzetno bogatstvo predmeta, ukljuëujuêi predmete za preradu mlijeka i obradu tekstila, kuhinjska pomagala i pomagala za keramiku kao i vjenëane poklone, dokumentira tradicionalnu æensku sferu. No, umjesto da ilustrira druπtveni æivot opêenito a rodne uloge pojedinaëno, prezentacija opisuje materijale od kojih su predmeti bili napravljeni te raspravlja o regionalnim varijacijama. U rijetkim sluëajevima se spominju oni koji su ih proizveli ili koristili. U raspravi o predmetima, druπtvene kategorije klase i dobi tretirane su nesistematiëno, dok kategorije roda uopêe nema. Ovakav stav moæemo naêi u veêini njemaëkih muzeja koji se bave kulturnom povijeπêu. Frankfurtski povijesni muzej proveo je ranih sedamdesetih godina dvadesetog stoljeêa reformu projekata i zapoëeo s ispitivanjem glavnih druπtvenih pitanja proπlosti i sadaπnjosti. No, Ëak i tamo æene su ignorirane do kada su zaposlenici muzeja, ukljuëujuêi i direktora-muπkarca, odluëili da isprave patrijarhalnu interpretaciju povijesti. RANE PROMJENE. Frankfurtski povijesni muzej bio je prvi i trenutno je jedini muzej u NjemaËkoj koji je pokuπao integrirati druπtvenu dimenziju spola/roda u svoj stalni postav. Pod naslovom Æenska svakodnevica i pokret za osloboappleenje æena, , osnovana je nova izloæba kako bi se uspostavila ravnoteæa s onim odjelima stalnog postava koji se nisu bavili æenskim i muπkim pitanjima. Odjele na temu ljubavi, ljepote, obrazovanja, kuênog æivota, zanimanja, slobodnog vremena i o æenskom pokretu nadopunio je odjel bez imena na temu recentnog razvoja pokreta za osloboappleenje æena. 1 Ursula Hillman, Frauen in Museum, Frankfurter Frauenblatt, prosinac 1985./siječanj1986., str

76 76 2 Gutachten Museum der Arbeit, Inhaltliche Planung und Errichtung. Vorgelegt von der Planungskommission Museum der Arbeit, Hamburg, Za podrobnije informacije o planiranoj izložbi možete kontaktirati socijalnog antropologa J. Rajkovic, Leibnizstrasse 12, D-6500 Mainz, Njemačka. Ni metoda prezentacije izloæbe kao i njena edukacijska svrha nisu se prilagoappleavale tradicionalnim obrascima. Izloæbeni predmeti, Ëesto vrlo uobiëajeni (na primjer, paketiêi praπka za pecivo, obiëna radna haljina) porijeklom su prvenstveno s buvljaka i privatnih donacija. Video i tonski zapisi intervjua odræanih za vrijeme pripremne faze upotpunjavali su izloæbu. Pokretu za osloboappleenje æena dan je prostor da prezentira materijale i razgovara s posjetiteljima. Otvoreni dani dali su priliku zainteresiranim æenama - i muπkarcima - da sudjeluju u svim preliminarnim fazama i utjeëu na postav. Izloæba je bila otvorena 1980., a zatvorena je pod æaljenja vrijednim okolnostima, zato jer ju je jedna stranka smatrala politiëki preosjetljivom i od nje napravila jednu od tema predizborne kampanje. Otprilike u isto vrijeme, æene-umjetnice su takoappleer poëele traæiti naëine prezentiranja svojih radova. Godine u Bonnu je otvoren prvi æenski muzej za umjetnost u NjemaËkoj, koji je i dan danas visoko cijenjen u svijetu æenske umjetnosti u NjemaËkoj. Krajem sedamdesetih i poëetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeêa novi pokret za osloboappleenje æena ne samo da je postao svjestan Ëinjenice da su muzeji nosioci antropocentriëkih tradicija nego i da mogu biti medij za izraæavanje svojih vlastitih kritiëkih pitanja. DokumentirajuÊi svoju povijest, æene su zapoëele preobraæaj muzeja. Stvaranje odvojene feministiëke infrastrukture dalo je mnogim æenama nadu i optimizam u svladavanje seksistiëke strukture. MARGINALIZIRANE ÆENE. U NjemaËkoj je bilo nekoliko pokuπaja osnivanja æenskih muzeja. Godine u Wiesbadenu je otvoren æenski muzej izloæbom o proπlom i sadaπnjem æivotu æena u gradu. Istovjetan pokuπaj zavrπio je neuspjehom u Frankfurtu, no vrlo je vjerojatno da Êe se ubrzo otvoriti æenski muzej u Stuttgartu. Unutar etabliranih muzeja takoappleer su bili pokrenuti projekti vezani uz tematiku roda, Ëesto na inicijativu æenskih djelatnica. Prva izloæba nakon frankfurtske odræana je u hamburπkom Povijesnom muzeju i bavila se razliëitim aspektima æivota æena u Hamburgu od srednjeg vijeka naovamo. Æene koje su ureappleivale izloæbu suoëile su se s dva problema: prvo, direktor (muπkarac) pokuπao je utjecati na neke "prekritiëne" izjave, i drugo, za pola vremena utroπenog na istraæivanje i realizaciju uopêe nisu bile plaêene. Druga izloæba u Hamburgu postigla je stimulativnije rezultate. Izloæba pod nazivom Skromna i rezignirana, koju su kreirale dvije æene i mali odbor za podrπku, opisivala je æivot æena u devetnaestom stoljeêu. Naglaπavala je Ëinjenicu da su æene iz razliëitih druπtvenih klasa doæivljavale æivot na potpuno drukëiji naëin, no u svakom sluëaju je pokazala kako æene viπe nisu ni "skromne" ni "rezignirane"! Do sredine osamdesetih, broj muzejskih inicijativa vezanih uz tematiku roda strahovito je porastao. Godine gradska vlada Hamburga predloæila je ambiciozan, no, joπ uvijek neostvareni, plan - Muzej rada u kojem bi "prezentacija doprinosa i sudbine æena bila srediπnja tema razliëitih dijelova izloæbe". 2 Godine dvije od nekolicine æena na vodeêim mjestima u velikim muzejima otvorile su spektakularnu izloæbu u Kölnu. Pod nazivom Nevjesta. Voljena, prodana, trampljena, ukradena. O ulozi æena interkulturalno, ova prezentacija o æenama i vjenëanjima πirom svijeta privukla je nekih sto tisuêa posjetitelja. Bila je to jedna od prvih profitabilnih izloæaba njemaëke etnologije, a njezin katalog postao je best-seller. U svijetu umjetnosti, izloæba Eva i buduênost u hamburπkom Kunsthalle prikazala je æenske portrete svih stilova, epoha i tema. Popratni tekst naglaπavao je druπtvene aspekte umjetnosti radije negoli ideju umjetnosti radi umjetnosti same. Umjetnice su, pak, dale svoj vlastiti doprinos 750. godiπnjici grada Berlina Nakon nekoliko godina istraæivanja, prikazale su nekih stotinjak slika i kipova koje su napravile æene, uglavnom potpuno nepoznate javnosti, iako su djela bila natprosjeëne kvalitete. Ova izloæba, pod nazivom PreπuÊeni muzej, pokuπala je razotkriti antropocentriëni naëin na koji se odræavaju Berlinski arhivi za umjetnost. Svakako bi mogla posluæiti kao program za druga podruëja. Ideje za buduêe muzeje sve viπe ukljuëuju æenske interese. Stalni odjel predloæenog frankfurtskog Etnografskog muzeja, na primjer, bavit Êe se æenskim i muπkim sferama stvaranja u Zapadnoj Africi. 3 Meappleutim, usprkos tako brojnim inicijativama, prijedlozima i napredovanju, æene se i dalje nalaze na margini muzejskog rada u NjemaËkoj. A TO JE S MU KARCIMA? Osam godina nakon prve æenske izloæbe u NjemaËkoj, je u Hamburgu otvorena prva izloæba o muπkarcima. Pod naslovom Muπki poslovi: Slike, Svjetovi, Predmeti, izloæba je prikazivala modele muπkog ponaπanja (npr. junaci i pustolovi, posjetitelji peep-showa, muπkarci zainteresirani za tehnologiju, vojnici). Prikazivala je nove ideale muπke ljepote, predstavljala predodæbe homoseksualnosti, te raspravljala o æenama kao predmetima muπkog pogleda. Izloæba je sama po sebi bila ogroman kolaæ slika koji je imao namjeru dovesti u pitanje postavku o muπkom kao jaëem spolu. Umjesto da daje odgovore, prezentacija je prisiljavala posjetitelja da promisli rodnu ulogu muπkarca. IzazivajuÊi pitanja, nije samo opisala protekle promjene, veê je istovremeno aktivno sudjelovala u samom procesu promjene. Hamburπku izloæbu pripremilo je privremeno unajmljeno osoblje, a postavljena je u bivπoj tvornici. Muπke veze, muπke skupine: Uloga muπkaraca interkulturalno opisivala je muπka druπtva u razliëitim kulturama i razliëitim epohama, na primjer, patagonijske Indijance, Wilhelminske oficirske klubove u NjemaËkoj, nacistiëke

77 komandose ubojice (SS, SA), katoliëki kler u Kölnu danas. ZajedniËka karakteristika ovih klubova jest njihovo iskljuëenje æena iz svojih redova, kao i njihova stroga i Ëesto tajna pravila. Izloæba u Kölnu bila je jedna od najopπirnijih izloæaba koju je ikad organizirala njemaëka kulturna antropologija. Na æalost, niti novi muπki pokret niti homoseksualni pokret nisu dobili prostor. Moæda su se organizatori bojali biti previπe kontroverzni, iako se i jednaki tretman europskih i ne-europskih kultura veê mogao smatrati provokativnim. Bilo kako bilo, druga izloæba o muπkarcima nije niπta viπe od prezentacije joπ uvijek neuobiëajene teme pomoêu klasiënih etnografskih tehnika. 77 Prilikom organizacije obje izloæbe o muπkarcima, æene su bile na veêini odgovornih mjesta. Æene su takoappleer Ëinile veêinu djelatnika koji su pripremali izloæbu, dok su izloæbe o æenama gotovo iskljuëivo organizirale samo æene. Ne samo da izloæbe o rodnim ulogama u njemaëkim muzejima stvaraju æene, veê su i posjetitelji uglavnomposjetiteljice. U Æenskome muzeju u Wiesbadenu postotak muπkih posjetitelja ne doseæe ni dvadeset posto. Druge izloæbe o æenama muπkarci su jedva i posjetili, a Ëak ih ni one dvije izloæbe o vlastitom spolu nisu uspjele privuêi: samo jedna treêina posjetitelja bili su muπkarci. Zaπto se æene ne boje razmiπljati, djelovati i izraziti sebe kroz pojam roda, dok muπkarci joπ uvijek za to ne pokazuju interes? Muπkarci izbjegavaju temu rodnih uloga. OsjeÊaju nedefiniranu prijetnju u raspravi o rodnim ulogama i izbjegavaju se suoëiti s njom. Muπkarci su skloni gledati na probleme roda kao na æensko pitanje i poriëu postojanje muπkih pitanja. U biti, "muπkarcima bi bilo u interesu da preispitaju svoju vlastitu rodnu ulogu i sliku o sebi, te da razviju nove perspektive", 4 kako u svakodnevnom æivotu, tako i u muzejima. Po mome miπljenju, nuæna su dva koraka za promjenu seksistiëke strukture njemaëkih muzeja. Kao prvo, muπkarci moraju postati svjesni vaænosti rodnog odreappleenja. Kao drugo, moramo poëeti raditi na svojoj vlastitoj muπkoj povijesti. Takve promjene za nuænu posljedicu bi mogle imati gubitak nekih privilegija, no, na drugi pogled, jasno je da Êemo profitirati iz prilike da otkrijemo kvalitete koje smo morali potiskivati i poricati veê dugo vremena. Naπi prvi pothvati trebali bi uzeti sve veêi broj æenskih inicijativa za polaziπnu toëku. Tada bismo, na temelju jednakog znanja o oba spola, mogli zapoëeti dijalog koji bi osigurao trajno utjelovljenje rodnih uloga kao muzejske teme. Preuzeto iz: Grab,Titus. "Women's concerns are men's concerns" : gender-roles in German Museums. // Focus on women. Museum (UNESCO, Pariz), br. 171, Prijevod s engleskog jezika: Antonija Primorac 4 Hans-Hermann Groppe i Herbert Hötte, Männersache: Männerobjekte,- welten, -bilder, Hamburg, rukopis, 1986.

78 IM 32 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME U POTRAZI ZA RAZLI»ITIM LADA DRAÆIN TRBULJAK Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb sl. 1 Instalacija sadræava mapu svijeta i πest fotografija na aluminiju, izloæena na Biennalu u Veneciji godine. Autorica Laura Horelli, Helsinki (r ), æivi u Frankfurtu; Current Female President, a Chandrika Kumaratunga, Sri Lanka ( ); 1b Mary McAleese, Irska ( ); 1c Vaira Vike - Freiberga, Latvija ( ); 1d Mireya Moscoso, Panama ( ); 1e Tarja Halonen, Finska ( ); 1f Gloria Macapagal - Arroyo, Filipini ( ) 1 Guerilla Girls. Bedside Companion to the History of Western Art, Penguin Books, Zamislimo davnu proπlost. Ali, onu stvarno davnu proπlost kada su prvi ljudi æivjeli na Zemlji. Mogli bismo reêi prvi muπkarac i prva æena. On je valjda lovio, a ona uzgajala razne plodine. No, kada bi se to moglo zamisliti recimo da je svatko od to dvoje æelio napraviti muzej i za buduênost saëuvati dokaze o svojoj egzistenciji, πto bi svatko od njih pohranio u taj muzej? Muπkarac valjda luk, strijelu i koplje, a æena motiku, glineni lonac... Nisu li neolitski grobovi zapravo najraniji i najmanji "muzeji" u kojima su njihovi "kustosi" za buduênost pospremili one predmete koji ih sada najbolje predstavljaju buduêim naraπtajima i ËovjeËanstvu? Muπkarci su pokapani s oruæjem, a æene s nakitom. Netko Êe reêi da je ta podjela na praksu "muπkih" i "æenskih" muzeja pretjerana simplifikacija i znanstveno neutemeljena. Ovakvo pojednostavljenje moglo bi biti napadano sa svih pozicija. Onih radikalno feministiëkih i onih maëistiëkih, ali i onih umjerenih na obje strane. No, situacija na terenu govori da u takvim pojednostavljenjima ipak ima i mrvica istine. Muzeji æena novoga su dana i joπ treba vidjeti πto Êe sve u njima biti predstavljeno dok su muzeji muπkaraca valjda svi oni koji pokazuju sve ono πto su muπkarci izmislili od kotaëa do atomske bombe. RazmiπljajuÊi samo u okvirima srednje struje, bez pretjeranog polemiziranja, neka pitanja koja su pokrenuta unatrag nekoliko godina, koja govore o zastupljenosti æena u umjetnosti i stvaranju povijesti, ipak neke stvari osvjeπtavaju, barem na razini "politiëke korektnosti". Za neke profesije danas je nemoguêe reêi da su samo muπke profesije ako to rade jednako dobro i æene. Nuæno se postavlja ravnopravno on/ona ispred naziva takvih poslova. Znamo da u engleskom jeziku postoje mnoge profesije kao fireman, fisherman, policeman, cameraman, (superman) koje se sada nuæno ako se odnose na djelatnice, moraju navesti kao policewoman (superwoman) ili kao cameraperson he/she. Moæda Êe se s vremenom politiëka korektnost uvesti i u povijest umjetnosti pa Êe tamo gdje se ne zna tko je autor, npr. prethistorijskih slika pisati umjetnik/umjetnica. Jer, tko moæe sa sigurnoπêu reêi da Wilendorfska Venera nije autoportret ili rad æene umjetnice? Sve one freske Altamire, Lascauxa, saharske slike æivotinja, æena i muπkaraca do sada su slikali umjetnici - lovci, a nigdje nije reëeno da su to moæda slikale umjetnice - domaêice. Trebalo bi pitati Guerilla Girls, grupu umjetnica i profesionalki iz svijeta umjetnosti 1 koje se gotovo petnaestak godina svojim akcijama po njujorπkim ulicama i muzejima i plakatima koji ukazuju na rasizam i seksizam u muzejima zalaæu protiv diskriminacije, πto misle o tome. U nekim intervjuima navode podatak da su u poznatoj knjizi H.W. Jansona Povijest umjetnosti sva izdanja sadræavala navedena imena oko 2300 umjetnika, a tek nakon smrti autora napravljena je revizija potaknuta promijenjenom svijesti o ulozi æena i tada je godine uvrπteno 19 umjetnica. Naravno, u svom radikalizmu one Êe reêi da bi prema tome kako su do sada bile predstavljene æene u povijesti umjetnosti, od sada pa daljnjih 400 godina umjetnice morale Ëiniti 99 posto svih izloæaba, knjiga o umjetnosti i muzejskih akvizicija kako bi se izravnali raëuni za uëinjene nepravde. Navedeni primjeri, iako bi njih moglo biti i viπe, uglavnom se odnose na druge razvijenije sredine u kojima je svijest o pitanjima ravnopravnosti spolova davno pokrenuta, ali svoju kulminaciju i pozitivne rezultate biljeæe tek unatrag poslijednjih desetak godina. U sredinama manje razvijenim od nas stanje je vjerojatno joπ nekoliko puta gore od onoga πto moæemo zamisliti. Kulturna i politiëka emancipacija æena u Hrvatskoj, izborena je pravno i deklarativno joπ prije gotovo πezdeset godina, meappleutim potaknuti onime πto se dogaapplea u osvijeπtenim sredinama uëinilo nam se je zanimljivim napraviti svojevrsnu inventuru i provjeriti kakvo je stanje u vlastitoj "obeêanoj" sredini. Istraæiti je li bolje ili gore od onoga idealno zamiπljenoga na papiru, postoji li uopêe svijest o tome da neπto treba promijeniti ili pak to nikoga posebno ne zanima.

79 79 Statistika koja bi se bavila prikupljanjem i analizom podataka zastupljenosti æena u muzejima do sada nije postojala, pa ne moæemo tako jednostavno niti ustanoviti kako se u proteklom stoljeêu mijenjao broj zaposlenih u muzejima. Prvi podaci o muzejskom kadru, πto bi znaëilo i prvi podaci o æenama u muzejima, poëeli su se objavljivati tek sedamdesetih godina dvadesetog stoljeêa. Dokumentacija i kartoteka muzeja i zbirki kao i kartoteka muzejskih radnika u MDC-u 2 postala je temelj Adresara muzeja u Jugoslaviji 3, koji je prvi put godine donio popis struënih muzejskih radnika. PoËetkom osamdesetih provelo se nekoliko analiza u kojima su iskoriπteni podaci o struënom muzejskom kadru, 4 ali koje nisu donijele pregled strukture zaposlenih prema spolu. Sredinom osamdesetih kao prilog u Ëasopisu Informatica Museologica objavljuje se Registar muzejskih radnika, kustosa muzeja i galerija Hrvatske, predstavljen kao "prvi pokuπaj sustavnijeg i obimnijeg pregleda muzejskog kadra" 5, koji Êe nam zaista prvi put dati cjelovit popis svih naπih muzealaca. to znamo o generacijama kustosica od osnutka prvih muzeja pa do godine, do kada je osnovano Ëetrdeset i sedam muzeja u Hrvatskoj? OsvrÊemo se na ovo razdoblje, jer naπa povijest muzejske djelatnosti ne spominje imena kolekcionarki, osnivaëica, ravnateljica i slavnih prvih kustosica. 6 Premda su æene sudjelovale u radu muzeja, oëito je da je zanimanje kustosica (imajuêi na umu to πto nazivi struënih zvanja joπ nisu ustaljeni) bilo priliëno rijetko, pa su stoga te naπe prve kustosice gotovo nepoznate. Kaæemo gotovo, jer je tragove njihova ustrajna i Ëesto nadahnuta istraæivanja sigurno moguêe pronaêi u arhivima koje briæljivo Ëuvaju naπi muzeji. Fotografije kustosica koje mr. Dubravka PeiÊ»aldaroviÊ spominje u tekstu objavljenom u ovom tematskom broju pokuπali smo potraæiti u fototekama muzeja u kojima se spominje da su radile, kao i u Hrvatskom dræavnom arhivu. Uspjeli smo pronaêi samo jednu - akademske slikarice Zdenke SertiÊ. Premda se broj æena u muzejima u drugoj polovici dvadesetog stoljeêa poveêavao, pa ih sve viπe nalazimo i na rukovodeêim mjestima, 7 ipak dokumentiranje i istraæivanje ne/prisutnosti æena u povijesti naπih muzeja nije bilo posebno poticano, unatoë tome πto su ti podaci vaæni za povijest ne samo muzeja nego i kulture. Novija istraæivanja kojima su se bavile kustosice Hrvatskoga povijesnog muzeja, mr. Lucija Benyowsky i mr. Dubravka PeiÊ -»aldaroviê upoznat Êe nas tek krajem devedesetih s druπtvenim poloæajem æena u razdoblju osnivanja i rada prvih muzeja, kao i povijesnih, druπtvenih i politiëkih okolnosti zbog kojih su æene i njihova uloga u povijesti ostajale Ëesto nedovoljno istaknute i poznate. Iskustvo L. Benyowsky u skupljanju predmeta za izloæbu Æivot i djelo Marije KumiËiÊ bilo je istodobno i nastavak skupljanja muzejskih predmeta vezanih uz povijest gospojinskih/æenskih druπtava u Hrvatskoj. Za tu "zbirku æena u ormaru" (kamo ju je pospremala dok je pripremala izloæbu, pa ju je tako simpatiëno i nazivala, op.a) kaæe da bi jednog dana mogla postati nukleus jedne povijesne zbirke koja bi obraappleivala povijest æivota i rada æena u hrvatskoj povijesti. Izloæbe iz povijesti hrvatskih æena tek se potkraj devedesetih postupno postavljaju u naπim galerijama, ali ne i u muzejima. Pri tome iskljuëivo mislimo na tematska povijesna istraæivanja, a ne i na umjetniëke izloæbe. Izloæbe koje ne tretiraju nuæno teme iz povijesti tek su ovih godina poëele ulaziti, rekli bismo, kroz mala 2 vidi: Kartoteka muzejskih radnika u MDC - u. // Bilten Informatica museologica, 2 (1970.), str.15. Urednik A. Bauer spominje da se u suradnji s Referalnim centrom Sveučilišta u Zagrebu, a na poticaj UNESCO-a i ICOM-a, u Muzejskom dokumentacijskom centru radilo na dopuni kartoteke muzejskih radnika SFRJ. 3 vidi: Adresar muzeja u Jugoslaviji. // Muzeologija. 12 (1972.), str Jednu anketu u prvoj polovici godine proveo je MDC na inicijativu Muzejskog savjeta Hrvatske i trebala je pokazati stanje stručnog kadra s obzirom na ukupan broj zaposlenih radnika svih profila i broj zaposlenih stručnih radnika prema temeljnim strukama. Podaci objavljeni u Informatica Museologica, (2-3), str Drugu je anketu proveo USIZ grada Zagreba godine i prikupljeni su podaci iz dvadeset i tri zagrebačka muzeja donijeli pregled stanja kadrova s obzirom na strukturu zaposlenih po stručnoj spremi, dobi, stažu i zanimanju. Vidi: Lapaine, Damjan. Pregled stanja kadrova u zagrebačkim muzejima. // Informatica Museologica. 1/2 (1983.), str.? 5 vidi: Zgaga, Višnja, Registar muzejskih radnika Hrvatske. // Informatica Museologica. 1/2, 3/4 (1985.) 6 Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, zbornik tekstova izlaganih na Stručnom skupu u Osijeku prosinca Samo jedan tekst posvećen je stručnoj djelatnosti direktorice, počasne konzervatorice i kustosice Gradskog muzeja Karlovac. vidi: Albaneže, Nikola. Iva Vrbanić - počeci stručnog muzejskog djelovanja u Karlovcu, str Važno je napomenuti da je poslije drugog svjetskog rata nastupio sasvim novi odnos prema ženama u muzejima. Pa tako na rukovodećim mjestima u zagrebačkim muzejima godine nalazimo žene za koje možemo reći da su svojom djelatnošću obilježile ovo razdoblje: Zdenka Munk - Muzej za umjetnost i obrt, Jelka Radauš - Ribarić - Etnografski muzej, Lelja Dobronić - Hrvatski povijesni muzej, Lea Ukrainčik - Umjetnički paviljon, Vesna Barbić - Atelje Meštrović, Nela Schmidihen - Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Renata Gotthardi - Škiljan - Kabinet grafike, Ljerka Sokol - Poštansko telegrafski telefonski muzej (PTT)

80 80 8 Ova izložbom bila je dio projekta Žene i mediji koji je prije četri godine pokrenula Grupa za ženska ljudska prava, B.a.B.e. - Budi aktivna, budi emancipirana, i nisu je radili kustosi Muzeja grada Zagreba. 9 Podatak Leonide Kovač preuzela sam iz materijala Ženskog umjetničkog centra Electra, Zagreb 10 Korišteni podaci iz kataloga izložbe U susret Muzeju suvremene umjetnosti (30 godina Galerije suvremenu umjetnosti, MTM i GGZ, Zagreb, Za podatke koji se odnose na izložbenu djelatnost Muzeja suvremene umjetnosti u razdoblju od zahvaljujem Ivni Jelčić, dokumentaristici - administratorici Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. 11 Venecijanski biennale i Jugoslavenska moderna umjetnost, , galerije grada Zagreba, http: // 13 Svim ženama i muškarcima koji su uznastojali u isticanju različitog posveta je knjige: Jane R. Glaser; Artemis A. Zenetou (ur.) Genders Perpectives: essays on women in museums. Washington; London: Smithsonian Institution Press, Museum News (The Journal of the American Association of Museums) je u više navrata objavio ne samo pojedinačne tekstove već i tematske blokove posvećene ovoj temi: Richardson, Brenda. Berkeley and the Women s Movement. // Museum News. 51, 7., 1973., str Taylor, Kendall. Room at the Top. // Museum News, lipanj 1984., str Women as Museum Leaders // Museum News, veljača 1985., str Making a Difference // Museum News, srpanj/kolovoz 1990., str Women in Museums (A Progress Report). // Museum News, ožujak/ travanj 1997., str vrata u naπe muzeje, poput izloæbe Pitam se, pitam, moæe li i drugaëije? postavljene u Muzeju grada Zagreba. 8 Moæda bi nam iscrpnija istraæivanja i promijenila neka naπa ustaljena miπljenja, kao πto je naprimjer Ëinjenica da brojëani podaci o prisutnosti æena u muzejima joπ uvijek ne znaëe da su æene prihvatile izazov veêe moguênosti profesionalnog sudjelovanja u ravnopravnom stvaranju muzeja. Vjerojatno je mnogima promaknula Ëinjenica da su na izloæbi 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti koja je godine postavljena u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu i koja je obuhvatila jedno stoljeêe likovne umjetnosti u Hrvatskoj bili izloæeni radovi 116 umjetnika i 9 umjetnica. 9 Za utjehu trenutaëno je i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku na poneπto reduciranoj izloæbi izbora iz kolekcije moguêe vidjeti tek rad jedne umjetnice, Meret Oppenheim. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu je od 349 samostalnih izloæaba postavljenih u razdoblju od do godine izlagao radove 55 umjetnica u odnosu na 368 umjetnika, πto je samo 15 posto. 10 Koliko su umjetnice bile u proπlom stoljeêu zastupljene na meappleunarodnim izloæbama, tek djelomiëno nam mogu ilustrirati podaci da je na venecijanskom Biennalu samostalno izlagala samo Milena PavloviÊ Barilli godine, dok su ostale æene bile Ëlanovi u grupnim predstavljanjima, kao selektori (komesari) ne pojavljuju se nikada i tek povremeno kao pomoênice naravno selektora - muπkaraca. 11 Koliko je izloæba StoljeÊe promjena osvijetlila i sudjelovanje æena u kulturnom kontekstu Hrvatske proπlog stoljeêa mogli su doëarati neki muzejski predmeti - haljina s poëetka 20. stoljeêa (MUO), domoljubna brise - lepeza, Musikalische Skizzen iz godine skladateljice Dore PejaËeviÊ, knjiga PriËa iz davnine iz godine i tintarnica Ivane BrliÊ MaæuraniÊ, kazaliπni kostim Milke Trnine, London, poëetak 20. stoljeêa, kapa druπtva Hrvatska Æena i haljina s pojasom, oko godine, crno-bijela fotografija dr Savke DabËeviÊ KuËar iz g., Petrine pletilje i vez autorice Doroteje JakupiÊ... Ali, poappleimo dalje i vidimo gdje se sve pojavljuje lik æene - na novëanici od 100 austrougarskih kruna, fotografiji Pogon prve domaêe tvornice Lacet, tvornice vrpca i Ëipki, æenskim listovima za modu, plakatima, fotografijama vjeπanja skojevki, fotografijama Ëlanova Vlade (3 ministrice) i inauguraciji predsjednika Stipe MesiÊa (Milka MesiÊ)...Sve u svemu oko Ëetrdesetak predmeta, a na izloæbi je bilo ukupno postavljeno 674 muzejskih predmeta. Ali, brojke i nisu uvijek presudne. Poznata privatna Galerija Beck koja u svojim prostorijama nudi i radove suvremenih hrvatskih umjetnica nije smatrala vaænim da na svoje www stranice 12 meappleu fotografijama radova svojih umjetnika koje nude na prodaju uvrsti i fotografije radova svojih umjetnica. Moæda je ipak presudnija svijest o tome. Mnoge æene umjetnice, znanstvenice, knjiæevnice, povjesniëarke umjetnosti i u naπoj sredini su naπle naëine da individualno, samosvijesno i potpuno originalno postave pitanja i potraæe odgovore u potrazi za razliëitim. 13 A, nakon primjera nekih drugih muzejskih publikacija, 14 u tu je potragu za razliëitim krenula i Informatica Museologica.

81 81 heads or famous first curators. Although women took part in the work of museums, it is obvious that the profession of female curators (or corresponding professions before the term curator was formally adopted) was very rare, so that our first women curators are almost unknown. IN SEARCH OF THAT WHICH IS DIFFERENT The cultural and political emancipation of women was won, legally and on a declarative level, almost sixty years ago. However, prompted by events in milieus with a greater level of awareness, we felt that it would be interesting to draw up an inventory of sorts and check the state of affairs in our own "promised" land and to examine whether it is better or worse than the ideal set out on paper, whether there exists any awareness of changes that need to be made, or whether no one is particularly interested. There has yet been no statistical record or analysis of the representation of women in museums, so that it is not a simple task to determine the way in which the figures for museum employees changed during the past century. The first data concerning museum staff, and therefore also the first information concerning women in museums, were published as late as in the seventies. If we look at the period from the formation of the first museums to 1950, a period when 47 museums were founded in Croatia, we see that historical records make no mention of women collectors, women founders, women as Although the number of women in museums in the second half of the 20th century was greatly increased, so that we even come across them in top museum positions, the documentation and research of the presence of women in the history of our museums was not particularly encouraged although this information is important not only for the history of museums, but also for the history of our culture. It is obvious that numbers concerning the presence of women in museums do not by themselves mean that women have accepted the challenge of greater possibilities for their equal professional participation in creating museums. It was only at the end of the nineties that new research threw light on the social position of women in the period when museums were founded, as well as on the historical, social and political circumstances that led to a situation where women and their role in history remained less well known or insufficiently stressed. Exhibitions from the history of Croatian women began to be shown in our galleries - but not in museums - at the end of the nineties. By this we mean only thematic historical studies, and not art exhibitions. Exhibitions that do not necessarily treat historical themes have only recently, and rather shyly, begun to appear in our museums. Nevertheless, it is important to note that many women artists, scholars, writers, historians of art and curators in our midst have found ways of individually, self-assertively and originally posing questions and seeking answers not only with respect to women's sensibility, but also with respect to a search for something different.

82 IM 32 (1-2) RIJE» JE O... MAIN FEATURE LABORATORIJ KREATIVNE EDUKACIJE CENTRA SUVREMENE UMJETNOSTI UJAZDOWSKY U VAR AVI Razgovor s Marijom Parczewskom i Januszem Byszewskim* vodila MaΩgorzata Musza ska 1 pierogi - narodno jelo od tijesta punjeno kupusom, gljivama, mesom itd., slično hrvatskim vanjkušima 2 wycinanki - vrsta likovnog izražaja karakteristična za folklornu umjetnost u nekim regijama Poljske. Obično ornamenti ili likovi izrezani iz papira škarama (npr. na jugu Poljske, Podhalu se to radi škarama za striženje ovaca). Janusz Byszewski: Projekt 4 x Pierog - ili vlast za maπtu bio je realiziran u selu Pierog u vojvodstvu Siedlce. U selu Pierog Ëetiri godine za redom, uglavnom ljeti, organizirali smo radionice i aktivnosti. PoËeli smo od rada s djecom, kasnije smo polako ukljuëili i najstarije stanovnike sela. Najlakπe je bilo zainteresirati te dvije skupine, jer su one imale najviπe vremena. Taj je projekt doveo do izloæbe, koja je bila u ZaviËajnom muzeju u Siedlcama. To je bila izloæba koju su pripremili stanovnici sela o njima samima. Pitali smo se jesu li ljudi, o kojima inaëe drugi rade izloæbe, u stanju realizirati izloæbu o sebi. Izloæbu o stanovnicima sela obiëno organiziraju ljudi iz grada. Kada je to izloæba o prijestupnicima, obiëno je pripremaju pravnici i psiholozi. O crncima - bijelci, o emigrantima - domaêi. U projektu je tijekom Ëetiri godine sudjelovalo nekoliko desetaka stvaralaca: fotografa, umjetnika, slikara, grafiëara, psihologa, pedagoga i kulturnih radnika. Na poëetku je naπa uloga bila znaëajna, a kasnije ju je trebalo minimalizirati, i dovesti do stanja u kome bismo postali nevidljivi. Tijekom priprema smo pomagali samo onoliko koliko je naπa pomoê bila neophodna. Savjetovali smo i pouëavali odreappleene tehnike izraæavanja. Pripremili smo dvadesetak drvenih ploëa jedan i pol metar visine i jedan metar πirine. Svaka obitelj koja je pristala sudjelovati u projektu dobila je jednu od njih na tjedan dana i stvarala je na njoj cijelo to vrijeme. Dogovorili smo se da povrπinu podijelimo na Ëetiri polja: djetinjstvo, mladost, zrele godine i starost. To je bilo jedino ograniëenje. Svakoj obitelji je pomagao jedan ili po dvoje umjetnika - na diskretan naëin, u skladu s odreappleenom metodom. Pomagali smo i pouëavali odreappleene tehnike i odobravali smo njihov rad. Obitelji su tajno od ostalih stanovnika sela stvarali na tim ploëama. Gotove slike su bile prenesene u ZaviËajni muzej u gradu Siedlce, gdje je bila i izloæba. Za goste iz sela organizirali smo prijevoz autobusima. Stanovnici su pripremili koncert i... pierogi 1 za vernisaæ. MaΩgorzata Musza ska: Htjela bih pitati kako je to izgledalo? Jeste li otiπli k tim ljudima i rekli: dajemo vam ploëe, i sad vas molimo da slikate neπto o sebi. Janusz Byszewski: Ovu izloæbu mogli smo ostvariti samo zahvaljujuêi tome πto smo sa stanovnicima Pieroga suraappleivali prethodne tri godine. U vatrogasnom domu u Pierogu odræalo se nekoliko izloæaba i koncerata. Jedne smo godine radili s grupom Jubilee Arts iz Engleske, koja se specijalizirala u kreativnom djelovanju u manjinskim sredinama. Jedna od ideja bila je priprema kazaliπne predstave o povijesti sela Pierog. Englez Tony, koji je imao veliko iskustvo u stvaranju kazaliπnih sjena, tehnici Dalekog istoka, kada je vidio narodne "wycinanki" 2 (u okolici Siedlca to je jako popularna tehnika), sjetio se da bi se ta tehnika mogla primijeniti u kazaliπtu sjena. I tako su "wycinanki" - tehnika teatra sjena - i razgovori postali dijelovi spektakla o povijesti sela Pierog, u kojemu su nastupali pravi likovi. U selu je æivio gospodin Kaczorek, pa se na ekranu pojavio lik gospodina Kaczoreka, a ne nekoga nepoznatog. Prvi put su stanovnici sela vidjeli svoju povijest koja se oblikovala na predloπku povijesti stvarnih obitelji. Drugi primjer je suradnja s engleskom fotografkinjom Sue Green, koja se bavi socioloπkom fotografijom. Zajedno sa stanovnicima sela u vatrogasnom domu pripremila je izloæbu fotografija. Njezina metoda rada sastojala se u tome da se sa stanovnicima sela dogovarala i oni su joj govorili πto bi trebalo slikati, πto je u njihovom okruæenju vaæno. Ako su to bili portreti, za koje su se stanovnici uostalom pomno pripremali, bili su snimani onako kako su to htjele portretirane osobe. Slike su bile izloæene u vatrogasnom domu, a djeca iz sela dala su im naslove.»esto je dolazilo do situacija koje zovemo "pojaëanje". Jedan od seljaka napravio je sliku svog malog polja od tri-ëetiri hektara, i nazvao ju je Kud god pogledam sve je moje. Kada su djeca vidjela sliku i naslov, onda su neki od njih napisali da hoêe ostati na selu, iako su ranije izjavili da æele odavde pobjeêi. I treêi naëin djelovanja je moj omiljeni - "putujuêa kamera". Godinu dana ranije po selu je od kuêe do kuêe putovala sveta slika. Viπe ne znam tko je izmislio da se na sliëan naëin po selu poπalje video kamera. Stanovnici sela imali su kod sebe kameru na minuta, i mogli su snimati πtogod su htjeli, a nakon toga su prenosili kameru

83 83 Fotografije dokumentiraju projekt 4 x Pierog - ili vlast za maπtu koji je realiziran u selu Pierog u vojvodstvu Siedlce u organizaciji Laboratorija kreativne edukacije Centra suvremene umjetnosti Ujazdowsky u Varπavi u sljedeêu kuêu, tako da je kamera bez snimatelja, proputovala cijelo selo. Kada se popunila cijela kazeta, tada se u vatrogasnom domu odræala projekcija filma. I to je bio naπ prvi uspjeh, jer, kako se pokazalo, prvi put nakon Ëetrdeset godina okupilo se cijelo selo. Starce koji nisu mogli hodati su donijeli na projekciju. Film je trajao tri sata. Svi su ga gledali do kraja, spontano i glasno reagirajuêi. I moæda zahvaljujuêi tome πto su povjerovali da se mogu svi sastati, napraviti neπto zajedno, uspjeli su promijeniti svoje okruæenje. Naravno cilj svega toga nije bio da se izbetoniraju ceste, ali mislim, ako su i to postigli, to je dobro. Ono πto se dogaapplealo u sferi kreativnog djelovanja, prenosilo se na sferu djelovanja u vlastitom okruæenju. MaΩgorzata Musza ska: Kako su vas doëekali kad ste zapoëinjali svoje djelovanje? Janusz Byszewski: S nepovjerenjem. Prve godine u stvari nismo zakoraëili ni u jednu kuêu. Moglo bi se reêi da smo radili s djecom, i da smo preko njih naπli put do roditelja te djedova i baka. MaΩgorzata Musza ska: Koliko ste vremena trebali da napravite neπto zajedno? Janusz Byszewski: Dvije godine. Prve godine mnogo smo toga radili vani. Tek Ëetvrte godine su nas pozvali u kuêe, bili smo primljeni, razgovarali smo, stanovnici Pieroga saznali su naπa imena, s nekima smo se sprijateljili. Treba ipak podsjetiti da smo radili samo ljeti. Odakle i naziv: 4 x Pierog. To se odnosi na naπa Ëetiri susreta, na to da su naπe ploëe podijeljene na Ëetiri polja i na glasovitu izloæbu 4 x Pariz. Htjeli smo pokazati da se osim Ëetiri razdoblja u francuskoj umjetnosti moæe pripremiti manja izloæba, na primjer, o stanovnicima Pieroga. Maria Paczewska: Vaæno je bilo i pitanje procesa. Pitanje πto smo uopêe htjeli postiêi u Pierogu. Sada je lako reêi, ali tada od nas tridesetero πto smo tamo radili, tj. meappleu umjetnicima, nije bilo suglasja ni o jednoj stvari. Umjesto toga bilo je mnogo sumnji dok se naπ rad u prvoj fazi odvijao u nama samima. Upravo smo mi pitali sami sebe: πto hoêemo postiêi?»iji je ovo projekt? Je li to neπto πto postoji izvan sela? Je li u naπim glavama nastala neka ideja, a oni Êe je samo realizirati kako mi diktiramo? I kako dovesti do toga da taj projekt bude zajedniëki, jer oëito stanovnici Pieroga nemaju takve umjetniëke potrebe! Kada bismo neposredno pitali kakve su potrebe stanovnika sela, bio bi to problem koπnje jer su vjetar i tuëa uniπtili sve, nije bilo asfalta a do najbliæe trgovine s kruhom imali su Ëetiri kilometra, u selu nije bilo crkve, nema autobusne stanice, πkole, policijske postaje, trgovine. Rijetko moæeπ naêi takvo mjesto u kojem nema ama baπ niπta. MaΩgorzata Musza ska: Zaπto ste izabrali baπ to selo? Maria Paczewska: To je selo jednostavno bilo najbliæe Domu kreativnog rada u mjestu Chlewiska, koji smo Ëesto koristili organizirajuêi projekt Laboratorija kreativnog rada. Stanovnici sela su radnici i seljaci - ljudi koji u njemu samo stanuju, dok rade u Varπavi i Siedlcama. Selo je

84 84 3 selo duž ceste, sagrađeno prema nacrtu siromaπno, s osjeêajem nedostatka perspektive, rekla bih straπno sirovo i jednostavno, s osjeêajem dekadencije. Mi smo u glavama imali umjetniëke ideje, a oni su imali realne probleme. I tu se uistinu odigravala golema preobrazba i revalorizacija poimanja nekih stvari, naπeg poimanja. Podjele su bile meappleu nama. MaΩgorzata Musza ska: Jeste li radili u nekim tematskim skupinama? Maria Paczewska: U jednom je trenutku doπlo do kristalizacije interesnih skupina oko nekih tema. To su bile povijest, korijeni sela ali i cesta koja nas je fascinirala kao mjesto. To je tzv. "ulicówka" 3 - selo smjeπteno uz pjeskovitu cestu. Znali smo da su veê Ëetrdeset godina, od samoga rata, imali problema s tom cestom. Taj problem koji kao jedna zajednica, Ëak i uz pomoê sredstava koja su u jednom trenutku bila ponuappleena selu, nisu znali rijeπiti. A situacija je zahtijevala konsolidaciju i realizaciju zajedniëkog djelovanja. Stanovnici sela Ëak se i na tome planu nisu znali dogovoriti. Dakle, vaæno je bilo djelovanje te jedne grupe koja se bavila cestom i koja je taj zadatak tretirala kao kreativni izazov. Na toj su se cesti odigravale raznolike akcije poëevπi od metenja tih nekoliko kilometara sve do grabljenja. Svi su odjednom vidjeli da je doπlo nekoliko desetaka ljudi i poëeli smo mesti cestu, bez ijedne rijeëi. Janusz Byszewski: Da, ali koliko je bilo razgovora prije toga. Moæemo li to da umjetnik mete cestu u selu Pierog nazvati kreativnim Ëinom? Pitali smo se neêe li to uvrijediti stanovnike sela, jer se takva akcija mogla protumaëiti na dva naëina: da je netko doπao, i primijetivπi da je prljavo, gura nos u tuapplea posla, ili suprotno: kao znak pokore tj. dolazim ovamo da vam pospremim. MaΩgorzata Musza ska: U kojem je trenutku u ljudima nastala promjena? Maria Paczewska: Ona nije nastala u nekom odreappleenom trenutku. Oni su nas promatrali od samoga poëetka, ali na sreêu, grupa se sastojala od pojedinaca i ako se iskoristi njihova snaga, to Êe uroditi plodom. Meappleu nama su bili i instruktori iz domova kulture, a meappleu njima i iz doma u Siedlcama. Cijeloga su æivota radili s djecom. Niz godina radili su kazaliπte, znali su to raditi, i prvo πto su nam rekli je bilo: vi priëajte, a mi u deset imamo susret s djecom, neπto Êemo izmisliti - i otiπli su. Oni su svaki dan radili kazaliπte. Nastale su i druge grupe koje, su na primjer, sjedeêi u domu stvaralaπtva stalno diskutirale. A oni iz kazaliπta dolazili su za vrijeme ruëka i govorili: Zavrπili smo predstavu. Predstava je u 16. Doappleite! Radili su kazaliπte s djecom na razliëite naëine, bez novëanih sredstava, to je bilo kazaliπte koje se koristilo starim predmetima. Janusz Byszewski: O Ëemu se radilo? Jurek Kaszuba radio je kazaliπte od predmeta iz pojedinih domaêinstava. To je, na primjer, bila staro glaëalo ("Pogledaj, to je ona pegla koju je baka bacila na polje"), obruë od baëve ("To je moj obruë..."). I najvaænije je da su to bili predmeti s kojima su se ljudi poistovjeêivali. Maria Paczewska: Ali vaæno je i ono πto se zbivalo izmeappleu ljudi. Jurek je tamo iπao i nije znao da li Êe djeca doêi ili neêe. Prvog ih je dana pokupio pokraj ceste, a drugoga su ga veê ËuËeÊi Ëekali na pola puta u polju. Nisu bili hrabri, ali se vidjelo da Ëekaju nekoga tko Êe doêi, neki Ëovjek koji za njih ima vremena jer inaëe tamo nitko za njih nije imao vremena. I tako su nastale prve predstave. Nastao je spektakl za koji su oni sami izabrali temu, na jednome posebnome mjestu u selu, napuπtenom zbog financijskih poteπkoêa njegova vlasnika koji je bankrotirao. To je bila zgrada koja je posluæila kao pozadina za cijelu predstavu. A πto su uëinili odrasli? Odrasli su, kao i obiëno, doπli pogledati πto rade djeca. Prvi kontakt s odraslima bio je takav da su oni bili gledaliπte, doπli su

85 nesporedno s polja, s kosama, traktorom. Joπ se nisu oblaëili kao za kazaliπte. Vidjeli su da se s djecom ne dogaapplea niπta loπe, da je sve zgodno, veselo. Sve me malo podsjeêalo na uliëno kazaliπte. Naπa kolegica Engleskinja, specijalist za uliëne predstave koja je radila s manjinama u Engleskoj, primjenjivala je iste metode rada kao i u Engleskoj. Kazaliπni spektakl odjednom je poëeo biti izazov i za gledaliπte. Pokazalo se da se pojavila nova æivotna situacija, da ima ljudi na ulici, tj. na polju - izaπli su isto kao πto se izlazi na ulice u Birminghamu ili Londonu. Nastala je situacija, koja je na neki naëin organizirala taj prostor. Poziv na sudjelovanje dobili su oni koji su osjetili da im je upuêen. PoËela je neverbalna komunikacija. Nastala je posve drugaëija formula upoznavanja, fiziëkog kontakta. Oni su dodirivali kosu naπe tamnopute kolegice iz Jamajke, zainteresirani razliëitoπêu, jer do sada nikada u selu nije bilo nikoga tako egzotiënog. O svemu je odluëivalo vrijeme, nije bilo scenarija, stvari su krenule, razvijale se, postupno dobivale na tempu. I mi smo se pomalo predavali stvarima koje su se dogaappleale oko nas. Jednom su nas, na primjer, pozvali na svadbu. I odjednom se pokazalo da je umrla najstarija stanovnica sela - sudjelovali smo dakle istovremeno i u svadbi i u karminama, nekako prirodno. Drugi put smo planirali dolazak u selo, a tamo su svi bili u polju jer se spremala kiπa i prirodno je bilo da im idemo pomoêi u koπnji. Prestali smo biti stranci. Oni su razmiπljali zaπto mi to radimo, to je za njih bilo intrigantno. Na poëetku nisu bili u stanju razumjeti πto od njih oëekujemo. U jednom trenutku smo ih nakon, Ëini mi se, jedne izloæbe, ponudili bombonima. A oni su pitali: Kako to? Vi ste nas pozvali na predstavu i sada nam zahvaljujete da smo doπli? Jednostavno nisu mogli to shvatiti. To je prekoraëilo njihove norme. Dom kreativnog rada smatrali su za sada jako elitarnim: s teniskim igraliπtima, s bazenom, sa super-sobama itd. Tamo su obiëno dolazili ili stranci ili stvaraoci iz Varπave, i prvi put se dogodilo da je netko prekoraëio granicu i doπao u selo. I ne samo iz dvorca, nego i iz cijelog svijeta doπli su ljudi posjetiti Pierog. To je bilo kao da se pred njima otvorio sasvim drugi svijet. Kada su se s nama susreli, govorili su "kao da gledamo televiziju, toliko se toga dogaapplea" Pred kuêama su imali klupice, sjedali bi na njima, stajali bi uz ograde, a mi bismo πetali, priëali, zaustavljali se. Oni bi imali kolaëe. Pitamo ih: peëete li ih obiëno? Ne, ne, ali upravo su mislili da Êemo doêi. PoËeli su nas oëekivati. Joπ dva vaæna dogaappleaja: prvi je katalog koji su pripremili Englezi - vrlo jednostavan, fotokopiran za svakoga stanovnika sela, a drugi su informacije u tisku. U Gospodyni (DomaÊica) objavili su Ëitavu seriju Ëlanaka koji su dokumentirali to djelovanje na vrlo pristupaëan naëin. To je za stanovnike Pieroga bilo neizmjerno vaæno. Odjednom su postali junaci - jedno malo nepoznato selo.»ini mi se da su u cijelom projektu najzanimljiviji bili trenuci kada su se sasvim neoëekivano u poduzimanju nekih inicijativa, preuzimanju odgovornosti, u velikom broju odazivali stanovnici sela. Jer kad je pokraj tebe netko kao "prosvjetno-kulturni djelatnik" - a mi smo upravo to i bili - onda se Ëovjek tome u veêoj ili manjoj mjeri predaje. Ali u jednom trenutku oni su takoappleer poëeli preuzimati odgovornost za neke stvari ili su barem pokuπavali. Na primjer, bila je jedna noêna predstava koju je inicirala πkotska umjetnica Mary Walters koja se bavi izradom slajdova, koristeêi pri tome ne samo fotografiju nego prije svega manualne tehnike: slikanje, grebanje. Mary je napravila takav spektakl s djecom, koja su puπtala pripremljene slajdove noêu na drveêu. DrveÊe koje je πumjelo je bilo podloga. Nastale su nevjerojatne slike: odjednom je Ëitava podloga πume bila preplavljena crvenilom, modrinom, i talasala se. Ljudi su gledali kroz prozore i vidjeli su da je vani sve plavo ili æuto, vidjeli su neke nevjerojatne slike, iako je uokolo bila mrkla noê. I zapazili su da su upravo djeca autori ovih izuzetnih dogaappleaja. Djeca, koja u stvari nisu trebala niπta znati nego su jednostavno na slajdovima 2x2 radila male radove, nekako nespretno, Ëija je uveêana slika prikazana na platnu koje je vijorilo na vjetru, postala neponovljiva pojava. UopÊe se rijetko moæe tako lijepo projektirati neki umjetniëki dogaappleaj. MaΩgorzata Musza ska: Je li to bila inicijativa djece? Maria Paczewska: Ne potpuno. Mary im je predloæila te slajdove, i djeca su poëela traæiti mjesto za projekciju koje ne bi bilo ekran. Prikazivali su slike na svojim cipelama, na odjeêi, na sebi samima, na plafonu, na prozoru i kroz prozor. Otvarali su prozore i tada se pokazalo da kao ekran moæe posluæiti i πuma. Imali smo nekoliko projektora. Jedna od tema je bila Moja kuêa iz snova. Djeca su prikazivala te slike na svojim kuêama, i neoëekivano, na dva ili Ëetiri mjesta u ulici pojavljivali su se πareni crteæi. To je bilo jako originalno, ali i lijepo i egzotiëno. Dolazilo je do nekih situacija koje nitko od nas nije ranije izmislio, na primjer, kada je u sliku koja je bila prikazivana na jednoj od kuêa ujahao sin domaêina. Slika iz triju projektora, pokretna, zaustavila se na zelenku i na jahaëu. To smo snimili. Odjednom se pokazalo da je netko iz gledaliπta osjetio tu situaciju kao umjetniëku i iskoristio pokret. ObiËan Ëovjek koji je doπao na predstavu ukljuëio se u to tako da je nadmaπio sve prethodne ideje. Mary je priëala da nikada u æivotu nije imala takvu situaciju. Pokazalo se da takva djelovanja mogu biti inspirativna. Inicijative nastaju u trenucima kada ljudi steknu povjerenje, naappleu vrijeme, doappleu, uappleu u situaciju ulaæuêi neπto osim programa. Kada bismo ih htjeli ukljuëiti pod svaku cijenu mislim da se nikada ne bi sjetili toga da sami mogu neëemu pridonijeti. 85

86 86 Janusz Byszewski: Osim djelovanja o kojemu priëamo i koje, kao πto vidite, u nama stalno izaziva emocije, jednako je vaæan bio trenutak stvaralaëke refleksije i sveprisutno pitanje: Zaπto to radimo? Zbog Ëega? to hoêemo postiêi? Kojim metodama? Ta su se pitanja mnoæila. Maria Paczewska: I nismo nalazili odgovore. Janusz Byszewski: To sam traganje nazvao - projektiranje kreativnih situacija. Kad se projektira situacija moraju se postaviti temeljna pitanja: Zaπto to radim? to hoêu postiêi? to uëiniti da se izbjegne manipulacija? Kako projektirati situaciju, da se oni za koje ju projektiramo, uistinu u njoj naappleu, da se mogu otvoriti, da mogu govoriti o sebi? Takvih pitanja je bilo mnogo. Dvojica kolega Jurek Kaszuba i Wiesiek Karolak ta su pitanja takoappleer pretvorili u djelovanje. Jedne veëeri napravili su putokaze s natpisima kamo, zaπto, zbog Ëega, poπto, s kime... To je bila jako smjela odluka i znaëila je da otkrivamo naπe sumnje i pitanja. Koautor cijelog projekta bio je Tomek Teodorczyk - psiholog, predsjednik Druπtva za psihologiju usmjerenu na proces. Upravo je on gledao projekt 4x Pierog kao cjelinu, a ne samo kao elemente. ZahvaljujuÊi njemu cijelo vijeme tijekom naπih traganja bilo je prisutno procesualno miπljenje. MaΩgorzata Musza ska: ZnaËi li to πto ste napravili da se iz svakog moæe izvuêi stvaralaëka energija? Ili je to upravo stvar dobre pripreme, metode sudjelovanja obiju strana? Maria Paczewska: Ne znam na kakvu vrstu stvaralaëke energije mislite? Kreativan ili nekreativan moæe biti svako od nas. Svako djelovanje konobara, kuhara, novinara, lijeënika moæe biti kreativno. Za mene je kreativnost stav, to nije samo Ëin plastiënog djelovanja, i zato smatram da se iz svakoga od nas moæe izvuêi takva energija, ali ne u svakom trenutku i ne uvijek. Postoji mnogo nepogodnih situacija koje se ustaljuju u Ëovjekovom æivotu i okolnosti koje je jednostavno teπko prebroditi. Zato Ëovjek nema moguênosti da se pokaæe kao kreativan ako mu za to ne stvorimo dovoljno dobre uvjete. Tu se radilo i o tome da ljudi uopêe postanu aktivni, da ih privolimo da se poënu zanimati za odreappleenu temu, da kaæu neπto o sebi. Govorimo ne samo o stanovnicima sela Pierog nego o svima nama. Ima li itko od nas vremena da se sa svojih 40 ili 60 godina obraëuna s vlastitim æivotom i da to, k tome, napravi u umjetniëkom obliku? To inaëe nitko obiëno ne Ëini! Zaπto bi to trebali raditi upravo stanovnici sela Pierog? Bilo nas je umjetnika raznih specijalnosti. Stanovnici su nas upoznavali i s te strane, susretali su se s naπim podruëjem, s naπim zanimanjem. PoËeli su se malo viπe pribliæavati nekim domenama umjetnosti: fotografiji, filmu, likovnoj umjetnosti, kazaliπtu; tj. umjetnost je poëela biti prisutna u njihovom æivotu. Neke su stvari samo gledali, neke sluπali. I odjednom, kada bi se pokazalo da i oni imaju neπto za reêi, govorili su. Kad smo im predloæili da naprave neπto trajno od tragova koje im je ostavio æivot, od fotografija, razliëitih predmeta, prihvatili su to kao izazov, jer su imali moguênost prikazati dio svoga æivota na naëin koji Êe biti odraz njihove liënosti i onoga πto rade: njihove druπtvene funkcije, poloæaja u selu, nekih iskustava, obitelji, onoga πto se tamo dogodilo. Ovaj oblik odreappleene umjetniëke instalacije bio im je jednostavniji. Odrasli su se rijetko prihvaêali kista. Djeca su radije slikala svoje doæivljaje ili govorila o sebi crteæom, odrasli su radije upotrebljavali predmete koji su za njih imali znaëenje: od Ëlanske iskaznice do predmeta koje su uspjeli saëuvati joπ od ratnih vremena, iz zatoëeniπtva. Ti su predmeti bili trag njihova prijeratnog æivota: fotografije, obiteljski predmeti vezani uz obiteljska sjeêanja, povezani s poslom, s poljem ili bilo Ëim drugim, izrezani likovi iz papira ( wycinanki ), svadbeni buket... Odrasli su radije stvarali objekte poput instalacije nego slike. PriËa pomoêu predmeta mnogo je jednostavnija jer svaki od ovih predmeta ima svoju povijest, ima nekakav emocionalni naboj, a izbor ovoga ili onoga predmeta odluka je odreappleena vaænoπêu odreappleenih stvari u naπem æivotu: je li vaænija slika djeteta ili partijska iskaznica? Vaæni su odnosi izmeappleu tih predmeta, njihov uzajamni poloæaj. Oko tih objekata nastajali su tekstovi, komentari. To su bili razliëiti radovi stvoreni razliëitim tehnikama, na primjer, strip. Jedna je æena ispriëala svoju priëu izrezanim likovima iz papira ( wycinanki ). Izvrstan rad. Ovdje nije najbitniji umjetniëki dojam, bitno je da su ovi ljudi poæeljeli govoriti o sebi, vratiti se uspomenama. Shvatili su da to ima smisla, ispriëati o sebi joπ nekome, pokazati svoja iskustva, svoj æivot. Janusz Byszewski: Pokazati svoju dobru i jaku stranu. Ja sam radio s 35-godiπnjim ZdzisΩawom. On nije znao pisati. I jedina stvar kojoj smo se posvetili bilo je uëenje pisanja njegova imena i prezimena. To je bilo tako vaæno da se je na kraju na cijeloj ploëi potpisao velikim slovima. To je s umjetniëkog glediπta bio jako zanimljiv rad. I kad su drugi stanovnici Pieroga na izloæbi vidjeli tu sliku govorili su: O, naπ Zdzisio, kako se krasno ovdje potpisao. A πto je on napravio? Ostvario svoje snove. Tamo se nalazio i "povijesni rad" s molitvenikom iz sijeëanjskog ustanka i sa satom iz 19. stoljeêa. Autori - stariji braëni par - pokazali su sebe putem povijesti. Bilo je to za njih uistinu vaæno ostvarenje. Ovu metodu zovemo metodom demokratizacije medija. Ona se sastoji od toga da medije, koji su uvijek politiëko oruapplee, u ruke dajemo onima protiv kojih se ono Ëesto rabi. Dali smo im kazaliπte, izloæbeni prostor, fotoaparate, kazetofone,

