DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PLANOVI

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U SPLITU SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STUDIJE MORA DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PLANOVI PREDDIPLOMSKI STUDIJ BIOLOGIJA I EKOLOGIJA MORA

2 Naziv predmeta OPĆA KEMIJA Kod predmeta SMB101 Satnica predmeta 45/30/30 (P/S/V) ECTS 8 (5 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje i 3- laboratorijske vježbe, (uz obrazloženje) kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Slobodan Brinić, izvanredni profesor Voditelj - voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk vježbi/seminara - voditelj vježbi: Nives Vladislavić, dipl. ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Pohađanjem predmeta Opća kemija studenti će se upoznati sa temeljnim kemijskim zakonitostima i principima. Savladat će kemijsku nomenklaturu i upoznati se sa osnovama laboratorijskog rada. Razviti će sposobnost kritičkog razmišljanja o eksperimentima provedenim u laboratoriju i uključenosti kemije u svakodnevni život. Nastava iz kolegija Opća kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni. Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete: prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), odrađene vježbe (100% iznos). Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe. Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati maksimalno sa dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra. Popis obavezne literature 1. Filipović, S. Lipanović, Opća i anorganska kemija 1. i 2. dio, Školska knjiga, Zagreb. 2. B. Perić, Kemijsko računanje, HDKI/Kemija u industriji, Zagreb, M. Sikirica, Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb. 4. Vježbe iz opće i anorganske kemije I. Interna skripta, Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split. Popis izborne literature 1. R. Chang, Chemistry, McGraw-Hill, Inc., New York, J. W. Hill, R. H. Petrucci, General Chemistry, Prentice-Hall, New Jersey, J. C. Kotz, P. Treichel Jr., Chemistry & Chemistry reactivity, Sounders College Publishing, New York, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod - Prirodne znanosti i kemija. Mjerne jedinice i mjerenje. Klasifikacija materije. Čiste tvari. Rastavljanje tvari na čiste tvari. Svojstva čistih tvari. Vrste čistih tvari, atom i kemijski element. Ishod učenja: Ponoviti definicije mjernih jedinica, decimalne jedinice. Upoznati podjelu tvari i načine njihovog rastavljanja. Usvojiti razlike između pojmova mase i težine. Predavanje 2. Svojstva čistih tvari, fizička i kemijska svojstva. Atom i kemijski element. Kemijski simboli elemenata. Zakoni kemijskog spajanja po masi i volumenu. Atomska teorija - od ranih ideja do Johna Daltona. Avogadrova hipoteza.

3 Ishod učenja: Znati razlikovati fizička i kemijska svojstva tvari, intenzivna i ekstenzivna svojstva. Znati definirati zakone kemijskog spajanja po masi. Upoznavanje s razlozima uvođenja i povijesne definicije atoma i relativne atomske mase. Objasniti Gay-Lussacov zakon spojnih volumena pomoću kojeg je Avogadro uveo pojam molekula. Predavanje 3. Otkriće strukture atoma. Otkriće rendgenskih zraka i radioaktivnosti. Rutherfordov model atoma. Rendgenske zrake i struktura kristala. Braggova jednadžba. Izotopi i struktura atomske jezgre. Ishod učenja: Ponašanje nabijene čestice u električnom i magnetnom polju. Elektron i način otkrića njegovog naboja i mase. Objašnjenje radioaktivnosti. Otkriće atomske jezgre i protona. Objašnjnje strukture atomske jezgre i izotopa. Predavanje 4. Struktura čistih tvari. Atomska struktura čistih tvari. Tipovi kristalnih sustava i karakteristike kristala. Kubični kristalni sustav. Molekulska struktura čistih tvari. Priroda plina. Priroda tekućine. Pojam temperature. Kinetička teorija plinova. Ishod učenja: Poznavanje kristalnih sustava. Teseralni kristalni sustav. Agregatna stanja tvari i temperatura. Predavanje 5. Plinski zakoni i jednadžba stanja idealnog plina. Realni plinovi. Relativna atomske i molekulske mase. Metode određivanja relativnih atomskih (Dulong-Petitova metoda, difrakcija rendgenskih zraka, spektrograf masa) i molekulskih masa (iz gustoće plina, metodom Victora Mayera, Hoffmanova metoda). Periodni sustav elemenata i periodni zakon. Ishod učenja: Definirati varijable koje opisuju stanje plina. Objasniti Boyle Mariottov zakon i Charles Guy lissacov zakon te jednadžbu stanja idealnog plina. razlika između realnih i idealnih plinova. Predavanje 6. Elektronska struktura atoma - Bohrov model atoma, kvantni brojevi. Kvantna teorija i elektronska struktura atoma. Atomske orbitale. Ishod učenja: Objasniti spektar elektromagnetskog zračenja. Uzroci apsorpcije i emisije zračenja. Objasniti Planckovu jednadžbu energije i zračenja. Objasniti fotoelektrični efekt i Einsteinovu fotoelektričnu jednadžbu. Objasniti Bohrov model atoma vodika i rješenje modela. Predavanje 7. Periodična klasifikacija elemenata i periodni sustav. Periodične promjene fizikalnih osobina. Atomski radijus. Energija ionizacije. Elektronski afinitet. Elektronegativnost. Ishod učenja: Objasniti današnji periodni sustav elemenata i njihovu elektronsku strukturu. Predavanje 8. Kemijska veza i struktura molekula - Elektronska teorija valencije, ionski i kovalentni spojevi. Elektronegativnost i stupanj oksidacije. Pisanje Lewisovih struktura i pravilo okteta. Formalni naboji. Izuzeci od pravila okteta. VSEPR model i geometrija molekule. Ishod učenja: Objasniti pojam valencije atoma elemenata. Objasniti uzroke ispajanja atoma elemenata. Objasniti uzroke nastajanja ionske veze i svojstava ionskih spojeva. Predavanje 9. Karakteristike veze. Teorija valentne veze i teorija molekulskih orbitala.. Ishod učenja: Objasniti kako nastaje kovalentna veza. Razlika između teorije valentne veze i teorije molekulskih orbitala. Predavanje 10. Međumolekularne sile. Dipolni moment, Van der Waalsove i Londonove sile, vodikova veza. Struktura i osobine tekućina i krutina. Fizikalne osobine otopina. Vrste otopina. Izražavanje koncentracije. Ishod učenja: Objasniti vrste međumolekulskih sila i zbog čega one nastaju. Objasniti što su to otopine. Navesti vrste otopina. Navesti načine izražavanja koncentracija. Predavanje 11. Otopine tekućina u tekućinama. Otopine krutina u tekućinama. Otopine plinova u tekućinama. Utjecaj temperature na topljivost. Utjecaj tlaka na topljivost plinova. Koligativne osobine otopina neelektrolita i koligativne osobine otopina elektrolita. Ishod učenja: Objasniti razloge otapanja ionskih spojeva. Objasniti ovisnost otapanja o toplini i Le Chatellierov princip. Predavanje 12.

4 Kemijske reakcije - vrste kemijskih reakcija, redoks reakcije, reakcije kompleksa (protolitičke reakcije i reakcije taloženja i otapanja), složene reakcije. Ishod učenja: Objasniti redoks reakcije. Razumijeti što su oksidacijska, a što redukcijska sredstva. Objasnit kako nastaju reakcije otapanja i taloženja. Predavanje 13. Kemijska kinetika, brzina reakcije, mehanizam reakcije, energija aktivacije. Kemijska ravnoteža - Pojam ravnoteže, kemijska ravnoteža i konstanta kemijske ravnoteže. Faktori koji utječu na kemijsku ravnotežu. Ishod učenja: Objasniti endotermne i egzotermne reakcije. Objasniti što je energija aktivacije i kako na nju djeluju katalizatori. Navesti o čemu ovisi brzina kemijske rekcije. Predavanje 14. Ravnoteže u homogenim i heterogenim sustavima. Ishod učenja: Objasniti kada u reakcijama nastaje stanje ravnoteže. Navesti i objasniti zakon kemijske ravnoteže. Objasniti utjecaj temperature na kemijsku ravnotežu. Predavanje 15. Ravnoteže u otopinama elektrolita - ravnoteže u otopinama kiselina i baza, ravnoteže u otopinama kompleksa, ravnoteže između otopine i neotopljenog kristala, redoks ravnoteže Ishod učenja: Objasniti ravnotežu u otopinama elektrolita. Ionski produkt vode, ph. Seminar 1. Stupanj oksidacije: Definicija, pravila za određivanje stupnja oksidacije atoma, iona, molekula. Primjeri i uvježbavanje. Ishod učenja: Odrediti stupanj oksidacije atoma, iona i molekule. Seminar 2. Nomenklatura anorganske kemije. Nazivi monoatomnih kationa. Nazivi monoatomnih aniona. Nazivi poliatomnih kationa. Nazivi poliatomnih aniona. Nazivi liganada. Nazivi kompleksniih iona. Nazivi oksokiselina i njihovih soli. Ishod učenja: Pravila za imenovanje anorganskih iona i spojeva Seminar 3. Uvježbavanje naziva anorganskih spojeva. Ishod učenja: Ispravno imenovati ion i spoj. Na osnovu imena napisati formulu. Seminar 4. Uravnotežavanje kemijskih jednadžbi. Redoks jednadžbe Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. Seminar 5. Uvježbavanje pisanja redoks jednadžbi. Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. Seminar 6. Stehiometrija: Kvalitativni i kvantitativni odnosi kod kemijskih reakcija. Molna metoda. Ishod učenja: Izračunati odnose između reaktanata i produkata. Seminar 7. Stehiometrija: Kvantitativni odnosi. Iskorištenje kod kemijskih reakcija i procesa: mjerodavni reaktant, reaktant u suvišku, teorijska količina reaktanta, teorijska količina produkta, iskorištenje, gubitci. Ishod učenja: Izračunati potrebne količine reaktanata za dobivanje određene količine produkata. Izračunati količinu nastalih produkata uz zadane gubitke. Seminar 8. Stehiometrija: Volumen i masa u kemijskim reakcijama. Ishod učenja: Za reakcije u kojima sudjeluju plinovi i otopine izračunati potrebne količine reaktanata i ili nastale produkte. Seminar 9. Elektronska konfiguracija atoma i iona Ishod učenja: Napisati elektronske konfiguracije izoliranih atoma i iona. Odrediti koji ion ima stabilnu elektronsku konfiguraciju. Seminar 10. Lewisove strukturne formule Ishod učenja: Pravila za pisanje Lewisovih strukturnih formula. Na osnovu pravila crtanje Lewisovih strukturnih formula odabranih iona i spojeva. Seminar 11. Elektronske strukturne formule Ishod učenja: Polazeći od Lewisove strukturne formule napisati elektronsku strukturnu formulu. Pretpostaviti hibridizaciju i objasniti veze koje nastaju. Seminar 12. Kemijska ravnoteža u homogenim i heterogenim sustavima Ishod učenja: Napisati izraz za konstantu ravnoteže. Odrediti utjecaj dodatka reaktanta ili produkta na ravnotežu. Seminar 13. Kemijska ravnoteža u otopinama elektrolita.

5 Ishod učenja: Izračunati ph otopine elektrolita. Ravnoteža u otopinama baza i kiselina. Vježba 1. Osnovna pravila laboratorijskog rada, Mjere opreza i zaštite u laboratoriju, Osnovni laboratorijski pribor. Pranje, čišćenje i sušenje laboratorijskog posuđa. Osnovne laboratorijske operacije. kemikalije i postupanje s njima. Rastavljanje tvari na čiste tvari. Rastavljanje heterogenih smjesa Rastavljanje homogenih smjesa Ishod učenja: Poznavanje mjera opreza i rada u laboratoriju. Rad s laboratorijskim posuđem i priborom. Mjerenje volumena kapljevina. Vaganje. Određivanje gustoće tvari Vježba 2. Rastavljanje tvari na čiste tvari, Rastavljanje heterogenih tvari, Sedimentiranje, dekantiranje, centrifugiranje, Filtriranje na obično složeni filter papir, Filtriranje na naborani filter papir, Filtriranje na filtar-papiru u Büchnerovom lijevku, Destilacija i frakcijska destilacija, Sublimacija joda. Ekstrakcija joda iz vodene otopine Ishod učenja: Poznavanje postupaka za odjeljivanje heterogenih i homogenih tvari. razlikovanje homogenih i heterogenih tvari. Vježba 3. Fizičke i kemijske promjene, Zakon o održanju težine, Gay-Lussacov zakon spojenih volumena, Vježba s modelima jediničnih ćelija, Određivanje relativne atomske mase cinka Zn, Određivanje empirijske formule bakrova klorida. Ishod učenja: Razlikovanje fizičkih od kemijskih promjena. Dakaz zakona o održanju težine i Guy-Lussacovog zakona. Kubični kristalni sustav i računanje broja atoma koji pripadaju pojedinoj jediničnoj ćeliji. Definicija realtivne atomske mase i određivanje relativne atomske mase cinka Zn. Definicija i određivanje empirijske fomule. Vježba 4. Plinski zakoni: Određivanje molarnog volumena kisika, Boyle-Mariotteov zakon, Charles-Gay Lussacov zakon, Ovisnost tlaka o temperaturi kod plinova. Ishod učenja: Definiranje i dokaz plinskih zakona. Grafička ilustracija plinskih zakona. Vježba 5. Otopine i njihova svojstva. Načini izražavanja koncentracija. Priprema otopine zadane koncentracije. Otopine kapljevina u kapljevinama. Otopine plinova u kapljevinama. Ovisnost topljivosti o prirodi (strukturi) tvari. Ovisnost topljivosti o temperaturi. Otapanje kapljevina u kapljevinama. Otapanje plinova u kapljevinama. Henryjev zakon. Određivanje molarne mase metodom sniženja ledišta. Ilustracija elektrolitske disocijacije. Ilustracija putovanja iona prema elektrodama. Električna vodljivost otopina. Redoks-reakcija sumpora i kisika. Redoks reakcija razrijeđene dušične kiseline i otopine željezova(ii) sulfata. Reakcija raspadanja i nastajanja kompleksa. Reakcija supstitucije liganada. Protolitička reakcija (kiselinsko-bazna titracija). Ishod učenja: Definiranje otopina i načina izražavanja koncentracija. Priprava otopine zadane koncentracije. Poznavanje elektrolita i određivanje jakosti elektrolita. Vrste kemijskih reakcija. Kiselinsko-bazna titracija. Vježba 6. Kemijska kinetika, Utjecaj koncentracije reaktanata na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj temperature na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Ravnoteže u otopinama elektrolita. Pomicanje kemijske ravnoteže. Određivanje konstante disocijacije kiselina, Ka. Određivanje ph: Približno određivanje vrijednosti ph pomoću indikatora, Određivanje vrijednosti ph pomoću Vernierovog ph senzora. Elektroliza - Određivanje Faradayeve konstante. Elektromotorna sila galvanskog članka - Daniellov članak. Ishod učenja: Poznavanje utjecaja koncentracije reaktanata, temperature, katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Definicija i određivanje ph. Kisele i bazne otopine. Faradayevi zakoni, Određivanje elektromotorne sile članka. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na slijedeći način: Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog izvrstan Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno. Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način: Točno riješeno više od 55% - dovoljan

6 Točno riješeno više od 70 % - dobar Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar Točno riješeno više od 90 % - izvrstan Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to pravo. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 8. Obavijesti studentima se objavljuju i na web stranicama Zavoda. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika. Naziv predmeta BIOLOGIJA STANICE Kod predmeta SMB102 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/45 ECTS (uz obrazloženje) 5 (3 - predavanja, samostalno učenje i 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Nada Bezić, redoviti profesor Voditelj vježbi Marija Nazlić, stručni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Evolucija stanice, te organizacijski principi građe stanice. Simbiotska teorija o porijeklu plasta, mitohondrija i postanku eucite. Građa biomembrana i načini transporta kroz membranu. Stanična jezgra, DNA molekula, kemijska građa te njena organizacija. RNA molekule u stanici i njhove funkcije. Građa i funkcija jezgrice. Tipovi, sastav i građa ribosoma. Centralna dogma biologije - sinteza proteina. Endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat. Plastidi - kloroplasti submikroskopska građa, fotosinteza. Mitohondriji, submikroskopska građa i metabolizam. Peroksisomi i njhova metabolička uloga. Citoskelet i stanična gibanja. Stanični cilus. Kromosomi, građa te gibanje za vrijeme diobe. Tipovi mitoza i princip diobe. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza te oplodnja. Diferecijacija i proliferacija stanica. Jacob- Monod model regulacije gena. Apoptoza, uzroci starenja i smrt stanice. Tumori, uzroci i vrste. Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom biljne i životinjske stanice i funkcijom njenih struktura do molekularne razine. Nastava je organizirana kroz predavanja i praktične vježbe te konzultacije. Osim udžbenika na hrvatskom jeziku studenti imaju web prezentaciju te upute u obliku skripte za pohađanje vježbi. Studenti su obavezni u 100% realizaciji prisustvovati predavanjima i vježbama. Popis obavezne literature 1. G. M. Cooper, Stanica: molekularni pristup, Medicinska naklada, Zagreb, Popis izborne literature 2. B. Alberts, D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts, J. Watson: Molecular Biology of the Cell, Garland Publishing, Inc., New York, London, 1994.

7 3. M. W. Berns: Stanica, Školska knjiga, Zagreb, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod, evolucija stanice Ishodi učenja: Osnovne karakteristike živih organizama. Nastanak i karakteristike prve stanice. Vremenska skala evolucije živih organizama, evolucija metabolizma, te eksperimentalni dokazi evolucije. Razvoj biljnog i životinjskog svijeta u odnosu na viruse. Usporedba biljne i životinjske stanice i tkiva. Predavanje 2. Teorija endosimbioze, građa biomembrana lipidi Ishodi učenja: Evolucija stanice teorija endosimbioze nastanka eukariota. Eksperimentalne metode u istraživanjima u biologiji stanice. Opće karakteristike biomembrana i staničnih stijenki. Lipidni dio membrane, fosfolipidi, kolesterol i glikolipidi. Predavanje 3. Membrana - proteini i transporti kroz membranu Ishodi učenja: Tipovi membranskih proteina. Modeli memrane odnos lipida i proteina. Međudjelovanje membrana. Način povezivanje stanica koje imaju celuloznu staničnu stijenku. Prolaz tvari kroz membranu: pasivni transport, olakšana difuzija i aktivni transport. Ionski gradijent i membranski potencijal. Otpuštanje neurotransmitera na sinapsi. Tipovi fagocitoze i pinocitoze. Sortiranje tvari u endosomu. Predavanje 4. Stanična jezgra, jezgrica, DNA i RNA Ishodi učenja: Nukleoplazma te jezgrin kromatin. Jezgrina ovojnica, jezgrina pora i nuklearna lamina. Građa i funkcija jezgrice. Uloga jezgre i jezgrice u toku diobe stanice. Građa i semikonzervativna replikacija DNA. Odnos broja i veličine genoma nekih značajnijih organizama. Kromosomi, kromatin i nukleosom. Položaj i značenje histonskih proteina. Interfazni kromatin i domena kromatinske petlje. Predavanje 5. Ribosomi. Centralna dogma biologije Ishodi učenja: Građa, funkcija i tipovi ribosoma. Struktura i funkcija trna molekule. Sinteza proteina, transkripcija i translacija (inicijacija, elongacija i terminacija) kod prokariota i eukariota. Pregled translacije, genetički kod i značenje polisoma. Vezani geni i proteini te veličina genoma. Uloga i značenje introna i egsona u teorijama evolucije. Predavanje 6. Endoplazmatski retikulum Ishodi učenja: Struktura i vrste endoplazmatskog retikuluma. Hrapavi endoplazmatski retikulum, sekrecijski put, razvrstavanje proteina, kotranslacijski i posttranslacijski prijenos sekrecijskih proteina u ER. Topologija sekrecijskog puta i ugradnja proteina u membranu ER-a. Glatki ER i načini sinteze fosfolipida. Značenje flipaze te kolesterola i ceramida. Vezikularni transport iz ER-a u Golgijev aparat. Povratak proteina koji djeluju u ER-u. Predavanje 7. Golgijev aparat i lizosomi Ishodi učenja: Struktura i funkcija Golgijevog aparata. Sinteza sfingomijelina i glikolipida u G. aparatu. Lizosomi fagocitoza i autofagija. Organizacija lizosoma te endocitoza i njihov nastanak. Lizosomske bolesti. Predavanje 8. Mitohondrij građa i funkcija disanje Ishodi učenja: Bioenegetika i metabolizam. Mitohondrij strukturalno, značenje genoma, te njegova metabolička aktivnost. Održavanje protonskog gradijenta, transport metabolita kroz unutrašnju membranu mitohondija i uloga ATP- sintetaze. Načini transporta proteina u matriks mitohondrija i značenje kardiolipina. Predavanje 9. Kloroplasti građa i funkcija fotosinteza. Peroksisomi uloga u metabolizmu Ishodi učenja: Struktura kloroplasta i značenje genoma. Usporedba kemiosmotičkog stvaranja ATP-a u mitohondriju i kloroplastu. Unos proteina u stromu kloroplasta i dajlnji transport u tilakoidni lumen. Kromoplasti, etioplasti, leukoplasti, amiloplasti, te razvoji kloroplasta. Fotosinteza - reakcije na svjetlu fotoliza vode, lančane i kružne reakcije. Reakcije u tami Calvinov ciklus. Značenje peroksisoma u biljnim i životinjskim stanicama - katalaza. Glioksisomi glioksilatni ciklus. Uloga peroksisoma u respiraciji. Nastanak peroksisoma. Predavanje 10. Citoskelet i stanična gibanja Ishodi učenja: Formiranje aktinskhi filamenata i njihova organizacija. Način združivanja citoskeleta i stanične membrane kod eritrocita. Struktura sarkomere, kontrakcija združivanje tropomiozina i troponina. Izgradnja i vrste proteina intermedijarnih vlakana. Načini pričvršćenja intermedijarnih vlakana. Organizacija i nastanak mikrotubula. Centrosom, centriol i organizacija mikrotubula diobenog vretena. Oblikovanje mitotičkog vretena. Organizacija mikrotubula u živčanoj stanici. Gibanja mikrotubula u diobi i značenje kinetohore. Cilije, flagelumi i bazalna tijela. Predavanje 11. Stanični ciklus, kromosomi Ishodi učenja: Faze i regulacija staničnog ciklusa. Faktori rasta i kontrolne točke staničnog ciklusa. Mehanizam zastoja u staničnom ciklusu. Uloga proteina p53 u zaustavljanju staničnog ciklusa. Regulacija napredovanja kroz

8 stanični ciklus i nadzor u G 2 fazi kontrolne točke. Veza kromatina i kromosoma. Struktura i tipovi kromosoma. Značenje centromere i telomera. Prokariotski, eukariotski te politeni kromosomi. Predavanje 12. Mitoza i tipovi mitoza Ishodi učenja: Faze mitoze i mjesta djelovanja MPF-faktora. Razgradnja ciklina tijekom staničnog ciklusa. Djelovanje proteolitičkog sustava ciklusa B u toku anafaze. Citokineza animalnih i biljnih stanica. Predavanje 13. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza Ishodi učenja: Usporedba mitoze i mejoze. Profaza I prve mejotičke diobe. Značenje tetrada, sinaptonemskog kompleksa i hijazme. Mejoza oocita kralježnjaka i usporedba s spermatogenezom. Identifikacija citotoksičnog faktora. Predavanje 14. Oplodnja, diferecijacija i proliferacija stanica i regulacije gena model operona Ishodi učenja: Oplodnja mobilizacija Ca 2+ pomoću IP 3. Proliferacija stanica kroz embrionalni razvoj životinja (morula, blastula, gastrula) i biljaka (vanjski i unutrašnji utjecaj). Formiranje krvnih stanica iz matične stanice. Molekularna osnova nasljeđivanja i model operona. Predavanje 15. Apoptoza, starenje i smrt stanice. Uzroci i vrste tumora. Ishodi učenja: Uzroci i kategorije procesa starenja. Apoptoza genetska kontrola te regulatori i efektori apoptoze. Vrste tumore, nastanak tumora i maligna alteracija. Kemijski i virusni uzroci nastanka tumora. Vježba 1. Mikroskop i mikroskopiranje (I dio) Ishodi učenja: Upoznavanje dijelova i načina rada svjetlosnog mikroskopa. Povezivanje valne teorije svjetlosti s nastankom slike u mikroskopu. Razumijevanje loma svjetlosti kroz okularnu i objektivnu leću te povezivanje s orjentacijom slike koju daje mikroskop. Razumijevanje pojmova: vidni kut, stvarna i prividna veličina predmeta, ukupno povećanje mikroskopa, numerička apertura, moć razlučivanja mikroskopa. Upoznavanje postupka pravilnog mikroskopiranja. Upoznavanje s pravilnim načinom skiciranja i označavanja promatranog objekta u bilježnicu Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (II dio) Ishodi učenja: Razumijevanje i svladavanje upotrebe imerzijskog objektiva. Razumijevanje loma svjetlosti u sredstvima optički različite gustoće izradom preparata i mikroskopiranjem mjehurića zraka i kapljice ulja u vodi. Upoznavanje s načinima pripreme preparata za mikroskopiranje. Svladavanje izrade nativnog preparata i histoloških prereza upotrebom žileta i mikroskopiranje nativnog preparata. Vježba 3. Prokarioti Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, karakteristika, metabolizma, načina diobe i raznolikosti arheja i eubakterija. Upoznavanje morfologije, bojanja i grupiranja bakterija pregledom mikrobioloških preparata. Upoznavanje osobitosti i raznolikosti cijanobakterija mikroskopiranjem nekoliko različitih predstavnika. Vježba 4. Eukarioti Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, načina diobe i raznolikosti eukariotskih stanica uz usporedbu prokariotske i eukariotske stanične organizacije. Upoznavanje plana stanične organizacije jednostaničnih eukariota i eukariotskih stanica kao dijelova višestaničnog organizma. Upoznavanje jednostaničnih eukariota i njihovih osobitosti mikroskopiranjem papučice, euglene, amebe, jednostaničnih zelenih algi te stanica kvasca. Vježba 5. Biljne stanice Ishodi učenja: Upoznavanje biljnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Usvajanje znanja o sličnosti i različitosti biljne i animalne stanice. Upoznavanje osobitosti stanične organizacije vezane uz funkciju mikroskopiranjem biljnih stanica iz pokožice crvenog luka, stanica pluta, stanica mehaničkog tkiva, stanica provodnog tkiva. Vježba 6. Animalne stanice Ishodi učenja: Upoznavanje animalnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Upoznavanje osobitosti stanične organizacije vezane uz specifičnu funkciju mikroskopiranjem epitelnih stanica iz sluznice usne šupljine, mišićnih, živčanih i spolnih stanica. Vježba 7. Stanična jezgra i DNK Ishodi učenja: Upoznavanje uloge i organizacije stanične jezgre. Upoznavanje DNK kao nasljednog materijala u u stanicama organizama svih živih bića te načina na koji je organizirana i smještena unutar stanice. Razumijevanje procesa replikacije i kondenzacije molekula DNK. Upoznavanje s osnovnim biološkim i kemijskim principima tehnika za izolaciju DNK koje se koriste u modernim laboratorijima uz postupak izolacije molekule DNK iz biljnog materijala metodom uradi sam. Vježba 8. Stanična stijenka i stanična membrana

9 Ishodi učenja: Upoznavanje glavnih građevnih komponenti stanične stijenke različitih vrsta stanica (bakterije, arheje, alge, gljive, biljke). Razumijevanje funkcije i građe stanične stijenke biljne stanice uz mikroskopiranje stanične stijenke i jažičnih kanala nakon bojanja klor-cink-jodom. Upoznavanje građe i propusnosti stanične membrane. Upoznavnje s difuzijom različitih otopina u agarnom gelu. Razumijevanje uloge vakuole i turgorskog tlaka. Upoznavanje osmoze i indirektnog načina dokazivanja stanične membrane kroz plazmolizu i deplazmolizu u stanicama lista vrste Rhoeo discolor te promatranje eritrocita u otopinama različitog toniciteta. Vježba 9. Plastidi Ishodi učenja: Upoznavanje građe plastida, tipova plastida i pigmenata u plastidima. Upoznavanje smještaja i uloge plastida u stanici mikroskopiranjem kloroplasta, kromoplasta i leukoplasta u biljnim stanicama te izoliranih kloroplasta nakon izolacije kloroplasta iz špinata diferencijalnim centrifugiranjem. Upoznavanje kromatografskog razdvajanja pigmenata i spektofotometrijskog određivanja apsorpcijskog spektra klorofila. Vježba 10. Produkti izlučivanja biljnog protoplasta Ishodi učenja: Upoznavanje produkata izmjene tvari u biljnoj stanici. Razumijevanje uloge i podjele ergastičnih tvari na rezervne, građevne i otpadne. Upoznavanje rezervnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem škrobnih zrnaca iz gomolja krumpira. Upoznavanje razlike asimilacijskog i pričuvnog škroba. Upoznavanje amiloze i amilopektina te reakcije s Lugolovom otopinom. Upoznavanje otpadnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem kristala kalcij-oksalata dihidrata iz peteljke begonije i kristala kalcij-oksalata monohidrata u stanicama lista tradeskancije. Vježba 11. Feulgen-nuklealna reakcija na DNA i izrada preparata za istraživanje mitoze Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda izradom preparata za istraživanje mitoze u vršcima korjenčića luka (Allium cepa). Vježba 12. Mitoza Ishodi učenja Upoznavanje mitoze kao dijela staničnog ciklusa eukariotskih stanica. Razumijevanje diploidnog i haploidnog broja kromosoma. Upoznavanje interfaze i faza mitoze mikroskopiranjem mitoze u vršku korijena crvenog luka. Razumijevanje funcije i formiranja diobenog vretena. Razumijevanje citokineze biljnih i animalnih stanica. Vježba 13. Endomitoza i politeni kromosomi. C-mitoza. Oblik i građa kromosoma. Kromosomi čovjeka Ishodi učenja: Upoznavanje endomitoze kroz izradu i mikroskopiranje preparata politenih kromosoma iz žlijezda slinovnica ličinki vinske mušice. Upoznavanje uloge citostatika i C-mitoze. Upoznavanje morfologije kromosoma. Upoznavanje kariotipa, kariograma i kromosoma čovjeka. Vježba 14. Izrada preparata za proučavanje mejoze. Mejoza Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda kroz izradu preparata za istraživanje mejoze u anterama vrste Gasteria sp. Razumijevanje mejoze i prepoznavanje faza mejoze na mikroskopskom preparatu. Vježba 15. Crossing-over. Gametogeneza. Elektron-mikroskopske snimke različitih staničnih struktura Ishodi učenja: Razumijevanje značenja crossing-overa u mejozi. Upoznavanje spermatogeneze i oogeneze. Analiza elektron-mikroskopskih snimki različitih stanica i staničnih struktura. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa. Položena oba parcijalna testa smatraju se i položenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA Za prvu mejotičku diobu nije točno da dolazi do: a) odvajanja homolognih kromosoma b) odvajanja kromatida svakog homologa c) sparivanja homologa d) spiralizacije kromosoma e) nestajanja jezgrine ovojnice Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Odaberite jednu od pet mogućnosti i zaokružite slovo ispred odgovora kojeg ste odabrali kao točan odgovor. Na svako pitanje se mora odgovoriti i to uvijek samo jednim odgovorom, odnosno smije se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA

10 Uvećanu, realnu i obrnutu sliku objekta daje mikroskopa. U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. III SKUPINA PITANJA Opišite aktivni transport na primjeru kalij-natrijeve membranske crpke! U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru ispod svakog pitanja. Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda. IV SKUPINA PITANJA Koju fazu mitoze prikazuje slijedeća slika: Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod. Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku piše pismeni ispit koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Biologija stanice. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Naziv predmeta OPĆA ZOOLOGIJA Kod predmeta SMB103 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 5 ECTS (2 za predavanja i laboratorijski rad: 60 sati; 3 za samostalno učenje, rješavanje zadataka u skripti, priprema ispita: 90 sati) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis -

11 Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petrić Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petrić O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Opis i cilj kolegija: Tijekom ovog kolegija studenti će se upoznati sa carstvom životinja kroz proučavanje taksonomije i raznolikosti svih životinjskih koljena s posebnim naglaskom na njihovu funkcionalnu anatomiju. Zadatak kolegija je da studenti ustanove srodne i razlikovne karakteristike svojstvene životinjama, analiziraju strukturu i funkciju životinja na staničnoj, tkivnoj i organskoj razini organizacije te usporede opće značajke životnih ciklusa i oblika reprodukcije životinja. Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali moći: - povezati klasifikaciju i filogeniju životinja - usporediti glavne morfološke i fiziološke karakteristike svakog koljena životinja - prezentirati evolucijski razvoj i funkciju glavnih organskih sustava kod životinja. Završetkom ovog kolegija studenti stječu osnove potrebne za razumijevanje i praćenje specijalističkih bioloških i drugih predmeta na višim godinama studija. Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama životinja te stjeći odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, izrada svježih preparata). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni, urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu. Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja. Izostanak je opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu (predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. Popis obavezne literature 1. Matoničkin I, Erben R Opća zoologija. Školska knjiga, Zagreb. 2. Miller SA, Harley JP Zoology. McGraw-Hill, New York. 3. Petrić M Interna skripta predavanja iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split. 4. Petrić M Interna skripta praktikum iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split. 5. Petrić M Dodatni nastavni materijali - ppt predavanja i praktikuma. Popis izborne literature 1. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 2. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 3. Mader S Biology: Laboratory Manual. 5th edition. The McGraw-Hill Companies, Inc. USA. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za izvođenje predavanja/vježbe. Predavanje 1. Uvod u zoologiju: evolucijska i ekološka perspektiva (*2) Ishodi učenja: Definirati područja zoologije. Povezati evolucijske procese i srodstvene odnose među životinjama. Povezati općenite evolucijske veze između različitih životinjskih grupa. Identificirati ekološke principe u zoologiji i međusobne odnose između jedinki te između grupa životinja. Razlikovati abiotičke i biotičke faktore. Predavanje 2. Stanice, tkiva, organi i organski sustavi životinja (*3)

12 Ishodi učenja: Analizirati strukturu eukariotske stanice. Razlikovati životinjska tkiva: epitelno, vezivno, mišićno i živčano tkivo. Izdvojiti organske sustave životinja. Analizirati difuziju, osmozu i osmoregulaciju. Predavanje 3. Klasifikacija, filogenija i tjelesna organizacija životinja (*3) Ishodi učenja: Definirati taksonomsku hijerarhiju i klasifikaciju. Usporediti metode koje se koriste u sistematici životinja. Usporediti tipove simetrije, tkiva, tipove tjelesne šupljine, metamerija, cefalizaciju i razvoj živčanog sustava kod različitih grupa životinja. Predavanje 4. Pregled glavnih koljena životinja (*3) Ishodi učenja: Identificirati glavna koljena i karakteristike Protozoa. Identificirati glavne karakteristike životinja jednostave građe tijela - Porifera, Cnidaria, Ctenophora i srodne grupe (Placozoa, Mesozoa). Identificirati glavne karakteristike acelomatnih koljena životinja - Platyhelminthes, Gnathostomulida i Gastrotricha; pseudocelomatnih koljena životinja - Nematoda i ostalih srodnika (Nematomorpha, Kinorhyncha, Loricifera, Rotifera, Priapulida, Acanthocephala, Entoprocta); celomatnih protostoma - Mollusca, Annelida, Arthropoda i ostalih srodnika (Ectoprocta, Phoronida, Brachiopoda, Nemertea, Sipuncula, Echiura, Tardigrada, Pogonophora, Onycophora); celomatnih deuterostoma - Echinodermata, Chordata i ostalih srodnika (Chaetognatha, Hemichordata). Predavanje 5. Zaštita, potpor i pokretanje (*2) Ishodi učenja: Analizirati integumentni, potporni i mišićni sustav beskralješnjaka i kralješnjaka. Razlikovati epiderm kod različitih grupa životinja. Usporediti hidroskelet te čvrsti egzoskelet i endoskelet. Identificirati hrskavično i koštano tkivo kod različitih životinja. Identificirati dijelove kosti. Usporediti pokretanje 'bez mišića' i mišićima. Povezati hidroskelet s pokretanjem. Razlikovati tipove mišića. Analizirati teoriju međusobnog klizanja i kontrolu kontrakcije skeletnih mišića. Predavanje 6. Komunikacija: živčani i osjetni sustav (*2) Ishodi učenja: Analizirati živčani i osjetni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti pet općenitih evolucijskih trendova u razvoju živčanog sustava životinja. Identificirati stanice živčanog i osjetnog sustava. Analizirati membranski potencijal. Usporediti organizaciju živčanog sustava kod različitih grupa životinja. Povezati dijelove živčanog sustava s funkcijom istih. Identificirati različite tipove osjetnih receptora kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Povezati ponašanje kod životinja s različitim osjetnim receptorima. Predavanje 7. Komunikacija: hormonalni sustav (*2) Ishodi učenja: Analizirati hormonalni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Identificirati kemijske tvari koje sudjeluju u komunikaciji, održavanju homeostaze i tjelesnom odgovoru na različite podražaje. Analizirati mehanizam djelovanja hormona. Identificirati hormone beskralješnjaka i kralješnjaka. Raščlaniti faze procesa presvlačenja kod rakova. Predavanje 8. Optjecanje i izmjena plinova (*2) Ishodi učenja: Analizirati optjecajni sustav i načine izmjene respiratornih plinova kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti karakteristike celomske tekućine, hemolimfe i krvi beskralješnjaka. Razlikovati krvne stanice kralješnjaka. Analizirati filogenetski trend kod razvoja optjecajnog sustava metazoa. Definirati pojam respiratorne površine i navesti različite primjere iste kod životinja. Predavanje 9. Ishrana i probava (*2) Ishodi učenja: Analizirati metabolizam hranjivih tvari. Navesti različite strategije kojima životinje pribavljaju hranu. Definirati suspenzijsko i depozitno hranjenje, herbivornost, predaciju i apsorbciju hranjiva preko tjelesne površine. Navesti primjere raznolikosti probavnih struktura kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Predavanje 10. Regulacija temperature i tjelesnih tekućina (*2) Ishodi učenja: Definirati homeostazu. Procijeniti učinak temperature na životinjski organizam. Analizirati regulaciju temperature kod beskralješnjaka, riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Analizirati mehanizme osmoregulacije i ekskrecije kod životinja. Usporediti ekskretorne strukture kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Predavanje 11. Razmnožavanje (*3) Ishodi učenja: Identificirati i analizirati tipove nespolnog i spolnog razmnožavanja kod životinja. Navesti prednosti i mane nespolnog i spolnog razmnožavanja. Analizirati osnovne reproduktivne strategije kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Usporediti reproduktivne strukture kod različitih grupa životinja. Predavanje 12. Embriologija i postembrionalni razvoj (*2) Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti različite tipove brazdanja. Analizirati proces gastrulacije. Definirati zametne listiće. Analizirati prosec organogeneze. Identificirati tipove postembrionalnog razvoja kod različitih životinja. Usporediti r- i k-strategiju kod životinja.

13 Predavanje 13. Ponašanje životinja (*2) Ishodi učenja: Definirati osnovne principe klasične etologije. Analizirati periodično i refleksno ponašanje. Analizirati socijalno ponašanje životinja. Vježba 1. Promorfologija plan građe tijela životinje (*2) Ishodi učenja: Usporediti asimetrične, bilateralno simetrične i radijalno simetrične životinje. Razlikovati anteriorni i posteriorni kraj životinje te dorzalnu i ventralnu stranu tijela. Definirati metamerizaciju, homonomnu i heteronomnu metameriju, pseudometameriju i tagmatizaciju. Nacrtati bilateralno i radijalno simetričnu životinju te označiti pripadajuće ravnine i osi. Nacrtati riječnog raka i označiti tagme. Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (*2) Ishodi učenja: Navesti mehaničke i optičke dijelove mikroskopa. Izračunati ukupno povećanje mikroskopa. Pravilno rukovati mikroskopom. Razlikovati svježi i trajni preparat. Postaviti trajni preparat (pr. oocite školjkaša Mytilus galloprovincialis) i naći sliku na mikroskopu. Nacrtati oocite dagnje i navesti na kojem se povećanju crtalo. Vježba 3. Pokrovni sustav (*2) Ishodi učenja: Razlikovati epitelno tkivo kod beskralježnjaka i kralježnjaka promatranjem na histološkim preparatima. Ustanoviti razlike epiderma beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati shematski prikaz pelikule papučice. Nacrtati shematski prikaz epitelnog tkiva kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kožu virnjaka mikroskopskim promatranjem histološkog preparata. Nacrtati kožu žabe mikroskopskim promatranjem histološkog preparata. Analizirati kožu glavonožaca, morske mačke. Promotriti kroz mikroskop ljuske ribe koštunjače. Vježba 4. Potporni sustav (*2) Ishodi učenja: Razlikovati tri osnovna tipa potpornog sustava (skeleta) kod životinja. Identificirati osnovne regije kralješaka riba. Nacrtati ljušturice krednjaka. Nacrtati shematski prikaz ljušture školjkaša. Napraviti svježi preparat niti spongina i iglica spužve te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat sklerita žarnjaka te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat osikula trpova te iste nacrtati. Označiti dijelove kostura ribe koštunjače. Vježba 5. Pokretanje - mišićni sustav (*2) Ishodi učenja: Analizirati načine pokretanja životinja. Usporediti građu bičeva, trepetljika i mišića. Analizirati građu mišićnog tkiva te razlikovati tri tipa mišića na histološkim preparatima. Nacrtati glatke mišićne stanice i poprečnoprugasti mišić. Skicirati funkcionalnu građu poprečnoprugastog mišića. Pogledati dodatne primjere: epitelnomišićne stanice dječje gliste, mišićni sustv kod riba, električni organi riba Vježba 6. Živčani sustav (*3) Ishodi učenja: Analizirati građu živčanog tkiva te funkciju neurona i glija stanica. Identificirati dijelove živčane stanice. Usporediti tipove živčanog sustava kod životinja. Razlikovati živčani sustav beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati živčanu stanicu. Secirati lignjuna i nacrtati pleuralni ganglij. Nacrtati shematski prikaz živčanog sustav gujavice. Secirati škampa i nacrtati živčani sustav. Secirati morsku mačku i nacrtati mozak. Vježba 7. Osjetni ili receptorni sustav (*2) Ishodi učenja: Analizirati funkciju osjetila. Usporediti osjetila, osjetne stanice i tipove receptora. Analizirati građu i funkciju bočne pruge riba koštunjača. Ustanoviti razlike između oka glavonožaca i kralježnjaka. Nacrtati statocistu. Nacrtati Vater - Paccinievo tjelešce za dodir u koži sisavca. Nacrtati gustoreceptore u papilama jezika sisavca. Nacrtati dijelove oka sipe. Nacrtati dijelove sastavljenog (mrežastog) oka kukaca. Secirati lignjuna i izolirati statolite. Secirati ribu koštunjaču i izolirati otolite. Promotriti statolite i otolite pod mikroskopom. Vježba 8. Dišni sustav (*3) Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između izmjene plinova i respiracije. Povezati građu i funkciju respiratorne površine kod različitih grupa životinja. Analizirati različite strukture za izmjenu plinova kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Razlikovati ventilacijska i difuzijska pluća. Secirati dagnju, izolirati škrge i nacrtati iste. Secirati lignjuna, izolirati škrge i nacrtati iste. Nacrtati vanjske škrge ličinke vodenjaka. Nacrtati uzdušničke škrge ličinki kukaca. Nacrtati škrge mnogočetinaša. Nacrtati uzdušnice kukaca. Secirati dugorepnog i kratkorepnog raka i izolirati škrge. Secirati ribu koštunjaču i izolirati škrge. Pogledati dodatne primjere: difuzijska pluća kopnenih puževa, škrge rakova i riba hrskavičnjača. Vježba 9. Optjecajni sustav (*3) Ishodi učenja: Razlikovati tipove tjelesnih tekućina kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Ustanoviti razliku između otvorenog i zatvorenog optjecajnog sustava. Analizirati funkciju respiratornih pigmenata i primjere istih kod različitih životinja. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava školjkaša. Secirati lignju, izolirati srca i nacrtati ista uz

14 pripadajuće glavne žile. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava škampa. Secirati morsku mačku, izolirati srce i nacrtati dijelove istog. Izvaditi hemolimfu dagnje i analizirati istu mikroskopom. Pogledati dodatne primjere: 'pluća' i srce puža vinogradnjaka, optjecajni sustav gujavice, eritrociti žabe. Vježba 10. Probavni sustav (*2) Ishodi učenja: Razlikovati intracelularnu i ekstracelularnu probavu. Usporediti različite tipove ishrane. Razlikovati osnovni princip građe probavila kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Nacrtati hranidbene mjehuriće i usni aparat papučice. Nacrtati dijelove probavila virnjaka i gujavice. Secirati škampa, izolirati želudac i nacrtati dijelove istog. Secirati morsku mačku, izolirati probavilo i nacrtati dijelove istog. Vježba 11. Ekskrecijski sustav (*2) Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između amonioteličnih, ureoteličnih i urikotreličnih životinja. Analizirati proces osmoregulacije. Usporediti građu ekskrecijskih organa kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kontraktilne (stegljive) vakuole papučice. Nacrtati dijelove metanefridija gujavice. Nacrtati ticalne žlijezde škampa. Nacrtati Malpigijeve cjevčice paličnjaka. Nacrtati mokraćno - spolni sustav kod žabe. Vježba 12. Rasplodni sustav (*3) Ishodi učenja: Analizirati ulogu i građu rasplodnog sustava. Razlikovati različite tipove oplodnje. Identificirati faze spolnog rasploda. Nacrtati pupanje hidre. Nacrtati značajke spolnog dimorfizma kod dječje gliste. Promotriti značajke spolnog dimorfizma kod rakova (dugorepci, kratkorepci). Secirati lignjuna i nacrtati dijelove spolnog sustava. Ssecirati morsku mačku i nacrtati dijelove spolnog sustava. Promotriti histološki preparat mužjaka i ženke dagnje, lignjuna i ribe koštunjače. Vježba 13. Embrionalni i postembrionalni razvoj (*2) Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti tipove jaja s obzirom na količinu i položaj žumanjka. Nacrtati tipove jaja. Nacrtati faze embrionalnog razvoja ježinca. Promotriti ličinače stadija nekih beskralježnjaka. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova), Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: predavanja 1-7; Ispit B: predavanje 8-13). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici. Student je dužan ostvariti minimalan rezultat od 61% na svakom ispitu. Studenti su dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski pribor, a nedostatak istih se računa kao negativna 0,5 boda koja će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na ispitu. Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: točno ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost. Vrednovanje i konačna ocjena: 91% - 100% ocjena 5 (izvrstan); 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar); 71% - 80% ocjena 3 (dobar); 61% - 70% ocjena 2 (dovoljan); < 61% ocjena 1 (nedovoljan). Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave). * primjer bodovanja za konačnu ocjenu: Ispit A Ispit B Skripta Konačna ocjena bodovi izvrstan vrlo dobar Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem a na mirela.petric@unist.hr ili na telefon Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit. Naziv predmeta MATEMATIKA Kod predmeta SMB104 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/45

15 ECTS 6 ECTS (odnosi se na: prisustvovanje na nastavi, samostalno učenje i vježbanje, (uz obrazloženje) pripremanje kolokvija i završnog ispita) obavezan X izborni Status predmeta (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis Srednjoškolska matematka Jezik poduke i mogućnost Hrvatski jezik praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač Voditelj vježbi Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovni cilj predmeta je usvajanje znanja i stjecanje vještina iz onih područja matematike (elementarne funkcije, diferencijalni i integralni račun) koja su nužna za praćenje nastavnih programa ostalih kolegija predviđenih nastavnim planom i za očekivanu primjenu u praksi. Ishodi su: - poboljšanje sposobnosti zaključivanja, - razumijevanje i primjena jednostavnih matematičkih modela, - preciznost u iskazivanju činjenica, - zadovoljavajuća razina vještine u računanju. Nastava je organizirana u obliku predavanja i auditornih vježbi s upotrebom kalkulatora. Student je dužan prisustvovati najmanje 70% predavanja i 70% vježbi. Popis obavezne literature 1. Bradić, Pečarić i ost., Matematika za tehnološke fakultete, Element, Zagreb. 2. P. Javor, Uvod u matematičku analizu, Školska knjiga, Zagreb, P.P. Demidovič, Zadaci i rješeni primjeri iz više matematike, Zagreb, Popis izborne literature 1. L.D. Hoffmann and G.L. Bradley, Calculus for Business, Economics, and the Social and Life Sciences, The McGraw- Hill Companies, Hughes-Hallett, Gleason, Loch, Flath et al., Applied Calculus, John Wiley and Sons, Inc., I. Slapničar, Matematika 1, skripta FESB-a u Splitu, (dostupno i kao interaktivna skripta na web-stranici FESBa, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Skupovi. (2 sata) Vježba 1. Zadaci s osnovnim operacijama na temu skupova. Skup prirodnih brojeva. Aksiom matematičke indukcije. Skup cijelih, racionalnih, iracionalnih i realnih brojeva. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dograđuje. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati skupove i operacije s istima. Predavanje 2. Kompleksni brojevi. (2 sata) Vježba 2. Zadaci na temu iz Predavanja 2. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dograđuje. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će moći samostalno rješavati zadatke unutar skupova realnih i kompleksnih brojeva. Predavanje 3. Elementarne funkcije: Primjeri nekih jednostavnijih funkcija. (2 sata) Vježba 3. Zadaci na teme iz Predavanja 3. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dograđuje. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati neke jednostavnije elementarne funkcije. Predavanje 4. Polinomi Racionalne funkcije. (2 sata) Vježba 4. Zadaci na temu iz Predavanja 4. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dograđuje. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći koristiti polinome te primijenjivati iste. Predavanje 5. Algebarske i transcedentne funkcije. (2 sata)

16 Vježba 5. Zadaci na teme iz Predavanja 5. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dograđuje. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći primijenjivati elementarne funkcije. Predavanje 6. Nizovi i redovi realnih brojeva. (2 sata) Vježba 6. Zadaci iz nizova i redova realnih brojeva i njihove primjene. Dograđuje se znanje iz srednje škole. Priprema za I. Kolokvij. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će biti u stanju objasniti značenje beskonačnih nizova i redova realnih brojeva. Predavanje 7. Limes i neprekidnost funkcije. (2 sata) I. Kolokvij. 1 sat Vježba 7. Računanje graničnih vrijednosti zadanih funkcija. Dograđuje se znanje iz srednje škole. (2 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati definirati neprekidnost te računati granične vrijednosti funkcija. Predavanje 8. Derivacije funkcija: definicija, osnovna svojstva i pravila deriviranja. (2 sata) Vježba 8. Vježbanje deriviranja funkcija. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati derivacije te primjenjujući pravila deriviranja samostalno rješavati zadatke. Predavanje 9. Primjene derivacija: Tangenta i normala, L'Hospitalovo pravilo. (2 sata) Vježba 9. Zadaci na teme iz Predavanja 9. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati objasniti značenje diferencijalnog računa i samostalno rješavati probleme primjenjujući naučeno. Predavanje 10. Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije. (2 sata) Vježba 10. Zadaci na teme iz Predavanja 10. Priprema za II. Kolokvij. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati ispitati tok i nacrtati grafove zadanih funkcija. Predavanje 11. Neodređeni integrali. Metode integracije. (2 sata) II. Kolokvij. (1 sat) Vježba 11. Tablica integrala i elementarno integriranje. (2 sata) Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati primitivnu funkciju i neodređeni integral te samostalno interpretirati metode integriranja. Predavanje 12. Određeni i nepravi integrali. (2 sata) Vježba 12. Metode integracije. Zadaci na teme iz Predavanja 12. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati upotrijebiti Newton Leibnizovu formulu u rješavanju određenih integrala te samostalno izračunati neprave integrale. Predavanje 13. Primjene određenih integrala. (2 sata) Vježba 13. Zadaci na temu Predavanja 13. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati primjenjivati određene integrale u izračunavanju površina. Predavanje 14. Ekstrem funkcija dviju varijabli. Uvodno o diferencijalnim jednadžbama. (2 sata) Vježba 14. Zadaci na teme iz Predavanja 14. Priprema za III. Kolokvij. (3 sata) Ishodi učenja: Studenti će određivati ekstreme zadanih funkcija te prepoznavati diferencijalne jednadžbe. Predavanje 15. Diferencijalne jednadžbe kao matematički modeli iz biološke i ekološke prakse. (2 sata) III. Kolokvij. (1 sat) Vježba 15. Diferencijalna jednadžba populacijske dinamike. (2 sata) Ishodi učenja: Studenti će znati primijenjivati diferencijalne jednadžbe. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Studenti pristupaju pismenom i usmenom polaganju ispita. Pismeni dio ispita sastoji se od tri parcijalna ispita (kolokvija) ili završnog pismenog ispita. Nakon položenog pismenog dijela ispita student pristupa usmenom dijelu ispita. Student može biti oslobođen usmenog dijela ispita ukoliko se izrazito zalagao za vrijeme nastave te je zadovoljan ocjenom ostvarenom na pismenom dijelu ispita. Za vrijeme nastave, studenti pišu tri domaća rada gradivom vezana za tri kolokvija. Svaki domaći rad donosi 10 bodova koji se pridodaju bodovima osvojenim na kolokviju. Da bi student položio kolokvij mora sakupiti najmanje 50% (s domaćim radom ili bez njega) od maksimalnog broja bodova. Položena sva tri kolokvija oslobađaju studenta završnog pismenog ispita. Ocjena pismenog dijela ispita formira se kao srednja vrijednost bodova ostvarenih putem kolokvija ili bodova ostvarenih na završnom pismenom ispitu (ukoliko student nije položio kolokvije) a prema tablici: Postignuti broj bodova Ocjena

17 manje od 50% nedovoljan (1) 50% - 60% dovoljan (2) 61% - 74% dobar (3) 75% - 90% vrlo dobar (4) više od 90% izvrstan (5) Ukoliko je student položio jedan ili dva kolokvija (od moguća tri), istog dijela gradiva oslobođen je na završnom pismenom ispitu te piše samo onaj dio gradiva koji nije zadovoljio. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Studenti mogu kontaktirati nastavnika na adresu tstanivu@pfst.hr. Na web-stranici mogu naći detaljne informacije o kolegiju, a na dodatne materijale za učenje. Naziv predmeta POVIJEST ISTRAŽIVANJA MORA I MORSKOG RIBARSTVA Kod predmeta SMR107 Satnica predmeta (P/S/V) 30/15/0 ECTS (uz obrazloženje) 2 (30 sati predavanja = 1 ECTS bod; 15 sati seminarski radovi i samostalni rad = 1 ECTS bod) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studiji Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić Voditelj seminara Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća je upoznati studente s povijesnim razvojem istraživanja mora i morskog ribarstva, s ciljem da studenti razviju vlastite spoznaje o tome koji su mogući trendovi razvoja znanosti o moru, kao i trendovi u iskorištavanju bogatstava mora. Kroz kolegij obrađuju se sljedeća poglavlja: 1.Povijesni razvoj plovidbe i istraživanja mora (oceanologije): Faze razvoja Značajni istraživači i znanstvenici Znanstvene ekspedicije Znanstveno-istraživačke ustanove Značajna otkrića Razvoj metoda istraživanja Razvoj podvodnih istraživanja (uključujući ronjenje) 2. Povijesni razvoj ribarstva: Razvoj ribolova i ribolovnih alata Razvoj ribarskih brodova Razvoj marikulture Pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi) 3. Mediteran i Jadran 4. Suvremeni problemi, organizacije i pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi) Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Prisustvovanje nastavi je obavezno. Aktivno sudjelovanje

18 studenta u nastavnom programu nastoji se postići interaktivnim predavanjima i video klipovima. Na seminarima student izlaže izabranu temu u vidu Power Point prezentacije. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba kolokvija oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Popis obavezne literature 1. Jelić Mrčelić, G., 2011/12: Povijest istraživanja mora i ribarstva, interna skripta, Split Popis izborne literature 1. Basoli, 1984: Ribarstvo na Jadranu, Znanje, Zagreb 2. Ercegović, 1949: Život u moru, JAZU, Zagreb 3. Lorini, Ribanje i ribarske sprave, D&M, Zagreb 4. Županović, 1971: Ribarstvo Jadrana, MH, Split 5. D Erco, 1973: O ribolovu na istočnom Jadranu, Jadranski Institut JAZU, Zgreb 6. Šimunković, 2008: Ribolov i prerada ribe u 18. stoljeću, Filozofski fakultet u Splitu-Dante Alighieri, Split 7. Pomorska enciklopedija Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Upoznati studente sa uvjetima za dobivanje potpisa i načinom polaganja ispita i ocjenjivanja, te sadržajem kolegija. Uvod u kolegij. Ishodi učenja: Student mora objasniti pojam i poznavati podjelu oceanologije, te navesti faze razvoja oceanologije i glavna obilježja svake epohe. Student mora razumjeti društvene prilike koje uvjetovale razvoj znanosti o moru. Predavanje 2. Klasično doba oceanologije od prvih civilizacija do antičke Grčke. Ishodi učenja: Student mora poznavati podjelu povijesti, epohe u prapovijesti (kameno doba, brončano doba, željezno doba), društvene prilike ovih epoha, razvoj prvih plovila i razloge čovjekova zbližavanja s morem, prve civilizacije vezane uz more (Mezopotamija, Egipat, Kina, narodi Polinezije, Fenikija, Kretsko-minojska kultura i Mikenska Grčka). Poznavati putovanja koja su poduzimali Feničani (plovidba oko Afrike i ulazak u Indijski ocean) i važnost feničke kolonije Kartage. Predavanje 3. Klasično doba oceanologije od antičke Grčke do Srednjeg vijeka. Ishodi učenja: Prepoznati utjecaj Feničana i antičke Grčke na današnji Zapadni svijet (kolijevka zapadne civilizacije). Objasniti razvoj grčke spoznaje o moru (kako su grci opisivali poznati svijet). Objasniti ulogu Aristotela u razvoju znanosti. Poznavati velike znanstvenike Aleksandrijskog doba, pogotovo doprinos Aleksandra Maredonskog, Eratostena i Ptolomeja. Poznavati ulogu Etruščana i Rima u razvoju pomorstva i znanosti o moru. Predavanje 4. Klasično doba oceanologije Srednji vijek. Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi u Srednjem vijeku i razlog kočenja znanosti mračno doba (podjela Europe na Istočno i Zapadno Rimsko carstvo, pad Zapadnog Rimskog carstva). Poznavati ulogu Vikinga u razvoju pomorstva (prva europska kolonija u Americi), te Normana. Objasniti ulogu vjere u istraživanju mora (širenje vjere, sukobi i traženje novih putova iz Europe u Indiju). Poznavati razloge uspona talijanskih trgovačkih gradova, posebice Venecije. Poznavati ulogu Marca Pola u razvoju istraživanja mora. Razumjeti ulogu Islama u suvremenoj znanosti (astrologija, geografija, prva sveučilišta). Objasniti položaj Kine u tadašnjem Svijetu. Predavanje 5. Predchallengersko doba oceanologije Doba velikih otkrića. Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi koje su dovele do velikih otkrića nemogućnost kopnene trgovine s Indijom pojava karavela uspon Portugala i Španjolske. Poznavati istraživače i putovanja (Princ Henrika od Portugala, Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Cristofor Columbo, Ferdinando Magellan, Sir Francis Drake). Objasniti razloge zašto Francuska, Engleska, Danska tragaju za Sjevernoistočnim i Sjevernozapadnim prolazom u Pacifik. Objasniti razloge koji su doveli do većeg interesa Europe za Amerike, Afriku, Aziju i Australiju. Predavanje 6. Predchallengersko doba oceanologije doba prvih znanstvenih putovanja. Ishodi učenja: Poznavati razloge ponovnog procvata prirodnih znanosti, te objasniti pojavu znanstvenika amatera. Objasniti kako je riješen problem određivanja geografske dužine na moru. Poznavati znanstveni doprinos Boyla, Humbolta i Marsiglia. Objasniti zašto su Europljani vjerovali u terru Australis Incognitu i kako je opovrgnuto to vjerovanje. Poznavati istraživačka putovanja Cooka. Predavanje 7. Predchallengersko doba oceanologije doba prvih znanstvenih putovanja. Ishodi učenja: Poznavati znanstveni rad Benjamina Franklina. Poznavati i povezati znanstvene doprinose Galilea, Newtona i Laplacea. Poznavati znanstvene doprinose Lavoisiera, Gay Lussaca, Marceta. Poznavati rad Darwina,

19 objasniti kako je potkrijepio teoriju o evoluciji i prirodnom odabiru. Poznavati doprinos Maurya, oceanologiji. Kolokvij 1 Predavanje 8. Challengersko doba oceanologije doba prva prava znanstvena ekspedicija. Ishodi učenja: Poznavati prilike koje su dovele do ekspedicije Challenceg. Poznavati kako otkriće prasluzi objasnio Huxlya i u čemu je pogriješio. Objasniti postojanje azoične teorije. Poznavati znanstveni doprinos Forbesa. Poznavati ekspedicije postchallengerskog doba brodovima Albatross, Meteor, Discovery i Fram. Predavanje 9. Postchallengersko doba oceanologije. Ishodi učenja: Poznavati uređaje i alate za mjerenje i uzorkovanje ove epohe (dredža, planktonska mreža, Secchi ploča, Nansenova i Niskinova boca (crpac), Forel-Ulleova ljestvica boja mora). Poznavati vodeće institute (Stazione Zoologica Napoli, Woods Hole Institute), organizacije (ICES, CIESM) za istraživanje mora. Poznavati znanstveni doprinos znanstvenika: Wegenera, Haeckela, Hensena, Nansena, Eckamana, Jerlova, ZoBell Objasniti važnost nalaza živih Latimerija. Predavanje 10. Glomar-challengersko doba oceanologije prvi dio. Ishodi učenja: Objasniti ulogu novih tehnologija u istraživanju mora - primjene računala, satelita, zvučnih opservatorija. Poznavati razvoj kartiranja morskog dna otkriće oceanskih uzvisina uzvisine (the Ocean Ridges). Objasniti važnost mineralnih dimanjaka za život na Zemlji (Ballard). Objasniti teoriju širenja morskog dna (Harry Hammond Hess) i teoriju o izmjeni ledenih doba na Zemlji i teoriju Mesinske krize saliniteta (navesti dokaze). Poznavati etape razvoja istraživačkog bušenja oceanskog dna: 1.The Deep Sea Drilling Project (DSDP) i Glomar Challenge; 2. The Ocean Drilling Program (ODP) i Joides Resolution; 3. The Integrated Ocean Drilling Program (IODP). Predavanje 11. Glomar-challengersko doba oceanologije drugi dio. Ishodi učenja: Poznavati prednosti i nedostatke satelitske oceanografije. Poznavati glavne karakteristike, te opremu istraživačkih brodova, podvodnih laboratorija - podvodnih habitata. Poznavati FLIP (Floating Instrument Platform). Objasniti razloge postavljanja umjetnih grebena. Poznavati rad popularnih suvremenih oceanografa: Cousteau, Ballard. Predvidjeti mogućnosti i daljnje pravce istraživanja mora. Poznavati mogućnosti kolonizacije oceana prednosti i nedostatke. Predavanje 12. Razvoj podvodnih istraživanja. Ishodi učenja: Poznavati razvoj podmornica - batisfera i batiskaf Trieste (otac i sin Piccard), ronilice bez posade (Unmanned Undersea Vehicle UUV): autonomne podmornice bez posade Autonomous Underwater Vehicle (AUV) i neautonomne daljinski upravljane podmornice bez posade Remotely Operated (Controlled) Underwater Vehicles (ROVs), podmornice za izronjavanje LILOS (Lock-In-Lock-Out Submarines). Poznavati vrste i razvoj različitih vrsta ronjenja (SCUBA ronjenje, ronjenje s dobavom s površine, ronjenje u saturaciji), ronilačka zvona i objasniti što je to kesonska bolest. Vrednovati doprinos Cousteau-a razvoju ronjenja. Predavanje 13. Pregled istraživanja Mediterana i Jadrana. Ishodi učenja: Poznavati istraživače (Marsigli) i ekspedicije (Thor) važne za istraživanje Mediterana. Poznavati organizacije, istraživače i ekspedicije važne za istraživanje Jadrana: Adria Commition, Pomorska biološka postaja u Rovinju, morski akvarij u Zagrebu, IOR, znanstveni doprinos Bučića, prvo hrvatsko znanstveno-istraživačko putovanje duž Jadrana Brusina. Razumjeti važnost ekspedicije Hvar. Predavanje 14. Međunarodne organizacije, konvencije, programi i planovi u službi istraživanja, iskorištavanja i zaštite mora. Ishodi učenja: Mora poznavati vodeće organizacije, programe i projekte koji se bave pitanjima vezanim uz more (FAO, IMO, UNESCO, UNEP; WWF, IUCN,. Mora poznavati pravnu osnovu istraživanja, iskorištavanja i zaštite mora (Konvencija o pravu mora, Kodeks odgovornog ribarstva). Student mora razumjeti princip održivog razvoja, odnosno mjere razumnog korištenje resursa u svrhu njihovog očuvanja. Predavanje 15. Pitanja od posebne važnosti. Ishodi učenja: Student mora poznavati suvremene probleme kojima se susreće oceanologija, te znati objasniti razloge tih problema i navesti moguća rješenja. Objasniti mehanizam pojava (današnja saznanja): el Nino južna oscilacija, globalne klimatske promjene, kisele kiše. Kolokvij 2 Seminar 1. Povijesni razvoj ribarstva Seminar 2. Povijesni razvoj pojeedinih vrsta ribolova - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na sleđeve i bakalare,

20 te kitolova. Seminar 3. Povijesni razvoj ribarskih brodova. Seminar 4. Povijesni razvoj ribolovnih alata, posebice ribarskih mreža stajačice, potegače, povlačne, plivarice Seminar 5. Povijesni razvoj marikulture. Seminar 6. Povijesni razvoj spužvarstva. Seminar 7. Povijesni razvoj koraljarstva. Seminar 8. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora (sušenje, dimljenje, soljenje, fermentiranje, mariniranje, konzerviranje, paštete, kavijar, riblje brašno). Seminar 9. Povijesni razvoj ribarstva - pojedinih vrsta ribolova na Jadranu - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na malu plavu ribu (vojge i potegače, te plivarice), te koćarenja. Seminar 10. Povijesni razvoj ribarskih brodova na Jadranu. Seminar 11. Povijesni razvoj ribolovnih alata na Jadranu. Seminar 12. Povijesni razvoj marikulture na Jadranu. Seminar 13. Povijesni razvoj spužvarstva. Seminar 14. Povijesni razvoj koraljarstva. Seminar 15. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora na Jadranu. Život ribara. Trgovina i raspodjela ribe. Ribarnice. Zaštitne mjere. Ishodi učenja: Student u obliku Power Point prezentacije iznosi svoj seminarski rad s ciljem da prepozna i objasni bitne činjenice (analiza i sinteza, te podučavanje). Također ga se potiče na samostalnost u radu (sposobnost pronalaženja informacija i razvijanje kritičkog mišljenja) i daje prilika za učenje kako prezentirati vlastiti rad. Student mora poznavati razvoj ribolovnih alata, načina njihove uporabe, razvoj plovila koja su se koristili u ribolovu, ali i u školjkarstvu, koraljarstvu i spužvarstvu. Također moraju usvojiti znanje o razvijanju marikulture, te prerade i očuvanja proizvoda iz mora. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograničenja upotreba pojedinih alata i tehnika ribolova, te utjecaj društvene situacije na razvoj pojedinih ribolovnih alata, tehnika ribolova, uzgoja i prerade. Mora razumjeti kako su društveno-ekonomske prilike utjecale na razvoj ribarstva. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave (pohađanje nastave, aktivnost na nastavi, izrada i prezentacija seminarskog rada, polaganje dva kolokvija) i na završnom ispitu. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba kolokvija oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Polaganje ispita je pismeno i to: završni pismeni ispit ili polaganje dva pismena kolokvija. Prag za prolaznost je minimalno riješenih 50% na završnom pismenom ispitu, odnosno na svakom od kolokvija. Ocjenjivanje pismenog ispita i kolokvije je relativno: izvrstan (5) 15% najboljih studenata, vrlo-dobar (4) 35% studenata, dobar (3) 35% studenata, dovoljan (2) 15% studenata. Konačnu ocjenu čini 75% ocjene završnog testa (ili srednje ocjene dva kolokvija) i 25% ocjene seminara. Primjeri ispitnih pitanja: 1. U čemu je značaj ekspedicije Challenger? 2. Posebno je značajnu ulogu imala ekspedicija od 13 ljudi s norveškim arktičkim istraživačima F. Nansenom, R. Amudsenom i O. Sverdrupom, koja je poduzeta od 1893 do 1896 drvenim ledolomcem. 3. Pathfinder of the Seas ( ), američki oceanograf i profesionalni mornarički časnik, direktor ustanove za izradu pomorskih karata i instrumenata US Navy s Department of Charts and Instruments, za mnoge je otac moderne oceanogafije. Radi se (zaokruži odgovor): A. Matthew Fontaine Maury B. Edward Forbes C. Charles Wyville Thomson Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve informacije o kolegiju mogu se dobiti na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu ( Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem a: gjelic@pfst.hr. Usmene konzultacije nastavnik održava jednom tjedno prema rasporedu.