87 video kamere... MaΩgorzata Musza ska: Je li ovaj projekt zavrπio? Janusz Byszewski: Da, prije dvije godine. MaΩgorzata Musza ska: Znate li πto se sada dogaapplea u tome selu? NavraÊa li netko onamo s vremena na vrijeme? Maria Paczewska: Instruktori. Tamo je bilo nekoliko osoba koje rade u vojvodstvu Siedlce. Oni se vraêaju u to selo, vraêaju se na plenere s djecom, za vrijeme godiπnjih odmora, u okvirima vlastitih projekata. To i dalje æivi svojim æivotom, i za to nemamo scenarija. Nije stvar u tome da smo sada odgovorni za selo koje smo razbudili. U prirodnom toku æivota, kao i u svemu, postoje praznici i obiëni radni dani. Ovo je bilo neπto poput praznika, nekog susreta, dugog gostovanja, koje se za sve pokazalo znakovitim, pa i za umjetnike. To je bilo vaæno iskustvo. Neki su se sprijateljili, odræavaju kontakte, dopisuju se. VraÊali su se i novinari, nekoliko je puta bila Gospodyni (DomaÊica). To se nije prekinulo 20. lipnja, nego se, na neki prirodan naëin, prekidalo negdje u ljudima, ili joπ dalje traje. U nama nadalje traje dobro sjeêanje na to intenzivno razdoblje - na te Ëetiri godine borbe i zadovoljstva. Janusz Byszewsk: Nakon izloæbe odræalo se sveëano vraêanje radova. Bila je jesen, svi su osjeêali da je to vrijeme rastanka. MaΩgorzata Musza ska: Htjela sam joπ reêi da mi se Ëini da se neπto uëinilo i postiglo - nastao je put. Ranije je u selu bio makadam, vladalo je uvjerenje da ne vrijedi raditi niπta... Maria Paczewska: Nije bila stvar u tome da ne vrijedi, nego se ljudi nisu znali dogovoriti, nitko nije preuzeo inicijativu, nikome se nije htjelo raditi. Oni se ranije uopêe nisu sastajali. Vatrogasni dom nije radio. Za vrijeme projekta otkrili smo da postoji vatrogasni dom i poëeli smo ga upotrebljavati kao mjesto za sastanke. Sada imaju i trgovinu, sagradili su cestu, doπlo je do neke konsolidacije. Janusz Byszewski: Vaπe pitanje nije nam drago. Dosta mehaniëki mijeπamo djelatnosti u sferi kreativno-umjetniëkih traganja s djelovanjem u druπtvenoj sferi. Bojimo se da smo potratili naπe vrijeme ukoliko ne sagradimo cestu. MaΩgorzata Musza ska: Svrha moga pitanja nije da saznam jesu li oni sagradili tri kilometra ceste, crkvu ili neπto drugo, nego je li promjena koja se dogodila u njima, to da su mogli govoriti o sebi, i dalje u njima prisutna? Maria Paczewska: UopÊe nisam sigurna jesu li promjene koje su se dogodile trajne. Meni se Ëini da situacija nekog praznika, izuzetnosti pokreêe izuzetne reakcije. U svakidaπnjosti nije bilo razloga da se ljudi odjednom poënu dogovarati i organizirati neke filmske projekcije. Oni su samo to naglaπavali da su se prvi puta uspjeli sastati, da je bilo veselo, lijepo, da su djeca, odrasli i starci bili zajedno, da su mladiêi bili pred kuêama, da su zavirivali kroz prozor, ti tinejdæeri koji su uvijek protiv svega. To ih je jako privlaëilo, ali Ëemu da oni neπto rade, da izlaæu, kad su oni jedino æeljeli udvarati djevojkama. No i o Ëemu se je s njima moglo razgovarati? O djevojkama, o udvaranju, jer za njih je to danas najvaænije. Oni joπ ne znaju πto bi dalje Ëinili sa sobom, na koji naëin da se oæene, jer u selu kada ima djevojaka, sve su siromaπne, djevojke iz grada ih neêe, pa imaju problem, jer bi htjeli malo ludovati i imati zgodnu curu, ali gdje da je naappleu. To nam je bila zajedniëka tema, a ne koπnja ili pravljenje slika ili povijest sela. I naπa uloga nije bila priëati im o tome kako su vaæni korijeni. O tome πto je za njih vaæno odluëivali su sami. A mi smo samo sluπali. Janusz Byszewski: VeÊina ljudi na selu hoêe iz njega pobjeêi. Naπ projekt je bio upuêen u suprotnom smjeru. I jako smo brzo to shvatili. I Ëini se da je to bilo jako vaæno iskustvo koje smo ponijeli iz Pieroga. Maria Paczewska: Ne bih iz toga izvlaëila opêenite zakljuëke za cijeli æivot: niti politiëke niti psiholoπke. Neka posebna revolucija se tamo nije dogodila, niti se trebala dogoditi. U stvari moraju proêi godine da doapplee do nekih promjena. Na promjene utjeëe mnogo Ëinitelja, tako da sigurno nijedna vizija umjetnika, psihologa ili bilo koga drugog neêe odjednom promijeniti neëiju svijest. Ali u tome πto se dogodilo u Pierogu bilo je nekoliko vaænih trenutaka. Stanovnici sela proæivjeli su situaciju praznika i radosti zato jer se s njima netko pozabavio. Bili su na to ponosni i sretni. To je prekinulo njihovu tuænu stvarnost i svakodnevicu. Mislim da su osobito djeca nauëila mnogo toga, da su otkrila svoje jake strane: sudjelovala su u predstavama, u likovnim akcijama. I odjednom su poëela igrati vaænu ulogu, jer su djeca na selu vaæna dok pomaæu u polju, ali zapravo to dijete nema visoki poloæaj. Meappleutim, uz naπu pomoê, djeca su postala junaci dana, odjednom su poëeli svirati prvu violinu.»injenica da smo za miπljenje pitali djecu, a ne starije, dokazala je odraslima da ponekad vrijedi pitati djecu, jer ona pametno i konkretno odgovaraju. Dogodilo se mnoπtvo takvih osobnih situacija koje stranci neêe nikada zaboraviti, jer do sada ih nitko nije doëekao s takvom susretljivoπêu i gostoprimstvom. I mi smo htjeli imati vlastite uspjehe 87

88 88 i zadovoljstvo, ugodno provesti vrijeme, pojesti komad dobrog kolaëa i porazgovarati. U Pierogu su bile dvije vaæne osobe: mladiê o kojem smo veê govorili, mentalno retardiran, ali prihvaêen u selu, i Marysia, koja je bila otvorenija od ostalih, manje inhibirana, manje zauzeta drugim stvarima. Ona je bila naπ vodië po selu i njena uloga naπeg ambasadora u selu bila je snaæna i vaæna ne samo za nju nego i za sve ostale. Mislim da je za Marysiu to bilo izuzetno vaæno vrijeme. Stanovnici Pieroga promatrali su naπ rad i pitali se: to vas u nama zanima? Zaπto se bavite tako jednostavnim ljudima? U Ëemu je stvar? Htjeli smo jednostavno razumjeti potrebe i moguênosti stanovnika sela, a oni su to razumjeli i izaπli su nam u susret. Sreli smo se. To je bilo "na putu" u Pierogu. Janusz Byszewski: Moj prijatelj iz NjemaËke, umjetnik Robert Rehfeldt rekao je da "maπta treba drugu maπtu". Mislim da je to dobar kljuë za rjeπavanje takvih situacija, tj. naπa maπta, da bi se razvijala, oblikovala, te uopêe da bi mogla postojati, stalno treba druge maπte. "Nekada se selo znalo zabavljati. Bilo je zabava, maπkara. Sada nam se neêe, a ni snage nemamo. Bole koljena, ujutro gnjavi reuma. A oni su doπli i neπto je poëelo. Joπ su dva tjedna nakon njihova odlaska ljudi raspravljali, diskutirali. Svi su govorili da je bilo veselo." Ryszard Kokoszka "Doπli su, svaπta su radili, tek tako, za zabavu. Jendom su se maskirali, i iπli su tako kroz selo. Svi su ih gledali. Zgodno i veselo." Anna Piesek * Janusz Byszewski od godine radi kao kustos u Centru za suvremenu umjetnost Ujazdowski Castle u Varšavi (Centre for Contemporary Art Ujazdowski Castle), Poljska. Radio je na mnogim umjetničkim i edukativnim međunarodnim projektima. Autor je dviju knjiga: "Here I am" i "The Other Museum". U suradnji MUZEOFORUM-a Slovenskog muzejskog društva i Muzejskog dokumentacijskog centra organizirano je predavanje "Drugi muzej. Od hrama do foruma" koje je Janusz Byszewski održao u Muzeju za umjetnost i obrt, 26 travnja godine. S poljskog jezika prevela Barbara Kryzan - Stanojević "K nama u Pierog kao Pierog nitko nije dolazio. U Chlewiska da, tamo su iπla gospoda. Tamo su krasne zgrade, staklenici, i asfaltirana cesta sve do ulaza. A kod nas je pjeπëani put. Kad ono odjednom: zastavice, zvona, maπkare, ukraπeno selo, svuda putokazi i neki crteæi. Moj Sylwek i moja Kasia svaki dan su morali biti na probi. Sylwek je priëao u mikrofon, imao je ulogu. Nekoj su djeci ostavili te maske. Veliki praznik. Jednome udovcu Ëak su pomogli u skupljanju sijena. Bio je zadovoljan i iznenaappleen. Rekli su da Êe opet doêi. Dobro bi bilo da svako ljeto bude tako. Makar zbog djece." Kaczorkowa - æena seoskog naëelnika "Jako su bili dragi i gospoda i gospoapplee. Ljubazno su pitali moæe li se tako neπto napraviti. Zaπto ne? Sva su djeca bila angaæirana, bila je predstava u vatrogasnom domu, podijelili su uloge, napravili su posebne kape. To je bila prekrasna predstava. Prvi je put u Pierogu to bilo organizirano, a ljudi iz sela su dobrovoljno doπli gledati. I nije trebalo platiti. Djeca su za tjedan dana nauëila sve ove uloge. (...) Oni su neπto od nas uzeli za uspomenu, a oni su i nama poneπto ostavili. Ljudi su zadovoljni, jer je u Pierogu bio veliki praznik. Prvi put je bilo neπto za nas sve zajedno." Kaczorek-seoski naëelnik "Na selu je djeci teπko, Ëesto ih tjeraju da rade. Doπli su umjetnici, dali su im moguênost odmora, razonode. Jer mi za to nemamo vremena. Kad su odlazili, zahvalili smo im. I oni su se nama zahvaljivali: ali zaπto baπ nama?" Krystyna Kokoszka

89 KAKO NORDISCA MUSEET»INI MUZEJ DOSTUPNIM LJUDIMA O TE ENOG VIDA IM 32 (1-2) RIJE» JE O... MAIN FEATURE LENE LANDERBERG* Nordiska Museet, Stockholm U Nordiska Museet u Stockholmu, vedska, tijekom mnogih godina radilo se na problemima otvaranja muzeja hendikepiranim osobama - pogotovo onima oπteêenog vida. Stoga nam je zaista drago πto smo pozvani i πto imamo priliku podijeliti naπa iskustva. Potkraj studenoga godine bila sam pozvana u Muzej novije povijesti u Ljubljani i u Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu odræati predavanje o ovoj temi i pokazati na koji naëin radimo radionice za osobe oπteêenog vida. U muzeju postoji poseban Odjel za invalidne osobe, na Ëelu kojega je Anna Hansson, koja je i sama slijepa. Taj je odjel dio Odjela za istraæivanje, izlaganje i edukaciju, a cilj mu je uëiniti muzej i izloæbe dostupnima posjetiteljima-invalidima na razne naëine. Cilj nije postavljanje posebnih izloæaba za invalide, nego uëiniti redovne izloæbe dostupnijima. Tijekom godina najviπe se paænje poklanjalo osobama oπteêenog vida, koje se, kao πto znamo, susreêu sa specifiënim problemima u muzejima. UVOD U NORDISKA MUSEET. Nordiska Museet smjeπten je na prekrasnome mjestu u centralnom dijelu Stockholma. Arhitekt je sagradio muzej u stilu nordijskog dvorca iz razdoblja renesanse/baroka, inspiriran sliënim zgradama u Danskoj. Velika dvorana, u kojoj su postavljene neke od naπih sadaπnjih izloæaba, dizajnirana je kao mjesto za proslavu glavnih πvedskih festivala. Duga 126 metara i πiroka 24 metra, to je jedna od najveêih dvorana u vedskoj. Usprkos tome, prvotni je plan bio da bude Ëetiri puta veêa nego πto je danas. Muzej je dovrπen godine. Pri ulasku u muzej, prva stvar koju posjetitelj moæe zapaziti je ogromni kip Gustava Vase, rad πvedskoga kipara Carla Millesa. Muzej zapoëinje prikazom veappleana od poëetka Vasine vladavine, godine. Nordiska Museet je neovisna zaklada, koju je godine osnovao Arthur Hazelius, veliki pionir πvedskih muzeja. On je isto tako osnovao obliænji Skansen, prvi muzej na otvorenome na svijetu. Hazelius je æelio predstaviti πiroki kulturno-povijesni prikaz vedske, i do odreappleene mjere i drugih nordijskih zemalja, stoga se muzej i zove Nordiska Museet, ili Nordijski muzej. Nordiska Museet pomaæe oëuvati i oæivjeti uspomenu na æivot i rad u vedskoj od 16. stoljeêa do danaπnjih dana. Istraæivanje, izloæbe i program muzeja pruæaju priliku za dublje razumijevanje naπe povijesti, kao i nove perspektive razvoja druπtva. Muzej ima mnoge stalne postave: Postavljanje stola, izloæba o hrani i piêu, obiëajima i tradicijama povezanim s obrocima, pogotovo meappleu viπom klasom Izloæba Noπnje prikazuje odjeêu za vjenëanje, odjeêu za korotu, radnu i svakodnevnu odjeêu Galerija mode prikazuje muπku i æensku odjeêu iz razliëitih razdoblja, naëin na koji se ta odjeêa nosila i utjecaj koji je imala na modu Izloæba Samijci prikazuje povijest Samijaca i tradicionalnu samijsku kulturu u sjevernoj vedskoj Tradicije je izloæba koja prikazuje obiëaje i naπe tradicije, i naëin na koji ih slavimo Svijet djeëje igre je izloæba kojom vodimo djecu negdje u vedsku prije stotinu godina. Kroz igru mogu kupiti stvari u duêanu, kuhati hranu i otiêi po drva i vodu. Sve se moæe dodirnuti, i mogu se isprobati sve moguêe vrste alata i pribora. Naravno, postoje i privremene izloæbe, te se trenutno mogu pogledati dvije izloæbe pod nazivom Sportski heroji i vedska kuhinja. Broj posjetitelja je oko godiπnje. Nordiska Museet odgovoran je za ostale muzeje πvedske kulturne povijesti i za nordijske, europske i meappleunarodne kontakte. ODGOVORNOST MUZEJA I ANNIN ZADATAK. Godine uvedena je nova πvedska kulturna politika, koja je ukljuëivala i izjavu da Êe se formirati kulturne odredbe, uzimajuêi u obzir iskustva i potrebe zanemarivanih grupa. Godine Anna Hansson dobila je zadatak da uëini Nordiska Museet dostupnim hendikepiranim osobama, prvenstveno osobama oπteêenog vida. Tada je Anna veê i sama bila slijepa. Do tada je muzej bio manje-viπe zatvoreni svijet, barem za osobe oπteêenog vida.

90 90 sl. 1 Nordiska Museet Pretisak fotografije iz publikacije: Stavenow- Hidemark, Elisabeth.The Nordiska Museet. Stockholm, sl. 2 Anna Hansson je na Ëelu Odsjeka za invalidne osobe koji je dio Odjela za istraæivanje, izlaganje i edukaciju. Godine Anna Hansson je dobila zadatak da uëini Nordiska Museet dostupnim hendikepiranim osobama, prvenstveno osobama oπteêenog vida. Pretisak fotografije iz publikacije: Hansson. Anna. Känna, lyssna, lära (Breaking through the glass). Stockholm, Nordiska Museet, Godine izvjeπtaj vedske komisije za hendikepirane pod nazivom Kultura za sve naglasio je potrebe i princip financiranja, πto je znaëilo da svaka institucija koja djeluje na polju kulture mora odgovarati za vlastite adaptacije za invalide, kao i za troπkove istih. Takve se mjere moraju smatrati obveznima i moraju se financirati bez posebnih priloga. PozivajuÊi se na taj princip, gotovo svi moguêi davatelji priloga odbili su naπu molbu za pomoê u razvijanju aktivnosti i pristupa za invalide. Naravno, problem je u tome πto su muzeji ovisni o prilozima za sve aktivnosti. Tako je manjak novca naπ stalan problem. Ovaj tekst Êe se prvenstveno baviti problemima koje smo iskusili u pokuπajima da napravimo poruke naπih izloæaba dostupnima, ali, naravno, u staroj zgradi poput naπe postojalo je i mnoπtvo praktiënih zapreka. Poput mnogih drugih muzeja, Nordiska Museet nije bio graappleen uzimajuêi u obzir hendikepirane osobe. Mi se nadamo opseænijem programu dogradnje, ali u meappleuvremenu pokuπavamo pristup muzeju uëiniti lakπim, i pokuπavamo se rijeπiti najveêih opasnosti za ljude oπteêenog vida. Kretanje po velikoj povrπini bez jasnih ciljeva po kojima se moæe ravnati sliëno je kao i biti na puëini bez kompasa. Uz pomoê trake grube povrπine na podu moæe se oznaëiti put. Isto je tako vaæno imati propisne ograde na stubiπtu. POVIJEST NA EG RADA. SRF, vedska udruga osoba oπteêenog vida ima oko Ëlanova koji su organizirani u 180 mjesnih klubova diljem cijele zemlje. SRF spada u one rijetke udruge koje ne pripadaju velikoj organizaciji koja ima oko 35 razliëitih podruænica hendikepiranih osoba u vedskoj. Ta organizacija provodi snaæan pritisak u pogledu svih pitanja o ravnopravnosti hendikepiranih osoba u druπtvu, i ima gotovo pola milijuna Ëlanova. Aktivnosti i predavanja u muzejskom kazaliπtu. Anna je zapoëela svoj rad time πto je posjetila neke od mjesnih klubova udruge SRF. Na sastancima tih klubova dræala je predavanja o raznim pitanjima kulturne povijesti. Velika se paænja poklanjala na reklamiranje tih predavanja, i na predstavljanju ranih tema u novinama na traci i novinama na Brailleovom pismu. Davale su se obavijesti o praktiënim aranæmanima, ukljuëujuêi i Ëinjenicu da mi osiguravamo osoblje koje Êe pratiti posjetitelje oπteêenog vida, kao i rampe za invalidska kolica i sliëno. Joπ uvijek se koristimo tim naëinom reklamiranja naπih aktivnosti. Za osoblje muzeja, ta su predavanja bila prilika za upoznavanje s posebnim potrebama ljudi oπteêenog vida. Organizirali su poduku koja se sastojala u praêenju tih ljudi i u davanju uputa. Osoblje je stjecalo praksu u davanju toënih opisa i u govorenju na æivahan i izraæajan naëin. To je uvijek vaæno, ali pogotovo u razgovoru s ljudima koji ne mogu vidjeti. Osoblje je nauëilo izbjegavati pokazivanje rukom, koriπtenje izraza kao ovo ili kao ono. Isto tako, nauëili su da je sasvim u redu koristiti rijeë "vidjeti", i da je veêina slijepih ljudi vrlo zainteresirana za boje. Uskoro su spoznali da su ljudi oπteêenog vida neuobiëajeno zainteresirani i budni posjetitelji. Oni koji su ranije mogli vidjeti potaknuti su aktivacijom vizualne memorije, a oni koji nikada nisu vidjeli uz pomoê predmeta dobivaju opipljivi primjer fenomena koji su im ranije bili apstraktni. Obilasci izloæaba s vodiëem. Godine izvjeπtaj vedske komisije za hendikepirane Kultura za sve naglasio je definitivno pravo hendikepiranih osoba da iskuse iste kulturne aktivnosti kao i drugi. Za muzeje to znaëi da se stalni postavi i drugi rad za dobrobit javnosti moraju uëiniti dostupnima hendikepiranim osobama. U Nordiska Museet odluëili smo napustiti posebne aranæmane koje smo isprobali putem predavanja, i odvesti posjetitelje u galerije. Naπ je cilj bio ne samo pokazati galerije izloæaba ljudima oπteêenog vida, nego i steêi iskustvo i skupiti informacije za buduêe obrazovne aktivnosti, kao i za postavljanje novih izloæaba. Od tada muzej redovno organizira posebne obilaske s muzejskim uëiteljima. Tijekom tih obilazaka posjetitelji mogu dotaknuti izloæene predmete i diskutirati o njima. Isto tako, organiziramo posebne obilaske za slijepe i gluhe osobe. U vedskoj ima otprilike 1400 osoba koje

91 su i gluhe i slijepe, a 50 % njih imaju tako ozbiljna oπteêenja vida i sluha da ovise o opipu da bi uopêe mogli primati informacije o svijetu oko sebe. Oni komuniciraju sa svijetom oko sebe uz pomoê posebnih tumaëa koji koriste jezik znakova dodirom ruke. Muzejski uëitelji moraju prilagoditi svoj govor, tako da tumaëi mogu znakovima prenijeti ono πto je reëeno. Izloæeni predmeti detaljno su opisani, i prosljeappleuju se uokolo, tako da svi u grupi imaju priliku dotaknuti ih. Svaka izloæba otvorena je za obilaske s vodiëem za osobe oπteêenog vida, ali tijekom godina nauëili smo neke stvari: mora se napraviti jako puno priprema, puno viπe nego za obiënu grupu posjetitelja grupa ne smije biti prevelika osim vodiëa, neophodno je imati dodatno osoblje pri ruci uloga komunikatora iznimno je vaæna. Vjeπti vodië mora znati tako dobro objaπnjavati da sluπaëi sve vide u mislima govorni dio mora biti kombiniran s osjetilnim iskustvom dodira, a originalni predmeti su najbolji za tu svrhu. TAKTILNI (OPIPNI) RELJEFI. Odreappleena tematska podruëja i veze je teæe objasniti nego druge, na primjer tekstil i druge krhke materijale, koji se mogu pokazivati samo preko stakla. Stoga smo poëeli proizvoditi termoformne reljefe. Taktilni reljefi dobivaju se stavljanjem zagrijane plastiëne folije na kalup. Prednost ove metode je ta πto je lagano umnoæiti reljefe, tako da svaki Ëlan grupe moæe dobiti svoj vlastiti taktilni reljef. Prvi su reljefi bili vrlo plosnati, jer su kalupi bili napravljeni od kartona. Oni su davali samo obris predmeta. No, kada je Ingeborg Borgenstierna doπla raditi s Annom Hansson godine, uskoro je razvila novu metodu. Imala je sreêu πto je naiπla na plastelinsku glinu koja se lako oblikuje i uëvrπêuje u kuhinjskoj peênici. Kalupi napravljeni od ove posebne gline omoguêili su nam da puno bolje opiπemo detalje. Reljefi su visoki, plastiëni i bogati detaljima - kao male skulpture. Alat za njihovu izradu je obiëan dæepni noæiê, par drvenih pribadaëa i oπtri noæ. Kalupi se tada peku u kuhinjskoj peêi na temperaturi od 130 stupnjeva C da bi otvrdnuli, a tada se moæe nastaviti rad s oπtrim noæem i brusnim papirom. Kalupe πaljemo izvan muzeja na stavljanje plastike i vakumiranje. Ta metoda naziva se termoformiranje. Do sada smo napravili taktilne reljefe za oko 200 noπnji iz naπe zbirke. Æena koja pleπe iz godine napravljena je u profilu. NajËeπÊe su nam draæi frontalni poloæaji jer su manje zbunjujuêi i omoguêavaju veêu koncentraciju na samu noπnju, ali kod æene koja pleπe nismo æeljeli naglasiti ni haljinu ni detalje, nego stav figure i njeno kretanje, koje odraæava neπto iz posebnog æivota u tom razdoblju. Taktilni reljefi pomaæu pri koncentriranju na sluπanje. To je vrlo sliëno situaciji u kojoj gledate - ili dodirujete - pravi izloæeni predmet. Isto tako, oni olakπavaju korisniku pamêenje onog πto je reëeno kasnije. Mi ih obiëno nazivamo predmetima koji se koriste kao poëetna toëka za govorenje". Svi pravi predmeti u izravnom doæivljaju opipa koje najavljuje tumaë daju posebno razumijevanje i neêe biti zaboravljeni. Imamo mnogo razliëitih vrsta taktilnih reljefa, i to ne samo predmeta, veê i situacija i tehnika izgradnje. Taktilni reljefi isto se tako bave situacijama i dogaappleajima, ali vaæno je izostaviti sve nepotrebne detalje, da bi se izbjegle teπkoêe pri tumaëenju. Njima se mogu prikazati Ëak i razliëite faze u izgradnji drvene kuêe. Da bi se olakπalo tumaëenje ove vrste reljefa, nuæna je dodatna verbalna ili pisana informacija. U stvari, to je toëno za sve vrste taktilnih reljefa. SPONTANI POSJETI. Muzej veê mnogo godina organizira obilaske s vodiëem za osobe oπteêenog vida. Grupe osoba s oπteêenim vidom uvijek su dobro doπle na obilazak, i ponekad reklamiramo obilaske s vodiëem u Ëasopisima snimljenim na kasetu za potrebe osoba s oπteêenim vidom. Na svakom obilasku pokuπavamo predstaviti predmete ili makete koje posjetitelji mogu dotaknuti, i isto tako koristimo naπe reljefe glavnih predmeta. Niπta se ne moæe usporediti s izravnim doæivljajem, kada netko govori i oæivljava izloæene predmete. Ali, obilasci s vodiëem znaëe da se u muzej mora doêi u odreappleeno vrijeme, na odreappleeni dan, na odreappleenu izloæbu. Ako se pojavite na vlastitu inicijativu, ovisite o svojoj pratnji da vam Ëitaju i objaπnjavaju. Dugo smo se borili s problemom kako uëiniti izloæbe stalno dostupnima ljudima s oπteêenim vidom. Kako uspjeti u tome da ljudi koji vide i oni koji imaju oπteêeni vid imaju πansu doæivjeti izloæbu na jednaki naëin? Touch wood (Drvo koje se moæe dodirnuti) - potpuna izloæba za hendikepirane osobe. U povodu Meappleunarodne godine hendikepiranih osoba, 1981., Nordiska Museet postavio je potpunu izloæbu za hendikepirane osobe pod nazivom Touch Wood. Na toj izloæbi iskoristili smo znanje i iskustvo koje smo stekli tijekom prethodnih godina. Oblik paviljona s posebnim podovima i krovom odabran je da bi proizveo dobru akustiëku atmosferu i da bi se iskljuëila ometajuêa buka, zbog posjetitelja s oπteêeni sluhom. Paviljon je bio osmerokutan. est razliëitih tehnika za rad s drvom je prikazano, svaka na svom zidu. Metoda prikaza bila je jedinstvena na cijeloj izloæbi, uz koriπtenje grafiëkih panela, staklenih vitrina i poviπenog prostora s predmetima koji su se mogli dodirnuti. Rukohvati uzduæ zidova pomagali su osobama s oπteêenim vidom u orijentaciji. Na unutraπnjem dijelu rukohvata nalazila se uska polica s ispisanim opisima izloæaka, koja se protezala uz panele i vitrine za snalaæenje. Predmeti su bili izloæeni na matiranoj bijeloj podlozi, πto je pruæalo 91

92 92 sl. 3 Ingeborg Borgenstierna u Muzejskom dokumentacijskom centru u studenome godine prije polaska u Muzej grada Zagreba gdje je odræala predavanje i radionicu pod nazivom "Rad u muzeju sa osobama oπteêenog vida". Fototeka Muzejskog dokumentacijskog centra, Zagreb; Snimila: TonËika Cukrov dobar kontrast tamnijim bojama drva. Na polici su se nalazili natpisi o izloπcima na pismu za slijepe i ispisani velikim slovima. Da bi se joπ viπe olakπalo Ëitanje osobama slabijeg vida, ta velika slova bila su uëvrπêena na ploëe koje su se mogle podizati i prilagoditi visini i potrebama svakog posjetitelja. PoveÊala su bila priëvrπêena na rukohvat. Izdræljiva priroda drva omoguêila je muzeju izlaganje viπe originalnih predmeta koji se mogu dotaknuti. Osobe u invalidskim kolicima lako su se mogle pribliæiti grafiëkim panelima i vitrinama, ispod kojih su ostavljena udubljenja za koljena i donji dio kolica. Oznake predmeta i ilustracije bile su smjeπtene tako da se mogu dobro vidjeti i iz sjedeêeg poloæaja. Prilagodba redovnih izloæaba. Touch Wood bio je vaæan korak u naπem radu, i trebali smo definirati naπe probleme i pronaêi rjeπenja. Ali naπ cilj nije bio postavljati posebne izloæbe za hendikepirane. Æeljeli smo prilagoditi redovne izloæbe tako da ih svi mogu doæivjeti. Mnogi ljudi sa slabim vidom, kao i veêina osoba s oπteêenim vidom trebali bi biti u stanju snalaziti se sami u galerijama ako im se omoguêi dobro osvjetljenje i kombinacija boja, kao i pravilno konstruirane i dobro smjeπtene upute. Opis napisan na pleksistaklu i priëvrπêen na staklo teπko se Ëita na pozadini koja nije jednobojna. Isto tako, dolazi do odraza na staklu koji oteæavaju Ëitanje. Prije nego πto smo preuredili Galeriju mode u Nordijskome muzeju godine, imali smo natpise ispod stakla koji su bili neprikladno smjeπteni, samo nekoliko centimetara iznad poda. Od tada pokuπavamo izbjeêi takve pogreπke. Za posve slijepe posjetitelje postavili smo stalne taktilne reljefe, tako da su im mnoge naπe izloæbe postale dostupnije. U Galeriji mode postoji polica s 16 promjenjivih termoformnih reljefa u sobi za prouëavanje. Tu su predstavljeni razni povijesni kostimi. Taktilni reljefi mogu se podiêi, a na njihovoj straænjoj strani nalazi se opis napisan velikim slovima za one sa slabijim vidom. Pismo za slijepe dostupno je na papiru postavljenom ispod reljefa. Ti reljefi i pismo za slijepe uvijek se moraju postaviti na ravnu podlogu, ili, kao ovdje, pod odreappleenim kutom. Ako su postavljeni okomito, teπko ih je Ëitati. U drugom dijelu Galerije mode taktilni reljefi izloæenih noπnji smjeπteni su pored svake vitrine. Najbolji naëin je postaviti taktilne reljefe pored originalnih predmeta, kao ovdje. Prije nekoliko godina ovdje smo ugradili snimljene informacije, koje su opisivale noπnje i njihov kulturni kontekst. Pritiskom na dugme pored reljefa moglo se posluπati te informacije. Ponekad isto tako koristimo modele pored izloπka, posebno za osobe s oπteêenim vidom. Kulturne granice vedske pokazane su na ogromnoj karti na zidu na jednoj od ovih izloæaba. Nema dovoljno mjesta da bi se svi detalji stavili na kartu koja je napravljena kao taktilni reljef, pa je bolje smanjiti neke detalje i reêi posjetiteljima da je tako napravljeno. Naravno, dobro je imati sobu u koju se moæe uêi. Rekonstrukcija blagovaonice iz doma umjetnika Carla Larssona s prijelaza stoljeêa postala je dio ove suvremene izloæbe. Na taj naëin Ëak i osobe s oπteêenim vidom mogu iskusiti ideje za opremanje doma koje su u to

93 93 sl. 4 Radionica "Rad u muzeju sa osobama oπteêenog vida" koju je vodila Ingeborg Borgenstierna. Fototeka Muzejskog dokumentacijskog centra, Zagreb; Snimila: TonËika Cukrov sl. 5 Polaznici radionice upoznaju se s termoformnim reljefima. Fototeka Muzejskog dokumentacijskog centra, Zagreb; Snimila: TonËika Cukrov doba bile nove u vedskoj. VODI» KROZ GALERIJU - NA RAVNOPRAVNOJ OSNOVI. Taktilni reljefi i pismo za slijepe nisu dovoljni za neke izloæbe. Taktilne reljefe treba objasniti, a ima puno slijepih osoba koje ne znaju Brailleovo pismo, koje je prikladno samo za kraêe tekstove. Kao πto sam veê rekla, dugo smo se borili s problemom kako izloæbe uëiniti stalno dostupnima za osobe s oπteêenim vidom. ZahvaljujuÊi VodiËu kroz galeriju, sada smo za korak bliæe rjeπenju. OtkriÊe VodiËa kroz galeriju. Prvi smo put saznali za VodiË kroz galeriju na konferenciji o multimedijalnosti u muzejima koja se odræavala u SAD-u u jesen godine. Jednostavna i briljantna ideja. Mali, prijenosni CD rekorder s tipkovnicom u koju se unesu brojevi pokazani na predmetima ili vitrinama, koji daju informacije o tome πto je prikazano pred vama. U zimu godine spremali smo se za otvorenje izloæbe Novi æivot - Nova zemlja o migracijama, i odluëili smo testirati VodiË kroz galeriju na toj izloæbi. Na otvorenju izloæbe imali smo 10 CD rekordera i informacije o 57 izloæaka za osobe s oπteêenim vidom. Da bi posluπali sve informacije, trebalo bi im oko sat vremena. Pozvali smo ljude da iskuπaju opremu i bili smo viπe nego zadovoljni s idejom, ali oni su nam dali nekoliko dobrih ideja za poboljπanje. Prije zatvaranja izloæbe uvidjeli smo da bi VodiË kroz galeriju bio savrπen za joπ jednu grupu posjetitelja s posebnim potrebama, naime za turiste koji ne mogu Ëitati tekstove na πvedskom, pa smo napravili verziju na engleskom za sljedeêe ljeto. Isto tako, shvatili smo da naπi posjetitelji mogu imati koristi od ovog naëina rada na slijedeêi naëin: obilasci s vodiëem mogu se ponuditi u bilo koje doba posjetitelji mogu sluπati informacije po onom redu koji æele, i onoliko dugo koliko æele VodiË nudi opêi pregled izloæbe i pomaæe pri pronalaæenju odreappleenih izloæaka moæemo koristiti zanimljive pripovjedaëe moæemo koristiti viπe zvuënih ilustracija izloæaba izbjegavamo problem razliëitih jezika znakova. Danas, VodiË kroz galeriju koristi se za tri naπe stalne izloæbe, i obiëno za trenutno postavljenu izloæbu. Dostupan je na πvedskom, engleskom i njemaëkom jeziku, i uvijek sadræava posebnu verziju za osobe s oπteêenim vidom. VodiË kroz galeriju moæe iznajmiti svaki posjetitelj muzeja bez novëane naknade, i imamo izmeappleu 200 i 400 CD rekordera, ovismo o broju posjetitelja. Kako funkcionira VodiË kroz galeriju? Znakovi s brojevima postavljeni su pored izloæaka ili vitrina na izloæbi. Posjetitelji mogu unijeti broj izloπka koji ih zanima i tada Ëuju πto je izloæeno, Ëesto uz popratne zvukove. Sada Êemo posluπati jedan od brojeva s naπe izloæbe Postavljanje stola. Ovo nije verzija za osobe s oπteêenim vidom, jer takva je samo na πvedskom (zvuëna ilustracija). VodiË kroz galeriju kreiran je za potrebe umjetniëkih muzeja i koristi se u mnogim muzejima diljem svijeta. Nije bio kreiran za osobe s oπteêenim vidom, ali odliëno koristi i toj grupi: osobe s oπteêenim vidom viπe ne moraju dolaziti na organizirane obilaske s vodiëem dobivaju iste informacije kao i osobe koje vide mogu dotaknuti taktilne reljefe i druge taktilne znakove ili predmete VodiË kroz galeriju koristan je i za velike grupe osoba koje djelomiëno vide, i koje se mogu snalaziti u svakodnevnom æivotu bez veêih teπkoêa, ali koje imaju problema u Ëitanju tekstova pod loπim osvjetljenjem ili onih koji su napisani malim slovima. Isto tako vjerujemo da je VodiË kroz galeriju koristan za osobe s drugim poremeêajima, kao πto je disleksija. Osim toga, imali smo posjetitelja s oπteêenim sluhom koji su uspjeli spojiti svoje sluπne aparate na sustav, i oni su nam rekli da cijeli sustav dobro funkcionira. Pisanje scenarija. Sami radimo scenarije, i sve se snima u studiju u Stockholmu. Pisanje scenarija za osobe s oπteêenim vidom oëigledno je drukëije od drugih vrsta pisanja. Lena Landberg, koja je zaduæena za VodiË kroz galeriju, obiëno prvo napiπe obiëni scenarij. Ona razgovara s ljudima koji su zaduæeni za sadræaj izloæbe o tome koje vitrine ili izloπke bi trebalo naglasiti. Njihovi tekstovi temelj su za scenarij. Dok radi na scenariju, ona isto tako odabire glazbu i glasove. Anna i Lena obiëno zajedno iπëitavaju materijale. Tada Anna i Ingeborg Borgenstierna, koja izraappleuje reljefe, slijede istu proceduru,

94 94 sl. 6 Ingeborg Borgenstierna pokazuje VodiË kroz galeriju koji su u zimu godine na izloæbi Novi æivot - Nova zemlja predstavili u Nordiska Museetu u tokholmu, vedska. Fototeka Muzejskog dokumentacijskog centra, Zagreb; Snimila: TonËika Cukrov suraappleujuêi s onima koji su zaduæeni za sadræaj pri odluëivanju o tome koji Êe se taktilni reljefi napraviti, i koje Êe predmete posjetitelji smjeti dodirnuti. Scenarij je prilagoappleen ljudima koji ne vide, i stoga je puno opisniji. Opisujemo sobu u kojoj se nalaze, boje i oblike. Scenarij i taktilni reljefi oëito su povezani, pa ih pokuπavamo sve iskoristiti tijekom izloæbe. Ako je reljef popratni materijal za odreappleeni predmet, poëinjemo s opisom, ali to je pokuπaj odræavanja ravnoteæe. Pokuπavamo raditi opise koji su πto kraêi i jednostavniji, tako da ne bi bili dominantni. Informacija je tu da bi opisala ono πto je izloæeno i πto izloæba æeli izraziti - taktilni su reljefi samo pomoêno sredstvo. Æelimo naglasiti da taktilni reljefi nisu neophodni kada se koristi sustav kao πto je VodiË kroz galeriju. VeÊinu vremena dovoljno je neπto jednostavno opisati na zanimljiv i æivahan naëin. Kao i s verzijom za osobe s oπteêenim vidom, æelimo iskoristiti moguênost da posjetiteljima ponudimo priliku da nauëe neπto viπe o odreappleenoj temi. Idealni broj zapoëinje s opêim uvodom o onome πto je izloæeno, koji traje oko jedne minute. Posjetitelje se tada pita: æelite li znati neπto viπe o ovome? Pritisnite dugme za start. Kao i s drugim tipovima tekstova uz izloæbu, neophodno je koristiti nekoliko stupnjeva unutar teksta. Pratitelji su potrebni. TehniËki govoreêi, bilo bi moguêe voditi posjetitelja s oπteêenim vidom po muzeju samo uz pomoê VodiËa kroz galeriju. MoguÊe je koristiti infracrveno svjetlo koje bi automatski pokrenulo snimljenu informaciju kada se posjetitelj pribliæi vitrini, nakon Ëega bi uslijedila uputa kako priêi sljedeêem izloπku. Kako stvari stoje, nismo odabrali taj naëin. Joπ uvijek se zahtijeva prisutnost pratitelja da bi se dobile informacije o naπoj izloæbi - ne moæete se sami kretati po muzeju. DjelomiËno je to stoga πto vjerujemo da posjetitelj gubi slobodu izbora ako ga kroz izloæbu vodi samo VodiË. Ista je stvar s kasetnim vodiëima koji su se ranije koristili, kada se moralo slijediti odreappleenu rutu kretanja. Osim toga, vjerujemo da je dobro da hendikepirani posjetitelji i njihovi pratitelji sluπaju na isti naëin, isti tekst, manje ili viπe to im daje moguênost da diskutiraju o svom iskustvu. toviπe, mislimo da je malo previπe sluπati upute o tome kuda iêi dalje u isto vrijeme kada pokuπavate upiti informacije o sadræaju izloæbe. Zato smo odabrali posvetiti svu naπu energiju tome da poruka izloæbe postane dostupna. HoÊe li Nordiska Museet sada prestati organizirati obilaske s vodiëem? Nikada neêemo prestati organizirati obilaske s vodiëem za posjetitelje s oπteêenim vidom ili neke druge posjetitelje! Osoba koja moæe pribliæiti i opisati informaciju i odgovoriti na pitanja posjetitelja - niπta nije bolje od toga. Ali posjetitelji koji vide uvijek mogu birati - pogledati izloæbu sami ili priëekati obilazak s vodiëem. S VodiËem kroz galeriju osjeêamo da smo jedan korak bliæe tome da i posjetitelji s oπteêenim ili djelomiënim vidom doappleu do iste slobode izbora. Povremeno kombiniramo VodiË kroz galeriju s redovnim obilascima. Nakon kratkog uvoda koji daje muzejski uëitelj, grupa je opremljena s VodiËima kroz galeriju i svatko je slobodan usredotoëiti se na ono πto ga najviπe zanima. *Rukopis Lene Landerberg preradila je Ingeborg Borgenstierna koja je održala predavanje i radionicu "Rad u muzeju sa osobama oštećenog vida". Predavanje je organizirano u suradnji s Muzeoforumom Muzejskog društva Slovenije, a održano je u Muzeju grada Zagreba 28. studenoga S engleskog jezika prevela Marijana Javornik Čubrić

95 MUZEJI NA KRAJU DRUGOG TISU LJE A I BUDU NOST MUZEJA IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE ANDRÉ DESVALLÉES* Glavni konzervator, Pariz, Francuska Nakon viπe od dva stoljeêa sluæbenog postojanja i tri desetljeêa propitivanja, vjerujemo da je doπao trenutak da se postavi pitanje o buduênosti muzeja. Doista, protekla su tri desetljeêa u kojima je osporavan smisao postojanja muzeja, njegove druπtvene opravdanosti kao i odnosa prema njegovu sadræaju i njegovim korisnicima, no ujedno se veê dva desetljeêa dogaapplea jedna formalna preobrazba koja nije nuæno vezana uz pitanja postavljana tijekom deset zadnjih godina. Istovremeno je rasla svijest o Ëinjenici da iπëitavanje muzejskog predmeta (bez obzira na to je li narodne, folklorne ili umjetniëke provenijencije) ovisi o kontekstu unutar kojeg je izloæen, i to u vrijeme kada su se suvremene likovne kreacije poëele same po sebi pretvarati u izloæbe. No, kao kruna tih dvojbi, u zadnjih je desetak godina sve spomenuto stavljeno pod znak pitanja, ako veê ne u cijelosti, a ono svakako u odnosu na preoblikovanje forme muzeja i to pojavom multimedija i revolucijom u telekomunikacijama. Sama bit muzeja nije znaëajnije pogoappleena sve bogatijim naëinima izraæavanja, jer multimediji su, moæda, samo povratak izvorima; no opasnost vreba u poremeêenim naëinima komuniciranja, u kojima naπa institucija moæe izgubiti vlastitu duπu, ako ne i samu svoju bit. Pred nas su, dakle, postavljena mnoga pitanja, za koja nismo sigurni da imamo i odgovore. Preostaje nam samo da si ta pitanja postavimo iskreno i poπteno, jer se neosporno nalazimo na prekretnici u povijesti muzeja, koja je jednako znaëajna kao i ona otprije dva stoljeêa, kada je Europa privatnu zbirku pretvorila u javni muzej. Tu Êemo prekretnicu pokuπati analizirati πto podrobnije. I. 1. Potkraj πezdesetih (no veê su i krajem 19. stoljeêa postojala dva pionira) muzej su sa svih strana poëeli ozbiljno osporavati, od vrha do dna, u zemljama u razvoju jednako kao i u zapadnim zemljama. Prva velika bomba eksplodirala je u Grenoblu, u Francuskoj, u prvim danima rujna godine, u vrijeme 9. opêe konferencije ICOM-a. Druga je krenula iz Santiago de Chilea, 31. svibnja 1972., u obliku zakljuëka okruglog stola koji je UNESCO organizirao s latinoameriëkim arhitektima, muzeolozima i sociolozima. Dopustite mi da se osvrnem na njihove deklaracije koje smo skloni zaboravljati. One Ëine sadræaj manifesta onog πto sam jednom kasnije nazvao novom muzeologijom i πto se odonda proπirilo po Ëitavom svijetu, a πto sam, prije nekoliko godina objavio u dva sveska kao zbir vaænih tekstova. 1 PodsjeÊam na najvaænije smjernice. Ponajprije, golema veêina viπe ne razumije muzej; on za velik broj ljudi govori ezoteriëkim jezikom (to je bila tvrdnja kanadskog muzeologa Duncana F. Camerona, nakon niza drugih, uostalom, sve tamo od kraja dvadesetih godina). Muzej mora odabrati drukëiji jezik, ali i drukëiji sadræaj, æeli li da ga razumiju oni koji su nakon velikog ispitivanja koje je proveo Pierre Bourdieu 2 definirani kao ne publika i za koje su pojedinci poëeli vjerovati da neπto treba uëiniti (John Kinard koji je osnovao lokalni muzej u jednom crnaëkom kvartu u Washingtonu ili Mario Vasquez u predgraappleu grada Mexica). PoËelo se govoriti da zbirke muzeja nisu vlasniπtvo onih koji upravljaju muzejom, veê Ëitavog stanovniπtva na Ëijem je teritoriju muzej postavljen; za njih je, πtoviπe, odgovorno Ëitavo ËovjeËanstvo, kako nas uvjerava UNESCO, a slijedom sliënih ideja velikana prosvjetiteljstva i francuske revolucije; svaka je zajednica odgovorna za kulturnu baπtinu koja pripada njezinim Ëlanovima, Ëak i onda kada ona ostaje u domovima pojedinaca, reêi Êe neπto kasnije Hugues de Varine, u to vrijeme direktor ICOM-a. No najoπtriju kritiku uputio je Afrikanac Stanislas K. Adotevi, u svoje doba savjetnik UNESCO-a, koji je naglasio da za Afrikance predmet u muzeju, liπen svoje funkcije i banaliziran, nije drugo do proizvod intelektualnih devijacija onih elemenata koji su strani njihovoj kulturi: drukëija, strana svijest prilijepljena na stvarnu situaciju dodajuêi uz to neπto πto se odnosi i na druge, a ne samo afriëke kulture: muzej sam po sebi ne predstavlja niπta. On je tek zamisao koja upuêuje na djelovanje koje treba zapoëeti, praktiëan koncept koji znaëi, da se pronalaæenje i otkrivanje realnosti na koju on aludira nalazi u domeni ne apstraktnog, veê stvarnog Ëovjeka, u sveukupnosti njegovih druπtvenih i ljudskih odnosa. (...) Naposljetku, muzejski predmeti nisu nikada predstavljali niπta drugo do oëite, opipljive i materijalne izraze Ëovjekovog duhovnog i moralnog postojanja, Ëovjeka u njegovu 1 Vagues, Une anthologie de la Nouvelle muséologie. Macon et Savigny le Temple, W et Mines, svezak 2: knjiga 1, 1992., str BOURDIEU, Pierre et Darbel, Alain. L' Amour de l' Art: les musées européens et leur public. Paris, Ed De Minuit, 1966., str. 219.

96 96 3 ADOTEVI, Stanislas. Muzej u suvremenim obrazovnim sustavima. Dokumenti s devete opće konferencije ICOM-a. Grenoble, 1971., str Preuzeto iz Négritudes et négrologues. Paris, 10/18, neobjavljeno izdanje, 1972., str Objavljeno u Vagues, knjiga 1, 1992., str Informacije navedene pod brojevima dobio sam od Claude FOURTEAU, zamjenice voditelja službe za kulturu Museé du Louvre. Kolokvij: Budućnost muzeja. Musée du Louvre, 23. ožujka Navedene informacije o suvremenim izložbama dobio sam od Irène BIZOT, delegirane predstavnice Skupštine nacionalnih muzeja. Kolokvij: Čemu služe izložbe? Paris, Musée du Louvre. 22. ožujka FOURTEAU, Claude. Kolokvij: Budućnost muzeja. Musée du Louvre, 23. ožujka HEINCH, Nathalie. Predavanje: Čemu služe izložbe? Paris, Musée du Louvre. 22. ožujka okruæenju, tradicijama, æivotu, naëinu na koji je preoblikovao materiju, usvojio i pretvorio u svoj unutarnji svijet vanjske sadræaje, kako je, napokon, prihvatio vlastitu kulturu, t.j. osigurao i zaπtitio njezin razvoj. Preko muzejskih predmeta spoznajemo da kultura puπta korijene u stalnom dodiru proπlosti s buduênoπêu, u Ëesto mahnitom dijalogu izmeappleu tradicije i kretanja. Mogao bih ovdje citirati cijelo izlaganje, toliko je ono strastveno i uvijek aktualno. PodsjeÊam da je Adoteviev prvi zakljuëak: OËito je da muzej, kao mjesto obmanjujuêeg diskursa europske muzeologije mora nestati, da ga treba otjerati sa scene prekidom koji nalaæe muzeografska praksa stvarana i izrasla na iskustvu milijardi onih ljudi, koje i dalje ignoriramo, a koji su svakim danom sve svjesniji Ëinjenice da su u stanju ponuditi modele drukëije od onih koje su nam u naslijeapplee ostavili klasiëna GrËka i renesansa. Svijest o takvoj stvarnosti je eksplozivna. UËinit Êe da se muzeografija poëne manifestirati u funkciji kritike kulture, u svojoj istinskoj funkciji izjednaëavanja sa svakodnevnom realnoπêu pomoêu koje Êe umjeti prigrliti jednu novu, eksperimentalnu priëu. I za kraj: Nova muzeografska praksa mora pripremiti dolazak nove, istinski odgovorne kulture. To moæe postiêi jedino tako da stvari promijeni iz korijena. /.../ Muzeografija Êe, dakle, biti radikalna, ili je neêe biti. 3 UËiniti od muzeja mjesto kritiëkog razmiπljanja za sve, unijevπi u nj saznanja i iskustva koja se ne mogu steêi nigdje drugdje - ni u kinu ni na televiziji.»ak niti u πkoli! Svatko moæe primijetiti da smo, trideset godina nakon ovih opomena u obliku predskazanja, joπ daleko od evolucije koja je apsolutno neophodan zadatak za opstanak muzeja - ili barem za njegovo preuzimanje druπtvene funkcije. BrojËani podaci o posjeêenosti ne daju odgovore na postavljena pitanja. Stoga, ako iznosim brojke koje se odnose na Francusku, to nije iz taπtine koja bi me zadovoljila, veê samo da pokaæem koje su tendencije (drugi mogu navesti brojëane podatke koji se odnose na NjemaËku, Italiju, Veliku Britaniju ili Sjedinjene Dræave). U Francuskoj, od vremena André Malrauxa pa do Jacka Langa, samo u nacionalnim muzejima, broj posjetitelja je od prosjeënih 5 milijuna godiπnje sedamdesetih godina porastao na 9 milijuna sredinom osamdesetih, a godine taj broj dosegao je 15 milijuna. To znaëi da se u svakom desetljeêu broj posjetitelja udvostruëio. Proteklih se trideset godina, pak, broj posjetitelja u nacionalnim muzejima (onima koji su u vlasniπtvu dræave) utrostruëio. Sam muzej Louvre, koji je godine imao samo milijun posjetitelja, a tek 2,5 milijuna, premaπio je brojku od 5,5 milijuna posjetitelja nakon πto je izgraappleena piramida. 4 No, te brojke valja usporediti sa slapovima Niagare, koje godiπnje posjeti 11 milijuna posjetitelja, ili Disneylanda kraj Pariza sa 25 milijuna posjetitelja godiπnje. Razlika u broju posjetitelja nije toliko osjetna kod povremenih izloæaba. Godine izloæbu Tutankhamon i njegovo doba u Parizu vidjelo je milijun i pol posjetitelja. To je bio prvi boom. Stogodiπnjicu impresionizma u Galeries nationales Grand Palaisa, posjetilo je godine 550 tisuêa posjetitelja, a Moneta takoappleer viπe od 550 tisuêa - no, zanimljivo je podsjetiti kako se procjenjuje da je neke od salona 19. stoljeêa vidio isti broj od pola milijuna posjetitelja, πto je prosjeëan broj posjetitelja dobre pariπke izloæbe u danaπnje vrijeme, usprkos tome πto je godine 1,4 milijun posjetitelja prodefiliralo Musée d'orsayjem da bi vidjelo Zbirku Barnese. Svake godine, velike pariπke izloæbe koje organizira Reunion des Musées nationaux vidi izmeappleu milijun do dva milijuna posjetitelja. Ali te su povremene izloæbe vrlo skupe (izmeappleu 5 milijuna i 10 milijuna franaka, bez troπkova izdavaëa, ili u prosjeku viπe od milijun dolara) i koπtaju viπe nego πto donose, unatoë svim popratnim prigodnim proizvodima za træiπte i Ëitavom projektu daju izrazito merkantilistiëku notu... 5 Ovdje i ne spominjem Ruse, koji svoju kulturnu baπtinu æele uëiniti rentabilnom do te mjere da su spremni iznajmiti svoje izloæbe. Svjedoci smo kako se milijarde investiraju da bi se ta mjesta kulture pretvorila u supermarkete za predmete kulturne baπtine. Naπim je muzejima zasigurno bilo potrebno pomlaappleivanje; no, u njih su pripuπteni trgovci iz hramova - trgovci popratnom prigodnom robom. Muzeji su umjeli zadræati svoju vjernu publiku intelektualaca struënjaka i pripadnika srednjeg sloja koji posjeêuju barem jednu izloæbu godiπnje (s tim da je jedni te isti posjeêuju i nekoliko puta), a obiteljski posjeti takoappleer su u laganom porastu od 19 do 25 posto tijekom zadnjih deset godina; no, umjesto da se ne-publika zamijeni publikom iz lokalnog okruæenja, dobili smo povrπnu publiku, koja se uglavnom sastoji od turista, koji, u skladu s programom turoperatera obiappleu Louvre u sat vremena, s jedinim ciljem da pogledaju Niku iz Samotrake i Mona Lizu, a koji Ëine 25 posto svih posjetitelja Louvrea i viπe od polovice posjetitelja svih pariπkih muzeja. Takav je razvoj dogaappleaja ekonomski normalan, ako uzmemo u obzir da danas 1,5 milijarda pojedinaca godiπnje prokrstari povrπinom Zemlje. (taj Êe se broj samo poveêavati kada i druge zemlje dosegnu odgovarajuêi stupanj razvoja) 6. Muzeji su dakle, doæivjeli omasovljenje, koje je tek naliëje vulgarizacije 7. BrojËani pokazatelji su, znaëi, varavi. Uslijed ugodnijeg i boljeg doëeka posjetitelja i postava, koji je, ako veê osiromaπen, svakako znatno privlaëniji, muzeji su u broju posjetitelja dobili ono πto su izgubili na kvaliteti publike, a njihova demokratizacija ima viπe komercijalni no kulturni smisao. 2. Ali u muzeografiji - unatoë onome πto je vidljivo, takoappleer je izgubljeno na kvaliteti sadræaja. Sigurno je da nigdje ne postoji viπe objektivnosti u smislu estetskoga glediπta nego πto je ima u humanistiëkim znanostima, no barem moæemo ograniëiti likovno zagaappleivanje. Prema detaljnom istraæivanju koje je poëelo veê dvadesetih godina (mislim na Louis Hautecœura, koji je

97 bio suradnik na Muzeografiji, publikaciji u dva debela sveska o dokumentima meappleunarodne konferencije u Madridu koju je godine organizirao Meappleunarodni ured muzeja, preteëa ICOM-a 8 ), mnogo prije nego πto arhitekti stupaju na scenu u πezdesetima, konzervatori su bili uvjereni da su, tragajuêi za nultim stupnjem likovne zagaappleenosti, pronaπli dobro rjeπenje u smislu maksimalnog isticanja vrijednosti izloπka. Ne znam kakve je odjeke Hautecœur imao u inozemstvu, ako ih je uopêe bilo, ali smo mi od 1961., zajedno s Georges Henri Rivièreom, za naπe izloæbe uniformno prihvatili crnu pozadinu i umjereno, usmjereno osvjetljenje. Krajem desetljeêa ista su naëela primijenjena u galerijama Berlin- Dahlem muzeja, a zatim u National Gallery of Art u Washingtonu. Stvari su se odonda pogorπale zbog Ëinjenice da je novac preplavio muzeje na zapadu. U Francuskoj su prva obnavljanja poëela Zakonom - nacionalnim programom (d une Loi-programme nationale) 1978., no tek zahvaljujuêi "velikim radovima" koje je pokrenuo predsjednik François Mitterrand godine, muzeji su se okoristili privilegijama koje su nenadano doπle kao dar s neba. Renoviranje svojih muzeja poëeli su zatim Nijemci, a kasnije Englezi, koji su napuπtena povijesna zdanja - ili stare tvornice - poëeli pretvarati u muzeje i graditi nove. BuduÊi da veêina konzervatora nije dobila formalno obrazovanje iz muzeografije (osim na terenu, kao i ja sam) i da su vlasti, zbog njihove veêe umjeπnosti u ureappleenju prostora, dale viπe povjerenja arhitektima, pa Ëak i kada on nisu za to bili dodatno, specifiëno obrazovani; arhitekti su se u svom radu oslanjali na maπtu, ne vodeêi pretjerano raëuna o imperativima namjene svoga djela kao ni o prethodnim, muzeografskim istraæivanjima na koja sam se osvrnuo - a πto se sigurno ne bi usudili uraditi da je u pitanju bila bolnica ili vojarna. Bez namjerne zlobe moæemo zakljuëiti da su brojni arhitekti iskoristili svoja muzejska ostvarenja kako bi dobili na znaëenju i vrijednosti.»esto se primjeêuje da korpus muzejskih zdanja zadnjih dvadeset godina 20. stoljeêa predstavlja odliëan prikaz arhitektonskih ostvarenja u tom istom razdoblju - bez obzira na to je li rijeë o ameriëkim, britanskim, francuskim, talijanskim ili japanskim arhitektima. I nije neobiëno zakljuëimo li da su oni svoja ostvarenja æeljeli pretvoriti u snaæne oznake jednog neujednaëenog urbanizma. NajoËitiji primjer je nedavna izgradnja Guggenheimova muzeja suvremene umjetnosti u Bilbaou, Ëiji je autor sjevernoameriëki arhitekt Franck O. Gehry. Mogli bismo spomenuti mnoge druge, za poëetak L'Institut du Monde Arabe, otvoren u Parizu godine, koji se teπko moæe koristiti za izloæbe, ali za koji Jean Nouvel priznaje da nije primio muzeoloπki program u vrijeme arhitektonskog natjeëaja i da mjesec dana prije otvorenja joπ uvijek nije znao πto Êe u njemu biti izloæeno. Jednako tako Franck O. Gehry, koji je sagradio i druge muzeje, upravo ureappleuje jedan u bivπem silosu u New Yorku, a da ne zna koje Êe se zbirke u njemu pohraniti. Za razliku od njega, Jean Nouvel je dobio program za nedavni natjeëaj na kojem je pobijedio u Parizu za Musée des Arts et des civilisations na Quai Branlyju i zna πta Êe u njemu biti izloæeno. Priznajmo dakle, da krivnju snose i konzervatori koji ne daju uvijek programe i arhitekti koji nisu dovoljno zahtjevni i koji Ëesto sami sebi ugaappleaju. Spomenute boljke Ëesto dolaze od uspjeha onih muzeja kojima vladaju politiëke ili ekonomske odluke. Istu smo pojavu doæivjeli u 19. stoljeêu u vrijeme raskoπnog razdoblja izgradnje monumentalnih muzejskih zdanja, kada su bili najvaæniji neoklasistiëka fasada i monumentalne stepenice. No, vratimo se pitanju muzeografije, koje je bitno. Tijekom proteklih desetljeêa rijetki su bili arhitekti kojima je bilo vaænije dati prednost sadræaju koji je trebalo izloæiti, pred vlastitom intervencijom na njemu. To Ëine ili su uëinili neki, kao na primjer Renzo Piano u Hustonu, ili u Francuskoj Antoine Stinco ili Richard Peduzzi, te u manjoj mjeri Christian Germanaz. Gotovo svi ostali predost daju dekoraciju pred muzeografijom. Bilo da crtaju odviπe vidljive popratne izloæbene materijale (na primjer: Jean - Michel Wilmotte ili Gae Aulenti, Ëiji rezultati variraju); bilo da podiæu staklene kaveze u kojima se izloπci nemaju na πto prisloniti i gdje se problem osvjetljenja kreêe od zaklonjenog izvora svjetlosti do nemoguênosti da se svjetlost usmjeri na izloπke; bilo da rade razmjeπtaj u prostoru Ëijim bojama i oblicima nedostaje samozatajnosti - odabir boje ima najveêu vaænost jer utjeëe na boju umjetniëkih djela. 3. PriliËno kasno je otkriveno da izloæba postavlja semantiëke probleme, u onoj mjeri u kojoj je izloæeni predmet viπeznaëan i ne izraæava isti smisao kao i kontekst koji mu se pridaje. Tako je pitanje koje se postavilo od πezdesetih nadalje, bilo - treba li stvoriti distancu time πto Êemo izloæak (= exhibit, exponat ) liπiti bilo kakvog konteksta i svakome dopustiti osobnu interpretaciju zahvaljujuêi onome πto mu pruæa vlastita kultura - ili izloæak treba uvijek uroniti u kontekst. Do danas su izdiferencirane Ëetiri osnovne linije djelovanja, koje odgovorni za izloæbe slijede u skladu s vlastitim ukusima, maπtom ili zahtjevima: 1.) Izloæiti eksponate bez obzira na uëinak koji bi arhitektura mogla imati na njihovo iπëitavanje. To je najëeπêi sluëaj kod loπije opskrbljenih muzeja i onih koji su smjeπteni u povijesnim zdanjima, Ëije se arhitektonsko ili dekorativno bogatstvo ne smije naruπiti. 2.) Arhitektu ili dizajneru prepustiti odgovornost za ureappleenje muzeja i gledati kako postav izloæbe postaje dekoracijom (u terminoloπkom smislu promatrati kako se izlaganje pretvara u scenografiju) u kojoj se odvija igra prostora i boja koriπtenjem eksponata kao dijelova te iste dekoracije. Tako se Ëesto postiæe uëinak koji plijeni pogled i koji je veêinom zavodljiv, ali bez sadræaja. 3.) Maksimalno neutralizirati prostor i dopustiti da se vidi samo ono πto doista Ëini sadræaj izloæbe Édit. SDN, OIM i IICI, s.d.(1935.). Pretisak teksta Louis HAUTECOEUR: Arhitektura i postav muzeja. Paris, RMN, 1993., str. 78.