21 Naziv predmeta TEHNIKE PODVODNIH ISTRAŽIVANJA Kod predmeta SMR209 Satnica predmeta 45/15/30 (P/S/V) ECTS 6 (3 za predavanja, 2 za vježbe i praktični rad, 1 za seminare i samostalno učenje) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni specijalistički X Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. (godina) / III. (semestar) Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Alen Soldo, redoviti profesor Voditelj Igor Glavičić, predavač vježbi/seminara Gordan Drašinac, viši predavač O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Savladavanjem ovog predmeta studenti imaju priliku za daljnje usavršavanje u ronjenju, naprednim ronilačkim kategorijama i vještinama. Po uspješno završenom ispitu (praktičnom, pismenom i usmenom) studenti stječu zvanje ronioca R1* ili R2*, tj. OWD (Open Water Diver) ili AOWD (Advanced Open Water Diver) međunarodno priznate ronilačke kvalifikacije. Također, stječu znanje o najnovijim metodama i tehnikama podvodnih istraživanja u biologiji i biotehnologiji. Nastava se temelji na predavanjima, vježbama i praktičnom radu na bazenu i moru. Održavanje nastave se provodi putem predavanja, vježbi te seminara, koja su redovita tjedna. Predavanja su frontalna s korištenjem video priloga ili putem power point prezentacije, a nakon predavanja će se voditi rasprava. Vježbe su pokazne i auditorne, održavaju se na bazenu i u moru. Popis obavezne literature 1. Soldo, A. Tehnika podvodnih istraživanja. Skripta. 2. Drašinac, G., Glavičić, I.: Ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, udžbenik u izradi 3. Gošević, S. (1990.): Ronjenje u sigurnosti, JUMENA, Zagreb Popis izborne literature 1. Richardson, D. (2003.): The encyclopedia of recreational diving, Published by PADI, USA 2. Examining underwater visual census techniques for the assessment of population structure and biodiversity in temperate coastal marine protected areas. (Ed. N. Barrett and C. Buxton). Technical Report Series, No. 11, Tasmanian Aquaculture and Fisheries Institute, Jackson, J. (2000.): Autonomno ronjenje, New holland publisher ltd, London Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1: Povijest ronjenja Ishodi učenja: Znati početke ronjenja kroz povijest, Aristotelovo zvone, peraje Leonarda da Vincija, početke rada na usavršavanju ronilačkog zvona od Haleya pa nadalje, usavršavanje autonomnog ronilačkog aparata, Siebeovo odijelo i kaciga, rebreather, rad na prvoj podvodnoj kameri. Predavanje 2: Podjela ronjenja Ishodi učenja: Znati razlikovati osnovne ronilačke kategorije, razlikovati ronjenje na dah od površinskog ronjenja, ronjenje s zrakom u odnosu na ronjenje s mješavinama plinova, kisikom, ronjenje u saturaciji, te znati podjelu ronjenja obzirom na radne aktivnosti ispod površine. Predavanje 3: Fizika ronjenja Ishodi učenja: Znati što se dešava s vidom i sluhom pod vodom, promjenama tlak pod vodom i s mjenjanjem dubine, osnovne fizikalne zakone, termoregulaciju, biomehaniku kretanja pod vodom.

22 Predavanje 4: Fiziologija ronjenja Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike zraka za disanje te karakterisitke ostalih udisajnih plinova, utjecaj hiperbaričnih uvjeta na tjelesna tkiva i šupljine, specifičnosti funkcioniranja disajnog i kardiovaskularnog sustava u hiperbaričnim uvjetima. Predavanje 5: Medicina ronjenja Ishodi učenja: Znati razlikovati simptome dekompresijska bolesti od barotraume, Znati razlikovati uzroke nastajanja ronilačkih bolesti, znati mehanizme djelovanja dekompresijske bolesti i barotraume, znati uzroke nastajanja narkoze dušikom, znati razlike simptoma za barotraumatsku plinsku emboliju, medijastinalni emfizem, potkožni emfizem i pneumotoraks, znati prvu pomoć za ronilačka oboljenja. Predavanje 6: Saturacija plinova Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike plinova za disanje u uzroke njeihova različita djelovanja na ljudsko tijelo, razvoj i primjenu ronilačkih tablica, uzroke toksičnosti i simptome trovanja kisikom, ugljičnim dioksidom, ugljičnim monoksidom. Predavanje 7: Oprema za ronjenje Ishodi učenja: Znati osnovnu opremu za ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, znati razlikovati karakteristike opreme, način uporabe, funkcioniranje i principe rada opreme, zaštitu i održavanje. Predavanje 8: Prva pomoć i spašavanje Ishodi učenja: Znati načine izvlačenja unesrećenog ronioca na površinu, znati pružiti pomoć onesvještenom roniocu na površini, znati načine transporta unesrećenog ronioca, metode prve pomoći za različita oboljenja. Predavanje 9: Podvodna video i foto oprema Ishodi učenja: Znati osnovnu video i foto opremu za podvodna snimanja; tehnike snimanja, korištenje umjetne rasvjete, karakterisitke umjetne rasvjete. Predavanje 10: Uzimanje i obrada podataka Ishodi učenja: Znati osnovne tehnike vizualnog cenzusa, metodu kvadrata, metodu točke, metodu transekta, znati software za obradu podataka, primjenu rezultata u procjeni veličine populacija i ostalih bioloških podataka; standardizaciju metoda; način vršenja kratkoročnih i dugoročnih istraživanja. Predavanje 11: Ostali instrumenti i uređaji Ishodi učenja: Znati kaegorije podvodnih vozila za podvodna istraživanja (podmornice, AUV, ROV), podvodne uređaje i instrumente; stacionarne kamere; znati načine snimanja djelovanja stacionarnih i pokretnih ribolovnih alata. Vježba 1: Fizikalni zakoni ronjenja Ishodi učenja: Znati Henryev, Daltonov i Boyle-Marriotov zakon, razlikovati djelovanje dubine, obzirom na utjecaj dušika i kisika, znati brzinu ronjenja i načine izranjanja. Vježba 2: Fiziologija ronjenja Ishodi učenja: Znati utjecaj plinova na tijelo, djelovanje plinova u ovisnosti o dubini i promjenama tlaka, temperaturi vode i koeficijentu topljivosti. Vježba 3: Medicina ronjenja Ishodi učenja: Prepoznati simptome dekompresijske bolesti i barotraume te narkoze dušikom, znati načine ronjenja kojima se smanjuje mogućnost oboljenja, znati nedozvoljena ronjenja, znati zakonitosti ronjenja u granicama sigurnosne krivulje. Vježba 4: Oprema Ishodi učenja: Znati pravilno obući ronilačko odijelo i ABC opremu, znati sastaviti autonomni ronilački aparat, načine oblačenja i skidanja, znati pravilno ga rastaviti i znati načine održavanja i čiščenja. Vježba 5: Ulazak u vodu i disanje pod vodom Ishodi učenja: Znati sve načine pravilnog ulaska u vodu s ronilačkim aparatom te korištenje ronilačkog aparata pod vodom za disanje, znati se balansirati na površini. Vježba 6: Osnovne vježbe ronjenja Ishodi učenja: Znati skinuti masku i opet je postaviti pod vodom, znati održavati neutralnu plovnost, znati skinuti aparat i ponovno ga obući pod vodom. Vježba 7: Kretanje pod vodom Ishodi učenja: Znati se kretati pod vodom, načine upotrebljavanja peraja, skidanje olova i slobodan izron. Vježba 8: Prva pomoć pod vodom

23 Ishodi učenja: Znati davati bratsko disanje, znati naći izgubljeni regulator, bratsko disanje do površine, odvlačenje unesrećenog do plovila ili obale. Vježba 9: Kretanje u moru Ishodi učenja: Znati ponoviti sve naučeno u prirodnom okruženju do 18 m dubine. Vježba 10: Tehnike podvodnih istraživanja Ishodi učenja: Znati praktično primjeniti metode kvadrata, točke i transekta, te upotrijebiti podvodnu foto i video opremu. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Znanje se provjerava putem pismenih kolokvija, kao i putem provjere praktičnog znanja. Konačno znanje se utvrđuje i ocjenjuje na ispitu, koji se polaže usmeno. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi u unaprijed određenom terminu, ili putem a i telefona. Naziv predmeta ODNOSI MEĐU MORSKIM ORGANIZMIMA Kod predmeta SMR112 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/15 ECTS (uz obrazloženje) 3 ECTS = 1,5 (predavanja, konzultacije, samostalno učenje) i 1,5 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokvij) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni X specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, po potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulović Šifner, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Igor Isajlović O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata ) Stečena znanja omogućuju studentima razumijevanje različitih odnosa i interakcija između morskih organizama kao i zakonitosti na kojima se temelje ti odnosi unutar morskog ekosustava. Studenti se upoznaju i s različitim zajednicama unutar morskog ekosustava, organizmima koji ih naseljavaju te njihovim međusobnim odnosima unutar tih zajednica. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Od studenata se očekuje nazočnost na predavanjima i vježbama te aktivno sudjelovanje kroz pitanja, primjedbe i komentare vezane uz izloženu nastavnu materiju. Studenti su obavezni poznavati i pripremiti gradivo izloženo na predavanjima i vježbama. Nastava iz ovog kolegija održava se u predavaonici, laboratoriju i na terenu. Studenti aktivno proučavaju i uspoređuju morfologiju, anatomiju, ekološke značajke i odnose među organizmima na reprezentativnom biološkom materijalu, dermoplastičnim i histološkim preparatima te korištenjem drugih nastavnih sredstava i pomagala. Osnovna zadaća vježbi je obrada novog gradiva putem praktičkih zadataka te usavršavanje kognitivnih i motoričkih sposobnosti studenata. Cilj im je omogućiti zoran prikaz reprezentativnih morskih organizama koji obitavaju u različitim zajednicama, te upoznati njihove morfološke, anatomske i ekološke značajke. Radi što učinkovitijeg održavanja vježbi, student treba imati zaštitnu bijelu kutu te osnovni pribor za sekciju (skalpel, škarice, pincete, anatomske igle, malu lupu i drugi pribor po potrebi). Od studenta se očekuje redovito pohađanje nastave, što uključuje predavanja i vježbe. Studenti na predavanjima moraju biti nazočni na najmanje 70% održane nastave, ali ne smiju izostati u terminima predviđenima za kolokvij.

24 Nazočnost studenata na vježbama je obavezna, a tolerira se samo jedan opravdani izostanak. Popis obavezne literature 1. Castro P, Huber ME (2005) Marine biology, 5th Ed., McGraw Hill Higher Education, NY 2. Nybakken JW (1993) Marine biology, An ecological approach, 3rd Ed., Harper Collins College Publishers, NY Popis izborne literature 1. Peres JM, Gamulin-Brida H (1973) Biološka oceanografija. ŠK Zagreb 2. Riedl R (1973) Fauna und Flora der Adria, Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod Ishodi učenja: Upoznati studente sa sadržajem kolegija, planom predavanja, obavezama koje trebaju izvršiti kao preduvjet za uspješno savladavanje nastavne građe i dobivanje konačne ocjene iz kolegija. Tijekom uvodnog predavanja studentima se objašnjava način polaganja ispita kao i način ocjenjivanja. Studenti stječu uvid u značaj poznavanja raznovrsnosti i složenosti odnosa među morskim organizmima. Predavanje 2. Osnovni ekološki pojmovi Ishodi učenja: Opisati osnovne ekološke pojmove važne za razumijevanje sadržaja predmeta. Prepoznati i objasniti pojmove intra- i interspecijski odnosi. Razumjeti uvjete i razloge nastanka i održavanja postojećih odnosa među morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora. Predavanje 3. Tipovi interspecijskih odnosa Ishodi učenja: Upoznati osnovne tipove interspecijskih odnosa. Znati navesti primjere za različite tipove interspecijskih odnosa među morskim organizmima i opisati njihov utjecaj na svakog od sudionika takvog odnosa. Predavanje 4. Ličinački tipovi i njihove strategije Ishodi učenja: Definirati različite tipove morskih ličinki i njihova osnovna obilježja. Naučiti razliku između pojedinih tipova ličinki i značaj razlika u njihovim životnim strategijama. Znati razliku između K i r selekcije, prepoznati morske organizme s određenim tipom strategije životnog ciklusa i objasniti kako se to odražava na životne zajednice u kojima žive. Predavanje 5. Kruženje materije i protok energije u ekosustavu mora Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim načelima protoka materije i energije u ekosustavu mora. Naučiti pojmove hranidbenih lanaca i hranidbenih mreža. Znati što su trofičke razine i kako se one definiraju. Predavanje 6. Prilagodbe morskih organizama na uvjete okoliša Ishodi učenja: Opisati značenje različitih oblika tijela morskih organizama za život u različitim uvjetima okoliša. Prepoznati povezanost između različitih morfoloških i fizioloških obilježja i načina života i ishrane različitih vrsta organizama. Predavanje 7. Odnosi među morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora Ishodi učenja: Upoznati se s horizontalnom i vertikalnom strukturom oceana i osnovnim svojstvima svake od dubinskih stepenica morskog dna (bentala) i otvorenog mora (pelagijala). Shvatiti utjecaj poremećaja i razumjeti posljedice koje nastaju uklanjanjem ključnih predatora iz zajednice. Analizirati primjere ekoloških sukcesija i shvatiti njihovog značaj u prirodnim ekosustavima. Predavanje 8. Obilježja, sastav zajednica i odnosi među organizmima u obalnim zajednicama kamenitih podloga Ishodi učenja: Objasniti uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na kamenitim podlogama. Nabrojati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. Upoznati pojavu i uzroke vertikalne zonacije, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u svakoj od njih. Analizirati hranidbene mreže ove zone. Predavanje 9. Obalne životne zajednice mekih supstrata Ishodi učenja: Upoznati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na mekim supstratima. Analizrati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. Upoznati vertikalnu zonaciju, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u svakoj od njih. Upoznavati hranidbenu mrežu ove zone. Predavanje 10. Pridnene životne zajednice mekih supstrata kontinentske podine Ishodi učenja: Definirati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u subtidalnoj zoni koja se proteže do kontinentskog slaza te osnovna obilježja pridnenih zajednica mekih dna i osnovnu podjelu obzirom na

25 prisutnost/odsutnost vegetacije. Opisati odnose među organizmima koji vladaju u ovim zajednicama i navesti primjere iz svjetskih mora i Jadrana. Poznavati sastav osnovnih hranidbenih mreža. Predavanje 11. Pridnene životne zajednice kamenitog dna kontinentske podine Ishodi učenja: Opisati osnovna obilježja pridnenih zajednica kamenitih dna i njihov biološki značaj. Definirati limitirajuće faktore i analizirati odnose među organizmima u ovim zajednicama. Upoznati se sa zajednicama kelpa i efektima promjena u hranidbenom lancu u tipičnim zajednicama kelpa. Predavanje 12. Životne zajednice epipelagijala Ishodi učenja: Znati koji su osnovni abiotički i biotički faktori koji utječu na sastav i brojnost pridnenih zajednica ovog područja. Opisati podjelu područja i prilagodbe organizama na uvjete koji vladaju. Upoznati se s obilježjima epipelagijske hranidbene mreže i obilježjima primarne produkcije epipelagijala u različitim geografskim područjima. Predavanje 13. Životne zajednice koraljnih grebena Ishodi učenja: Upoznati različite tipove koraljnih grebena, načine i uvjete postanka i opstanka ovih biološki bogatih i raznovrsnih životnih zajednica. Znati koji su to najznačajnijim inter- i intraspecijskim odnosi među organizmima koji nastanjuju ove životne zajednice. Analizirati pojednostavljene hranidbene mreže i opasnosti od poremećaja koji mogu izazvati negativne promjene/nestanak koraljnih grebena. Predavanje 14: Dubokomorske životne zajednice Ishodi učenja: Znati podjelu dubokomorskih područja prema u ovisnosti o količini/odsutnosti svjetla. Upoznati se s osnovnim adaptacijama morskih organizama na život u ekstremnim, dubokomorskih uvjetima. Nabrojati tipove odnosa koji vladaju među istim i različitim vrstama koje nastanjuju dubokomorska područja s naglaskom na ihtio- i teutofaunu Južnojadranske kotline. Predavanje 15. Utjecaj čovjeka na ekosustav mora Ishodi učenja: Upoznati se s posljedicama antropogenih utjecaja na životne zajednice mora i oceana. Prepoznati razlike između ekstinkcije i eksterminacije s primjerima iz morskog svijeta. Steći jasne spoznaje o ugroženosti velikog broja vrsta i značaju IUCN liste. Vježba 1: Uvod Ishodi učenja: Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju, metode i pribor za sekciju morskih organizama. Opisati glavne značajke Jadranskog mora kao životne sredine. Cilj vježbe je osposobiti studente za samostalno i sigurno izvođenje praktičnog rada u laboratoriju i na terenu te usvajanje znanja o ekološkim osobinama Jadranskog mora. Vježba 2: Anatomsko-morfološke prilagodbe morskih organizma u odnosu na njihovu životnu sredinu Ishodi učenja: Upoznati se sa simetrijama i oblicima tijela morskih organizama i njihovim prilagodbama na okoliš u kojem obitavaju. Analizirati morfologiju reprezentativnih životinjskih organizama glavnih taksonomskih skupina uz izvođenje vježbi na biološkom materijalu, dermoplastičnim i mikroskopskim preparatima. Vježba 3: Komparativni prikaz i prilagodbe organskih sustava morskih organizama glavnih taksonomskih skupina Ishodi učenja: Upoznati glavne anatomsko-morfološke značajke različitih morskih organizama te usporedba građe, oblika i funkcionalnih osobina njihovih organskih sustava. Izvoditi sekciju oglednih morskih organizama te prikazati dermoplastične i mikroskopske preparate. Vježba 4: Naselja čvrstih podloga Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice koji naseljavaju čvrste podloge supralitorala, mediolitorala i gornjeg infralitorala. Opisati interakcije koje se odvijaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Razumjeti anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. Vježba 5: Naselja pomičnih podloga Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na pomičnim podlogama supralitorala, mediolitorala i gornjeg infralitorala, opisati interakcije koje vladaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. Vježba 6: Odnosi među organizmima na područjima ušća rijeka Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na ušću rijeka (estuariji). Opisati interakcije koje vladaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se temelje te interakcije. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju.

26 Vježba 7: Organizmi, zajednice i njihovi međusobni odnosi u donjem infralitoralu i cirkalitoralu Ishodi učenja: Opisati najznačajnije organizme i zajednice ovog područja te objasniti odnose koji vladaju među njima kao i zakonitosti na kojima se ti odnosi temelje. Izvoditi sekciju cijelih životinja, prikazati dermoplastične preparate i audio-vizualne zapise s ciljem opisivanja anatomsko-morfoloških osobina proučavanih organizama i ekoloških značajki zajednica tog područja. Vježba 8: Dubokomorski organizmi Ishodi učenja: Upoznati se sa načinom života i obilježjima dubokomorskih organizama i sa odnosima koji vladaju među njima. Analizirati morfološke i anatomsko-fiziološke specifičnosti ovih vrsta te prepoznati najznačajnije predstavnike jadranske dubokomorske ihtio- i teutofaune uz korištenje dermoplastičnih preparata audio-vizualnih zapisa sa recentnih istraživanja dubokomorskih zajednica Jadrana. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Poznavanje gradiva iz kolegija Odnosi među morskim organizmima ocjenjuje se kroz 2 parcijalna pismena kolokvija, kojima je obuhvaćena građa s predavanja te jednim finalnim usmenim kolokvijem iz vježbi kojim je obuhvaćen cjelokupni sadržaj obrađen na vježbama. Parcijalni pismeni kolokviji iz nastavnog gradiva s predavanja rješavaju se davanjem odgovora na ponuđena pitanja metodom izbora ili upisivanja riječi/definicija koje nedostaju. Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studenti koji žele popraviti prolaznu ocjenu mogu također, u dogovoru s nastavnikom, pristupiti naknadnoj pismenoj ili usmenoj provjeri znanja. Kriteriji ocjenjivanja na kolokviju (bodovna skala) nalaze se u tablici: % ocjena <60 nedovoljan (1) dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) odličan (5) Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz nasumično odabranih nastavnih jedinica koje su obrađivane tijekom vježbi. Prolaz na završnom kolokviju iz vježbi jedan je od preduvjeta za dobivanje završne ocjene iz kolegija i mora biti položen prije izlaska na 2. parcijalni pismeni kolokvij iz nastavnog gradiva s predavanja. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju ) Sve potrebne informacije vezane uz kolegij studenti mogu od predmetnih nastavnika na redovitim konzultacijama, putem elektroničke pošte ili telefonskim putem. Naziv predmeta ANORGANSKA KEMIJA Kod predmeta SMB105 Satnica predmeta (P/S/V) 30/30/30 ECTS (uz obrazloženje) 7 (4 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje: 3 - laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski drugim jezicima

27 Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Slobodan Brinić, izvanredni profesor Voditelj - voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk vježbi/seminara - voditelj vježbi: Ivana Škugor Rončević, prof., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Anorganska kemija bavi se rasprostranjenošću, dobivanjem, građom i svojstvima elementarnih tvari i spojeva elemenata periodnog sustava (PSE) po skupinama i po stupnju oksidacije unutar skupina. Osnovna zadaća ovog kolegija jeste da studentu na osnovu stečenog osnovnog znanja iz anorganske kemije omogući bolje razumijevanje znanja iz kemijske oceanografije, ekologije i zaštite mora. Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavi postiže se izvođenjem seminara i laboratorijskih vježbi. U okviru seminara studenti će naučiti kako svaku kemijsku reakciju prikazati odgovarajućom uravnoteženom kemijskom jednadžbom. Studenti će samostalno izvoditi laboratorijske vježbe vezane uz dobivanje i svojstva elementarnih tvari i spojeva elemenata glavnih skupina i prijelaznih elemenata. Nastava iz kolegija Anorganska kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni. Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete: prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), odrađene vježbe (100% iznos). Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe. Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati maksimalno s dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra. Popis obavezne literature 1. Filipović, S. Lipanović,. Opća i anorganska kemija I i II. dio, Školska knjiga, Zagreb, Vježbe iz opće i anorganske kemije II. Interna skripta, Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split. Popis izborne literature 1. F. Albert Cotton et al., Basic Inorganic Chemistry, New York, John Wiley and Sons, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) 1. Predavanje Vodik položaj u PSE, osobine i dobivanje vodika, spojevi vodika pozitivnog stupnja oksidacije i hidridi. Plemeniti plinovi, osobine skupine, dobivanje i upotreba, spojevi ksenona Ishod učenja: Poznavanje osobina vodika i plemenitih plinova 2. Predavanje Uvod u halogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije 3. Predavanje Fluor, osobine i dobivanje, razlike između fluora i ostalih članova skupine, spojevi flora. Klor osobine i dobivanje, spojevi klora Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 17 skupine, te spojeva koji grade fluor i klor 4. Predavanje Brom, Jod, osobine, dobivanje i spojevi Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina broma i joda 5. Predavanje Uvod u halkogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 16 skupine 6. Predavanje Kisik, osobine i dobivanje, spojevi kisika, vrste oksida, voda Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina kisika, oksida i vode 7. Predavanje Sumpor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline sumpora,li spojevi sumpora, osobine selenija i telurija, Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina sumpora i njegovih glavnih spojeva 8. Predavanje Skupina dušika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, Ishod učenja: Poznavanje periodičnih osobina elemenata 15. skupine 9. Predavanje Dušik, osobine i dobivanje, amonijak, dušična kiselina i ostali spojevi dušika, fiksiranje dušika Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina dušika i njegovih najvažnijih spojeva 10. Predavanje Fosfor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline fosfora, arsen, antimon, bizmut Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina fosfora i njegovih spojeva, spojeva arsena, te antimona i bizmuta 11. Predavanje Skupina ugljika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 14. skupine

28 12. Predavanje Ugljik, alotropske modifikacije, osobine i dobivanje ugljika, oksidi ugljika, karbidi, hidrogenkarbonati i karbonati Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina ugljika i njegovih spojeva 13. Predavanje Spojevi silicija, germanija, kositra, i olova, poluvodičke osobine silicija i germanija, metalna svojstva kositra i olova Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina silicija, germanija, kositra i olova 14. Predavanje Skupina bora, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, borani, borna kiselina, Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 13. skupine, te njihove najvažnije spojeve, poznavanje kemijskih svojstava bora, borne kiseline i borana 15. Predavanje Dobivanje i osobine aluminija, spojevi aluminija galija, indija, talija Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina aluminija, galija, indija i talija 1. Seminar Uravnoteživanje kemijskih reakcija, pisanje i uravnoteživanje redoks reakcija u jednoj crti Ishod učenja: Znati uravnotežiti redoks reakcije u jednoj crti 2. Seminar Reakcije karakteristične za vodik, reakcije kojima se dobiva vodik,redukcijsko djelovanje vodika Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja vodika i njegovog redukcijskog djelovanja 3. Seminar Reakcije karakteristične za halogene elemente, reakcije dobivanja klora, reakcije, disproporcioniranja klora u lužnatim otopinama, oksidacijsko djelovanje halogena i njihovih spojeva Ishod učenja:znati napisati kemijske reakcije dobivanja klora i njegovih spojeva pozitivnog stupnja oksidacije 4. Seminar Reakcije karakteristične za halkogene elemente, reakcije dobivanja kisika i ozona, oksidacijsko djelovanje kisika, reakcije dobivanja sumpora, reakcije kojima prevodimo elementarni sumpor do sumporne kiseline, oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline, dehidracijsko djelovanje sumporne kiseline Ishod učenja:znati napisati kemijske reakcije dobivanja kisika, znati ilustrirati kemijskom reakcijom oksidacijsko djelovanje kisika, te oksidacijsko i redukcijsko djelovanje peroksida, znati pilustrirati oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline 5. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine dušika, reakcije dobivanja dušika, reakcije oksidacije od amonijaka do dušične kiseline, oksidacijsko djelovanje dušične kiseline reakcije oksidacije od fosfora do fosforaste i fosforne kiseline Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja amonijaka i dušikovih oksida, te kemijskom reakcijom ilustrirati oksidacijsku moć dušićne kiseline 6. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine ugljika, dobivanje ugljikovih oksida redukcijsko djelovanje CO, Vezivanje CO 2 iz zraka, taloženje karbonata, hidroliza kationa Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije redukcijskog djelovanja ugljika i ugljikovog(ii) oksida, znati ravnotežne reakcije uvođenja CO 2 u vodu 7. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine bora, reakcije dobivanja borne kiseline, otapanje boraksa u vodi, kiselo bazne osobine aluminijevog hidroksida, redukcijsko djelovanje aluminija aluminotermička reakcija, dobivanje kristaličnog bora Ishod učenja: Znati kemijske reakcije dobivanja borne kiseline, kemijske reakcije koje ilustriraju amfoternost 8. Seminar Reakcije karakteristične za metale glavnih skupina, dobivanje metala ovisno o njihovom redoks potencijalu, reakcije alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s vodom, soli alkalijskih i zemnoalkalijski metala Ishod učenja: Znati karakteristične kemijske reakcije za dobivanje metala 9. Seminar Reakcije karakteristične za prijelazne metale, dokazivanje peroksida titanil ionom, ravnoteža između kromata i dikromata, željezov oksohidroksid Ishod učenja:znati važnije ione koje grade metali i njihova oksido-redukcijska svojstva znati ilustrirati kemijskom reakcijom, znati kako otopiti pojedine metale 10. Seminar More - smjesa anorganskih tvari. Kemijski sastav morske vode, salinitet, ph i specijacija, sedimenti, antropogeni CO 2, Ishod učenja: Poznavati što i kako anorganski spojevi utječu na sastav morske vode Vježba 1: VODIK Eksperimenti - Nastajanje praskavca, proba na praskavac. Dobivanje vodika djelovanjem lužine na aluminij. Dobivanje vodika djelovanjem kiseline na cink. Redukcija metalnog oksida vodikom. Reaktivnost atomarnog vodika