98 98 4.) Nije dovoljno izdvojiti sadræaj iz okruæenja u kojem je pohranjen, ako ne dobiva potrebni vizualni kontekst koji bi mu istodobno sluæio za semantiëku nadopunu (ekoloπku nadopunu, prirodnu ili druπtvenu, odnosno likovnu, shodno prirodi izloπka i naglasku koji æelimo dati interpretaciji), zahvaljujuêi, eventualno, intervenciji scenografa (i, koji bi, ako je moguêe, ukljuëio u to i postojeêi arhitektonski kontekst, ali na umjeren naëin). Osim u sluëajevima konzerviranja in situ ili postavljanja izloæbe u povijesnim zdanjima, najëeπêe se za jedan te isti postav kombiniraju oba sustava, buduêi da se savrπeno nadopunjuju (jedan kao analitiëki, a drugi kao sintetiëki). 5) Moæemo se osvrnuti i na posljednju modu koja se sastoji u povezivanju stvarnih predmeta s virtualnim kontekstom, no taj Êu novi naëin, koji je za sada posljednja faza evolucije, kako za muzeje likovnih umjetnosti tako i za znanstvene, odnosno tehniëke muzeje, opπirnije razmatrati kasnije. Neophodan je, dakle, kontekst na koji se moæemo pozvati. Taj kontekst mora biti πto je moguêe viπe vizualan, jer stvaramo u svijetu vizualnog. Samo u krajnjem sluëaju, kada pisano tumaëenje postaje neophodno, kada bez njega ne moæemo, utjeëemo se pisanoj rijeëi (opasci, na primjer). No, izloæba se nikada ne smije pretvoriti u zidnu knjigu. Dogodi li se to, znaëi da je izloæba bila ili loπe osmiπljena ili se predmet ne moæe eksploatirati muzeoloπkim sredstvima. Muzejska publika viπe ne prihvaêa bilo πto i bilo je u redu dati za pravo muzeologu poput Duncana Camerona, koji je prije viπe od trideset godina zahtijevao da se diskurs profesionalaca deπifrira. To istovremeno pretpostavlja da parazitska arhitektura ne ometa diskurs i da govor koji se prihvati bude razumljiv svima. No, u tome smo joπ daleko od rjeπenja - naroëito u izloæbama likovnih umjetnosti, unatoë tome πto je doπlo do nekog napretka. 4. Istina je da je jedna druga evolucija ispremijeπala karte: ona koju su likovni umjetnici, poglavito kipari, inicirali svojim instalacijama, koje ne samo da su u svijet umjetnosti uvele obiëne predmete (koji su prije bili ograniëeni na podruëje etnografije, arheologije i povijesti), veê ih izlaæu za razgledanje tako πto ih instaliraju na naëin konzervatora (kao u Muzeju u Neuchâtelu) ili scenografa (kao πto sam prije desetak godina vidio u Zagrebu u ostvarenjima Æeljka KovaËiÊa). Rezultati su u oba sluëaja bili izuzetno privlaëni, no æanrovi su se ispremijeπali do te mjere da viπe nismo uspjeli razlikovati sadræaj od æanra ili oblika. Kao πto je uoëeno veê 1986., predmet je poëeo izlagati mjesto. II. Nakon πto smo se osvrnuli na sve πto je izazivalo nedoumice i bilo osvijeπteno u zadnjih trideset godina, vratimo se novijim izazovima i promjenama koje Êe odrediti buduênost muzeja u sljedeêem tisuêljeêu. Æelim prije svega govoriti o neizbjeænim promjenama zahvaljujuêi novim tehnologijama (NT): mjestu novih medija i revoluciji vizualnog i virtualnog. 1. OstavljajuÊi po strani ono πto nije specifiëna uloga muzeja, sa stanoviπta muzejskih Ëimbenika, smatra se da se primjena novih tehnologija uglavnom odvija na Ëetiri muzejska podruëja: a) mogu sluæiti kao dopuna upravljanju zbirkama: putem informatizacije, digitalizacije i umreæenja izloæbenog korpusa putem teleprijenosa; b) mogu sluæiti kao dopuna istraæivanjima: analizom i slikovnim prikazom materijala i tehnika; kontekstualizacijom (bilo vizualnim prijenosom miljea, rekonstrukcijom ili simulacijom). Tu moæe biti rijeë o substitutima koji su ostvareni pomoêu infografike i slikama sinteze s ciljem ne nuæno komercijalizirane rekonstrukcije, kao πto su bili primjeri rekonstrukcije-simulacije rimskoga grada Arlesa, rekonstrukcije lokaliteta Marmaria u Delfima koja je sadræavala i virtualnu rekonstrukciju Tholosa, zatim virtualne rekonstrukcije mauzoleja u Rouenu, ili one Aleksandrijskog svjetionika, pa rekonstrukcije-simulacije samostana u Clunyju; sve je iste godine izveo IBM...te joπ nekih nakon toga kao Karnaka i Stonehedgea; tu je i antiëki rimski grad, Ëiju je virtualnu rekonstrukciju Infobyte izveo po predloπku freske koja je pronaappleena u tada netom otkrivenoj kripti, pa bazilika sv. Franje u Assisiju za koju je ista kompanija napravila virtualnu rekonstrukciju sa svim detaljima kako bi omoguêila njezino obnavljanje. NeÊu suviπe duljiti o ova prva dva aspekta koja su poznata i ne predstavljaju prevelik rizik od zastranjivanja, osim kada je u pitanju stavljanje na træiπte dokumentacijskog fonda. OtkriÊa digitalizacije kao naëina rekonstrukcije, izlaganja, konzultiranja i prijenosa. c) nove tehnologije mogu takoappleer sluæiti i kao nadopuna izloæbe putem: interakcije (to je katkada puka napravaigraëka, ali je isto tako divno pedagoπko sredstvo); stavljanja u kontekst pomoêu rekonstrukcija i simulacija (prilagodivπi za πiru publiku sredstva koja su koriπtena u istraæivanju). U muzejima klasiënog tipa taj je odnos najuoëljiviji jer daje kontekst koji potiëe tehniëke i znanstvene izloæbe (u Galeries permanentes du Musée des Arts et Métiers, koji je ponovno otvoren nakon rekonstrukcije) - bilo da su prirodoslovne (vidi la Grande Galerie de l'evolution koja je ponovno otvorena nakon obnavljanja 1994.) ili antropoloπke (projekt u Musée des Arts et des civilisations na Quai Branlyu u Parizu). Moæemo takoappleer razmiπljati o izloæbama likovnih umjetnosti Ëiji bi povijesni i tehniëki kontekst bio prikazan pomoêu granica interaktivnosti u blizini djela (kao πto je to bilo s putujuêom izloæbom o Codexu Vaticanusu Leonarda da Vincija πto ga je kupio Bill Gates, a koja je

99 omoguêila deπifriranje djela dajuêi istodobno na uvid originalni tekst koji je Leonardo πifrirao piπuêi ga naopako u ogledalu, tekst postavljen na pravu stranu, transkripciju teksta πtampanim slovima i njegov prijevod na francuski: to se moæe uëiniti samo pomoêu multimedija). Sve je snimljeno i na CD-romu, moæemo se tako prisjetiti svega πto je na CD-romima snimljeno o umjetnicima, a πto se takoappleer nalazi u kabinama i multimedijskim dvoranama u nastavku izloæbe. To je uostalom uëinjeno i u Louvreu prigodom izloæbe skulptura iz Afrike, Oceanije i Amerika. d) NT mogu posluæiti kao komercijalizirani proizvodi - derivati koji nadopunjuju i prate izloæbe. RijeË je o vrlo bogatom træiπtu koje se javilo najprije kao dodatak, a zatim kao zamjena træiπtu videokaseta, poglavito onih s monografijama umjetnika, a koje su veê dopuπtale analize i usporedbe. Tu su zatim i substituti izloæaba (stalnih postava poput Le Louvrea: Slike i PalaËa, Muzej d'orsay: virtualni posjet, kao i povremenih izloæaba poput Sva znanja svijeta u Bibliothèque nationale Francuske, 1996., poput Leonardo da Vincija, poëevπi od veê spomenutog Codexa, koji ne samo da je preuzeo sadræaj granica interaktivnosti izloæbe, veê je, πtoviπe, zamijenio djelo u njegovu povijesnom i estetskom kontekstu, sa svim vezama koje se nameêu). Moæe se raditi o πiroj selekciji (kao πto je RjeËnik moderne i suvremene umjetnosti s RMN-om (Réunion des musées nationaux) kao partnerom, ili nadalje o originalnim djelima koja jedino pomoêu multimedija mogu biti prikazana na naëin dostojan njihove veliëine, kao πto je Tutankhamon autorice Christiane Desroches Noblecourt, koja je pomoêu fotografija i planova povezala povijesni i topografski kontekst puno bolje od, za oko iskljuëivo estetskih izloæaba u Grand Palaisu. Da i ne spominjemo kompjutorske igre koje se temelje na posjetu izloæbi, kao πto su Versailles ili Enigma kraljevskog groba (Egipat, g. prije Krista). Ovdje je rijeë o komercijalnim proizvodima. No kroz navedene smo primjere mogli osjetiti da je granica izmeappleu onoga πto je proizvedeno kao nadopuna samoj izloæbi i proizvoda-derivata izloæbe vrlo uska. Do te mjere da Ëesto, odlazeêi s izloæbe na kojoj jedan ili nekoliko multimedija nadopunjuju originale u dvije ili tri dimenzije, poæelimo pohrliti u duêan da provjerimo postoji li i CD-rom. e) (naposljetku) NT moæemo konzultirati i pomoêu njih komunicirati na daljinu zahvaljujuêi Internetu. Moæe se raditi o umreæenju virtualnih muzeja s bazom podataka od suvremenih umjetniëkih djela koje nudi Videomuseum, predmeta umjetniëkih zbirki iz 60 francuskih muzeja iz baze Joconde, ili zbirke Musée des Arts et Métiers: moæe biti rijeë o selektivnim izloæbama poput one u National Gallery of Art u Washingtonu, iz Centra Georges Pompidou, Fondacije Cartier; ili se moæe raditi o umreæenju, s Narcisseom, o prenoπenju tisuêa fotografija i radiografija digitaliziranih slika koje je dao Laboratoire des Musées Francuske. Od sada moæete u stvarnom vremenu usporediti, na primjer, Vermeerova Filozofa koji je u Parizu i njegov pandan Geografa koji se nalazi u Frankfurtu, ili opet jednog Van Dycka iz Londona s Jordaensom iz Amsterdama: za to vam je od sada dovoljno pritisnuti web stranicu razliëitih muzeja pa da se pred vaπim oëima otvori vaπ dosje - muzej. U to moæemo ubrojiti i posjet imaginarnim izloæbama kao πto je StoljeÊe prosvjetiteljstva u francuskom slikarstvu u muzejima Francuske koju je ostvarilo naπe Ministarstvo kulture. No valja priznati da, ako nas ti CD-romovi Ëesto i obogaêuju, pretraæivanje web stranica, naprotiv, najëeπêe ne utaæuje naπu glad i to poglavito zbog niske kakvoêe uzrokovane premalim brojem piksela. Moæemo dakle, na ovaj naëin rezimirati neposredne prednosti digitalizacije za publiku: rekonstrukcija konteksta pomoêu hipermedija, πto se inaëe rijetko evocira, ako uopêe, na umjetniëkim izloæbama. rad kod kuêe, na vlastitom kompjutoru; vizualna kvaliteta koja je Ëesto superiornija onoj u dvorani, uz uvjet da je ekran dovoljno velik i da ima dovoljan broj piksela (joπ smo daleko od krajnjih rezultata i to zbog fotografskih svojstava); no CD-ROM omoguêava usredotoëivanje na eksponat, naroëito kod slikarstva, πto nije moguêe kada je knjiga u pitanju, a πto izloæba pruæa joπ uvijek vrlo rijetko u arhitektonskom okruæenju koje nije neutralizirano, o Ëemu smo ranije govorili. istraæivanje i surfanje πto je olakπano zahvaljujuêi neposrednim vezama koje nudi hipertekst, tako πto ne moramo koristiti kazalo kao kod Ëitanja, i πto ne moramo hodati iz jedne dvorane u drugu, pa se vraêati, kao πto je tom prigodom posjeta izloæaba. Teleprijenos putem Interneta omoguêuje, osim razmjene, i simultanu komunikaciju koju izloæbe ne pruæaju - pa Ëak ni putujuêe izloæbe koje su uvedene u drugoj treêini dvadesetog stoljeêa. 2. Prije no πto nastavimo, valja nam uspostaviti ravnoteæu izmeappleu prednosti na koje sam se osvrnuo i smetnji koje stvara digitalna substitucija eksponata na izloæbama i u teleprijenosu. Velika rasprava koju je pokrenula digitalna substitucija odnosi se na ponovno uspostavljanje materije. Ta je rasprava opravdana ukoliko se odnosi na umjetniëka djela za koja priroda materijala od kojeg su napravljena ima odreappleenu vaænost, i na predmete znanstvenog karaktera Ëiju bismo materiju trebali dati na analizu. Manje je vaæno za podruëja u kojima je naglasak na formi, t.j. kada je predmet koji je saëuvan i izloæen tek materijalni svjedok πto pohranjuje samo dio stvarnosti koju æelimo saëuvati i izloæiti. Æelim govoriti o svim znanstvenim ili tehniëkim podruëjima u kojima pojave, procesi i kretanja πto Êemo ih podvrgnuti analizi (a πto se uglavnom izraæava u dijagramima) imaju 99

100 100 9 DAVALLON, Jean (dir.) Clacquemurer, pour ainsi dire, tout l' univers: La mise en exposition. Paris: CCI- Centre Georges Pompidou , passim. 10 DÉOTTE, Jean-Louis. Arhitektura novih zvukova, preuzeto iz Kakvi muzeji za budućnost? Kolokvij D.M.F (u tiskanju) znatno vaæniju ulogu od strukture same materije. To se joπ toënije odnosi na izloæbe koje svjedoëe o povijesti, civilizaciji i dogaappleajima vezanim uz æivot nacije, naroda ili pojedinca, odnosno druπtvenih pojava koje daleko bolje objaπnjavamo ako ih, umjesto samih pravih stvari, evociramo pomoêu substituta. Kao πto sam veê napomenuo, uzroci loπe kvalitete reprodukcije koja se nudi πirokoj publici su komercijalne prirode, pa Ëak i onda kada umijemo reproducirati sa savrπenom preciznoπêu. Dovoljno je pogledati Infobytovu reprodukciju vatikanskih prostorija ili Sikstinske kapele, na kojima moæemo uoëiti detalje na Raffaellovim i Michelangelovim slikama bolje nego da smo na licu mjesta, ili da nam je pruæeno zadovoljstvo pribliæiti oëi na deset centimetara od slike. Svedene na stvarnu veliëinu originala, takve im se reprodukcije bez ikakve zamjerke mogu ravnopravno staviti uz bok. Iako je uvoappleenje konteksta apsolutno neophodno za izloæbu, taj je proces istodobno izloæen i velikoj opasnosti. Dok je koriπtenje graniënih pokazatelja odliëno kao diskretna nadopuna kad je rijeë o izloæbama umjetniëkih djela, takvo je rjeπenje nedostatno kada se radi o tehniëkim i znanstvenim izloæbama. Potisnuti kontekst unutar granica poæeljno je jedino kada je rijeë o pukom dodavanju neëeg pozitivnog onom bitnom πto se nalazi u samom izloæenom djelu. Kada se, naprotiv, bit nalazi unutar konteksta (tehniëki ili znanstveni proces, kretanje nekog stroja ili æivotinje, rast neke biljke ili æivotinje, sadræaj crne kutije itd.), prava stvar postavljena na neki postament postaje pomalo sakralizirana, dok je njezina istinska bit kao skrivena unutar granica iz koje je treba izdvojiti - ili, pak, odviπe diskretno uoëljiva na videu. Kako bi se u takvim sluëajevima mogao jasno uoëiti smisao, bolje je kontekst svesti na njegovu stvarnu dimenziju, i u nj inkorporirati pravu stvar. PreporuËljivo je, dakle, dræati mjeru onoga πto je dobro i onoga πto nije neophodno potrebno. Dobro je koristiti substitute da bismo stvorili potreban broj konteksta koji moraju biti digitalizirani kako bi se lakπe reducirali, umnoæili, i postali interaktivni. Nije dobro kada se umanjivanjem konteksta minimalizira njegova uloga. Naprotiv, πirimo li raspravu, nailazimo na najveêe pesimiste, pa Ëak i na zagriæene protivnike multimedija i Interneta, koji, po njima, predstavljaju najveêu opasnost za muzeje. Razmotrimo najprije glavne argumente. Treba izbliza pogledati postoji li doista konkurencija i rizik da nove tehnologije prouzroëe nestanak interesa publike za muzej i njegovo ishodiπte. To veê ovisi o razliëitim Ëimbenicima! O posjetiteljima, o prirodi muzeja, i onome πto Êe uëiniti osobe odgovorne za muzeje. Doista, malo je πanse, barem u prvo vrijeme da aktualna ne-publika poëne posjeêivati muzeje ËeπÊe nego prije. No sigurno je da Êe putem multimedija otkriti Ëitav jedan svijet muzeja i nacionalne baπtine o Ëijem postojanju nisu ni slutili. SljedeÊi korak te ne-publike biti Êe æelja da pogledaju originale Ëije su virtualne kopije vidjeli - ma koliko vjerne one bile. Tako Êe se pridruæiti stalnoj, vjernoj publici. BrojËano bi publika trebala rasti. To je u svakom sluëaju toëno za umjetniëke muzeje. Sumnja se i dalje moæe odnositi na druge vrste muzeja u onoj mjeri u kojoj joπ nisu uspjeli pronaêi pravi muzeografski jezik da bi priopêili ono πto æele, i pokazali vrijednost onoga πto Ëuvaju. Æelim govoriti i o povijesnim i o znanstvenim muzejima, koji u najgorem sluëaju izloπke pokazuju bez dodatnih objaπnjenja, a u boljem sluëaju zidove pretvaraju u knjige. Za njih bi multimediji mogli postati ozbiljna konkurencija. No i tamo Êe ostati jedan dio originala: bila to naprava ili povijesni stroj, ili rijedak arheoloπki, odnosno etnografski predmet. Meappleutim, valja nam nadiêi takav povrπan pristup o tome πto smatramo opasnoπêu i to tako da paæljivo promotrimo bit sadræaja (opipljiva ili neopipljiva materija) i suπtinu forme (virtualno i multimediji). Promjena je strukturalna, πto dolazi od virtualizacije slike: postavljena su pitanja, zauzeti su stavovi, kontradiktorni. Za neke, kao za Bernarda Delochea, jednostavna reprodukcija slike gotovo je jednako beskorisna kao i muzej, jer smisao daje struktura, koju moæemo direktno informatizirati.; za druge, virtualizacija na prvome mjestu unosi revoluciju u muzej. Istina je da muzej krije baπtinu, ali nije jedini koji to Ëini. Naprotiv, ono dodatno πto Ëini, a u tome je praktiëki jedini, jest preuzimanje uloge posrednika izmeappleu konkretnih stvari i pojedinaca. Godine 1986., upravo kada su multimediji stupali na scenu, Jean Davallon je naπao za shodno podsjetiti na oëitu istinu po kojoj je izloæba fiziëki susret izmeappleu predmeta i posjetitelja 9. No Jean-Louis Déotte veê je stiπao svoje oduπevljenje za digitalizaciju banki podataka. (Citiram ga): UzimajuÊi u obzir da su muzeji posljednja javna gostoljubiva mjesta, moæemo se samo radovati toj novoj etapi materijalne kulture i njezine historiografije koja se sastoji u informatizaciji muzeja, u promjeni zbirki u banke nematerijaliziranih podataka, s obzirom na postojanje arhiviranja i pristupa virtualnom. /.../ No ta promjena, koja se doista odnosi na buduênost medijateka i biblioteka, na buduênost muzeja utjecat Êe samo preko vrpce, putem onoga, dopustite mi da se izrazim neprecizno, πto je u djelu svedivo na informaciju, na ono πto nije njegova materija (tvar): znaëi ono πto je njegov stvarni sadræaj dostupan spoznaji 10. Tek nam predstoji da to vidimo! Godine Jean-Pierre Mohen, direktor Laboratorija Muzeja Francuske (Laboratoire des Musèe de France), ako je joπ i imao neke sumnje, nije viπe brinuo o sredstvima: Ako pomoêu informatike moæemo ovladati velikim brojevima, ako je digitalna slika zadovoljavajuêa, moramo se ipak zapitati nije li apstrakcija koju uvode mediji opasna za razumijevanje realnosti koju smo do sada spoznavali iskljuëivo neposrednim kontaktom. (Mohen, 1996:45)

101 Moæe se reêi da su se, sve otkako postoje kabineti i muzeji, informatiëka dokumentacija, umreæivanje i digitalizacija slike naprosto dodavali jednostavnom izlaganju i vjeπanju o zid vizualnih predmeta i djela, dodajuêi pritom ili oduzimajuêi neπto tradicionalnoj muzeologiji. Velik je skok napravljen onog Ëasa kada su se ti novi sadræaji usmjerili prema πirokoj publici, stavljajuêi joj na raspolaganje, a da je pritom ne prisiljavaju na mijenjanje mjesta i prostora, svjetski virtualni muzej - i to ne samo jednu zbirku, veê izloæbu obogaêenu razliëitim kontekstima (povijesnim i topografskim) i interrelacijama (hipertekstualne veze koje omoguêuju da znanstvenici i medijatori istovremeno rade na unaprijed programiranim istraæivanjima). Nakon tog skoka NT (nove tehnologije) nezaustavljivo generiraju Ëitavu mutaciju muzeja u smislu njegove uloge konzervatora i mjesta istraæivanja, te njegove uloge u organiziranju i odræavanju izloæaba. to se tiëe ove prve uloge, kao πto je to naglasio Bernard Deloche 11 (1996.), nove tehnologije prije svega odgovaraju potrebama koje nameêe substitucija, i ako veê, πto se njega tiëe, nimalo ne mijenjaju bit sadræaja, onda svakako mijenjaju prirodu komuniciranja. Promjena se odnosi na formu muzeja za sve kakav se poëeo stvarati u 19. stoljeêu nakon pronalaska fotogravure, i kakvim ga je zamislio André Malraux u svom imaginarnom muzeju i u Galeriji Plejada. Walter Benjamin je godine primijetio: Mehanizirana reprodukcija pruæa originalu priliku za sveprisutnost koje je inaëe liπen. /.../ Katedrala napuπta svoje mjesto da bi uπla u prostor ljubitelja glazbe; zbor koji nastupa na otvorenom ili u koncertnoj dvorani sada odzvanja bilo kojom prostorijom 12. Istovremeno smo s podrπke koju je pruæao obiëan komad papira preπli na informatiëku podrπku s individualnog ili kolektivnog, ali monotipskog promatranja na univerzalno i svjetsko promatranje. U stvari, ono Ëemu prisustvujemo jest povratak konceptu muzeja. Globalno selo u globalnom muzeju, a ne obratno: ne muzej u selu. Ne viπe samo mjesto na koje odlazimo kako bismo vidjeli uzorke s Ëitave zemaljske kugle, mjesto koje nudi sa zajedniëke toëke glediπta ono πto nas moæe poduëiti i informirati o obiëajima i prilikama naroda od kojih nas dijele vremena i prostori, kao πto je to priæeljkivao Millin de Grandmaison, projektirajuêi svoj univerzalni muzej. Ne viπe zgrada u koju odlazimo, a koja je postala mjestom pohranjivanja svih onih svjedoka koji su bili otrgnuti iz svoje sredine, veê i sveg ostalog πto prilazi vama, dolazi k vama, a πto razgledate istom onom brzinom kojom s jednog mjesta prelazite na drugo da biste gledali i promotrili ono πto vas zanima. Dijagnozu oteæava Ëinjenica da promjenu ne moæemo uoëiti odmah, jer je ona skrivena u nutrini biti. Glavni doprinos od dodavanja konteksta samo nadomjeπta manjak u onoj mjeri u kojoj to tehnike nisu dopuπtale u vrijeme kabineta znamenitosti i prvih muzeja. U poëetku su uzimani samo uzorci stoga πto se, buduêi da se joπ nije razmiπljalo o eko-muzejima, u kabinete ili muzeje nije moglo utrpati baπ sve; ako su umjetniëki predmeti bili istrgnuti iz svoga konteksta, to je bilo zato πto sve palaëe i sve crkve jednostavno nisu mogle stati u galeriju; a najviπe stoga jer se nije moglo kretati Ëitavom zemaljskom kuglom s ciljem prikupljanja - iako su se zbog toga umnogostruëila putovanja! Moæemo sanjati (iako to vjerojatno nije tako daleko jer sliëne tehnologije veê postoje na satelitima). Kamere Big Brothera koje su veê pomalo svugdje, a opremljene su ne samo zumovima veê i elektroniëkim mikroskopima i telekomandama na vaπoj konzoli, moêi Êe u vaπ dom uskoro unositi πto su neki drugi s najveêim naporom prouëavali, razvrstavali, klasirali, skupljali tijekom pet ili πest stoljeêa. Taj naëin pribliæavanja veê se nesmetano i bez zastoja provodi u globalizaciji baπtine, kako one æivuêe, tako i mrtve. Hramovi muza, mjesta uëenja i znanja, nisu nuæno bili i mjesta prikupljanja i Ëuvanja materijalnih dobara, a aleksandrijski museion, koji je bio spojen s bibliotekom, nije neizbjeæno imao funkciju zbirke. Muze su bile Zeusove kêeri, a boginja Mnemosina bila je otjelovljenje pamêenja. Izvoriπte muzeja i muzeologije, baπ kao i velikim dijelom informatike, nalazi se, dakle, u pamêenju. Cyberspace nas ponovno vraêa univerzalnoj enciklopediji koju su sanjali izumitelji koncepta muzeja i svi prvi muzeolozi prije pisma, od Giulija Camilla do Samuela Quiccheberga, 13 koji je muzej vezao uz umijeêe memoriranja te ga osmislio kao metodu razvrstavanja i sreappleivanja svih znanja svijeta. Svi su oni priæeljkivali enciklopedijsku zbirku, sistematski razvrstanu, koja bi se nudila naπem vizualnom iskustvu i bila pohranjena na zatvorenome mjestu. No, kako nas je, u vezi Quiccheberga nedavno podsjetio François Mairesse, Ëuvanje memorije ovdje se dogaapplea preko pisma. Predmet se joπ ne preispituje u svom svojstvu glavne vrijednosti, nosioca informacije, iako je neprijeporno nosilac znaëenja (semiofor) i povezan s moêi koju iz njega izvlaëi kolekcionar. Quiccheberg, jaπuêi konja izmeappleu dva razdoblja, Ëuva ideju, a ne ono πto je dostupno osjetilima. 14 Njegova ideja univerzalnog teatra, koji je istodobno pisana enciklopedija i zbirka predmeta koji su izloæeni da bi se prouëavali, produæuje vijek srednjovjekovnih Suma tako πto sreappleuje njihov sadræaj, prevodi kulturu Kunst-und Wunderkammere u nastajanju, te navjeπêuje enciklopedijske koncepcije Leibniza, Bacona i francuskih enciklopedista. Model Quicchebergova muzeja pojavljuje se najprije u obliku kataloga. Za njega je talijanski koncept sobice za uëenje, radne sobe ( studiolo ) postao metaforom intelektualnih aktivnosti. Takvu koncepciju muzeja, Ëesto ograniëenu na pisani katalog, nalazimo sve do 18. stoljeêa, kod C.F.Neickela 15 u njegovoj Muzeografiji (1727.) u kojoj je muzej definiran kao soba, kao mjesto u kojem su prirodni i umjetniëki rariteti svih vrsta izloæeni usporedno s dobrim i korisnim knjigama. A te su knjige muzeji rijeëi i priruënici za DELOCHE, Bernard. Prema virtualnom muzeju i zamjenskim zbirkama. Brno, 25. listopada Predavanje na Međunarodnoj ljetnoj školi muzeologije (neobjavljeno). Vidi također: Museologica, Lyon, 1985.; pretisak. Macon, W/MNES, 1982., str BENJAMIN, Walter (1936). Umjetničko djelo u doba njegove mehaničke reprodukcije, preuzeto iz Écrits francais, Paris, Gallimard, 1991, str QUICCHEBERG, Samuel ( ). Inscriptiones vel Tituli Theatri Amplissimi Complectentis Rerum Universitatis Singulas Materias et Imagines Eximas, ut idem Recte quoque dici possit, MAIRESSE, François. Očuvanje i sjećanje, objavljeno u Muzeologija i sjećanje. ICOFOM Study Series 27, 1997 (godišnji simpozij međunarodnog Odbora za muzeologiju, u povodu 20. obljetnice), str NEICKEL, C.F. Museographia, 1727.

102 VAN PRAET, Michel. Znanstvene izložbe, 'znanstveno kritička ogledala' evolucije ideja u prirodnim znanostima, Bulletin d' histoire et d' épistémologie des sciences de la vie, svezak 2, knjiga 1.,1995., str GAUDIN, Thierry. Revolucija multimedija, Le Nouvel Observateur, objavljeno u prilogu uz br.1568, studenoga 1994., str DELOCHE, Bernard.: Museologica, Lyon, 1985.; pretisak. Macon, W/MNES, 1989., str Točnije: «Stvarno proučavanje tradicionalnog muzeja i mogućnost njegove usporedbe s nacrtom novog muzeja pretpostavlja istovremeno konstrukciju modela koji obnavlja proces stvaranja područja homogene objektivnosti, sposobne da sve što uđe u muzej i izađe iz njega svede na varijante jedinstvenog parametra, t.j. na informaciju» (str. 127). 19 BRETON, Philippe. Utopija komunikacije. Paris, La Découverte, 1992., str (proširena izdanja: 1995., 1997.) 20 DAVALLON, Jean. Je li muzej uistinu medij?, Publics et musées, n_2, studeni 1992., str. 104 i DAVALLON, Jean. Možemo li govoriti o 'jeziku' znanstvene izložbe? objavljeno u Faire voir, Faire savoir. La muséologie scientifique au présent. Québec, Musée de la Civilisation, 1982., (Bernard Schiele dir.), str Cf. Rieusset-Lemarié, I. Područja pamćenja, odnosno, hodanje stvarnim ili virtualnim gradskim krajolicima objavljeno u La Société des clones a l' ère de la reproduction multimédia. Arles, Actes Sud, one kolekcionare koji se sami æele posvetiti znanstvenim istraæivanjima. Istodobno dok je Ëovjek potvrappleivao svoje mjesto u srediπtu svijeta, organizacija prostora u znanstvenim kabinetima tog doba obavljala je zapravoi sintezu postojeêih paradigmi muzeja, ali isto tako i paradigmi izloæbe i knjiænice 16. Nema tako davno, Thierry Gaudin je primijetio: Ono πto Êe se profilirati pomoêu multimedija bit Êe radikalno drukëije od onoga πto poznajemo. Slika koja omoguêuje prijenos tehnika bit Êe u srediπtu tih promjena. Naπe spoznaje vezane uza znanost okoristit Êe se novim poticajima. No multimediji nisu samo prijenos slike: to je isto tako i prijenos teksta, brojki, zvuka, animiranih slika, pokreta - jednom rijeëju, osjeêaja. Tu je zatim i Ëitava jedna 'pritajena' stvarnost koja Êe, iako je sve do sada izmicala osjetilima, pa nije mogla biti pohranjena u pamêenju, ubuduêe objediniti podruëje pisane rijeëi 17. Moramo se, meappleutim, Ëuvati jedne opasnosti, koja je viπe vezana uz komunikaciju nego uz virtualizaciju. Uistinu, prijenos uz virtualnu podrπku potiëe pitanje u kojoj mjeri sredstva komuniciranja postaju sama sebi svrha koja Êe na kraju prikriti sadræaj koji bi trebala prenositi, te neêe li medij sve viπe zauzimati mjesto koje pripada poruci. Godine Bernard Deloche se je upitao o umjesnosti primjene znanosti i tehnike na evoluciju koju je nedavno doæivio muzej; rijeë je o primjeni onog slavnog naëela Marshalla Mc Luhana: 'medij je poruka' po kojem treba vidjeti je li transformacija medija posljedica mutacije izloæenog sadræaja, ili novi mediji, uz pretpostavku da dolaze iz vanjskog svijeta, donose istinsku promjenu muzeja i njegova sadræaja /.../. Primijetio je: Ëini se kao da je predmet promijenio mjesto, a ipak, niπta se nije promijenilo, jer, napokon, struktura muzeja po svom je svojstvu medijska tako da oblikuje njegovu poruku, a ne samo izloæbe za Ëiji je nadzor i upravljanje muzej zaduæen. Na kraju je zakljuëio: pod vidljivom promjenom medija, poruka (utisnuta slika) nije se promijenila viπe od samih medija (muzej koji se prilagodio). /.../ Sigurno je da se novina sadræaja nije pokazala odluëujuêom, jednako kao πto se Ëini da novina medija ne povlaëi automatski izmjenu same poruke. (1991: 56, 60, 62, 63). Doista, za Bernarda Delochea fotogrametrija biljeæi mnogobrojne informacije, koje skicu pretvaraju u stvar istovjetnu s predmetom, ali upotrebljivu u toj istovjetnosti /.../.Spomenik je tako sveden na sumu parametara koji ga opisuju na konvencionalan naëin, usporedbe postaju moguêe jer je svaki predmet transkribiran u jedinstven i homogen sustav 18. No, reducirajuêi estetsku analizu na elemente informacije, Ëini se da je ostavljeno po strani sve πto moæe izbjeêi reπeto reprodukcije. Sigurno je da, Ëak i kada smo se domogli svih kljuëeva strukture, kako kromatske, tako i grafiëke u tri dimenzije (3D), ostat Êe uvijek jedan dio, koji u nedostatku boljeg izraza zovemo umjetniëkim genijem ili aurom, a πto Êe uvijek biti teπko analizirati (pa moæda i virtualizirati); nesumnjivo Êe i na cyberspaceu biti nepoznatih podruëja za koja Êemo potroπiti mnogo vremena prije no πto im otkrijemo strukturu. U svojoj knjizi Utopija komunikacije 19 Philippe Breton objelodanjuje jednu drugu opasnost, istaknuvπi veê reducirajuêi karakter koji komunikacija nameêe sadræaju koji prenosi, kao i kompaktizaciju, kasnije simplifikaciju, koje se pridaju informacijama kako bi one uopêe postale poruke koje se mogu priopêavati: Informacija, biljeæi on, mora uvijek odgovarati zahtjevima 'punog', maksimalnog ispunjavanja, dok se produkcija znanja uvelike oslanja na identifikaciju i prihvaêanje zona neznanja. Dalje objaπnjava da su mediji, πireêi informacije, zapravo poveêali naπe nepoznavanje stvarnog svijeta,jer neznanje nema boljeg saveznika od iluzije o znanju ; na kraju zakljuëuje: medij je postao centar koji na svom putu absorbira sve (1992: 141, 142 i 145). Neprijeporno je da nas Breton vraêa natrag McLuhanu, ali zato da bi mu uputio kritiku. Ne bi li nas trebao vratiti unatrag sve do Montaignea, za kojeg je lijepo oblikovana glava vrijedila viπe od dobro ispunjene (pametne) glave? Upravo to je navelo Jeana Davallona da pojasni: Muzej nije medij u uobiëajenom smislu pojma /.../ Sigurno je da tu dolazi do komunikacije izmeappleu posjetioca i nekog predmeta ili neke spoznaje, ali ipak, tu se ne radi o modelu industrije komunikacija koji bi se temeljio na razvijanju mreæe za πirenje informacija 20. Ne treba znaëi, mijeπati komunikaciju i informaciju i ne treba zaboraviti da je zadatak muzeja prije svega priopêavanje sadræaja i znanja. No u svom pristupu kibernatizaciji muzeja, Deloche zanemaruje nove zahtjeve koji se postavljaju na muzej, a koje je Jean Davallon definirao kao vizualnost kao sredstvo prikazivanja prostora zakljuëivπi da koncepcija izloæbe teæi napuπtanju logike diskursa kako bi se slobodnije kretala u logici vizualnog i prostornog 21. Moramo zakljuëiti da Êe se prostornost koja je ostvarena u znanstvenim centrima, kao πto su Palais de la Découverte u Parizu ili Exploratorium u San Franciscu, ubuduêe pojavljivati u cyberspaceu, iako moæda na neki drugi naëin: kao dokaz nam mogu posluæiti brojne meappleunarodne izloæbe koje su upravo u procesu kreiranja, poput: City of News (MIT), Palais de la Mémoire, Exposition universelle, Mosaïca, i druge Utopije 22. A to je tek poëetak! Jednako kao πto su veliki prostori u kojima se danas odræavaju znanstvene izloæbe, ili web stranice izloæaba koje nudi cyberspace oznaëeni interaktivnim pokazateljima, tako i interakcija generira prostornost stvarajuêi iluziju prostora kojim se posjetilac kreêe. toviπe: stavljajuêi interaktivnost u srediπte prostora kojim se kreêemo, znanstveni su centri stavili Ëovjeka (posjetitelja) u srediπte muzejskog prostora, a da mu istovremeno ne nude viπe od uloge potroπaëa. I to, eto, Ëine te virtualne izloæbe. Zar nam se naπ novi svijet cyberspacea ne prikazuje i kao neizbjeæan, produljeni pokret πirenja i vraêanja prema izvorima koji su iznjedrili prve eko-muzeje trideset godina ranije, a u kojima je takoappleer Ëovjek bio u srediπtu

103 projekta? Nije li taj novi svijet prisutan u onoj izravnoj definiciji muzeja, po kojoj je on jednostavan instrument muzeologije, a koju pak shvaêamo kao sredstvo prouëavanja odnosa Ëovjeka i stvarnosti, sveukupne stvarnosti koja ga okruæuje, a koju neki rado nazivaju heritologijom zbog njezine svemoêne prisutnosti, i πto je na kraju sve ono πto muzej nije nikada smio prestati biti. Kao πto izjavljuje Maor Ross Himona, koji je za domoroce Novog Zelanda i okolnog otoëja kreirao web stranicu: MistiËna zemlja mojih predaka od sada se nalazi na Internetu (TRM od 15.do 16. studenoga 1998.). Moæda bi nam nove tehnologije mogle omoguêiti rjeπavanje pitanja kulturoloπkih razlika koje je Adotevi postavio No, nemojmo se zavaravati: ako su nove tehnologije, uklanjanjem prostornih granica na svoj naëin rijeπile pitanje veêeg broja posjetilaca muzeja, druπtveni Êe jaz i dalje postojati sve dok svaki pojedinac ne bude posjedovao vlastiti kompjutor (mnogo skuplji od ulaznice za muzej). III. Ova nas posljednja primjedba vodi do drugih opasnosti koje treba izbjeêi, a koje nisu uzrokovane novim tehnologijama. VeÊ smo govorili o zgradi koja postaje znak i o izloæbi koja postaje dogaappleaj. Moæemo tome dodati poπast novca koja se dogaapplea s 'merkantilizacijom' kulture, s baπtinom pretvorenom u robu i s muzejskim ostvarenjima koja su istodobno i dogaappleaji i 'proizvodi'. No moæemo takoappleer dodati i ovo: degradiranje kompetencija. Ono je dovelo do poraæavajuêe Ëinjenice da muzeje sve ËeπÊe 'πminkaju' i njima upravljaju polivalentni administratori, a da se od struënjaka poput nekadaπnjih konzervatora zahtijeva da profesionalno budu formirani u opêim, disciplinarnim kategorijama. Na æalost, velik je broj mladih koje takva formula zavodi prilikom odabiranja karijere. majstorskih djela, muzej Êe se potpuno instrumentalizirati.da su se nove tehnologije pojavile dvadeset godina ranije, mogli smo uπtedjeti ili drukëije investirati milijarde, a s istim ciljem. Promjena koju Êe muzej doæivjeti bit Êe, dakle, radikalna (kao πto je priæeljkivao Adotevi), jer Êe, zadiruêi u njegov naëin izraæavanja i komuniciranja, vjerojatno prodrijeti i do njegove biti. Za kraj, reêi Êu jednostavno da, baπ kao i u drugim podruëjima, i ovdje su pozitivno i negativno u ravnovjesju: pozitivno je da su sve prednosti vezane uz reprodukciju i interrelacije; negativan je ne samo materijalni veê i puteni izostanak dodira sa stvarnoπêu. Osim, ako je vjerovati Régisu Debrayju, nije izostao povratak embrionu: U virtualnom je doæivljaju potrebno dodirivati. Od promatranja smo uëinili prijelaz na intervenciju i sudjelovanje. To je jubilarno i regresivno. Istovremeno smo na vrhuncu tehnike i na samom poëetku naπeg ishodiπta - embriona - tog arhaiënog stanja koje voli dodir i milovanj 23 (1994.). Ili Êemo radije razmiπljati poput Jeana Baudrillarda, koji je rekao: Za mene je stvarnost uvijek bila samo oblik simulacije. /.../ Stvarnost ne postoji 24. *Gospodin André Desvallées je boravio u Zagrebu u svibnju godine i tom prigodom nam je ustupio na korištenje tekst "Muzeji na kraju drugog tisućljeća i budućnost muzeja" koji u ovom broju donosimo u integralnoj verziji. S francuskog jezika prevela Darija Jurčić 103 ZAKLJU»AK. BuduÊi da moramo zakljuëiti, podsjetimo se da je veêina muzeja morala biti obnovljena kako bi mogla bolje odgovoriti zahtjevima publike; drugima je pak bilo potrebno ureappleenje ili izgradnja da bi primjerenije zaπtitili baπtinu Ëesto pohranjenu u skladiπtima. 'Muzeomanija' je postala drogom za stanovniπtvo, modom za politiëare i podruëjem iskoriπtavanja za brojne arhitekte. Njome smo se, na æalost, poëeli baviti prekasno, obzirom na tehniëki napredak. Doista, moæe se bez pogreπke naslutiti da Êe, zahvaljujuêi oduπevljenju za multimedije, muzejima jedino preostati da i dalje odræavaju kult (religiozni) originala, jer je znanstveni dokument u najveêoj mjeri prebaëen na multimedije. Upravo kao πto je to objasnio Rolland Recht, Bliæimo se kraju 'izloæaba-dogaappleaja'. CD-ROM Êe zamijeniti izloæbe lomljivih predmeta. Ako budemo posjeêivali neke zbirke koje Êe imati tek nekoliko izloæenih 23 DEBRAI, Régis. Priopćenja uz XII. izdanje Imagina Monte-Carlo, veljače BAUDRILLARD, JEAN. Lozinke (video kaseta) Éditions Montparnasse, 1999.

104 IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE POHRANJIVANJE PRI»A; PODACI IZNAD PREDMETA VIRGIL ŞTEFAN NIT ULESCU Glavni urednik Ëasopisa Revista mezeelor, Bukureπt, Rumunjska 1 Čitav sustav je objašnjen u Ecaterina Geber, The Information System for National Cultural Heritage (SI-PCN) and Standards, Romania, u CIDOC Newsletter, vol. 4, srpanj 1993., str Ako je do prosinca godine na računalo prebačeno oko kartica s podacima, dok je slijedećih čekalo na prebacivanje (cf. Ibidem, p. 29), do kraja rujna godine količina kartica prebačenih na računalo narasla je na više od (informaciju dostavila gđa Irina Oberländer - Târnoveanu, zamjenica direktora cimec-a). Dokumentacija muzejskih predmeta nije bila jaëa strana modernih rumunjskih kustosa. Tek u treêem i Ëetvrtom desetljeêu ovog stoljeêa predmete se poëelo pomnije prouëavati, u odnosu na njihovo porijeklo. Uzlazna linija u rumunjskoj muzeologiji nastavila se i dovela ovaj aspekt kustoske discipline na visoku razinu u usporedbi sa standardima srediπnje i istoëne Europe. Vaæan korak naprijed naëinjen je u sedamdesetim godinama ovog stoljeêa, kada je uspostavljen centraliziran sustav dokumentiranja, kao i jedinstvena vrsta analitiëke inventarne kartice. 1 Nakon ispunjavanja kartice rukom, operater bi biljeæio njen sadræaj u raëunalo smjeπteno u centralnoj instituciji (morate imati na umu da je, do toga vremena, veêina rumunjskih muzeja - i oni vrlo vaæni - bila vlasniπtvo dræave, kao i njihovi izloπci). Usprkos tome, bilo je teπko nametnuti jedinstvenu vrstu kartice, jer je veêina kustosa - pogotovo onih starije generacije - bila iznimno nesklona njenom novom modelu. SuoËene sa sporoπêu ispunjavanja kartica, centralne vlasti odluëile su uvesti novi model silom: ministarskom odlukom plaêe kustosa uvjetovane su ispunjavanjem 200 kartica mjeseëno. Revolucija u Rumunjskoj godine imala je vaæne posljedice za sva polja djelatnosti. Novoosnovano Ministarstvo kulture ukinulo je sve restrikcije plaêa, ukljuëujuêi i onu o ispunjavanju 200 kartica mjeseëno. Od godine ukupni opseg zabiljeæenih informacija na nacionalnoj razini biljeæi vrlo polagani rast, dok se, s druge strane, poveêavala i kvaliteta raëunala koja koristi Institut za kulturnu memoriju (gore spomenuta centralna institucija, poznati cimec), kao i samo muzeji. cimec joπ uvijek ima neπto kartica za obradu (ne previπe), ali podaci na tim karticama ne odnose se na najvaænije predmete; podaci o najvaænijim muzejskim predmetima veê su pohranjeni u memoriju raëunala. 2 Zanimljivo je primijetiti da su mnogi kustosi jedinstveni tip kartice smatrali simbolom komunistiëkog sistema, zato πto je doveo do centralizirane baze podataka, i jer je uveden i odræan na temelju odluke vlasti. Nakon nekoliko godina zbrke, danas moæemo uoëiti Ëetiri trenda u sustavima dokumentacije: odbacivanje jedinstvene kartice i povratak starom sustavu, s karticama koje nisu pripremljene za laganu kompjutorsku obradu; zadræavanje sustava analitiëke kartice, iako nikakva ministarska odluka koja bi to nametala nije na snazi; traæenje novog tipa kartice, manje ili viπe inspirirano analitiëkim tipom; inventura napravljena iskljuëivo magnetskom podrπkom, na obrascu (templetu) koji stvaraju sami muzeji. Do kraja studenoga godine, predsjednik Rumunjske objavit Êe novi Zakon o zaπtiti pokretne nacionalne kulturne baπtine (nakon πto se o njemu raspravljalo i izglasalo ga gotovo dvije godine u oba doma Parlamenta). Novi Êe zakon uvesti standardizirani tip inventarne kartice, ali samo za objekte klasificirane po sudskoj kategoriji nacionalne kulturne baπtine. Standardizirana kartica nije pravno definirana, i zadaêa je Ministarstva kulture nakon objave zakona uspostaviti je. Ipak, moja namjera nije analizirati ove razliëite tipove inventarnih sustava, nego odreappleeni tip informacije sadræan na karticama: onaj koji se odnosi na priëu koja leæi iza predmeta, prije negoli on postane dio muzejske zbirke. Na svim tipovima kartice (papirnatoj ili magnetskoj), postoji samo jedan naslov za porijeklo. Na analitiëkoj kartici, na primjer, postoji prostor samo za 64 znaka (ukljuëujuêi razmake), ali, naravno, ukoliko postoji potreba za dodatnim prostorom, moæe se dodati nova kartica. Ipak, to su vrlo rijetki sluëajevi. Ne postoji prostor predviappleen za opisivanje naëina na koji je predmet doπao u muzej, ni za povijest predmeta. Posljedica toga je opasna: gubitak velikog dijela informacije. Kartice obiëno ispunjavaju kustosi koji su posredovali pri nabavi predmeta, koji su predmet otkrili, ili koji su specijalizirani za podruëje s kojim je predmet povezan. ObiËno je povijest predmeta, put koji je predmet proπao od stvaranja do ulaska u muzej, jednostavno nepoznata. Bio on arheoloπki ili umjetniëki, otkupljen od privatnog kolekcionara, muzejski predmet, u veêini sluëajeva, ima iznimno kratku zabiljeæenu povijest: ta je povijest posve nepoznata za arheoloπke predmete, a jedva poznata za druge tipove predmeta, koji potjeëu iz privatnih zbirki. Dobar primjer su krasni primjerci namjeπtaja i iznimno velika zbirka dekorativnih umjetniëkih predmeta, koji su

105 pripadali bivπoj rumunjskoj buræoaziji. PotlaËeni i osiromaπeni - ukoliko nisu bili zatoëeni ili ubijeni od strane policije ili tajne politiëke policije, pripadnici buræoazije prodavali su svoja dobra za dnevnu porciju hrane tijekom Ëitavog razdoblja komunizma, ali pogotovo izmeappleu i godine. Neke od tih predmeta kupili su muzeji, nakon πto su bili prodani i preprodavani. U tim sluëajevima, kustosi nisu znali gotovo niπta o povijesti predmeta. Ako su predmeti pripadali poznatoj osobi i bili pohranjeni u memorijalnom domu, joπ uvijek postoji πansa da se sazna neπto o okolnostima pod kojima su ti predmeti postali vlasniπtvo te osobe. U tom sluëaju, povijest predmeta moæe se nekako saëuvati usmenim putem, dok se ne zabiljeæi u moguêoj monografiji posveêenoj tom memorijalnom domu. U mnogim muzejima - ukljuëujuêi i Nacionalni muzej umjetnosti Rumunjske - posao koji obavljaju kustosi u svezi dokumentacije nabave - cijele zbirke, na primjer - na neki naëin smatra se privatnim istraæivanjem; kustosi zadræavaju za sebe dobivene podatke, ukljuëujuêi i povijest svakog predmeta, mnogo godina nakon nabave samog predmeta, i koriste ih jedino u sluëaju objavljivanja kataloga ili neëeg sliënog. Neki kustosi Ëak i ponesu podatke sa sobom kada odlaze u mirovinu ili kada napuπtaju muzej! Etnoloπki podaci, koje je lakπe zabiljeæiti, bolje su dokumentirani. Predmete nasljeappleuje ista obitelj - prije nego πto se oni prodaju ili poklone muzeju - i njihova cirkulacija po selu je, najëeπêe, iznimno reducirana. U tim sluëajevima, jednostavna Ëinjenica da su predmeti bili u vlasniπtvu iste obitelji dvije ili tri generacije je vrlo zanimljiv podatak. Naravno, πto se tiëe boraviπta, situacija je drukëija. Zgrade imaju svoju vlastitu povijest, jer su mnogi dogaappleaji povezani s domaêinstvima: vjenëanja, roappleenja i smrti, dograappleeni dijelovi, popravci i sl. Na novokreiranoj kartici (1997. godine) za spomenike smjeπtene u otvorenim muzejima Rumunjske, postoji viπe polja koje kustosi moraju ispuniti; informacije sadræane na karticama mogu se koristiti za otkrivanje Ëitave povijesti zgrade ili opreme. Samo tri godine nakon πto je ovaj novi tip kartice prihvatila Udruga za rumunjske muzeje na otvorenom, 260 kartica (ukljuëujuêi podatke za gotovo 800 zgrada) poslano je u cimec, gdje su se podaci skupljali i centralizirali. U stvari, viπe od polovice ukupnih podataka o zgradama veê je prikupljeno od muzeja na otvorenom. S druge strane, prije godine, filozofija muzeja u komunistiëkom razdoblju nije bila usmjerena na sami predmet, nego na ideoloπku poruku izloπka. Oni koji su, kao politiëki voapplee, trebali odobriti svaku izloæbu, predmet po predmet, sliku po sliku, tekst po tekst prije otvorenja, nisu smatrali osobne podatke vaænima. Barem tijekom posljednjih deset godina komunistiëkog reæima, muzeji - pogotovo povijesni muzeji koji su bili najviπe ispolitizirani - poëeli su nalikovati jedni drugima. Velik je napor uloæen u depersonalizaciju muzeja u cijeloj zemlji. Osim male nacionalne galerije heroja - koji su svi davno umrli - i diktatora, nijedna osoba nije smjela biti javno poznata i cijenjena. Muzejski predmeti Ëinili su se anonimni, kao i njihovi bivπi vlasnici i stvaraoci. Nije ni Ëudno πto imamo tako dosadne muzeje! VraÊajuÊi se na sadaπnju situaciju, mogli bismo primijetiti da podaci o povijesti predmeta do njegova dolaska u muzej ne ovise o tipu inventarne kartice koji se koristi. Naravno, puno je lakπe kada ustanova poput Rumunjskog seljaëkog muzeja, koja je postala poznata nakon πto je godine proglaπena za Europski muzej godine, koristi jedan tip kartice - koja se kreira direktno na raëunalu - da bi se ukljuëili svi podaci koji se tiëu predmeta: glavni podaci za identifikaciju predmeta, kustoski (tj. znanstveni) podaci, podaci o pohranjivanju i restauriranju, istraæivanju te materijali koriπteni za te operacije. 3 Æelimo li nabrojiti predmete koji su dokumentirani u memoriji raëunala, prvo se moramo vratiti na gotovo kartica koje je obradio cimec. Podaci na tim karticama vraêani su na disketama muzejima u kojim su predmeti pohranjeni. Ali, ako æelimo poveêati krug, moramo reêi da, na æalost, vaæan dio rumunjskih muzeja joπ uvijek ne koristi raëunala za pohranjivanje inventara i svih informacija koje imaju. U veêini sluëajeva, oni rijetki muzeji koji su æeljeli raëunalno dodati neke informacije, osim onih koje je obradio cimec, bavili su se samo kljuënim podacima o zbirkama koje posjeduju (inventarni brojevi, imena predmeta, iznimno kratki opisi, pravni status itd.) Rijetko se skanirana slika dodavala tim datotekama. Moramo spomenuti da su, barem u vaænim i bogatim muzejima, najvredniji predmeti propisno zabiljeæeni u memoriji raëunala. Osim toga, u istim 105 Rumunjski poljoprivredni muzej je dokumentaciju o najvaænijim predmetima pribliæio javnosti. Deseci dosjea stavljeni su na stolove pored predmeta. Najpopularnija i vjerojatno i najzanimljivija je priëa o traktoru koji je jedan seljak kupio godine (sl.1). Godine vlasnik je zatvoren, jer je odbio postati Ëlanom poljoprivredne zadruge koju su osnovali komunisti. Dræava je prisvojila Ëitavo njegovo imanje, ukljuëujuêi i traktor. Nakon πto je puπten iz zatvora, naporno je radio i uspio skupiti dovoljno novca da ponovno kupi svoj stari traktor. Nakon πto ga je kupio, godine (sl.2), zakopao ga je u ogromnu rupu koju je iskopao u svom dvoriπtu. Traktor je otkopao odmah nakon antikomunistiëke revolucije, i poëeo ga ponovno koristiti (sl.3). Kako je tada imao veê 75 godina, odluëio je prihvatiti ponudu muzeja, pa mu je prodao traktor. 3 Vidi općeniti opis sustava, s posebnim osvrtom na konzervaciju u Mihaela Gherbovep, Gestionarea computerizatã a datelor din consevrare ºi restaurare, u Revista muzeelor, 4, 1996., str

106 106 4 John Perkins, Un nouveau départ: l ordinateur entre au musée, in Museum international, n_ 181, vol. XLVI, n_ 1, 1994., str. 7-11, str Kenneth Hudson, Introduction, u European Museums of the Year Award 1992, str. 4-6, str. 4 muzejima, informacije o desecima ili stotinama predmeta joπ uvijek se mogu naêi iskljuëivo na papirnatim karticama. Neovisno o tome na kakvoj materijalnoj podrπci je dostupna, informacija je vaæna, ne samo za pohranjivanje nego i za πirenje. Kao πto je rekao John Perkins, muzej je, prije svega, informacijski centar. 4 Te informacije moraju se ponuditi javnosti. To ne znaëi samo istraæivaëima, koji su, naravno, zainteresirani za prikupljanje podataka o svim vrstama predmeta u cilju zavrπavanja studije (povjesniëarima druπtva, na primjer, put koji predmet proapplee dok ne postane muzejski izloæak je neophodan), nego i opêoj javnosti. Problem davanja javnosti onog na πto ona ima pravo nije samo moralni problem, nego je isto tako i problem dobrog rukovoappleenja. to je ono πto zadræava uspomenu na muzej u naπim mislima, nekoliko mjeseci, pa Ëak i nekoliko godina nakon πto smo ga posjetili? Zgrada, sa svojim eksterijerom, neodreappleena slika nekog izvanrednog izloπka, sjeêanje na neke osjeêaje (umor, glad ili æeapple), moæda izgled dvorane - ne baπ najbolje smjeπtene - i, iznad svega, informacija. Ne samo informacija o dimenzijama izloæaka, kronoloπki podaci, imena kraljeva i umjetnika, ponekad ne Ëak ni imena onih kojima su muzeji posveêeni. Bitna je informacija koje se otkriva ispod korica priëe, bez obzira na to bila to priëa o nesretnom princu ili nesretnom glazbeniku, ili moæda priëa o obiënom seljaku i njegovim skromnim predmetima. NeÊu pokuπati objasniti zaπto je vjerojatnije da Êemo upamtiti niz informacija ako postoje odreappleene veze meappleu njima, jer su to veê objasnili antropolozi koji su prouëavali tradicionalna druπtva. Ovdje Êu ukazati na neka rjeπenja koja koriste dva rumunjska muzeja. Direktori tih muzeja dokazali su da je Kenneth Hudson bio u pravu kada je rekao: Kreativne ideje uoëi prodaje jedino su sredstvo pomoêu kojeg muzej moæe rijeπiti svoje probleme i ispuniti svoj potencijal. 5 Jedan od tih muzeja je, ponovno, Rumunjski seljaëki muzej. U svakoj sobi dostupna je jedna, ili ponekad dvije ili tri knjiæice, koje se sastoje od dva ili tri lista, na kojima se opisuje povijest odreappleenih predmeta. Knjiæice su napravljene od komada kartona koji je namjerno nepravilnog oblika. PriËa - napisana rukom - koristi vrlo uobiëajene, i nikada sofisticirane rijeëi, ponekad s lirskim kvalitetama. Muzej izlaæe tisuêe objekata iznimno visoke kulturne vrijednosti i izrazite ljepote. Ipak, primijetio sam, iz diskusija s nekoliko posjetitelja kojima sam pokazao muzej, da se barem dva od njih najbolje pamte, Ëak i nakon πto proapplee odreappleeno vrijeme od posjeta muzeju. Jedan od njih je πkriljevac otkriven na grobu rimskog porijekla, koji su uzeli neki seljaci, otprilike prije 200 godina, i koji se koristio kao stol za svetu priëest u seoskoj crkvi. Drugi izloæak je mali prozor. Kada je Ëitava kuêa prodana muzeju, stara seljakinja koja je bila njena vlasnica u zadnji je Ëas zamolila da joj se dopusti da zadræi prozor, izjavljujuêi da je kroz njega gledala u svijet punih sedamdeset godina. Naposljetku ga je dala muzeju, koji je izloæio prozor sam za sebe. Te se dvije priëe bolje pamte nego tisuêe posuda, noπnji i drugih vrsta predmeta, iako su oni, ponavljam, vrlo lijepi, ali uz njih se ne vezuje nikakva priëa. Drugi je sluëaj Rumunjski poljoprivredni muzej. Taj muzej ima samo jedno raëunalo i ne moæe si dopustiti da ga stavi na raspolaganje javnosti. Ipak, dokumentacija o najvaænijim predmetima doπla je do javnosti. Deseci dosjea stavljeni su na stolove pored predmeta. Svaki dosje saëinjava najmanje listova koji sadræavaju Ëitavu dokumentaciju koju muzej ima o predmetu: podaci o naëinu na koji je muzej saznao za predmet, Ëitava povijest obitelji koja je posjedovala predmet - koju su napravili sami seljaci - osnovni tehniëki podaci o predmetu, Ëitava povijest predmeta prije nego πto ga je otkupio muzej, skice i fotografije i tako dalje. Naravno, iza tih podataka stoji mnogo rada. Bivπi vlasnik predmeta treba ispuniti posebni upitnik. Upitnici su prilagoappleeni ovisno o kategoriji vrste predmeta. Originalni dosje Ëuva se u uredu, javnosti su predoëene samo kopije, koje se zamjenjuju kada se izliæu. Muzej planira kupnju drugog raëunala, koje bi bilo dostupno javnosti. Javnost Êe imati pristup Ëitavom inventaru. Usprkos tome πto je broj predmeta Ëija priëa je dostupna za Ëitanje u ovom trenutku priliëno velik, najpopularnija i vjerojatno i najzanimljivija je priëa o traktoru koji je jedan seljak kupio godine. Godine vlasnik je zatvoren, jer je odbio postati Ëlanom poljoprivredne zadruge koju su osnovali komunisti. Dræava je prisvojila Ëitavo njegovo imanje, ukljuëujuêi i traktor. Nakon πto

107 je puπten iz zatvora, naporno je radio i uspio skupiti dovoljno novca da ponovno kupi svoj stari traktor. Nakon πto ga je kupio, godine, zakopao ga je u ogromnu rupu koju je iskopao u svom dvoriπtu. Traktor je otkopao odmah nakon antikomunistiëke revolucije, i poëeo ga ponovno koristiti. Kako je tada imao veê 75 godina, odluëio je prihvatiti ponudu muzeja, pa mu je prodao traktor. 107 Ono πto je vaæno za sve ove sluëajeve - koje sam odabrao jer su me se najviπe dojmili, iako postoje mnogi drugi sliëni njima u mnogim rumunjskim muzejima - jest ljudska dimenzija izloæaka. Muzeji se vraêaju pojedincima, nakon mnogih godina u kojima su bili udaljene institucije. Moæda je paradoksalno, ali, u stvari, nabrajajuêi priëe o predmetima, one se mijenjaju - kako su primijetile Jane Sledge i Nancy Bryan - od pogleda na svemir, usmjerenog na predmet ka kontekstualnom pogledu. 6 To je pokuπaj humanizacije muzeja, koji ih dovodi bliæe javnosti i koji povezuje izloπke s ljudima. Moæda je vaæno to πto ovaj pokuπaj nije napravljen uz pomoê raëunala, nego papira, ponekad Ëak i napisanog rukom, koji se Ëini prijateljskijim od raëunala, usprkos Ëinjenici da nije toliko spektakularan. Po mome miπljenju, to dokazuje da sve πto preostaje od Ëitavog muzeja - ukljuëujuêi i objekte koji se u njemu Ëuvaju - jesu njihove priëe. Prijevod s engleskog jezika Marijana Javornik Čubrić STORING STORIES; DATA BEYOND OBJECTS Romanian museums were, not so many years ago, as depersonalised as the communist regime tried to make a whole country. Besides the small national gallery of heroes and besides the dictator, no other person was permitted to be publicly known. The museum objects appeared to be as anonymous as their former owners or creators. No wonder that we had so boring museums! In the last 10 years, some curators brought the information from their files to the exhibition, each chain of data about an object taking the form of a story. The whole museum is, thus, turning back to individuals. The paper describes a few experiences of bringing personal stories in the museum, together with the objects. 6 Jane Sledge, Dr. Nancy Bryan, Let a Thousand Flowers Bloom: The Great Leap Forward in Museum Information, in Cahiers d étude, no. 3/1996., str , str. 15.