29 Vježba 2: 17. SKUPINA (HALOGENI ELEMENTI) Eksperimenti Dobivanje klora. Dobivanje broma i joda iz bromida i jodida oksidacijom pomoću klora - Dobivanje klora elektrolizom. Dobivanje klorovodika i klorovodične kiseline. Reagens za taloženje halogenida. Otapanje joda u različitim otapalima. Spojevi klora. Oksidacija jodid iona dušičnom kiselinom. Dokazivanje joda. Taloženje jodida žive Vježba 3: 16. SKUPINA (HALKOGENI ELEMENTI KISIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva kisika. Dobivanje ozona. Osobine Vode. Dobivanje i svojstva vodikovog peroksida. Raspad manganovog(iv) oksida. SUMPOR: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje sumpora. Dobivanje sumpora. Dobivanje i raspadanje polisulfida. Taloženje manganovog(ii) sulfida. Redukcijska svojstva sumpora(iv). Vježba 4: 15. SKUPINA DUŠIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva dušika. Dobivanje amonijaka. Srebreno ogledalo. Dobivanje i svojstva dušikova(i) oksida. Otapanje bakra u razrijeđenoj dušičnoj kiselini. Dobivanje i svojstva dušikaste kiseline. Dobivanje i svojstva dušične kiseline. FOSFOR: Eksperimenti - Dobivanje fosforne kiseline. Dobivanje fosforne kiseline iz kalcijeva fosfata i razrijeđene sumporne kiseline. Dobivanje srebrovog(i) hidrogenfosfata i fosfata. ARSEN: Eksperimenti - Dobivanje arsena. Sulfidi arsena(iii) i arsena(v). ANTIMON: Eksperimenti - Svojstva antimonova(iii) klorida. Sulfidi antimona(iii) i antimona (V). BIZMUT: Eksperiment - Svojstva bizmutovog(iii) hidroksida. i bizmutovog(iii) sulfida. Vježba 5: 14., 13., 1. i 2. SKUPINA PSE UGLJIK: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje ugljika. Adsorpcijska svojstva aktivnog ugljena. Dobivanje ugljikova(ii) oksida, CO. Ugljikov(IV) oksid, CO2 i karbonati i hidrogen karbonati. SILICIJ: Eksperiment - Dobivanje silana KOSITAR: Eksperiment - Kositrov(II) hidroksid OLOVO: Eksperiment - Olovni(II) spojevi BOR: Eksperiment - Borna kiseline i njene soli ALUMINIJ: Eksperimenti - Aluminotermički postupak dobivanja željeza. Otapanje aluminija. Aluminijev(III) hidroksid 2. SKUPINA PSE: Eksperimenti - Boje plamena kationa elemenata 2. Skupine. Hidroksidi elemenata 2. Skupine. Karbonati elemenata 2. Skupine. Sulfati elemenata 2. skupine 1. SKUPINA PSE: Eksperiment - Boje plamena kationa elemenata 1. skupine Vježba 6: PRIJELAZNI ELEMENTI (3. do 7. skupina PSE) Eksperimenti - Titanov(III) klorid i titanov(iii) hidroksid. Vanadijev(V) oksid. Otapanje vanadijevog(v) oksida u kiselini. Dobivanje kalijevog kromovog alauna, KCr(SO4)2 12H2O. Zagrijavanje amonijeva dikromata. Kromov(III) hidroksid. Kromov(III) hidroksid. Dikromat ion kao oksidans. Dobivanje kromata. Dokazivanje molibdena. Volframove bronce. Redukcijsko svojstvo mangana(ii). Disproporcioniranje manganata Vježba 7: PRIJELAZNI ELEMENTI (8. do 12. skupina) Eksperimenti - Otapanje željeza u kiselinama. Željezovoksidhidroksid. Redukcijsko djelovanje Fe 2+ iona. Oksidacijsko djelovanje Fe 3+ iona. Berlinsko modrilo - dokazivanje željeza. Kobaltov(III) oksidhidroksid, CoOOH. Kompleksi kobalta(ii) i Kompleksi kobalta(iii). Niklov(II) hidroksid i oksidhidroksid. Kompleksi nikla. Niklov(II) sulfid. Otapanje bakra. Bakrov(I) i (II) hidroksid. Kompleksi bakra. Dehidracija bakrova(ii) sulfata. AgNO 3 kao reagens za taloženje elemenata 17. skupine PSE. Kompleksi srebra. Kiselost cinka(ii). Kadmijev(II) karbonat i sulfid. Kompleksi kadmija. Dobivanje živina (II) oksida i otapanje u kiselini. Dobivanje živina(i) klorida (kalomel). Ishod učenja: Znati sigurno i djelotvorno rukovati kemikalijama, znati provesti eksperimente prema protokolu, znati teorijsko znanje o dobivanju i kemijskim osobinama elemenata i njihovih spojeva potkrijepiti odgovarajućim eksperimentima. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na slijedeći način: Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan

30 Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog izvrstan Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno. Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način: Točno riješeno više od 55% - dovoljan Točno riješeno više od 70 % - dobar Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar Točno riješeno više od 90 % - izvrstan Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to pravo. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 8. Obavijesti studentima se objavljuju i na webu. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Voditelj vježbi STATISTIKA SMB106 30/0/15 4 ECTS = 1,2 (pohađanje predavanja i vježbi ) i 2,8 (samostalno učenje, rješavanje domaćeg zadatka statističkim programom, priprema 2 kolokvija i završnog ispita, oko 85 sati) obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij I. godina / II. semestar Kompetencije u primjeni elementarne matematike, diferencijalnog i integralnog računa (npr. kolegij Matematika iz I. semestra studija Biologija i ekologija mora ili ekvivalentni kolegij). Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku. Mogućnost izvođenja nastave na engleskom jeziku. Prof. dr. sc. Snježana Pivac, redoviti profesor Ante Toni Vrdoljak, mag. math. O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz matematike u svrhu realizacije postavljenih ciljeva usvoji znanje o organiziranom prikupljanju i odabiru odgovarajućih podataka, a neposredno potom i znanje o njihovom grupiranju i prezentaciji. Zadaća je omogućiti studentu da usvoji znanje kako napraviti adekvatnu analizu informacija ili podataka te donijeti zaključke i interpretirati rezultate provedene analize. Predavanja i vježbe studenta pripremaju za samostalno rješavanje problema, postavljanje znanstveno stručnih i statističkih hipoteza te zaključivanje o prihvaćanju odgovarajućih postavljenih hipoteza. Naglasak nastave je na učenju temeljnih i primjenjivih statističkih veličina.

31 Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići izvođenjem dijela vježbi u informatičkom laboratoriju i statističkim programima koji omogućavaju pohranjivanje i obradu velikih baza podataka. Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o provođenju i rezultatima konkretnih analiza odgovarajućih studija slučaja. Nastavnik vrednuje sudjelovanje studenta u radu na nastavi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, itd.). Bodovi se pribrajaju onima dobivenim na kolokvijima i ispitu. Nastavnik ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju na nastavi. Popis obavezne literature 1. I. Pavlić, Statistička teorija i primjena, Tehnička knjiga, Zagreb, D. Vukičević, Uvod u statistiku, skripta Sveučilišta u Splitu, u pripremi. 3. D.S. Moore, The Basic Practice of Statistics, W. H. Freeman and Co., N.Y., Popis izborne literature 1. B. Petz, Osnovne statističke metode za nematematičare, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, S. Pivac, Statistika, nastavni materijali, sveučilište u Splitu, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka. Ishodi učenja: Identificirati i definirati statistički skup u praksi. Kategorizirati elemente statističkog skupa prema konkretnim statističkim obilježjima. Grupirati elemente definiranog statističkog skupa. Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama. Predavanje 2. Relativni brojevi Ishodi učenja: Razlikovati relativne brojeve strukture, koordinacije i indekse. Analizirati strukturu odabranog statističkog skupa prema odgovarajućem obilježju. Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Predavanje 3. Srednje vrijednosti Ishodi učenja: Razlikovati potpune i položajne srednje vrijednosti. Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje vrijednosti u praksi. Predavanje 4. Mjere raspršenosti (disperzije) Ishodi učenja: Razlikovati apsolutne i relativne mjere raspršenosti. Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih pokazatelja raspršenosti. Predavanje 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova. Analizirati oblik distribucije numeričkih nizova na temelju pokazatelja asimetrije i zaobljenosti. Ustanoviti raspored srednjih vrijednosti numeričkih nizova na temelju odgovarajuće asimetrije. Predavanje 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla. Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable. Predavanje 7. Deskriptivna statistika na računalu Ishodi učenja: Grupirati elemente definiranog statističkog skupa u bazi podataka na računalu. Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama na računalu. Izračunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka na računalu. Predavanje 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija. Ishodi učenja: Identificirati i definirati primjenu Binomne i Poissonove distribucije u praksi. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Prezentirati vjerojatnosti izračunate na temelju Binomne i Poissonove distribucije. Predavanje 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable. Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable. Predavanje 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i

32 proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa. Ishodi učenja: Identificirati i definirati slučajni uzorak. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Predavanje 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Ishodi učenja: Razlikovati znanstvene i statističke hipoteze. Postaviti znanstvene hipoteze. Postaviti statističke hipoteze. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Predavanje 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Predavanje 13. Hi - kvadrat test. Ishodi učenja: Ustanoviti primjenu hi-kvadrat testa u praksi. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa. Predavanje 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Zaključiti o odnosima među promatranim pojavama na temelju prikaza dijagrama rasipanja. Izračunati pokazatelj korelacije za odgovarajuće numeričke varijable. Zaključiti o smjeru i intenzitetu korelacije između dvije numeričke varijable. Predavanje 15. Korelacija ranga Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga. Zaključiti o smjeru i intenzitetu korelacije ranga između dvije varijable ranga. Vježba 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka. Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama. Vježba 2. Relativni brojevi. Ishodi učenja: Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Procijeniti strukturu elemenata statističkog skupa prema zadanom obilježju. Vježba 3. Srednje vrijednosti. Ishodi učenja: Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje vrijednosti u praksi. Vježba 4. Mjere raspršenosti (disperzije). Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih pokazatelja raspršenosti. Vježba 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova. Vježba 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla. Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Izračunati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable. Vježba 7. Deskriptivna statistika na računalu. Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama na računalu. Izračunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka na računalu.

33 Vježba 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija. Ishodi učenja: Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Vježba 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable. Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Vježba 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa. Ishodi učenja: Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Vježba 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Vježba 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Vježba 13. Hi - kvadrat test. Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa. Vježba 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Izračunati pokazatelj korelacije za odgovarajuće numeričke varijable. Vježba 15. Korelacija ranga. Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave student može ostvariti 100 bodova. Na temelju dva pisana kolokvija student može ostvariti =400 bodova. Alternativa kolokvijima je pisani ispit na kojem student može ostvariti 400 bodova. Maksimalan broj bodova koje student može ostvariti je 500 bodova. Za prolaznu ocjenu potrebno je ostvariti 250 bodova. Položen pisani dio ispita je preduvjet za pristupanje usmenom dijelu ispita koji predstavlja mogućnost povećanja konačne ocjene. Ocjena se utvrđuje po principu: bodova= izvrstan (5) bodova = vrlo dobar (4) bodova = dobar (3) bodova = dovoljan (2) bodova = nedovoljan (1) Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora. Ispitni rokovi: / / /

34 Naziv predmeta OPĆA FIZIKA Kod predmeta SMB107 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 5 Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mile Dželalija, redoviti profesor Voditelj vježbi Marina Surjan, stručni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) - Popis obavezne literature - Popis izborne literature - Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) - Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) - Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) - Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar GEOLOGIJA S PALEONTOLOGIJOM SMB108 30/0/15 4 ECTS (3 boda predavanja, laboratorijske vježbe, konzultacije, samostalno učenje; 1 bod terenska nastava) obavezan x izborni temeljni x napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Hrvatski jezik

35 Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Geologija je znanost koja proučava građu, dinamiku i razvoj zemlje, a paleontologija živa bića geološke prošlosti. Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom naše planete, te promjena koje su se na njoj odvijale tijekom geološke prošlosti. Nadalje, studenti će se također ukratko upoznati s morfološkim i taksonomskim obilježjima ostataka organizama koji su u prošlosti živjeli na Zemlji. Dodatna znanja će steći i o mineralima, stijenama, načinu pojavljivanja, te njihovom porijeklu i građi. Terenska nastava studentima će pružiti priliku da praktično primjene teoretski stečena znanja. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz mineralogije, petrografije, geologije i paleontologije. Nastava se izvodi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz praktične vježbe i terenski rad. Aktivno uključivanje studenata u izvođenje nastave, kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno određivanje osnovnih vrsta stijena, strukturnih elemenata litosfere i značajnijih fosilnih skupina. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na kolokvijima (četiri obvezna kolokvija), odnosno rezultate na završnom usmenom ispitu. Popis obavezne literature 1. Herak, M. (2001) Geologija. V izdanje, Školska knjiga, 433pp., Zagreb. 2. Šestanović, S. (2001) Osnove geologije i petrografije, 234pp., Split. Popis izborne literature 1. Tišljar, J. (1994) Sedimentne stijene. Školska knjiga, 422pp., Zagreb. 2. Vrkljan, M., Babić, V. I Takšić, J. (1998) Mineralogija. Udžbenik za srednje škole. Školska knjiga, 424pp., Zagreb. 3. Dostupno na portalu: predavanja: Bucković, D. Historijska geologija 1, Cvetko Tešović, B. Fizička geologija, Moro, A. Opća geologija, Sremac, J. Geomorfologija s osnovama geologije Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvodno predavanje Zemlja kao nebesko tijelo, građa Zemlje (1 sat) Upoznati studente s poviješću geologije kao znanstvene discipline, definicijama, podjelom, te njenom povezanošću s drugim prirodnim i tehničkim znanostima. Istaknuti hipoteze o postanku Zemlje i Sunčevog sustava. Objasniti opću konstituciju i svojstva Zemlje, definirati različite vrste diskontinuiteta i geotermički stupanj. Predavanje 2. Tektonika ploča (1 sat) Studente upoznati s poviješću teorije tektonike ploča i objasniti vrste kontakata između ploča. Predavanje 3. Kristalografija i Mineralogija (2 sata) Upoznati studente s osnovnim definicijama vezano za znanstvenu disciplinu mineralogiju. Prikazati kratki povijesni pregled i povezanost mineralogije s drugim znanostima. Navesti osnovne elemente kristalografije i strukture kristalnih sustava. Objasniti što su minerali, detaljno opisati način njihovog određivanja s naglaskom na fizička svojstva, nabrojiti njihove vrste, te definirati podjelu minerala prema postanku. Naglasiti značaj izomorfije i polimorfije u mineralogiji. Predavanje 4. Skupine minerala (2 sata) Detaljno opisati klasifikaciju minerala, a zatim u kategoriji nesilikatnih minerala istaknuti važnost skupine samorodnih elemenata, oksida i hidroksida, te karbonata. Nadalje, naglasiti značaj silikatnih minerala, te prikazati njihovu detaljnu podijelu (nezosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati, tektosilikati). Predavanje 5. Magmatske stijene (2 sata) Definirati pojam stijena, objasniti vrste stijena, te nabrojiti znanosti koje se bave njihovim proučavanjem. Objasniti način pojavljivanja magmatskih stijena (intruzivne, efuzivne i žične), različite stadije pojavljivanja koji proizilaze iz Bowen-ovog niza kristalizacije. Opisati nastajanje vulkana i nabrojiti njihove tipove. Objasniti teksture i strukture magmatskih stijena, te njihovu terensku klasifikaciju. Navesti kimberlit kao primjer žične stijene, te nabrojiti lokalitete u Hrvatskoj na kojima se nalaze magmatske stijene. Predavanje 6. Sedimentne stijene (2 sata)

36 Definirati pojmove sediment i sedimentna stijena. Prikazati njihovu rasprostranjenost i istaknuti važnost, te objasniti podijelu na klastične, kemijske i biokemijske sedimente. Također definirati veličinu zrna za razlikovanje klastičnih sedimenata, te detaljno objasniti tipove sedimentnih stijena (breča, konglomerat, pješčenjak, šejl, prapor, lapor). Od kemijskih i biokemijskih sedimentnih stijena posebno istaknuti važnost karbonatnih (vapnenci, dolomiti), evaporitnih (gips, anhidrit, halit) i silicijskih (rožnjak) naslaga. Predavanje 7. Metamorfne stijene (1 sat) Upoznati studente s definicijom i nastanakom metamorfnih stijena. Objasniti faktore koji utječu na metamorfozu, kao i vrste metamorfizma. Prikazati klasifikaciju i područja nalaza metamorfnih stijena u Hrvatskoj. Predavanje 8. Strukturni (tektonski) elementi litosfere (3 sata) Objasniti način uzorkovanja i prikupljanja podataka u geologiji. Definirati primarne oblike pojavljivanja stijena. Detaljno opisati sloj, elemente položaja nagnutih slojeva i njihovo određivanje. Naučiti razlikovati pojmove topografska i stratigrafska podina, odnosno krovina sloja, kao i konkordanciju i diskordanciju slojeva. Objasniti pojam i nastajanje stratigrafske praznine. Definirati sekundarne strukture litosfere (bora, rasjed i navlaka), njihov nastanak, elemente od kojih su građeni i različite vrste istih. Naučiti kako odrediti starost tektonskih poremećaja. Naučiti koristiti geološku kartu, upoznati podjelu karata obzirom na mjerilo i sadržaj, legende kartirnih jedinica, geološke stupove i profile, te oznake geoloških razdoblja. Predavanje 9. Dinamika Zemlje Egzodinamika (3 sata) Objasniti aktivnost planeta Zemlje kao izvora, ali i potrošača energije. Nabrojiti i definirati geološke čimbenike kao što su: sunčeve zrake, voda, snijeg i led, vjetar, organizmi. Naglasiti značaj površinskih i podzemnih voda, njihovu geološku ulogu kao i fizičko-kemijska svojstva. Detaljno objasniti pojmove poput: erozija, transport, sedimentacija, krš. Predavanje 10. Dinamika Zemlje Endodinamika (2 sata) Objasniti uzroke i posljedice unutrašnje zemljine dinamike (vulkanizam, potresi). Definirati vrste potresnih valova, te razlikovati potrese prema postanku i dubini nastajanja. Opisati temeljne razlike između Mercalli-Cancani-Siebergove (MCS) i Richterove ljestvice. Nabrojiti najjače potrese kroz noviju povijest, i prikazati kartu vjerojatnosti nastanka potresa u Europi. Nabrojiti i objasniti prateće pojave potresa, s naglaskom na likvefakciju. Predavanje 11. Određivanje starosti stijena (1 sat) Prikazati kratki povijesni pregled određivanja starosti stijena. Naučiti metode određivanja starosti Zemlje, tj. relativnu metodu (superpozicija, paleontološka i litološka) i apsolutnu metodu određivanja starosti (radioaktivnost). Istaknuti razlike između stratigrafskih klasifikacija: biostratigrafska, litostratigrafska, kronostratigrafska, geokronološka. Naglasiti važnost geokronološke podjele na eone, ere i periode. Detaljno prikazati eone Fanerozoika, te ere: paleozoik, mezozoik, kenozoik s pripadajućim periodima i značaj tzv. kreda-tercijar (K-T) granice. Predavanje 12. Paleontologija (5 sati) Definirati pojam paleontologije kao znanstvene discipline i istaknuti njenu povezanost s drugim znanostima. Objasniti podjele paleontologije obzirom na veličinu objekta koji se proučava i njegovu biološku pripadnost. Također, objasniti pojmove u paleontologiji kao što su: fosil i fosilizacija. Nabrojiti i znati razlikovati načine fosilizacije organizama, vrste fosila, kao i pojam vrste u paleontologiji. Prikazati taksonomske kategorije s naglaskom na fosilne skupine. Predavanje 13. Stratigrafska geologija: Prekambrij, Paleozoik, Mezozoik, Kenozoik (4 sata) Ukratko opisati pojavu i geološki razvoj života na Zemlji, s posebnim osvrtom na najznačajnije tektonske aktivnosti. Nabrojiti značajnije lokalitete različite geološke starosti u Hrvatskoj, osobito one s nalazima tragova i ostataka dinosaurusa (Mz) i neandertalaca (Kz). Predavanje 14. Geološki sastav i građa stijena Hrvatske (1 sat) Prikazati geološki sastav i građu stijena Hrvatske s posebnim osvrtom na geološke spomenike. Od geoloških spomenika prikazati samo pojedine lokalitete (Rupnica, Fantazija, Brijuni, ) LABORATORIJSKE VJEŽBE: Vježba 1. Kristalografija (1 sat) Ponoviti usvojena znanja o simetrijskim elementima kristala, te odrediti ravnine simetrije, osi simetrije i centar simetrije na modelima kristala. Vježba 2. Minerali (1 sat) Znati razlikovati vrste minerala, i razvrstati ih u pojedine grupe prema ranije naučenoj klasifikaciji minerala. Odrediti njihova fizička svojstava tj. tvrdoću minerala prema Mohsovoj podjeli. Primjerci različitih minerala koji će se koristiti

37 u ovoj vježbi pripadaju privatnoj zbirci nositeljice kolegija. Vježba 3. Magmatske, sedimentne i metamorfne stijene (3 sata) Znati klasificirati i prepoznati najčešće vrsta stijena, čiji se uzorci nalaze u zbirci na Institutu za oceanografiju i ribarstvo (IOR) u Splitu. Studenti će odrediti vrste stijena, njihov mineralni sastav i položaj u klasifikaciji, te raspravljati o uvjetima u kojima su te stijene nastale. Vježba 4. Tektonika (3 sata) Odrediti pružanje, smjer i kut nagiba slojeva stijena, te naučiti izmjeriti navedene parametre uporabom geološkog kompasa. Grafički prikazati izmjerene podatke. Praktično provjeriti usvojenost znanja uporabe geološke karte, što znaći da studenti trebaju znati pronaći oznake položaja slojeva, kao i sekundarne strukturne elemente litosfere, prepoznati topografsku i stratigrafsku podinu i krovinu sloja na profilima geoloških karata. Nadalje, na temelju ranije usvojenih nastavnih sadržaja studenti bi trebali znati ralikovati konkordantni i diskordantni slojeve, te stratigrafsku prazninu. TERENSKA NASTAVA: Vježba 1. Paleontologija i terenska nastava u okolici Instituta (IOR) (2 sata) Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će se provjeriti stečeno znanje o fosilima. Dakle, odrediti će se vrsta fosila i njihov taksonomski položaj, a zatim na temelju fosilnih ostataka raspravljati će se o okolišu u kojem su ti organizmi živjeli, odnosno u kojem su sačuvani. Vježba 2. Terenska nastava na Marjanu (5 sati) Detaljnije upoznavanje s geologijom Marjana. Praktična primjena stečenih znanja vezano za: određivanje položaja slojeva stijena i njihovo mjerenje, prepoznavanje strukturnih elemenata litosfere kao što su bore i navlake, te škrape kao primjer krškog oblika. Od stijena, studenti će vidjeti vapnenac karbonatne naslage i fliš, a od fosilnih ostataka kenozojske foraminifere. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit će se polagati pismeno četiri kolokvija tijekom semestra, odnosno usmeno. Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s četiri pismena kolokvija. Svaki kolokvij će imati ukupno 20 pitanja (15 pitanja na koje će studenti trebati odgovoriti zaokruživanjem ponuđenih odgovora i 5 pitanja na koje će studenti trebati opisno odgovoriti). Za svaki kolokvij maksimalan broj bodova je 25 (15 pitanja s 1 bodom i 5 pitanja s 2 boda). Konačna ocjena iz ovog kolegija će biti izračunata na temelju ukupnog broja bodova (suma bodova sva 4 kolokvija), prema navedenoj tablici kako slijedi: Ostvareni broj bodova Ocjena <60 nedovoljan (1) dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) odličan (5) Studentima koji nisu zadovoljni postignutim rezultatima na kolokviju (pismeni ispit) omogućit će se pristupanje usmenom ispitu, a prema pokazanom znanju mogu biti ocjenjeni višom, ali i nižom ocjenom. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij Geologija s paleontologijom studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, te na portalu za studentske obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem a, telefonom ili osobno tijekom konzultacija. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS OPĆA BOTANIKA SMB108 30/0/30 4 (2 - predavanja, samostalno ucenje i 2 - laboratorijske vježbe)

38 (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Voditelj vježbi obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij I. godina / II. semestar Hrvatski i engleski Prof. dr. sc. Nada Bezić, redoviti profesor Prof. dr. sc. Valerija Dunkić, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Građa biljne stanice i kemizam protoplazme. Ergastične tvorevine, nastanak i uloga. Vakuola, plastidi i stanična stijenka. Morfološki organizacijski stupnjevi. Biljna tkiva podjela i karakteristike. Tvorna i trajna tkiva. Anatomija vegetativnih organa: lista, stabljike i korjena. Primarni i skundarni rast biljaka te razlike u anatomskoj građi jednosupnica, dvosupnica i golosjemenjača. Promijene u unutrašnjoj građi kao posljedica prilagodbe na posebne uvijete života. Morfologija i prilagodbe vegetativnih organa: stabljike, lista i korijena. Spolno i nespolno razmnožavanje. Razvojni ciklusi mahovina i papratnjače. Nastanak generativnih organa kormofita: cvijet, cvat i vrste cvatova. Oprašivanje i oplodnja. Razvitak sjemenke, ploda i vrste plodova. Popis obavezne literature 1. D. Denffer & H. Ziegler: Botanika (Morfologija i Fiziologija), Školska knjiga, Zagreb, B. G. Bowes: Plant Structure, Manson Publishing Ltd, London, A. Fahn: Plant Anatomy, Pergamon Press, Oxford-NewYork-Toronto, Sydney, Pariz, Frankfurt, Popis izborne literature 1. K. Magdenfrau i F. Ehrendorfer: Botanika (Sistematika, evolucija i geobotanika), Školska knjiga, Zagreb, Z. Pavletić: Opća botanika - morfologija (Interna skripta), PMF Zagreb, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod. Biljna stanica. Ergastične tvorevine. Ishod učenja: Podjela botanike. Oblik, karakteristike i tipovi biljnih stanica. Kemijska i fizička svojstva plazme. Tipovi gibanja plazme. Značenje vakuole za biljnu stanicu. Rezervne tvari, eksretorne tvari i vakuolana bojila. Predavanje 2. Plastidi. Stanična stijenka. Ishod učenja: Kloroplasti - fotosinteza. Fotosintetski aktivni i neaktivni kromatofori. Struktura, nastanak, tipovi i hidroliza škroba. Građa i nastanak celulozne stanične stijenke. Drugi dijelovi stijenke - pektin, hemiceluloza i hitin. Fina građa stanične stijenke. Promijene na staničnoj stijenci: lignizacija, suberinizacija, kutinizacija i mineralizacija. Predavanje 3. Organizacijski oblici talofita. Ishod učenja: Morfološki organizacijski tipovi kod biljaka. Karakteristike protofita. Podijela i karakteristike kod talofita: agregacijski skupovi, kolonjalni oblici, polienergidne steljka, nitaste alge i alge s pravim tkivima. Organizacija kormofita. Predavanje 4. Tvorana - meristemi. Ishod učenja: Karakteristike meristemskih stanica. Karakteristike i položaj primarnih meristema. Osobine zaostalih meristema. Značenje sekundarnih meristema. Predavanje 5. Osnovno i kožna tkiva. Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju osnovno tkivo. Oblici parenhima. Značenje i tipovi intercelulara među biljnim tkivima. Karakteristike stanica kožnog tkiva. Epiderma i hipoderma te značenje i tipovi puči. Oblici dlačnih stanica na kožnom tkivu. Periderma i rizoderma. Predavanje 6. Mehanička i provodna tkiva. Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju mehanička tkiva. Vrste kolenhima, slerenhimske stanice i sklerenhimska vlakana. Karakteristike stanica koje izgrađuju provodna tkiva. Floemski i ksilemski elementi. Predavanje 7. Tipovi žila i spremišna tkiva. Ishod učenja: Odnos kilema i floema u provodnim žilama. Tipovi provodnih žila i žilni ovoji. Razvoj provodnih žila.

39 Tkiva za lučenje i izlučivanje: hidatode, probavne žlijezde. Formiranje i uloga žljezdanih stanica i tkiva te vrste kemijskih tvari koje izlučuju. Mliječne cijevi i spremišna tkiva. Predavanje 8. List- anatomski. Ishod učenja: Raspored tkiva u bifacijalnoj i unifacijalnoj plojci. Značenje palisadnog i spožvastog parenhima te žila u listu. Odnos građe i funkcije lista (listovi svjetla i listovi sjene). Predavanje 9. List - morfološki. Ishod učenja: Formiranje i vrste listova. Morfološki oblici plojke. Položaj listova na stabljici i u pupu. Metamorfoze listova. Odnos tkiva i karakteristike u peteljci i bazi. Predavanje 10. Stabljika anatomski. Ishod učenja: Razvoj i formiranje tkiva stabljike. Zone rasta stabljike i odnos tkiva u formiranoj primarnoj građi stabla. Tipovi sekundarnog rasta stabljike u debljinu. Tipična sekundarna građa drvenaste stabljike dvusupnica. Primarni i sekudarni rast stabljike jednosupnica. Karakteristike stabljike golosjemenjača. Predavanje 11. Stabljika morfološki. Korijen anatomski. Ishod učenja: Vrste i položaj pupova na sabljici. Tipovi stabljika prema starosti, razganjenju i rasporedu listova i bočnih ogranaka. Orijentacija stabljike prema ravninama, te prema divergeciji i kutu divergencije. Podzemni oblici stabljike i životni oblici. Formiranje i građa primarnog korijena. Anatomski princip nastanka sekundarnog korijena. Predavanje 12. Korijen morfološki. Generativni razvoj: mahovine i papratnjače. Ishod učenja: Morfološke osobine i tipovi korijenja. Oblici razmnožavanja kod biljaka. Gametofit i sporofit mahovina, izospornih i heterospornih papratnjača. Predavanje 13. Generativni razvoj golo i krito sjemenjače. Ishod učenja: Karakteristike gametofita golosjemenjača. Generativni organi kritosjemenjača. Filogeneza nastanka cvijeta. Predavanje 14. Cvijet i cvjetni dijelovi i tipovi cvatova. Ishod učenja: Cvijet ocvjeće, andrecej i ginecej. Grozdasti i paštitatsi cvatovi. Predavanje 15. Vrste plodova. Ishod učenja: Tipovi i načini rasprostranjivanja plodova. Pojedinačni, zbirni i skupni plodovi. Podjela i karakteristike suhih i sočnih plodova. Vježba 1. Ergastične tvorevine, škrob i aleuron Ishod učenja: Izrada preparata iz aleuronskog zrnca ricinusa, krumpira, pšenice i kukuruza, te mikroskopsko uočavanje sličnosti i razlika u građi. Vježba 2. Podjela tkiva, osnovno i mehaničko tkivo Ishod učenja: Izrada preparata iz listova vrste Begonia, građa parenhimskih stanica i stanica uglovnog kolenhima Vježba 3. Primarno kožno tkivo, amarilidejski i graminejski tip puči, mrtve dlačne stanice Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled listova vrste Clivia nobilis, Begonia, listova trava, listovi vrste Verbascuma i Elaeagmus. Vježba 4. Sekundarno kožno tkivo, lenticele Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled prereza kroz stabljiku bazge, Sambucus nigra s plutom, felogenom i felodermom. Vježba 5. Provodna tkiva: ksilem i floem Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled uzdužnog prereza traheje i traheida, te pregled prereza stanica sitastih cijevi i stanica pratilica. Vježba 6. Stabljika jednosupnica i zatvorena kolateralna žila Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike kukuruza i uočavanje dijelova epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile. Vježba 7. Stabljika dvosupnica i otvorena kolateralna žila Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike dvosupnica i uočavanje dijelova epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile s kambijem Vježba 8. Prijelaz iz primarne u sekundarnu građu stabljike Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike vučje stope, s uočavanjem interfascikularnog i fascikularnog kambija. Vježba 10. Sekundarna građa stabljike

40 Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike lipe, s uočavanjem kambijskog prstena, sekundarne kore i sekundarnog drva. Vježba 11. Građa drva golosjemenjača Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog, uzdužnog i tangecijalnog prereza stabljike bora, s uočavanjem traheida, te plazmatskih i traheidalnih trakova srčike. Vježba 12. Primarna građa korijena i poliarkna radijalna žila Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza kroz korijen irisa, te analiza dijelova rizoderme, primarne kore i centalnog cilindra, s periciklom i izmjenično rasspoređenim ksilemima i floemima. Vježba 13. Bifacijani i ekvifacijalni list Ishod učenja: Mikroskopski pregled poprečnog prereza lista masline s uočavanjem specifičnosti u građi mezofila lista i gornje i donje epiderme. Mikroskopski pregled poprečnog prereza iglice bora, s uočavanjem epiderme, hipoderme, asimilacijskog parenhima, endoderme i žile. Vježba 14. Građa cvijeta, morfologija jednosupnica i dvosupnica Ishod učenja: Morfološki prikaz cvijetova i listova više vrsta jednosupnica i dvosupnica. Vježba 15. Izosporne i heterosporne paprati Ishod učenja: Morfološki i anatomski pregled listova i sporangija paprati Scolopendrium vulgareae i Selaginella. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa koji obuhvaćaju gradivo predavanja i praktikuma. Svaki od parcijalnih testova nosi 50% ocjene, s tim da se ne može izići na drugi parcijalni test ako se nije položio prvi. Položena oba parcijalna testa smatraju se položenim pismenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Nakon položenog pismenog ispita preko kolokvija ili testa, pristupa se usmenom ispitu. Zbroj ocjena oba dijela ispita je završna ocjena. Kolokviji i testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA 1. Plutni kambij spada u a) primarne meristeme b) zaostale meristeme c) meristemoide d) sekundarne meristeme Iza svakog od navedenih pitanja slijede četiri ponuđena odgovora od kojih je uvijek samo jednim odgovor točan, treba zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA 1. Fotosintetske reakcije na svjetlu odvijaju se, i tim procesom nastaje, i. U svakom navedenom pitanju na prazne crte treba upisati pojam koji nedostaje. Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 2 boda. III SKUPINA PITANJA Opišite građu ekvifacijalnog lista ispod endoderme! U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru ispod svakog pitanja. Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 2 boda. IV SKUPINA PITANJA 1. Slika prikazuje aleuronsko zrno ricinusa. A. Imenujte na slici strukturu označenu brojem 2.