108 IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE MUZEJI I ARHIVI - RAZLIKE, SLI»NOSTI I SURADNJA NA PRIMJERU DONACIJA UMJETNI»KIH ZBIRKI GRADU ZAGREBU 1 Gradu Zagrebu donirano je od do godine (1999. je prihvaćena zadnja donacija) 26 umjetničkih zbirki. Riječ je o zbirkama velike kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti i značenja (npr. Memorijalna zbirka i stan arhitekta Viktora Kovačića, zbirka i kuća Anke Gvozdanović, dio ostavštine Miroslava Krleže na Krležinu Gvozdu, zbirke Frangeš, Kljaković, Dujšin-Ribar, Richter, zbirka "Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću" Josipa Kovačića, zbirka glazbenih automata Ivana Gerersdorfera, zbirka Tille Durieux i dr.) koje su darovane izravno Gradu Zagrebu kao pravnoj osobi, a ne o darovanjima pojedinim gradskim ili državnim kulturnim ustanovama koje na različite načine skrbe o baštini (muzeji, galerije, arhivi i sl.). Ovim je darovanjima Grad Zagreb postao vlasnikom više od predmeta (slika, skulptura, predmeta umjetničkog obrta i dr.), a uključujući knjige (čitave biblioteke), časopise, separate i sl. i preko predmeta. Većina zbirki zaštićeni su spomenici kulture, suvisle cjeline kojima je ustanovljena kulturnopovijesna, umjetnička i sl. relevantnost. Najveći dio zbirki, nesebičnom gestom, darovale su osobe koje su same i skupile i stvorile zbirke, sabirući godinama s puno ljubavi i entuzijazma, ili, u manjemu broju, članovi obitelji kolekcionara i umjetnika, odnosno njihovi zakonski nasljednici. O tome opširnije vidi V. Mihalić, 1995: Brojne poznate kolekcije, ne samo donacije, bile su i jesu temelj, kako u svijetu, tako i u Zagrebu i Hrvatskoj, za nastanak značajnih muzejskih institucija (o tome vidi Humski, V., 1986.), a mnoge zbirke, nastale ponekad čak iz dokolice i hobija, postale su s vremenom kulturno i povijesno relevantne cjeline i zaštićeni spomenici kulture (O tome pobliže Koščević, Ž., 1977.). 2 Najpoznatija je vjerojatno ona Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM) koja kaže da je muzej nekomercijalna, stalna ustanova u službi društva i njegova razvitka, otvorena javnosti, a prikuplja, konzervira, istražuje, priopćava i izlaže u svrhu proučavanja, naobrazbe i uživanja u materijalnim svjedočanstvima o ljudima i njihovoj okolini (Statut., 1991: 3). 3 Vidi: Šola, T., 1997a : Vidi: Kolbas, I., 1998: Obavijest, informacija, jest značenje koje se pridružuje podacima (Tuđman, M. 1990a: 199) VELJKO MIHALI StruËni savjetnik u Gradskom uredu za kulturu u Zagrebu, Zagreb UVOD. Naglim tehnoloπkim razvojem, istinskom eksplozijom - industrijom znanja i informacija, Ëovjek je postupno izgubio pravo i moguênost na prirodno, neposredno iskustvo te danas izmeappleu stvaratelja i korisnika znanja djeluje niz posrednika. Uz knjiænice, baze podataka i sl., mjesta gdje se obavlja konsolidacija - vrednovanje, prikupljanje, analiziranje te ponovno predoëavanje znanja u obliku novoga znanja i informacija, svakako su i arhivi i muzeji. No, kao πto se muzeologija ne bavi muzejima, veê njihovom misijom, totalnim stavom prema prirodnim, civilizacijskim i kulturnim Ëinjenicama ( ola, T., 1997a: 179), tako i arhivistika ne analizira arhive veê potrebu za arhiviranim informacijama i znanjem koje Êe druπtvu pomoêi u razumijevanju i bavljenju svojom proπloπêu, odnosno koje Êe potaknuti druπtvo da razmiπlja o Ëuvanju stvorenih dokumenata, ali i njihovome stvaranju (Graham, N.M., 1997: 8). Muzeologija izuëava kontekst predmeta i naëin komuniciranja predmeta koji je vizualan, auditivan i taktilan (MaroeviÊ, I., 1990: 162), a prvenstveni zadatak arhivske teorije je pronalaæenje modela koji Êe sadræavati odgovor na pitanje πto znaëi razumjeti dokument, a pri tome se ograditi od bilo kojeg korisniëkog pogleda i njemu svojstvene modifikacije (IvanoviÊ, J., 1998: 40). Objekt muzeologije nije muzej veê baπtina, a arhivi s tim u vezi Ëuvaju ono πto druπtvo treba smatrati vaænim, a ne sami arhivi. Nakana nam je da ukaæemo na razlike, ali i sliënosti muzeja i arhiva te posebice na primjeru donacija umjetniëkih zbirki Gradu Zagrebu 1, naznaëimo i moguênosti njihove suradnje. DEFINICIJE I FUNKCIJE. Uloga muzeja i arhiva u druπtvenome okruæenju, kao i njihova funkcija, meappleusobno se razlikuje. Viπe je razliëitih odreappleenja muzeja 2 a naπ je prijedlog definicija koja, dræimo, izraæava specifiënost muzeja u odnosu na arhive i druge posrednike izmeappleu stvaratelja i korisnika znanja i koja muzej vidi kao neprofitnu, redovnu ustanovu, otvorenu javnosti sa svrhom da u meappleuodnosu s korisnicima omoguêi usvajanje iskustva proπlosti i posluæi dosezanju identiteta i kolektivnoga pamêenja zajednice radi skladnoga i mudroga razvoja druπtva 3. Arhivi su pak, u prvome redu, javne, neprofitne ustanove za smjeπtaj, Ëuvanje, stvaranje i uporabu dokumenata i spisa nastalih djelovanjem dræavnih i drugih ustanova i tijela i istaknutih pojedinaca i organizacija koji se propisima utvrappleuju kao arhivski materijal ili graapplea od trajne vrijednosti 4. Kao πto je podruëje informacijske znanosti odreappleeno razmjenom znanja, a ne samim znanjem (Tuappleman, M., Boras, D., Dovedan, Z., 1993:14), donacijama umjetniëkih zbirki Gradu Zagrebu, malome dijelu saëuvane kulturne baπtine, nastoji se u prvome redu osigurati uvjete za omoguêavanje koriπtenja postojeêega znanja o darovanome i donatorima, odnosno stvoriti odgovarajuêe komunikacijske kanale za organizaciju, obradu (ukljuëujuêi koriπtenje i vrednovanje), diseminaciju i aplikaciju informacija o tome. U procesu razmjene znanja moguêe je govoriti o fiziëkome, kronoloπkom vremenu (vremenu starenja, zastarijevanja), druπtvenome vremenu (vrednovanja stvari, osoba i dogaappleaja), komunikacijskome vremenu (vremenu potrebnom za emitiranje, prijenos i razumijevanje neke poruke), informacijskome vremenu (pretraæivanju i obradi podataka) i dokumentacijskome vremenu (u uæem smislu dostupnosti dokumenata te vremenu zastarijevanja, pohranjivanja i Ëuvanja dokumenata (Tuappleman, M. 1990a: 148). Informacijsko i dokumentacijsko vrijeme u uæem smislu dræimo tipiënijim za arhive nego za muzeje. Pravodobnom i dostupnom informacijom 5 i znanjem o donacijama i donatorima umjetniëkih zbirki Gradu Zagrebu, dosad manje poznatima struënoj, nekmoli πiroj javnosti, pridonosimo i njihovome znaëenju i otkrivamo novo znanje te su podaci koji se o tome Ëuvaju u arhivima posebice znaëajni 6. S obzirom na to da je znanje dostupna, pohranjena, primjenljiva obavijest (Lászlo, B., 1990:17), vaæno je mogu li arhivi posluæiti znalcima, traæiteljima i pretraæiteljima znanja 7 u pronalaæenju potrebnih i relevantnih informacija. U tom smislu i u arhivu i muzeju dokument je izvor znanja, no u muzeju je, dræimo, distribucija znanja na razini kulture, a u arhivima znanosti, odnosno u muzeju dobivamo u prvom redu tzv. kulturno-strukturnu informaciju, a arhivi su izvor i pruæaju nam prije svega znanstveno-analitiëku informaciju 8. Naravno, i donatori i darovani predmeti

109 mogu biti tema znanstvenoga istraæivanja gdje su izvor podataka i arhivi. Muzeologija izabire oblike neposrednijeg komuniciranja kako bi dopunila znanje koje se u arhivima moæe steêi znanstvenim istraæivanjima 9 te unutar konteksta, ambijenta, u ovom sluëaju darovanih zbirki, korisnik dobiva novo znanje koje ne moæe steêi u arhivu. Struktura znanja mijenja se, na taj naëin, u novu preinaëenu strukturu (Tuappleman, M., 1990b :171). Iako kulturna dobra s razvojem komunikacija doæivljavaju svoju demistifikaciju, buduêi da kulturno dobro u razmjeni poëinje mijenjati ne samo svoje mjesto, veê i svoje funkcije (Tuappleman, M., 1990a: 98), njihova je revalvacija moguêa smjeπtavanjem unutar muzejske ustanove, a napose u ambijentu zbirke koji je bio i stvarni donatorov ambijent, u kojem je donator æivio te Êe se tako lakπe posredovati poruka stvarnoga æivota. Kod donacija je na taj naëin moguêe uspostaviti proces susljednosti izmeappleu primarne komunikacijske zajednice i informacijskih objekata (darovani predmeti i osobni predmeti donatora), πto kod ambijentalne prezentacije donacija omoguêava lakπe povratno rekonstruiranje primarne komunikacijske zajednice i razumijevanje poruke, a iskazom znanja 10, kao fenomenom komunikacijskoga procesa πto nastaje u interakciji predmeta, ambijenta i posjetitelja, stvoriti novo znanje. Stvaranje ovakvoga znanja u arhivima nije moguêe, osim iznimno, ako je i u arhivima rijeë o kulturno i povijesno relevantnim predmetima izloæenim u prigodnu kontekstu koji tako izloæeni postaju izvor kulturne informacije, no, to nije primarna djelatnost arhiva. Razumljivo je da se prigodom postavljanja izloæbi u muzejima, a napose kod velikih kulturoloπkih projekata, isprepliêu materijali iz muzeja, arhiva, biblioteka i drugih sliënih ustanova koje zajedniëki pridonose stvaranju novoga znanja. MUZEJSKI PREDMET I ARHIVSKA GRA A - SLI»NOSTI, RAZLIKE I SURADNJA. Muzejski predmet je zbroj svojih fiziëkih karakteristika, podataka zabiljeæenih kroz dokumentaciju i podataka sadræanih u odnosu na kontekst 11. Muzealnost je osobina predmeta da u jednoj realnosti bude dokumentom neke druge realnosti, odnosno da u muzeju bude dokumentom realnoga svijeta (MaroeviÊ, I., 1996: 56), gdje je u muzejskoj stvarnosti, za razliku od arhiva, moguêe stvoriti novo znanje unutar konteksta prezentiranih predmeta. Muzealnost je u prvom redu nematerijalna vrijednost, znaëenje predmeta, a memorija 12 koja je sadræana u pojmu kulturne baπtine (ona ovisi o etiëkom, estetskom, politiëkom i drugom vrijednosnom sustavu) upravo je sustav asocijacija u odreappleenom kontekstu (MaroeviÊ, I., 1996: 56). Ivo MaroeviÊ, razmatrajuêi razliku muzeja, arhiva i knjiænica, koristi se semioloπkom analizom znaka gdje, ako znak odreappleuju nositelj oznake, oznaka i oznaëeno, analogijom, predmet baπtine odreappleuju materijal, oblik i znaëenje 13. Kod muzejskog predmeta sve troje je podjednako vaæno, a kod arhiva vaæniji su materijal i znaëenje od oblika jer se on moæe pohraniti i na nekom drugom mediju (osim izvornog) i znaëenje poruke se neêe izmijeniti. Sljedbeno tome, predmeti postaju sve apstraktniji idemo li od muzeja preko arhiva do knjiænica, sve je viπe odraza stvarnosti umjesto stvarnosti (MaroeviÊ, I., 1998: 7), a dokumentacija je realnija πto idemo viπe od knjiænice preko arhiva do muzeja. U arhivu ponekad sâmo pratimo æivot predmeta u opisanim svjedoëanstvima, a u muzeju ga moæemo vidjeti i opipati. Isto tako, sadræaj arhivskoga gradiva ne mora biti istinit, on je odraz odreappleenoga vremena, ali to ne mora biti i stvarna istina 14 te je zadaêa arhiva omoguêavanje πto lakπega pristupa i pronalaæenja graapplee kako bi se usporeappleivanjem razliëitih dokumenata doπlo do istine. Dokumente je vaæno saëuvati, pri Ëemu je bitno porijeklo, a ne sadræaj dokumenta. Moæe se reêi da je vaænije saëuvati autentiëno znanje, nego autentiëne dokumente. U muzejima je, pak, autentiëni dokument vrlo vaæan. Arhivska graapplea se moæe kopirati ili prenijeti na drugi medij, a muzejska ne, odnosno za razliku od arhiva, svaki predmet u muzeju ima svoj osobni æivot koji u muzealnome kontekstu doprinosi novome znaëenju i znanju. Muzejski predmet ne moæe se duplicirati jer je rijeë o jedinstvenome artefaktu koji, ako je izgubljen, izgubljen je zauvijek. Na taj naëin se arhivski dokument moæe prenijeti u virtualnu stvarnost, a da ne izgubi svoju bit, za razliku od muzejskoga predmeta. Upravo sl. 1 Ambijent stana u kojem su izloæeni predmeti koje je godine gospoapplea Katja MatkoviÊ-Majer darovala gradu. Zbirka Branka Majera i Katje MatkoviÊ-Majer sadræava 92 predmeta. koje nam omogućava da smanjimo svoju neizvjesnost o nečemu ili nekome, odnosno informacija je pribavljanje podataka koji nas iz stanja veće neizvjesnosti dovodi u stanje manje neizvjesnosti ili sigurnosti (Kržak, M., 1997: 215). Sama pak potreba za informacijom nastaje iz prepoznate anomalije u korisnikovu stanju znanja, a koje se tiče neke teme ili situacije (Capurro, R., 1985: 22) 6 Primjerice osobna dokumentacija o darovatelju i njegovoj obitelji, njegovim poslovnim i radnim aktivnostima, dječji crteži i školske svjedodžbe, osobna korespondencija i obiteljske fotografije i sl., podaci o darovnim ponudama koje gradska upravna tijela nisu prihvatila i dr. Mnogi su kolekcionari bili i donatori, ali nisu svi donatori kolekcionari i obrnuto. 7 Znalac je onaj koji zna gdje će naći ono što ne zna (László, B., 1990:17) 8 Kulturna, strukturna informacija poglavito je informacija dojma, razumijevanja i imaginacije, za razliku od tzv. znanstvene-analitičke informacije koja se može steći pretraživanjem znanstvene literature i praktičnim istraživanjima (Maroević, I., 1990:161) 9 Za razumijevanje jezika muzejskog predmeta djeluju kodovi denotacije (striktne, analitičke informacije o predmetu) i konotacije-dodatna značenja što nastaju neposredno u ambijentu, kontekstualno, prigodom prezentacije predmeta. Na taj način informacije o donatoru iz arhiva mogu pripomoći boljoj korelaciji koda denotacije i konotacije, odnosno nastajanja sasvim novog znanja koje omogućava i veće razumijevanje poruke od strane posjetitelja. Vidi Maroević, I. 1993: Između prikaza i iskaza znanja postoji vremenska razlika. Prikaz (same prezentacije donacije) slijedi nakon iskaza (dojma na izložbi) i iskaz je fenomen komunikacijskog, a prikaz informacijskog procesa (Tuđman, M., 1990a: 151). Svaka je izložba ograničen komunikacijski događaj gdje je zbiljsko informacijsko vrijeme vrijeme trajanja kontakta između subjekta i informacijskog objekta" (Maroević, I., 1993a:229). 11 Vidi: Mensch, Peter. van., 1989: Kod donacija se može govoriti o tri vrste pamćenja: osobnom pamćenju donatora (sjećanja, dojmovi, uspomene i sl.)., socijalnom pamćenju utjelovljenom u darovanim

110 sl. 2 Ambijent stana Branka i Katje Majer (ulje na platnu "Portret B. i K. Majer" naslikao je Dalibor ParaÊ) predmetima (umjetnine, dokumentacija i sl. - bez obzira na to jesu li donatori sami njihovi stvaratelji ili je riječ o predmetima koje su donatori skupili i sačuvali) - značajan izvor informacija i znanja su ovdje arhivi., i pamćenju daroprimatelja kao sjećanja na darovatelja i njegov čin i gestu. 13 Vidi: Maroević, I., 1998: Vidi: Ivanović, J., 1998: Vidi Enciklopedija leksikografskoga zavoda, 1969: Važnost je arhiva neupitna kad je riječ o dokumentaciji koja se tiče povijesti zemlje i njezinih institucija (Vidi Chastel, A., 1988: 711). 17 J. Glusberg kategorije vrućeg i hladnog medija kanadskog znanstvenika s područja teorije komunikacije Marshalla McLuhana primjenjuje na muzeje navodeći da su vrući mediji bogati informacijama i od publike traže manje sudjelovanja (radio, film, tisak), a hladni mediji su relativno siromašni informacijama (telefon, jezik) i potiču na veće sudjelovanje, oni su komunikacijski i traže aktivno prihvaćanje. Komunikativni muzej potiče sudjelovanje posjetitelja i dopunjavanje poruke, a informativni muzej prenosi sadržaj bez ikakva sudjelovanja posjetitelja (Glusberg, J.,1983:1-78). Sukladno tome arhive možemo smatrati vrućim medijem. 18 Iako je to ponekad nemoguće odvajati. Vidi Goleman, D., 1997: Glavni problem arhiva postat će poteškoća što netko unaprijed ne zna što će u budućnosti biti zanimljivo ili važno, a što treba prepustiti zaboravu (Murphy, G., ) s obzirom na to da ogromna količina dokumentacije naprosto zagušuje arhive. Pretpostavlja se kako količina trenutačno pohranjenih podataka u svim tiskanim izvorima u svijetu prelazi 2000 petabajta (1 petabajt je kvadrilijun bajta), a količina podataka na online medijima bit će godine i dva i pol puta veća (Murphy, G., ibid.) Uostalom, koji puta birokracija ostavlja daleko više dokumenata (npr. u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije) nego što ih bilo tko može savladati. sveukupnost obiljeæja muzejskoga predmeta (materijal, oblik, znaëenje, kontekst) Ëini taj dokument baπtine specifiënim u odnosu na arhivski dokument. Takoappleer i umjetnost kao specifiëna ljudska djelatnost koja u sebi nosi elemente osjetilnosti i ukljuëuje kreativni moment, stvoreno djelo i njegovo doæivljavanje 15, tipiënija je za muzeje nego za arhive i o njoj je moguêe govoriti ne samo kod stvaranja umjetniëkih djela u uæem smislu, veê i postavljanjem izloæbi koje, na naëin kako su postavljene, i same postaju umjetniëko djelo πto je u manjoj mjeri moguêe u arhivima. Arhivi tek omoguêavaju i prinose svojim podacima i predmetima da neka izloæba, postav, postane umjetniëko djelo. U muzeju je moguêe ispriëati priëu (o Gradu, donatoru, povijesti i sl.) za πto nam znanje iz arhiva sluæi kao podloga ili preduvjet 16. Muzeji nam daju priliku za sluæenje osjeêajima, a u arhivu hladno pretraæujemo da bismo osjeêaje omoguêili negdje drugdje. Upravo naëinom postava, osmiπljavanjem poruke unutar izloæbe moguêe je obogaêivanje i oplemenjivanje sirovog materijala memorije da on postane mudrost ( ola, T., 1997a: 265). Muzeji, a napose donacije umjetniëkih zbirki Gradu Zagrebu, za razliku od arhiva, imaju dodatnu kvalitetu da ne budu samo posrednici i distributeri znanja, veê i mjesta koja osiguravaju i kreativno djelovanje i razvoj. Donacije mogu biti iskra drukëijega pogleda na muzeje i njihovu ulogu u druπtvu te osim prikazivanja saëuvanoga kulturnog identiteta, biti i æariπta razmiπljanja o dodatnoj brizi za baπtinu, poticatelj odgovornosti druπtva i njegova razvoja. Promiπljanjem o pravoj misiji muzeja preko donacija je, primjerice, moguêe osigurati kontinuitet razvoja starih vjeπtina i rijetkih zanata ili pruæiti naobrazbu koju obrazovni sustav ne moæe realizirati. Tako donacije postaju moguêe inaëice eko kulturne dimenzije razvoja (EUR, 1997:1-106), mini æariπta baπtine koja pridonose kakvoêi æivljenja u odreappleenom dijelu Grada, u susjedstvu, u Ëetvrti kao mikrolokaciji. U ovako shvaêenim muzejima (donacijama), za razliku od arhiva, postaje moguêa komunikacija s posjetiteljima radi promjene, a ne samo radi hladne komunikacije s atribucijama i opisima predmeta 17. Time se unutar muzeja nudi neka vrsta selektirane poruke ( ola, T., 1997a: 166) od ogromnoga broja moguênosti koja je u najveêem dijelu u arhivima puko pretraæivanje informacija zavisno od slobodne volje i individualnoga interesa te poruka postaje etiëki izbor. S obzirom na to da se baπtina prvenstveno bavi memorijom, pamêenjem, unutar muzeja razmatramo i kvalitetu i uporabu pamêenja, a unutar arhiva preteæito njegovu uporabu. U muzeju se pitamo zaπto je baπtina pohranjena i πto Êemo s njom, a u arhivu je u najveêem dijelu samo pohranjujemo i Ëuvamo. ZAKLJU»AK. U arhivima i muzejima pohranjeno je kolektivno iskustvo i memorija ËovjeËanstva te su arhivi i muzeji Ëuvari njihovih uzoraka i proizvoda. Muzeji pohranjuju objekte koji postavljeni u adekvatnu kontekstu s drugim, sliënim objektima, stimulacijom imaginacije pruæaju poruku πto vodi prema samoosvjeπêivanju i mudrosti korisnika te omoguêuju druπtveni i kulturni razvoj. Muzeji (napose donacije umjetniëkih zbirki), za razliku od arhiva i knjiænica, prvenstveno nude emocionalni doæivljaj, a manje intelektualnu spoznaju 18. Arhivsko gradivo nalazi se na raznim medijima i moguêe ga je replicirati te je idealna nadopuna muzejima i izvor tzv. sporog znanja - znanja oblikovanog i prilagoappleenog kulturnom i ekoloπkom kontekstu koje naπim æivotima daje estetski, duhovni i druπtveni smisao za razliku od tzv. brzog znanja πto zuji kroz informatiëke terminale. S obzirom na to da se muzeologija bavi upravo komunikacijom poruke, znaëenja, arhivi usprkos posvemaπnje eksplozije informatiëke revolucije 19 pomaæu muzejima u nadopuni njihove poruke. LITERATURA 1. Capurro, Rafael. (1985) Epistemology and Information Science, Royal institute of technology Library, Stockholm: Chastel, Andre. (1988) Pojam baštine, Pogledi, vol. 18 (3-4): Glusberg, Jorge. (1983) Hladni i vrući muzeji, Muzeologija 23: Goleman Daniel. (1997) Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zagreb,: Enciklopedija leksikografskoga zavoda. (1969), Zagreb. 6. Graham, Nicholas. M. (1997) The Form and Function of Archival Theory, The Katharine Sharp Review 4: 1-9., objavljeno na adresi: /graham.html/ 7. Humski, Vera. (1986) Pregled povijesti muzeja u Hrvatskoj (19. i 20. st. do 1940), Muzeologija 24:

111 8. Ivanović, Jozo. (1998) Arhivska teorija i tehnologija -u : Arhivi, knjižnice, muzeji, Ed. M. Willer, T. Katić, Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Kolbas, Irena. (1998) Mali pojmovnik arhivistike, bibliotekarstva i muzeologije -u : Arhivi, knjižnice, muzeji, Ed. M. Willer, T. Katić, Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Koščević, Želimir. (1977) Muzej u prošlosti i sadašnjosti, Muzeologija 21: Kržak, Miroslav. (1997) Informacijska tehnologija, arhivistika i historiografija, Historijski zbornik, god. L: L(szlo, Bulcs(. (1990) Neka pitanja strojnog razumijevanja prirodnog jezika - u : Informacijske znanosti i znanje, Zavod za informacijske studije: Maroević, Ivo. (1990) Muzejski predmet kao izvor znanja, u: Informacijske znanosti i znanje, Zavod za informacijske studije: Maroević, Ivo. (1993a) Muzejska izložba: Iskaz i prikaz znanja u: Obrada jezika i prikaz znanja, Zavod za informacijske studije: Maroević, Ivo. (1993b) Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske studije: Maroević, Ivo. (1997) Uloga muzealnosti u zaštiti memorije, Informatica Museologica 27 (3-4): Maroević, Ivo. (1998) Fenomen kulturne baštine i definicija jedinice građe -u : Arhivi, knjižnice, muzeji, Ed. M. Willer, T. Katić, Hrvatsko bibliotekarsko društvo: Mensch, Peter. van (1989) Museology as a Scientific Basis for the Museum Profession - u: Professionalizing the Muses, Ed. P. van Mensch, AHA Books Amsterdam: Mihalić, Veljko. (1995) Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu , Muzeologija 32: Murphy, Gullen. (1998) Zalihe povijesti, objavljeno u Vijencu 112, , str Statut i kodeks profesionalne etike, (1991), Nacionalni komitet ICOM-a, Zagreb: Šola, Tomislav. (1997a) Essays on museums and their theory, The Finnish Museums Association: Tuđman, Miroslav. (1990a) Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studije: Tuđman, Miroslav. (1990b) Vremenitost znanja. Prilog teoriji o vremenskoj strukturi znanja, u: Informacijske znanosti i znanje, Zavod za informacijske studije: Tuđman, Miroslav., Boras, Damir., Dovedan, Zdravko. (1993) Uvod u informacijsku znanost, Školska knjiga: Tekst Muzeji i arhivi - razlike, sličnosti i suradnja na primjeru donacija umjetničkih zbirki gradu Zagrebu je seminarski rad za kolegij Teorija arhivske građe na Odsjeku za informacijske znanosti (Poslijediplomski studij informacijskih znanosti- smjer Muzeologija) Filozofskog fakulteta u Zagrebu. MUSEUMS AND ARCHIVES - DIFFERENCES, SIMILARITIES AND COOPERATION AS SEEN IN THE EXAMPLE OF THE DONATION OF ART COLLECTIONS TO THE CITY OF ZAGREB In the period between 1946 and 2000 (1999 being the last year when donations were accepted) the city of Zagreb received donations that amount to 26 art collections and items with special cultural, historical and artistic value and significance. The collections were donated directly to the City of Zagreb as a corporate entity, and not to individual city or state cultural institutions that care for the heritage (museums, galleries, archives and so on). Through these donations the city of Zagreb has become the owner of more than 10,000 objects (paintings, sculptures, artefacts and so on), and this number rises to over 30,000 items when we include books (entire libraries), magazines and other various publications. Most of the collections are protected cultural monuments, meaningful entities whose cultural, historical and artistic relevance has been established. Most of the collections were generously donated by people who had collected and created the collections over many years with a lot of love and enthusiasm, while some were donated by their legal heirs. In the same way that the field of information science is defined by the exchange of knowledge and not by knowledge itself, the donation of art collections to the city of Zagreb, which are a small part of the preserved cultural heritage, is aimed at securing the conditions for the use of existing knowledge about the donated objects and the donators, that is to say for creating appropriate communication channels for the organisation, treatment (including use and valorisation), dissemination and application of information concerning the donations. Through the timely and accessible information and knowledge about donation and donators of art collections to the City of Zagreb that were up to now less well known to the professional public, let alone the public at large, we contribute to their importance and reveal new knowledge. It is for this reason that the information kept in archives is especially important. Museology chooses forms of more direct communication in order to enhance knowledge and the intellectual gaining of knowledge that can be gained in archives through scholarly research and within the context, the environment, of donated collections the user gains new knowledge and an emotional experience that archives cannot provide. In archives we only follow the life of an object through written testimony, while in a museum we can "see and feel" it. The contents of archives materials need not be true, they are the reflection of a time, and this does not need to be true as such, so that the task of archives is to facilitate easy access to and search for materials in order to compare various documents so as to reach the truth. In contrast to archives, a contemporary museum is not only an intermediary or distributor of knowledge, but also a place that ensures creative activity and development. And it is precisely the donated art collections to the city of Zagreb that can influence this contrasting role of museums in society. They can not only present the preserved cultural heritage, but also serve as an incentive for thinking about the additional care and responsibility for the heritage and role of museums within the framework of social and cultural development. By thinking through the true mission of museums it is possible to use these art collections in order to ensure, for example, the continuity of the development of ancient skills and rare crafts, or to offer education possibilities that the education system cannot ensure. Donations become synonymous with "eco cultural dimensions of development", miniature foci of the heritage that contribute to the quality of life in a part of the city, in a neighbourhood as a microlocation. In view of the fact that museology deals precisely with the communication of a message, of meaning, archives assist museums in enhancing their message. 111

112 IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE NOVI STALNI POSTAV U MUZEJU NOVIJE POVIJESTI CELJE - ÆIVJETI U CELJU ANDREJA RIHTER, MARIJA PO»IVAV EK, TANJA ROÆENBERGAR EGA, IRIS ZAKO EK, TONE KREGAR* Muzej novije povijesti, Celje, Slovenija *Autori projekta: Andreja Rihter, Marija Počivavšek, Tanja Roženbergar Šega, Iris Zakošek, Tone Kregar MUZEJ U KOJEMU NEMA TI INE, GDJE VLADA SMIRENI NEMIR. Muzej novije povijesti Celja biljeæi i u kroniku sjeêanja unosi æivot Celjana. I ne samo to: on i izvjeπtava i informira, uz to Ëuva i skrbi o naslijeappleu materijalne i duhovne kulture kneæevskoga grada Celja i uopêe Celjskoga. U toj se djelatnosti, koju ne shvaêa samo kao posao nego prije svega kao svojevrsno poslanstvo, u skladu sa svojim imenom, usredotoëuje prvenstveno na 20. stoljeêe. Godine u tadaπnjem je Gradskome muzeju Celja osnovan Odjel za povijest narodnooslobodilaëke borbe.»itavo se desetljeêe Odjel intenzivno razvijao i godine prerastao u samostalnu kulturnu ustanovu. Muzej revolucije Celje, koji je svoje prostorije dobio u zgradi nekadaπnjeg celjskog magistrata, u stalnom je postavu predstavio prijeratni radniëki pokret, te NOB u Celju i na Celjskome. Uza stalni postav to je razdoblje obiljeæavala bogata izloæbena, izdavaëka i publicistiëka djelatnost struënih djelatnika muzeja. Muzej je uskoro zapoëeo πiriti svoje zbirke, posebice nakon πto se preusmjerio na skupljanje i istraæivanje æivota nakon godine. Posebice se poëeo posveêivati πkolskoj mladeæi koja je od posjetitelja bila najbrojnija. Nova prijelomnica u razvoju muzeja bila je godina, kada je muzej dobio i dodatne prostorije, a u razdoblju od do u njima izloæio stalni postav o razvoju grada Celja nakon Drugoga svjetskog rata. Zbog sadræajnog proπirenja rada muzej je godine i formalno preimenovan u Muzej novije povijesti Celja. U zadnjih πest godina napravili smo joπ i idejno i sadræajno izuzetno vaæan korak u modernizaciji muzeja - posebnu pozornost poëeli smo poklanjati naπoj najmlaappleoj, predπkolskoj populaciji. Zbog toga je godina druga vaæna prijelomnica u naπem radu; tada smo, kao poseban muzejski odjel, otvorili djeëji muzej - Hermanov brlog. To je muzej za djecu u dobi do 12 godina.. Sadræaje crpi iz proπlosti i sadaπnjosti, iz svakodnevice i blagdana, a razliëitim pristupima pomaæe djeci u shvaêanju i spoznavanju svijeta. Godine spasili smo od zaborava i neizbjeæne propasti Stakleni fotografski studio celjskoga fotografa Josipa Pelikana. Od godine on je izloæen za posjetitelje kao æivi svjedok bogatog, nadasve stvaralaëkog æivota i rada fotografa-umjetnika Josipa Pelikana, koji je Celje i Celjsko svoga vremena majstorski prelio u trajno sjeêanje. Danas je, dakle, Muzej novije povijesti Celja povijesni muzej koji se bavi skupljanjem, Ëuvanjem, ureappleivanjem, izlaganjem i prezentacijom povijesti Celja i okolice u 20. stoljeêu. Muzej æivo komunicira s javnoπêu. Izloæbena djelatnost muzeja kombinacija je stalnih i povremenih izloæaba. Æivi dio muzeja su muzejske radionice, predavanja, voappleenja, ankete i drugi vrlo raznovrsni susreti kustosa s radoznalim posjetiteljima i prijateljima muzeja. PublicistiËka i nakladniëka djelatnost ukazuje kako muzej svaki put stvara izvore koji Êe biti dragocjeni naπim potomcima, kao πto su nama dragocjeni izvori naπih predaka. Godine zapoëeli smo sadræajno i tehniëki obnavljati muzejske prostorije. U pripremama za stalni postav o proπlom i sadaπnjem æivotu u gradu Celju postavili smo si sljedeêa pitanja: to trajno odreappleuje materijalnu i duhovnu sliku drevnog Celja? to odreappleuje njegov identitet u slovenskom i europskom prostoru, posebno zadnjeg stoljeêa? to spaja i povezuje proπli, sadaπnji i buduêi æivot Celjana? Na πto smo u kneæevskom Celju joπ uvijek i posebno ponosni? to smo u Celju nekoê (veê) imali, a viπe nemamo? to nam od onoga πto je u proπlosti grad imao doista nedostaje? to bismo od toga u Celju voljeli imati ponovo? Odgovore smo pokuπali pronaêi kod naπih posjetitelja, kustosa i ostalih Celjana. OD IDEJE DO REALIZACIJE. Prva zamisao o novom, sadræajno i muzeoloπki svjeæem muzejskom postavu seæe u godinu, kada se muzej, zbog nove i proπirene djelatnosti i formalno preimenovao u Muzej novije povijesti Celje. VeÊ postojeêim muzejskim zbirkama pridruæile su se nove koje su se sadræajno nadovez(iv)ale

113 113 sl. 1 Prikaz II. svjetskog rata u stoënom vagonu Fototeka Muzeja novije povijesti Celje, Slovenija sl. 2 ObrtniËka ulica u stalnom postavu Muzeja novije povijesti Celje Fototeka Muzeja novije povijesti Celje, Slovenija na povijest i tradiciju celjske regije i to s naglaskom na 20. stoljeêe. Timu povjesniëara ubrzo se pridruæila i etnologinja. Zacrtali smo si i dali u zalog novu skupljaëku i istraæivaëku politiku, a zatim godine poëeli i sistematiëno obnavljati muzejske prostorije. Konkretnije i posve planski, godine poëeli smo razvijati ideju o novom stalnom postavu. Osnovali smo kreativnu skupinu koja bi se trebala pobrinuti za pripremu scenarija izloæbe. Nju Ëine Andreja Rihter, Tone Kregar, Marija PoËivavπek, Tanja Roæenbergar ega i Iris Zakoπek. Iste godine izaπao je i prvi svezak zbirke Odsjaji proπlosti koji daje znanstveni i struëni povijesni pregled proπlosti Celja i Celjskoga. Rezultati istraæivanja autora rasprava, objavljenih u zbirci, Ëesto su bili potpora naπim vlastitim istraæivanjima, kako kabinetskim tako i terenskim. KonaËni muzeoloπki koncept i scenarij stalnog postava, koji obuhvaêa sadræajni, arhitekturni, likovni i tehniëki plan, napravili smo godine. U njemu smo i javno predstavili projekt: s manjim pokusnim postavom isjeëka stalnog postava (predstavili smo radionicu modistice) u praksi smo potvrdili naπa ishodiπta i predvidjeli odreappleene nedostatke. Njih smo zatim pokuπali πto uspjeπnije otkloniti. Pri oblikovanju osnovnih ishodiπta izloæbe polazili smo od odgovora na pitanja - kome je izloæba zapravo namijenjena, kako privuêi publiku i πto izloæbom uopêe æelimo reêi? Naπ je cilj bio posve jasan: postaviti muzeoloπki kvalitetnu izloæbu koja bi se temeljila i gradila na spoznajama i pravilima pojedinih znanosti, prije svega etnologije i povijesti. Na prvom katu, gdje na izloæbi uz Dnevnik tri generacije nudimo kronoloπki pregled povijesti Celja i Celjana u 20. stoljeêu, u srediπtu su muzejski predmeti (autor teksta Dnevnik tri generacije je Anton epetavc). Ujedinjeni u pojedinaëne spojeve, oni ilustriraju izabrane segmente naπe povijesti i dopunjavaju dnevniëke zapise predstavnika triju razliëitih generacija. Na drugom katu, posjetitelji mogu doæivjeti proπlost u ambijentalnom postavu Ulice obrtnika, pojedinih obrtnih lokala, trænice i graappleanskog stana. Predmete smo na taj naëin vratili u njihov prirodni okoliπ, premda muzejski, gdje mogu ponovo zaæivjeti u svojoj prvotnoj upotrebljivosti i poruci. Naravno, da takav opseæan projekt ne bismo mogli izvesti bez kreativnosti raznih suradnika. U prvom redu ovome mjestu moramo naglasiti nuæno zajedniëko planiranje izloæbe, odnosno nadopunjavanje izmeappleu kustosa, kao tvoraca sadræaja, i stvaraoca koji je to pokuπao smjestiti u prostor na posjetitelju πto ugodniji i dopadljiviji naëin (prostorni plan i arhitektonsko oblikovanje napravili su Duπan Kramberger i Neta Zwitter). Tu su suradnju nadogradili majstori svjetla (Miran Brumat), zvuka (Boπtjan Perovπek) i autorske glazbe (Zvonko Tepeπ) koji su ambijentima dodali nuæno potrebnu punoêu i πarenilo. Sadræaj nadopunjuje izabrana filmska i fotografska graapplea, prezentirana na videu i raëunalu, odnosno posebno za tu priliku snimljen dokumentarni film (Aleπ ega). Potrebno je naglasiti i velik opseg restauratorskih poslova, od osnovne obrade svakog eksponata do umjetniëke izvedbe replika urbanih elemenata (Gregor Podkriænik, Arhiv Republike Slovenije - restauratorska radionica Stanka Grkman, Jedrt Vodopevec, Alojz PapiË, Robi Zapuπek, Joæe Sovinc, Bojan PeËnik, Alojz Koroπec). I te kako uspjeπna i struëna skupina autora pri samom postavljanju izloæbe ostala bi nemoêna bez predane i savjesne tehniëke ekipe, koja je pri postavljanju izloæbe pokazala u velikoj mjeri i samoinicijativu i kreativnost. U okviru same izloæbe nudimo vam i raznolik program pedagoπkih aktivnosti. ObrtniËke radionice koje se odvijaju pojedinim danima u tjednu doista zaæive, a posebne pedagoπke toëke na izloæbi omoguêavaju produbljivanje znanja i motiviraju i usmjeravaju mlade posjetitelje. Izloæbu zakljuëuje viπenamjenski prostor, nazvan Æupanova soba, u kojem se odvijaju sati uëenja, predavanja i razliëite radionice. Posjet muzeju moæete zavrπiti u ugodnoj atmosferi muzejske kavane, a prije rastanka zaustavite se joπ u muzejskoj trgovini. Tamo nudimo posebne prodajne

114 114 sl. 3 Unutraπnjost krojaëke radionice Fototeka Muzeja novije povijesti Celje, Slovenija sl. 4 Depo u stalnom postavu Fototeka Muzeja novije povijesti Celje, Slovenija predmete koji se sadræajno nadovezuju na izloæbu, a svoju knjiænicu moæete obogatiti i publikacijama koje objavljujemo u muzeju (dodatnu muzejsku ponudu oblikovala je Jana pendl, katalog i grafiëko oblikovanje izloæbe rad je Joæe Domjana). Izloæbom koja je pred nama, njezinim djelatnostima i ponudom, otvaramo novo poglavlje u æivotu i radu naπeg muzeja. Hvala svima koji su nam u tome pomogli. Prijevod sa slovenskog jezika Jagna Pogačnik THE NEW PERMANENT EXHIBITION IN THE MUSEUM OF RECENT HISTORY IN CELJE - "LIVING IN CELJE" The initial idea for a new, thematically and museologically fresh exhibition design goes back to 1991, when the museum formally changed its name to the Museum of Recent History in Celje because of new and expanded fields of activity. New collections that were thematically linked with the history and tradition of the Celje region were added to the existing ones with particular stress placed on the 20th century. Over the past six years another important conceptual and thematic step in the modernisation of the museum was made special attention is now given to the youngest segment of the population: pre-school children. It is for this reason that 1995 was a watershed in the work of the museum. It was then that a children's museum - Herman's Den - was opened as a separate museum department. In 1996 the Glass Photograph Studio of the photographer Josip Pelikan from Celje was saved from ruin. Today the Museum of Recent History in Celje is a historical museum that deals with the collection, keeping, cataloguing, exhibiting and presenting the history of Celje and the surrounding area in the 20th century.

115 NEEUROPSKA KULTURNA BA TINA U ETNOGRAFSKOME MUZEJU U ZAGREBU IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE SANJA LAZAREVI Etnografski muzej, muzejska savjetnica u mirovini, Zagreb Svaka strana civilizacija na poseban je naëin osvjetljavala moju civilizaciju i otkrivala tako singularitet ili proizvoljnost pojedinih njezinih vidova. (André Malraux: Antimemoari, poglavlje: Iskuπenje Zapada 1958./1965.I) Suvremeni svijet polako se oslobaapplea mita o zapadocentrizmu u kulturi. Kulturni pluralizam postaje sve viπe realnost i upravo bi etnografski muzeji i umjetniëke galerije trebali biti zagovornici jedne nove etike o pravu svakog naroda da se vlastitom kulturom iskaæe i potvrdi. Naπ dijalog s nezapadnim svijetom ukljuëuje, prije svega, kulturnu dimenziju jer je kulturni obrazac jednoga naroda najpouzdaniji pokazatelj njegova identiteta. Napokon, suoëavanje s drugim kulturama pomaæe sagledavanju i pravilnijem vrednovanju vlastitog identiteta. Uz provizorni radni naslov ispisala bih tek nekoliko rijeëi: po nekom nepisanom pravilu u muzejima su kao struënjaci preteæno zastupljene æene. Jesu li muzeji, uza svu tematsku razliëitost, neka vrsta "intérieura" koji valja njegovati i briæno odræavati? Tomu segmentu ipak neêu posvetiti viπe rijeëi jer svrha ovoga priloga pripada jednoj drugoj muzeoloπkoj kategoriji. Odjel neeuropskih kultura u sastavu zagrebaëkoga Etnografskog muzeja zasigurno je jedini "tezaurus" te vrste u Republici Hrvatskoj. Uza svu svoju vrijednost taj je fundus predugo ostajao izvan zanimanja struënjaka. IzreËeni navod liπen je negativnoga prizvuka πto Êu, neπto kasnije, i obrazloæiti. Kao legitimne institucije etnografski su muzeji u cijelom svijetu signum zaπtitnika i Ëuvara nacionalne kulture, njezine tradicijske baπtine ali i mijene kroz koje taj dinamiëni fenomen prolazi. Neka mi bude dopuπteno da u ovom Ëasu iskaæem i jednu svoju definiciju: "Kultura je najpotpuniji ljudski Ëin πto u vjeënoj mijeni obuhvaêa sveukupnu sudbinu jednoga naroda." Kada je rijeë o Etnografskomu muzeju u Zagrebu, on obuhvaêa i prouëava tri temeljne regije: panonsku, jadransku i dinarsku.»ini mi se posve prirodnim da etniëka pripadnost jednoj od spomenutih regija motivira muzejskog struënjaka da joj se i znanstveno posveti. To pozitivno usmjerenje iskljuëuje svaku nesklonost prema drugomu i drukëijem. sl. 1 Dragutin Lerman sl. 2 BraÊa Mirko i Stjepan Seljan, prvi su hrvatski izvaneuropski putnici Presnimak iz knjige: BraÊa Seljan na crnom i zelenom kontinentu, GrafiËki zavod Hrvatske, 1991.

116 116 MOJ SUSRET S NEEUROPSKIM KULTURAMA. Inspirativne Malrauxove rijeëi, kao i pokret nesvrstanih, koji je u godinama moga muzejskog djelovanja bio u punomu zamahu, usmjerili su me prema neeuropskoj kulturnoj baπtini. NeÊu mimoiêi ni jedan ne manje znaëajan povod tom usmjerenju: cjelokupna neeuropska zbirka, danas u posjedu Etnografskoga muzeja u Zagrebu, rezultat je istraæivaëkoga zanosa prvih hrvatskih transkontinentalnih putnika. Svoje doæivljaje, kao i popratne tegobe, zabiljeæili su u dnevnicima, Ëlancima, pismima i opseænoj fotodokumentaciji. sl. 3 ObuÊa koju nose Indijci u Zanzibaru - IstoËna Afrika Izvaneuropska zbirka Etnografskog muzeja u Zagrebu Fototeka Etnografskog muzeja u Zagrebu sl. 4 Female ancestor, stil donjeg Zaira Izvaneuropska zbirka Etnografskog muzeja u Zagrebu Fototeka Etnografskog muzeja u Zagrebu Meappleu pismima istiëu se ona upuêena Narodnomu muzeju u Zagrebu, kojem su darovali svu skupljenu i istraæenu graappleu. Svojom genezom ta se graapplea razlikuje od identiënih zbirki u drugim dijelovima svijeta. Ona nije ni rezultat europske kolonizatorske ekspanzije 19. stoljeêa ni produkt strasti profesionalnoga kolekcionara koji u potrazi za kuriozitetima neodgovorno devastira kulturnu riznicu jedne samosvojne zajednice. Stoga, treba razlikovati strast koja hrli osobnoj dobiti od humane teænje kojoj je cilj: susret kultura. PRVI HRVATSKI IZVANEUROPSKI PUTNICI. Prvi hrvatski afriëki putnik bio je Dragutin Lerman - Poæeæanin ( ). Petnaestak godina kasnije slijede ga KarlovËani braêa Seljan Mirko ( ) i Stjepan ( ). Dragutin Lerman, Ëlan ekspedicije britanskog istraæivaëa Afrike Henryja Mortona Stanleyja, krenuo je u Kongo godine i u toj afriëkoj zemlji proveo je punih 14 godina. IstraæujuÊi domorodaëku kulturu obavljao je i brojne administrativne duænosti od kojih je poloæaj Generalnoga povjerenika Slobodne Dræave Kongo (Commissaire Général de l'etat Independant du Congo) predstavljao najviπi domet. Iako autodidakt znalaëki je sabirao artefakte afriëke tradicijske umjetnosti. Zbirka od 500 primjeraka sadræava predmete iz svakodnevnoga æivota kao i djela duhovne nadgradnje signuma afriëkoga svjetonazora. Figuralna plastika posveêena magiji i manistiëkom kultu (kult pokojnika) zauzela je istaknuto mjesto u Lermanovoj zbirci. Istodobno pisao je dnevnik koji sadræava 2000 stranica i kojega su pojedini dijelovi pisani njemaëkim i engleskim jezikom. Taj vrijedni dokument bio je 92 godine pohranjen u HAZU i tek je godine ugledao svjetlo dana. Autorica ovoga priloga, neskromno dodaje, da je pune 3 godine svesrdno pripremala Lermanove memoare za tisak. Lermana su domoroci zvali Ango Ango (otac) i kada je zauvijek napustio Kongo ispratili su ga obliveni suzama. Zavrπno Êu citirati Lermanove rijeëi zapisane u dnevniku: "Nesretne su naravi, koje æele u Africi æivjeti, a ne znadu se obiëajima uroappleenika prilagoditi. Zaπto ste doπli, kada vam se crnac ne mili?" Shrvan tropskim bolestima Lerman je umro godine u Kreπevu, gdje je i pokopan. BRA A SELJAN NA CRNOM I ZELENOM KONTINENTU. "Mi i naπe danaπnje pokoljenje istraæujemo daleke i nepoznate krajeve, a naπi potomci Ëinit Êe to isto na drugim planetima koji se kreêu svemirom." (Mirko Seljan) PoËetkom godine braêa Seljan uputili su se u Etiopiju, tajanstvenu afriëku carevinu, zemlju kraljice od Sabe. U duhu vremena bavili su se geografskim i

117 etnoloπkim istraæivanjima i istodobno, ukazom cara Menelika II., obavljali su duænost guvernera u juænim ekvatorijalnim provincijama. SkupljajuÊi graappleu domorodaca pred oëima im je bio Narodni muzej u Zagrebu, kojemu su darovali kompleksnu zbirku od 133 primjeraka. 117 Æeljni rodne zemlje i civilizacije Etiopiju su napustili godine 1902./3. Njihovi kratki etiopski boravak bio je prvi korak u profesiji koju su prihvatili kao æivotni poziv i sudbinsko opredjeljenje. Godine stigli su u Brazil i u Rio de Janeiru osnovali poduzeêe "Misio cientifica Croata Mirko y Stjepan Seljan". Njihov rad bio je usmjeren istraæivanju rijeka kao moguêih prometnica koje bi povezivale rijetko naseljene krajeve s gusto naseljenim podruëjima. Danas znamo da je razlog njihova dolaska u Latinsku Ameriku bila æelja da svojim istraæivaëkim radom pomognu naπim iseljenicima ukazujuêi im na moguênosti zarade u pojedinim krajevima. Predavanjima i koncertima podræavali su kod naπih ljudi nacionalnu svijest i vezu sa starim krajem. Tijekom desetgodiπnjeg boravka u Latinskoj Americi ogledali su se na polju geografije, kartografije i etnologije te su zbirku od 240 primjeraka darovali Narodnome muzeju u Zagrebu. Uz dnevnik objavljivali su brojne Ëlanke koje su slali u domovinu i u svjetske redakcije. Nije neosnovana tvrdnja da su Seljani bili najplodniji hrvatski putopisci s poëetka 20. stoljeêa. Godine Mirko je, pod nerazjaπnjenim okolnostima, nestao u peruanskim πumama. Stjepan "s dubokom ranom u srcu" putovao je po Srednjoj i Juænoj Americi i godine doπao je u dræavu Minas Gerais i nastanio se u brazilskom gradu Ouro Preto. Tu je osnovao obitelj i u tom gradu umro je godine ZAVR NO SLOVO. Na nama je, danas, da naπe istraæivaëe i njihova pionirska djela uvrstimo u onu opêu enciklopediju koja ih - po zakonitosti sudbine malih naroda - uopêe ne spominje. THE NON-EUROPEAN CULTURAL HERITAGE IN THE ETHNOGRAPHIC MUSEUM IN ZAGREB As legitimate institutions, ethnographic museums all over the world are protectors and keepers of the national culture, its traditional heritage, as well as of the changes that this dynamic phenomenon is subject to. And, after all, coming face to face with other cultures helps us to understand and properly value our own identity. The Department of non-european cultures at the Ethnographic Museum in Zagreb is surely the only "thesaurus" of its kind in Croatia. The entire non-european collection at the Ethnographic Museum in Zagreb is the result of the enthusiastic research of the first Croatian transcontinental travellers. The firs Croatian travellers to Africa were Dragutin Lerman - Poæeæanin ( ) and the brothers Mirko ( ) and Stjepan ( ) Seljan from Karlovac. They recorded their adventures, as well as problems, in their diaries, in articles, letters and exhaustive photographic documentation. The genesis of this material differentiates it from identical collections in other parts of the world. It is neither the result of European colonial expansion in the 19th century nor the product of the passion of professional collectors that irresponsibly devastated the cultural treasure of autonomous communities in search of curios. For this reason we need to differentiate between the passion that aims at personal profit from the humane aim of providing a meeting of cultures.

118 IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE STUDIJSKE ZBIRKE PRIRODOSLOVNIH MUZEJA I NJIHOV SMISAO NA PRIMJERU JEDNE ZBIRKE PRIRODOSLOVNOG MUZEJA U RIJECI MARCELO KOVA»I Prirodoslovni muzej Rijeka, Rijeka sl.1 Holotip kolombatoviêeva glavoëa, Gobius kolombatovici KovaËiÊ i Miller, 2000 KolombatoviÊev glavoë, riba je velika cm, pripada obitelji glavoëa (Gobiidae). KarakteristiËnog je obojenja, uzduæno rasporeappleenih velikih naranëastih pjega i sa crnom mrljom na prvoj leapplenoj peraji. Do sada je pronaappleena samo na Ëetiri lokaliteta tijekom godine uz istoënu obalu otoka Krka. Æivi na dubinama m, na dnu sastavljenom od detritiënog pijeska i finog πljunka i kamenja, najëeπêe uz podnoæje strmih podvodnih stijena. O biologiji ove vrste za sada se ne zna puno, kao i za veêinu rijetko skupljanih vrsta glavoëa Mediterana od kojih su mnogi opisani joπ u 19. stoljeêu. Prirodoslovni muzej Rijeka Saæetak Dobra prirodoslovna zbirka predstavlja objekt znanstvenog rada voditelja zbirke, ali i drugih biologa koji dolaze prouëavati primjerke u njoj. Znanstveni rad u prirodoslovnim muzejima obuhvaêa velik broj podruëja. Ipak, unutar biologije, u muzejima je najvaæniji rad na sistematici. Za sistematiku su posebno znaëajni tipovi. Nedavno je rijeëki Prirodoslovni muzej dobio svoje prve potvrappleene tipove u zbirkama. Tipovi su primjerci na kojima je opisana vrsta te predstavljaju najveêu vrijednost prirodoslovnih zbirki i prirodoslovnih muzeja. Osim tipova, dobre studijske zbirke sadræavaju i veêe serije primjeraka iste vrste. One su isto vaæne u sistematici, te sluæe da bismo prouëavali varijabilnost individualnih osobina, ali i razlike meappleu spolovima, uzrastima te zemljopisno ili ekoloπki udaljenim populacijama unutar vrste. U ihtioloπkoj zbirci Prirodoslovnog muzeja u Rijeci pohranjeni su primjerci vrsta koje postoje joπ u samo jednoj ili nekoliko zbirki u svijetu. Objavljeni radovi na primjercima rijeëkog muzeja proπirili su znanje o varijabilnosti osobina ovih vrsta. Izlaskom iz tiska rada s opisom nove vrste riba u Ëasopisu Cybium Francuskog ihtioloπkog druπtva (KovaËiÊ i Miller, 2000.) Prirodoslovni muzej Rijeke dobio je svoje prve potvrappleene tipove u zbirkama. to su tipovi? To su primjerci na kojima je opisana vrsta, i kao takvi predstavljaju najveêu vrijednost prirodoslovnih zbirki i prirodoslovnih muzeja. Tipovi sluæe kao fiziëka osnova svih daljnjih rasprava o opisu i poloæaju vrste. VeÊina tipova uglavnom je smjeπtena po najveêim svjetskim muzejima, gdje su ih autori opisa vrsta ostavili na sigurno. Od toga nije izuzeta ni naπa zemlja, te se tipovi koje su u Hrvatskoj skupili stranci, ali i naπi stariji autori, nalaze u velikim stranim muzejima. Moæda autorima to ne treba ni zamjeriti, jer su u svijetu ratna uniπtenja, te meappleuratni nerad i nebriga uzrokovali nestanak mnogih tipova u slabije Ëuvanim zbirkama. Ovdje bismo mogli postaviti i pitanje πto su u stvari prirodoslovne zbirke i prirodoslovni muzeji?»esto se susreêem s ljudima kojima, iako su strukom bliski prirodoslovnim muzejima, nije potpuno jasan djelokrug rada, te smisao i zadaêa prirodoslovnih muzeja. Malo je literature na hrvatskom jeziku koja o tome kompetentno raspravlja (BariÊ, 1974.; tevëiê, i 1998.). Prirodoslovni muzeji su u nekim zemljama, kao πto je Hrvatska, formalno i pravno prvenstveno tretirani kao kulturne ustanove, dok su u drugima one znanstvene ustanove, samostalne ili kao dio sveuëiliπta i instituta. Na njihov status Ëesto utjeëe i njihova veliëina, povijest i financiranje. Veliki svjetski muzeji imaju na milijune primjeraka u svojim studijskim zbirkama, i na desetke kustosa koji se o njima brinu. U stvari, uloga prirodoslovnih muzeja je dvojaka, njihov smisao je dobra studijska zbirka paæljivo Ëuvana u depoima, a njihova druga svrha je kulturno-obrazovni rad. Meappleu nizom moguêih kulturno-obrazovnih aktivnosti zasigurno je najvaænija muzejski stalni postav. Postav prirodoslovnog muzeja ne mora predstavljati neprocjenjivo kulturno i prirodoslovno dobro, on mora biti prvenstveno informativan i atraktivan. Na primjer, dobar dermoplastiëki preparat morskog psa modrulja je atraktivan, ali kao prirodoslovni objekt i Ëinjenica nije previπe vrijedan. Nasuprot tome, mali, mokro preparirani glavoëiê dug 2-3 cm, moæda je jedan od dva-tri primjerka Ëuvana u cijelom svijetu, ali tko bi ga stavio u stalni postav i tko bi od posjetioca uopêe bacio pogled na njega. Stalni postav, jednom napravljen, moæe trajati bez intervencija dokle god njegove informacije i naëin prezentacije ne zastare. On nije dovoljan da bi se muzej smio nazivati muzejom, te njemu za vrijeme njegova trajanja ne trebaju kustosi i njihova znanja, veê su dovoljni vodië, ËistaË i Ëuvar. To bi znaëilo da takve stalne izloæbe struënjaci - kustosi mogu Ëak postavljati i ostavljati izvan matiëne ustanove na brigu tehniëkom osoblju i time obogatiti

119 lokalnu kulturnu i obrazovnu ponudu. Ono πto prirodoslovni muzej mora imati da bi se nazivao prirodoslovnim muzejom je dobra studijska zbirka, trajno pohranjena i dobro odræavana. Uz te neprocjenjive dokaze o naπoj prirodoslovnoj proπlosti i sadaπnjosti, potrebna je i popratna muzejska dokumentacija, struëna i znanstvena literatura, te kustosi, iako dovoljno πirokog obrazovanja da se mogu nositi s kulturno-obrazovnim zadacima, istodobno i vrhunski struënjaci u svojoj uskoj specijalnosti. StruËnost u uskoj specijalnosti dokazuje se brojem objavljenih znanstvenih radova, kao i kvalitetom Ëasopisa u kojem su objavljeni. Danas se u prirodnim znanostima dosta toëno zna koliko je koji Ëasopis teæak, a minimum zahtjeva za biologiju trebala bi biti meappleunarodna recenzija i citiranost u barem nekim vaænim sekundarnim bazama podataka. to bi bila znanstvena uloga takvih muzeja, u kojim su granama bioloπkih znanosti (kao biolog ograniëit Êu se samo na struku gdje sam kod kuêe ) oni bili glavni nosioci aktivnosti i gdje su danas nezamjenjivi? Znanstveni rad u prirodoslovnim muzejima obuhvaêa veliki broj podruëja, pa sam i ja, unatoë subjektivnim i objektivnim ograniëenjima, objavljivao znanstvene radove iz ekologije zajednica (sinekologije), ekologije vrsta (autekologije), te razliëite aspekte biologije koji bi se mogli podvesti pod biologiju cijelog organizma. Ipak od svih tih grana biologije u muzejima je najvaæniji rad na sistematici. Sistematika je znanost o prirodnom sistemu æivih biêa ( tevëiê, 1997). Jednostavno reëeno, ona bi vam trebala pruæiti odgovor s kojim vrstama imate posla i koji je njihov sistematski poloæaj, tj. gdje one u sistemu æivih biêa pripadaju. Kako bi izgledao preostali dio bioloπke znanosti i naπe znanje o æivom svijetu oko nas bez sistematike? Slabo, na primjer, rezultati bilo iz ekologije, bilo iz fiziologije ili subcelularne biologije ne bi bio upotrebljivi, jer ne bismo znali na koju se vrstu odnose. Eksperimentalni rezultati ne bi ispunjavali temeljni zahtjev u znanosti: ponovljivost eksperimenta. Sinekologija i izuëavanje bioloπke raznolikosti, πto je danas toliko spominjano podruëje, uopêe ne bi mogli postojati kao znanstvene discipline. Tu postoji i velik problem. Ne izumiru na ovom planetu samo æivotinjske i biljne vrste, veê i sistematiëari. Niz godina je sistematika u svijetu bila zanemarivana, sa sveuëiliπta i instituta potisnuta, u muzejima slabo poticana. U Europi viπe ne postoje specijalisti za niz æivotinjskih svojti koji bi mogli unutar tih svojti toëno odrediti vrste. Imam i osobno iskustvo s tim problemom. ProuËavajuÊi prehranu jedne vrste glavoëa, æelio sam odrediti pronaappleene vrste u hrani. Neugodno sam se iznenadio kada sam za neke beskraljeænjake u hrani dobivao odgovore otprilike: æao nam je, ali posljednji struënjak za kojeg znamo za tu skupinu radio je u Rumunjskoj, ali je umro. Danas je taj problem unutar Europske unije uoëen, te postoje programi financiranja doktorskih studija s ciljem stvaranja sistematiëara za odreappleene skupine. Dobra studijska zbirka predstavlja objekt znanstvenog rada voditelja zbirke, ali i drugih biologa koji dolaze prouëavati primjerke u njoj. Osim tipova, koji su najznaëajniji za sistematiku, dobre studijske zbirke sadræavaju i veêe serije primjeraka iste vrste. One sluæe da bismo prouëavali varijabilnost osobina unutar vrste. Takoappleer potrebno je imati serije primjeraka s razliëitih lokaliteta, da bismo ustanovili moguêe zemljopisne varijabilnosti, te serije primjeraka muæjaka i æenki, razliëitih stadija mladih i odraslih organizama da bismo uoëili moguêe razlike meappleu njima. U ihtioloπkoj zbirci Prirodoslovnog muzeja u Rijeci su primjerci vrsta koje postoje joπ u samo jednoj ili nekoliko zbirki u svijetu. Objavljeni radovi na primjercima rijeëkog muzeja proπirili su znanje o varijabilnosti osobina ovih vrsta (Ahnelt i KovaËiÊ, 1997,; KovaËiÊ, 1995.; KovaËiÊ, 1999.). Neke vrste u naπoj zbirci prvi put su skupljene u Jadranu, pa su objavljeni radovi na njima odgovarali na pitanja da li se oni i koliko razlikuju od primjerka tih vrsta u zapadnom Mediteranu i Atlantiku (KovaËiÊ, 1995.; KovaËiÊ, 1999.; Pallaoro i KovaËiÊ, 2000.). I za kraj, kako izgleda novoopisna vrsta? KolombatoviÊev glavoë, Gobius kolombatovici KovaËiÊ i Miller, 2000., riba je velika cm, pripada obitelji glavoëa (Gobiidae). KarakteristiËnog je obojenja, uzduæno rasporeappleenih velikih naranëastih pjega i sa crnom mrljom na prvoj leapplenoj peraji. Do sada je pronaappleena samo na Ëetiri lokaliteta tijekom godine uz istoënu obalu otoka Krka. Æivi na dubinama m, na dnu sastavljenom od detritiënog pijeska i finog πljunka i kamenja, najëeπêe uz podnoæje strmih podvodnih stijena. O biologiji ove vrste za sada se ne zna puno, kao i za veêinu rijetko skupljanih vrsta glavoëa Mediterana od kojih su mnogi opisani joπ u 19. stoljeêu. ZAKLJU»AK. U prirodoslovnim je muzejima unutar biologije najvaæniji znanstveni rad na sistematici. Za sistematiku su posebno znaëajni tipovi, a za istraæivanja u sistematici takoappleer su potrebne veêe serije primjeraka iste vrste zbog varijabilnosti unutar iste populacije, ali i veêe serije primjeraka razliëitog uzrasta, spola i postaja skupljanja zbog razlika izmeappleu uzrasta, spolova i zemljopisno udaljenih populacija. Zato je osnovni smisao prirodoslovnih muzeja dobra studijska zbirka paæljivo Ëuvana u depoima. LITERATURA Ahnelt, H., i M. Kovačić, 1997.: A northern adriatic population of Thorogobius macrolepis (Gobiidae). Cybium 21 (2): Barić, Lj., 1974.: Prirodoslovni muzej i njihova uloga u razvoju znanstvenih djelatnosti u nas. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 23 (5-6):4-21. Kovačić, M., 1995.: Gobius roulei De Buen, 1928 (Pisces, Teleostei, Gobiidae), a Fish new to the Adriatic Fauna. Natura Croatica 4 (4): Kovačić, M., 1999.: Gammogobius steinitzi Bath, 1971, a fish new to the Adriatic Sea. Natura Croatica 8 (1):

120 120 Kovačić, M. i P. J. Miller, 2000.: A new species of Gobius (Teleostei: Gobiidae) from the northern Adriatic Sea. Cybium 24: Pallaoro, A., i M. Kovačić, 2000: Vanneaugobius dollfusi Brownell, 1978 a rare fish new to the Adriatic Sea. J. Fish Biol. 57: Števčić, Z., 1976.: Teorijske osnove i problemi suvremene sistematike. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 25 (16): Števčić, Z, : Sistematika i/ili taksonomija. Natura Croatica 6 (2): Števčić, Z, : Prirodoslovni muzeji kulturna i/ili znanstvena ustanova. Zbornik radova Naš Museum : Zahvala Na pregledu teksta i sugestijama zahvaljujem znanstvenom savjetniku dr. sc. Zdravku Števčiću, muzejskom savjetniku u mirovini Mirjani Legac i višem kustosu Milvani Arko-Pijevac. STUDY COLLECTIONS IN NATURAL HISTORY MUSEUMS AND THEIR PURPOSE ILLUSTRATED ON THE EXAMPLE OF ONE COLLECTION BELONGING TO THE NATURAL HISTORY MUSEUM IN RIJEKA A good natural history collection presents the object of scientific study of the collection manager, as well as other biologists who come to do research work on the specimens from the collection. Scientific research in natural history museums covers a large range of fields. Yet, within biology, the most important task in museums is the work on systematics. In systematics, types are of prime importance. Only recently has the Natural History Museum of Rijeka obtained the first confirmation of several types in its collections. Types are the specimens used to describe the species so they present the greatest value of natural history collections and museums. Besides types, good study collections also contain larger series of specimens of a particular species. They are used to study the variability of individual characteristics, as well as sex differences, age differences, or features of the specimens that belong to geographically or ecologically distant populations within the species. The ichthyological collection of the Natural History Museum in Rijeka holds certain specimens of species that can be found in only one or a few other collections in the world. Published research work based on the specimens of the Museum in Rijeka has expanded the knowledge on the variability of these species.

121 MIJO KI PATI - IZUZETAN MUZEALAC I ZNANSTVENIK IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE BISERKA RADANOVI -GUÆVICA Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb Ove, godine, kada smo uπli ne samo u novo stoljeêe veê i u novo tisuêljeêe, navrπavaju se dvije znaëajne godiπnjice vezane uz jednog naπega velikana. To su 150. godiπnjica roappleenja i 75. godiπnjica smrti izuzetnog muzealca i znanstvenika s podruëja petrografije i mineralogije, Mije KiπpatiÊa. Svojom djelatnoπêu krajem 19. i poëetkom 20. stoljeêa u ondaπnjemu Mineraloπkopetrografskom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu, Mijo KiπpatiÊ ostavio je neizbrisiv trag u kulturi i znanosti hrvatskoga naroda. I danas, nakon toliko godina, moæemo sa sigurnoπêu ustvrditi da je najljepπe uzorke minerala u zbirci Mineraloπko-petrografskog odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja pribavio otkupom upravo Mijo KiπpatiÊ. Mijo KiπpatiÊ roappleen je 22. rujna godine u Osijeku. Osnovnu πkolu i gimnaziju polazio je u Osijeku i akovu, a u BeËu je godine diplomirao prirodopis, matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu. Doktorat prirodnih znanosti stekao je u Zagrebu godine, a godine habilitirao se za znanstvenu petrografiju. U razdoblju od do godine bio je zaposlen kao uëitelj, i to najprije u gimnaziji u Osijeku, zatim u Gospodarskom πumarskom zavodu u Kriæevcima, te konaëno u realnoj gimnaziji u Zagrebu. Za dopisnog Ëlana ondaπnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je godine, a deset godina kasnije postao je i njen redoviti Ëlan. Godine imenovan je ravnateljem Mineraloπko-petrografskog odjela Narodnog muzeja i javnim izvanrednim sveuëiliπnim profesorom mineralogije i petrografije. Tijekom svog muzeoloπkog i znanstvenog djelovanja objavio je 180 znanstvenih, struënih i popularnih djela. Mijo KiπpatiÊ umirovljen je godine. Umro je 17. svibnja godine nakon dugotrajne i teπke bolesti. Mijo KiπpatiÊ bio je u svakom pogledu osebujna liënost.»itajuêi naslove njegovih djela objavljenih u razdoblju od do godine, moæemo zakljuëiti da se bavio raznim podruëjima prirodoslovlja: petrografijom, mineralogijom, geologijom, seizmologijom, paleontologijom, zoologijom, botanikom, pedologijom pa Ëak i druπtvenim znanostima kao πto je arheologija. Za nas je ipak najznaëajniji njegov muzeoloπki rad. Mijo KiπpatiÊ je u vremenskom razdoblju od do godine uveo novi naëin pribavljanja uzoraka za Muzej - otkup - te je na taj naëin pribavio viπe stotina izuzetno lijepih i vrijednih uzoraka minerala iz najpoznatijih svjetskih nalaziπta. Upravo ti uzorci i danas saëinjavaju okosnicu sistematske zbirke minerala. ZahvaljujuÊi njegovoj spoznaji da se lijepi uzorci ne mogu prikupiti samo terenskim istraæivanjem jer je njihov nalaz rijedak i sluëajan, te razboritosti da otkupom pribavi za muzejsku zbirku izuzetno lijepe uzorke, kao i razumijevanju sluæbi ondaπnje Austro-Ugarske Monarhije koje su dale financijsku potporu za njihov otkup, stvorena je izuzetno vrijedna muzejska zbirka. Pored toga, Mijo KiπpatiÊ znanstveno je obraappleivao mineraloπku i petrografsku muzejsku graappleu koju je najveêim dijelom sam skupio tijekom terenskih istraæivanja domaêih nalaziπta. Kamo sve on nije dospio?... obilazi po planinama i gorama diljem naπe otadæbine, gdje sabira minerale i stijene, da od njih sagradi velike muzejske zbirke i da ih mikroskopski, kemijski, kristalografski prouëi;... (odlomak iz djela: Miπo KiπpatiÊ Frana TuÊana, objavljenog godine; str ). Znanstveno obraappleeni uzorci minerala i stijena predstavljaju materijalne dokaze znanstvenih spoznaja, πto ih Ëini viπestruko vrednijima. U zbirkama sl. 1 Mijo KiπpatiÊ ( ) - crteæ B. enoe Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb 1 Tućan, F. (1930): Mišo Kišpatić.- Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 238, Razreda matematičkoprirodoslovnoga, 73, , Zagreb.

122 122 sl. 2 Ortoklas, kremen i epidot; Baveno, Italija; inv. br. 600:ZAG;1676:MP1 - muzejski eksponat otkupljen zaslugom Mije KiπpatiÊa 9. studenog godine Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb sl. 3 RaËun o otkupu minerala 9. studenog godine od njemaëke tvrtke "Dr. F. Krantz, Rheinisches Mineralien - Contor", Bonn Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb 2 Tućan, F. (1951): Mišo Kišpatić, 21. IX V , Povodom stote godišnjice njegova rođenja.- Priroda, God. XXXVIII., Br. 7, , Zagreb. 3 Zebec, V. (1996): Katalog izložbe Stoljeće otkupa mineraloške muzejske građe.- Hrvatski prirodoslovni muzej, 12 p., Zagreb. mineraloπke i petrografske muzejske graapplee nalazi se 60 uzoraka koji su vezani uz KiπpatiÊeva znanstvena djela objavljena u uglednim domaêim i stranim znanstvenim Ëasopisima. Mijo KiπpatiÊ bio je jedan od najznaëajnijih popularizatora znanosti onoga vremena. Nije se ograniëio na samo istraæivanje nauënih problema,... nego je nastojao, da u plodovima nauke uæiva cio njegov narod. Bacio se na popularizaciju prirodnih nauka; postao je prosvjetitelj naπega naroda. Cijele generacije naπih najπirih slojeva on je uzgajao u prirodnim naukama kroz godine i godine. to je u Ëistoj nauci bio Jugoslavenskoj akademiji puneêi godinama njene Radove svojim studijama, to je u popularizaciji prirodnih nauka bio Matici Hrvatskoj. Uz A. enou i. Gjalskoga on je najmarljiviji radnik MatiËin (odlomak iz djela: Miπo KiπpatiÊ Frana TuÊana, objavljenog godine; str ). Brojni su njegovi popularni Ëlanci objavljeni u Ëasopisima Viencu, Dragoljubu, Obzoru, Smilju, PuËkim novinama, Obrtniku, Pobratimu, Vjernom drugu, Mladom Istraninu, Zvonu, Mladom Hrvatu, Novostima, te Prirodi. Meappleu opseænijim popularnim djelima Mije KiπpatiÊa posebno se istiëu njegove knjige: Æivotinje naπozemske i njeke tudjozemske - prvi i drugi dio objavljeni i godine; Slike iz rudstva - Kulturno-prirodopisne crtice objavljene godine; Slike iz geologije - Prirodopisne i kulturne crtice objavljene godine; Iz bilinskoga svieta - Prirodopisne i kulturne crtice, prva, druga i treêa knjiga objavljene 1884., i godine; Kukci - Prirodopisne crtice, prva i druga knjiga objavljene i godine; te Ribe - Prirodoslovne i kulturne crtice objavljene godine. UnatoË njegovim svestranim aktivnostima i ogromnom doprinosu znanosti, muzeologiji i kulturi hrvatskoga naroda, Mijo KiπpatiÊ bio je izuzetno skromna i samozatajna osoba. I njemu je poπlo za rukom da svoju osobu uëini posve nepoznatom: Izlaze decenijima njegova djela, raπirila se po cijelom naπem narodu, svi ih Ëitaju, a nitko se ne obazire na njihova autora. Miπo KiπpatiÊ kao da je pseudonim. Nitko o njemu ne vodi raëuna. Padala su odlikovanja joπ u doba Austro-Ugarske monarkije. Tko ih sve nije dobio! Padala su i u naπoj novoj dræavi, ali Miπe KiπpatiÊa nitko se nije sjetio. Nije se nitko sjetio, jer to KiπpatiÊ nije htio. (odlomak iz djela: Miπo KiπpatiÊ Frana TuÊana, objavljenog godine; str ). MIJO KI PATI - AN EXCEPTIONAL MUSEUM WORKER AND SCHOLAR The year 2001 marks not only the beginning of a new century but also of a new millennium. It is also the year that marks two significant anniversaries linked with one of our great figures - namely, 150 years since the birth and 75 years since the death of an exceptional museum worker and scholar from the field of petrography and mineralogy, Mijo KiπpatiÊ. Through his activities at the end of the 19th and the beginning of the 20th century in what was then the Mineralogical and Petrographical Department of the National Museum in Zagreb, Mijo KiπpatiÊ left an indelible mark in the culture and science of the Croatian people. And today, after so many years, we can with certainty claim that the most beautiful specimens of minerals at the Mineralogical and Petrographic Department of the Croatian Natural History Museum were acquired by Mijo KiπpatiÊ. In the period between 1901 and 1911, he introduced a new means of collecting specimens for the Museum - acquisition. In this way he obtained several hundred exceptionally beautiful and valuable samples of minerals from the most famous locations in the world. And it is precisely these specimens that today form the backbone of the systematic collection of minerals. Apart from this, he researched the mineralogical and petrographical museum holdings that he himself for the most part collected during field trips to sites in Croatia. The catalogued specimens of minerals and rocks represent the material evidence of scientific knowledge, thus making them all the more valuable. The collections of mineral and rock holdings contain 60 specimens that were linked with KiπpatiÊ's scientific papers published in renowned periodicals in Croatia and abroad.

123 DVA ASKOSA IZ MUZEJA MIMARA IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE IVANA»UKMAN NIKOLI, MILICA JAPUNDÆI Muzej Mimara, Zagreb Na samom kraju XX. stoljeêa teπko je shvatiti strast s kojom je javnost s kraja XVIII. i prve polovice XIX. stoljeêa cijenila umjetnost antiëke GrËke i Rima. Ta opsjednutost antikom koja ima svoje korijene u renesansi nije bila ograniëena samo na znanstvenike i bogate skupljaëe, veê je bila prisutna u svim slojevima druπtva. Od svake obrazovane osobe oëekivalo se da poznaje najznaëajnija djela antiëke umjetnosti πto je za veêinu znaëilo poznavanje kiparstva. Za mnoπtvo mladih Engleza koji su poduzimali veliko putovanje po Italiji poznato pod nazivom Grand Tour bilo je to i prvo upoznavanje s arheoloπkim i umjetniëkim predmetima drevnog Rima. Voappleeni profesionalnim vodiëima - ciceronima, ti su prvi turisti zadivljeni velikim zbirkama kipova u Vatikanskim muzejima te palaëama i vilama rimskog plemstva, poæeljeli posjedovati i vlastitu zbirku antiëkih predmeta. Da bi udovoljili toj strasti, ciceroni su razvili trgovinu umjetninama ili su suraappleivali s profesionalnim trgovcima umjetnina. Od sredine XVIII. stoljeêa zapoëinju prva arheoloπka iskapanja u Pompejima i Herculaneumu koja se u iduêim godinama nastavljaju s viπe ili manje intenziteta, a sustavna istraæivanja zapoëinju godine i traju do danas. Ova su iskapanja iznijela na vidjelo brojne predmete svakodnevne uporabe koji su svojim oblicima i bogatim ukrasima skrenuli pozornost s "velike umjetnosti GrËke i Rima" i otvorili novo podruëje interesa zanesenjaka antikom. Za razliku od ostataka arhitekture i skulpture ti su predmeti bili usput i prenosivi. Kako je potraænja ubrzo nadrasla ponudu poëele su se izraappleivati i kopije. Potkraj XIX. i poëetkom XX. stoljeêa potraænja za kopijama nalaza iz Pompeja i Herculaneuma bila je tolika da se u Napulju pojavilo nekoliko tvrtki koje su izraappleivale veliki broj kopija u tehnici lijevanja i elektrotipije i putem kataloga na prodaju ih nudili bogatim kupcima diljem Europe. Mnoge od tih kopija pojavile su se nakon nekog vremena kao starine u zbirkama skupljaëa i muzeja. U Muzeju Mimara nalaze se dvije posude istovjetnog oblika i gotovo istog ukrasa. Jedna je kao antiëki bronëani askos uπla u zbirku starih civilizacija, a druga je porculanski vrë s oznakom Berlinske kraljevske manufakture porculana radionice u zbirci europske keramike i porculana. Ta nas je Ëinjenica potekla na istraæivanje. NjemaËki arheolog, povjesniëar umjetnosti i klasiëni filolog Carl Bl(mel ( ) kustos antiëke zbirke Berlinskih dræavnih muzeja, objavio je godine knjigu Antike Kunstwerke 1 s nizom analiza umjetniëkih djela iz razdoblja antike koja su se nakon II. svjetskog rata naπla na træiπtu ili promijenila vlasnike, te su mnoga od njih doπla na provjeru, Ëuvanje i restauriranje u Berlinski muzej. U taj niz pripadaju i neki predmeti iz zbirke A.T. Mimara, a meappleu njima je i bronëana posuda - askos u obliku æivotinjske mjeπine (ασκος, ο = koæa, mjeπina) koja je sluæila za dræanje vina. Izraappleena je tehnikom lijevanja, a povrπina joj je neoπteêena i prevuëena sivo crnom jednolikom patinom. Ovalni otvor posude ima naglaπen rub ukraπen nizom perli i ovulusa. Na spoju ruëke i ruba otvora nalaze se dvije figurice leæeêih koza okrenutih jedna prema drugoj, s tijela prekrivenim gustom dlakom. RuËka posude u obliku poloæenog slova "S" nadvisuje otvor i spaja se s posudom na trbuhu. Gornji dio ruëke ukraπen je liπêem koje je u gornjoj treêini stisnuto πirokim prstenom i u dva se kraka πiri i spaja s rubom otvora. U donjem dijelu liπêe je πire i punije te zavrπava volutama i palmetom. U sredini ataπe je lik malog i nagog krilatog Erosa koji dræi rog obilja. Blümel ovu posudu usporeappleuje s askosom iz Pompeja 2 koji se razlikuje samo po drukëijoj obradi æivotinjske dlake, jer je na pompejanskom askosu dlaka kosim urezima naznaëena samo duæ hrpta æivotinja pa zakljuëuje da askos iz Muzeja Mimara pripada istoj radionici i razdoblju i datira ga u I. st. pr. Kr. Dataciju potkrepljuje i usporedbom s askosom iz Boscorealea koji se nalazi u Berlinskome muzeju. Svakako se moæemo sloæiti s tvrdnjom da je askos iz Muzeja Mimara vrlo sliëan navedenim primjerima, no njegova se izvedba protivi ne samo dataciji veê i tvrdnji da je rijeë o originalu. Prva stvar koja izaziva sumnju je stanje materijala: povrπina predmeta potpuno je glatka i neoπteêena, a patina je jednolika i djeluje gotovo kao premaz jednake boje na svim mjestima posude. Reljefni ukras na rubu otvora i drπci izveden je jednoliko, nema tragova upotrebe alata i dorade. Posuda je lijevana u jednom komadu, izuzev dna koje je naknadno dodano kao tanka okrugla ploëica bronëanog lima. Izrada antiëkih bronëanih posuda potpuno je suprotna. Lijevane posude 1 Carl Blümel: Antike Kunstwerke, Akademie Verlag, Berlin, Spinazzola: Le arti decoratice in Pompei, sl. 277

124 124 sl. 1 i 2 Askos Italija, tvrtka De Angelis, Napulj, 19. stoljeêe bronca vis. 23, 5; πir. 21 cm Inv.br. ATM 312 Fototeka Muzeja Mimara, Zagreb 3 Historismus, Kataloge des Kunstgewebemuseums, Berlin, Bd. VII, 1973., kar. 20 bile su sastavljane od nekoliko lijevanih dijelova - najëeπêe tri - tijelo posude, vrat i ruëka. Ornamentalni ukrasi naknadno su doraappleivani cizeliranjem, a tijela posuda doraappleivana su tokarenjem naroëito na mjestima spoja lijevanih dijelova, πto se vidi kao jedan ili niz koncentriënih krugova na spoju vrata i trbuha, na ramenu i na vanjskom dijelu dna. Razina oëuvanosti je razliëita zavisno od uvjeta u kojima je posuda bila, a Ëesta je razlika izmeappleu oëuvanosti tijela posude i ruëke, πto u sluëaju lijevanih posuda vjerojatno ovisi o vrsti upotrijebljene legure. Jasno je da naëin izvedbe askosa iz Muzeja Mimara ne odgovara antiëkoj tehnologiji izrade te nas je ponukalo da istraæimo gdje, kada i zaπto je ta posuda napravljena jer je oëito da je nastala u novije vrijeme. Upravo je porculanska posuda dala rjeπenje problema. U katalogu Historismus Berlinskog muzeja primijenjene umjetnosti objavljen je istovjetan porculanski vrë, ali bez oslika 3 s napomenom da je izraappleen prema bronëanom askosu iz Museo Nazionale u Napulju, prema kojem je tvrtka De Angelis & Fils izradila kopiju i nudila je putem kataloga na prodaju. Na naslovnici kataloga iz godine tvrtka s ponosom istiëe da je dobavljaë umjetniëkih predmeta brojnih kraljevskih kuêa i muzeja, meappleu ostalima i muzeja u Londonu i Edinburgu. BuduÊi da je muzej u Londonu u vrijeme tiskanja kataloga mogao biti samo British Museum, a u Edinburghu Royal Museum of Scotland uputili smo dopise sa zamolbom kustosima da pogledaju posjeduju li takav ili sliëne predmete iste radionice ili katalog prodaje. Iz oba muzeja stigao nam je potvrdan odgovor. British Museum posjeduje samo katalog prodaje iz godine, koji i dalje nudi iste kopije kao i onaj iz 1900., dok nam je iz Royal Museum of Scotland stigao odgovor iznenaappleene kustosice Lesley-Ann Liddiard da, premda muzej ne posjeduje navedeni askos ni katalog prodaje, posjeduje velik broj drugih kopija antiëkih predmeta istog i drugih proizvoappleaëa koji godinama leæe zaboravljeni u depou. ZnaËaj arheoloπkih iskapanja i utjecaj antiëkih oblika na predmete od keramike i porculana osjetio se u veê potkraj 18 stoljeêa s pojavom klasicizma, a kopiranje predmeta iz arheoloπkih nalaza zapoëeo je Josiah Wedgwood u svojoj keramiëkoj manufakturi Etruria s poznatom Portland vazom. Potaknuta utjecajem viktorijanskog razdoblja i ukusa vremena u izradi predmeta primijenjene umjetnosti koje obnavlja i slobodno reinterpretira povijesne stilove i Kraljevska manufaktura porculana iz Berlina izradila je kopiju askosa iz Herculaneuma u porculanu s bijelom caklinom Ëiju kopiju posjeduje Berlinski muzej. U zbirci europske keramike i porculana u Muzeju Mimara takoappleer se nalazi askos u porculanu iste oznake i proizvoappleaëa. Originalna bijelo ocakljena povrπina oslikana je genre prizorima galantnih parova u pejzaæu u stilu 18. stoljeêa. Nezgrapnost oblika i neprilagoappleenost pojedinih djelova scene zadanoj zakrivljenoj povrπini trbuha posude odaje naknadno oslikavanje u kuênoj radionici (tzv. hausmalerei). Na prvi pogled Ëini se da su posude potpuno iste, ali se razlikuju u brojnim detaljima. Ponajprije u veliëini, jer je bronëana posuda neπto veêa od porculanske. Porculanski askos poëiva na viπem prstenastom podnoæju. Prelazak trbuπastog tijela u vrat posude neπto je kraêi i zbijeniji od uæeg i izduæenijeg vrata bronëanog askosa, te je i opêi izgled posude poneπto promijenjen. IzbaËeni rub ovalnog izljeva ukraπen je reljefno kod obje

125 125 sl. 3 i 4 VrË u obliku askosa NjemaËka, KPM Berlin, oko 1870.g. porculan vis. 22, 3; πir. 21,2 Oznaka: æezlo u kobaltnoplavom na vanjskoj strani dna Inv.br. ATM 1082 Fototeka Muzeja Mimara, Zagreb posude, ali je zbog razliëitog svojstva i moguênosti plastiënog oblikovanja reljef u porculanu tek plitko naznaëen i gotovo utopljen u debljinu cakline. Nasuprot izljevu uzdiæe se velika drπka koja svojim oblikom i ukrasom tvori ravnoteæu sa zdepastim tijelom. Bogati ukras porculanskog askosa zapoëinje s likovima dviju koza s bradom koji u punoj plastici leæe na samom rubu s jedne i druge strane spoja dvostruke drπke, dok su likovi na bronëanoj posudi bliæi stiliziranim kozliêima. Osnovni oblik drπke jednak je kod oba askosa, ali je reljefni ukras bronëane posude izraappleen vrlo detaljno od stiliziranog reljefa u obliku akantusovih otvorenih i zatvorenih listova, dok je isti ukras na porculanskom askosu reljefno samo naznaëen. Sa straænje strane posude drπka zavrπava likom Erosa okruæenim akantusom i viticama u visokom reljefu. Na bronëanom askosu glava Erosa koju uokviruju velike kovrëe kose postavljena je frontalno, a na grudima dræi rog obilja. Na porculanskom askosu glava djeëaëiêa zabaëena je prema lijevom ramenu, a valovita kosa podijeljena razdjeljkom uredno se spuπta prekrivajuêi uπi. U rukama dræi mjeπinicu. ZAKLJU»AK. Premda je osnovni oblik askosa iz Kraljevske manufakture porculana u Berlinu izraappleen prema trodimenzionalnom predloπku bronëane kopije askosa iz Herculaneuma koji je izradila tvrtka De Angelis iz Napulja, posude se razlikuju u nizu detalja. Mogu se razlikovati dvije vrste promjena: 1. Promjene izaπle iz nepoznavanja antiëke ikonografije pa se oblici i likovi prilagoappleavaju ustaljenim i za oko keramiëara ljepπim predloπcima u baroknoj tradiciji izrade porculana Poneπto promijenjeni oblik trbuπastog tijela vjerojatno je proizaπao iz drukëijeg osjeêaja za proporcije majstora keramiëara iz XIX. stoljeêa od antiëkog umjetnika. Lik Erosa ponajbolje oëituje bliskost baroknome modelu u oblikovanju i poloæaju glave. Barokna mekoêa oblikovanja takoappleer razlikuje i likove koza na otvoru porculanskog askosa od æivotinja na bronëanoj kopiji antiëkog originala, tako da su oblikom tijela bliæe srndaëu jelenu nego kozi, jer je keramiëaru bliæi motiv srndaëa jelena u porculanu nego antiëko ikonografsko znaëenje lika koze. Rog obilja u rukama antiëkog Erosa zamijenjen mjeπinicom u rukama putta u porculanu naznaëava ponajprije promjenu ikonografije. Eros s rogom obilja umjetniku keramiëaru u XIX. stoljeêu nema znaëenja, ali mjeπinica ima, jer se povezuje s imenom posude askos Ëije je znaëenje mjeπina. 2. Promjene izaπle iz porculana kao materijala s drukëijim svojstvima modeliranja. Prenoπenje reljefnih oblika iz bronce u porculan ponajprije dovodi do omekπavanja formi. Sjajna i glatka povrπina porculana odbija svijetlost tako da se stvara vizualni dojam stapanja pojedinih dijelova, πto je umjetniku keramiëaru poznato, te se stoga odluëio za smanjenje koliëine reljefnih detalja u korist ljepote cjeline. Takav je pristup osobito uoëljiv u oblikovanju reljefnog ukrasa na drπki askosa u porculanu, gdje su detalji akantovog liπêa tek blago naglaπeni valovitim reljefom, koji stvara plitku igru svjetla i sjene po glatkoj povrπini dok se na bronëanom askosu tama duboko uvlaëi u dubinu reljefnih detalja liπêa. Istom mekoêom forme odlikuju se i likovi

126 126 4 Fake? The Art of Deception, Catalogue of The British Museum, London, koza i lik Erosa, te je keramiëarov prijelaz od antiëkog modela u barokni time opravdan, jer gubitkom svog antiëkog ikonografskog znaëenja barokne forme odista bolje istiëu ljepotu oblika u porculanu, nego poneπto grubi likovi u bronci. HAUSMALEREI. Trbuh askosa ukraπen je viπebojnim oslikom u stilu genre scena 18. stoljeêa. Zaobljena ovalna povrπina zadaje i okvir kojem se prilagoappleava kompozicija. Srediπnji dio kompozicije nalazi se u vrhu ovala toëno ispod izljeva, a kako se na tome mjestu izdiæe vrat posude i povrπina za oslikavanje je najviπa, πto je slikar u potpunosti iskoristio naslikavπi visoku fontanu sa skulpturama i drvo iza nje. Od ovog srediπta kompozicija se dijeli na dva polja iste veliëine. Na desnoj strani prikazuje galantni par u πetnji iza kojeg se otvara pejzaæ s dva utvrappleena grada u daljini. Na lijevoj strani je pored fontane naslikan æenski lik koji sjedi i Ëita, a malo dalje galantni par u πetnji Ëiji pokreti naznaëuju æivahan razgovor. Iza likova takoappleer se otvara pejzaæ s dvije utvrde u daljini. Struktura kompozicije oslika jasno je podijeljena na prednji i straænji plan. U prednjem planu srediπnja fontana i djelovi pejzaæa koji okruæuju ljudske likove oslikani su smeappleim i sivim tonom te djeluju poput crteæa sepijom. Ljudski likovi jedini su oslikani u vrlo æivoj polikromiji, te se i pored svoje male veliëine odmah jasno razaznaju. Pejzaæ s utvrdama u pozadini oslikan je u grisailleu πto bi trebalo dati dojam zraëne perspektive kod koje se iluzija dubine stvara postupnim smanjenjem jaëine boja prema sivom tonu, ali prijelaz od obojenog prednjeg plana prema sivkastom straænjem naslikan je tako grubo da ne stvara dojam perspektive, veê dapaëe nezgrapan rez izmeappleu prednjeg i drugog dijela slike prekidajuêi svaku vezu meappleu njima. Tako se anakronizam tipiëan za drugu polovicu XIX. stoljeêa ne oëituje samo ljudskim likovima odjevenim u krinoline i duge kapute iz druge polovice XVIII. stoljeêa, veê i u grisaille pejzaæu koji je sa srednjovjekovnom arhitekturom burgova i njihovim smjeπtanjem na breæuljke preslikan s neke grafike njemaëkog slikara iz druge polovice XVI. stoljeêa. Ukupni dojam ovog nesretnog spoja rokokoa u prednjem i renesanse u straænjem planu slike moæe se ponajbolje usporediti s naivom ilustracije u djeëjoj slikovnici. Ova su dva askosa tipiëan produkt viktorijanskog vremena i njegova odnosa prema umjetnosti, umjetniëkim predmetima i njihovim kopijama. Ljudi tog doba gledaju na sebe kao na prosvijeêene prenositelje i obnovitelje slavnog naslijeapplea. Njihov stav prema obnovi umjetniëkih predmeta ili graappleevina je radikalan. Za njih zamjena starih materijala i oblika sa suvremenima nije falsifikat, veê potvrappleuje njihovu vezu s proπloπêu i ujedno joj poboljπava kvalitetu. Njihov prosvjetiteljski duh i odnos prema proπlosti je potaknuo masovno skupljanje koje je podrazumijevalo posjedovanje predmeta iz svih umjetniëkih razdoblja i stilova. Veliki muzeji smatrali su obaveznim poπtovati povijesni niz. Tako je, na primjer, Victoria i Albert Museum godine, znajuêi da se ne radi o originalnom predmetu otkupio portretno poprsje Lucrezie Donati koje je kipar Bastianini izradio u periodu izmeappleu i 1867.godine u renesansnom stilu plativπi 84 funte, πto je u to vrijeme bila cijena renesansnog originala, 4 samo zato jer na træiπtu nije bilo dovoljno originalnih renesansnih skulptura. Ovaj danas nezamisliv odnos muzeja prema kopiji koja je mogla ali i nije morala biti napravljena s namjerom da prevari, kao πto je sluëaj tvrtke S. De Angelis & Fils, koji su svoje kopije predmeta iskopanih u Pompejima i Herculaneumu s ponosom nudili putem kataloga biranoj europskoj klijenteli pokazuje da se radi o æelji za posjedovanjem materijalnih svjedoëanstava proπlosti.»injenica da su tako mnoge kopije s vremenom prihvaêene kao originali bilo iz razloga da se naëin njihove nabave zaboravio bilo da o njima nije postojala nikakva dokumentacija, otvara pak drugu vrstu problema, a to je problem potvrde autentiënosti i atribucije. Odrediti mjesto i vrijeme nastanka pojedinog umjetniëkog predmeta znaëi poznavati njegovu povijest, tehnologiju izrade, razinu oëuvanosti i stilske osobitosti. Pomanjkanje podataka o porijeklu (nepoznavanje lokaliteta na kojem je predmet pronaappleen, nepoznati prijaπnji vlasnici itd.) moæe predmet uëiniti sumnjivim i osuditi ga kao krivotvorinu, kao πto atribucija uglednog struënjaka moæe biti dovoljnom da se djelo proglasi originalom. Tako je i atribucija askosa iz Muzeja Mimara koju je dao C. Blümel bila dovoljna da donator ne posumnja u autentiënost predmeta, veê kupuje i porculansku inaëicu istog predmeta. Tako je povijest ovih dvaju askosa tipiëna muzejska priëa o ulasku predmeta u zbirku i problemu njegove atribucije. TWO ASKOI FROM THE MIMARA MUSEUM The text deals with the popularity of the art from the period of antiquity in the 19th century that prompted the making of copies of bronze vessels from Pompei and Herculanum. One of these copies - a bronze askos - is among the objects in the Collection of Ancient Civilisations at the Mimara Museum. It came to the Collection as an antique 1st century original. This was the attribution given by the head of Berlin Museums Carl Blümel. Convinced in the authenticity of the askos, the donator also acquired a copy of this vessel made in porcelain by royal craftsmen in Berlin. This porcelain askos is now included in the Collection of European Ceramics and Porcelain. The existence of two vessels of exactly the same form and almost identical decorations prompted the author of the text to study them in more depth. The text deals with the changes in style and the contents that appeared when the same form was transferred from the bronze replica made after the antique original to the porcelain vessel, the changes being determined by the characteristics of the material and the prevailing taste of the time.

127 A GDJE JE SPOMENIK BANU? IM 32 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE NATA A MATAU I Hrvatski povijesni muzej, Zagreb U Zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba, pod inventarnim brojem Ëuva se album pod nazivom: Zagreb u danima osloboappleenja. Prilikom njegove struëne obrade pozornost mi je privuklo nekoliko fotografija koje prikazuju manifestacije razliëitog karaktera koje su se u godinama neposredno po zavrπetku Drugoga svjetskoga rata dogaappleale na Trgu bana Josipa JelaËiÊa. Ovdje prezentirane fotografije samo su njihov manji dio. U Ëemu je posebnost sadræaja tih fotografija? Pogledajte ih paæljivo joπ jedan put uz nagradno pitanje: to Êete dobiti ako sastruæete centralnu dekoraciju sa srediπnjeg gradskog trga? Spomenik bana JelaËiÊa, naravno. PrelistavajuÊi stare brojeve Vjesnika iz naπe Dokumentarne zbirke, u potrazi za informacijama o razlozima maskiranja bana u najraznovrsnije maske, naiπla sam na oskudne, ali to zanimljivije podatke. Tako u Vjesniku br. 78 od petka 20. srpnja godine na treêoj stranici u tekstu pod naslovom: Iznad JelaËiÊeva spomenika postavlja se 14 m visoki obelisk, meappleu ostalim piπe: Za predstojeêi kongres AntifaπistiËke fronte æena Hrvatske, 1 vrπi OLIKPROP uæurbane posljednje pripreme. Mladi umjetnici zapoëeli su radom na organizaciji oko propagandne i dekorativne strane ovog kongresa tek prije dva tjedna. Posao je bio toliko ogroman, da se jedva vjerovalo, da Êe ga do poëetka kongresa svladati... Na prostoru JelaËiÊeva spomenika gradi se obelisk, koji Êe biti visok oko 14 metara, a na Ëiji Êe vrh biti postavljena petokraka zvijezda od 3 m visine. S dvije strane ovog obeliska stajat Êe ogromne skulpture, izraappleene u posebnoj tehnici od papirnatog materijala, od kojih Êe jedna predstavljati æenu borca, a druga æetelicu. Na poëetku Ilice nalazit Êe se 14 metara visoke figure Hrvatice i Srpkinje koje si pruæaju ruku... U okviru OLIKPROP-a (Odjeljenja za likovnu propagandu pri Predsjedniπtvu vlade) djelovala je skupina od dvadesetak mladih umjetnika, appleaka Obrtne πkole (danas kole primijenjenih umjetnosti), akademskih slikara i studenata Likovne akademije. Podijeljeni u tri ekipe: grafiëko-crtaëku, slikarsku i tehniëku izraappleivali su oglasne panoe, parole, zidne novine, reklame, karikature, ilustracije, kao i sav propagandni materijal povezan s kampanjom za obnovu zemlje. Kao stalni Ëlanovi ili povremeni suradnici u Olikpropu su u to vrijeme radili i Edo MurtiÊ, Andrija MauroviÊ, Zvonimir Agbaba, Ferdo Bis, Zvonimir Faist, Mladen Veæa, Emil Weber... I doista za samo dva tjedna, nad spomenikom bana dignut je ogroman obelisk od dasaka, zapravo kvadar koji ga je potpuno prekrio. Na poviπenom postolju sa zapadne strane bila je izraappleena trodimenzionalna figura æene (naslonjene na obelisk) sa srpom u jednoj i snopom æita u drugoj ruci. S istoëne strane obeliska, na poviπenom postolju bila je postavljena figura æene obuëenu u narodnu noπnju s opancima na nogama i kapom titovkom na glavi. U obje ruke dræala je puπku. U Vjesniku br. 85 od nedjelje 29. srpnja pronaπla sam tekst na stranici 4 pod naslovom: Proslava dana narodnog ustanka u Hrvatskoj. U tekstu se, meappleu ostalim navodi: Uz veliki stup iznad spomenika bana JelaËiÊa postavljene su dvije nove figure: ustanik s rogljama, jedinim oruæjem, kojim se je narod u poëetku ustanka mogao oduprijeti i boriti se a s druge strane æena s puπkom. 2 OËigledno da za izradu jedne sasvim nove konstrukcije (od 21. do 27. srpnja) nije bilo dovoljno vremena. Stoga je na golem kvadratu iznad JelaËiÊeva spomenika zamijenjena figura æetelice s figurom ustanika s vilama, te na obje πire strane kvadra promijenjen tekst u skladu s dogaappleajem koji se obiljeæavao, odnosno slavio. SljedeÊe, godine situacija se ponavlja. Ban se opet maskira za potrebe proslave 1. svibnja, meappleunarodnog praznika rada i odræavanja sveëane parade i smotre fiskulturnika u poëast III. kongresa USAOJ-a. 3 Prvog svibnja godine...na srednjem dijelu tribine ispod velikog nakovanja zauzeli su mjesto Ëlanovi vlade Republike Hrvatske Toga je dana, nad spomenikom bana niknuo visoki nakovanj (simbol rada). Na vrhu nakovanja postavljen je stilizirani grb Jugoslavije (?). Kako se samo nekoliko dana kasnije ( svibnja) u Zagrebu odræavao III. kongres Saveza antifaπistiëke omladine Jugoslavije, dekoracija je samo neznatno izmijenjena: uklonjeni su 1 U Zagrebu je 22. i 23. srpnja održan Prvi kongres Antifašističke fronte žena Hrvatske. Dan prije održavanja Kongresa na Trgu bana Josipa Jelačića održan je miting na kojem je sudjelovalo tisuće žena iz svih krajeva Hrvatske i Jugoslavije. 2 U Zagrebu je od 11. do 13. svibnja održan Treći kongres USAOJ-a, na kojem je promijenio naziv u Narodna omladina Jugoslavije. Drugi dan održavanja Kongresa na Trgu bana Josipa Jelačića održana je smotra omladine, pod nazivom Dan fiskulturnika. 3 Vjesnik br. 325 od ponedjeljka 13. svibnja godine. str Vjesnik br. 317 od 3. svibnja str. 3.