41 B. Od kojih organskih spojeva su građena aleuronska zrnca? C. U kojim stanicama biljnih struktura nalazimo aleuronska zrna? Treba odgovoriti na pitanja A, B, C, ali mogu biti ponuđeni C, D i E pitanja, pa za točan odgovor na pitanja iz IV skupine ostvaruje se 3 ili 6 bodova, ovisno o broju postavljenih pod pitanja Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Nakon položenog pismenog dijela student pristupa usmenom dijelu ispita. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Naziv predmeta FIZIOLOGIJA BILJA Kod predmeta SMB110 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 4 ECTS 2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokvij) Status predmeta obavezan x izborni (označiti X) temeljni x napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski (moguće praćenje na engleskom jeziku) drugim jezicima Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Živana Ninčević Gladan Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Natalia Bojanić O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna je zadaća ovog kolegija omogućiti studentima usvajanje znanja o životnim procesima biljke od klijanja sjemenki, vegetativnog razvitka, cvjetanja i stvaranja plodova do starenja i ugibanja. Cilj kolegija je razumijevanje osnovnih bioloških procesa koji omogućavaju funkcioniranje biljnih organizama kako na kopnu tako i u morskoj sredini, uključujući dinamički proces rasta, metabolizma i reprodukcije.razumijevanje fizioloških procesa na staničnoj razini kao i na razini čitave biljke koji omogućavaju biljnim organizmima prilagodbu, rast i preživljavanje u različitim uvjetima okoliša.usvojeno znanje omogućit ce im procjenu utjecaja promjene faktora okoliša kao i zagađenja na biljne zajednice određenog područja. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na

42 predavanjima i vježbama. Popis obavezne literature 1. Taiz, L. and Zeiger, E., Plant physiology. 2. izdanje, Sinauer Associates, Inc., Publishers, Sunderland Massachusetts 2. Pevalek-Kozlina, B., Fiziologija bilja Profil International, Zagreb Popis izborne literature 1. Lobban, C.S.and Harrison P.J., 1997.Seaweed ecology and physiology. Cambrige,University Press, 366 pp. 2. Denffer, D. & H. Ziegler Botanika: Morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb. 595 pp. 3. Campbell, N.A., 1996 Biology. 4. izdanje Benjamin/Cummings Publ. Co., Menlo Park Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod u fiziologiju bilja i metabolizam Ishodi učenja: Definirati podjelu živog svijeta i ponoviti pregled biljnog carstva. Ponoviti građu i funkciju biljne stanice. Usvojiti znanje o osnovnim fizikalnim i kemijskim procesima kojima se obavlja pretvorba energije u živim organizmima. Upoznati se sa strukturom i funkcijom enzima. Predavanje 2. Voda i biljna stanica Ishodi učenja: Objasniti strukturu i svojstva vode kao i njenu ulogu u funkcioniranju biljke Definirati procese koji omogućavaju protok vode kroz biljku uključujući primanje vode u biljku, provođenje i napuštanje biljke. Objasniti vodni potencijal. Definirati i objasniti pogonske sile odgovorne za primanje, prijenos vode kroz biljku te gubitak vode transpiracijom. Predavanje 3. Mineralne tvari i njihova pretvorba u organske spojeve Ishodi učenja: Definirati mineralne tvari neophodne za rast i razvoj bilja i objasniti njihov značaj. Objasniti važnost strukture korijena, svojstava tla i simbioze (mikoriza) u mineralnoj prehrani biljaka. Objasniti pretvorbu mineralnih tvari u organske spojeve (asimilacija mineralnih tvari): asimilacija dušika, fosfora, sumpora, kationa i kisika. Predavanje 4. Prijenos otopljenih tvari Ishodi učenja: Definirati pasivan i aktivan prijenos tvari. Objasniti prijenos tvari kroz plazmatske membrane i definirati primarni i sekundarni aktivni prijenos.objasniti prijenos tvari između stanica. Definirati prijenos otopljene tvari s obzirom na udaljenost. Predavanje 5. Fotosinteza Ishodi učenja: Objasniti ulogu svjetla u fotosintezi. Ponoviti opće pojmove vezane uz svjetlost odnosno elektromagnetski spektar. Dati kratki pregled istraživanja i otkrića koji su prethodili današnjem poimanju fotosinteze. Objasniti strukturu, svojstva i ulogu fotosintetskih pigmenata. Objasniti podjelu pigmenata na antena pigmente i reakcijski centar. Objasniti strukturu fotosintetskog aparata i svjetlosne reakcije fotosinteze uključujući ciklički i neciklički tok elektrona. Objasniti kemiosmotski mehanizam nastanka ATP. Predavanje 6. Fotosinteza: Calvinov ciklus (C3), fotorespiracija, mehanizmi koncentriranja ugljikova dioksida Ishodi učenja:. Razumjeti i savladati biokemijske reakcije pretvorbe ugljikova dioksida u ugljikohidrate. Objasniti fotorespiraciju i njen utjecaj na učinkovitost fotosinteze. Objasniti mehanizme koncentriranja CO 2 i razliku između C 3, C 4 i CAM biljaka. Predavanje 7. Utjecaj ekoloških čimbenika na učinkovitost fotosinteze i prijenos asimilata u biljci Ishodi učenja: Na osnovu usvojenih znanja razumjeti i objasniti odgovor fotosinteze na promjene ekoloških čimbenika kap što su svjetlo, koncentracija CO 2, temperatura i količina vode. Objasniti smjer i mehanizam prijenosa proizvoda fotosinteze (asimilata) kroz biljku. Usporediti građu provodnog tkiva (floema) golo- i kritosjemenjača. Predavanje 8. Disanje i metabolizam lipida Ishodi učenja: Navesti osnovne karakteristike aerobnog i anaerobnog disanja. Objasniti mehanizam nastanka ATP u procesu disanja. Opisati utjecaj ekoloških čimbenika (temperatura, koncentracija kisika i opskrbljenost vodom) na intenzitet disanja. Opisati način sinteze i razgradnje lipida. Objasniti povezanost glikolize i Krebsovog ciklusa s drugim putovima izmjene tvari. Predavanje 9. Regulacija u staničnoj izmjeni tvari; Rast i razvoj Ishodi učenja:navesti i objasniti unutrašnje čimbenike koji reguliraju izmjenu tvari u stanici. Objasniti regulaciju aktivnosti gena i enzima. Objasniti važnost regulacije genske aktivnosti u procesu diferencijacije. Definirati procese rasta, morfogeneze i diferencijacije. Definirati i opisati zone u kojima se odvija rast. Razlikovati vršni i difuzni rast na staničnoj razini. Objasniti važnost staničnog ciklusa i kontrole ravnine diobe u procesu morfogeneze i diferencijacije.opisati proces starenja i smrti kod biljaka

43 Predavanje 10. Biljni hormoni Ishodi učenja: Objasniti ulogu biljnih hormona u koordinaciji metabolizma rasta i morfogeneze. Razlikovati kemijsku strukturu i fiziološki učinak biljnih hormona koji su svrstani u pet skupina: auksini, giberelini, citokinini, etilen i apscizinska kiselina.objasniti mehanizam djelovanja različitih skupina hormona. Predavanje 11. Djelovanje temperature i svjetlosti na rast i razvoj biljaka Ishodi učenja: Razumijevanje važnosti dormancije u preživljavanju nepovoljnih uvjeta najčešće izazvanih nepovoljnim temperaturama i svjetlosnim uvjetima. Razlikovati prisilnu dormanciju od spontane. Navesti čimbenike koji izazivaju dormanciju pupova, korijena i sjemenk. Objasniti utjecaj hormona na dormanciju. Definirati fotomorfogenezu i objasniti ulogu fitokroma u odgovoru biljke na promjene u intenzitetu i trajanju perioda svjetlosti kao i na potpuni izostanak svjetlosti. Objasniti ulogu fitokroma u regulaciji dnevnih ritmova biljke. Opisati mehanizam djelovanja fitokroma. Predavanje 12. Kontrola cvjetanja Ishodi učenja:opisati promjene koje se događaju pri prijelazu biljke iz faze vegetativnog rasta u reproduktivnu fazu. Razlikovati vanjske i unutrašnje čimbenike koji potiču cvjetanje. Opisati endogene ritmove i osjetljivost biljaka na duljinu dana. Objasniti utjecaj hormona na proces cvjetanja. Predavanje 13. Površinska zaštita, sekundarni biljni metaboliti i fiziologija stresa Ishodi učenja: Opisati građu i ulogu kutikule. Objasniti ulogu sekundarnih spojeva i definirati njihovu podjelu s obzirom na kemijski sastav i način biosinteze. Objasniti odgovor biljke na stres uvjetovan nedostatkom vode, visokim i niskim temperaturama, visokom koncentracijom soli u tlu, nedostatkom kisika, UV zračenjem, onečišćenjem zraka i napadom patogenih i herbivornih organizama. Objasniti ulogu ekspresije gena u procesu adaptacije na stresne uvjete. Predavanje 14. Fiziologija gibanja Ishodi učenja: Objasniti slobodna lokomotorna gibanja kakva pokazuju dijelovi viših biljaka (spore, gamete) kao i neke niže biljke (alge). Opisati gibanja pojedinih organa biljaka kao i podražaje koji ih izazivaju. Razlikovati tropizme od nastijskih gibanja. Opisati autonomna, higroskopska i kohezijska gibanja, te turgorom uvjetovana gibanja. Predavanje 15. Ekofiziologija morskih cvjetnica Ishodi učenja: Navesti čimbenike okoliša koji djeluju na rast i razvoj morskih cvjetnica. Ponoviti dosada stečena znanja o vodnom potencijalu, fotosintezi, primanju hranjivih soli i respiraciji i objasniti kako se ti procesi odvijaju u morskom ekosustavu. Navesti tipove zagađenja koji se javljaju u morskom ekosustavu i opisati njihov utjecaj na morske cvjetnice i niže biljke (alge). Vježba 1. Dokazivanje askorbinske kiseline u biljnom staničju Ishodi učenja: upoznati kemijsku strukturu askorbinske kiseline, te njeno značenje u biljnom i životinjskom svijetu (važnost u oksido-reduktivnim procesima staničnog disanja, stvaranju kolagena, povećanju otpornosti organizma prema infekcijama, avitaminoza i skorbut, biljni i životinjski izvori vitamina C). Ispitati redukcijska svojstva askorbinske kiseline iz tablete vitamina C. Napraviti preparat biljnog tkiva i dokazati prisutnost askorbinske kiseline u stanicama korištenjem Giroudovog reagensa. Dokazati askorbinsku kiselinu u staničnom soku odabranog biljnog materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije. Vježba 2. Dokazivanje fosfatnih iona u biljnom staničju Ishodi učenja: objasniti kako biljka dobiva fosfor, te načine dokazivanja fosfatnih iona, definirati važnost fosfatnog pufernog intracelularnog sustava, naučiti najvažnije fosforne spojeve i objasniti njihovu ulogu u životnim procesima (osobito nukleinske kiseline, fitinska kiselina, lecitin, fosfolipidi, ATP), upoznati se s posljedicama koje za biljku uzrokuje nedostatak fosfora. Pripremiti reagens za dokazivanje fosfatnih iona. Napraviti preparat s kristalima amonijevog molibdatofosfata dobivenog kemijskom reakcijom. Napraviti preparat s odgovarajućim biljnim materijalom i pronaći u stanicama kristale fosfata. Nacrtati kristale dobivene kemijskom reakcijom i one u stanicama biljnog materijala. Vježba 3. Dokazivanje amonijevih iona u biljnom staničju Ishodi učenja: upoznati studente s oblicima dušika koja biljka može apsorbirati i ugraditi u organske spojeve, naučiti kako dokazati amonijeve ione dobivene kemijskom reakcijom i u biljnom materijalu, istaknuti važnost amonijevih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, objasniti važnost dušik fiksirajućih bakterija, te bakterija u tlu za ciklus dušika u prirodi. Pripremiti otopinu s amonijevim ionima, te dokazati nastajanje plinovitog amonijaka crvenim lakmus papirom. Dokazivanje plinovitog amonijaka s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijevih iona u otopini s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijaka u odabranom biljnom materijalu korištenjem komorice za

44 mikrosublimaciju. Crtežom prikazati rezultate izvedenih pokusa. Vježba 4. Reakcije na bjelančevine Ishodi učenja: definirati reakcije koje se koriste u dokazivanju aminokiselina i bjelančevina, te objasniti princip njihova djelovanja, ponoviti strukturu aminokiselina i način nastajanja peptidnih veza, definirati strukturne razine bjelančevina, upoznati se s ulogom koju bjelančevine imaju u životu organizama primjerice hemoglobin, objasniti pojam konjugiranih proteina. Pripremiti biljni materijal za izvođenje reakcija na bjelančevine. Izvesti ksantoproteinsku reakciju za dokazivanje aromatskih aminokiselina u bjelančevinama. Izvesti Millonovu reakciju za dokazivanje aminokiseline tirozin. Izvesti biuretsku reakciju za dokazivanje peptidnih veza. Nacrtati rezultate izvedenih reakcija Vježba 5. Dokazivanje iona željeza u biljnom staničju Ishodi učenja: upoznati se s reakcijama kojima se dokazuju ioni dvovalentnog i trovalentnog željeza, objasniti ulogu željeza u životu biljaka, te važnost željeza kao sastavnog dijela porfirinskih spojeva, nehemskih spojeva i prostetičkih skupina enzima, istaknuti njegovu važnost u biosintezi klorofila, objasniti pojmove kloroza i porfirija. Dokazivanje željezo(ii) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(iii) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(ii) iona otopinom kalij fericijanida. Dokazivanje željezo(iii) iona otopinom kalij fericijanida. Napraviti mikroskopske preparate biljnog materijala na kojima se vide preteče žila s labavo vezanim željezom. Crtežom prikazati rezultate izvedenih kemijskih reakcija i izgled prokambijske mreže u sjemenkama odabranog materijala. Vježba 6. Dokazivanje nitrata u biljkama Ishodi učenja: ponoviti oblike dušika koje biljka može apsorbirati, te potom ugraditi u organske spojeve, objasniti na koji se način dušik iz nitratnih iona ugrađuje u organske spojeve, naučiti kako dokazati nitratne ione u otopini i u biljnom materijalu, istaknuti važnost nitratnih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, prisjetiti se ciklusa dušika u prirodi, definirati biljke koje sadrže velike količine nitrata, objasniti važnost serotonina. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata u otopini (kemijska reakcija - proba). Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz sluzi biljnog materijala. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz ekstrakta usitnjenih listova odabranog biljnog materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije. Vježba 7. Djelovanje enzima saharaze (invertaze) Ishodi učenja: usvajanje znanja o strukturi šećera (monosaharidi, disaharidi, polisaharidi), općenito o enzimima (naziv enzima, građa enzima, kemijske reakcije koje kataliziraju, Michaelis-Meneten kinetika), upoznavanje s reakcijama koje se koriste za dokazivanje redukcijskih šećera i ketoza primjenom Benedictove i Seliwanovljeve reakcije, te objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema enzima saharaze iz otopine kvasca. Izvođenje Benedictove reakcije na odgovarajućim otopinama. Izvođenje Seliwanovljeve reakcije na odgovarajućim otopinama. Prikazati rezultate crtežom. Vježba 8. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Thrommeru Ishodi učenja: razlikovati šećere obzirom na broj ugljikovih atoma od kojih su izgrađeni, funkcionalnu skupinu i empirijsku formulu, upoznavanje s još jednom reakcijom za dokazivanje redukcijskih šećera (Fehlingova reakcija), ponavljanje svih do sada naučenih reakcija za dokazivanje šećera i objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema Fehlingovog reagensa. Izvođenje Fehlingove probe na otopini glukoze i saharoze. Dokazivanje redukcijskog šećera (glukoza) amonijakaličnom otopinom srebro nitrata uz nastajanje srebrnog zrcala. Dokazivanje šećera u biljnom materijalu primjenom Fehlingove reakcije. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom. Vježba 9. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Mollischu Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, upoznavanje s karakterističnim reakcijama koje šećeri daju s fenolima uz prisutnost jakih mineralnih kiselina, upoznavanje s kemizmom reakcije, te kemijskim svojstvima nastalog produkta furfurala. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom α-naftola i koncentrirane sulfatne kiseline. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom timola i koncentrirane sulfatne kiseline. Dokazivanje šećera u biljnom materijalu otopinom fenola i jake mineralne kiseline. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom. Vježba 10. Određivanje osmotske vrijednosti staničnog soka metodom granične plazmolize Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o građi biljne stanice, te fizikalnim procesima difuzije i osmoze, objašnjavanje pojmova plazmoliza i deplazmoliza, razlikovanje i osnovne značajke pojedinih oblika plazmolize (konkavna, konveksna, kapasta i tonoplasna) i uvjeta u kojima nastaju. Priprema otopina saharoze različitih koncentracija. Izrada uzdužnih prereza odabranog biljnog materijala. Brojenje plazmoliziranih stanica. Izrada tabelarnog i grafičkog prikaza dobivenih rezultata. Određivanje koncentracije plazmolitika kod koje je plazmolizirano 50% stanica. Računanje osmotskog potencijala i osmotskog tlaka stanica odabranog biljnog materijala.

45 Vježba 11. Ovisnost aktivnosti enzima katalaze o koncentraciji vodikovih iona Ishodi učenja: upoznavanje s kemijskom građom i načinom djelovanja enzima katalaze, njenom ulogom u organizmu, te važnošću u prehrambenoj, kozmetičkoj industriji i mikrobiologiji, definiranje pojma terminalne oksidaze, općenito o utjecaju ph vrijednosti na aktivnost enzima. Priprema enzima katalaze iz otopine kvasca. Priprava otopina pufera potrebnih za eksperiment. Sastavljanje aparature za mjerenje aktivnosti enzima katalaze. Izrada tabelarnog i grafičkog prikaza dobivenih rezultata. Vježba 12. Djelovanje enzima dijastaze Ishodi učenja: ponavljanje usvojenih znanja o fotosintezi (reakcije na svjetlu i Calvinov ciklus), sinteza saharoze u citoplazmi i škroba u kloroplastu kao kompeticijske reakcije, razlike u strukturi amiloze i amilopektina, definiranje enzima koji sudjeluju u razgradnji škroba i princip njihova djelovanja (α amilaza, β amilaza, maltaza, R enzim i fosforilaza škroba), praćenje aktivnosti enzima dijastaze jodnom probom, razlike u građi polisaharida škroba, glikogena i celuloze, hitin kao strukturni polisaharid. Priređivanje ekstrakta enzima dijastaze iz proklijalih sjemenki pšenice. Dokazivanje škroba u otopini Lugolovom otopinom (kontrola). Razgradnja škroba nakon dodatka ekstrakta enzima dijastaze. Ispitati izgled škrobnih zrnaca u proklijalih sjemenki pšenice. Prikazati sve dobivene rezultate crtežom. Vježba 13. Dokazivanje inulina u biljkama Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, općenito o kemijskoj strukturi inulina, upoznavanje s načinom rada polarizacijskog mikroskopa, važnost konzumiranja inulina za bolesnike oboljele od šećerne bolesti.. Priređivanje otopine inulina i taloženje sferokristala alkoholom. Izrada mikroskopskih preparata sferokristala inulina dobivenih kemijskom reakcijom. Promatranje sferokristala inulina u stanicama biljnog materijala. Sferokristale inulina dobivene kemijskom reakcijom prikazati crtežom. Vježba 14. Dokazivanje vinske kiseline u biljkama Ishodi učenja: usvajanje znanja o vinskoj kiselini (kemijska i strukturna formula, oblici u kojima se javlja obzirom na optičku aktivnost), njena prisutnost u biljkama i značenje za biljku. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih kemijskom reakcijom. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih iz soka odabranog biljnog materijala. Crtežom prikazati razlike u izgledu kristala kalcijevog tartarata dobivenih kemijskom reakcijom i kristala iz biljnog materijala. Vježbe Transpiracija u biljaka Ishod učenja: objasniti anatomsku građu lista, upoznati se s fizikalnim principima izlučivanja vode iz biljke u atmosferu, razlike u izlučivanju vode iz biljke procesom transpiracije i gutacije, upoznati se s oblicima transpiracije u biljaka, razumjeti ulogu puči kao multisenzornih hidrauličkih zalistaka, objasniti građu različitih tipova puči i načine gibanja, važnost i nastajanje transpiracijske struje u biljaka. Vježba 15. Dokazivanje kutikularne i stomatalne transpiracije pomoću kobaltnog papira Ishodi učenja: definirati pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, ponoviti anatomsku građu lista. Pripremiti kobaltni papir i zalijepiti ga na listove intaktne biljke. Nacrtati promjene boje kobaltnog papira nakon određenog vremena. Vježba 16. Određivanje intenziteta transpiracije vaganjem Ishodi učenja: objasniti transpiraciju u biljaka i njenu važnost za biljku, upoznati se s metodama mjerenja transpiracije u biljaka, objasniti kretanje vode u biljci i transpiracijski sisak. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije. Izvagati aparaturu prije i nakon određenog vremena. Izračunati masu vodene pare izgubljene transpiracijom u određenim uvjetima okoliša. Eksperiment prikazati crtežom. Vježba 17. Pot(et)ometar Ishodi učenja: objasniti gibanje vode u biljci (primanje, provođenje i izlučivanje vode), objasniti princip rada različitih izvedbi pot(et)ometra i moguće pogreške tijekom njihovog korištenja, ponoviti važnost transpiracije za biljke. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije pot(et)ometrom s okomitom graduiranom kapilarom. Izračunati volumen vode izgubljene transpiracijom u promatranim uvjetima okoliša tijekom određenog vremena. Eksperiment prikazati crtežom. Vježba 18. Darwinov porometar Ishodi učenja: ponoviti važnost transpiracije u biljaka, gibanje vode u biljci, te pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, objasniti princip rada Darwinovog porometra. Pripremiti aparaturu (Darwinov porometar). Aparaturu prikazati crtežom. Vježba 19. Enzimatska razgradnja glikozida amigdalina i prulaurazina

46 Ishodi učenja: ponoviti važnost enzima za metaboličke procese u organizmu, te važnost membranskih sustava za njihovu lokalizaciju u stanicama, znati objasniti kemijsku razgradnju glikozida amigdalina, te objasniti dokazivanje cijanovodika iz cijanogenih glikozida otopinom natrij pikrata, upoznati se s kemijskom građom glikozida i njihovim značenjem u obrani biljaka, nadalje upoznati se s različitim skupinama glikozida obzirom na kemijsku strukturu aglikona. Pripremiti eksperiment za dokazivanje cijanogenih glikozida u odabranom biljnom materijalu. Rezultate eksperimenta prikazati crtežom. Vježba 20. Određivanje brzine rasta korijena u postojećim uvjetima Ishodi učenja: upoznati se s građom korijena i načinima njegova rasta (meristemski i produženi rast), objasniti način baždarenja okularne skale mikrometra i postupak mjerenja objekta okularnim mikrometrom. Pripremiti komoricu s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno. Izračunati apsolutnu brzinu rasta korijena u postojećim uvjetima. Vježba 21. Lokalizacija zone produženog rasta korijena metodom markiranja Ishodi učenja: ponoviti građu korijena (meristemska zona s korijenovom kapom, zona produženog rasta i zona diferencijacije) i načine njegova rasta. Pripremiti bočicu s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno i na slici označiti zonu produženog rasta. Vježba 22. Izlučivanje kiselina iz korijena Ishodi učenja: ponoviti građu korijena i načine njegova rasta, objasniti izlučivanje kiselina iz korijena tijekom njegova rasta, definirati promjene boje indikatora bromtimol modrila i kongo crvenila kod različitih ph vrijednosti sredine. Pripremiti dvije komorice s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Promjenu boje reagensa nakon završetka oba eksperimenta prikazati crtežom. Vježba 23. Alkoholno vrenje Ishod učenja: razumjeti važnost oksidacijskih procesa za život organizama, znati objasniti strukturne i energetske promjene organskih spojeva tijekom fermentacijskog metabolizma i stanične respiracije (glikoliza, ciklus limunske kiseline, elektron transportni lanac, oksidativna fosforilacija), objasniti razlike između alkoholnog i mliječnokiselinskog vrenja, definirati razlike u vrijednosti dišnog kvocijenta ovisno o supstratu. Pripremiti aparaturu i vodenu kupelj za izvođenje vježbe. Izvesti četiri eksperimenta za dokazivanje nastalog ugljik(iv)oksida: pokus sa zapaljenom šibicom, razrijeđenom otopinom KOH, vapnenom vodom i otopinom bromtimol modrila kao indikatorom. Eksperiment dokazivanja etilnog alkohola Liebenovom reakcijom. Opisati, objasniti i nacrtati rezultate izvedenih eksperimenata. Vježba 24. Gibanja u biljaka Ishod učenja: definirati različite tipove gibanja u biljaka, te čimbenike koji ih uzrokuju, razlikovati pojmove reakcijsko, prezentacijsko i latentno vrijeme, opisati i znati objasniti različite vrste gibanja u biljaka: slobodna lokomotorna gibanja (taksije i gibanja u stanicama), gibanja živih organa (tropizmi, nastije, autonomna gibanja, turgorom uvjetovana gibanja, higroskopska gibanja, kohezijska gibanja). Unaprijed pripremiti biljni materijal za promatranje termonastijskih i fotonastijskih gibanja. Promatranje seizmonastijskih gibanja na odabranom biljnom materijalu. Pripremiti mikroskopski preparat za praćenje fototaksijskih gibanja kloroplasta u stanicama odabranog biljnog materijala. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Usvojenost nastavnih sadržaja provjerava se preko tri pismena kolokvija tijekom semestra i završnim usmenim ispitom na kraju semestra. Ukoliko student zadovolji na sva tri pismena kolokvija nije obavezan izaći na usmeni ispit. Usvojenost nastavnih sadržaja na laboratorijskom vježbama iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s dva pismena kolokvija. Prvi kolokvij: ukupno 55 pitanja i maksimalan broj bodova 86 (26 pitanja s 1 bodom i 30 pitanja s 2 boda). Drugi kolokvij: ukupno 49 pitanja i maksimalan broj bodova 72 (27 pitanja s 1 bodom, 21 pitanje s 2 boda i 1 pitanje s 3 boda). Ostvareni postotak Broj bodova Broj bodova na Ocjena bodova [%] na Kolokviju I Kolokviju II <60 nedovoljan (1) <52 < dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) izvrstan (5)

47 Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom vježbi pripremljeni su u obliku pisanog protokola i biti će podijeljeni studentima prije izvođenja svake vježbe. Studenti su obvezni na laboratorijskim vježbama iz ovog kolegija imati sljedeći pribor: predmetna i pokrovna stakalca, žilet, laboratorijske iglice, pincetu, kapaljku, čistu platnenu krpicu, bilježnicu bez crta, te pribor za pisanje i crtanje. Laboratorijske vježbe se organiziraju u dvije grupe o čemu će studenti biti na vrijeme obaviješteni. Sve dodatne obavijesti moći će se pronaći na oglasnoj ploči na Institutu za oceanografiju i ribarstvo gdje se laboratorijske vježbe i održavaju, te na portalu za studentske obavijesti Odjela za studije mora. Naziv predmeta PRIMJENA ELEKTRONIČKIH RAČUNALA Kod predmeta SMR113 Satnica predmeta 15/0/15 (P/S/V) ECTS 2 ECTS (1-predavanja i vježbe, 1- samostalno učenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz informatike Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, uz mogućnost praćenja na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Vlado Dadić, redoviti profesor Voditelj vježbi Ivan Žižić, stručni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Zadaća predmeta je osposobiti studente za primjenu računala u izradi složenih dokumenata, proračunu tablica i izradi grafičkih izlaza, obradi rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza, rukovanju prostornim podatcima i informacijama, sigurnost rada na računalu, pretraživanju informacija na Internetu, primjeni računala u ekologiji, te pohrani geoprostornih podataka. Nastava se održava u obliku predavanja i vježbi u računalnom praktikumu gdje studenti prate nastavu i izvode vježbe na stolnim računalima. Za vrijeme vježbi studenti izvode praktične vježbe na računalima vezane za nastavno gradivo na kojima se obavlja i praktična provjera usvojenog znanja.. Popis obavezne literature 1. Dadić, V. (2009). Primjena elektroničkih računala. Interna skripta izmijenjeno i nadopunjeno izdanje. 195 str. 2. Vučina, Ž. (2006). Pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. EDUPOINT. CARNet. 68 str. 3. Sušanj, D. (2003) PC računala - Zagreb; SysPrint. 4. CARNet Cert. (2004). Priručnik s CD za sigurnost korisnika Interneta, Zagreb, 75 pp Popis izborne literature 1. Abrus, L. (2003) Izrada Weba - Zagreb; SysPrint

48 Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod u informacijske sustave. Informatika i informacijsko društvo. Povijesni razvoj informatike. Informatika i suvremeni svijet. Pojam podatka i informacije. Vrijednosti informacija. Tehnički problemi kod prijenosa informacija i njihovo otklanjanje. Sustavi za obradu podataka i informacija. Tiskane i elektronske knjige. Predavanje 2. Osnove računala. Računalna terminologija, brojevni sustavi i prikaz alfanumeričkih znakova na računalima. Vrste elektroničkih računalnih sustava. Razvoj računala. Digitalna računala. Velika, srednja i mala računala. Osobna računala: stolna, prijenosna, dlanovnici. Predavanje 3. Strojna i programska oprema računala. Strojna računalna oprema i njene sastavnice. Programska računalna oprema, Operacijski sustavi. Windows, Mac OS, Unix, Linux, Android. Komunikacijska programska oprema. Primijenjena programska oprema. Programi za uređivanje teksta. Programi za računanje s tablicama. Predavanje 4. Programiranje na računalu Programiranje na računalu i programski alati. Postupci kod programiranja. Programski jezici i prevoditelji. Generacije programskih jezika. Postupci kod programiranja. JAVA programski jezik. Predavanje 5. Računalne mreže. Povezivanje računala. Podjela mreža. Lokalne i razgranate mreže. Žične i bežične mreže. Virtualna privatna mreža. Internet. Servisi na Internetu: ssh, ftp, , www. CARNet. Protokoli. HTML, XML, GML. Mrežne stranice. Mrežni portali. Društvene mreže. Sustavi za upravljanjem sadržaja na mrežnim stranicama (CMS). Sigurnost i zaštita računalnih mreža. Predavanje 6. Numeričko modeliranje pomoću računala. Formati. Rasterski i vektorski formati. Osnovne grafičke sastavnice. Problematika sažimanja i kvalitete grafičkih zapisa. Pokretna i nepokretna grafika. Rekonstrukcija stvarnih objekata i njihov prikaz na računalu. Digitalno modeliranje. Predavanje 7. Sustavi za rukovanje podacima i informacijama. Sustavi za pohranu podataka. Mjereni i referalni podatci. Skladišta podataka i informacija. Hijerarhijska, relacijska, objektna i georelacijska skladišta. Lokalna i mrežna skladišta podataka. Geoprostorni podatci i njihove sastavnice. Geografski informacijski sustavi (GIS). Standardni, mrežni i mobilni GIS. Projekcije Zemlje u dvodimenzionalnom prostoru i korišteni datumi. Google Earth i Google Map. Predavanje 8. Skladišta podataka morskog okoliša Skladišta podataka i informacijski servisi u morskom okolišu. Referalno skladište podataka i njegov značaj. Skladišta podataka i informacija o morskom okolišu Jadranskoga mora (MEDAS, POKAZATELJI, PLAŽE, NATURA'2000). Vježba 1. Osnove računala (strojna i programska oprema) Praktični rad na računalima. BIOS (Basic Input Output System). Operativni sustav, osnove, vrste. Prilagodba postavki na stolnom računalu. Rad s primijenjenim programima na umreženim stolnim računalima. Vježba 2. Internet mreža, servisi, sigurnost, preglednici i pretraživanje Praktične vježbe spajanja, prilagođavanja za rad u mreži. Osnove rada, adresiranja i prijenosa podataka. Rad s preglednici Interneta, pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. Mrežne stranice (HTML) i ostali sadržaji na mreži. Osnove vatrozida i bežične mreže. Primjeri, primjena u praksi. Podešavanja vatrozida. Spajanja na bežične mreže. Primjeri enkripcije i steganografije kod prijenosa podataka. Vježba 3. Komunikacija preko računalne mreže Praktičan rad s različitim vrstama komunikacija. Elektronička pošta. Programi za udaljen pristup računalu. Programi za slanje velikih datoteka. Osnove sigurnosti rada na računalu sigurnosne kopije, politika zaporki i korisničkih računa, pravila ponašanja na mreži. Vježba 4. Mrežne stranice Praktičan rad na izradi mrežnih stranica. Vrste i osnovna podjela (statične i dinamičke). Portali. Tražilice. Prilagodbe sadržaja uređaju (mobilne mrežne stranice). Sustavi za upravljanje sadržajem na mrežnim stranicama. Rad u društvenim mrežama. Vježba 5. Rukovanje grafičkim prikazima u rasterskim i vektorskim formatima Razlike između rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza. Formati pohrane rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza.