128 128 sl. 1 Zagreb, 19. srpnja Miting AntifaπistiËke fronte æena Hrvatske na Trgu bana Josipa JelaËiÊa HPM/MRNH Zbirka fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba 5 Spomenik banu, rad austrijskog skulptora Antona Dominika Fernkorna, svečano je otkriven 16. prosinca godine. Otvorenju je bio prisutan osobni carev (car Franjo Josip) zastupnik, generalni pobočnik grof Bellagarde, zatim hrvatski ban Šokčević i mnogi drugi uglednici iz političkog i kulturnog života Hrvatske. dijelovi nakovanja kako bi se dobio jednostavan kvadar. Na vrhu kvadra postavljena je stilizirana petokraka, unutar koje se uokvirena snopom æita i prekrivena ËekiÊem nalazila knjiga otvorena na slovima N (narodna) i O (omladina). I godine slavio se u Zagrebu 1. svibnja. Centralna manifestacija odræana je na Trgu bana Josipa JelaËiÊa. Za ovu prigodu vrijedni neimari sagradili su nad spomenikom bana maketu elektriënog stupa visokog viπe od 15 m. U podnoæju stupa sagraappleena je maketa hidroelektriëne turbine, ispred koje se nalazila tribina za sveëane uzvanike. Na vrhu stupa stajala je zvijezda petokraka. Monumentalna skulptura bana demontirana je noêu 25. na 26. srpnja godine (uoëi proslave Dana ustanka naroda Hrvatske koji se do godine slavio 27. srpnja kao republiëki praznik. Toga dana godine u Srbu, u Lici, grupa naoruæanih ljudi napala je æandarmerijsku postaju Nezavisne Dræave Hrvatske. Nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ovaj praznik je ukinut, a umjesto njega promoviran je Dan antifaπistiëke borbe koji se slavi 22. lipnja, na dan kada je godine formiran SisaËki partizanski odred, kao prvi odred u okupiranoj Hrvatskoj.) Dijelovi skulpture bili su pohranjeni u depo dvoriπne zgrade Gliptoteke JAZU (danas Gliptoteke HAZU). Uz veliku pompu i nazoënost predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuapplemana i mnogih dræavnih i crkvenih dostojanstvenika, 16. listopada spomenik bana je vraêen na srediπnji zagrebaëki trg. SljedeÊi dan skinuta je ploëa s nazivom trga: Trg Republike i zamijenjena novom kojom je trgu vraêeno staro ime: Trg bana Josipa JelaËiÊa. PloËa s imenom: Trg Republike koja je skinuta 17. listopada pohranjena je u depou Hrvatskog povijesnog muzeja na Trgu ærtava faπizma, bivπem Trgu hrvatskih velikana, odnosno bivπem Trgu ærtava faπizma... Uklonjen u doba kada je djelatnost bana proglaπavana kontrarevolucionarnom (ta on je pomogao ruπenju revolucije u BeËu), u promijenjenoj politiëkoj situaciji u kojoj je novo probuappleena nacionalna svijest traæila uporiπta u proπlosti, ponovno je promoviran u junaka hrvatske povijesti kakvim se smatrao u vrijeme

129 129 sl. 2 Zagreb 27. srpnja Proslava dana ustanka u Hrvatskoj. Povorka radnika tvornice ulja Zagreb. HPM/MRNH Zbirka fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba sl. 3 Zagreb, 12. svibnja SveËana parada i smotra fiskulturnika u poëast TreÊeg kongresa Ujedinjenog saveza antifaπistiëke omladine Jugoslavije. HPM/MRNH Zbirka fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba sl. 4 Zagreb, 1. svibnja Trg bana Josipa JelaËiÊa. ZagrebaËki tramvajci na sveëanom mimohodu u povodu proslave Prvog svibnja, meappleunarodnog praznika rada. HPM/MRNH Zbirka fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba sl. 5 Zagreb, 1. svibnja Trg bana Josipa JelaËiÊa. SveËani mimohod graappleana u povodu proslave meappleunarodnog praznika rada. MRNH/HPM Zbirka fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Zagreba kada je njemu u poëast postavljen spomenik. 5 Vrijednost samog spomenika, njegovo kulturno-povijesno i umjetniëko znaëenje u svim je ovim dogaappleanjima bilo sasvim nevaæno. Razlozi koji se utjecali na njegovo prikrivanje-maskiranje, uklanjanje i ponovno postavljanje bili su iskljuëivo ideoloπke, odnosno politiëke prirode, a u skladu s trenutaënim stavovima vladajuêe grupacije o liënosti osobe koju predstavlja. Nepostojanje objektivnog sustava vrijednosti utemeljenog na realnom znaëenju povijesnih osoba i pojava, uz promjenu politiëkih stavova koje nosi svaka promjena vlasti, naπlo je svoj odraz, ne samo u navedenim dogaappleajima veê i u mnogim sliënim dogaappleanjima iz naπe suvremenosti: ruπenju, devastaciji i uklanjanju mnogobrojnih spomenika narodnooslobodilaëke borbe, promjeni naziva ulica, trgova i ustanova, prekrajanju udæbenika iz nacionalne povijesti... WHERE IS THE BAN'S MONUMENT? The Collection of Photographs, Films and Negatives of the Croatian History Museum in Zagreb holds an album titled "Zagreb in the Days of Liberation". While researching the album, the authoress' attention was drawn to several photographs that show various rallies in years immediately after World War II that were held at Zagreb's central square - Ban JelaËiÊ's Square - around the monument to Ban JelaËiÊ. The value of the monument itself, its cultural, historical and artistic significance is quite irrelevant to these events. The reasons that led to it being covered, camouflaged, removed and finally reinstalled were exclusively ideological, political in nature, and were in line with the current views of the ruling elite concerning the personality that is depicted in the statue. The lack of an objective system of values based on the real significance of historical figures and phenomena, along with the change of political views that come with every change of power, has found its expression not only in these events, but also in many similar events from our time: the destruction, devastation and removal of numerous monuments to the Struggle for National Liberation, changes of the names of streets, squares and institutions, changes to history textbooks

130 IM 32 (1-2) KONGRESI, SIMPOZIJI, SEMINARI CONGRESSES, SIMPOSIA, WORKSHOPS RAZMI LJANJA O BUDU NOSTI RIJE»KE MODERNE GALERIJE Generalna skupπtina CIMAM-a (Budimpeπta, rujna 2000.) DAINA GLAVO»I Moderna galerija Rijeka, Rijeka Dio πire meappleunarodne muzejske organizacije (ICOM-a) jest i komitet koji okuplja direktore i kustose muzeja moderne umjetnosti iz cijeloga svijeta (CIMAM).»lanstvo se sastaje jednom godiπnje na generalnoj skupπtini, u nekom od svjetskih muzeja domaêina. Proπle je godine to bio Muzej moderne umjetnosti - Ludwig muzej u Budimpeπti, smjeπten u jednom od krila divovske Kraljevske palaëe na Budi koja izgledom i poloæajem dominira cijelim gradom. Tema skupa bilo je pitanje Da li suvremena umjetnost (joπ uopêe) treba muzeje?. Uvodno je temu, koja zapravo nagovjeπtava rascijep izmeappleu umjetnosti i æivota, elaborirala naπa sugraappleanka po roappleenju Marina GræiniÊ Mauhler, koja æivi i radi u Ljubljani na ZnanstvenoistraæivaËkom institutu za filozofiju, sa zavidnom bibliografijom od stotinjak relevantnih teorijskih tekstova i pet knjiga. Ujedno je i freelance na polju teorije medija, likovna kritiëarka, kustosica te autorica mnogobrojnih umjetniëkih video projekata. Svoje izlaganje zapoëela je tvrdnjom da se od 90-ih u svijetu zapaæa veliki boom novih, velikih muzeja, pa i onih suvremene umjetnosti, te je preokrenula tematsko pitanje u novo: Da li zapadnjaëki muzeji moderne umjetnosti trebaju uopêe umjetnost? Navela je promjene miπljenja muzeja od 70-ih kada se Harald Szeemann zalagao za otvoren muzej upozorenjem da se umjetnost mora probuditi jer su muzeji zatvori. Deset je godina kasnije pak konstatirao da su muzeji - kuêe umjetnosti. Krajem proπlog i poëetkom novog milenija CIMAM-ovim pitanjem o daljnjem smislu muzeja M. GræiniÊ konstatira da se time retoriëki najavljuje potencijalna smrt paternalistiëke figure muzeja - u umjetnosti. Ona navodi da su muzeji toliko ojaëali (ali samo izvanjski), pogotovo s krajnje luksuznom, provokativnom i nadmoênom arhitekturom, te izgleda da viπe nije ni potrebno u njih ulaziti, veê ih je dovoljno promatrati postavπi eksponat nebitna sadræaja izvana (npr. Guggenheim New York ili Bilbao, op.a.). Diskusija je proπirena i na pitanje da li muzej suvremene umjetnosti treba biti kontejner za pohranu djela suvremene umjetnosti ili pak njihov naruëitelj i proizvoappleaë. Florent Bex, direktor Muzeja suvremene umjetnosti Antwerpena (MUKHA), dokazao je u praksi da je vrlo dobro i obostrano korisno omoguêiti umjetnicima stvaranje umjetniëkog djela za muzej, pa Ëak i u njemu samome, πto je potvrdila i muzejska praksa Franka Lubbersa, direktora i glavnoga kustosa Van Abbemuseuma u Eindhovenu, koji je pri gradnji tog muzeja, unatoë nepredviappleenom (znatnom) troπku, realizirao tajnu prostoriju-atelje za stvaralaëki rad pozvanih umjetnika. János Szoboszlai, mladi direktor novoizgraappleenog Instituta suvremene umjetnosti u maapplearskom Dunaujvarosu, temeljem svojeg djelovanja smatra da su muzeji potrebni ali ne nuæno kao prostor, nego kao aktivni Ëinitelj, glavna snaga lobbyja vizualne umjetnosti, odnosno moderniziranog institucionalnog okvira umjetnosti. Njegove su teze na tragu teksta francuskog umjetnika Daniela Burena Funkcija muzeja, kao privilegiranog mjesta s trostrukom ulogom: 1. estetskom jer je mjesto gdje se akcija dogaapplea i jer je jedinstveno (topografsko i kulturno) glediπte na umjetniëko djelo 2. ekonomskom jer muzej daje izloæenom umjetniëkom djelu prodajnu vrijednost, a ujedno ga i druπtveno promovira omoguêivπi mu javno izlaganje i konzumaciju 3. mistiënom jer konstituira mistiënu osnovu Umjetnosti (a ta se rijeë u naπim uvjetima moæe nadomjestiti iritirajuêim jer promicatelji suvremene umjetnosti stalno zahtijevaju sve veêi budæet za - politiëarima, ministrima, sponzorima - sve nerazumljivija i neprihvatljivija umjetniëka djela, parazite ekonomije i druπtva uopêe). Odgovor na postavljeno pitanje, ni nakon viπednevnih diskusija pro et contra, nije jasno izreëen. Za neke je dræave i gradove muzej suvremene umjetnosti vrlo potreban, za neke viπe nije, jer oëito razliëite sredine nejednakih uvjeta i stupnja razvoja razliëito postavljaju i rjeπavaju problem. Tamo gdje muzeja nema treba ih osnovati s naglaskom na edukativnoj i komunikacijskoj ulozi, a tamo gdje veê dulje vrijeme postoje ispunivπi svoje poslanje, sada se æeli dokinuti dosadaπnji naëin rada i reorganizirati ih kao protoëne umjetniëke kontejnere i informacijske punktove, a ne neprobojne trezore. Neminovno tuapplea iskustva i diskusije dovode nas do usporeappleivanja s vlastitom sredinom i prilikama u Hrvatskoj. Iako je veê opêeprihvaêena i potvrappleena Ëinjenica da Hrvatska ima nekoliko vrlo dobrih predstavnika suvremene umjetnosti koji se neprestano u Europi i svijetu dokazuju, realnost i uvjeti stvaralaπtva

131 131 sl. 1 Napuπtena zgrada bivπe rijeëke tvornice Virginia cigara smjeπtene u zatvorenom sklopu, insuli industrijske arhitekture na Brajdi, koja je zbog svojih konstrukcijskih karakteristika vrlo pogodna za pretvaranje u galerijsko-muzejski prostor. Snimila: Daina GlavoËiÊ i sustavnog prikaza suvremenih kretanja vrlo su pesimistiëni. Iako je prihvaêena Ëinjenica o potrebi izgradnje nove zgrade za nacionalni muzej suvremene umjetnosti, staro se (skuëeno) stanje nije bitno promijenilo ni nakon dugotrajnog traæenja rjeπenja lokacije, izgradnje i financiranja novog muzeja u Zagrebu, unatoë mnogim veê objavljenim rjeπenjima i planovima, te unatoë sjajnoj zbirci i ljudskom potencijalu koji naπ glavni grad ima. to onda oëekivati glede muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci? Moderna je galerija u struënoj, ali i medijskoj tiπini progurala svoju okruglu, 50. obljetnicu osnivanja (1948.) te otvorenja tijekom godine (3. svibnja svibnja 1999.). Zbog provokativne kritiëke izloæbe o uvjetima rada i prostora prigodom Meappleunarodnog dana muzeja 1998., Moderna je galerija bila neko vrijeme u centru vrlo glasne medijske kampanje, ali sasvim druge vrste (politiëkog porijekla), jer je bila prepoznata kao kritika nedovoljne brige osnivaëa o vaænoj ustanovi kulture. SljedeÊa medijska buka je podignuta prilikom smjene ravnatelja Moderne galerije, koja joj je mnogo viπe naudila negoli pomogla, a da su ciljevi i rezultati cijele guæve zauvijek ostali nepoznati. Ostala je samo ruæna slika zbrke u funkcioniranju muzeja koji zapravo godinama vapi za novom unutarnjom organizacijom i muzejskim prostorom, ne samo za stalni i povremene postave, veê za permanentno i planirano praêenje stanja kako unutar muzeja (zaπtita umjetnina i prostorija) tako i izvan njega (teren, domaêa i meappleunarodna likovna scena). Za osmiπljavanje i projekciju jedne muzejske institucije, pogotovo za dokumentiranje munjevitih promjena likovne suvremenosti i planiranje neizvjesne buduênosti vrlo æivog i osjetljivog materijala kakva je danaπnja umjetniëka produkcija, treba (uz promptnu informiranost, znanje, novac i logistiëku ekipiranost) velika doza struëne i ljudske hrabrosti za rizik kojem se takva institucija neminovno podvrgava. Pogotovo je to izraæeno u sredinama poput rijeëke, koje nemaju dovoljno senzibilizirano okruæenje za Ëitanje i razumijevanje zbivanja, produkcije i prezentacije suvremenih umjetniëkih djela zbog nepovoljnog povijesnog naslijeapplea (nepostojanje sistematske likovne edukacije kako stvaratelja tako i publike), zbog prioritetnog industrijskog razvoja, kao i zbog nedovoljno zagrijane politiëke i sponzorske klime za potporu umjetniëkog stvaralaπtva i kulturnog razvitka opêenito. Stoga Êe se vjerojatno joπ godinama Ëekati na financijski moênog, kulturno osjetljivog i avanturistiëki hrabro raspoloæenog investitora - sponzora koji bi, uz vlastita profitabilna ulaganja, mogao stvoriti joπ i uvjete potrebne za restauraciju i adaptaciju napuπtene zgrade bivπe rijeëke tvornice Virginia cigara smjeπtene u zatvorenom sklopu, insuli industrijske arhitekture na Brajdi, koja je zbog svojih konstrukcijskih karakteristika vrlo pogodna za pretvaranje u galerijsko-muzejski prostor. Kako bi svaki muzej trebao imati neku specifiënost koja Êe ga razlikovati od ostalih muzeja istog sadræaja i usmjerenja, za buduêi muzej suvremene umjetnosti u Rijeci ne bi bilo sasvim nelogiëno da u svojoj projekciji ujedini ono πto je za Rijeku specifiëno. To je spoznaja da je ona u Austro-Ugarskoj Monarhiji od polovice 19. stoljeêa predstavljala vaænu meappleunarodnu luku i izlaz na more kako Budimpeπti tako i BeËu, a da je vrlo malo kontaktirala sa Zagrebom. Ne bi bilo loπe da danas, u

132 132 izmijenjenim povijesno-politiëkim uvjetima, bivπa austrougarska luka bude meappleunarodna luka umjetnika i stjeciπte suvremene umjetnosti tog, nekad geopolitiëki jedinstvenog podruëja na kojem je povijest ostavila zajedniëkog taloga. Lokalna rijeëka povijesna potka udruæena s univerzalizmom suvremenog srednjoeuropskog miljea mogla bi na ovom terenu joπ jednom uroditi plodom, a taj bi amalgam mogao biti ona traæena odreappleujuêa specifiënost. Za sada u svijetu joπ uvijek vrijedi ustaljena praksa, pa i kreiranje prestiænosti muzeja suvremene umjetnosti iz bilo kojeg dijela i grada svijeta, posjedovanja (Ëesto minorna) djela svjetskih velikana suvremene umjetnosti, bez ikakva uporiπta u lokalnim umjetniëkim prilikama. Nastojanje je to da se uapplee u globalni svjetski izlagaëki krug tzv. konfekcioniranu ponudu, te time potvrdi vlastitu informiranost, aktualnost i, konaëno, financijsku moê. No proces globalizacije proizveo je i suprotan efekt, a to je traæenje pojedinaënog, specifiënog i lokalnog, tj. razliëitog i stoga privlaënog u mnogim sferama ljudske djelatnosti, pa tako i u organizaciji malih muzeja u nevelikim sredinama kakva je i Rijeka. RijeËka je novija povijest premalo istraæena a vrlo zanimljiva i neobiëna, u Ëemu i jesu mnoge joπ neiskoriπtene πanse. TraæeÊi naëina kako osmisliti rijeëku likovnu scenu, uëiniti je privlaënijom kulturnom metom, u vrlo smjelim (dosada niëim utemeljenim) razmiπljanjima, nije nezamislivo niti nemoguêe da netko poput austrijskog braënog para Essel (beëkih kolekcionara austrijske suvremene umjetnosti, koji namjerava otvoriti dio svoje zbirke i u Varaædinu), bilo iz osobnih interesa, bilo pod utjecajima struënjaka uz politiëke (gradske i dræavne) poticaje, udruæi snage s nekim maapplearskim kolekcionarom ili investitorom istih ciljeva i nostalgiëarskog mentaliteta. Uz lokalnu, gradsku kulturno-politiëku podporu mogli bi naêi interes objedinjavanja svojih kolekcija sa, zasad nepoznatom, rijeëkom zbirkom Moderne galerije - muzeja moderne i suvremene umjetnosti u æariπnoj toëki - u gradu koji povijesno povezuje sve te tri zemlje nekadaπnje tamnice naroda u buduêoj zgradi muzeja. Momentalno je (nakon nekoliko ranijih adaptacijskih projekata) za tu svrhu predloæeno industrijsko zdanje (T-objekt) bivπe Tvornice duhana, koja je izgraappleena uz monarhijski i privatni carski kapital, a profitom je opravdalo rizik uloga. Moæda bi se povijest mogla opet obnoviti, ali u onom pozitivnom smislu objedinjavanja na polju kulture i suvremene umjetnosti. THOUGHTS ABOUT THE FUTURE OF THE MODERN GALLERY IN RIJEKA - CIMAM's General Assembly 2000 (Budapest, 21st to 26th September 2000) CIMAM's General Assembly and the seminar "Does Modern Art (Still) Need Museums?" provided the opportunity for the authoress of the text to compare other peoples experience with the situation in Croatia. What can we expect with respect to a museum of modern and contemporary art in Rijeka? This is the question that she asks herself in an environment that is insufficiently aware for enjoying and interpreting the events, production, and presentation of contemporary works of art. This is an environment that has suffered because of an adverse historical heritage (the lack of systematic art education both with respect to the artists and the public), because of priorities given to industrial development, as well as because of a cool political and sponsorship climate for the support of art. The authoress offers a solution, believing that in changed historical and political conditions the former Austro-Hungarian port can become an international port for artists and a meeting-place for contemporary art of this region that was once united and whose common history has left a common trace. Although the project will probably have to wait for many years until a financially powerful, culturally sensitive and adventurously-minded and brave investor comes along, one who would use his resources to create the conditions for the restoration and adaptation of the abandoned building of the former "Virginia" cigar factory in the closed complex of industrial architecture in the Brajda district, perhaps history could repeat itself, but in the positive sense of coming together in the field of culture and contemporary art.

133 FOTOGRAFIJA NA SASTANKU AVICOMA 2000 U BUDIMPE TI IM 32 (1-2) KONGRESI, SIMPOZIJI, SEMINARI CONGRESSES, SIMPOSIA, WORKSHOPS MILJENKO SMOKVINA* Rijeka Redovni godiπnji sastanak AVICOM-a, meappleunarodnog odbora ICOMA, koji se bavi slikom, zvukom i novim tehnologijama u muzejima, odræan je u Budimpeπti u Etnografskome muzeju od 22. do 25. studenoga godine. Kako u sliku spada i fotografija, a AVICOM ima i poseban pododbor koji u svom æariπtu interesa ima sve πto je vezano u fotografiju, budimpeπtanski sastanak jedan je cijeli dan namijenio fotografiji. Prijepodne 22. studenoga posveêeno je fotografskim zbirkama, a popodne se govorilo o koriπtenju i zaπtiti fotografija. AVICOM u svojem pododboru za fotografiju ima 42 Ëlana, gotovo svi su iz Francuske. 1 Uz AVICOM fotografijom se bavi joπ jedan odbor ICOM-a. U sklopu ICOM-CC -a (Conservation Committee) vrlo je aktivan pododbor koji prati problematiku zaπtite fotografija. Struktura Ëlanova CC foto odbora je neπto viπe internacionalna, iako u velikom broju ima aktivnih francuskih Ëlanova. Snaæna francuska prisutnost u ICOM-ovim odborima, posebno u fotografskim pododborima nije Ëudna. ICOM ima sjediπte u Parizu, AVICOM takoappleer, fotografija je prije 162 godine izumljena i prezentirana javnosti u Parizu, pa Francuzi s posebnom pozornoπêu prate sve πto se dogaapplea s fotografijom i tu su vrlo agilni i sveprisutni. Kako Francuzi gledaju na fotografske zbirke moæe se vidjeti iz njihova vodiëa po fotografskim zbirkama u Francuskoj Le repertoar ICONOS, sources photographiques en France, koji je godine doæivio osmo izdanje, a prvo je tiskano prije 50 godina. U najnovijem izdanju navedene su 1434 fotografske zbirke u Francuskoj (550 fotografa koji posjeduju foto arhive ponuappleene na koriπtenje javnosti, 120 fotografskih agencija, 470 fototeka u javnim institucijama, muzejima, arhivama, knjiænicama i sl., te 200 raznih drugih fotografskih izvora u istraæivaëkim centrima, na sveuëiliπtima, kod nakladnika i sl.). U zadnje je vrijeme fotografija, posebno povijesna fotografija i njeno Ëuvanje u æariπtu europskog interesa, pa je proπle godine pri ECPA (European Commission on Preservation and Access) realizirana studija pod nazivom SEPIA (Safeguarduian European Photographic Images for Access). Cilj studije je snimka stanja europskih fotografskih zbirki, te da ih se πto bolje saëuva i uëini dostupnim korisnicima. U projektu je sudjelovalo 140 institucija iz 29 europskih zemalja, u njihovim se fotografskim zbirkama nalazi gotovo 120 milijuna fotografija. Skup AVICOM-a u Budimpeπti bio je na tragu globalnog interesa za Ëuvanje i prezentiranje fotografija, pa su gotovo svi referenti isticali potrebu da se fotografske zbirke na pravi naëin valoriziraju, kako bi se u prvom redu fiziëki zaπtitile od propadanja, te da bi se πto jednostavnije ponudile javnosti na koriπtenje. Referentica Sylvie Henguely iz Neuchatela govorila je o Fondaciji za konzervaciju i restauraciju fotografskog naslijeapplea u vicarskoj (Fondation pour la conservation et la restauration du patrimoine photographique, Lausanne), te o institutu koji je zbog toga tamo formiran. NaroËito je bio zanimljiv dio njena izlaganja o poslovima koji su u tijeku na formiranju vodiëa po πvicarskim fotografskim zbirkama. Za nas u Hrvatskoj od posebnog su interesa fotografske zbirke u Maapplearskoj.»ak su tri maapplearska referenta govorila o fotografskim zbirkama o kojima skrbe. Dr. Klara Fogarasi prikazala je svoju zbirku fotografija u sklopu Etnografskog muzeja u Budimpeπti, u zbirci ima gotovo 2 milijuna fotografija (potpisnik ovog Ëlanka je imao prilike jedno jutro istraæivati dio zbirke koji se odnosi na naπe krajeve, u svakom sluëaju zbirka je vrijedna svake paænje, op. a). Dr. Maria Ferenczy, kustosica Muzeja primijenjene umjetnosti, Ëuva zbirku fotografa Ferenca Hoppa, znaëajnog maapplearskog fotografa putnika (koji je snimao i u Rijeci, op. a.). Za nas u Hrvatskoj moæda je najzanimljivija institucija Maapplearski muzej fotografije u Kecskemetu, o kojem je govorio direktor tog muzeja Karoly Kinckes. Muzej prvenstveno æeli saëuvati povijesne i recentne radove najznaëajnijih maapplearskih fotografa. U muzeju je istaknuta izdavaëka djelatnost fotografske literature te praêenje maapplearskih fotografa koji su djelovali izvan zemlje. Aminata Gassama Sall iz Saint-Loiusa iz senegalskog Centra za istraæivanje i dokumentaciju, govorila je o svojoj fotografskoj zbirci i problemima njena Ëuvanja u uvjetima tropske klime (velika vlaga i toplina), dok je o svojoj zbirci dijapozitiva (lanter slides) izlagala Lisel 1 23 člana su iz Pariza, jedan je iz Italije (Muzej Alinari u Firenzi), jedan je iz Španjolske (Nacionalna knjižnica u Madridu), jedan iz Portugala (Centar za fotografiju u Portu), jedna osoba je iz Švicarske (Švicarska fondacija za konzervaciju fotografskog naslijeđa Neuchatelu), dok su ostali iz drugih francuskih gradova.

134 134 sl.1 i 2 Etnografski muzej u Budimpeπti, mjesto odræavanja AVICOM-a godine Snimio: Miljenko Smokvina Comhaire-Anten iz Kraljevskog muzeja povijesti i lijepih umjetnosti u Bruxellesu. O svojoj kolekciji fotografija, povijesnim i recentnim, govorio je Sigurjon Baladur Hafsteinssori iz Nacionalnog arhiva filma na Islandu. Posebno je bilo zanimljivo izlaganje Daniela Vigearsa, fotografa iz pariπkog laboratorija za istraæivanja u muzejima, koji je govorio o problemima vjernosti reprodukcije prilikom digitalizacija fotografija. Predsjednik AVICOM-a, Jean-Marcel Humbert, zamjenik direktora Pomorskog muzeja u Parizu zaduæen za muzejsku zbirku fotografija, obeêao je da Êe izlaganja o fotografskoj problematici biti naknadno publicirana, pa Êe na taj naëin πiroj javnosti biti dostupni i brojni zanimljivi detalji o kojima su referenti govorili. *Gospodin Miljenko Smokvina je samostalni istraživač povijesti fotografije. Živi i radi u Rijeci. adresa: miljenko.smokvina@ri.tel.hr PHOTOGRAPHY AT AVICOM'S MEETING IN BUDAPEST 2000 The regular annual meeting of AVICOM - ICOM's International Committee that deals with images, sound and new technologies in museums was held in the rooms of the Ethnographic Museum in Budapest in November 2000 (between the 22nd and the 25th). Since images include photography, and AVICOM has a special sub-committee that deals in particularly with photography, the meeting in Budapest devoted one whole day to photography, namely to management of the collections, as well as the uses of photography and the conservation of photographs. AVICOM's gathering in Budapest followed in the lines of the global interest taken for the preservation and presentation of photographs, so that almost all speakers stressed the need for the proper valorisation of photographic collections, primarily in order to ensure that they are physically protected from decay and so as to ensure that they are offered to the public in the simplest way possible.

135 DUH EUROPE Radionica Europskog muzejskog foruma, Bertinoro, listopad godine IM 32 (1-2) KONGRESI, SIMPOZIJI, SEMINARI CONGRESSES, SIMPOSIA, WORKSHOPS GORANKA KOVA»I Muzeji Hrvatskog zagorja, Gornja Stubica Naziv radionice Europskoga muzejskog foruma Duh Europe odabran je kako bi se preispitalo na kojoj je razini svijest o pripadnosti konceptu Europe i kako to utjeëe na naπe muzeje. Dugogodiπnje iskustvo voditelja radionice Massima Negrija i Wima van der Weydena u poznavanju rada mnogih muzeja Europe, manjih i veêih, pruæa im jasniji uvid u promjene koje su se dogodile. Ukidanje podjela koje je zahvatilo Europu opredijeljenu za integracije, utjeëe na sve segmente rada i druπtva. Meappleutim, sam pojam Europe ne podrazumijeva svugdje jednake prilike. Postoji geografska, politiëka, ekonomska Europa i svaki od tih aspekata pruæa drukëiju sliku. Ne samo da se situacija u pojedinim zemljama razlikuje, veê je i percepcija promatraëa razliëita. Pitanje glediπta postaje kljuëno u integriranom prostoru. Ono πto je bitno za muzeje jest da se stvara i jedna nova generacija europskih posjetitelja. To su ljudi koji su svoje obrazovanje stekli u viπe zemalja, govore strane jezike, poznaju nove tehnologije i ne æele se osjeêati sputani granicama i putovnicama. To se ne odnosi samo na zemlje Ëlanice Europske unije veê sve viπe i na dræave Srednje i IstoËne Europe. Zadatak radionice bio je napisati deklaraciju o europskoj pripadnosti - πto je misija i cilj muzeja u oblikovanju duha Europe, a doneseni zakljuëci su upuêeni VijeÊu Europe. Postavlja se pitanje πto je to europska civilizacija i europska kultura, kako se razluëuje kao cjelina s distinktivnim obiljeæjima u odnosu na druge kulture.»esto se, usporeappleujuêi je s ameriëkom, europska kultura etiketira kao razliëita - pored zajedniëkih dodirnih toëaka postoje lokalne, regionalne i nacionalne karakteristike koje nedostaju ogromnom ameriëkom prostoru. Uloga muzeja primarna je upravo u pitanju definiranja europske kulture jer su muzeji ustanove koje Ëuvaju kulturni identitet. RazmatrajuÊi taj problem, suvremenu Europu muëe pitanja kao πto su pomirenje, meappleusobno razumijevanje i priznavanje te razvoj zajedniëke filozofije. U opreci sa zajedniëkim europskim kulturnim identitetom stoji razliëitost i posebnost svake zemlje. Javljaju se i problemi poput nametanja rjeπenja, zajedniëkih akcija ili pak diktat engleskog jezika. Dobitnik nagrade EMF-a za godinu je muzej Flanders Fields u Ieperu u Belgiji, koji na mjestu jedne od najpotresnijih tragedija europske povijesti, krvavoj bojiπnici 1. svjetskog rata, najrjeëitije upozorava protiv kolektivne obmane. SpecifiËnost poruka ovoga muzeja jest u njegovu vizualnom jeziku koji se suzdræao od suviπnih interpretacija i neposrednim iskustvom aktera drame prenosi povijesni dogaappleaj oblikujuêi snaænu i dojmljivu poruku. Radionica je na pojedinim primjerima iz aktualne muzejske prakse pokuπala odrediti koje su smjernice zajedniëkog rada. Svaki muzej mora navesti svoju misiju i odrediti strateπke ciljeve, izdvojiti iz svoje zbirke najbolje, vrhunske primjerke i dobro ih opremiti i dizajnirati uz razraappleenu medijsku podrπku i tiskane kataloge. Informacije je potrebno prevesti na strane jezike kako bi bili dostupni publici i izvan matiëne zemlje. Stvaranje identiteta muzeja jest podloga za daljnju suradnju. Internet i web-stranica otvara nove putove do publike i veêu moguênost protoka informacija. Samo ono πto je joπ priliëno zatvoreno su europski financijski fondovi. Postavlja se pitanje kako pojedini muzeji mogu doêi do financijske potpore, a postavilo se i pitanje dostupnosti europskih fondova. Zamjerka je da su oni uglavnom otvoreni samo za vrlo velike projekte, πto znaëi da ih koriste samo velike muzejske kuêe koje mogu osigurati potrebna sredstva i iz drugih izvora, πto je i preduvjet za dobivanje onih europskih. Muzeji Hrvatskog zagorja su kandidirali hrvatskog predstavnika za prestiænu nagradu Europski muzej godine. To su obnovljeni postavi Muzeja Staro selo u Kumrovcu, koji ima karakteristike otvorenog muzeja i eko-muzeja, kombinirajuêi memorijalno rodno mjesto Josipa Broza i tradicijsku arhitekturu, te æivot sela na prijelazu 19. u 20. st. Upravo je ta nova komunikacijska uloga muzeja bila razlogom za kandidaturu, a kvaliteta odnosa prema publici postaje srediπtem interesa muzealaca u Muzejima Hrvatskog zagorja. Potrebno je sl. 1 Radionica Europskog muzejskog foruma, Bertinoro, Italija

136 136 razlikovati dolazak posjetitelja po inerciji na kultna, memorijalna mjesta i njihov dolazak koji je potaknut aktivnostima samoga muzeja. Pokretanje niza zanimljivih akcija i dogaappleanja, te kontinuiranom nadograappleivanju odnosa sa susjednom Slovenijom taj trud je urodio plodom. Muzeji Hrvatskog zagorja posljednje tri godine u suradnji s Atomskim toplicama u PodËetrtku (Slovenija) jednom mjeseëno odræavaju prezentaciju Muzeja za goste ljeëiliπta. Svaki ponedjeljak je tijekom ljetnih mjeseci organiziran turistiëki vlakiê za Kumrovec koji slovenske goste dovodi na organizirana dogaappleanja. VeÊ nekoliko godina intenzivno rade muzejske radionice koje u suradnji sa πkolama i drugim edukativnim ustanovama ukljuëuju zainteresirane u rad na upoznavanju tradicijske kulture Hrvatskog zagorja. Osmiπljena je edukacijska mapa s radnim listiêima koja se moæe koristiti ne samo za vrijeme posjeta muzeju veê i u sklopu πkolskih aktivnosti. Edukativni rad u muzejskim radionicama, zahvaljujuêi velikom trudu Tatjane ÆupaniÊ, pedagoginje koja vodi radionice, i rad na promociji muzeja u susjednoj Sloveniji, bio je i predmet velikog interesa Ëlanova Europskoga muzejskog foruma koji su posjetili Staro selo u Kumrovcu u rujnu godine. Stalna teænja u radu mora iêi prema osmiπljavanju novih sadræaja i promiπljanju uloge muzeja u druπtvu. Sve viπe se postavlja i pitanje prava posjetitelja, te koju korist druπtvo od muzeja ima. Nuænost postaju intenzivni edukacijski programi koji postaju osnova za daljnje financiranje pojedinih ustanova. Dijeliti kulturu tj. generirati inovacije u druπtvu zadatak je muzeja kao aktivnog sudionika. Muzeji su mjesta koja povezuju iskustva ljudi s dogaappleajima i predmetima i ta spona izmeappleu misije muzeja i druπtva mora biti aktivna. No muzealci istiëu i oëuvanje baπtine i osnovne zadatke definirane ICOM-om kao prioritet svoga posla. Stalno promiπljanje muzeja i inzistiranje na inovaciji najbolja je ideja vodilja. Muzeji se moraju stalno mijenjati, Ëak i unutar istog okruæenja fokus se Ëesto pomiëe, a mijenja se i stav druπtva - politika i ekonomija Ëesto na to vrlo snaæno utjeëu. Postavlja se pitanje πto posjetitelji oëekuju, i s vremenom je ono πto oëekuju razliëito. Potrebito je slijediti put πirenja kulture i to ne samo spacijalno veê i vremenski. Kultura povezuje vrijeme. Proπlo, sadaπnje i buduêe. Idealiziranje proπlosti donosi nove koncepte, kolektivna memorija reaktivira proπlost i utjeëe na buduênost. U promiπljanju muzeja postavlja se pitanje kako se kultura stapa, gdje su kulturne, a gdje politiëke granice, te trebaju li muzeji biti dio politike. ZakljuËak je da Europa regija mora prihvatiti i poπtivati razliëitost. Ostvarivanje identiteta moguêe je u dodiru s drugim kulturama i izmjenjivanjem kultura. To je problem koji posebno muëi zapadnoeuropske zemlje Ëiji je znatan dio populacije neeuropskog porijekla. Postavlja se pitanje koliko je kulturna baπtina koju predstavljaju muzeji i njihova baπtina, i πto uëiniti da svi oni koji su integrirani u europski kulturni prostor budu u njemu na odgovarajuêi naëin i zastupljeni. Teænja jest pripadati zajedno, ali biti i svjestan posebnosti vlastitog identiteta. Inovacija i kreativnost put su kojim treba krenuti u pronalaæenju "Duha Europe". Postavlja se pitanje hoêe li to biti neki supernacionalni identitet, te kako i u kojoj mjeri Êe se pomiriti onaj vlastiti sa znatnom koliëinom uniformnosti koju pretpostavlja zajedniπtvo. Muzeji imaju i druπtvenu odgovornost za svoje djelovanje. Melting pot, termin koji se Ëesto rabio za opisivanje ameriëke situacije, danas ima i negativan predznak - u mjeπavini gube se obiljeæja sastavnih dijelova. To nije cilj europskog zajedniπtva. Samo partneri jasno svjesni vlastitih vrijednosti i oni Ëvrstoga identiteta mogu ostvariti skladno zajedniπtvo koje nikoga ne ugroæava. Fleksibilnost i otvoreni dijalog, te suradnja logiëan su nastavak. Potrebno je podræati muzej da se otvori prema van i povezuje s drugim europskim muzejima. Potrebno je pouëiti ljude o drugim kulturama kako bi se smanjio strah i predrasude koje su generator novih sukoba. U potrazi za duhom Europe potrebito je istraæiti porijeklo europske kulture. Na tom putu nuæno dolazimo do nekih zajedniëkih ishodiπta, posebno u doba antike, koja na taj naëin definiraju ovaj prostor veê tisuêljeêima. Muzej mora biti ustanova dobrodoπlice. Kultura je raskriæje i sjeciπte puteva, ulazna vrata u osmiπljenu buduênost. Veliku ulogu u tome mogu imati nova inovativna rjeπenja kao i prihvaêanje multikulturnih iskustava. Kreativni uspjeh ne zapoëinje ograniëenjima, nego dobrom suradnjom multidisciplinarnog tima. Na æalost, izgleda da taj uravnoteæeni pristup s multidisciplinarnom podrπkom svih vaænih Ëimbenika Ëesto izostaje. Uz vjeëiti problem ograniëenih sredstava financiranja tu je i problem samo nominalnog prihvaêanja naëela koje u praksi nitko sustavno ne provodi. Paralelno s pripremama za ulazak Hrvatske u europske integracijske procese dogodit Êe se i pomaci nabolje u podruëju kulture, posebno se nadam u muzejskoj djelatnosti. THE SPIRIT OF EUROPE The title of the European Museum Forum workshop "The Spirit of Europe" that was held in October 2000 in Bertinor was selected in order to investigate the level of the awareness of belonging to the concept of Europe and the way in which this impacts museums. The lifting of the divisions that has infused the Europe that is orientated towards integration has left its mark on all segments of work and society. However, the very concept of Europe does not mean that conditions are the same everywhere. There is a geographic, a political and an economic Europe, and each of these aspects offers a different picture. Not only is the situation in individual countries different, but the perception of those viewing it also varies. The aim is to belong together, but also to be aware of the distinctiveness of one's own identity. Also, there is the question of whether this will entail some supranational identity, and whether and to what extent it will be possible to strike a balance between one's own identity and the significant amount of uniformity that is inherent in unity. The aim of the workshop was to write a declaration concerning the European identity - the mission and aim of museums in shaping the spirit of Europe, and the conclusions of the workshop were forwarded to the Council of Europe.

137 ZAKLJU»CI RADIONICE EUROPSKOGA MUZEJSKOG FORUMA IM 32 (1-2) KONGRESI, SIMPOZIJI, SEMINARI CONGRESSES, SIMPOSIA, WORKSHOPS DUH EUROPE. Posljednjih nekoliko desetljeêa termin "Europa" prilagoappleava se razliëitim promjenljivim realitetima. Prelaze se uobiëajene zemljopisne granice, a umnoæavanje organizacija prerasta definiranje razliëitih vrsta "Europe". Najstarija europska organizacija - VijeÊe Europe, osnovana godine - sastoji se od 41 dræave Ëlanice koje su joπ uvijek samo dio kontinenta. Proπirenjem Ëlanstva VijeÊa Europe poëetkom novog tisuêljeêa Europa se proteæe od Atlantika do Tihog oceana, od Arktika do Mediterana. U meappleuvremenu, ostale europske organizacije su zajedno grupirale pojedine zemlje iz razliëitih geografskih dijelova Europe u razliëite oblike zajedniëke suradnje. Europska unija, na primjer, okuplja 15 zemalja dok Euro ili Schengenska zajednica ukljuëuje samo dio njih. Druga grupa zemalja je ukljuëena u Zajednicu zemalja Zapadne Europe. Pojedine zemlje istovremeno pripadaju svim tim zajednicama, pojedine samo nekima od njih. Druge pak joπ uvijek Ëekaju postati dio jedne od viπih strukturiranih kooperacijskih shema. ZakljuËujemo kako svi pripadamo Europi, te da ideja Europe postaje jedan "dinamiëki koncept" sa statusom europskoga graappleanstva koji se kontinuirano prilagoappleava. NA A VIZIJA EUROPE / Postoji li zajedniëka europska kultura? Iako je teπko definirati koncept europske kulture, ne moæe se poreêi postojanje zajedniëke europske civilizacije s vlastitim specifiënim obiljeæjima koja proizvodi πiroko zajedniëko naslijeapplee. Na tim osnovama europski kulturni pokret raste, πto ima utjecaj i na æivot muzeja. Vjerujemo da se taj pokret treba usredotoëiti na sljedeêe osnovne pristupe: 1. prihvaêanje i poπtivanje kulturnih razliëitosti u bilo kojoj sintezi europske civilizacije 2. promoviranje kulturnog identiteta utemeljenog na europskim kulturama i lokalnim tradicijama prije nego na etniëkom ili dræavnom principu 3. razvijanje "Europe regija" tako da se entiteti zasnivaju na tradicijama kulture i identiteta, a ne kao "male dræave" koje u manjem mjerilu reproduciraju sadaπnji sistem nacionalnih dræava 4. izbjegavanje rizika uzimanja ekonomije ili politike kao glavnog ujedinjavajuêeg faktora Europe 5. naglasak na zajedniëkom razumijevanju i kulturnoj raznolikosti europskog ljudskog pejzaæa (uzimajuêi u obzir realitete danaπnjeg multikulturnog druπtva) 6. njegovati bogatstvo raznolikosti kao opreku uniformnosti 7. naglaπavati svijest o vlastitom identitetu kao neophodnom koraku prema graappleenju koncepta Europe 8. neophodna je uspjeπna izgradnja nove Europe koja treba zapoëeti iz lokalnih realiteta koristeêi metodu "odozdo prema vrhu" 9. πiriti svijest o individualnim realitetima znaëi prihvatiti raznolikost "Tolerancija", "prihvaêanje", "priznavanje", "pomirba" kljuëne su rijeëi svakog takvog djelovanja. MUZEJI I PREOBLIKOVANJE EUROPE / Deset pitanja za sadaπnjost i buduênost naπih muzeja. Muzeji kao kulturne institucije s posebnim izravnim odnosom s lokalnim zajednicama, te brojnim i raznolikim osnivaëima moraju odigrati kljuënu ulogu u izgradnji Europe. U vremenu brzih i dubokih promjena muzeji kao Ëuvari domoljublja morat Êe se suoëiti s novim izazovima i zahtjevima korisnika. Muzeji mogu djelovati kao raskriæja ili ulazna vrata, sredstvo za prelaæenje granica, kulturnih i politiëkih ograda. Iz tog konteksta proizlaze sljedeêa kljuëna pitanja: 1. Kako muzeji mogu uspjeπno raditi kako se ne bi stvarale nove ograde, nego naglasila komunikacija? Naglaπavanje njihove uloge mjesta susretanja i ustanova za oëuvanje naslijeapplea. PostajuÊi mjesta dobrodoπlice i za ljude iz drugih zemalja, s razliëitom socijalnom i kulturnom pozadinom.

138 Kako muzeji mogu pridonijeti ublaæavanju najëeπêih strahova Europljana u susretu s Nepoznatim? Poticanjem razgovora, potpomaganjem kreativnosti, s obrazovnim iskustvom, pokazivanjem razliëitih kultura. Muzeji mogu upoznati ljude s drugim kulturama. 3. Kako muzeji mogu pomoêi u traæenju porijekla europske kulture? PridonoseÊi razumijevanju razloga koji su doveli do razliëitih europskih kultura, komunicirajuêi ih posredstvom "snage" svojih predmeta i sadræaja zbirki. 4. Kako muzej moæe promovirati meappleusobno razumijevanje u praksi izmeappleu ustanove i druπtvene zajednice kojoj pripada? Pronalaæenjem novih strategija i ukljuëivanjem svih sudionika i ulagaëa. 5. to mogu biti osnove djelovanja za praktiëki napredak u izgraappleivanju Europske muzejske zajednice? Muzeje je potrebito uvjeriti u njihovu kljuënu ulogu. Potrebna je nova vrsta politiëkog marketinga kao i suradnja muzeja iz razliëitih zemalja. 6. Koje osnovne naputke trebaju slijediti svi muzeji koji se osjeêaju aktivno ukljuëeni u preoblikovanje Europe u njihovoj buduêoj komunikacijskoj politici prema sljedeêoj generaciji europskih posjetitelja? Potrebito je u tom smislu izlaziti u susret potrebama posjetitelja; biti svjestan druπtvene odgovornosti muzeja. 7. Kako moæemo zajedno (putem EMF-a) poboljπati dostupnost europskih novëanih sredstava? S malim kvalitetnim projektima, upoznati one koji odluëuju s ulogom koju muzeji imaju na druπtvenom planu, uëiniti novac dostupnim direktno do lokalnih vlasti. 8. Kakvu ulogu imaju web stranice u komunikaciji i pridobivanju virtualnih posjetitelja iz cijele Europe? Europske web stranice su zaista neophodne. U sadræajnom smislu to znaëi stranice zamiπljene za europsku publiku (jezik, informacije koje pokrivaju podruëja interesa itd.) 9. Da li je ideja "europskih soba" ili "europskih kutaka" u naπim muzejima ozbiljna moguênost koja moæe zaæivjeti u praksi? U kom smislu to moæe pridonijeti boljem razumijevanju izmeappleu Europljana i europskih muzeja? Tijekom diskusije uoëena je potreba za osnivanjem pilotprojekta za mreæu "europskih kutaka" u muzejima. Neki od muzeja pristupili su projektu u suradnji s Institutom Beni Culturali u Bologni. Popis muzeja koji su se dobrovoljno javili za ovaj program sastavni je dio dokumenta. Ovaj pilot projekt ne mora nuæno biti fiziëki, moæe biti i virtualan. 10. U kojoj mjeri i na koji naëin moæe naπa prezentacija predmeta biti zahvaêena ovom novom europskom dimenzijom? Postoji potreba za novim komunikacijskim strategijama, i u smislu sadræaja i same komunikacije (multikulturalni i multijeziëni pristup). Objaπnjavanje zajedniπtva u razliëitosti mora se sagledati kao (druπtvena) odgovornost muzeja. To Êe odrediti "javnu kvalitetu" muzeja u bliskoj buduênosti. Prevela s engleskog jezika Goranka Kovačić

139 KULTURA JE VAÆNO SREDSTVO RURALNOG RAZVOJA IM 32 (1-2) KONGRESI, SIMPOZIJI, SEMINARI CONGRESSES, SIMPOSIA, WORKSHOPS KSENIJA MARKOVI Ministarstvo kulture - Uprava za zaπtitu kulturne baπtine, Konzervatorski odjel, Zagreb KULTURA JE VAÆNO SREDSTVO RURALNOG RAZVOJA. Selo je prostor u kojem tradicijske kulture imaju svoje korijene iz dalje ili bliæe proπlosti. Izvjesna izvornost i posebnost ruralne, seljaëke kulture proizlazi iz tradicije i naëina oëuvanja niza karakteristika razliëitih kulturnih utjecaja poteklih iz razliëitih stilskih i povijesnih razdoblja npr. gotike, baroka, klasicizma, te ih struënjaci Ëitaju kao kulturno-povijesne slojeve koje mogu pratiti kroz npr. stilove narodnih noπnji, kulturne utjecaje u tradicijskoj arhitekturi, naëinu ophoappleenja, oblicima plesova, razliëitosti puëkih pjesama i ljestvica, oblicima ukrasa i kroz sve ostale kulturne elemente koji saëinjavaju materijalnu, duhovnu i socijalnu komponentu sveukupne kulture. U tim slojevima vidimo duh naπih preapplea u novoj slici vremena i time potvrappleujemo kontinuitet domaêe kulture na odreappleenom prostoru. Kultura se pojaπnjava kao dio naπeg identiteta. Kulturni razvoj je druπtvena vrijednost i pokretaë gospodarskog i druπtvenog razvoja - slaæu se europski i hrvatski struënjaci, kulturnjaci, muzealci, zaπtitari i oni koji cijene i poπtuju kulturna dobra i dobro poznaju njihove uëinke na zajednicu. Tom postavkom tradicijska kultura i lokalni, a tako i regionalni razvoj, postaju æariπte interesa etnologa, sociologa, povjesniëara umjetnosti, konzervatora, restauratora uz niz drugih profesija. Za razvojne, kulturnogospodarske i druπtvene planove moæe se pokazati plodnim i produktivnim kada su svi aspekti lokalne, regionalne kulture ispitani. IZVORI KULTURNOG IDENTITETA REGIONALNIH KULTURA. U Zakonu o zaπtiti i oëuvanju kulturnih dobara iz naglaπava se vrijednost nematerijalnih oblika i pojava Ëovjekova duhovnog stvaralaπtva u proπlosti kao antropoloπke vrijednosti. Kulturnim dobrom smatra se grad, selo, naselje ili njegov dio, podruëje s etnoloπkim i toponimskim sadræajima, etnografski predmeti, dok se u nematerijalna kulturna dobra ubraja folklorno stvaralaπtvo u podruëju glazbe, plesa, predaje, igara, obiëaja, obreda kao i druge tradicionalne puëke vrednote npr. tradicijska umijeêa i obrti. Donoπenje Zakona bilo je inicirano stavom struënjaka da se smisao kulturne baπtine odnosi i na materijalnu i na duhovnu kulturu. UNESCO je godine upotpunio Konvenciju o zaπtiti svjetske kuturne i prirodne baπtine iz Preporukom o oëuvanju tradicijske kulture i folklora. Preporuka potiëe dræave Ëlanice na provoappleenje zakonskih i drugih mjera u smislu identificiranja, konzervacije, oëuvanja, zaπtite i promicanja te meappleunarodne suradnje glede ove vrste baπtine koja je viπe od ostalih izloæena uëincima globalizacije. Mnogi oblici usmene baπtine su u opasnosti od nestajanja, a Ëesto su to izvori kulturnog identiteta, osobito manjina i autohtonog stanovniπtva. U definiciji se kaæe da je ukupnost stvaranja pojedinih kulturnih zajednica temeljeno na tradiciji. Tradiciju izraæava grupa ili pojedinci kojima se priznaje da odraæavaju oëekivanja zajednice ukoliko prikazuju njen kulturni i druπtveni identitet, a standardi i vrijednosti prenose se usmenim putem, oponaπanjem ili na neki drugi naëin. Uz veê navedene oblike u kojima identitet dolazi do izraæaja kao πto su jezik, knjiæevnost, glazba, ples, igre, mitovi, rituali, obiëaji, ruëni rad, arhitektura i ostala umjetnost UNESCO naglaπava i tradicionalne oblike komunikacija i informacija. Tijekom 2000.godine ustanovljeno je i meappleunarodno priznanje o proglaπenju remek djela usmene nematerijalne baπtine ËovjeËanstva. Priznanje Êe se dodjeljivati svake dvije godine i odnosi se na kulturne prostore ili oblike kulturnog izriëaja od osobite vaænosti a koji predstavljaju jaku koncentraciju nematerijalne kulturne baπtine osobite vrijednosti ili popularne i tradicijske kulturne izriëaje iznimne vrijednosti s povijesnog, umjetniëkog, etnoloπkog, socioloπkog, antropoloπkog, lingvistiëkog ili knjiæevnog aspekta. Cilj meappleunarodnog priznanja je potaknuti vlade, nevladine organizacije i lokalne zajednice na identifikaciju, zaπtitu i promicanje svoje usmene i nematerijalne baπtine, smatrajuêi je naëinom Ëuvanja i zajedniëkim pamêenjem naroda koje moæe osigurati opstanak posebnosti pojedinih kultura. Proglaπenje bi trebalo potaknuti pojedince, grupe, institucije i organizacije na osobit doprinos upravljanju, zaπtiti, oëuvanju i promicanju usmene i nematerijalne baπtine. Svatko bi se sloæio da naslijeapplee treba πtititi i to je prvi

140 140 sl. 1 Æenska pjevaëka skupina iz Krapja, Dan europske baπtine Snimila: Ksenija MarkoviÊ sl. 2 Prezentacija tradicijske posavske zaprege - zaprege Branka LonËareviÊa iz Bobovca, Dan europske baπtine Snimila: Ksenija MarkoviÊ cilj svake kulturne akcije. Odupiremo se iskuπenjima, osobito u ruralnim zajednicama, odvajanju dvaju pojmova: puëke, narodne kulture i kulture za narod. Oba pojma: narodnu, puëku kulturu i kulturu za narod treba staviti u πiri kontekst regionalne, lokalne kulture ili specifiënije ruralne kulture. Razlike koje postoje meappleu regijama, mjestima i selima, generacijama i druπtvenim grupama su kulturnoga karaktera. Umjesto da ih se ostavi po strani dok ove kulture propadaju, ne bi li bilo konstruktivnije promovirati ih i istaknuti, pokrenuti? Kultura za narod oznaëuje kulturu kao niz servisa koji sluæe stanovniπtvu kao πto su biblioteke, kina, muzeji, kazaliπta, koncertne dvorane itd. Kulturna politika i javni autoriteti su odgovorni za organizaciju ovih servisa i kao takva, kulturna politika podlijeæe stalno javnom mnijenju i diskusiji. Da li korisnike kulturnih servisa treba πto viπe uniformirati, posljediëno tome umanjivati njihovu izvornu, kulturnu kvalitetu ili bismo trebali potvrditi njihove kulturne vrijednosti? To je pitanje usko vezano uz prisvajanje kulturnog proizvoda. Potrebna je inicijativa i sudjelovanje lokalnih autora, pojedinaca. Ako nameêemo ljudima drukëije kulturne proizvode, razgovore ili izloæbe, to moæe povuêi opasnosti da se izbriπu elementi originalnosti. Narodna puëka kultura i kultura za narod ne mogu biti odvojene od lokalnog razvoja. Kulturna dimenzija ne bi trebala izostati iz razvojnih projekata, jer bi bez nje oni jednostavno bili liπeni dijela svoje djelotvornosti. Politika kulturnog razvoja mora biti prilagoappleena i birana, odluëno πto je moguêe bliæe korijenima. Uvijek moramo biti svjesni da cilj stjecanja gospodarske dobiti ne bi trebao smanjiti poticanje æelje za kulturom zajednica i pojedinaca. TraæeÊi odgovore kontinuirano smo suoëeni s pitanjem identiteta, mita ruralne kulture kao i teænji za kulturnom jednakoπêu izmeappleu ruralnih i urbanih populacija kao i diktata lokalnih kulturnih akcija. PITANJE IDENTITETA. Izvorna, domaêa kultura danas je bombardirana porukama i informacijama koje se neprestano pronose medijima i natapaju nas onim πto nazivamo masovnom kulturom. Kultura nije samo i jedino jednostavno literatura i umjetnost veê uz to i niz obiëaja, pjesama æivotnih stilova vrijednosti. Globalno gledajuêi svjetsku situaciju, usprkos razvijenim komunikacijama i razmjeni informacija, povlaëenje u specifiënu kulturu katkad je izvor ili izgovor za separatizam ili nacionalizam s teritorijalnim sukobima - πto je negativni naëin izraæavanja. Kultura je vaæna etniëkim i regionalnim grupama jer predstavlja pozitivni naëin isticanja vrijednosnih sustava koji promoviraju svaku ljudsku zajednicu na civiliziranoj razini od kvaliteta ustrajnosti, hrabrosti, snage, kao πto su npr. razliëita natjecanja meappleu grupama, regijama, dræavama u sportu, ljepoti, mudrosti itd. Kulturne teænje mogu postati vaæne na lokalnoj razini i opêenito se pokazuje da kulturne teænje Ëuvaju, njeguju, podupiru i ohrabruju lokalni razvoj. Naravno, lokalni kulturni identitet se Ëesto dokazuje, brani kroz mala natjecanja i prepirke meappleu razliëitim opêinama, selima i regijama: to je katkad jedini izlaz za emocije pojedinca ili grupe. Postoje i teænje za dosizanjem rekonstrukcije arhitektonskog identiteta, naroëito u Hrvatskoj sada nakon agresorskog rata koji je pretrpjela, te ovaj oëit znak pojedinaca, grupe, mjesta ili podruëja koje traæi korijene i reference u druπtvu ne treba prepustiti sluëaju. Zbog tih razloga svatko prepoznaje svoju regionalnu puëku kulturu kroz specifiëne naslijeappleene elemente koje Ëuje kao akcent, govor, dijalekt, pjesmu, koje osjeêa kroz kolektivno i pojedinaëno ponaπanje, obiëaje, vjeru, ukuse, koje vidi kroz ples, noπnju, drvored, voênjake, izgled kuêe, nutarnji raspored, stvari, pokuêstvo itd.

141 Vrijeme kada je uniformiranost bila precijenjena i nametnuta u ime jednakosti je proπla. Raznolikost je sada blago koje Ëuvamo i ponovno otkrivamo jer je to najveêa prednost za lokalnu kulturu. Kulturni razvoj je rezultat interakcija izmeappleu lokalnih sposobnosti i vanjskih moguênosti: privatnih investitora, javnih zajmova, sponzora, donatora, pa i ulaganja iz dræavnog proraëuna. U dinamici razvoja, kultura je usko povezana sa sektorima lokalne inicijative, ljudskim potencijalom, politikom itd. Kultura na toj razini znaëi zaπtiêenu baπtinu, prirodu i stvaranje. Pitanja komercijalnog iskoriπtavanja naslijeapplea i njegove veze s gospodarskim razvojem otkrivaju izvjestan stupanj subjektivnosti. Mora li sve biti prodano - metaforiëki govoreêi? Ima li restauracija male crkvice, staroga gospodarstva ili obnova seoskog trga smisla samo ako dovede turiste u to mjesto ili se to sve moæe izvesti jednostavno zbog kulture i ugodnosti koju donosi stanovniπtvu? Jedna od glavnih sastavnica kulture je svakidaπnji okoliπ, koji gotovo za svakog oznaëuje izgraappleen okoliπ, tj. arhitekturu. Estetska kvaliteta okoliπa podiæe kulturnu razinu mjesta. U seoskim podruëjima priroda je najosnovnija sastavnica okoliπa. Kao takva je i integralni dio kulture izraæena u seoskom krajoliku, naëinu obrade oranica, slaganju stogova sijena, suπenju priroda itd. Priroda na selu je kultivirana.»ak i πume ne bi bile to πto jesu da nisu odræavane. BuduÊnost kulturnih krajolika je vezana uz poljoprivrednike koji su je oblikovali stoljeêima. Nije dovoljno reêi da se na lokalnoj razini ne brinemo dovoljno za tu kulturu koju priroda nudi. Potrebna su mala ulaganja u odræavanje cvjetnjaka, vrtova, staza, putova, ograda. S druge strane, umjetniëka kreacija, na lokalnoj, seoskoj razini nameêe niz osjetljivih pitanja πto proizlazi iz ukusa i subjektivnosti te razliëitih razina kvalitete. Izrada suvenira i njihova kvaliteta mogu se jednostavno rijeπiti pitanjima od koga? i za koga? TeπkoÊe su uvijek iste, potrebno je uvjeriti lokalno stanovniπtvo da se domogne kulturne inicijative i, upotrebljavajuêi tu inicijativu ojaëa svoj identitet i druπtvenu povezanost. Previπe je festivala i umjetniëkih izloæaba gdje seoski krajolik sluæi kao kulisa za razgovore i zabave gotovo sasvim rezervirane za graappleane. Izbor se postavlja izmeappleu zabave za zabavu onih bez odreappleena znanja i zanimanja i lokalne, seoske umjetnosti koja je autentiënija, raznolikija i pripravnija razvijati nove projekte, biti stimulans i pokretaë. Niπta ne spreëava promotore kulturnih projekata da pomire potrebe zabavljanja vanjske publike i æelje za zadovoljenjem potreba lokalnog stanovniπtva koji svi prerijetko nalaze moguênosti izraæavanja. Kulturna politika i javni autoriteti na dræavnoj i lokalnoj razini opravdani su zbog pomoêi koju pruæaju razvoju. Ovdje postoji originalna dvostrukost. Ne namjerava se toliko podiêi kulturna razina koliko stimulirati gospodarske aktivnosti. Ipak, odgovornost za odluke istiëe prvenstveno programe koji trebaju voditi ili vode ponovnom promiπljanju ravnoteæe koja se mora odraæavati izmeappleu zadovoljenja kulturnih i gospodarskih potreba. Simbioza izmeappleu kulture i gospodarstva Ëesto se odraæava u turizmu. KULTURA I SEOSKI RAZVOJ. Isticanjem bogatstva i raznolikosti svojega kulturnog naslijeapplea seoska podruëja moêi Êe razvijati one gospodarske aktivnosti koje mogu stvarati dodatnu vrijednost i zaposlenje. Uz Europsko vijeêe za sela i male gradove, European Council of Village and Small Town - ECOVAST, koje je godine osnovalo i Hrvatsku sekciju u Kriæevcima, a bavi se oëuvanjem i zaπtitom seoskih vrijednost - od poljoprivrede i πumarstva do zaπtite pejzaænih i tradicijskih arhitektonskih vrijednosti - postoje brojni europski projekti o kojima vodi raëuna i organizacija LEADER. Leader je skraêenica u znaëenju veza izmeappleu razvojne akcije i ruralnog gospodarstva - Liaison Entre Action de Developpement de l Economie Rurale - LEADER. U projektima u kojima je najvaænija kultura, mogu se identificirati Ëetiri razliëita tipa: jedni projekti teæe promociji regionalnog identiteta, drugi naglaπavaju moguênosti i naëine iskoriπtavanja kulturnog naslijeapplea, treêi teæe stvaranju stalnih kulturnih servisa, koje neki nazivaju infrastrukturom, a to su kulturni centri, interpretativni centri, ekomuzeji, etnomuzeji, muzeji na otvorenom itd., dok se Ëetvrti tip projekata odnosi na organizaciju specifiënih kulturnih aktivnosti kao πto su zabave, festivali itd. Uz to su vezane i strategije koje ciljaju na poveêanje kvalitete æivota, poticanje lokalnog razvoja, s namjerom da seoska podruëja uëine privlaënijim. PROMOVIRANJE LOKALNOG IDENTITETA, REGIONALNOG JEZIKA I KULTURE MANJINA. Promoviranje lokalnog identiteta temelj je strategije mnogih LEADER grupa. Njime se stanovniπtvo lakπe mobilizira i pridobija beneficije za kulturnu izvornost. To se naroëito vidi kod jezika manjina u Irskoj i Engleskoj (keltski, velπki), u panjolskoj (Baski) i u Italiji (Modican u podruëju Iblea na Siciliji). Tako se unutar devet podruëja u Irskoj, gdje se irski rjeapplee govori, financiraju knjige, vrpce i ostali edukacijski materijali. Pojedine grupe osnivaju teëajeve za irski jezik, glazbu i ples. Isto tako se osnivaju zaklade za moderniziranjem uëionica i nastavnih pomagala kao i kompjutora. U kotskoj grupa Lochaber promovira keltski jezik, kulturu i glazbu organizirajuêi intenzivne jeziëne teëajeve, festivale na kojima uëe svirati na tradicijskim instrumentima. U panjolskoj Navarra grupa podupire radio programe uëenja jezika za Baske pomaæuêi u obnovi zgrada historijske i umjetniëke vrijednosti duæ Puta sv. Jakova od Kompostela. 141

142 142 sl. 3 Prikazivanje tradicijskih zanata - pletenje koπara, Dan europske baπtine Snimila: Ksenija MarkoviÊ sl. 4 Tradicionalno peëenje πarana na πtapu, Dan europske baπtine Snimila: Ksenija MarkoviÊ ISKORI TAVANJE KULTURNOG NASLIJE A / Obnova sela. Strategija razvoja koja se osniva na obnovi sela - arhitektonskoj obnovi, restauraciji proëelja, iskoriπtavanju zemljiπta i drugim akcijama obnove uobiëajena je u njemaëkoj Bavarskoj, podruëju Oberfrankena. Europska organizacija LEADER pomaæe u obnovi sela Posseck, ËisteÊi proëelja, obnavljajuêi zgrade, dræeêi ih u skladu s postojeêom provincijskom arhitekturom, dajuêi funkcije napuπtenim i praznim zgradama i dr. Kod nas u Hrvatskoj radi se na obnovi naselja vodeniëara u Rastokama kod Slunja, obnovi naselja Krapje kod Novske, obnavljaju se drvene kapelice turopoljskog i pokupskoga kraja. Zaπtitne radove financira Ministarstvo kulture, a izvode se pod struënim vodstvom konzervatora Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Postoje lokalne akcije obnove koje potiëe Hrvatska sekcija ECOVASTa u Vinici kod Varaædina, na otoku Cresu u okviru projekta ekopark Pernat, u irincu kod IvaniÊ Grada, u Gorskom kotaru u Blaæevcima itd. Proces iskoriπtavanja kulturnog naslijeapplea ubrzo se iz NjemaËke proπirio i na susjedne zemlje. Tako u Francuskoj grupa Centre - Ouest Bretagne pomaæe restaurirati centre starih bretonskih gradova, njihovu arhitektonsku kvalitetu. Grupa je uspjela financijski osigurati sredstva dajuêi trgovaëkom centru izvjesne ustupke i tim sredstvima pokriva obnovu ulica i proëelja, znakova i tako namiëe sredstva za dvojeziëne natpise na bretonskom i francuskom. Grupa Pays Cathare iz pokrajine Languedoc - Rousillon sudjeluje u projektu podiæuêi kvalitetu arhitekture sela podræavajuêi projekte za osposobljavanje obrtnika koji se bave starim obrtima potrebnim kod obnove povijesnih spomenika, a isto tako na druge naëine pomaæu oëuvanju tradicionalnog znaëaja svojih graappleevina. U podruëju Alto Tamega u Portugalu, jedno selo je bilo izabrano na temelju svojih specifiënih karakteristika i lokacije u srcu regije Barroso gdje krajolici i okoliπ nude veliki turistiëki potencijal. Dvanaestak zgrada bilo je obnovljeno unutar projekta koji je ciljao na razvoj sela. ISKORI TAVANJE ARHITEKTONSKOG NASLIJE A. Obnova povijesnih i zanimljivih zgrada poveêavaju privlaënost podruëja i mogu promijeniti neka mjesta u smislu da postanu turistiëka fokusna toëka. U panjolskoj, Murcia grupa istupila je s planom za iskoriπtavanjem povijesnog i umjetniëkog naslijeapplea regije. Taj je plan traæio investiranje u 6 arheoloπkih nalaziπta i spomenika. Projekt je traæio i specijalne teëajeve, nudeêi seriju takvih publikacija kao i turistiëkog vodiëa koji pokriva arheologiju, povijest, spomenike i etnologiju. Na otoëju Mallorca, na Balearima, grupa pomaæe restauraciji arheoloπkog nalaziπta Talayot koje je datirano na g. prije Krista. U tome mjestu na 6 ha prostiru se talayote-rimske graappleevine koje su okruæene zidom i kulama iz klasiënih vremena. U GrËkoj, na Peloponezu, grupa Messinia restaurira 26 povijesnih spomenika i povijesnih zgrada arhitektonskog znaëaja. U Francuskoj grupa iz srediπnjih Pirineja nazvana Terasses et Vallees de l Aveyron pomaæe u razvoju programa sadræaja zaπtiêenih dvoraca koji datiraju iz stoljeêa a koji su veê obnovljeni. Prvi Êe biti muzej prethistorije, drugi lokalne povijesti templara i