49 Osnovna načela sažimanja grafičkih prikaza. Primjer veličine datoteke kod sažimanja iste slike korištenjem različitih metoda kompresije. Programi za rukovanje slikama (rasterski format). Osnovne obrade slika. Vježba 6. Skladišta podataka Primjeri skladišta podataka u istraživanju mora (MEDAS). Osnove rada s podatcima u georelacijskim skladištima. Osnovne sastavnice geoprostornih podataka, točka, linija poligon. Praktična primjena GIS alata u analizi i sintezi prostornih podataka. Praktične vježbe na ubacivanju podataka, pretraživanju i prikazu podataka u skladištima podataka vezanih za morsku okoliš: POKAZATELJI, PLAŽE i NATURA'2000. Vježba 7. Izrada složenog dokumenta Kreiranje složenog dokumenta pomoću uređivača teksta. Ubacivanje grafikona i slika. Organizacija dokumenata (sekcije). Izrada automatskog kazala dokumenta. Kreiranje složenog dokumenta kombinacijom pronađenih sadržaja na Internetu. Izrada grafikona i obrada slika za potrebu dokumenta. Formatiranje dokumenta. Učitavanje raznih formata podataka i izrada grafičkih izlaza pomoću programa za obradu tablica. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrjednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu kako slijedi: 1. redovito pohađanje i aktivnost na nastavi (4 boda) 2. polaganjem dvaju kolokvija (do 30 bodova), kako slijedi: a) na prvom kolokviju studenti iz jednostavnog teksta s djelomično popunjenom tablicom izrađuju složeni tekst na jednom od uređivača teksta uključujući jednadžbe, slike i grafičke sastavnice dobijene popunjavanjem tablice s programom za tablični proračun, prema dobijenim naputcima i predlošku dostavljenom u jpg formatu. Kolokvij se ocjenjuje od 0 do 15 bodova ovisno o tome koliko izrađeni tekst odgovara predlošku. b) na drugom kolokviju studenti preko mrežnog sučelja odgovaraju na 15 postavljenih pitanja iz prijeđenog gradiva. Svako pitanje se ocjenjuje s 0, 0.5 ili 1 bod pa student može na kolokviju sakupiti najviše 15 bodova. 3. Seminarski rad iz pojedine teme vezane za kolegij (nije obvezatan), a koji čine oblikovani tekst po unaprijed dobijnim okvirnim uputama u jednom od uređivača teksta te PPT prikaz uz kojeg student izlaže seminarski rad pred auditorijem. Kod seminarskog rada ocjenjuje se sadržaj (do 6 bodova), izgled pisanog teksta (do 4 boda), izgled PPT prezentacije (do 4 boda) i kvaliteta usmenog izlaganja (do 3 boda) tako da student iz seminarskog rada može sakupiti najviše 17 bodova. 4. Završni ispit se sastoji od: a) pismenog dijela na kojem studenti odgovaraju na 7 unaprijed postavljenih pitanja iz predmetnog gradiva koji se ocjenjuju od 0 do 7 bodova, b) usmenog dijela koji obuhvaća provjeru poznavanja praktičnog rada na umreženom računalu na unaprijed 7 pripremljenih pitanja predavača koji se ocjenjuju od 0 do 1 bod tako da student može prikupiti najviše 7 bodova. Napomene: - Seminarski rad ocijenjen s ne manje od 14 bodova može zamijeniti jedan kolokvij ili usmeni dio ispita ako je to za studenta povoljno. - Student koji sakupi 33 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada (ako ga je izradio) oslobođen je polaganja pismenog dijela završnog ispita. - Student koji sakupi 45 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada oslobođen je polaganja završnog ispita. Zaključni broj bodova izračunava se kao aritmetički srednjak iz dvaju kolokvija i završnog dijela ispita (ako je student oslobođen polaganja pismenog ispita dodaje mu se 7 bodova) kojem se prije računanja srednjaka pridodaju bodovi ostvareni iz redovitog pohađanja nastave i aktivnosti na nastavi. Zaključni bodovi se pretvaraju u zaključnu ocjenu prema slijedećoj tablici: Zaključni broj bodova Zaključna ocjena

50 Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na mrežnom poslužitelju: Elektronska adresa nastavnika za upite i konzultacije: dadic@izor.hr Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Voditelj seminara EKOLOGIJA SMB201 60/30/0 8 ECTS 60 sati predavanja + 30 sati seminara = 3 ECTS Domaće zadaće, seminarski radovi, kolokviji, samostalno učenje = 5 ECTS obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij II. godina / III. i IV. semestar Sposobnost primjene elementarnih znanja iz fizike, kemije, biologije, matematike i statistike Hrvatski Moguća prilagodba na engleski jezik Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća predmeta je razumijevanje odnosa između organizama i njihovog okoliša koje je neophodno je za tumačenje svih životnih procesa na Zemlji, evoluciju života kao i njegovu raznolikost u prostoru i vremenu. Studenti stječu teoretska znanja iz fundamentalnih ekoloških principa koja su nužan preduvjet za pravilno gospodarenje živim bogastvima na Zemlji. Problematika predmeta iznosi se kroz 6 velikih cjelina: Uvod: Što je ekologija? Život i fizički okoliš. Ekologija jedinke: Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša. Odgovori organizama na utjecaje fizičkog okoliša. Biološki faktori u okolišu. Ekologija ekosistema: Koncept ekosistema. Trofičke razine u ekosistemu. Proizvodnja i protok energije kroz ekosisteme. Kruženje tvari kroz ekosisteme. Regeneracija hranjiva u ekosistemu. Ekologija populacija: Struktura populacija. Dinamika populacija. Strategije u produženju vrste. Interakcije između populacija: Kompeticija. Odnos resursa i konzumenta. Predacija, herbivornost i parazitizam. Mutualizam. Koevolucija. Ekologija zajednica: Koncept zajednice. Struktura zajednice. Razvitak zajednica. Biološka raznolikost. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje; grupno rješavanje problema, pokazne i auditorne vježbe. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u seminarskom dijelu nastave, obvezni su u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predviđenih kolokvija. Popis obavezne literature 1. Šolić, M: Osnove ekologije, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije, skripta, pitanja za samoprovjeru znanja, primjere testova, te primjeri zadataka s rješenjima. Popis izborne literature 1. Ricklefs, R.E. and Miller, G.L Ecology. (4. Ed.) W.H. Freeman and Company. 896 pp.

51 2. Begon, M., Townsend, C.R. and Harper, J.L Ecology: From Individuals to Ecosystems. (4. Ed.), Wiley- Blackwell. 752 pp. 3. Krebs, C.J Ecology: The Experimental Analysis of Distribution and Abundance (6. Ed.). Benjamin Cummings. 655 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Definicija ekologije, ekološka hijerarhija, podjela ekologije Definicija ekologije, područje bavljenja ekologije kao znanosti, upoznavanje s ekološkom hijerarhijom, kriteriji prema kojima se ekologija može podijeliti u subdiscipline Predavanje 2. Život i fizički okoliš, ekološki faktori Objašnjavanje odnosa između živog i neživog svijeta sličnosti i razlike, definiranje pojma ekoloških faktora, kriteriji za podjelu ekoloških faktora, pojam ekološke valencije Predavanje 3. Život na kopnu, život u moru Koje su ključne razlike između vodenih i kopnenih staništa, koji ekološki faktori dominantno definiraju ekološke uvjete na kopnu, a koji u moru. Predavanje 4. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 1 Što obuhvaća ekologija jedinke ili fiziološka ekologija kao ekološka subdisciplina, definicija pojma prilagodbe ili adaptacije, morfološke konvergencije, analogije/homologije, paralelna evolucija Predavanje 5. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 2 Pregled različitih prilagodbi organizama na uvjete u okolišu vezani za tri najvažnije skupine ekoloških faktora: voda, temperatura i energija Predavanje 6. Odgovor organizama na promjene u okolišu Pojam homeostazije, regulacijski, aklimatizacijski i razvojni odgovori organizama na promjene uvjeta u okolišu, prilagođivači i regulatori, ekstremni odgovori na nepovoljne uvjete (migracija, skladištenje, fiziološko mirovanje), znakovi za prepoznavanje promjena uvjeta u okolišu Predavanje 7. Biološki faktori u okolišu Kriteriji za ketegorizaciju bioloških faktora u okolišu, prilagodbe predatora i plijena (kriptičnost, upozoravajuća obojenost, mimikrija), parazita i domaćina, parazitoida i domaćina, patogena i domaćina, paraziti gnijezda, industrijski melanizam Predavanje 8. Koncept ekosustava, trofičke razine u ekosustavu Povijesni pregled razvitka koncepta ekosustava, Eltonova piramida brojeva, Lotkin termodinamički pogled na ekosustav, Lindemanova piramida energetskih transforamacija, Odumova energetika ekosustava, trofičke razine i temeljni procesi u ekosustavu, kriteriji za definiranje trofičkog statusa organizama Predavanje 9. Proizvodnja i protok energije kroz ekosustav Primarna i sekudarna produktivnost ekosustava (autotrofna i heterotrofna proizvodnja), fotosinteza i kemosinteza, faktori o kojima ovisi fotosinteza i primarna proizvodnja (usporedba kopno-more), efikasnost fotosinteze, efikasnost transpiracije, usporedba primarne proizvodnje u različitim ekosustavima na Zemlji (razlika kopno-more), dinamika protoka energije kroz ekosustav, pojam ekološke efikasnosti, duljina hranidbenih lanaca, herbivorni i detrivorni lanci prehrane, brzina prijenosa energije kroz ekosustav (vrijeme zadržavanja, usporedba kono-more) Predavanje 10. Kruženje tvari kroz ekosustav Asimilacijski i disimilacijski procesi (fotosinteza i respiracija), kruženje vode u ekosustavu, oksidacijsko-redukcijski potencijal ekosustava, ciklusi ugljika, dušika, fosfora i sumpora u ekosutavu. Predavanje 11. Regeneracija hranjiva u ekosustavu Regeneracija hranjiva u kopnenim ekosustavima (trošenje stijena i nastanak tla, detritus i humus, razgradnja biljnih ostataka, detrivori u tlu), regeneracija hranjiva u vodenim ekosustavima, temperaturna stratifikacija vodenog stupca i vertikalno kruženje hranjiva u vodenim ekosustavima, herbivorna i mikrobna hranidbena mreža, regeneracija hranjiva u tekučicama, estuariji i slane močvare kao regeneratori hranjiva Predavanje 12. Prostorna struktura populacija Elementi prostorne strukture populacija (distribucija, disperzija gustoća), tipovi disperzije jedinki u populaciji (grupna, ravnomjerna, slučajna), metode procjene gustoće populacija, efektivna veličina populacije, unitarni i modularni organizmi, teritorijalnost i rasprostranjnje utječu na prostornu strukturu populacija Predavanje 13. Dobna struktura populacija Faze u životnom ciklusu jedinke (predreproduktivna, reproduktivna i postreproduktivna), tipovi uzrasnih piramida,

52 stope fekunditeta i mortaliteta, tablica života (tipovi tablica života, varijable u tablici života), tipovi krivulja preživljavanja, Predavanje 14. Dinamika populacija 1 Definicija pojma dinamika populacija, rast populacije i tipovi populacijskih modela, neograničeni i ograničeni /regulirani) rast populacije, pregled modela rasta populacije, definicija vremeski odjeljenog (skokovitog) i vremeski kontinuiranog eksponencijalnog rasta, matematički modeli eksponencijalnog rasta populacija, eksponencijalni rast dobno-strukturirane populacije, izračunavanje stope rasta i tablice života (neto stopa reprodukcije i generacijsko vrijeme), ovisnost stope rasta o uvjetima u okolišu, odnos veličine organizma i stope rasta Predavanje 15. Dinamika populacija 2 Ograničeni (regulirani) rast populacije, logistički model rasta populacije, pojam nosivog kapaciteta okoliša i maksimalno održivog prinosa, logistička (sigmoidna) krivulja rasta, usporedba eksponencijalnog i logističkog rasta Predavanje 16. Fluktuacije populacija Što su fluktuacije u veličini populacije i što ih uzrokuje?, odnos između stope rasta i veličine i perioda fluktuiranja veličine populacije, karakteristično vrijeme povratka, analiza ključnog faktora, k-faktor analiza, cikličko ponašanje populacija, ovisnost načina dostizanja ravnotežne veličine populacije o stopi rasta (jednolično dostizanje, prigušeni ciklusi, stabilno osciliranje, kaotično ponašanje) Predavanje 17. Metapopulacija Definicija metapopulacije, dinamika metapopulacija, matematički model metapopulacije, efekt spašavanja, korelirani nestanak Predavanje 18. Strategije u produženju vrste Životni ciklus i reprodukcija (semelparitija i iteroparitija), kompromis između broja potomaka i njihove veličine, kompromis između ulaganja u reprodukciju i biomasu (preživljavanje), r-selekcija i K-selekcija, cijena reprodukcije i osjetljivost potomaka na veličinu, kompetitivne/ruderalne/na stres tolerantne vrste, periodička/oportunistička/ravnotežna strategija Predavanje 19. Kompeticija Definicija kompeticije, Princip kompeticijskog isključenja, kompeticija i ekološka niša, diferencijacija ekoloških niša, razmicanje značajki, Lotka-Volterrin matematički model kompeticije (izokline nultog rasta, mogući rezultati kompeticije, uvjeti za koegzistenciju), Tilmanov model kompeticije, kompeticija u prirodnim uvjetima, mehanizmi kompeticije Predavanje 20. Odnos resursa i konzumenta Definicija pojmova konzument i resurs, obnovljivi i neobnovljivi resursi, pojam oraničavajućeg resursa, kritična razina resursa, interakcije između resursa, Monodov model populacijskog rasta u ovisnosti o količini resursa Predavanje 21. Interakcije iskorištavanja Definicija eksploatatora (predatori, paraziti, patogeni, parazitoidi, herbivori), utjecaj eksploatatota na strukturu i dinamiku populacija žrtava (plijen i domaćini), kompeticija i herbivornost, povezane cikličke oscilacije između plijena i predatora ili domaćina i parazita Predavanje 22. Matematički model predacije Lotka-Volterrin matematički model predacije, Volterrino pravilo, pojam funkcionalnog odgovora, tipovi funkcionalnog odgovora, Hollingova disk jednadžba, pojam pribježišta (Huffakerov eksperiment), Nicholson-Bailey model parazitoid-domaćin, model infekcije, teorija optimalne prehrane Predavanje 23. Mutualizam i koevolucija Definicija mutualizma, mutualizam i simbioza razlike, tipovi mutualizma (trofički, obrambeni, rasprostranjivački), definicija koevolucije, tipovi koevolucije, antagonistički odnosi i koevolucija, mutualističke interakcije i koevolucija Predavanje 24. Koncept zajednice; sastav zajednice Pristupi u definiranju zajednice, koncept otvorene i zatvorene zajednice, pojam ekotona, gradijent analiza, kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice, funkcionalne skupine vrsta i trofičke vrste, karakteristične i dominantne vrste, matematički modeli raspodjele abundancija vrsta u zajednici, indeksi raznolikosti, indeksi ujednačenosti i rangabundancija krivulje, matematički opis broja vrsta i veličine istraživanog područja, metoda razrjeđenja Predavanje 25. Hranidbena struktura zajednica Pojam hranidbenog lanca i hranidbene mreže, struktura hranidbene mreže (bazalne vrste, intermedijarne vrste i vršni predatori), tipovi hranidbenih mreža Predavanje 26. Stabilnost zajednica

53 Direktne i indirektne interakcije u hranidbenim mrežama, temeljne ili ključne vrste, top-dpwn i bottom-up kontrola, pojam trofičkih kaskada, definicija i tipovi stabilnosti zajednica, veza između stabilnosti i broja vrsta, broja trofičkih veza i prosječne snage interakcija, povijesni pregled ideja o vezi između složenosti (biološke raznolikosti) i stabilnosti zajednica, važnost raznolikosti zajednica za njihovu stabilnost ( hipoteza zakovice, hipoteza osiguranja zaliha vrsta, efekt slabih interakcija ) Predavanje 27. Prostorna struktura zajednice i periodizam u životu zajednica Fragmentacija staništa i pojam rubnog efekta, startifikacija kao oblik prostorne strukture zajednica, periodizam u životu zajednice (pojam feneologije i aspekata), sezonski, dnevno-noćni i lunarni periodizam u životu zajednice, razlozi za periodičnost Predavanje 28. Razvitak zajednica Pojam i definicaja sukcesija, terminologija sukcesija (pionirske, intermedijarne i klimaks zajednice), karakteristike vrsta iz ranih i kasnih stadija sukcesije, pregled različitih tipova sukcesija, sukcesije kao rezultat fizičkih i bioloških poremećaja, izvori kolonizacije poremećenih staništa, mehanizmi sukcesije (olakšavanje, inhibicija, tolerancija), tipovi klimaksa (prolazni i ciklički klimaksi), promjene u zajednicama tijekom sukcesije (omjer proizvodnja/biomasa, bogatstvo vrsta sukcesijski gradijent), Predavanje 29. Biološka raznolikost: gradijenti raznolikosti Definicija biološke raznolikosti, razine mjerenja biološke raznolikosti (genetička, taksonomska, viši sustavi organizacije), raznolikost značajki, genetička raznolikost, taksonomska raznolikost (bogatstvo vrsta), funkcionalna raznolikost, raznolikost viših sistava organizacije (zajednice, ekosustavi, krajobrazi), pregled gradijenata bogatstva vrsta (geografska širina, nadmorska visina, dubina, vremeski gradijenti bogatstva vrsta), veza između bogatstva vrsta i nekih faktora u okolišu (produktivnost i bogatstvo resursa, heterogenost okoliša, dugoročna stabilnost okoliša), paradoks planktona i paradoks obogaćivanja, regionalna i lokalna raznolikost, alfa, beta i gama raznolikost, pojam ekološkog oslobađanja Predavanje 30. Biološka raznolikost: mehanizmi regulacije biološke raznolikosti Regionalno/povijesni i lokalno/deterministički pogled na biološku raznolikost, vremenska hipoteza, ravnotežne i neravnotežne teorije, ravnotežna teorija otočne biogeografije, pojam relaksacije ( opuštanja ), pojam disharmoije, biološka raznolikost i ekološka niša (diferencijacija niša i razmicanje značajki), ekomorfološka analiza, kompeticija i negativni odnos distribucija vrsta, neravnotežni modeli regulacije biološke raznolikosti ( koegzistencija posredovana izrabljivačem, hipoteza pritiska štetočina, modeli zatvorenih sustava ( teorija vremenske heterogenosti okoliša ), modeli otvorenih sustava ( koncept dinamike malih površina, hipoteza umjerenog poremećaja, hipoteza lutrije ), utjecaj biološke raznolikosti na funkcije ekosustava. Tijekom nastavne godine održava se 10-ak seminara od kojih su neki stalni, dok se drugi mijenjaju i ovise o željama studenata ili nekim aktualnim zbivanjima u području ekologije i zaštite okolša Stalni seminari: Seminar 1. Proizvodnja u moru (primarna, herbivorna, detrivorna) Naglasiti razlike između kopna i mora u pogledu proizvodnje različitih trofičkih kategorija, njihove biomase i međusobnih omjera Seminar 2. Procjena veličine populacije i tipova disperzije populacije Praktična znanja u korištenju metoda za procjenu veličine populacije, te matematički način određivanja tipova disperzije jedinki u populaciji. Seminar 3. Modeli rasta populacije Kroz praktične primjere pokazati razliku između eksponencijalnog i logističkog modela rasta. Koje praktične probleme možemo rješavati ovim modelima Seminar 4. Dobna struktura populacije Kroz praktične primjere prikazati konstruiranje tablice života, te izračanavanje nekih parametara iz tablice života kao što su krivulja smrtnosti, očekivano trajanje života (životni vijek), stopa rasta populacije, generacijsko vrijeme populacije. Seminar 5. Pokazatelji biološke raznolikosti Praktični primjeri izračunavanja indeksa raznolikosti i indeksa ujedačenosti, te konstrukcija rang-abundancija krivulja Seminar 6. Debata raznolikost-stabilnost Detaljniji uvid u recentne znanstvene rezultate vezane za debatu u kakvoj je vezi biološka raznoliokost sa stabilnošću i

54 funkcioniranjem ekosustava. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Do konačne ocjene dolazi se skupljanjem bodova tijekom cijele godine. Maksimalni broj bodova koji se može sakupiti je 60. Bodovi se skupljaju kroz pismene testove na sljedeći način: Test iz poglavlja UVOD 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA JEDINKE 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA EKOSISTEMA 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA POPULACIJA 10 bodova Test iz poglavlja INTERAKCIJE IZMEĐU POPULACIJA 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA ZAJEDNICA 10 bodova UKUPNO 60 bodova Broj sakupljenih bodova pretvara se u jednu od ocjena prema sljedećem obrascu: > 53 boda - izvrstan (5) boda - vrlo dobar (4) bodova - dobar (3) bodova - dovoljan (2) < 30 bodova - student nije zadovoljio Student tijekom godine ima pravo ponoviti dva testa po svom odabiru, jedan iz zimskog semestra (prva tri poglavlja), te jedan iz ljetnog semestra (preostala 3 poglavlja). Ovi će se testovi organizirati na kraju svakog od semestara u istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se brišu. Studenti koji ukupno sakupe manje od 30 bodova moraju ponovo izaći na ispit iz cijelog gradiva (onoliko puta koliko to pravilnik o studiranju dozvoljava) na kojem za prolaz moraju ostvariti više od 50% mogućih bodova i u indeks im se upisuje ocjena dovoljan (2). Ukoliko je student ostvario preko 80% od mogućih bodova u indeks mu se upisuje ocjena dobar (3). Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja. Naziv predmeta KEMIJSKA OCEANOGRAFIJA Kod predmeta SMB202 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 4 ECTS 2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće i anorganske kemije, biologije i fizike Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski jezik; engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Slavica Matijević Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Slavica Matijević O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...)

55 Cilj nastave je upoznavanje studenata s osnovama kemijske oceanografije koja proučava kemijski sastav morske vode te fizičke, biološke i geološke procese kao i globalne cikluse koje utječu na njega. Kroz predavanja će se studenti upoznati sa povijesnim razvojem kemijske oceanografije kao znanosti, podsjetiti osnovnih pojmova iz kemijske ravnoteže radi lakšeg razumijevanja važnih procesa u morskom sustavu. U istu svrhu će se tijekom nastave upoznati s osnovama oceanske cirkulacije, svojstvima morske vode te hidrološkim ciklusom općenito. Cilj je nastave da studenti steknu osnovna saznanja o salinitetu, makrokonstituentima i mikrokonstituentima i elementima u tragovima u morskoj vodi, a osobito je važno shvaćanje karbonatnog sustava, alkaliniteta i kontrole ph vrijednosti morske vode. Sintezom prethodnih saznanja iz različitih područja kemije, fizike i biologije studenti će tijekom predavanja steći i nova saznanja o biogeokemijskim ciklusima ugljika, dušika, fosfora i silicija kao i o otopljenim plinovima u morskoj vodi. Tijekom vježbi (praktikuma) studenti će se upoznati s analitičkom opremom koja se koristi u Laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju (IOR-a u Splitu) i istraživačkog broda "BIOS DVA". Cilj vježbi je da studenti steknu određene vještine iz uzorkovanja morske vode, sedimenata i organizama; određivanja slanosti, ph vrijednosti, sadržaja otopljenog kisika. Uz teoretsku osnovu studenti će upoznati osnove analitičkog određivanja sadržaja hranjivih soli u morskoj vodi, pripremu uzoraka sedimenata i morskih organizama te određivanje masenih udjela kovina u tragovima. Upoznat će se i sa metodama određivanja sadržaja organskih zagađivala u morskoj vodi, sedimentima i organizmima. Nastava će se odvijati putem direktnih predavanja, individualnog i grupnog rada na laboratorijskim vježbama i terenskim radom na istraživačkom brodu. Provjera stečenih znanja se organizira kroz dva kolokvija tijekom semestra (predavanja i vježbe) i usmeni dio završnog ispita koji se provodi ovisno o rezultatima kolokvija, a konzultacije sa predavačem po dogovoru. Popis obavezne literature 1. F. J. Millero and M.L. Sohn: CHEMICAL OCEANOGRAPHY, 2nd ed. (Marine Science) CRC Press (1992). 2. S. M. Liebes, INTRODUCTION TO MARINE BIOGEOCHEMISTRY, 2nd ed. Elsevier (2009) 3. The Open University Course Team; ed. J. Wright and A. Cooling: SEAWATER: ITS COMPOSITION, PROPERTIES AND BEHAVIOUR, 2nd ed. (2007) 4. The Open University Course Team; MARINE BIOGEOCHEMICAL CYCLES, 2nd ed. (2005) Popis izborne literature 1. CHEMICAL OCEANOGRAPHY: James W. Murray and Anitra Ingalls 2. Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit Robert H. Stewart: INTRODUCTION TO PHYSICAL OCEANOGRAPHY; Department of Oceanography, Texas A & M University,Copyright 2008 September. 4. T. R. Crompton: ANALYSIS OF SEAWATER: A GUIDE FOR THE ANALYTICAL AND ENVIRONMENTAL CHEMISTRY. Springer, The Open University Course Team; OCEAN CHEMISTRY DEEP SEA SEDIMENTS (2004) Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod u kemijsku oceanografiju Ishodi učenja: Definirati mjesto kemijske oceanografije unutar oceanografije kao znanosti o kemiji oceana zasnovanu na raspodjeli i dinamici elemenata, izotopa, atoma i molekula koja povezuje temelje fizikalne kemije, termodinamike i kinetike sa biološkim, geološkim i fizikalnim procesima. Objasniti prednosti kemijske perspektive objašnjenja procesa u oceanima kojima se kemijska oceanografija bavi. Objasniti interdisciplinarnost kemijske oceanografije. Definirati osnovni fokus istraživanja kemijske oceanografije (ciklus ugljika). Pojasniti razliku i važnost deskriptivne i kvantitativne kemijske oceanografije. Opisati povijesni razvoj istraživanja u kemijskoj oceanografiji u svijetu kao i oceanografska istraživanja na području Jadrana. Predavanje 2. Kemijska ravnoteža-osnovni pojmovi Ishodi učenja: Objasniti važnost kemijske u kemijskoj oceanografiji. Na nekoliko tipova problema iz kemijske oceanografije objasniti/rekapitulirati prethodna saznanja izračuna iz kemijske ravnoteže: (a) topljivost (primjer: topljivost opala i kvarca u morskoj sredini), (b) oksido-redukcijsko stanje elemenata (primjer: različit stupanj toksičnosti različitih oksidacijskih stanja arsena u morskom sedimentu), (c) kompleksacija (specijacija željeza i rast fitoplanktona), (d) karbonatni sustav (distribucija CaCO 3 u sedimentima). Definirati / obnoviti nekoliko osnovnih

56 pojmova iz kemijske ravnoteže: ravnotežna konstanta, slobodne energije, izračuni konstanti iz slobodnih energija. Objasniti razliku između ravnotežnih koncentracija i ustanovljenih koncentracija i kako ih koristiti u smislu određivanja smjera r-je. Predavanje 3. Oceanska cirkulacija Ishodi učenja: Pojasniti osnove strujanja u oceanima radi boljeg razumijevanja raspodjele fizikalno-kemijskih parametara koje proučava kemijska oceanografija. Definirati površinsku i dubokomorsku cirkulaciju i njihove pokretače (vjetar i protoci donosa (topline ili slatke vode) između oceana i atmosfere koji utječu na gustoću morske vode). Navesti sile i tlakove koji utječu na površinska strujanja (Coriolisova sila, prisutnost obale, horizontalni gradijent tlaka). Navesti važnost dubokomorske cirkulacije i stvaranje vodenih masa. Definirati utjecaj globalnog oceanskog strujanja na transport topline i regulaciju klime na Zemlji. Navesti uloge oceana u klimatskim fluktuacijama ledenih doba. Navesti značajke strujanja u Jadranu. Navesti načine mjerenja strujanja (površinskih i dubokomorskih). Predavanje 4. Svojstva vode i morske vode Ishodi učenja: Pojasniti porijeklo oceana i atmosfere kao i dokaze o njihovoj evoluciji. Definirati/sintetizirati prethodna saznanja o svojstvima vode; (struktura molekule vode, hidratacija, fizikalno kemijska svojstva, anomalije vode, struktura leda). Objasniti stvaranje morskog leda. Usporediti svojstva čiste vode i morske vode. Objasniti hidrološki ciklus na Zemlji (spremnike vode i procese ključne za njeno kruženje). Navesti utjecaj antropogenog čimbenika na ciklus vode na Zemlji. Navesti odnose evaporacije i precipitacije na kopnu i u oceanima. Predavanje 5. Salinitet Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj određivanja soli u morskoj vodi. Definirati pojam saliniteta. Objasniti raspodjelu saliniteta u površinskim vodama svjetskog oceana. Definirati odnos saliniteta, temperature i gustoće u morskoj vodi. Definirati gustoću morske vode (ovisno o temperaturi, salinitetu i tlaku), anomaliju gustoće i potencijalnu anomaliju gustoće. Objasniti vertikalnu raspodjelu temperature i gustoće i saliniteta u oceanu (raslojenost vodenog stupca oceana u odnosu na temperaturu, salinitet i gustoću). Navesti karakteristike vertikalne raspodjele temperature i gustoće i saliniteta u Jadranu. Objasniti načine određivanja saliniteta u uzorcima morske vode. Predavanje 6. Sastav morske vode (makrokonstituenti i mikrokonstituenti) Ishodi učenja: Definirati sastav morske vode; (a) krutine, (b) plinovi, (c) koloidi, (d) otopljene tvari (anorganske i organske). U skupini otopljenih anorganskih tvari definirati glavne sastojke (makrokonstituente) u morskoj vodi. Objasniti pojam konzervativnosti glavnih sastojaka. Definirati specifične uvjete pod kojima su glavni sastojci morske vode nekonzervativni; estuariji i kopnena mora; anoksični bazeni, smrzavanje, taloženje i otapanje minerala karbonata, podmorski vulkanizmi, zaslanjivanje kroz pridnene procjepe, evaporacija u izoliranim bazenima, izmjena iona između mora i atmosfere, intersticijska voda. Navesti metode određivanje glavnih sastojaka morske vode. Definirati sporedne sastojke (mikrokonstituente). Objasniti uzroke nekonzervativnosti sporednih sastojaka. Definirati elemente u tragovima. Navesti čimbenike koji utječu na raspodjelu elemenata u tragovima u moru. Definirati vrijeme zadržavanja. Usvojiti izračun vremena zadržavanja određenih sastojaka morske vode. Predavanje 7. Sastav morske vode (usporedba morske vode sa ostalim prirodnim vodama; partikularna tvar) Ishodi učenja: Objasniti razliku sastava morske vode u odnosu na ostale prirodne vode (kišnica i riječna voda). Objasniti zašto morska voda nije koncentrirana verzija prosječnog sastava svih rijeka. Usporediti riječne unose i vrijeme zadržavanja nekih otopljenih sastojaka u m. vodi. Definirati pojam cikličkih soli (soli natrija i klora) i porijeklo klorida u morskoj vodi. Objasniti razlike u količini pojedinih elemenata u morskoj vodi i njihovog sastava u Zemljinoj kori (ako je elementa više u morskoj vodi, onda ima i druge izvore osim trošenja stijena; vulkanizmi, taloženje u dubokomorskim sedimentima). Definirati partikularnu tvar ili seston (živi organizmi i nežive čestice). Definirati granicu između partikularne i otopljene tvari. Definirati približnu podjelu partikularne tvari po veličini. Objasniti brzinu taloženja čestica u m. vodi (Stokes-ov zakon). Definirati osnovne izvore partikularne tvari u oceanima (rijeke, eolska prašina, biogena partikularna tvar). Predavanje 8. Biološka i nebiološka kontrola mikrokonstituenata i elemenata u tragovima Ishodi učenja: U okviru mikrokonstituenata definirati nutrijente (hranjive soli) u morskoj vodi (nitrati, amonijeve soli; nitriti, fosfati i silikati) i njihovu ulogu u procesu fotosinteze i remineralizacije. Objasniti vertikalnu raspodjelu nutrijenata u vodenom stupcu oceana (nutriklina). Obzirom na ulogu u biološkim procesima definirati klasifikaciju elemenata u morskoj vodi: (biolimitirajući; biointermedijerni i bio-inertni) i karakteristike njihovih vertikalnih profila u oceanu. Navesti nebiološke mehanizme uklanjanja metala u tragovima (koji predstavljaju većinu minornih i elemenata u tragovima u m. vodi); međusobno privlačenje iona; oksidacijsko redukcijska ravnoteža; koprecipitacija.