143 treêi dvorac bit Êe muzej posveêen slikaru Marcelu Lenoiru. PUTOVIMA BA TINE - PUTOVIMA KULTURE. StvarajuÊi putove baπtine, putove kulture, dogaapplea se da lokalno naslijeapplee i sve vrijednosti kraja budu predstavljene i izraæene osobito turistima. U Engleskoj grupa u Walesu obnovila je 240 km staza i povijesnih mjesta uz velπkoenglesku jeziënu granicu. Ovaj projekt znaëajno je podigao turistiëku trgovinu i dobili su znaëajnu nacionalnu novëanu potporu. U Italiji u pokrajini Alto Adige - Trentino ustanovili su mreæu turistiëkih πetnica vezanih uz preradu vune. Ovaj put otkriva tradicionalne graappleevine, oruapplee, sprave za vunu i njenu preradu, noπnje itd. Pod istom oznakom kultura/turizam, francuska grupa Pays de Forcalquier iz pokrajina Provence-Alpes-Cote d'azur, sudjelovala je u postavljanju znakova kraj pojedinih mjesta uzduæ staza lavande. Takoappleer je ista grupa obnovila Domicijanov put - rimsku cestu koja spaja Rim i panjolsku. Obnovom ove rimske ceste obuhvaêeno je tridesetpet sela i manjih mjesta. U Hrvatskoj je sliëan projekt Putevima creskih crkvica, koji vodi udruga graappleana pod nazivom Centar za odræivi razvoj - Ekopark Pernat. Drugi je projekt koji vodi na Krku TuristiËka zajednica - BaπËanska Draga i Stara Baπka, koja ima i letak s oznaëenim putovima i razgledima koje pruæaju staze za turiste itd. Projekt koji podræava Hrvatska sekcija ECOVAST-a a napravljen je u suradnji s Internacionalnim Centrom za Arhitekturu Motovuna - ICAM-om i struënjacima iz nevladine organizacije u podruëju turizma Heritage Trails, pod nazivom S obje strane rijeke Kupe prihvaêen je ove godine od strane Ministarstva turizma, a tiëe se razvoja turistiëkih putova baπtine u dolini rijeke Kupe u cilju revitalizacije ruralnih zajednica. U Anadaluziji je grupa Sierra de Cadiz podræala stvaranje serije kulturnih cesta baziranih na razliëitim sukcesivnim kulturama: neolitiku, FeniËanima, Rimljanima, Arapima i renesansi. Katalog koji daje detalje uskoro Êe biti tiskan. U Portugalu Beira grupa inaugurirala je nekoliko cesta koje svoju vrijednost osnivaju na obiëajima, noπnji i kulturi lokalnog naroda. ISKORI TAVANJE TRADICIONALNIH OBRTA I UMJETNI»KIH VJE TINA. Tradicionalne vjeπtine koje su simbol lokalne kulture Ëesto se pretvore u proizvodnju. U sjevernom Portugalu grupa Teras de Sousa stvorila je dokument trgovaëke πkole slijedeêi stoljetne tradicije samostana iz mjesta Pombeiro. Projekt ima za cilj revitalizaciju i πirenje umjetnosti restauriranja oslikanih dokumenata. Druga grupa ima dva projekta - oæivljavanje tradicionalnog naëina ukraπavanja tekstila i noπnji u pokrajini Castel Branco i dræanje teëajeva i organizacija cjelokupnog marketinga. U Hrvatskoj je sliëan program ustanovljen s lepoglavskom Ëipkom, paπkom Ëipkom, slavonskim zlatovezom, kaπtelanskim zlatovezom i starim zanatima, a na inicijativu Antuna Petaka, sociologa i psihologa, predsjednika Srediπnjeg odbora uëeniëkog zadrugarstva Hrvatske. Srediπnji odbor uëeniëkog zadrugarstva Hrvatske najviπe je nacionalno tijelo koje se brine o razvoju uëeniëkih zadruga i srodnih oblika u hrvatskim πkolama. Imenuje se temeljem suglasnosti Ministarstva prosvjete i πporta a sjediπte ima pri Hrvatskoj zajednici tehniëke kulture. Srediπnji odbor je nadleæan za praêenje, vrednovanje i predlaganje izmjene i dopune programa donesenog godine - πto ukazuje na dugotrajnu tradiciju koja postoji u Hrvatskoj, zatim struëno osposobljavanje buduêih i usavrπavanje sadaπnjih voditelja. Takoappleer je nadleæan za izdavaëku djelatnost, meappleunarodnu suradnju i drugo. Jedan od najvaænijih zadataka je upravo struëno osposobljavanje buduêih i usavrπavanje sadaπnjih voditelja u oglednim radionicama, Ëime se osiguravaju kljuëne pretpostavke osnivanja takvih oblika rada u hrvatskim πkolama. U Hrvatskoj postoje 152 uëeniëke zadruge sa 9370 Ëlanova. To su uëenici s kojima radi viπe od 760 voditelja i suradnika. Ovim akcijama omoguêena je revitalizacija starih tehnika ukraπavanja tekstila, koja se provodi u viπe razliëitih centara. U panjolskoj, u mjestu Castille Leon, grupa Montana Palentina ustanovila je zajednicu koja se bavi restauracijom muziëkih instrumenata, reproducira instrumente koji nestaju i na taj naëin unosi se duh razliëitih glazbenih stilova. U Asturiji grupa Oscos Eo organizira arhitektonske teëajeve koji imaju za cilj stvaranje profesionalaca. TehniËkim teëajem nastoji se osigurati dovoljan broj novih poduzetnih arhitekata koji Êe svladati tradicionalnu tehniku gradnje u kamenu i kroz to baviti se integracijom novih zgrada. Opet u Asturiji grupa graappleana podræava modernizaciju 4 manja duêana rukotvorina. OdluËili su odræati tradiciju kao manufakturu drvenih klompi madrenas zapoπljavajuêi tradicionalne drvodjelce i tesare. Takoappleer zapoπljavaju i majstore za kamen koji mogu restaurirati kuêe s tipiënim lokalnim detaljima. U Francuskoj, u mjestu Auvergne, grupa graappleana nastoji privuêi obrtnike nudeêi im predstavljanje i promociju njihovih proizvoda kao i prostor u kuêama specijalno prilagoappleenim za njihove aktivnosti. PERMANENTNA KULTURNA INFRASTRUKTURA. U velikom broju podruëja europska organizacija LEADER pomaæe stvaranju i ekipiranju struktura za promociju kulture. Interpretativni centri, kuêe naslijeapplea te ostali infrastrukturni kulturni centri kao πto su ekomuzeji, etnomuzeji, muzeji pomaæu da se poveêa kvaliteta æivota za ruralno stanovniπtvo. ZABAVE I KULTURALNA DISEMINACIJA. Festivali, stalne 143

144 144 1 Večernji list, broj 328, Obzor, Zagreb, str. 16 izloæbe i drugi naëini promicanja kulture pomaæu u stvaranju mosta izmeappleu grada i sela u terminima intelektualnog æivota npr. pomaæuêi da posebni gosti doappleu u odreappleeno podruëje. KULTURNA DOGA ANJA. U Madridu jedna grupa graappleana koristi kulturne dogaappleaje kako bi uvukla stanovniπtvo u proces lokalnog razvoja. Za koordinatore lokalnih aktivnosti postoje savjetodavne korporacije i kulturna udruæenja koja promoviraju druπtvenu inicijativu kroz igre, glazbene dogaappleaje i tradicionalne igre. U Portugalu grupa graappleana pod nazivom Serra de Sico podræava razliëite turistiëke pilot sheme, npr. vraêanje tradicionalnog popularnog festivala, folklorna dogaappleanja. Ti su programi katkad kombinirani s gastronomskim ponudama. Grupa graappleana pod nazivom Alto Duro pomogla je stvorivπi kulturnu zajednicu koja ima 157 asocijacija i pojedinaca koji promoviraju kulturnu inicijativu u podruëju. U jugozapadnoj Francuskoj pod imenom Bastides nastajali su novi gradovi graappleeni u 11. i 13. stoljeêu, a svi su bili izgraappleeni na isti naëin.»etiri takva grada, koja su imala dobro oëuvane centre, dobila su novëanu potporu za program Ëiji je cilj podizanje svijesti o kulturnom bogatstvu tih gradova. Projekt je bio namijenjen lokalnom stanovniπtvu a unutar toga se izabiru predstavnici turista i appleaka. Tim gradovima bili su organizirani posjeti, u njima su odræane konferencije, a kroz taj program uëilo se i o naslijeappleu. U srednjim Pirinejima jedna druπtvena zajednica pozvala je kazaliπnu grupu u svoje mjesto i ponudila im stalni boravak za organizaciju uliënog festivala s dramom, glazbom i animacijom. PutujuÊe kino poznato je u Francuskoj. Festivali u Francuskoj oæivljuju ruralne krajeve, mala mjesta i sela. Tako npr. u Lorrainei, grupa Neufchateau organizira Festival kreativne umjetnosti i folklorne tradicije koncentrirajuêi se na keltske izvore noπnji. U Pays de Loire organiziraju se festivali koralnih koncerata, drame, folklora. U North Tamar u Engleskoj postoji festival folklorne umjetnosti i moπta, festival hrane i piêa. U Irskoj se odræavaju dramski festivali kojima je cilj ohrabriti mlade ljude za dramu i kreirati viπi profil drame, pomoêi da se obnovi nova pozornica itd. Zavrπila bih citatom Ive MaroeviÊa, struënjaka za zaπtitu koji kaæe: "Kulturna baπtina kao direktna spona sadaπnjosti i proπlosti moæe u buduênosti biti korektiv mnogih pogreπaka i stimulans za pravi odnos prema svijetu koji nas okruæuje. 1 LITERATURA I IZVORI 1 Ecovast, Strategija za ruralnu Europu, brošura, Gradski zavod za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša Zagreb, Zagreb, svibanj Etnologija i arhitektura, zbornik radova sa simpozija održanog u okviru programa 12. internacionalnog kongresa antropoloških i etnoloških znanosti, Zagreb 28. i 29. srpanj Društvo povjesničara umjetnosti, Zagreb, Leader magazine, Revue trimestrielle de programme europeen Leader, Bruxelles, printemps no 22, hiver no Jambrešić Renata, Banija: An Analysis of Ethnonymic polarization, Čale Feldman Lada (et.al) eds. Fear, Death, Resistance: An Ethnography of War, Croatia Zagreb, Institute of Ethnology and Folklore Researche, Zagreb Jambrešić Kirin Renata, The Role of Ethnographic Records for Reconceiving a Sense of Place for Local Communities, Modelling History and Culture, 9th International Symposium of the Austrian Association for Semiotics, University of Graz, Nov , Angewandte Semiotk 16/17, Vol.II, Wien Jeschke Hans Peter. Renovation et developpement communal: cooperation entre les citoyens, les amenageurs, les communes, Conseil de l Europe, Strasbourg Kondres Pisac Nada, Kamo su otišli ribari, Where have all the fishermen gone, Muzej Moslavine Kutina, katalog, Zagreb Obnova i očuvanje hrvatske pučke graditeljske baštine, Reconstruction and Conservation of Popular Croatian Architectural Heritage, zbornik sažetaka, izd. Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu, Zagreb Proglašenje remek djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva, smjernice, UNESCO, Ministarstvo kulture, 1. kolovoza Razvoj turističkih puteva baštine u dolini rijeke Kupe u cilju revitalizacije ruralnih zajednica, Prijedlog Ministarstvu turizma Republike Hrvatske, pripremila udruga ICAM, veljača Stari zanati, savjetovanje - ogledne radionice, izvještaj, Središnji odbor učeničkog zadrugarstva Republike Hrvatske, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 8.svibnja Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Narodne novine, Zagreb 5. srpnja 1999., čl. 2,7,8,9. Izlaganje je održano u Krapju 23. rujna u okviru obilježavanja Dana europske baštine. CULTURE AS AN IMPORTANT MEANS OF RURAL DEVELOPMENT The spiritual culture contains spoken traditions, knowledge and skills, the language, dialects and local speech of open views, wittiness and ways of finding entertainment, while the material culture is taken to mean, among other things, the architectural heritage, which holds all knowledge and skills, even art, and thus representing the material aspect of the spiritual domain. In 1989 UNESCO had supplemented the Convention Concerning the Protection of the World's Cultural and Natural Heritage with the Recommendation Concerning Traditional and Folk Culture, so that it also stresses traditional forms of communication and information. The Act Concerning the Protection and Conservation of the Cultural Heritage that was passed in Croatia in 1999 initiated a series of efforts aimed at preserving local traditional cultural identities.

145 NOVI DOKUMENTI O PREVENTIVNOJ ZA TITI IM 32 (1-2) ZA TITA CONSERVATION ÆELIMIR LASZLO Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Preventivna zaπtita u svijetu, a posebno u Europi poprima razmjere pokreta. Sve je viπe struënjaka muzealaca, konzervatora i restauratora uvjereno kako je ona najbolji, najviπi i na dulji rok najjeftiniji i jedini ispravni oblik zaπtite. I u nas se pokuπava poneπto uëiniti kako bi se preventivna zaπtita, njene mjere i postupci sve viπe primjenjivali. To je zapravo dug naπe generacije æivuêih prema onima koje Êe tek doêi. Teorijski stvari izgledaju vrlo jednostavno. Sve πto muzejske zbirke sadræe treba ostati saëuvano ad infinitum. Svaki predmet, ma kako nam on danas u zbirci beznaëajno izgledao, treba saëuvati. U praksi, na æalost, to svaki muzealac zna, mnogi predmeti iz ovih ili onih razloga, propadaju. Dio krivnje snosi neumitni proces prirodnog propadanja materijala, ali je mnogo veêi i ËeπÊi uzrok neznanje, nebriga, vandalizam i neshvaêanje temeljne vaænosti zaπtite u muzejskim poslovima. Muzejski dokumentacijski centar odræao je nekoliko teëajeva posveêenih preventivnoj zaπtiti. Stotinjak kustosa iz naπih muzeja steklo je temeljno znanje iz preventivne zaπtite.»ak je i 30-ak tzv. tehniëkog osoblja (tehniëari, domari, pomoêni preparatori...) polazilo teëaj, ali gotovo ni jedan ravnatelj, a pogotovo ne netko iz Ministarstva kulture ili netko od djelatnika gradskih uprava. Tako sada imamo situaciju u kojoj dobar dio muzealaca shvaêa i nastoji primijeniti mjere preventivne zaπtite, ali Ëesto nailaze na nesavladive zapreke u upravljaëkim strukturama. Od poleta koji je u zagrebaëkim muzejima nastao prije nekoliko godina kada su odræani prvi teëajevi i nabavljene prve koliëine potrebnih specifiënih materijala malo je πto ostalo. OsjeÊa se opêi zastoj u primjeni mjera preventivne zaπtite Ëak i tamo gdje smo biljeæili dobre rezultate. Zaπto? Dio je odgovornosti sasvim sigurno na upravljaëkim strukturama, tamo gdje se donose odluke. One jednostavno preventivnu zaπtitu ne prepoznaju kao jedan od najvaænijih poslova muzeja. Preventivna zaπtita Ëesto se tretira kao drugorazredni posao. Vaænije su, dakako, velike izloæbe, Ëak i onda kada se zbog njih oπteêuju eksponati. O tom demonstrativnom aspektu (i pomalo primitivnom) naπe kulture u kojoj nije vaæna bit nego samo atraktivna vanjπtina, valjalo bi puno toga reêi, ali to ne moæemo ovdje uëiniti. Kao ilustraciju potpunog nerazumijevanja neka posluæi podatak da je Ministarstvo kulture u godini odbilo financirati sve zajedniëke programe preventivne zaπtite u Hrvatskoj, pa Ëak i odræavanje teëajeva, unatoë tome πto je posve jasno da se uvoappleenje preventivne zaπtite ne moæe svesti samo na primjenu mjera u pojedinim muzejima. To potvrappleuje iskustvo europskih zemalja. Mora postojati mjesto - a moæe ih, dakako biti i viπe - iz kojeg Êe se generirati teëajevi (jer su potrebna nova znanja), priruënici (jer je u njih Ëesto potrebno zavirivati), prijevodi stranih knjiga (jer ne znaju svi sve strane jezike) i mnogo toga drugoga. Oko preventivne zaπtite, dakle, postoje u nas mnoge nejasnoêe. Kako bismo otklonili makar dio njih predoëujemo dva dokumenta. Prvi Prema europskoj strategiji preventivne konzervacije (Towards a European Preventive Conservation Strategy) je dokument usvojen na sastanku u Vantaai, (Helsinki, Finska), odræanom 21. i 22. listopada godine. On obrazlaæe i naznaëuje pravce zajedniëkog djelovanja u Europi, a cilj mu je iniciranje Europske konvencije preventivne zaπtite. To su, dakle, okviri u kojima bismo i mi trebali djelovati. Drugi Prijedlog smjernica za zaπtitu i preventivnu zaπtitu muzejske graapplee izraappleen je u Muzejskom dokumentacijskom centru (autori: Denis VokiÊ, dr. Ivo MaroeviÊ i Æelimir Laszlo). Potreba za njim javila se kao opêa potreba standardiziranja u muzejskoj struci i kao posljedica rada Komisije za donoπenje mreæe muzeja. U njemu se nastoje pobrojiti aktivnosti i mjere koje treba imati na umu kada se radi o zaπtiti i preventivnoj zaπtiti muzejske graapplee. Iz ovog dokumenta izuzeta je samo zaπtita u sluëaju oruæanog sukoba, koja Êe se vjerojatno rjeπavati zasebno. Vjerujemo kako smjernice mogu pomoêi pri planiranju i provoappleenju mjera zaπtite. Njih doista treba koristiti kao podsjetnik.

146 IM 32 (1-2) ZA TITA CONSERVATION PREMA EUROPSKOJ STRATEGIJI PREVENTIVNE KONZERVACIJE Usvojeno na sastanku u Vantaai odræanom listopada godine PRVI DIO: OBRAZLOÆENJE. Uz bogate tradicije svakog pojedinog naroda, Europljani meappleu sobom dijele zajedniëki identitet. Osnovne vrijednosti i kultura zajedniëke su europskim narodima, i ima mnogo tema koje ujedinjuju europsku baπtinu. Pokreta prema europskom jedinstvu ima viπe nego ikada. Nacionalne vlade su dugo imale sliëne strukture i provodile sliënu politiku prema baπtini. Utemeljeni na europskom druπtvenom i intelektualnom razvitku, muzeji takoappleer imaju zajedniëku filozofiju i praksu. Javni su se muzeji pojavili u Europi u 19. stoljeêu i otada pa do danas svrha je nacionalnih zbirki da sluæe javnosti kao izvor obrazovanja i obogaêenja. Kako se niæu desetljeêa, muzeji diljem Europe razvijaju koncept pruæanja radosti, stvaralaπtva i napretka, koji ih ujedinjava. Njihove su zbirke sredstvo i izvor znanja. Danas su muzeji pokretaëka snaga kulturne politike u Europi. Oni jaëaju i djeluju na druπtvenim, kulturnim i znanstvenim tradicijama svih naroda. Briæljivo koriπtene, zbirke su temelj na kojemu muzeji grade i jaëaju vlastito druπtvo, kao i druπtvo Europe kao cjeline. Zbirke otkrivaju narode, migracije, evolucije i ideje koje su oblikovale i stvorile Europu i svijet. One biljeæe i pohranjuju estetska i znanstvena stvaralaëka dostignuêa i daju temelj daljnjem napretku. NudeÊi pogled koji se proteæe od drevne proπlosti do najnovijih naglih druπtvenih promjena one grade svijest o pripadanju i meappleusobnom razumijevanju. Valja saëuvati te zbirke baπtine da bi ponijele proπlost naprijed i obogatile buduênost. Europski su muzeji prednjaëili u razvijanju koncepta i prakse preventivne konzervacije: multidisciplinarnog upravljanja koje smanjuje gubitak kulturne baπtine na dobrobit javnosti. Preventivna konzervacija je temelj svake europske politike oëuvanja baπtine. Baπtina je krhka. Kod materijalnog naslijeapplea, uzroci oπteêenja kreêu se od masivnog i straπnog djelovanja rata i prirodnih katastrofa preko podmuklih πteta koje izazivaju zagaappleenje, insekti, uvjeti u okoliπu, do individualnih gesta vandalizma. Preventivna konzervacija smanjuje rizike i usporava propadanje cijelih zbirki. Stoga je temelj svake strategije oëuvanja, djelotvorno i ekonomiëno sredstvo da se oëuva integritet baπtine, koje smanjuje potrebu za dodatnim zahvatima na pojedinaënim predmetima. Ovaj se strateπki dokument temelji na inovacijama koje su doprinos svih naroda, na akumulaciji rasprostranjenog i bogatog iskustva πirom Europe, i zajedniëkog utvrappleivanja zadaêa. On u prvom redu govori o preventivnoj konzervaciji u muzejima, ali takoappleer se odnosi na arhive, knjiænice i druge ustanove koje se bave skupljanjem. Preventivna konzervacija je internacionalna. Uvijek je postojala zajedniëka filozofija, a sada se kreêemo prema sve snaænijem naglasku na javni pristup i koriπtenje zbirki. Preventivna konzervacija se od svojih poëetaka oslanja na znanstvenu razmjenu, slobodni protok informacija i paralelni razvoj obrazovanja. Unutar zajedniëkih meappleunarodnih koncepata europski su narodi izgradili golemo iskustvo. Vlade su igrale kljuënu ulogu razvijajuêi zakonske i administrativne strukture, obrazovne ustanove i usluge muzejima diljem Europe. Muzeji su poëeli integrirati preventivnu konzervaciju u svoju opêu politiku i planove. Interdisciplinarni timovi struënjaka poëeli su razvijati zdrave metodologije i dobro iskuπane tehnologije za oëuvanje zbirki. Ovaj dokument objedinjuje znaëajni raspon doprinosa sudionika iz 24 dræave. U njemu se najbolje koriste europski izvori. Sudionici sastanka u Vantaai preuzimaju obvezu da se pobrinu za prevoappleenje i πirenje ovog dokumenta. On objedinjuje doprinose koji potjeëu iz najbogatijih naroda kao i onih koji su nedavno izaπli iz rata, onih koji imaju veliko iskustvo na polju preventivne konzervacije kao i onih koji Ëine prve korake u inovaciji. Strategija se sluæi iskustvom steëenim diljem Europe, na najbolji naëin koristeêi dostupne resurse i predlaæuêi najdjelotvornije i najlogiënije razvoje. Zastupa europsko partnerstvo, utemeljeno na snazi svakog naroda.

147 DRUGI DIO: STRATE KE TEME I MJERE. Sudionici sastanka u Vantaai identificiraju pet tema kao okvir djelotvorne politike i djelovanja. Djelovanje na osnovi tih tema kljuëno je u oëuvanju baπtine svakog pojedinog naroda i Europe kao cjeline. Mjere prate svaku temu. One daju detaljniju osnovu ispitivanju, analizi i planiranju na nacionalnoj i institucionalnoj razini. One uvaæavaju iskustvo i realitet u svakom kontekstu. 1. Vodstvo. Vlade imaju vodeêu ulogu u oëuvanju kulturnog naslijeapplea, i olakπavaju razvitak nacionalnih strategija i planova. Mjere: Razviti dogovorenu i odræivu strategiju preventivne konzervacije, koju usvaja vlada, na naëin koji osigurava njezinu primjenu. Ustanoviti prioritete u strategiji preventivne konzervacije na osnovi muzejskih revizija javnih zbirki i njihova sadræaja. Muzejski struënjaci i vlade sudjeluju u ustanovljavanju programa akreditacije ili registracije muzeja u koji je u potpunosti integrirana preventivna konzervacija. Oni trebaju ukljuëivati standarde, specifikacije ili ugovore izmeappleu muzeja i vlade. Koristiti analizu ekonomskog i druπtvenog znaëaja u prilog preventivne konzervacije. Ustanoviti i odræavati strukture za πiroku javnu raspravu da bi se iznaπle i razvile strategije preventivne konzervacije koje Êe biti proaktivne i prilagodljive promjeni potreba. 2. Institucionalno planiranje. Muzeji ukljuëuju preventivnu konzervaciju u dugoroëno institucionalno planiranje i sluæe se konzistentnim metodologijama u preventivnoj konzervaciji. Mjere: UkljuËiti sve odjele ili jedinice u razvijanje sveobuhvatnih institucionalnih planova, s preventivnom konzervacijom kao integralnim dijelom tih planova, namjenjujuêi joj odgovarajuêa sredstva. Utemeljiti institucionalne planove na zdravom poznavanju sastava, znaëaja i stanja zbirki, uz pomoê pregleda i/ili procedura procjene rizika. Preventivnu konzervaciju u muzejima trebaju provoditi interdisciplinarne grupe struënjaka, i muzejskih i vanjskih, koji su dobro izobraæeni za svoja specifiëna podruëja. UËiniti muzejsko osoblje odgovornim za preventivnu konzervaciju, ukljuëujuêi te odgovornosti u opise poslova. Ustanoviti krajnju odgovornost za preventivnu konzervaciju na visokoj upravljaëkoj razini. Ustanoviti upute i metode za postupke u preventivnoj konzervaciji, ukljuëujuêi i planove za sluëaj katastrofe i timove. 3. Izobrazba. Svi oni koji sudjeluju u Ëuvanju zbirki imaju primjerenu i suvremenu izobrazbu u preventivnoj konzervaciji, prema njihovoj funkciji i odgovornosti. Mjere: Da bi se osiguralo da muzejsko i vanjsko osoblje koje radi sa zbirkama, kao i tijela koja donose odluke, dobiju primjerenu izobrazbu/informacije o preventivnoj konzervaciji neophodno je: Definirati i razviti sadræaj osnovnog znanja o preventivnoj konzervaciji Proizvesti edukativne materijale na raznim jezicima za unutarnju izobrazbu Organizirati redovito osvjeæavanje znanja. Da bi se unaprijedilo razumijevanje preventivne konzervacije, neophodno je: Uvesti preventivnu konzervaciju na odgovarajuêim razinama u sve nastavne programe koji se odnose na kulturnu baπtinu. Definirati, razviti i uvesti nastavni program za preventivnu konzervaciju u obrazovne ustanove za konzervaciju i restauraciju. Da bi se unaprijedilo znanje u preventivnoj konzervaciji, neophodno je: Stvoriti moguênosti za specijalizaciju u preventivnoj konzervaciji (kao πto su postdiplomski studiji). Stimulirati istraæivaëki rad u preventivnoj konzervaciji. Razviti programe za izobrazbu nastavnika u preventivnoj konzervaciji. 4. Pristup informacijama. Svi oni koji sudjeluju u Ëuvanju zbirki znaju da postoji moguênost pristupa meappleunarodnom fondu informacija o preventivnoj konzervaciji, u onim oblicima koji odgovaraju njihovim potrebama. Mjere: Koriπtenje meappleunarodno priznate terminologije. Prevoappleenje relevantnih i mjerodavnih radova o preventivnoj konzervaciji. Proizvodnja i objavljivanje opπirne liste publikacija i drugih informacija dostupnih iz domaêih i internacionalnih izvora. Odrediti koje Êe organizacije preuzeti odgovornost za aæuriranje podataka kao i za meappleunarodne veze. Unapreappleivanje pristupa muzeja informacijskim tehnologijama (Internet, Web site) da bi se omoguêila razmjena informacija o preventivnoj konzervaciji. Razvijanje centara za pruæanje usluga mnogim ustanovama, poëevπi od upuêivanja na postojeêi meappleunarodni fond znanja. 147

148 148 Poticanje razmjene informacija na polju preventivne konzervacije pomoêu Ëlanstva u strukovnim savezima, sudjelovanja na konferencijama, struënih razmjena i davanja podrπke domaêim i meappleunarodnim sastancima. Raditi s postojeêom struënom strukturom da bi identificirali i ocijenili savjetnike za preventivnu konzervaciju. 5. Javna uloga. Javnost je upuêena u postojanje preventivne konzervacije i ima svoju ulogu u njoj. Mjere: Razviti programe koji Êe omoguêavati primjenu principa zajedniëkog Ëuvanja zbirki, aktivno ukljuëujuêi javnost i stvarajuêi svijest o zajedniëkoj odgovornosti za kulturnu baπtinu. Usmjeriti komunikacijske strategije na specifiëne skupine (na primjer, dobne skupine, struënjake za baπtinu, odgovorne vlasti, politiëare, medije) da bi se potaknulo jaëanje svijesti o potrebama za preventivnom konzervacijom kulturne baπtine i koristi koje ona donosi. Poticati svakoga tko ima udjela u konzervaciji da sudjeluje u donoπenju odluka, kako bi se razvila svijest o javnom vlasniπtvu. Naglaπavati da je odræivost temelj svakom djelovanju koje se odnosi na zbirke. Promovirati stav da je kulturna baπtina najsmislenija i najvrednija u svom cjelokupnom kontekstu. TRE I DIO: PREPORUKE NA EUROPSKOJ RAZINI. Ovo su specifiëne akcije Ëija se primjena preporuëuje na europskoj razini da bi se postigao napredak kod svih naroda i koje bi trebale biti okosnicom neposredne suradnje. One Êe okupiti i privuêi svu snagu europskih resursa i podræati jedinstvenu evoluciju u svakoj dræavi. Akcije su praktiëne i izvedive, a inovativne su i znaëajne za cijelu Europu. One se nadovezuju na tradiciju preventivne konzervacije kao progresivna zajedniëka tema europske baπtine. Sudionici sastanka u Vantaai potiëu na sljedeêe akcije: 1. Pozvati VijeÊe Europe da okupi grupu struënjaka kako bi izradila Europsku povelju o odræivoj preventivnoj konzervaciji, koja bi prethodila europskoj konvenciji. 2. Razviti strategiju preventivne konzervacije koju bi usvojio Ministarski savjet Europske unije i dræave Ëlanice VijeÊa Europe. 3. Promovirati temeljni koncept zajedniëke skrbi, aktivno angaæirajuêi politiëare, struënjake i javnost na razvijanju snaæne svijesti o zajedniëkoj odgovornosti za preventivnu konzervaciju. 4. Olakπati razvitak nastavnih programa i edukativnih materijala gradeêi na postojeêim izvorima. 5. Razviti smjernice za muzejske planove koji obuhvaêaju preventivnu konzervaciju, koristeêi postojeêe modele i iskustva. 6. Poticati ravnopravni pristup Internetu za sve muzeje πirom Europe. 7. Stvoriti mreæu ustanova koje Êe preuzeti odgovornost za skupljanje i πirenje informacija o preventivnoj konzervaciji, uzimajuêi u obzir veê postojeêa tijela poput ICOM-a, preko Radne grupe za preventivnu konzervaciju njegova Povjerenstva za konzervaciju i ICCROM-a. 8. Razmjenjivati iskustva steëena u inicijativama poticanja medijske i javne svijesti, ukljuëujuêi i ocjene tih akcija. Dokument je prihvaêen od sudionika sastanka u Vantaai (Finska) rujna 2000.: Gabriela Krist, Austrija; Gerda Breinesberger, Austrija; Myriam Serck-Dewaide, Belgija Aiane Fradcourt, Belgija Joost M.A. Caen, Belgija Æelimir Laszlo, Hrvatska Dagmar Sefcíková, Republika»eπka Petra Stefcová, Republika»eπka Joergen Nordquist, Danska Soren Agerskov, Danska Meeli Veskus, Estonija Tannar Ruuben, Estonija Ulle Reimets, Estonija Heikki Häyhä, Finska Majken Bremer-Laamenen, Finska Anja Tuulikki Huovinen, Finska Maisa Huuhka, Finska Pasi Kaarto, Finska Marko Kasto, Finska Ulla Knuutinen, Finska Valentina Lundstrom, Finska Marja Liisa Pohjanvirta, Finska Rikhard Hördal, Finska Roland May, Francuska Olivier Ribeton, Francuska Jean-Pierre Mohen, Francuska Emmanuel Caillé, Francuska France Dijoud, Francuska Typhaine Le Foll, Francuska Matthias Knaut, NjemaËka Andreas Burmester, NjemaËka

149 Stella Chryssoulaki, GrËka 149 Nicholas Belogyannis, GrËka György Balazs, Maapplearska Zsuzsanna Vàmos-Lovay, Maapplearska Elisabeth Kóczián-Szentpeteri, Maapplearska Maighread McParland, Irska Joan Reifsnyder, Italija Roberto Boddi, Italija Sarmite Gaismina, Latvija Janis Garjans, Latvija Janina Lukseniene, Litva Ina Marciulionyté, Litva Irena Kolistrkoska Nasteva, Makedonija Petar NamicËv, Makedonija Steph Scholten, Nizozemska Rik Vos, Nizozemska Kristin Sigurdardóttir, Norveπka Espen Hernes, Norveπka Margorzata Bociaga, Poljska Andrezej Tomaszewski, Poljska Adilia Alarcao, Portugal Gabriela Carvalho, Portugal Rui Ferreira da Silva, Portugal Ana Isabel Seruya, Portugal Maria Geba, Rumunjska Erno Kovacs, Rumunjska Dan Paul, Octavian Raniero Baglioni, panjolska Paloma Munoz-Campos, panjolska Juan A. Herráez, panjolska Jose M. Losada, panjolska Edebo Margareta, vedska Monika Fjaestad, vedska Anna Southall, Velika Britanija Laura Drysdale, Velika Britanija Cristina Menagazzi, ICOM May Cassar, ICOM-CC Nicholas Stanley-Price, ICCROM Catherine Antomarchi, ICCROM Neal Putt, ICCROM Prijevod s engleskog jezika Zdenka Ungar

150 IM 32 (1-2) ZA TITA CONSERVATION PRIJEDLOG SMJERNICA ZA ZA TITU MUZEJSKE GRA E DENIS VOKI Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb ÆELIMIR LASZLO Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb PomoÊ i sugestije: Prof. dr. IVO MAROEVI Filozofski fakultet - Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiji, Zagreb

151 151

152 152

153 153

154 154

155 155

156 156 Kratice: RV - relativna vlažnost zraka, MK - mikroklima

157 STRU»NI RADOVI ZA ZVANJE KUSTOSA U GODINI IM 32 (1-2) IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC FROM MDC S DOCUMENTATION HOLDINGS SNJEÆANA RADOVANLIJA MILEUSNI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Zbirka rukopisa Muzejskoga dokumentacijskog centra u Zagrebu upotpunjena je godine s Ëetrdeset novih naslova. Od toga je 26 jedinica koje se odnose na pismene struëne radove kandidata za polaganje struënog ispita za zvanje kustosa u godini. Radovi su popisani po abecednom slijedu autora i popraêeni su kraêim saæecima. BabiÊ, Jasminka. Galerija umjetnina u Splitu - muzej suvremene umjetnosti? : projekcija Galerije umjetnina u buduênosti. - Split: Galerija umjetnina, str. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str. 16. Galerije umjetnina u Splitu osnovana je godine i sadræava umjetnina. Uz zbirke domaêih i talijanskih slikara i kipara od 14. do 18. st. te zbirku ikona ( st.), velik dio fundusa Ëine umjetnine iz 20. stoljeêa. S obzirom na skupljaëku politiku i sadræaj fundusa, autorica je izloæila postavke za buduêe profiliranje Galerije umjetnina u muzej suvremene umjetnosti. U prilog tezi iznijela je koncept podjele fundusa na zbirke, politiku otkupa umjetnina koja treba pratiti suvremena zbivanja u umjetnosti, osnovne elemente stalnog postava kao i povremenih izloæaba. Navela je osnove zaπtite predmeta, dokumentacije, marketinga i izdavaëke djelatnosti te naglasila ulogu knjiænice i AV centra buduêeg splitskog muzeja suvremene umjetnosti. ErneËiÊ, Draæen. Josip VargoviÊ gradonaëelnik slob. i kr. grada Koprivnice ( ). - Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, str. ; 30 cm Biljeπke. - Bibliografija: str Sveukupnom razvoju grada Koprivnice svoj doprinos dao je i Josip VargoviÊ, gradonaëelnik grada u razdoblju od do godine. Radom su nadopunjene spoznaje o ovom istaknutom KoprivniËancu iznesene na znanstvenom skupu odræanom u povodu Dana grada Koprivnice (1998. g.). Rad sadræava biografiju J. VargoviÊa i prikaz njegova doprinosa razvoju i prosperitetu grada Koprivnice te kataloπki popis 29 eksponata istoimene izloæbe odræane u Muzeju grada Koprivnice. Priloæen je i popis muzejskih predmeta iz donacije obitelji VargoviÊ Muzeju grada Koprivnice, rodoslovlje obitelji VargoviÊ te kronotaksa gradonaëelnika J. VargoviÊa. GrubiπiÊ, Ante. Cehovske zastave u Muzeju Slavonije Osijek. - Osijek: Muzej Slavonije, str. : ilustr. u bojama; 30 cm Bibliografija: str Zbirka zastava Muzeja Slavonije u Osijeku jedna je od deset osnovnih muzejskih zbirki. Iako se po broju predmeta smatra manjom muzejskom zbirkom (40 zastava i 30-ak zastavnih vrpci), unikatnoπêu predmeta jedna je od najvrednijih.»ine je zastave strukovnih i graappleanskih udruga s podruëja grada Osijeka iz 19. i prve polovice 20. st., te novije dræavne i gradske zastave. Autor je detaljnije predstavio cehovske zastave koje Ëine cjelinu od 11 zastava i jedne slike s cehovske zastave u Zbirci zastava, a obuhvaêaju razdoblje od do godine. Rad sadræava ilustrirani kataloπki popis predmeta (naziv, mjesto i vrijeme nastanka, mjere, materijal i tehnika, opis, naëin i vrijeme nabave, podaci o restauriranju, inv. broj, kulturno-povijesni komentar i literatura). Himbele, Æeljka. Projekt meappleunarodne izloæbe u Muzeju suvremene umjetnosti. - Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, str. ; 31 cm Bibliografija: str. 17. ZnaËajni segment izloæbene politike Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu je predstavljanje meappleunarodnih izloæaba i popratnih dogaappleanja (predavanja, filmske i video projekcije, radionice...). Autorica navodi kronoloπki popis meappleunarodnih izloæaba u organizaciji MSU-a i osnovne probleme s kojima se muzej susreêe u svojoj izloæbenoj djelatnosti (malen izloæbeni prostor, dislociranost...). Opisuje osnovne elemente organizacije ove vrste povremenih izloæaba ti navodi sve etape od ideje do realizacije - koncept izloæbe i troπkovnik, uloga donatora i sponzora, posudba djela, osiguranje, transport i carina, izloæbeni prostor, postavljanje izloæbe, popratni tiskani materijal, odnosi s javnoπêu, edukacijske djelatnosti, dokumentacija izloæbe. JankoviÊ Hapavel, Edita. Tradicijski obrti (appleurappleevaëko-koprivniëko podruëje): mediëarstvo i svjeêarstvo, kovaëija, uæarstvo. - urappleevac: Galerija Stari grad, str.; ilustr. ; 30 cm Biljeπke. - Bibliografija: str. 12.

158 158 Istraæivanjem literature te terenskim obilaskom i razgovorom sa seoskim stanovniπtvom, autorica je skupila dragocjene podatke o tradicijskim obrtima na appleurappleevaëko-koprivniëkom podruëju, kao i nove predmete za etnografsku zbirku Galerije u urappleevcu. U radu su izneseni podaci o prvim obrtnicima - "majstorima" i "kalfama" mediëarima, licitarima, kovaëima, uæarima kao i brojëani podaci i razdoblja u kojemu su radile njihove radionice. Iznesene su opêe karakteristike tradicijskih obrta i njihove osobitosti za appleurappleevaëki kraj (motivi, oblici, ukrasi) te opisi pojedinih postupaka pripreme npr. "πule" (bombona) ili "gverca" (alkoholno piêe). KalafatiÊ, Zrinka. Tumul u Farkaπevcu. - Samobor: Samoborski muzej, , XV str. : ilustr. ; 30 cm Biljeπke. - Bibliografija: str Table: I-XV. Iznesen je moguêi plan iskopavanja tumula (= grobne humke) koji datira iz 3. st. prije Krista i nalazi se u Farkaπevcu, selu smjeπtenom sjeveroistoëno od Samobora. Samoborski muzej je odluëio, potaknut pozitivnim iskustvima iskopavanja u selu Budinjak te rezultatima dosadaπnjih arheoloπkih istraæivanja u Farkaπevcu, provesti njegova nova i potpuna istraæivanja u godini. Naime, jedino iskapanje tumula provedeno je godine. Autorica prenosi izvjeπtaj voditeljice iskapanja dr. Ksenije Vinski - Gasparini te analizira izbor iz iskopanog materijala. Opis keramiëkih, koπtanih i metalnih nalaza popratila je i slikovnom graappleom u priloæenim tablama. KoludroviÊ, Ivana. Izloæba "Turopoljski memento". - Velika Gorica: Muzej Turopolja, , [6] str. : ilustr. ; 30 cm; Bibliograf. biljeπke ispod teksta. Prikaz izloæbe "Turopoljski memento" odræane u Muzeju Turopolja, Velika Gorica (prosinac 1999.). Koriπteni su predmeti iz kulturno-povijesne zbirke Muzeja radi podsjeêanja suvremenih naraπtaja na osobe koje su svojim radom ostavile trag na kulturnom i umjetniëkom æivotu Turopolja. Autorica je navela osnovnu ideju i sinopsis izloæbe, opisala provedene skupljaëke i istraæivaëke poslove na realizaciji zamiπljenog scenarija izloæbe i popratnoga kataloga. Slikovni prilog upotpunjuje tekst o konaënom ostvarenju izloæbe. LasiÊ, Viπnja. Arheoloπki park - arheoloπki kamp : muzej na otvorenom na naselju Gradac kod Karlovca. - Karlovac: Gradski muzej Karlovac, , 10 str. : ilustr. ; 30 cm + 1 viπestruko presavijena karta Bibliografija: str. 15. Gradski muzej Karlovac zapoëeo je godine arheoloπka istraæivanja na nalaziπtu Gradac smjeπtenom sjeveroistoëno od grada, uz lijevu obalu Kupe. Jedan od oblika promoviranja i populariziranja nalaziπta bilo bi osnivanje arheoloπkog kampa, a u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu zaëela se i ideja o formiranju arheoloπkog parka kao jednog oblika muzeja na otvorenom. Autorica razlaæe ovu ideju navodeêi zamiπljene muzejske i turistiëke sadræaje, a prema veê sliënim realiziranim projektima u svijetu (npr. istraæivaëki centre Lejre, zapadno od Kopenhagena, Danska). LuËevnjak, Silvija. ZaviËajni muzej Naπice - prema novoj muzejskoj koncepciji. - Naπice: ZaviËajni muzej, str. ; 31 cm Uvodni dio sadræava kratku povijest ZaviËajnog muzeja Naπice od njegova osnutka godine (osnivaëi, poslanje i djelatnosti, skupljanje muzejske graapplee, izloæbene aktivnosti, rad kolonije "Hinko Juhn"). Prikazano je trenutno stanje muzeja nakon provedene revizije i novoga kadrovskog i upravnog ustroja; predstavljeni su muzejski odjela (kulturno-povijesni, arheoloπki, etnoloπki, prirodoslovni, knjiænica) i spomen-zbirke (PejaËeviÊ, Isidor Krπnjavi, Mate BenkoviÊ, Hinko Juhn). ZakljuËno su iznesene osnovne postavke za izradu muzeoloπke koncepcije za novi stalni postav Muzeja. Marciuπ, Æeljko. Stalni postav Moderne galerije : Umjetnost od Zagreb: Moderna galerija, str. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. Predstavljena je koncepcija novog stalnog postava Moderne galerije u Zagrebu "Umjetnost od do 1950." autora Igora ZidiÊa. Ovaj postav je pokuπaj prikaza umjetniëkih stilova, razdoblja i fenomena te vizualnih predodæbi i oblikovnih moguênosti hrvatske umjetnosti od do godine, kao i njihovih najznaëajnijih predstavnika. Autor je opisao i "zamiπljenu πetnju" kroz Galeriju naglasivπi odnos arhitektonske strukture zgrade u kojoj je smjeπtena Galerija i rasporeda umjetnina i izloæbenih prostorija. " etnja" je upotpunjena povijesnim i muzeoloπkim tumaëenjima. MatokoviÊ, Dubravka. Prezentacija etnografske graapplee vezane uz uskrsne obiëaje. - Poæega: Gradski muzej Poæega, str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str Na temelju podataka skupljenih terenskim istraæivanjima uskrsnih obiëaja u Poæeπkoj kotlini (sela u okolici grada Poæege) te pregledom dosadaπnjih pisanih izvora o temi, autorica je predstavila uskrsne obiëaje u poæeπkom

159 kraju. Poseban naglasak stavila je na moguêu prezentaciju etnografskih predmeta u stalnom postavu Gradskog muzeja Poæega te popratne aktivnosti za publiku muzeja. Neki od oblika prezentacije su vizualizacija uskrsnih obiëaja putem povremenih izloæaba, snimanje i projekcija video-materijala, revitalizacija pojedinih obiëaja putem muzejskih radionica, suradnja sa πkolama itd. 159 Okroπa, Lana. Stalni postav Gradskog muzeja u Kriæevcima s posebnim osvrtom na arheoloπku zbirku. - Kriæevci: Gradski muzej, str. : [9 str.] ilustr. djelomiëno u bojama ; 30 cm Bibliografija: str. 15. Gradski muzej Kriæevci osnovan je godine inicijativom i skupljaëkim naporima Druπtva prijatelja starina grada Kriæevaca (1934.). Radom je dan kraêi prikaz stalnog muzejskog postava u zgradi u kojoj se Muzej smjestio godine. Detaljnije je predstavljena arheoloπka zbirka Muzeja i njezina trenutna muzejska ekspozicija, navedena su znaëajnija arheoloπka istraæivanja i nalaziπta na kriæevaëkom podruëju. Predloæene su odreappleene preinake i nadopune prezentacije uz pomoê novih muzeografskih pomagala i koriπtenjem suvremene tehnologije. OæaniÊ, Ivana. Dvije rimske opeke s ljudskim likom iz antiëke zbirke Arheoloπkog muzeja u Zagrebu. - Zagreb: Arheoloπki muzej, , 2 str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str U AntiËkoj zbirci Arheoloπkog muzeja u Zagrebu Ëuvaju se dvije opeke (lateres) na kojima su urezani grafiti s ljudskim likom. Obje opeke su pronaappleene u Srijemu (Sirmium) - opeka s likom gladijatora iz Srijemske Mitrovice i opeka s likom keltskog jahaëa iz MoroviÊa. Autorica je detaljno opisala ove rijetke nalaze ustvrdivπi da su grafiti na opekama nastajali, najvjerojatnije, u radionicama, a ispisivali su ih radnici ili robovi stilusom ili drvenim πtapiêem u joπ mokroj glini. Radu su priloæeni i crteæi te fotografije analiziranih arheoloπkih nalaza. Paun, Anita. Primjeri mlina s obje strane rijeke Sutle. - Kumrovec: Muzej Staro selo, [17] str. : ilustr. ; 30 cm; Bibliografija. Muzej Staro selo u Kumrovcu u svojim nastojanjima revitalizacije tradicijskoga graditeljstva, naëina æivota i obrta, imao je u planu otkupiti i "Brozov mlin" koji bi upotpunio sadræaje ovog jedinstvenog muzeja na otvorenom. U prilog ovom (na æalost, nerealiziranom) projektu, autorica je opisala tradiciju mlinarstva u Kumrovcu i na rijeci Sutli. Predstavila je izgled i funkciju seoskih mlinova i vodenica (opis vanjskog i nutarnjeg kotaëa, dovoda vode, procesa dobivanja braπna) te koncepciju njihova muzeoloπkog predstavljanja in situ. Priloæeni su crteæi i fotografije te izvori (popis literature i kazivaëa). PerπiÊ KovaË, Vesna. Narodna noπnja KoprivniËkog Ivanca. - Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, , [10] str. : ilustr. djelomiëno u bojama ; 31 cm Bibliografija: str Prilozi s ilustracijama. Rad sadræava rezultate istraæivanja narodne noπnje KoprivniËkog Ivanca. Istraæivanje je provedeno obilaskom terena i razgovorom s kazivaëima. Prikupljanje podataka o izgledu i naëinu upotrebe pojedinih elemenata noπnje neophodni su preduvjeti za njihovu muzejsku prezentaciju. Stoga se nastojalo utvrditi razdoblje u kojemu su se pojedini dijelovi noπnje odijevali; dobna granice za noπenje odreappleenih predmeta kao i æivotnih situacija u kojima su se nosil,i te odreappleivanje razdoblja kada se pojedini dijelovi noπnje prestaju koristiti. Radnji su priloæene i ilustracije pojedinih dijelova noπnje ili ukrasa te reprodukcije fotografija. Peπl, Bojan. Ratni i trgovaëki brodovi na antiëkim spomenicima u Dalmaciji : (rekonstrukcije). - Split: Hrvatski pomorski muzej, str. : ilustr. ; 30 cm Bibliografija: str Brodarstvo je stanovniπtvu istoëne obale Jadrana bilo temelj gospodarske, vojne ili politiëke moêi. Vrlo znaëajan izvor spoznaja o brodarstvu pruæila su hidroarheoloπka istraæivanja. Ovim radom analizirani su materijalni ostaci koji svjedoëe o rimskodobnom brodarstvu i brodogradnji. Rad je ilustriran fotografskim materijalom i brojnim crteæima-rekonstrukcijama napravljenim na temelju saëuvanih kamenih reljefa s prikazom brodova (stela Gaja Utija, prikaz broda iz solinskog amfiteatra, stela s kuêe Benzon u Vranjicu, prikaz broda s reljefa na zvoniku crkve u Starom Gradu na otoku Hvaru). Peπut, Branimir. Akvareli fundusa Kabineta akvarela Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. - Slavonski Brod: Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, [19] str. ; 32 cm Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda osnovana je godine na poticaj hrvatskoga kipara Branka RuæiÊa, Ëija donacija Ëini jezgro Galerije. ZnaËajni fundus Galerije sadræan je u Kabinetu akvarela koji pohranjuje umjetnine nastale na brodskoj akvarelistiëkoj koloniji "Sava". Autor opisuje dvadesetogodiπnji rad kolonije, navodi autoreakvareliste sudionike te njihove radove koji su danas (oko 500 kom.) sastavni dio fundusa Kabineta brodske

160 160 Galerije. Predstavljen je izloæbeni rad Kabineta - povremene tematske izloæbe suvremenoga hrvatskog akvarela te poticanje i sudjelovanje s Gradskim muzejom Karlovac u projektu "Hrvatski triennale akvarela" (1998.). Radman-Livaja, Ivan. Rimski projektili iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu. - Zagreb: Arheoloπki muzej, , II str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str Table: str. I-II. Predstavljeni su projektili iz antiëke zbirke Arheoloπkog muzeja u Zagrebu koji se prema svojim tipoloπkim karakteristikama mogu determinirati kao rimski. Popratne table sadræavaju crteæe pojedinih primjeraka (15 strijela i 4 balistiëka projektila) koje prati kataloπki opis s podacima o dimenzijama, teæini, inventarnom broju. Tekstualni dio opisuje pripadnost projektila pojedinim skupinama na temelju njihovih oblika, starosti i drugih karakteristika (strijele - trobridne, probojne, s nasadom na trn ili tuljac itd.). Rad sadræava i opseænu bibliografiju. ariê, Elvira. Okvir za ranosrednjovjekovnu povijest grada Splita u kontekstu stalnog postava Muzeja grada Splita. - Split: Muzej grada Splita, , XI str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str Prilozi: I-XI. Obnovljeni stalni postav Muzeja grada Splita teëe kronoloπki od prizemlja prema katovima. U prezentaciji srednjeg vijeka dominiraju kameni spomenici - ulomci kamenog namjeπtaja starohrvatskih crkvica i profane arhitekture. Autorica je opisala povijest istraæivanja i prouëavanja ranosrednjovjekovnoga grada, povijest grada Splita te najznaëajnije lokalitete i spomenike. Priloæila je i katalog skulptura Muzeja grada Splita kao prijedlog eksponata kod buduêih promjena stalnog postava koji se odnosi na ranosrednjovjekovno doba. Prilozi sadræavaju fotografski materijal. eparoviê, Maja. Zaπtita od fiziëkog propadanja gipsane skulpture "Rimska Pietà" u Galeriji Ivana MeπtroviÊa. - Split: Galerija Ivana MeπtroviÊa, (14) str. ; 30 cm Bibliografija. MeπtroviÊeva "Rimska Pietà" (puna plastika, gips; teæina 900 kg, dim.: 250x158x115) smjeπtena je u Atelijer godine. Novom muzeoloπkom koncepcijom iz god. uvrπtena je u stalni postav. Autorica je opisala elemente fiziëke i preventivne zaπtite koji se na njoj provode u Galeriji. Navela je moguêe uzroke propadanja (temperatura i vlaga, svjetlo, plijesni i gljivice, oneëiπêen zrak...), te standardizirane elemente preventivne i tehniëke zaπtite i zaπtite pri transportu i rukovanju. krbiê, Nevena. Od ordenja do simbola identiteta: izloæba u Etnografskome muzeju Istre. - Pazin: Etnografski muzej Istre, , II str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Bibliografija: str Prilozi: I-II. Opisana je koncepcija i realizacija izloæbe "Od ordenja do simbola identiteta - priëa o istarskom suveniru" odræana u Etnografskome muzeju Istre u Pazinu godine. Izloæbom se nastojalo predstaviti kako tradicijsko "ordenje" (alati, oruapplee) egzistira u suvremenom dobu kao odraz i oëuvanje istarskog identiteta. Izloæba je realizirana kao svojevrsna nadogradnja stalnog postava kojom se tematizira mijenjanje i prilagoappleavanje tradicijskih elemenata suvremenim trendovima. Jedan od njih je i transformacija tradicijskog "ordenja" u izvorne istarske suvenire. Prikaz izloæbe ilustriran je popratnim fotografijama. TomasoviÊ, Nives. Muzejske zbirke CZKBOH u gradu Hvaru. - Hvar: Centar za zaπtitu kulturne baπtine otoka Hvara, , 10 str. : ilustr. ; 30 cm Bibliografija: str. 14. Dan je povijesni prikaz osnivanja muzejskih zbirki u Hvaru koje su djelovale pod okriljem Centra za zaπtitu kulturne baπtine otoka Hvara. To su: Galerija moderne umjetnosti Arsenal, Arheoloπka zbirka i lapidarij Dr. Grga Novak i Galerija Sv. Marko, ljetnikovac Hanibala LuciÊa (Muzej Hanibala LuciÊa), ostavπtina dr. Grgura BuËiÊa (knjiænica i arhiv). Slikovnim prilozima predstavljena je izloæbena djelatnost i popratne aktivnosti pojedinih muzejskih zbirki. Æupanijska skupπtina Splitsko-dalmatinske æupanije osnovala je u listopadu godine Muzej hvarske baπtine kao pravnog slijednika Centra u skladu sa Zakonom o muzejima. VrgoË, Sanja. Mekuπci Jadranskog mora u Malakoloπkoj zbirci obitelji BakotiÊ. - Split: Prirodoslovni muzej i zooloπki vrt, str. : ilustr. ; 30 cm Bibliografija: str Kolekcionari Ante i Nada BakotiÊ svoju su Malakoloπku zbirku stvorenu dugogodiπnjim skupljanjem, kupovanjem i razmjenom, poklonili gradu Splitu. Autorica je analizirala mekuπce Jadranskog mora iz donirane malakoloπke zbirke te naglasila probleme s kojima su se susreli kustosi pri znanstvenoj obradi i muzejskoj prezentaciji zbirke. Naime, osnovni problem nastao je zbog nedostataka popratnih podataka koje treba imati svaki malakoloπki

161 predmet (gdje su, kada, kako i tko ih je prikupio). 161 ZaninoviÊ, Dubravka. KasnoantiËka plastika iz fundusa ZaviËajnog muzeja Poreπtine. - PoreË: ZaviËajni muzej Poreπtine, , X str. : ilustr. ; 30 cm Bibliograf. biljeπke ispod teksta. - Table. - Bibliografija: str. IX. Na podruëju grada PoreËa pronaappleeni su vrijedni nalazi kamene plastike koji se Ëuvaju u ZaviËajnome muzeju Poreπtine. Autorica je predstavila nalaze koji potjeëu iz Eufrazijeve bazilike i arheoloπki su izvor za razdoblje od poë. 4. st. do kraja 6. stoljeêa. Analizirani fragmenti plastike (slikovno prikazani u tablama I-VIII) pokazuju da se u ozraëju rimske kulture razvijalo krπêanstvo koje je preuzelo mnoge elemente rimske umjetnosti i graditeljstva dajuêi im novi sadræaj i smisao. Rad sadræava i kataloπki popis 15 ulomaka s opisom njihova stanja, dimenzija, vremena nastanka i navodom uklesanog teksta. Æevrnja, Nediljko. Zbirke algi Prirodoslovnog muzeja u Splitu i kratki osvrt na ostale herbarijske zbirke. - Split: Prirodoslovni muzej i zooloπki vrt, str. : ilustr. djelomiëno u bojama ; 31 cm Bibliografija: str. 25. U radu su iznijeti podaci o osnivanju herbarijskih zbirki, opêem i brojëanom stanju herbarija na podruëju Dalmacije, stanju herbarijske zbirke Prirodoslovnog muzeja iz Splita. Priloæena je biografije botaniëara Ëiji se herbariji ili dijelovi herbarija nalaze u Muzeju te onih botaniëara koji su istraæivali floru Hrvatske i Dalmacije te opis herbarija algi Giovannia Battista Sandrija i Marije Selebam de Cattani. Opisani su postupci sabiranja, prepariranja i konzerviranja algi, smjeπtaj, oprema i materijal za zaπtitu herbarija. ÆiæiÊ, Nela. Galerija "Emanuel VidoviÊ" : od ideje do privremenog postava. - Split: Muzej grada Splita, str. : ilustr. ; 30 cm Biljeπke. Muzej grada Splita primio je donaciju memorijalne zbirke Emanuela VidoviÊa ( ). Prema æelji donatora (umjetnikove obitelji), donirana zbirka (69 umjetniëkih djela) treba nositi naziv Galerija Emanuel VidoviÊ i cjelovito se prezentirati u posebnom prostoru. Zbog trenutne nemoguênosti ostvarenja ovih uvjeta, Muzej grada Splita osmislio je Privremeni postav Galerije VidoviÊ u prostorijama namijenjenim za povremene muzejske ekspozicije. Autorica je opisala zaëetke galerije, probleme oko pitanja smjeπtaja graapplee, kraêi umjetnikov æivotopis, sadræaj zbirke i slikareva atelijera, privremeni postav kao i smjernice za buduêi stalni postav Galerije. IZME U DVA POSTAVA (od starog novog stalnog postava iz do buduêeg novog postava Muzeja grada Iloka) JOZEFINA DAUTBEGOVI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Iako su arhivi u principu Ëuvari naπe svekolike povijesti i riznice protiv zaborava svake vrste (kojemu smo, kako vrijeme odmiëe sve viπe skloni) i ma kako iπli u korak s vremenom, osim skupljenih papira punih praπine i razmrvljenog povijesnog vremena oni su i mjesta gdje potvrappleujemo da se ipak povijest povremeno ponovi i podigne tu istu praπinu kako bi se iznenada vidio isti dogaappleaj samo u drugom vremenu s drugim akterima i u drukëijem svjetlu, kao πto je i primjer o kojemu Êe ovdje biti rijeëi. Naime, namjera mi je, kako se iz samog naslova vidi, govoriti o starom Novom stalnom postavu i buduêem Novom stalnom postavu Muzeja grada Iloka. Taj buduêi postav ima svoju pretpovijest u Novom stalnom postavu istog muzeja raappleenog od do godine kojem su prethodili brojni sastanci, konzultacije, prepiska, rad struënih komisija pod vodstvom i u organizaciji MDC-a, kao krajnji rezultat i Ugovor o izradi elaborata za ureappleenje i postav Muzeja grada Iloka, koji je 27. studenoga godine MDC sklopio s Narodnim sveuëiliπtem u Iloku, u Ëijem se sastavu tada nalazio Muzej grada Iloka. No, krenimo redom. Ravnatelj tadaπnjeg Muzeja grada Iloka, Josip MeπtroviÊ (umirovljeni profesor, tada joπ jedini namjeπtenik u Muzeju) u Izvjeπtaju Izvrπnom vijeêu Narodne Republike Hrvatske, Uredu za informacije, od 28. veljaëe piπe: "IloËki muzej se nalazi na poviπenom breæuljku koji se strmo ruπi prema Dunavu, a u sklopu srednjovjekovne tvrappleave, koja je sva opasana sa dobrim Ëvrstim, starim, saëuvanim zidovima sa kruniπtem obraslim brπljanom. Pogled sa kule muzejske je nezaboravan i ushiêuje posjetioce. Na jednoj strani pogled se gubi sa plavog Dunava