57 Navesti primjere biološke kontrole minornih i elemenata u tragovima. Objasniti mehanizme obogaćivanja elementima u tragovima; (a) probavljanje partikularne suspendirane tvari sa glinama ili organskim česticama koje su uklonile elemente u tragovima iz morske vode ( filter feeders ), (b) probavljanje elemenata koji su već koncentrirani u hrani npr. u planktonu (Hg i DDT); bioakumulacija, biokoncentracija, biomagnifikacija, (c) kompleksiranje metala sa organskim molekulama. Predavanje 9. Karbonatni sustav u morskoj vodi, alkalinitet, kontrola ph vrijednosti morske vode Ishodi učenja: Objasniti ciklus ugljik (IV) oksida (CO 2 ) u morskoj sredini. Definirati / rekapitulirati dosadašnja saznanja o pojmovima aktiviteta, ionizacije vode, ph vrijednosti i puferskog sustava. Definirati pojam alkaliniteta i karbonatnog alkaliniteta. Objasniti kemijske ravnoteže u sustavu morska voda - CO 2. Objasniti regulaciju ph morske vode kao posljedicu ravnoteže reakcije disocijacije bikarbonatnih iona. Objasniti kontrolu alkaliniteta u oceanu; vertikalnu i horizontalnu raspodjelu alkaliniteta i CO 2 u oceanima. Objasniti otapanje i preciptaciju CaCO 3 u vodenom stupcu (lizoklina, CCD). Predavanje 10. Biogeokemijski ciklus ugljika Ishodi učenja: Navesti spremnike ugljika na Zemlji i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Objasniti fotosintezu i respiraciju u kontekstu trošenja/oslobađanja ugljika. Definirati pojmove fizička i biološka pumpa u oceanima. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus ugljika (globalno zatopljenje, staklenički plinovi). Pojasniti pojam zakiseljavanja oceana i njegov utjecaj na primarnu proizvodnju organske tvari. Definirati primarnu proizvodnju na globalnoj razini i njenu prostornu varijabilnost. Definirati prosječni sastav biološke partikularne tvari (Redfieldov C N P omjer). Objasniti reakcije fotosinteze u oceanima. Navesti slijed reakcija oksidacije organske tvari u morskoj sredini. Predavanje 11. Biogeokemijski ciklusi općenito Ishodi učenja: Definirati ekosustav općenito i njegove osnovne abiotičke i biotičke komponente. Objasniti protok kemijskih elemenata i energije kroz ekosustave (primjeri hranidbenih lanaca). Definirati biogeokemijske cikluse kao kruženje tvari/elemenata na Zemlji koje se odvija između pojedinih sfera. Na određenim primjerima navesti spremnike pojedinih elemenata i kruženje unutar i između njih. Definirati pojam limitirajućih tvari. Predavanje 12. Biogeokemijski ciklus kisika Ishodi učenja: Navesti spremnike kisika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Opisati utjecaj procesa primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu u svjetskim oceanima. Objasniti pojavu zona minimuma kisika u svjetskim oceanima kao i utjecaj globalnog oceanskog strujanja na raspodjelu kisika. Opisati utjecaj primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu kisika u Jadranu. Navesti utjecaj reakcija oksidacije organske tvari na raspodjelu kisika u sedimentu. Predavanje 13. Biogeokemijski ciklus dušika Ishodi učenja: Navesti spremnike dušika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Navesti primjere kruženja dušika u kopnenim i morskim ekosustavima. Definirati procese u globalnom ciklusu dušika: fiksacija dušika, asimilacija amonijaka, nitrifikacija, nitratna redukcija, amonifikacija i denitrifikacija. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus dušika. Definirati pojam eutrofikacije. Navesti osnovne kemijske oblike i transformacije N u morskoj sredini i glavne reakcije u ciklusu dušika u morskoj sredini. Objasniti povezanost ciklusa dušika u moru sa ciklusima ugljika, fosfora i kisika. Objasniti karakteristike vertikalne raspodjele različitih oblika dušika u oceanima i Jadranu. Navesti spremnike kisika na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Predavanje 14. Biogeokemijski ciklus fosfora Ishodi učenja: Navesti spremnike fosfora na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Pojasniti karakteristike globalnog ciklusa fosfora. Objasniti donose fosfora u oceane (vjetar, riječni donosi). Definirati oblike fosfora u morskoj vodi (otopljeni, adsorbirani i partikularni oblici). Objasniti ciklus fosfora u oceanima. Objasniti transformacije oblika partikularnog fosfora u vodenom stupcu i sedimentu kao i utjecaj redoks potencijala na protok fosfora i/iz sedimenta. Objasniti vertikalnu raspodjelu fosfora u svjetskim oceanima i u Jadranu. Objasniti promjene u N:P omjerima u oceanima (limitiranost fosforom, odnosno dušikom). Predavanje 15. Biogeokemijski ciklus fosfora Ishodi učenja: Navesti spremnike silicija na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Uočiti razlike ciklusa silicija u odnosu na cikluse ostalih elemenata. Objasniti ciklus silicija u oceanu. Navesti oblike silicija u oceanima: otopljeni, partikularni i biogeni silicij. Objasniti stvaranje biogenog silicija u kontekstu ugradnje u ljušturice dijatomeja. Navesti karakteristike dijatomeja i osobitosti njihove dominacije u

58 fitoplanktonskoj zajednici svjetskih oceana. Objasniti vertikalnu raspodjelu silicija u vodenom stupcu oceana i u Jadranu. Navesti značaj protoka silicija iz sedimenta u vodeni stupac. Vježba 1. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju. Ishodi učenja: Navesti analitičku opremu koja se koristi u laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu: pehametar: (određivanje ph vrijednosti u tekućim uzorcima, mjerenje redoks-potencijala), salinometar: (određivanje saliniteta u tekućim uzorcima), Auto Analyzer 3: (fotoelektrični kolorimetar za određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode ili sedimenta), spektrofotometar: (određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode i sedimenta), AAS: atomski apsorpcioni spektrofotometar (spektrometar atomne apsorpcije) za određivanje koncentracije teških kovina u uzorcima morske vode, sedimenta ili organizama, plinski kromatograf (GC): određivanje kloriranih pesticida i polikloriranih bifenila, CHNS-O analyzer: određivanje ugljika, vodika, dušika, sumpora i kisika u tekućim i krutim uzorcima, digitalne birete, destilator, deionizator, tresilica, analitičke vage,... Vježba 2. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju na istraživačkom brodu "BIOS DVA". Ishodi učenja: Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje morske vode; Nansenov crpac, Niskinov crpac, Van Dorsenov crpac (za određivanje koncentracije hranjivih soli, određivanje sadržaja kisika, ph vrijednosti, saliniteta). Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje sedimenta; gravity corer (gravitacijski uzorkivač sedimenta), grabila, box-koreri (određivanje koncentracije teških kovina, određivanje koncentracije hranjivih soli, mjerenje redokspotencijala ("in situ"), granulometrijski sastav sedimenta, sadržaj organske tvari, ugljika, dušika i fosfora). Vježba 3. Rekapitulacija dosadašnjih saznanja iz opće i anorganske kemije. Ishodi učenja: Rješavanje zadataka iz određenih poglavlja opće kemije u svrhu lakšeg usvajanja kemijskih procesa i analitičkog određivanja određenih komponenata u kemijskoj oceanografiji (uvodna poglavlja; količina tvari, kemijski ekvivalenti, otopine). Vježba 4. Određivanje saliniteta u uzorcima morske vode. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti definicije saliniteta i načine određivanja objasniti pripremu i karakteristike standarne morske vode. Navesti načine određivanja saliniteta (Mohr - Knudsenova metoda, refraktometrijsko određivanje, određivanje salinometrom). Upoznati se sa dijelovima i načinom rada induktivnog tipa salinometra. U laboratoriju usvojiti samostalno određivanje saliniteta u uzorcima morske vode na salinometru. Vježba 5. Određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti termine topljivosti plinova u ovisnosti o temperaturi, tlaku i salinitetu. Objasniti nekonzervativnost otopljenog kisika u morskoj sredini. Objasniti pojam očigledne potrošnje kisika (AOU). Navesti koncentracije kisika granične za hipoksične i anoksične uvjete. Objasniti temelje metode kemijskog određivanja kisika otopljenog u morskoj vodi (klasična Winklerova metoda). Navesti faze određivanja kisika (fiksacija, otapanje taloga, titracija sa Na 2 S 2 O 3 ). Objasniti način izračunavanja koncentracije kisika u uzorku. U laboratoriju usvojiti samostalno određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. Vježba 6. Određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti osnove plinske kromatografije kao analitičke tehnike koja se primjenjuje za određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu. Objasniti pojam liofilizacije. Navesti faze analitičkog određivanja pesticida i polikloriranih bifenila u pripremljenim uzorcima. Objasniti način izračunavanja rezultata. Vježba 7. Određivanje koncentracije teških metala u uzorcima organizama i sedimenata. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove navesti osnovne dijelove i princip rada atomskog apsorpcionog spektro(foto)metra AAS-a. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu teških metala. Navesti faze mjerenja pojedinog metala u pripremljenim uzorcima na instrumentu. Objasniti način izračunavanja rezultata. Vježba 8. Određivanje ph vrijednosti morske vode. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti kontrolu ph vrijednosti u morskoj vodi. Navesti načine određivanja ph vrijednosti; obojeni indikatori; pehametar. Navesti dijelove i princip rada pehametra sa staklenom elektrodom. U laboratoriju usvojiti samostalno određivanje ph vrijednosti u uzorcima različitih otopina i u uzorcima morske vode. Vježba 9. Određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode. Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti ulogu hranjivih soli (NO 3 -, NO 2 -, NH 4 +, HPO 4 2-, SiO 4 4- ) u procesu

59 primarne proizvodnje organske tvari u moru. Navesti raspone koncentracija hranjivih soli u vodenom stupcu srednjeg Jadrana. Navesti osnove spektrofotometrije i kolorimetrije. Objasniti matematičku osnovu apsorpcijske spektroskopije (Lambert-Beerov zakon). Objasniti koncept baždarne krivulje (koje se koriste za kalibraciju linearnosti analitičkog instrumenta ili za određivanje koncentracije nepoznatog uzorka). Navesti dijelove fotoelektričnog kolorimetra (Auto Analyzer). U laboratoriju usvojiti samostalno pripremanje standardnih otopina različitih koncentracija za određivanje koncentracije nutrijenata u uzorcima morske vode na spektrofotometru. Objasniti način izračunavanja rezultata. Način polaganja ispita Pohađanje nastave i vježbi je obavezno. Rad studenata će se vrednovati tijekom semestra kroz dva pismena ispita (iz predavanja) i dva pismena ispita (iz vježbi) gdje će se provjeriti ključne specifične kompetencije navedene za svaku cjelinu. Na osnovu uspjeha iz pismenih ispita bit će formirana završna ocjena cijelog kolegija. Usmeni se dio ispita obavlja ukoliko student: (a) ne položi kolokvije u predviđenom roku; (b) pokaže značajno lošije rezultate na završnim kolokvijima iz predavanja od rezultata kolokvija iz vježbi i/ili (c) ukoliko student pretendira na ocjenu višu od predložene. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o kolegiju će biti na oglasnoj ploči Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i na mrežnim stranicama Odjela za studije mora, Kontakt s profesorom je moguće ostvariti u matičnoj ustanovi (Laboratorij za kemijsku oceanografiju i ribarstvo na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu) ili na adresu: dosen@izor.hr. Naziv predmeta ORGANSKA KEMIJA Kod predmeta SMB203 Satnica predmeta (P/S/V) 30/15/45 ECTS (uz obrazloženje) 6 (3 - predavanja, samostalno učenje; 1 - seminari; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Odslušan predmet Opća i anorganska kemija Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski, Njemački drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor Voditelj vježbi/seminara Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Studenti se upoznaju sa suvremenim tokovima razvoja organske kemije, tehnikama i metodama eksperimentalnog rada, analizom strukture i svojstava, reakcija i priprave ugljikovih spojeva, te primjenom načela organske kemije u biologiji mora i ekologiji. Stečeno znanje omogućava pohađanje predmeta Biokemija na 3. godini studija. Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi. Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita. Popis obavezne literature 1. Stanley H. Pine: Organska kemija, Školska knjiga Zagreb Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Organska kemija (recenzirani nastavni materijal) Popis izborne literature

60 1. Andrew Streitwieser, Clayton H. Heathcock, Edward M. Kosower: Introduction to Organic Chemistry, Prentice Hall, Inc Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod. Struktura i svojstva organskih spojeva. Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama Predavanje 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija. Energija aktivacije i brzina kemijske reakcije. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. Predavanje 3. Alkani: Nomenklature, fizikalna svojstva, oksidacija, halogeniranje, konformacija i konformeri. Predavanje 4. Alkilhalogenidi: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije. Predavanje 5. Stereokemija i stereoizomeri: enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj, optička aktivnost, apsolutna konfiguracija, relativna konfiguracija. Predavanje 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, kiselo-bazna svojstva, eliminacija vode, supstitucija. Predavanje 7. Alkeni: nomenklatura, geometrijski izomeri, elektrofilna adicija. Alkini. reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. Predavanje 8. Konjugirani i nekonjugirani dieni: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija, apsorpcija vidljive svjetlosti. Predavanje 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO 2, i s vodom. Predavanje 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, nukleofilna adicija, reakcije s alkoholom, s vodom, s amonijakom i derivatima amonijaka. Aldolna kondenzacija. Predavanje 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, fizikalna svostva, priprava i hidroliza. Predavanje 12. Ciklički ugljikovodici. Ciklopropa, ciklobutan, ciklopentan, cikloheksan, stabilnost. Benzen, derivati benzena, aromatičnost. Fizikalna svojstva benzena, stabilnost, elektrofilna aromatska supstitucija. Predavanje 13. Elektrofilna aromatska supstitucija monosupstituiranog benzena. Predavanje 14. Ugljikohidrati,: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze, oksidacija. Predavanje 15. Amini, aminokiseline i proteini. Kiselo-bazna svojstva. Titracijska krivulja aminokiselina, pi. Transaminacija, dekarboksilacija. Seminar 1. Veze u organskoj kemiji, raspored elektrona, Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama Seminar 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija, oblik molekula. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. Seminar 3. Alkani: IUPAC i trivijalna imena, reakcije oksidacije i halogeniranja, konformacija i konformeri. Seminar 4. Reakcije alkilhalogenida: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije. Seminar 5. Stereokemija i stereoizomeri: optička aktivnost, određivanje apsolutne konfiguracije, Fisherove projekcijske formule, enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj. Seminar 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, priprava, reakcije. Seminar 7. Alkeni i Alkini: nomenklatura, geometrijski izomeri, reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. Seminar 8. Konjugirani spojevi: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija. Seminar 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO 2, i s vodom. Seminar 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, priprava, reakcije nukleofilne adicije s alkoholom, vodom, i aminima. Aldolna kondenzacija. Seminar 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, fizikalna svostva, priprava i hidroliza. Seminar 12. Stabilnost cikličkih ugljikovodika. Aromatičnost,.Benzen i njegovi derivati, reakcije benzena, elektrofilna aromatska supstitucija. Seminar 13. Utjecaj supstituenata na elektrofilnu aromatsku supstituciju. Seminar 14. Ugljikohidrati: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze,

61 oksidacija. Seminar 15. Titracijska krivulja aminokiselina,izračunavanje pi aminokiselina oligopeptida i proteina. Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. Vježba 1. Priprema otopina koje se koriste u slijedećim vježbama. Vježba 2. Funkcionalne skupine, dokazivanje funkcionalnih skupina u uzorku Vježba 3. Ekstrakcija, principi razdvajanja smjese organskih spojeva ekstrakcijom, razdvajanje bazične, neutralne i kisele komponente iz smjese. Vježba 4. Kromatografija, analiza smjese tankoslojnom kromatografijom, razdvajanje smjese organskih boja kromatografijom na koloni Vježba 5. a) Brzina kemijske reakcije, određivanje konstante brzine kemijske reakcije za reakciju prvog reda. b) Sinteza tercijalnog butil klorida, primjer nukleofilne supstitucije prvog reda. Vježba 6. Cis-trans izomerija, upoznavanje s geometrijskim izomerima, prevođenje cis izomera u trans. Vježba 7. Bromiranje, primjer reakcije adicije Br 2 na fumarnu kiselinu Vježba 8. Eliminacija, primjer eliminacijske reakcije između jake baze i dibromjantarne kiseline. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata student piše kviz od najviše šest pitanja iz gradiva prethodne nastavne cjeline. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može polagati dva djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način bodovanja: 50-60% dovoljan 61-70% dobar 71-80% vrlo dobar % izvrstan Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u zimskom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz praktičnih vježbi (M3). 0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na BIOLOGIJA MORSKIH BESKRALJEŽNJAKA SMB204 60/0/60 8 ECTS (4 za predavanja i laboratorijski rad: 120 sati; 4 za samostalno učenje, ispunjavanje i rješavanje zadataka u skripti, priprema ispita: 120 sati) obavezan X izborni temeljni napredni X specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij II. godina / III. i IV. semestar Odslušani predmeti Biologija stanice i Opća zoologija Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku

62 drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petrić Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petrić O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađanju nastave, obveze studenata...) Opis i cilj kolegija: Beskralježnjaci čine većinu životinja na Zemlji (~95% svih životinjskih vrsta) te ispoljavaju široki raspon oblika i prilagodba na uvjete u kojima žive. Riječ je o životinjama koje su na Zemlji prisutne milijune godine, gdje naseljavaju svaki poznati habitat. U ovom kolegiju proučavaju se morski beskralježnjaci. Cilj kolegija je upoznati studente s klasifikacijom, anatomijom, fiziologijom, embriološkim razvojem i ekologijom pojedinih koljena morskih beskralježnjaka. Osim upoznavanja biologije beskralježnjaka i njihove uloge u morskom ekosistemu, osobita pažnja će se posvetiti razumijevanju cjelokupne evolucije životinjskog carstva. Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali jasno: - usporediti filogeniju pojedinih koljena beskralježnjaka - povezati anatomiju i fiziologiju beskralježnjaka - analizirati raznolikost reproduktivnih metoda kod beskralježnjaka - analizirati prilagodbe beskralježnjaka na okoliš u kojem žive. Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Predavanja su organizirana na osnovu filogenetskih odnosa proučavanih životinja. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama beskralježnjaka te stjeći odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, vještine opažanja, taksonomska identifikacija). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni, urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu. Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja (po semestru). Izostanak je opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu (predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. Popis obavezne literature 1. Brusca RC, Brusca GJ Invertebrates. Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts. 2. Matoničkin I, Habdija I, Primc-Habdija B Beskralješnjaci. Biologija nižih i viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. 3. Petrić M Interna skripta predavanja iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split. 4. Petrić M Interna skripta praktikum iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split. 5. Petrić M Dodatni nastavni materijal - ppt predavanja i praktikuma. Popis izborne literature 1. Andrić M. Hrvatsko podmorje Car Herc, Zagreb. 2. Beck DE, Braithwaite LF Invertebrate zoology - laboratory workbook. Burgess Publishing Company, Minneapolis. 3. Habdija I, Primc-Habdija B, Radanović I, Vidaković J, Kučinić M, Špoljar M, Matoničkin R, Miliša M Protista-protozoa i metazoa-invertebrata: funkcionalna građa i praktikum. Meridijani, Samobor. 4. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 5. Zavodnik D, Šimunović A Beskralješnjaci morskog dna Jadrana. IP Svjetlost, Sarajevo. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za pojedino predavanje/vježbu. Predavanje 1. Uvod u biologiju beskralježnjaka i njihovo porijeklo (*3)

63 Ishodi učenja: Analizirati porijeklo beskralježnjaka. Povezati općenite evolucijske veze između različitih grupa beskralješnjaka. Analizirati mikroevoluciju i makroevoluciju. Identificirati staništa koje beskralježnjaci naseljavaju. Navesti i definirati abiotičke i biotičke faktore. Ustanoviti veze između životinja i njihovog abiotičkog okoliša. Predavanje 2. Uvod u klasifikaciju, sistematiku i filogeniju (*3) Ishodi učenja: Definirati komparativnu biologiju. Identificirati osnove biološke klasifikacije. Usporediti monofiletsku, parafiletsku i polifiletsku grupu. Analizirati homologiju, komparativnu anatomiju, konvergentnu evoluciju i homoplaziju. Analizirati taksonomsku hijerarhiju. Navesti metode koje se koriste u sistematici životinja. Tumačiti kladogram. Analizirati kriterije koje se koriste za klasifikaciju životinja: tipovi simetrije, tkiva, tipovi tjelesne šupljine, metamerija, cefalizacija i razvoj živčanog sustava. Definirati pojmove: karakter (ancestralni, izvedeni), klada, kladistika, nomenklatura, simplesiomorfe, sinapomorfe. Predavanje 3. Protisti (*3) Ishodi učenja: Identificirati koljena unutar carstva Protista. Analizirati načine pokretanja praživotinja. Usporediti građu stanice, ekskreciju i izmjenu plinova kod praživotinja. Analizirati načine hranjenja te aktivnost i osjetljivost praživotinja na podržaje iz okoline. Navesti oblike razmnožavanja kod praživotinja. Predavanje 4. Koljeno Porifera (*3) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno Porifera na osnovi skeleta. Identificirati jedinstvene organizacijske odlike spužvi. Usporediti građu tijela spužvi (tri tipa tjelesne građe). Navesti tipove stanica koje grade tijelo spužvi. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu i razmnožavanje spužvi. Predavanje 5. Koljena: Placozoa, Monoblastozoa, Rhombozoa i Orthonectida (*2) Ishodi učenja: Analizirati građevni plan Mesozoa. Filogenija mesozoa. Predavanje 6. Koljeno Cnidaria (*6) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno žarnjaka. Usporedba građe tijela kroz razrede žarnjaka. Definirati metagenezu kod žarnjaka. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje žarnjaka. Predavanje 7. Koljeno Ctenophora (*2) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno rebraša. Analizirati građu tijela. Usporediti razlike i sličnosti između žarnjaka i rebraša. Analizirati funkciju apikalnog organa, fenomen kleptoknida i bioluminiscenciju rebraša. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje rebraša. Predavanje 8. Koljeno Platyhelminthes (*4) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno plošnjaka. Analizirati građu tijela. Usporediti životni ciklus jednorodnog i dvorodnog metilja. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje plošnjaka. Predavanje 9. Koljeno Nemertea (*2) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno vrpčara. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje vrpčara. Predavanje 10. Skupina Aschelminthes (*4) Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine oblenjaka. Analizirati građu tijela predstavnika pojedinog koljena. Definirati euteliju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje unutar skupine. Predavanje 11. Koljeno Mollusca (*6) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno mekušaca. Analizirati građu tijela, ljušture i radule kod mekušaca. Definirati torziju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje mekušaca. Predavanje 12. Koljeno Annelida (*4) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno kolutićavaca. Definirati metamerizaciju i analizirati razvoj celoma. Povezati hidroskelet i pokretanje kolutićavaca. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje kolutićavaca. Predavanje 13. Koljena Sipuncula i Echiura (*2) Ishodi učenja: Klasificirati koljena (razredi). Analizirati sustav kompenzacije. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje predstavnika ovih koljena. Predavanje 14. Koljeno Arthropoda (*4) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno člankonožaca. Povezati proces arthropodizacije s uspjehom člankonožaca.

64 Usporediti tjelesne privjeske rakova. Identificirati dijelove kutikule rakova. Analizirati presvlačenje kod rakova. Analizirati potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, osmoregulaciju, organizaciju živčanog sustava i razmnožavanje rakova. Predavanje 15. Skupina Lophophorata (*2) Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine. Navesti glavne karakteristike pojedinih koljena. Analizirati građu tijela glavnih predstavnika skupine. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika skupine. Predavanje 16. Koljeno Echinodermata (*6) Ishodi učenja: Klasificirati koljeno bodljikaša. Usporediti vodožilni sustav predstavnika različitih razreda bodljikaša. Ustanoviti razliku između regularnih i iregularnih ježinaca. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika koljena. Predavanje 17. Ostali deuterostomi: Chaetognatha, Hemichordata i Chordata (*4) Ishodi učenja: Klasificirati koljena. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika pojedinog koljena. Vježba 1. Protisti (*4) Ishodi učenja: Navesti organele i njihovu funkciju kod različitih predstavnika Protista. Definirati osnovne pojmove: autotrofija, heterotrofija, miksotrofija, pinocitoza, fagocitoza, taksije, sizigij. Napraviti svježi preparat bičaša Euglena sp., nakon promatranja na mikroskopu shematski nacrtati građu i dijelove vrste Euglena viridis. Nacrtati trepetljikaše Paramecium sp. i Vorticella campanula te označiti dijelove stanice. Nacrtati amebu Amoeba proteus i zrakaša te označiti dijeloce stanice. Pogledati dodatno značajke koljena Dinoflagellata: 'red tide'; HABs. Vježba 2. Koljeno Porifera (*4) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih spužvi Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parazoa, askon, sikon, leukon. Nacrtati shematski prikaz askonoidne, sikonoidne i leukonoidne spužve i napisati tijek strujanja vode kroz tijelo. Nacrtati tipove stanica spužve, presjek kroz tijelo spužve i građu hoanocite. Izolirati niti spongina (Spongia sp.) i spikula (Geodia sp.). Vježba 3. Koljeno Cnidaria (*6) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih žarnjaka Jadrana (rod, vrsta). Usporediti tri osnovna tipa čvrstih skeletnih struktura. Analizirati životni ciklus vrste Aurelia aurita. Definirati osnovne pojmove: diploblastičan, polip, meduza, metageneza, knidocit, gastrovaskularna šupljina, planula. Nacrtati funkcionalnu građu polipa i meduze. Nacrtati presjek kroz stijenku tijela žarnjaka i građu žarnice. Nacrtati vanjski izgled te uzdužni i poprečni presjek (shema) kroz tijelo vrste Eudendrium sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis i pod mikroskopom pronaći i izolirati hidroida Eugymnanthea inquilina na plaštu dagnje. Pod mikroskopom proučiti strukturu tkiva E. inquilina (histološki preparat). Nacrtati vanjski izgled i uzdužni presjek kroz tijelo moruzgve Actinia equina. Nacrtati građu tijela tipične skifomeduze. Nacrtati presjek kroz tijelo vrste Aurelia aurita. Izolirati i nacrtati sklerite predstavnika oktokoralja. Vježba 4. Koljeno Ctenophora (*3) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rebraša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: koloblasti, ktene, apikalni osjetni organ, cidipid. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu cidipidnog rebraša. Nacrtati funkcionalne dijelove koloblasta. Nacrtati apikalni osjetni organ. Analizirati slučaj ekološke katastrofe (Mnemiopsis leidyi). Vježba 5. Koljeno Platyhelminthes (*6) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih plošnjaka Jadrana, uključujući parazitske vrste (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: triploblastičan, acelomati, cefalizacija, protonefridij, ocele, aurikule, acetabulum, tegument, opistohaptor, proglotid, strobila. Nacrtati vanjski izgled virnjaka. Nacrtati poprečni presjek kroz tijelo virnjaka (histološki preparat). Secirati dagnju i izolirati virnjaka Urastoma cyprinae sa škrga. Nacrtati unutrašnju građu malog metilja (histološki preparat). Nacrtati unutrašnju građa jednorodnog metilja Gyrodactylus sp.. Secirati lubina Dicentrarchus labrax i sa škrga izolirati metilja Diplectanum aequans. Secirati komarču Sparus aurata i sa škrga izolirati metilje Lamellodiscus elegans i Sparicotyle chrysophrii (promotriti detalje opistohaptora pod svjetlosnim mikroskopom). Nacrtati vanjski izgled i građu spolnog sustava trakavice. Secirati lignjuna Illex coindetii i u visceralnim organima pronaći plerocerkoidne ličinke trakavice Phyllobothrium sp. Vježba 6. Koljeno Nemertea (*2)