162 162 1 U dokumentu koji ima naslov Prepis i napomenu da je vjeran originalu direktor Gradskog muzeja Vukovar A. E. Brlić piše: "Gradski muzej u Iloku otvoren 1. studenoga u čast VI kongresa K.P.J." u nepreglednu baëku ravnicu, a na drugu stranu su pitomi zatalasani breæuljci Fruπke gore.»itava tvrappleava sa muzejom, okruglim i Ëetverouglastim kulama, samostanom i crkvom, vlastelinskim dvorcem, turskim paπinim grobom i turskom kupelji, Ëini jedinstvenu arhitektonsku cjelinu i rijetkost, koja se teπko gdje sliëno moæe naêi Tu se prepliêu i istiëu razni stilovi naπih graappleevina kao: barok, gotika, romanika, maurski stil, renesansa." (Na ovakvom opisu bi mu pozavidio i koji viappleeniji knjiæevnik. op.a). Dalje slijedi. "Danaπnji gradski muzej je osnovan , a smjeπten je u baroknoj kuriji bosanskih plemiêa BrnjakoviÊ-GrubiπiÊ iz Olova koji su bjeæeêi pred Turcima u XVII doπli u Iloku je postojala velika privatna zbirka iloëkog vlastelina Odeschalchija iz Rima, no vaæna je i velika galerija slika, kineskog porculana raznih rariteta, knjiænica, vojniëka i lovaëka zbirka (koja) je za vrijeme rata uniπtena IloËki kodeks iz sadræaje graappleu za kulturnu povijest Iloka, a nalazi se u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Statut grada Iloka iz nalazi se u BeËu, u Munchenu leæi opπiran spis iz godine odnosi se na Ivana Kapistrana. Muzej posjeduje svega 862 komada, od toga arheoloπki 155, historijski 43, kulturno-historijski 7, prirodoslovni 25, numizmatiëki 190, umjetniëki 128, etnografski 36, ostalo 211, knjiga 279. Broj posjetioca u bilo je " Iako pretpostavljam da mnogi muzealci poznaju fundus Muzeja grada Iloka, navedeni citati iz MeπtroviÊeva izvjeπtaja opravdavaju viπegodiπnji, dodala bih, kontinuirani angaæman i brigu za Muzej u Iloku. No, vratit Êemo se joπ malo unatrag, u povijest. Dr. Antun Bauer, sad veê pokojni, poznati hrvatski muzealac piπe 21. svibnja dopis Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, VI odjelu za likovnu umjetnosi i muziku,... u kojemu ih moli da mu omoguêe "obraditi lokalitet Ilok na terenu" s fotografom i s arhitektom koji bi naëinio arhitektonske snimke, i uz pomoê radnika GNO koji bi pomogli kod mjerenja. Radovi na obradi lokaliteta Ilok, kako stoji u Bauerovom izvjeπtaju, trajali su od 14. lipnja do 2. srpnja godine. Godinu dana kasnije, u izvjeπtaju Muzej grada Vukovara pod naslovom Historijat postanka muzejske zbirke u Iloku od 23. prosinca 1952., piπe da je poslije Bauerovog arheoloπkog istraæivanja porastao interes mjeπtana i da se poëelo diskutirati o potrebi osnivanja lokalnog muzeja jer su " po Ëitavom mjestu razasuti hist. spomenici, pa veoma Ëesti arh. nalazi te sama arhitektonika grada...vukovarski gradski muzej je upozoren na nedovoljno Ëuvanje iloëkih spomenika i apsolutno mrtvilo u pogledu konzervacije kul. hist. spomenika " Muzeju su osigurane prostorije u baroknoj kuriji baruna BrnjakoviÊa nedaleko od feudalnog dvorca knezova Odeschalchi. " Prof. MeπtroviÊ obavio je neke predradnje dok su prijevoz objekata s terena dirigovali VukovarËani bilo je dirljivo promatrati naπu omladinu iz te πkole s koliko su interesa i ozbiljne ljubavi prenosili manje predmete u svoj buduêi muzej ", piπe u istom izvjeπtaju od 23. prosinca godine. Sva graapplea je bila smjeπtena u predvorju i dvjema prostorijama. Iz sljedeêeg citata se moæe vidjeti kakav je bio ovaj "predpostav": "U predvorju postavljeni su: rimski provincijalni sarkofag, mali obelisk nekoê u dvorcu Odeschalchi i nekoliko kamenih fragmenata. U velikoj dvorani odlomak rimskog kamenog epitafa, nekoliko rimskih kamenih fragmenata, rimske vodovodne cijevi, torzo figure Rimljanke, srednjovjekovni kasnogotski kameni spomenici iz bazilike, a event. dijelovi dvora Nikole IloËkog iz pol. XV. stolj dvije mramorne biste knezova Odeschalchi, relief Inocenta XI. Odeschalchi, nekoliko opeka iz manufakture Ilok zbirka cehalija iloëke vedute nekoliko komada starinskog pokuêstva, grb grada Iloka iz 1525., grb feudalca Odeschalchija " Ovdje su nabrojani samo neki predmeti koji su se nalazili u "velikoj dvorani". U drugoj manjoj dvorani bila je " mala zbirka NOB-a, mala biblioteka, 2 velike barokne ulj. slike s alegorijskim prikazima, radovi talijanskih majstora iz 18. stolj., neπto folklora " s primjedbom da je za sada ureappleena "stihijski" kako bi se IloËanima pokazalo "πto sve valja donositi u muzej". Kao πto je i red, ovaj "predpostav" imao je svoj sveëani trenutak otvaranja 4. studenoga u 17 sati s prigodnim govorom o znaëenju muzejske zbirke za Ilok koji je odræao A. E. BrliÊ direktor Vukovarskog muzeja. Izvjeπtaj zavrπava rijeëima: " radni kolektiv vukovarskog Gradskog muzeja pruæa i pruæit Êe i nadalje zborom i tvorom svaku pomoê i suradnju mladoj iloëkoj instituciji". To su bili pionirski koraci Muzeja grada Iloka. Slijedi strpljiv rad umirovljenog profesora Josipa MeπtroviÊa koji je redovito slao izvjeπtaje o radu Gradskog muzeja Ilok Muzejskom dokumentacijskom centru s primjedbom da je formiranje Muzejskog dokumentacijskog centra "sretna misao jer Êe prikupljati gornje podatke koji su veêinom razbacani po raznim dnevnicima i prodju neopazice za πiru javnost, pak se zaboravljaju." Muzej se popunjavao, primao nove zaposlenike, rastao Onda slijedi inicijativa dr. Antuna Bauera, tadaπnjeg ravnatelja MDC-a, koji je okupio ekipu suradnika s ciljem

163 ureappleenja zgrade i postava Muzeja grada Iloka u dvorcu Odeschalchi (Muzej se zbog troπnosti kurije BrnjakoviÊ preselio u dvorac). 163 Iz Zapisnika sa sastanka odræanog u MDC-u 2. srpnja je vidljivo da je veê izraappleen Elaborat za novi postav. Ovaj Elaborat sadræi prijedloge za osnovnu koncepciju muzeja i prijedlog za raspored i ureappleenje izloæbenog prostora u dvorcu Odeschalchi. Posebno je izraappleen projekt i elaborat sveuëiliπnog profesora ing. arma - za rasvjetu, na bazi prispjelih elaborata za novi stalni postav. Elaborati su izraappleeni pod vodstvom i u organizaciji MDC-a, a za pojedine zbirke angaæirani su: Zdenka Lechner, kustos Etnografskog muzeja - postav etnografske graapplee. Srednjovjekovno razdoblje radio je Nikola KosanoviÊ, kustos Muzeja Slavonije iz Osijeka (u suradnji s Antunom E. BrliÊem i Vladom Horvatom kustosom Gradskog muzeja u Vukovaru 1969.) RadniËki pokret i NOB i socijalistiëku izgradnju radio je Milenko I. PatkoviÊ, a M. Malleπa je radio prijedlog za arhiv, galeriju i knjiænicu u Iloku. Elaborat za stalni muzejski postav Turskog razdoblja u Iloku izradio je Vlado Horvat kustos, Gradskog muzeja Vukovar, 1969.u suradnji s Nikolom KosanoviÊem i A. E. BrliÊem. Stalni postav Arheoloπke zbirke radili su: Emil SpajiÊ, Mirko Bulat, Antun Dorn. Iz MDC-ove arhive gdje se nalaze evidentirani i navedeni elaborati, vidljivo je da je na realizaciji novog postava raappleeno nekoliko godina, toënije od do godine. Prelazimo na vrijeme koje joπ nije povijest. S obzirom na vrijeme koje je proπlo od zadnjeg novog postava (30-ak godina) normalno je da je postav zastario i da ga je trebalo osuvremeniti. No, to nije bio osnovni razlog. Naime, vrijeme Domovinskog rata i vrijeme "mirne reintegracije" ostavilo velike posljedice koje su moæda bile najuoëljivije na spomenicima kulture. Vrijedan dio graapplee je opljaëkan, a dvorac zapuπten, oπteêen i propao zbog neodræavanja, kako piπe u publikaciji Ratne πtete na muzejima i galerijama u Hrvatskoj (MDC, Zagreb, 1997.) "Muzej je bio na okupiranom podruëju od listopada do rujna 1997., nedostupan muzejskim djelatnicima i sluæbi zaπtite." Na inicijativu Muzejskog dokumentacijskog centra, toënije ravnateljice Viπnje Zgage koja je 13. prosinca prvi puta nakon mirne reintegracije posjetila Muzej grada Iloka, upuêen je dopis Ministarstvu kulture Republike Hrvatske 16. prosinca u kojemu se ukazuje na probleme muzejske graapplee u Muzeju grada Iloka i predlaæe postupak revizije, rad na dokumentaciji i uvoappleenje novih inventarnih knjiga. Ministarstvo kulture je Rjeπenjem od 24. oæujka imenovalo StruËnu komisiju za popis i procjenu ratne πtete i reviziju inventara Muzeja grada Iloka, sa zadaêom da "izvrπi popis i procjenu ratne πtete i reviziju inventara Muzeja grada Iloka u skladu s propisima o voappleenju muzejskog inventara." Komisija je radila u sastavu od pet Ëlanova: Janja JuzbaπiÊ, kustos etnolog ZaviËajnog muzeja u Æupanji, Marina imek, arheologinja, Gradski muzej Varaædin, Sonja GaÊina, kustos povjesniëar Muzeja Slavonije Osijek, Grgur Marko IvankoviÊ, povjesniëar umjetnosti Muzeja Slavonije Osijek i voditeljica komisije Vladimira PaviÊ, MDC, koja je podnijela opπirno izvjeπêe Muzejskom dokumentacijskom centru. Revizija je obavljena u periodu od 1. oæujka do 1.travnja i solidna je podloga za daljnji rad na pripremi muzeoloπke koncepcije Muzeja grada Iloka. No, preduvjet za novi postav je sreappleivanje i struëna obrada muzejske graapplee. Muzej grada Iloka πalje dopis MDC-u 9. prosinca s temom Pripreme za novi postav Muzeja grada Iloka jer je tih dana grad Ilok konaëno dobio dokument u kojim je "dvorac Odeschalchi prenesen u vlasniπtvo grada, tako da se sada mogu obavljati pripreme za obnovu zgrade." Ministarstvo kulture je 4. studenoga odredilo Muzejski dokumentacijski centar za nositelja i koordinatora u izradbi projektnih, struënih podloga za otvaranje novog stalnog postava u Muzeju grada Iloka. S obzirom da su problemi vrlo sloæeni, na dvije sjednice Muzejskog vijeêa zakljuëeno je da se u navedeni program djelatno ukljuëe struënjaci iz Muzeja za umjetnost i obrt, Arheoloπkog muzeja u Zagrebu, Muzeja grada Zagreba, Muzeja Slavonije Osijek, Etnografskog muzeja u Zagrebu, ZaviËajnog muzeja Stjepan Gruber Æupanje, Gradskog muzeja Vinkovaca, a po potrebi i struënjaci iz ostalih muzeja u Hrvatskoj. Na sastanak, koji se odræao u prostorijama MDC-a, 12. studenoga pozvani su ravnatelji svih muzeja od kojih se oëekivala struëna pomoê. I ravnatelji i struënjaci su se rado odazvali pozivu o Ëemu svjedoëe brojni dopisi pristigli na MDC-ovu adresu. Nakon obilaska Muzeja grada Iloka 15. i 16. travnja godine o Ëemu svjedoëi IzvjeπÊe o obilasku i dogovorenoj metodologiji rada (Muzeoloπka koncepcija novog stalnog postava Muzeja grada Ilok) struënjaci iz razliëitih muzeja zaduæeni za pojedine zbirke su vrlo profesionalno i odgovorno obavljali posao sreappleivanja i struëne obrade muzejske graapplee u Iloku.

164 164 Iz zapisnika sa sastanka svih sudionika projekta Biljeπke o stanju poslova u Muzeju grada Iloka na dan 20. prosinca godine, vidljivo je da su zaduæenja po zbirkama gotovo u cijelosti obavljena, a nabrajanje njihovih imena je samo mali znak zahvalnosti MDC-a za profesionalno obavljen posao i korektnu suradnju: Ivan estan, Nadja Maglica, Mirjana RandiÊ - Etnografski muzej Zagreb, Zdenka Dukat, Ivan Mirnik, Dubravka Balen, Jacqueline Balen, Kate Simoni, Ivan Livaja-Radman, Ante RendiÊ-MioËeviÊ - Arheoloπki muzej, Lada Prister i Boris Prister - Hrvatski povijesni muzej, Sonja GaÊina - Hrvatski πkolski muzej, Grgur Marko IvankoviÊ - Muzej Slavonije Osijek, Branka Balen, Vlastimir Kusik - Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, Mato BatoroviÊ, Ruæica»erni - Muzej grada Iloka, Jakov RadovËiÊ, Katarina KrizmaniÊ, Nediljka Prlj imiê, Darko Rukavina - Hrvatski prirodoslovni muzej, Marija ercer - Hrvatski povijesni muzej, Anica RibiËiÊ - Muzej Mimara, Vanja Brdar MustapiÊ, Nela Tarbuk, Vesna LovriÊ PlantiÊ, Marina BagariÊ, Arijana KoprËina, Sandra KanduËar - Muzej za umjetnost i obrt. Posebno bih istaknula veliku ulogu koordinatora svih poslova Vladimiru PaviÊ, muzejsku savjetnicu MDC-a. Kao i prije trideset godina nositelj svih akcija bio je MDC, a ono πto se takoappleer ponavlja jest Ëinjenica da Muzej grada Iloka nije bio prepuπten sam sebi nego je na pripremama, kao i prije trideset godina, temeljito radila ekipa struënjaka. Profesionalno i dobro obavljen posao moæe biti samo uz dobru organizaciju, suradnju i koordinaciju, πto je veê Antun Bauer pokazao na primjeru prvog novog postava odakle je i krenula sva ova priëa, a zavrπetak bi trebale biti rijeëi Josipa MeπtroviÊa kako je "sretna misao" osnivanje MDC-a, "jer Êe prikupljati gornje podatke koji su veêinom razbacani po raznim dnevnicima i prodju neopazice za πiru javnost, pak se zaboravljaju." No ima joπ neπto; kada su ovako temeljito izvrπene sve pripreme i veê postoje suradnici koji su obavljajuêi posao revizije, popisa ratnih πteta na muzejskoj graapplei i struëne obrade cjelokupnog fundusa na neki naëin istovremeno vrednovali svaki predmet, posao oko realizacije (drugog) Novog stalnog postava u Muzeju grada Iloka mogao bi biti zanimljiv profesionalni izazov. S obzirom na nove tehnologije (i pripreme koje su izvrπene) nadam Êe Novi stalni postav uskoro (na opêe zadovoljstvo) ugledati svjetlo dana, a MDC koji je od strane Ministarstva kulture imenovan za nositelja i koordinatora " pruæa i pruæit Êe i nadalje zborom i tvorom svaku pomoê i suradnju " 2 BETWEEN TWO EXHIBITION LAYOUTS Although archives are, in principle, the keepers of our entire history and the treasuries that are a dam against all forms of oblivion, and although they try to keep up with the times, apart from collected papers covered with dust and the fragments of a time long past, they are also places where we sometimes see that history sometimes repeats itself and lifts that same dust off the papers in order to provide a better view of the same event that has occurred in another time, with other participants and in a different light. Following the trail of archive material, the author of this exhaustive text speaks about the old "New permanent exhibition" and the future "New permanent exhibition" of the Ilok Town Museum. 2 Citat preuzet iz Izvještaja Muzeja grada Vukovara Historijat postanka muzejske zbirke u Iloku. Arhiv Muzejskog dokumentacijskog centra.

165 INTERNET KIOSK U MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT IM 32 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEW, EXPERIENCES, EVENTS FERNANDO SOPRANO Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Muzej za umjetnost i obrt poëeo je sustavno uvoditi raëunalnu tehnologiju namijenjenu vanjskim korisnicima (posjetiteljima) potkraj godine, kada se putem Interneta glasovalo za najdojmljiviji rad na izloæbi Ivice iπka, te u veljaëi godine instalacijom raëunala koje je u atriju muzeja omoguêilo precizan putokaz (kataloπke jedinice, pozicioniranost izloπka i snimke) k stalnom postavu. U travnju godine na Internetu je u cijelosti prezentiran kulturoloπki projekt Bidermajer u Hrvatskoj ( a u rujnu iste godine, za Otvorenog dana Olympusa u MUO-u, jednog od sponzora projekta, za publiku je organiziran prikaz moguênosti kombinacije optiëkih ureappleaja te tvrtke i komunikacije om. U listopadu godine dovrπena je instalacija mreæe i mreæne opreme informacijskog sustava MUO-a, πto je pridonijelo joπ kvalitetnijoj prezentaciji sljedeêega kulturoloπkog projekta na Internetu - Historicizma u Hrvatskoj. Ustaljena sintagma za to razdoblje u povijesti kulture i civilizacije, dijelom i zbog nastojanja da MUO nastavi s primjenom najnovije raëunalne tehnologije, odjednom postaje primjenjiva na svezu samog medija i kulturnog dogaappleaja ; odabravπi Historicizam u Hrvatskoj kao povod za promociju Internet kioska, tvrtka Ericsson Nikola Tesla na suptilan nam naëin poruëuje da je osigurala mjesto u nekom buduêem kulturoloπkom projektu koji Êe se takoappleer baviti povijeπêu starom stotinu godina. Detaljniji navodi o promociji i karakteru sveze medija i kulturoloπkog projekta to potvrappleuju. Historicizam u Hrvatskoj bio je kulturoloπki projekt na kojem je prije tri godine zapoëelo rad viπe od 50 akademika, sveuëiliπnih profesora, suradnika Instituta za povijest umjetnosti, kustosa i drugih struënjaka zagrebaëkog Muzeja za umjetnost i obrt, te drugih hrvatskih muzeja, da bi izloæbom od 17. veljaëe do 28. svibnja godine (katalozima, CD-om i Internetom, na hrvatskom i engleskom jeziku) pokazali zbog Ëega i u Hrvatskoj razdoblje od πezdesetih godina 19. stoljeêa pa do Prvoga svjetskog rata oznaëujemo kao utemeljiteljsko doba. Nakon uvida u sadræaj izloæbe postaje jasnije zbog Ëega je vaæno prepoznatljivu i cjelovitu razglednicu o nama poslati i putem Interneta. A Internet kiosk tvrtke Ericsson Nikola Tesla, uz ostalo, omoguêuje i slanje razglednice iz atrija MUO-a (dakako, i ne samo slika s izloæbe Historicizam) iako nemate svoj raëun kod nekog od posrednika za pristup Internetu. HISTORICIZAM KAO POVOD. Vaæno je napomenuti da je Internet kiosk u potpunosti hrvatski proizvod πto pridonosi meappleunarodnom imidæu naπe zemlje. Ake Enella, predsjednik kompanije Ericsson Nikola Tesla, istiëe da je Hrvatska meappleu onim zemljama koje su vlastitim snagama razvile Internet kiosk, proizvod prepoznatljiv po πiroj paleti funkcija u odnosu na sliëne u svijetu, te da bi njegova primjena u πkolama osigurala veêu razinu informacijske pismenosti i moguênost dostupa novim tehnologijama, a istodobno predstavljala izravno ulaganje u domaêu proizvodnju i razvoj. Osim hrvatskog Internet kiosk ima ugraappleenu podrπku za njemaëki, talijanski, engleski i slovenski jezik. Svi izbornici, tastatura i help, koji su dio programske podrπke Internet kioska, automatski se prilagoappleavaju izabranom jeziku. Naravno, sadræaj web stranica neêe biti automatski preveden u odabrani jezik, no u doglednoj buduênosti moæda i to moæemo oëekivati. Internet kiosk je jednostavan za uporabu i otporan na sluëajna i namjerna oπteêenja. To osigurava grafiëko suëelje i ekran osjetljiv na dodir (touch screen). Korisnik dodirom prsta na ekran bira usluge koje æeli koristiti ili stranice koje æeli vidjeti. Za unos podataka po potrebi se u donjoj treêini ekrana aktivira virtualna tipkovnica. Informacijski je servis pod kontrolom vlasnika kioska i besplatan je za korisnika, dok pretraæivanje i Ëitanje web stranica treba platiti. Ubacivanjem kreditne ili Ëip kartice u ËitaË aktivira se izbornik usluga. Ukratko, korisnik moæe birati izmeappleu surfanja Internetom, Ëitanja vlastite elektroniëke poπte, slanja elektroniëkih razglednica ili traæenja informacijskih usluga koje sadræe i pomoê za upotrebu ovog ureappleaja. Zbog svojih multimedijskih moguênosti Internet kiosk moæe posluæiti i kao informacijski kiosk s informacijama o muzejskim, kazaliπnim i kino programima, redom voænje aviona, autobusa, vlakova ili brodova, deæurnim bolnicama i ljekarnama itd., no prvi Ericsson Nikola Tesla Internet kiosk u funkciji javne uporabe postavljen u Poslovnom klubu Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, pruæao je u prvom redu suvremenu komunikacijsku podrπku Historicizmu u Hrvatskoj, kao segment marketinπkog plana i programa MUO-a za taj kulturoloπki projekt. sl. 1 Grupa tinejdæerki pretraæuje sadræaj Internet kioska u auli Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu Fotodokumentacija MUO sl. 2 Internet kiosk Fotodokumentacija MUO Hardware u kiosku U 140 cm visokom kuêiπtu nalazi se PC raëunalo bazirano oko Intel BX Ëipseta i PII Celeron procesora na 466 MHz sa 64 Mb RAM-a. Za pohranu podataka brine se 6,4 Gb hard disk, od Ëega je 4 Gb slobodno za korisniëke podatke, reklame ili info stranice. Podaci mogu biti i na standardnim medijima, disketi ili CD-ROM-u. Zvuk iz ugraappleenih zvuënika kontroliran je SoundBlaster kompatibilnom zvuënom karticom, dok ATI grafiëka kartica sa 8 Mb RAM-a brine oko prikaza slike na 15 inënom LCD ekranu osjetljivom na dodir. Lagani dodiri prstima po ekranu posluæit Êe umjesto miπa, a niti udarci ËekiÊem neêe ga oπtetiti. Slika Êe i dalje ostati oπtra u 1024x768 toëaka sa 64k boja. Komunikacija s Internetom moguêa je pomoêu ugraappleenog V.90 modema ili Ethernet kartice. UMREÆENI KIOSK. Internet kiosk moæe raditi kao samostalna ili kao mreæna aplikacija za vlasnike viπe Internet kioska postavljenih na razliëitim mjestima. Uz mreænu aplikaciju vlasnik ima moguênost kontrolirati sve kioske s jednog mjesta. PomoÊu serverske aplikacije Internet kioske moguêe je grupirati prema zajedniëkim karakteristikama, kako bi ih

166 166 lakπe odræavali. Svakoj grupi ili pojedinaënom kiosku moguêe je s centralnog mjesta promijeniti reklame ili sadræaj informacijskih stranica pa Ëak i zamijeniti staru verziju programa novom. Ako neki Internet kiosk prestane funkcionirati, odnosno izgubi vezu s Internetom, informacija o tome prikaæe se na serveru, a postoji i moguênost slanja a prema administratoru s informacijom o neispravnom kiosku. Za Internet kiosk kompanija Ericsson Nikola Tesla dobila je vrijedno priznanje za inovaciju (NOVITET '99.) na Meappleunarodnom sajmu informacijske tehnologije INFO 99. THE INTERNET KIOSK IN THE MUSEUM OF ARTS AND CRAFTS The Museum of Arts and Crafts began to introduce computer technology aimed at visitors in February 1997 with the installation of a computer in the museum lobby that served as a precise roadmap (catalogue items, placement of exhibits and photographs) to the permanent exhibition. It went on from there and over the coming years continued with the Internet presentation of culturological projects Biedermeier in Croatia and Historicism in Croatia, with the completion of the network and network equipment of the museum computer system, as well as the promotion of the Internet kiosk. Apart from support in Croatian, the Internet kiosk is installed with support for German, Italian, English and Slovenian. All the menus, the keyboard and the help menu, which are part of the software support of the Internet kiosk, are automatically adapted to the selected language. The information service is controlled by the kiosk's owner and its use is free to users, but they have to pay a charge to search and read web-pages. The browser is activated by inserting a credit card or a smart card. In short, the user can choose between surfing the Internet, reading his or her , sending electronic postcards or seeking information services that also include a help menu for the use of the machine. Because of its multimedia options, the Internet kiosk can also serve as an information kiosk with information concerning museum, theatre and cinema programmes, flight, train and bus schedules, information about hospitals, pharmacies and so on. However, the first Ericsson Nikola Tesla Internet kiosk serving the public, which was installed in the Business Club of the Museum of Arts and Crafts in Zagreb, was primarily aimed at providing modern communications support for Historicism in Croatia as a segment of the marketing plan and the museum's programme for this culturological project. It is important to note that the Internet kiosk is entirely a Croatian product, and this promotes the international image of our country. By selecting the exhibition Historicism in Croatia as an opportunity for the promotion of the Internet kiosk, it becomes clear why it is so important, after seeing the exhibition, to be able to send a recognisable and integral postcard about us via the Internet. PORTRET ZNANSTVENE, MUZEJSKE I NASTAVNE USTANOVE - CLARK ART INSTITUTE, WILLIAMSTOWN, MASSACHUSETTS SANJA CVETNI Filozofski fakultet, Zagreb sl. 1 Clark Art Institute, Williamstown, Massachusetts Simila: Sanja CvetniÊ U unutraπnjosti AmeriËke Savezne Dræave Massachusetts, dvjestotinjak kilometara od Bostona, u gradiêu Williamstown, nalazi se jedna od najpropulzivnijih muzejsko - znanstvenih ustanova Nove Engleske, Clark Art Institute. Otvoren je godine zaslugom (i bogatstvom) Roberta Sterlinga Clarka ( ), nasljednika industrije πivaêega stroja Singer i istraæivaëa Kine, i njegove æene Francine ( ), roappleene Francuskinje. U jedinstvenome sklopu djeluje znanstveni institut s vrlo bogatom knjiænicom iz podruëja povijesti umjetnosti (zadivljujuêe iscrpnom u podruëjima slikarstva, skulpture, grafike i teorijskih djela o vizualnoj komunikaciji, sveukupno oko svezaka), muzej (najvaænije su slikarska zbirka starih majstora, francuskih impresionista i ameriëkih slikara, grafiëka zbirka i zbirka fotografije) i - u suradnji s obliænjim Williams Collegom - poslijediplomski studij na kojemu se obrazuju buduêi ameriëki kustosi i voditelji muzejskih ustanova. Okupljeni sadræaji postali su u posljednjih pet godina, jaëom prisutnoπêu Clark Art Instituta u struënome, ali i u najπiremu, dnevnom tisku i elektronskim medijima ( primamljivom metom ameriëkim i stranim znanstvenicima, kustosima i sveuëiliπnim nastavnicima. Od godine Institut je magnetizmu svojih sadræaja pridao joπ jednu atraktivnu dimenziju. ÆeleÊi privuêi istraæivaëe iz razliëitih sredina u Williamstown, zemljopisno udaljen od najatraktivnijih urbanih centara regije, zapoëeo je programom stipendiranih boravaka, sluæbeno nazvanim Clark Fellowship Program. Sustav omoguêuje boravak πesnaest znanstvenika tijekom svake akademske godine u Institutu i njihovo ukljuëenje u rad ustanove vlastitim istraæivanjima, predavanjima studentima, javnim predavanjima i publikacijama. Za taj je napor sâm Institut uposlio nove osobe, poput direktorice znanstvenoga odjela i sveuëiliπne profesorice, Michael Ann Holly, iskusne u poslu oglaπavanja programa i odabira znanstvenika i njihovih projekata koji se uklapaju u πiru djelatnost. Zanimljivo je preplitanje razliëitih aktivnosti Instituta. Izmeappleu ostalih studijskih obaveza, studenti poslijediplomskoga

167 studija upisuju, sluπaju i polaæu ispite iz muzeologije, predmeta koji vodi direktor cjelokupne ustanove, sveuëiliπni profesor Michael Conforti. Iznimno sretna situacija omoguêuje im da uz nauëene probleme muzeoloπke teorije iz prve ruke saznaju (pa i provjere vlastitim uvidom) kako i koliko su oni æeljeni principi, puko teoretiziranje ili pak neizmjerno korisna znanja s kojima valja krenuti u vlastitu muzeoloπku praksu. VeÊina studenata (svi koji to æele) ukljuëeni su u neku djelatnost Instituta, od ispomoêi u odjelu dijateke i fototeke do dokumentaristiëkih poslova u odjelu grafike, fotografije ili slikarstva, pod nadzorom i vodstvom iskusnih kustosa. Tijekom studija, takoappleer, svatko ima prilike sudjelovati u pripremi izloæbe ili barem postavljanju gostujuêega projekta. NajËvrπÊa je suradnja s obliænjom ustanovom Massachusetts Museum of Contemporary Art (MASS MoCA) iz North Adamsa, ali sve ËeπÊe gostuju izloæbe europskih ustanova, poput proljetne atrakcije (2001.) posveêene Dante Gabrielu Rossettiju i njegovim slikama iz πezdesetih godina XIX. stoljeêa, prispjele iz engleskoga Birmighama (The Barber Institute of Fine Arts). 167 Uz brojna javna predavanja gostiju, teme kojih se mijenjaju tjednim ritmom, Institut organizira i nekoliko znanstvenih skupova godiπnje. Tema svibanjskoga skupa (2001.) je bila Povijest umjetnosti. Estetika. Vizualni studiji (Art History. Aesthetics. Visual Studies), a slijedila je Impresija. Brzo slikanje u Francuskoj (Impression: Painting Quickly in France ), povezana s otvorenjem izloæbe srodne teme u kolovozu i naposljetku Kultura, kritika i umjetnost Normana Rockwella (Culture, Criticism and the Art of Norman Rockwell) u rujnu, posveêena jednom od najslavnijih ameriëkih ilustratora. O svojim znanstvenim i muzejskim dosezima Institut je od godine odluëio obavjeπtavati zainteresirane u godiπnjaku nazvanome CAI - The Journal of the Clark Art Institute. Kompleksni profil ustanove odraæava se i u publikaciji - u njoj je moguêe pronaêi detaljnu genezu nekog izloæbenoga projekta, od prvotne ideje do izvjeπtaja i fotografija s otvorenja (korisno i u edukaciji buduêih muzealaca), ali i znanstvene osvrte na pojedine probleme vezane uz izloæbu ili djela iz zbirke. Zdruæenost razliëitih, preëesto autistiënih aktivnosti - znanstvene, muzejske i nastavne - tvore od Clark Art Instituta iznimno uspjeπnu i atraktivnu ustanovu u osnovi koje stoji vrlo pouëna i potrebna formula. Za mnoge druge sredine to je, na æalost, tek sanjana Utopija. THE PORTRAIT OF A SCHOLARLY, MUSEUM AND EDUCATION INSTITUTION - THE CLARK ART INSTITUTE, WILLIAMSTOWN, MASSACHUSETTS In the heart of the American state of Massachusetts, some two hundred kilometres from Boston, in the town of Williamstown, there is one of the most enterprising of museum and scholarly institutions in New England - the Clark Art Institute. It was opened in 1955 as a result of the efforts (and wealth) of Robert Sterling Clark and his wife Francine. In this unique complex there is an institute with an exceptionally well-stocked library with titles from art history, a museum and - in cooperation with the nearby Williams College - a postgraduate course for future American curators and museum managers. These facilities have, over the past five years, through the stronger presence of the Clark Art Institute in the professional and general press and electronic media, become an attractive lure for scholars, curators and university professors from America and abroad. From the year 2000, the Institute has enhanced the appeal of its facilities with yet another attractive dimension. In order to attract researchers from various places to Williamstown, which is geographically remote from the most attractive urban centres in the region, the Institute has put in place a programme of scholarship support, with the official title the Clark Fellowship Program. POGLED UNATRAG UO»I 20. OBLJETNICE: UZ MDC-ovu IZLOÆBU IZDAVA»KE DJELATNOSTI HRVATSKIH MUZEJA SNJEÆANA RADOVANLIJA MILEUSNI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Muzejski dokumentacijski centar (MDC) sudjelovao je na 23. meappleunarodnom sajmu knjiga i uëila (INTERLIBER) sa svojom 19. izloæbom izdavaëke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija. Izloæba se odræavala na ZagrebaËkom velesajmu od 7. do 11. studenoga Brojnoj publici izloæeno je ukupno 415 publikacija, 5 CD-ROM-ova i 78 razglednica 93 hrvatske muzejsko-galerijske ustanove koje su se odazvale MDC-ovom pozivu za sudjelovanje. Svi naslovi kao i popis 161 plakata i 7 kalendara publiciranih tijekom godine, navedeni su u popratnom bibliografskom katalogu 1. Objedinjavanje izdavaëke djelatnosti muzeja i galerija na jednome mjestu jedinstvena je prilika kada se, osim 1 Radovanlija Mileusnić, Snježana. 19. izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija. Zagreb : Muzejski dokumentacijski centar, 2000.

168 168 struënoj, i πiroj publici pruæa moguênost upoznavanja s jednogodiπnjom izdavaëkom produkcijom muzeja i galerija iz cijele Hrvatske. UËenici, studenti, kolekcionari, antikvari, bibliofili, ljudi razliëitih interesa, dobi i struka, stalna su publika MDC-ova izloæbenog prostora koji je veê niz godina jedan od najbogatijih na INTERLIBER-u. U nedostatku specijaliziranih muzejskih trgovina odnosno muzejskih knjiæara, ovo je jedini i najcjelovitiji oblik predstavljanja πirokog spektra muzejskih tema i njihovih realizacija koje se proteæu u rasponu od raëunalnih laserskih ispisa izloæbenih kataloga do divot izdanja enciklopedijskog tipa ili suvremenih elektroniëkih publikacija. Ideja je zaëeta joπ godine kada je izdavaπtvo muzejsko-galerijskih ustanova prepoznato kao vrlo znaëajna i vitalna djelatnost, ali rijetko ili tek sporadiëno poznata πiroj javnosti. "ZnaËaj te aktivnosti veliki je ne samo na nivou muzej - kulturna institucija ili znanstveno-istraæivaëka ustanova, veê i muzej - publika (druπtvo)." 2 VeÊa prisutnost kulturne baπtine u zajednici æeljela se postiêi objedinjavanjem muzejske izdavaëke produkcije i njezinim izlaganjem na jednome mjestu. Uskoro su se nakon ovog poëetnog motiva, iskristalizirala joπ tri vrlo znaëajna muzeoloπka i kulturoloπka razloga koja su potvrdila svrhovitost provoappleenja ove MDC-ove akcije. To su: (a) prezentacija javnosti izdavaëke djelatnosti muzeja i galerija kao jednog od segmenata rada tih ustanova, pokazivanje raznolikosti publikacija i tema kojima se bave, te broja struënjaka koji sudjeluju u projektima; (b) stavljanje na uvid likovnih i grafiëkih rjeπenja muzejskih publikacija; (c) promoviranje izdavaëke djelatnosti muzeja i galerija, poveêanje i proπirivanje distribucije, kao i kruga Ëitalaca, razvijanje svijesti o moguênosti i potrebi prodaje muzejskih publikacija kao dijela muzejskog marketinga 3. U proteklih devetnaest godina kontinuirano je praêen razvojni put i standardizacija muzejskih publikacija, oblikovanje njihovih formalnih i sadræajnih karakteristika (izloæbeni katalozi, muzejski vodiëi...), uvoappleenje i koriπtenje novih medija (elektroniëko izdavaπtvo), okretanje k ciljanoj publici kao πto su djeca (muzejske poëetnice, slikovnice...) ili osobe s posebnim potrebama (slabovidni i slijepi). Od prve izloæbe odræane na ZagrebaËkom velesajmu na kojoj je predstavljeno 640 izdanja 94 muzeja i galerija bivπe SFRJ (44 muzejske ustanove iz Hrvatske) do posljednje 19. izloæbe odræane u godini, muzeji i galerije odazivali su se u velikom broju. ZakljuËno sa godinom, izloæba je obuhvaêala izdavaëku djelatnost muzeja i galerija svih republika bivπe SFRJ, a od godine hrvatskih muzeja i galerija. Broj izloæenih publikacija iz godine u godinu pokazuje kontinuitet izdavaπtva koji ima tendenciju rasta, πto posredno upuêuje i na konstantno poveêanje i obogaêivanje muzejskih aktivnosti (izloæbenih, struënih, znanstvenih, edukativnih itd.).»ak ni ratne godine ( ) nisu zakoëile izdavaëku djelatnost iako su mnogi muzeji radili u loπim uvjetima ili su im stalni postavi i graapplea bili pohranjeni u depoima. VeÊina navedenih izloæaba bila je popraêena i nekom od manifestacija kojom se æeljelo skrenuti paænju na specifiënosti muzejskog izdavaπtva, znaëajne muzejske godiπnjice ili muzejske projekte. Na posljednjoj izloæbi predstavljena je muzejska izdavaëka djelatnost za djecu i mlade koja je okupila kustose-pedagoge iz 24 hrvatska muzeja i galerije. Naslovi muzejskih poëetnica i slikovnica, radnih listiêa, mapa, kao i slagalice, bedæevi i drugi suveniri, takoappleer su obuhvaêeni popisom u popratnom izloæbenom katalogu. Svih devetnaest izloæaba popraêeno je i kataloπkim popisom izloæenih muzejskih tiskovina. Oni Ëine jedinstven bibliografski niz iz kojega se moæe iπëitati povijest muzejskog izdavaπtva, bibliografske jedinice autora i naslova, tema koje su obraappleivane. Kao takav ovaj niz izloæbenih kataloga znaëajan je segment u nacionalnoj bibliografiji u kojoj muzeji kao izdavaëi i njihove publikacije zauzimaju znaëajno mjesto. Dvadesetom izloæbom koja je pred nama, prvom u novom tisuêljeêu, nastavit Êe se ovaj tradicionalni projekt kao jedan od oblika promidæbe muzejske djelatnosti u Hrvatskoj. Izloæba izdavaëke djelatnosti muzeja i galerija godina mjesto i vrijeme odræavanja broj muzeja i galerija broj naslova 2 Objedinjavanje izdavačke djelatnosti muzeja i galerija Jugoslavije Interliber, // Informatica Museologica, 3/4 (1981.), str i Petravić, Đurđa. Prva zajednička izložba publikacija muzeja i galerija Jugoslavije. // Informatica Museologica, 1/2 (1982.), str Vinterhalter, Jadranka. Interliber - izložba publikacija muzeja i galerija Jugoslavije.// Informatica Museologica. 1/2 (1988.), str ZagrebaËki velesajam, izdanja za 1979., i ZagrebaËki velesajam, izdanje iz ZagrebaËki velesajam, izdanja iz posebna manifestacija izdanja iz

169 1986. posebna manifestacija izdanja iz posebna manifestacija izdanja iz ZagrebaËki velesajam, izdanja iz ZagrebaËki velesajam, izdanja iz ZagrebaËki velesajam, izdanja iz ZagrebaËki velesajam, izdanja iz ZagrebaËki velesajam, publikacija, 80 plakata, razglednica ZagrebaËki velesajam publikacije, 112 plakata razglednica, 7 kalendara ZagrebaËki velesajam publikacija, 181 plakat, razglednica, 3 kalendara Knjiænica MDC-a 73 1 publikacija, 172 plakata, razglednice, 2 kalendara Knjiænica MDC-a publikacija, 130 plakata razglednice, 4 kalendara ZagrebaËki velesajam publikacija, 174 plakata ZagrebaËki velesajam, publikacije, 150 plakata, CD-ROM.a ZagrebaËki velesajam, publikacije, 165 plakata, razglednica, 6 kalendara 1 CD-ROM ZagrebaËki velesajam, publikacija, 161 plakat, razglednica, 7 kalendara 5 CD-ROM-a Popratne akcije godina popratne manifestacije Izloæba inozemne muzeoloπke periodike i serijskih publikacija (11 zemalja, 50 naslova) Izloæba muzejskih vodiëa i kataloga stalnih postava muzeja Jugoslavije (37 muzeja, 60 naslova) i svjetskih muzeja moderne umjetnosti (26 muzeja, 53 naslova) Izloæba izdavaëke djelatnosti Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu u povodu 100 godina izlaæenja Glasnika Zemaljskog muzeja BiH Izloæba kataloga ratnih izloæaba u zemlji i inozemstvu (138 naslova) Izloæba IzdavaËka djelatnost Arheoloπkog muzeja u Zagrebu Izloæba IzdavaËke djelatnosti Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu Predstavljanje MDC-ova projekta Muzeji Hrvatske na Internetu Predstavljanje muzejskih CD-ROM-ova Izloæba Muzeja Slavonije iz Osijeka Povijest osjeëkih novina

170 170 A LOOK BACK ON THE EVE OF THE 20TH ANNIVERSARY: MDC'S EXHIBITION OF THE PUBLISHING ACTIVITIES OF CROATIAN MUSEUMS The Museum Documentation Centre (MDC) took part in the 23rd International Book and Education Tools Fair (INTERLIBER) with its 19th exhibition of the publishing activities of Croatian museums and galleries. The large number of visitors was given the opportunity of seeing a total of 415 publications, 5 CD-ROMs and 78 postcards from 93 Croatian museums and galleries that responded to MDC's initiative. All the titles, as well as a list of 161 posters and 7 calendars published during 2000 are listed in the accompanying bibliographic catalogue. The idea began in 1982 when the publishing activities of museum and gallery institutions was recognised as a vital and significant activity, but one that was seldom or only sporadically known to the public at large. During the past 19 years we have continuously monitored the development and standardisation of museum publications, the design of their formal and thematic characteristics (exhibition catalogues, museum guides ), the introduction and use of new media (electronic publishing), the orientation towards a target public like children (museum primers, picture-books) or people with special needs. With respect to the lack of specialised museum shops or museum bookshops, this is the only and most complete form of presenting the annual publishing output with a broad spectre of museum topics and its realisation that spans from computer laser printing of exhibition catalogues to deluxe encyclopaedic editions or contemporary electronic publications. POLJUBAC MIRA ANICA RIBI»I -ÆUPANI Muzej Mimara, Zagreb Poljubac mira struëni je izraz kojim se u Francuskoj nazivala ploëica s prikazima iz Kristova æivota i æivota svetaca, a za vrijeme mise nosila se crkvom montirana na drveni πtap i davala vjernicima na poljubac. Meappleu rijetke saëuvane srednjovjekovne primjerke svrstana je i ploëica s prikazom Krunidbe Bogorodice iz Muzeja Mimara, inv. br. ATM 988. KarakteristiËan oblik, veliëina i utor na poleappleini, potvrappleuju njenu namjenu. ZnaËenje naziva i simbolika scene sa zagrebaëke ploëice mogli bi se doslovno primijeniti na zbirku srednjovjekovnih predmeta od slonovaëe izloæenih u stalnom postavu Muzeja Mimara. sl. 1 Poljubac mira, slonovaëa, Flandrija 15. stoljeêe, predmet iz Zbirke srednjovjekovnih predmeta od slonovaëe, Muzej Mimara Snimio: Luka Mjeda sl. 2 Danielle Gaborit-Chopin, glavna kustosica Odjela primijenjene umjetnosti Muzeja Louvre, odræala je u Muzeju Mimara predavanje "GotiËka slonovaëa" Snimio: Fjodor FatiËiÊ Kada sam godine preuzimala na obradu zbirku bjelokosti, tada joπ dijelom privatne zbirke TopiÊ-Mimara, javnost je veê bila podijeljena na one koji su vjerovali u vrijednost poklonjenih nam umjetnina i na one koji su tu vrijednost osporavali, a da uglavnom ni jedni ni drugi nisu poznavali predmete, niti ih je itko od hrvatskih struënjaka sistematski obraappleivao. Nagaappleanja o vrijednosti zbirke u struënim krugovima i u medijima temeljena na pretpostavkama manje ili viπe naklonjenih struënjaka Muzeju Mimara, zadræala su se do danas. I zato ovom tekstu kojim se obraêam struënoj javnosti s osvrtom na rezultate svog dugogodiπnjeg rada, temeljenom na donatorovim valorizacijama i suradnji s kolegicama i kolegama: Danielle Gaborit-Chopin, kustosicom iz Louvrea; Sophie Jugie, kustosicom iz Musée des Beaux Arts iz Dijona; s kolegama iz Mainfrakisches Museuma u Vürzburgu; muzejima i bibliotekama u Hannoveru i Hamburgu, dajem naslov djela koje nosi nedvojbenu poruku. Rezultate istraæivanja djelomiëno sam objavila u VodiËu (Muzejsko galerijski centar - Muzej Mimara, Zagreb 1998.). Potvrdu objavljenih atribucija i datacija, uz neznatne korekcije, dobili smo komisijskim pregledom predmeta u Zagrebu. Na poziv Muzeja Mimara, uz potporu Francuske direkcije za muzeje (DMFa) i pomoê Francuskog veleposlanstva i Francuskog instituta u Zagrebu, zbirku su pregledali pod nadzorom kustosice Anice RibiËiÊ- ÆupaniÊ i struënjaci Louvrea Danielle Gaborit-Chopin, generalna kustosica u Odjelu za primijenjenu umjetnost i Jean Renè Gaborit, generalni kustos i voditelj Odjela skulpture, te Dragan DokiÊ, restaurator, voditelj Restauratorskog centra Mimara. ZakljuËak komisije je da se radi o "dobroj kolekciji s nekoliko izvanrednih djela", a to su: statueta Bl. Djevice s Djetetom inv.br. ATM 1003, atribuirana Parizu, s datacijom preciziranom u 1. 1/4 14. st. (VodiË 1998: Francuska 1. 1/3 14. st.). Statuetu je D. Gaborit-Chopin uvrstila i u svoje predavanje o srednjovjekovnoj slonovaëi u kojem je koristi kao primjer stila s poëetka stoljeêa i usporeappleuje sa sliënim statuetama iz Riznice u Assisiju i poznatom statuetom Djevice iz Villeneuve-les-Avignona; Statueta Bl. Djevice s Djetetom inv. br. ATM 984 nakon pomne analize atribuirana Parizu s preciziranom datacijom u 2. 1/3 14. st. (VodiË 1998: Francuska, kraj 14. st.); Fragment ploëice s reljefom sv. Pavla, ATM 997, prema miπljenju D. Gaborit-Chopin, pravo je remek-djelo gotiëkog rezbarstva sa svim obiljeæjima pariπkih radionica s poëetka XIV. st. (VodiË 1998.: Francuska XIV. st.). Svi navedeni predmeti, kao i joπ nekoliko njih kojima je potvrappleena valorizacija, uπli su u donaciju atribuirani Francuskoj a datirani u XIV. st. Æeton za igru trik-trak s prikazom jelena inv. br. ATM 995 moæemo usporediti sa sliënim æetonima naappleenim prilikom nedavnih arheoloπkih iskapanja u Bretanji i datirati u XI. st. (VodiË, XII. st.). Valorizacije ostalih predmeta

171 su uglavnom potvrappleene, a detaljan struëni nalaz zajedniëki Êemo objaviti u seriji Studije Muzeja Mimara. Koristim ovu priliku da struënu javnost obavijestim o boravku francuskih kolega u Hrvatskoj tijekom kojeg su posjetili Riznicu zagrebaëke katedrale, Metropolitansku knjiænicu, Muzej za umjetnost i obrt, Atelier MeπtroviÊ, Muzej grada Zagreba, Strossmayerovu galeriju starih majstora, Medvedgrad, Riznicu splitske katedrale, izloæbu Karolinzi i Hrvati, Galeriju MeπtroviÊ u Splitu, Riznicu trogirske katedrale, Gradski muzej u Trogiru i kontaktirali s mnogim hrvatskim struënjacima, kustosima, konzervatorima, restauratorima i profesorima Filozofskog fakulteta, Fakulteta za kroatistiku i Likovne akademije u Zagrebu. Za javnost smo u Muzeju Mimara organizirali predavanja na temu: GotiËka slonovaëa i Dva Michelangelova roba. Oba su predavanja bila veoma dobro posjeêena. Najbrojniji su bili studenti, koji su doπli u pratnji svojih profesora, a odazvali su se i kolege iz drugih muzeja. Radni posjet Danielle Gaborit-Chopin i Jean Renè Gaborita komentirao je i dnevni tisak. Goran JovetiÊ u svom Ëlanku Sjaj pariπke bjelokosti opπirno komentira predavanje Danielle Gaborit-Chopin s posebnim osvrtom na predmete iz zbirke Mimara, kojima je autorica ilustrirala osnovne znaëajke gotiëkog stila pariπkih radionica s poëetka XIV. st.(vjesnik, 19. svibnja 2001.). Vesna Kusin u Ëlanku Joπ jedna procjena Mimarine kolekcije - Dobra kolekcija s par iznimnih djela (Vjesnik, 20. svibnja 2001.) detaljno komentira zakljuëke komisijskog pregleda i razgovor s Danielle Gabborit-Chopin i Anicom RibiËiÊ-ÆupaniÊ te zakljuëuje: "Svaka takva struëna valorizacija izaziva paænju naπe javnosti, ponajviπe stoga πto su mnogi pokuπavali umanjiti vrijednost Mimarine donacije tvrdnjama o moguêim falsifikatima ili krivim procjenama i datacijama...ali opêa ocjena Danielle Gaborit-Chopin je da je ta Mimarina kolekcija vjerodostojna i kvalitetna. A nama je upravo to vaæno, jer dok nam strani struënjaci to ne potvrde, mi smo uvijek nevjerni Tome." Miπljenja sam da, ponekad, nije loπe biti nevjerni Toma, ali je krivo nepotvrappleenu sumnju javno iznositi, bez argumenata, pozivajuêi se na vlastitu afirmaciju i status u struci. Takva, profesionalno neprihvatljiva praksa, nanijela je mnogo πtete muzejskoj struci i nepravde pojedincima. Komisijska provjera umjetniëkih predmeta uz pomoê relevantnih struënjaka svjetskoga glasa samo je jedna od metoda rada, neophodnih pri istraæivanju, javnosti nedovoljno poznate privatne zbirke kakva je Zbirka TopiÊ-Mimara, kojom se za svog æivota Ëesto koristio i donator osobno. Po povratku u Pariz, naπi nam kolege zahvaljuju na bogatom programu, te posebno, na kontaktima s kolegama, koje pozdravljaju i poruëuju im da se, bez oklijevanja, obrate za razmjenu struënih informacija i podataka. 171 sl. 3 Danielle Gaborit-Chopin, Anica RibiËiÊ i Dragan DokiÊ, Muzej Mimara sl. 4 Danielle Gaborit-Chopin, Jean Renè Gaborit i Ëasna sestra Lina Plukavec u Riznici zagrebaëke katedrale, Snimila: Anica RibiËiÊ-ÆupaniÊ

172 PRIKAZ REVIEW sl.1 Naslovnica kataloga izloæbe "Bakropisi i bakrorezi starih majstora" IZLOÆBA "BAKROPISI I BAKROREZI STARIH MAJSTORA STARE ZBIRKE KABINETA GRAFIKE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI" Kabinet grafike HAZU, Zagreb, Izloæba Bakropisi i bakrorezi starih majstora Stare zbirke Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti posljednja je dionica Drugog hrvatskog trijenala grafike. Naime, izloæba starih majstora koncipirana je kao svojevrstan kontrapunkt Trijenalu na kojemu su prvi put u povijesti te grafiëke smotre razmotreni kompjutorska grafika i eksperimenti s tehnikama. Na komparativan naëin æeljelo se, s jedne strane, ukazati na suvremene tendencije u grafiëkoj umjetnosti, a, s druge, referirati se na tradicionalne grafiëke tehnike. Na izloæbi starih majstora, u tri izloæbene prostorije izloæeno je ukupno trideset i πest grafiëkih listova, bakropisa i bakroreza, koji vremenski obuhvaêaju period od petnaestog do osamnaestog stoljeêa. Kod koncepcije izloæbe autorica postava, Margarita Sveπtarov imat je domiπljato istaknula modernost samog postava. Naime, grafiëki listovi su postavljeni na tamnozelene i tamnocrvene podloge i na taj naëin ostvarena je ideja okvira kao prozora u djelo koje stupnjevitim ritmom boja uvodi promatraëa u problematiku izloæene grafike. Izabiranjem i poveêavanjem pojedinih detalja i natpisa autorica postava dodatno je usmjerila paænju na karakteristike duktusa pojedinih majstora i na koncept izdavaëke djelatnosti grafiëkih listova. Postav prati razvoj grafiëkih postupaka u spomenutim stoljeêima i usmjeren je prvenstveno na komparacijski odnos bakropisa i bakroreza. Kod bakroreza se linija ostvaruje direktnim urezivanjem u bakrenu ploëu dlijetom ili dubaëem. Na taj se naëin dobivaju razgovjetne i ravnomjerne linije koje oblikuju pravilan raster. Za razliku od toga bakropis nastaje jetkanjem gravirane linije izvedene na zaπtitnoj podlozi metalne ploëe, omoguêujuêi razliëite kvalitete i slobodu linija. Izloæbeni tijek otvara se bakropisom ranorenesansnog sjevernjaëkog majstora Daniela Hopfera, prvog europskog bakropisca koji je u izvedbi matrice grafiëkih listova primijenio iskustvo jetkanja ornamenta u metalu. Kroz niz reprezentativnih djela velikih grafiëara izloæba prati i razvoj likovne sintakse pojedinih πkola, te ulogu grafiëkih listova u razvitku stila i prenoπenju utjecaja sjevera i juga. Naglasak je posebno stavljen na prijevodni karakter grafiëkih listova, prvenstveno bakroreza. U tome smislu, jedno od glavnih djela izloæbe je bakrorez Cornelisa Corta (ObraÊenje sv. Pavla, 1576.) kojemu je kao predloæak za prijevod Raffaelove kompozicije u grafiëki medij posluæio crteæ Jurja Julija KloviÊa ( ). GrafiËki prijevodi slika Ëine bitan segment popularizacije umjetniëkih djela kroz protekla stoljeêa. Posjetitelju izloæbe to je neposredno predoëeno izlagaëkim postupkom usporedbe bakroreza Sv. Simeona ( imuna) Giovannija Marca Pitterija (oko 1742.) po proslavljenoj slici Gianbattiste Piazzette (iz njegova ciklusa Dvanaest apostola) te anonimnog autora iz Strossmayerove galerije, kojemu je grafika posluæila kao predloæak. Bakropis, za koji je karakteristiëna manja moguênost umnaæanja otisaka, na izloæbi je predstavljen kao "medij autonomnih autorskih invencija" 1, kroz niz grafiëkih listova Callota, Cantarinija, Canaletta, Tiepola. Izloæba se nastavlja na tradiciju obrade i izlaganja zbirke Kabineta grafike HAZU πiroj javnosti. U protekle tri godine odræane su velike izloæbe Daniel Chodowiecki i Juraj Julije KloviÊ u grafici. Posebna je vrijednost ove izloæbe da je snaæno upuêena na posjetitelja i njegovu edukaciju te time pruæa individualne uvjete nastavi povijesti umjetnosti. Uz izloπke na kojima je moguêe nauëiti ili provjeriti svoja znanja o starim grafiëkim tehnikama, promotriti individualne stilove grafiëara i izravno se uvjeriti o snazi vizualne komunikacije putem grafike (Piazzetta-Pitteri-anonimni majstor), i problemi vezani uz temu stare grafike postaju jasniji, bliæi i razumljiviji. Velika studentska posjeêenost izloæbe pokazuje zainteresiranost za bogat, a joπ uvijek nedovoljno poznat fundus starih grafiëkih listova. LOVORKA MAGA I BRUNA BACH studentice Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu 1 M. Sveštarov Šimat, katalog izložbe Bakropisi i bakrorezi starih majstora Stare zbirke Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, COPPER ENGRAVINGS AND ETCHINGS BY THE OLD MASTERS The exhibition Copper engravings and etchings by the old masters from the Ancient Collection of the Prints Cabinet of the Croatian Academy of Science and Art presented thirty six prints, copper engravings and etchings that date from the period between the 15th and the 18th century. Apart from viewing the exhibits, visitors can learn about or check their knowledge about ancient printing techniques, view the individual styles of engravers and directly experience the power of visual communication through prints. The large number of students that visited the exhibition shows that there is still a lot of interest for the rich and relatively unknown holdings of ancient prints.