65 Ishodi učenja: Definirati osnovne pojmove: proboscis, rinhocel, stilet. Nacrtati unutrašnju građu vrpčara. Nacrtati presjek kroz tijelo vrpčara. Vježba 7. Skupina Aschelminthes (*4) Ishodi učenja: Identificirati određene predstavnike koljena Rotifera (akvakultura) i koljena Nemata (paraziti morskih riba/utjecaj na čovjeka pr. Anisakis sp.). Definirati osnovne pojmove: pseudocel, korona, cingulum, trohus, mastaks, trofi, renete, amfidi, fasmidi. Nacrtati poprečan presjek kroz trup kolnjaka. Nacrtati građu tijela kolnjaka Brachionus sp.. Nacrtati poprečan presjek kroz tijelo oblića. Secirati ribu domaćina vrste Anisakis spp. i promotriti parazita pod mikroskopom. Nacrtati unutrašnju građu tijela ženke i mužjaka oblića. Upoznati se s ostalim predsatvnicima ove skupine (filmovi): Gastrotricha, Kinorhyncha, Nematomorpha, Priapula, Acanthocephala, Entoprocta, Gnathostomulida, Loricifera, Cycliophora. Vježba 8. Koljeno Mollusca (*8) Ishodi učenja: Identificirati neke karakteristične predstavnike mekušaca Jadrana (rod, vrsta). Pravilno postaviti mekušca: anteriorna, posteriorna, lijeva i desna strana tijela, kao i orijentacija vanjskog skeleta. Analizirati tijek strujanja vode kroz tijelo mekušaca. Analizirati životni ciklus vrste Ostrea edulis. Definirati osnovne pojmove: celom, plašt, radula, metanefridiji, trohofora, paralarva, veliger, konhiolin, bisus, torzija, ktenidij, hektokotilus. Nacrtati vanjsku građu ljušture školjkaša. Nacrtati unutrašnji izgled ljušture školjkaša Callista chione. Nacrtati unutrašnju građu školjkaša Mercenaria sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis, pronaći i izolirati sve organske sustave, a škrge promotriti pod svjetlosnim mikroskopom (rad trepetljika). Nacrtati vanjsku građu kućice puža. Nacrtati unutrašnju građu puža. Secirati volka Hexaplex trunculus i izolirati organske sustave. Secirati i nacrtati vanjsku i unutrašnju građu lignje Loligo vulgaris (ili lignjuna Illex coindetii). Izolirati statolite lignje/lignjuna i promatrati zone prirasta pod mikroskopom. Promotriti reproduktivni sustav dagnje i lignjuna: histološki preparati gonada tijekom jednogodišnjeg ciklusa uzorkovanja. Vježba 9. Koljeno Annelida (*3) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih kolutićavaca Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parapodij, klitelum, tiflozolis, nefromiksij. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu tijela kolutićavca. Nacrtati unutrašnji građu tijela kolutićavca. Nacrtati vanjsku građu tijela pijavice. Nacrtati presjek kroz tijelo mnogočetinaša Nereis sp. (histološki preparat). Vježba 10. Koljeno Arthropoda (*6) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rakova Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: tagmatizacija, presvlačenje, toraks, abdomen, cefalotoraks. Raščlaniti tjelesne privjeske dekapodnog raka (pr. Nephrops norvegicus - škamp). Promotriti pod mikroskopom vrstu Artemia salina (svježi preparat). Promotriti pod mikroskopom ostrakodnog i kopepodnog raka i raka vitičara. Nacrtati vanjsku građu tijela škampa (ventrala/dorzalna strana). Nacrtati unutrašnju građu tijela škampa. Secirati škampa i izolirati probavni, dišni, živčani i reproduktivni sustav i tjelesne privjeske. Secirati raka kratkorepca i analizariti građu živčanog sustava. Promotriti vanjsku građu stomatopodnog (Squilla mantis), isopodnog (Asellus aquaticus, Ceratothoa sp.), amfipodnog (Gammarus fossarum), eufauzidnog raka (Euphasia sp.). Vježba 11. Skupina Lophophorata (*2) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih vrsta Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: prosom, metasom, mezosom, lofofor, epistom. Nacrtati vanjsku građu tijela potkovnjaka i ramenonošca. Nacrtati unutrašnju građu zooida mahovnjaka. Vježba 12. Koljeno Echinodermata (*8) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih bodljikaša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: deuterostomija, vodožilni sustav, madreporit, autotomija, papule, paksile, peristom, periprokt, trivij, bivij, kotur, burza. Nacrtati vanjsku građu tijela zvjezdače. Secirati zvjezdaču i promotriti organske sustave. Nacrtati građu vodožilnog sustava zvjezdače. Nacrtati vanjsku građu tijela ježinca. Secirati ježinca i promotriti organske sustave. Nacrtati unutrašnju građu tijela ježinca. Secirati trpa i promotriti organske sustave. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu tijela trpa. Nacrtati vanjsku građu tijela zmijače i stapčara. Vježba 13: Potkoljeno Urochordata (*2) Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih mješčićnica Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: notochord, endostil. Nacrtati vanjsku građu tijela mješčićnice. Secirati mješčićnicu i promotriti organske sustave. Nacrtati unutrašnju građu tijela mješčićnice. Vježba 14: Determinacija žarnjaka i glavonožaca korištenjem dihotomskih ključeva (*2)

66 Ishodi učenja: Analizirati princip dihotomskih ključeva za determinaciju vrsta. Determinirati vrste korištenjem determinacijskih ključeva. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova), Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: predavanja 1 10; Ispit B: predavanje 11 17). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici. Studenti su dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski pribor, a nedostatak istih se računa kao negativna 0,5 boda koja će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na ispitu. Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: točno ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost. Vrednovanje i konačna ocjena: 91% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 71% - 80% ocjena 3 (dobar) 61% - 70% ocjena 2 (dovoljan) < 61% ocjena 1 (nedovoljan). Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave). * primjer bodovanja za konačnu ocjenu: Ispit A Ispit B Skripta Konačna ocjena bodovi izvrstan vrlo dobar Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Kontaktiranje s nastavnikom: Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem a na mirela.petric@unist.hr i telefona na Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit. Naziv predmeta GENETIKA Kod predmeta SMB205 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 4 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije = 2 ECTS i 30 sati auditornih i laboratorijskih vježbi uz učenje = 2 ECTS) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora, preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Odslušan kolegij Biologija stanice. Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje mogućnost praćenja na na engleskom jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl.ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Upoznati studente sa strukturom i organizacijom genetičkog materijala, mehanizmima prijenosa i

67 regulacije genetičke informacije te bolestima koje su posljedica neispravnosti spomenutih procesa. Studentima će biti izložena najvažnija dostignuća primijenjene genetike. Tijekom izvođenja vježbi studenti će kroz rješavanje numeričkih i problemskih zadataka unaprijediti svoje razumijevanje usvojenih koncepata te se kroz praktične eksperimente upoznati s osnovnim metodama rada u molekularno-biološkom laboratoriju. Dobivena znanja nužna su za daljnje razumijevanje biokemije, biotehnologije, bioinformatike i srodnih područja. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata gdje se tematski srodne vježbe izvode zajedno te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 12 su auditorno-laboratorijskog tipa te se sastoje od vođenog i samostalnog rješavanja zadataka, kritičkog razmišljanja kao i izvođenja kraćih praktičnih eksperimenata prema uputama voditelja. Vježbe 13 i 14 studenti praktično izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju. Studenti su na vježbe dužni ponijeti skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator te laboratorijsku kutu prema potrebi. Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca Evidencija održane nastave Odjela za studije mora. S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i 3 izostanaka s predavanja. Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Genetika - web nastavni materijali. 2. Turnpenny PD i Ellard S, 2011: Emeryjeve osnove medicinske genetike, Medicinska naklada Zagreb. 3. Papeš, D., Pavlica, M., Bessendorfer, V.: Praktikum iz genetike. Interna skripta. Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Trumbić, Ž Praktikum iz genetike web nastavni dodatni materijali. Popis izborne literature 1. Tamarin, R.H: Principles of Genetics. Šesto izdanje. WCB, McGraw-Hill, Lewis, R: 2005: Human genetics: Concepts and applications, šesto izdanje, The McGraw-Hill Companies 3. Lewin, B., Genes VIII. Osmo izdanje. Pearson Prentice Hall, Pearson Education, Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Gregor Mendel i začetak suvremene genetike. (2 sata) Ishodi učenja: Znati definiciju genetike, područje istraživanja i grane genetike, pojam gena i nasljeđivanja. Znati eksperimentalni rad Gregora Mendela, te njegove zakone nasljeđivanja. Predavanje 2. Mendelovi zakoni u humanoj i medicinskoj genetici. (2 sata) Ishodi učenja: Znati molekularnu i staničnu osnovu 1. i 2. Mendelovog zakona nasljeđivanja. Znati definiciju alela i primjere dominantno-recesivnog nasljeđivanja kod ljudi. Znati se koristiti bazom podataka OMIM (Online mendelian Inheritance in Man) Predavanje 3. Interakcije među alelima. (2 sata) Ishodi učenja: Znati interakcije među alelima jednog gena (nepotpuna dominacija, kodominacija, letalni aleli), te interakcije među alelima različitih gena (epistaza, pleiotropija, komplementarni geni, duplicirani geni). Predavanje 4. Multipli aleli. (2 sata) Ishodi učenja: Znati molekularnu osnovu i mehanizam nasljeđivanja ABO, Rh i MN sustava krvnih grupa u ljudi. Razumjeti važnost krvnih grupa u medicini, transfuziologiji, trudnoći. Predavanje 5. Mehanizmi determinacije spola i spolno vezani geni (Genetika spola). (2 sata) Ishodi učenja: Znati različite mehanizme determinacije spola: na temelju spolnih kromosoma, genske ravnoteže, stupnja ploidnosti i utjecaja okoliša. Znati kromosomsku i molekularnu osnovu determinacije spola u ljudi. Znati Lyon-in zakon o kompenzaciji doze. Znati mehanizam i primjere nasljeđivanja spolno (X) vezanih svojstava u ljudi. Predavanje 6. Vezani geni. (2 sata) Ishodi učenja: Znati potpunu i djelomičnu vezanost autosomalnih gena. Znati izračunati učestalost rekombinacije

68 prema rezultatima test križanja. Znati principe kromosomskog kartiranja temeljem rezultata trihibridnog test križanja. Razumjeti značenje interferencije i koincidencije. Predavanje 7. Citogenetika i promjene broja kromosoma. (2 sata) Ishodi učenja: Znati princip rada temeljnih citogenetskih metoda (Giemsa G oprugavanje, fluorescentna hibridizacija in situ, komparativna genomska hibridizacija) i njihovu primjenu u medicini, biologiji i drugim područjima. Znati mehanizam nastanka i posljedice najčešćih kromosomskih poremećaja u ljudi (npr. Turnerov, Klinefelterov, Downov, Edwardsov i Patau-ov sindrom). Znati važnost poliploidije za evoluciju nekih životinja i velikog broja biljaka te njezin značaj u poljoprivredi. Predavanje 8. Promjene strukture kromosoma. (2 sata) Ishodi učenja: Znati mehanizam nastanka i posljedice promjena strukture kromosoma (delecija, duplikacije, inverzija, translokacija). Znati povezanost translokacije i raka, nasljednog Down-ovog sindroma, evolucije ljudskog genoma Znati mehanizam nastanka i posljedice fragilnog X kromosoma i drugih poremećaja uzrokovanih amplifikacijama trinukleotidnih sljedova. Predavanje 9. Organizacija eukariotskog genoma. (2 sata) Ishodi učenja: Znati različite genetičke elemente eukariotskog genoma: jedinstvene funkcionalne sljedove, ponavljajuće sljedove, od kojih posebnu pozornost posvetiti VNTR sljedovima (mikro- i minisatelitima) i pokretnim genetičkim elementima transpozonima i retrotranspozonima, te međugenske sljedove. Znati paradoks C vrijednosti. Predavanje 10. Projekt humanog genoma. (2 sata) Ishodi učenja: Znati tehničku izvedbu i glavne rezultate projekta humanog genoma. Razumjeti važnost postignutih rezultata u medicini, biologiji, farmakologiji, populacijskoj genetici, evoluciji i drugim područjima. Razumjeti važnost privatnosti genetičke informacije i etičke dileme vezane uz to. Predavanje 11. Epigenetika i regulacija genske aktivnosti. (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti povezanost strukture kromatina i transkripcije. Znati temeljne molekularne mehanizme epigenetike: metilacija DNA, kovalentne modifikacije histona (histonski kod), RNA interferencija. Znati praktične aspekte epigenetike u ljudi: Barrovo tjelešce, razlike među jednojajčanim blizancima, genomski utisak, bolesti vezane uz genomski utisak (Prader-Williev i Angelmanov sindrom). Predavanje 12. Poligenska svojstva i vankromosomska genetička informacija. (2 sata) Ishodi učenja: Znati nasljeđivanje poligenskih svojstava, znati izračunavanje nasljednosti svojstva i neke primjere poligenskih svojstava (visina, otisak prsta, boja kože, boja očiju, inteligencija, poremećaji tjelesne težine, kardiovaskularno zdravlje). Znati karakteristike mitohondrijske i kloroplastne DNA i principe njihovog nasljeđivanja. Predavanje 13. Tehnologija matičnih stanica. (2 sata) Ishodi učenja: Znati definiciju i vrste matičnih stanica. Razumjeti i raspraviti terapeutsko i reprodukcijsko kloniranje. Poznavati moguće primjene terapeutskog kloniranja u medicini i biologiji. Predavanje 14: Genska terapija. (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti principe i načine izvođenja genske terapije. Analizirati slučajeve liječenja genskom terapijom. Osvijestiti neke etičke dileme. Predavanje 15. Imunogenetika i genetika raka. (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti imunološki sustav i genetičku određenost proizvodnje protutijela i receptora T stanica. Znati princip proizvodnje monoklonalnih protutijela i neke njihove primjene. Znati osnovne spoznaje o mogućim mehanizmima nastanaka raka. Znati značaj tumorskih virusa, onkogena i tumor supresor gena u nastanku raka. Znati osnove molekularnog pristupa liječenju raka. Vježba 1. Stanična osnova nasljeđivanja. (1 sat) Ishodi učenja: Istaknuti glavne karakteristike mitoze i mejoze. Nacrtati i prepoznati različite stadije staničnih dioba i riješiti zadatke iz iste problematike. Vježba 2. Životni ciklusi Gametogeneza. (1 sat) Ishodi učenja: Analizirati primjere haplontskog, haplo-diplontskog (kritosjemenjače) i diplontskog (čovjek) životnog ciklusa te procese nastanka spolnih stanica. Kroz zadatke analizirati kromosomski sadržaj pojedinih stanica. Vježba 3. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon segregacije. (2 sata) Ishodi učenja: Primijeniti znanje usvojeno na predavanjima na predviđanje ishoda monohibridnog križanja, računanje pridruženih vjerojatnosti i analizu rodoslovlja putem zadataka. Testirati sposobnost kušanja PTC-a. Vježba 4. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon nezavisne segregacije. χ 2 test. (2 sata)

69 Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike praćenja nasljeđivanja dvaju svojstava i analizirati fenotipske omjere test križanja. Provjeriti podudarnost eksperimentalno dobivenih fenotipskih omjera u zadacima sa očekivanim omjerima prema zakonima nasljeđivanja putem χ 2 testa. Vježba 5. Multipli aleli. (2 sata) Ishodi učenja: Analizirati nasljeđivanje u sustavima multiplih alela putem zadataka: boja krzna u kunića, autosterilnost kod biljaka, ABO sustav krvnih grupa kod čovjeka. Odrediti krvnu grupu uz pomoć seta za određivanje krvnih grupa (antitijela) i nacrtati rezultate. Vježba 6. Mehanizmi određivanja spola. (2 sata) Ishodi učenja: Proučiti različite sisteme određivanja spola putem zadataka. Znati što je to Barrovo tijelo i na koji način nastaje. Izraditi preparat i mikroskopirati stanice bukalne sluznice te vizualizirati i nacrtati Barrovo tijelo. Vježba 7. Spolno vezano nasljeđivanje. (2 sata) Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike spolno vezanog nasljeđivanja. Vježba 8. Vezani geni. (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti grupe vezanih gena, potpunu i djelomičnu vezanost, cis i trans položaj alela na homolognim kromosomima, računanje učestalosti rekombinacije i kromosomsko kartiranje. Riješiti zadatke iz svih navedenih područja. Vježba 9. Vinska mušica Drosophila melanogaster. (2 sata) Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim značajkama životnog ciklusa vinske mušice. Promatrati mušice pod lupom, uočiti spolni dimorfizam i razlike između divljeg tipa i predstavljenih mutanti. Nacrtati rezultate promatranja. Vježbati kromosomsko kartiranje na zadacima. Vježba 10. Humani kariotip. (2 sata) Ishodi učenja: Analizirati kariotip čovjeka i podjelu na grupe prema morfologiji. Usporediti različite metode izrade kariotipa i bojenja (G pruge, C pruge) ovisno o načinu na koji se vizualiziraju heterokromatin i eukromatin. Samostalno izraditi humani kariotip pronalaženjem parova homolognih kromosoma tehnikom kolaža. Vježba 11. Kemijska osnova nasljeđivanja. (2 sata) Ishodi učenja: Objasniti genetički kod i upoznati se sa principa transkripcije i translacije putem video prezentacije. Pronaći rješenja za postavljene probleme iz vezane tematike. Vježba 12. Populacijska genetika. (2 sata) Ishodi učenja: Znati Hardy-Weinbergov zakon i primijeniti ga na računanje frekvencija alela i genotipova. Izvesti simulaciju utjecaja prirodne selekcije na frekvencije alela kroz više generacija koristeći plave i žute ribice. Vježba 13. Identifikacija počinitelja zločina analizom DNA uzoraka. (4 sata) Ishodi učenja: Razumjeti kratko ponavljajuće sljedove (STR) u genomu koji se koriste u forenzici. Izvesti vježbu identifikacije počinitelja zločina koristeći komercijalno dostupan kit za genotipizaciju (BioRad) sa svim komponentama (DNA uzorci, PCR master mix, odgovarajući marker). Zabilježiti rezultate gel-elektroforeze. Vježba 14. Identifikacija GM hrane. (4 sata) Ishodi učenja: Objasniti način proizvodnje genetski modificirane hrane i ulogu GM specifičnih sekvenci koje se detektiraju PCR testom. Prema uputama komercijalno dostupnog kita za identifikaciju (BioRad), izolirati DNA iz biljnog materijala koji se testira i postaviti PCR reakcije uključujući i pozitivnu i negativnu kontrolu. Rezultate vizualizirati gel-elektroforezom, analizirati i zabilježiti. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) 70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim vježbama. Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 50% - 65% ocjena 2 (dovoljan) < 50% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih

70 odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od rješavanja problema sličnim onima predstavljenima na nastavi te zadataka na zaokruživanje, i nadopunjavanje. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu (max = 30). U slučaju da je student više puta izašao na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija za vrijeme izvođenja praktične nastave. Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita što vrijedi i za parcijalne kolokvije. Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi. Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi će dobiti 1% na ispitu kao i za prezentaciju novog zadatka iz obrađene tematike na nastavi. Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Voditelj vježbi OSNOVE METEOROLOGIJE SMB206 30/0/30 4 ECTS obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij II. godina / III. semestar Odslušani predmeti Opća fizika i Matematika Jezik poduke: Hrvatski jezik Mogućnost praćenja: Engleski jezik Prof. dr. sc. Branka Grbec, redoviti profesor Dr. sc. Frano Matić, znanstveni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Tijekom predavanja i vježbi stječu se osnovna znanja iz područja fizike atmosfere te iz područja meteoroloških motrenja, mjerenja i obrade podataka. Studenti stječu osnovne teorijske pretpostavke za razumijevanje fizikalnih procesa u atmosferi. Nastava se provodi kroz predavanja i vježbe upotrebom prezentacijskih alata, korištenjem LCD projektora. Vježbe će se izvoditi u krugu meteorološke postaje Instituta za oceanografiju i ribarstvo, na oceanografskom brodu Bios Dva ili u kompjuterski opremljenoj učionici/laboratoriju. Dio vježbi će se obavljati i kroz posjećivanje web stranica s on-line podacima s automatskih meteoroloških postaja/plutača. Popis obavezne literature 1. Ahrens D Essentials of Meteorology. Brooks/Cole CA. 2. Online Weather Studies Textbook and Study Guide. American Meteorological Society, 45 Beacon Street, Boston, MA Printed in the United States of America. 3. Penzar, B. i sur Meteorologija za korisnike. Školska knjiga Zagreb i Hrvatsko meteorološko društvo.

71 4. Gelo, B Opća i prometna meteorologija. 5. Gelo, B Opća i prometna meteorologija II. 6. Vučetić, M, Vučetić, V Vrijeme na Jadranu. Fabra Press. Popis izborne literature 1. Pandžić, K Analiza meteoroloških polja i sustava. Zagreb. HINUS 2. Penzar, B., Penzar, I. i Orlić, M. 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna kuća «Dr. Feletar» 3. Andrews, D. G An Introduction to Atmospheric Physics. University Press, Cambridge Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1 (90 min) Uvodno predavanje Ishodi učenja: Upoznati povijesni razvoj meteorologije te njene različite grane. Naučiti što su informacije u meteorologiji, njihovu važnost i izvore. Upoznati se s oceanografskim i meteorološkim postajama i sa radom Svjetske meteorološke službe. Potrebna predznanja iz fizike: Mjerne jedinice u fizici, SI sustav. Predavanje 2 (90 min) Postanak, sastav i struktura atmosfere Ishodi učenja: Upoznati osnovne astronomske pojmove poput položaja Zemlje u svemiru te postanku Zemlje i njene atmosfere. Naučiti kemijski sastav i različite vertikalne podjele atmosfere. Razumjeti pojam međunarodne standardne atmosfere. Potrebna predznanja iz fizike: gravitacija i sila teža; Keplerovi zakoni. Predavanje 3 i 4 (180 min) Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje Ishodi učenja: Naučiti što je Sunčevo zračenje te shvatiti fizikalan razlog njegovog nastanka i širenja. Razumjeti djelovanje Sunčevog zračenja na Zemlji i njenu atmosferu. Naučiti što je dugovalno zračenje Zemljine površine i atmosfere te razumjeti fizikalne procese odgovorne za njegovo nastajanje. Razumjeti pojam toplinskog obračuna atmosfere te ga povezati s pojmovima: efekt staklenika i plinovi staklenika. Shvatiti fizikalno kemijske procese odgovorne za nastanak efekta staklenika te ulogu CO 2 i ostalih stakleničkih plinova. Razumjeti fizikalne razloge globalnog zatopljenja, klimatskih promjena te klimatskih režima. Shvatiti procese u graničnom sloju između atmosfere i mora te između atmosfere i kopna. Upoznati načine mjerenja i izračuna dugovalnog i kratkovalnog zračenja. Potrebna predznanja iz fizike: elektromagnetski val, Planckov zakon zračenaj crnog tijela, Wienov zakon, Stefan-Boltzmannov zakon, UV zračenje, apsorpcijski i emisijski spektri atoma. Predavanje 5 i 6 (180 min) Toplinske pretvorbe u atmosferi i temperatura zraka Ishodi učenja: Razumjeti razliku između pojma topline i temperature. Shvatiti fizikalne procese odgovorne za grijanje i hlađenje Zemljine površine. Upoznati se s načinom djelovanja elektormagnetskog zračenja na procese grijanja i hlađenja atmosfere te upoznati način djelovanja procesa kondukcije i konvekcije na procese grijanja i hlađenja. Naučiti što je latentna toplina te razumjeti važnost latentne topline u ukupnom obračunu energije atmosfere. Usvojiti pojam sensibilna toplina te razumjeti važnost latentne topline u ukupnoj bilanci energije atmosfere. Upoznati pojmam Bowenov omjer. Shvatiti povijesni razvoj različitih temperaturnih ljestvica te razumjeti njihovu matematičko-fizikalnu podlogu. Naučiti fizikalne procese odgovorne za promjenu temperature zraka s visinom te razumjeti zašto nastaje vrijeme u meteorološkom smislu. Potrebna predznanja iz fizike: osnovni zakoni termodinamike. Predavanje 7 (90 min) Atmosferski tlak Ishodi učenja: Usvojiti pojam tlaka zraka i parcijalnog tlaka zraka. Razumjeti pojam hidrostatske jednadžbe. Naučiti fizikalne razloge promjene tlaka zraka s visinom te načinom svođenja tlaka zraka na razinu mora. Razumjeti pojmove i fizikalne procese odgovorne za horizontalnu i vertikalnu promjenu tlaka zraka. Usvojiti pojmove: visoki i niski tlak zraka te razumjeti atmosferske procese vezane za njih. Potrebna predznanja iz fizike: Newtonovi zakoni gibanja. Potrebna znanja iz matematike: derivacija, gradijent. Predavanje 8 i 9 (180 min) Vlaga, zasićenje i stabilnost atmosfere Ishodi učenja: Razumjeti fizikalne procese odgovorne za postojanje i promjenu agregatnih stanja vlage u zraku. Naučiti pojmove relativne i apsolutne vlažnosti. Razumjeti pojmom hidrološkog ciklusa. Shvatiti što je i zašto nastaje zasićenje zraka vodenom parom. Usvojiti pojmove i razumjeti fizikalne procese povezane s vertikalnom stabilnošću atmosfere. Naučiti što je adijabatički proces, a potom razumjeti razliku adijabatičkog procesa suhog od mokrog zraka. Razumjeti atmosferske procese suhog i mokrog zraka. Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi. Predavanje 10 (90 min) Vlaga, oblaci i oborina Ishodi učenja: Naučiti koji su meteorološki i termodinamički procesi odgovorni za nastanak oblaka. Povezati atmosferske procese suhog i mokrog zraka s nastajanjem oblaka. Upoznati meteorološku podjelu oblaka po rodu i visini te posebne vrste oblaka kao što su npr. magla i kumulonimbus. Naučiti razlikovati oborine po vrsti i tipu.

72 Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi. Predavanje 11 i 12 (180 min) Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi Ishodi učenja: Pojavu vjetra usvojiti kao meteorološki parametar, razumjeti smjer i brzinu vjetra te njegov vektorski zapis. Upoznati sile uzročnice gibanja u atmosferi: gradijentska sila tlaka zraka, centripetalna sila, corioliosova sila, sila trenja i sila gravitacija. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska algebra. Predavanje 13 (90 min) Atmosferska cirkulacija Ishodi učenja: Razumjeti pojam atmosferske cirkulacije, naučiti njene tipove i fizikalne osnove. Upoznati se s pojmom prostorno - vremenske skale te ga povezati s različitim meteorološkim procesima. Razumjeti kako su sile uzročnice gibanja povezane s planetarnim cirkulacijskim ćelijama, sustavom vjetrova te intertropskom zonom konvergencije. Razumjeti i usvojiti principe sekundarnog strujanja izvan tropskih područja. Usvojiti pojmove vezane za obalnu cirkulaciju. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska algebra. Predavanje 14 (90 min) Vremenski sustavi umjerenih širina Ishodi učenja: Upoznati se s pojmovima permanentnih područja tlaka zraka važnih za vrijeme i klimu Jadrana. Naučiti razlikovati baričke sustave: ciklone i anticiklone, grebene i doline. Razumjeti kako ciklone umjerenih širina i Genovska ciklona sudjeluju u vremenu nad Jadranom. Upoznati se s opasnim meteorološkim pojavama na Jadranu. Predavanje 15. (90 min) Prognoza vremena i odabrana poglavlja Ishodi učenja: Upoznati metode sinoptičke meteorologije, sinoptičke karte i rezultate sinoptičkih numeričkih modela. Uočiti baričke sustave, zračne mase i tipove vjetra i vremena na sinoptičkim kartama. Razumjeti utjecaj atmosfere na oceanografske osobine i eko sustav Jadranskog mora. Usvojiti pojmove vremena i klime te ih naučiti razlikovati. Naučiti što su klimatske promjene, a što klimatski skokovi. Razumjeti djelovanje klime i klimatskih promjena na ekosustav Jadrana. Vježba 1 (90 min) Meteorološke postaje i mjerenje Ishodi učenja: Razumjeti način na koji se prikupljaju meteorološki podaci kroz posjet meteorološkoj postaji u sustavu mjerenja i osmatranja Državnog hidrometeorološkog zavoda. Vježba 2 (90 min) Meteorološki instrumenti Ishodi učenja: Upoznati osnovne meteorološke instrumente, način rada i mjerenja. Naučiti način razmjene meteoroloških informacija te način vođenja meteorološkog dnevnika. Naučiti kako se prikazuju meteorološki podaci, izrađuju vremenske i sinoptičke karte te upoznati različita vizualna i grafička pomagala u meteorologiji. Vježbe 3 i 4 (180 min) Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje Ishodi učenja: Povezati elektromagnetsko zračenje s Sunčevim i Zemljinim zračenjem te pomoću zakona zračenja crnog tijela izračunati i nacrtati karakteristične krivulje dolaznog i odlaznog zračenja. Analizirati apsorpcijske i emisijske spektre atmosfere te ih povezati s plinovima staklenika. Vježba 5 (180 min) Temperatura zraka Ishodi učenja: Shvatiti matematičko-fizikalnu podlogu temperaturnih ljestvica. Naučiti transformacije jedne ljestvice u drugu te samostalno izraditi vlastitu ljestvicu. Vježbe 6 i 7 (180 min) Tlak zraka Ishodi učenja: Naučiti izračunavati promjenu tlaka s visinom, svoditi tlak na razinu mora. Shvatiti što su geopotencionalne plohe. Naučiti izračunavati teoretski i praktični gradijent tlaka zraka. Vježbe 8 i 9 (180 min) Vlaga zraka Ishodi učenja: Naučiti izračunavati i primjenjivati različite formule koje opisuju vlagu u zraku te je povezuju s ostalim meteorološkim parametrima. Vježbe 9 i 10 (180 min) Stabilnost atmosfere i nastajanje oblaka Ishod učenja: Primjenom suho/mokro adijabatičkih procesa naučiti rješavati različite primjere nastanka oblaka. Vježbe 10 i 11 (180 min) Oblaci Ishodi učenja: Naučiti koristiti atlas oblaka, razlikovati oblake po rodu i visini. Razumjeti kako se osmatraju oblaci te kako se mjeri naoblaka. Naučiti što nam oblaci govore. Vježbe 11 i 12 (180 min) Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi Ishodi učenja: Korištenjem meteoroloških karata naučiti izračunati smjer i brzinu vjetra te prepoznati njegov naziv. Naučiti izračunavati coriolisovu i gradijentsku silu tlaka zraka.

73 Vježbe 13 i 14 (180 min) Atmosferska cirkulacija na Zemlji i Jadranu Ishodi učenja: Na sinoptičkim kartama naučiti prepoznati planetarnu cirkulaciju, cirkulacijske ćelije te intertropsku zonu konvergencije. Naučiti prepoznavati karakteristične vjetrove i tipove vremena na Jadranu i oko njega. Vježba 15 (90 min) Prognoza vremena Ishodi učenja: Razumjeti tumačiti prognozu vremena. Upoznati načine izrade prognoze vremena. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Osnove meteorologije obavlja se pismeno putem dva kolokvija te na završnom ispitu. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala od najmanje 0 do najviše 100) nalazi se u tablici: broj bodova Ocjena <60 nedovoljan (1) dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) odličan (5) Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem, a na kojoj može dobiti najviše 60 bodova. Završna ocjena iz kolegija aritmetički je srednjak bodova iz dva položena kolokvija te položenog završnog ispita. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Dodatne informacije o predmetu studenti mogu naći na: i Atlas oblaka može se pronaći na: Naziv predmeta BIOLOŠKA INVAZIJA Kod predmeta SMB207 Satnica predmeta (P/S/V) 15/0/0 ECTS (uz obrazloženje) 2 ECTS (1,5 za predavanja i rad na terenu; 0,5 za samostalno učenje i konzultacije) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Ante Žuljević Voditelj vježbi/seminara - O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Predmet "Biološka invazija" bavi se problematikom širenja areala vrsta posebno onim uzrokovanim ljudskim aktivnostima te posljedicama koje širenje vrsta može imati za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Kolegij započinje općenitim primjerima i terminologijom iz biološke invazije, a kasnije se fokusira na aktualne primjere iz Sredozemnog i Jadranskog mora. Nastava se odvija u obliku predavanja uz powerpoint prezentaciju te kratku terensku nastavu kako bi se studenti upoznali s nekim od stranih vrsta prisutnim na području Splita. U nastavi sudjeluju gostujući predavaći: Prof. dr. sc. Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" i Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo

74 Split) "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca". Za spremanje ispita studentima se preporučaju izvori poput preglednih radova, knjiga i internet stranica do specijalističkih znanstvenih publikacija o pojedinim temama. Ispit je pismeni. Popis obavezne literature 1. Global Invasive Species Database 2. Ciesm Atlas Of Exotic Species 3. Caulerpa 4. Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe 5. Zakon o zaštiti prirode NN 70/ Andrew N. Cohen. Invasions in the sea, Park Science 22(2), Popis izborne literature 1. The Ecology of Invasions by Animals and Plants. Charles S. Elton 2. Aquatic Invasions in the Black, Caspian, and Mediterranean Seas (NATO Science Series: IV: Earth and Environmental Sciences) 3. Natural Enemies: An Introduction to Biological Control. Ann E. Hajek 4. Encyclopedia of Biological Invasions (Encyclopedias of the Natural World). Daniel Simberloff and Marcel Rejmanek Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Povijest biološke invazije. Obrađuje se nekoliko povijesnih i recentnih svjetskih primjera invazivnih organizama i posljedica koje je njihovo širenje imalo za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Među njima su primjeri: Teredo navalis zaljev San Francisco; Mnemiopsis leidyi Crno more; Eriocheir sinensis europske rijeke. Predavanje 2. Zašto se bavimo biološkom invazijom Kroz nekoliko jasnih primjera demonstrira se razlog zašto se bavimo biološkom invazijom odnosno procesom koji može rezultirati drastičnim promjenama biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti, značajnim ekonomskim posljedicama i ugroziti ljudsko zdravlje. Predavanje 3 i 4. Terminologija Obrađuje se osnovna terminologija koja se koristi u kolegiju biološka invazija, a koje je potrebno znati zbog daljnjeg praćenja kolegija. Svaki se termin pojašnjava primjerom. Osnovni obrađeni termini su: biološka invazija, autohtona i alohtona vrsta, invazivna vrsta, udomaćena vrsta, naturalizirana vrsta, endem, biogeografske regije. Predavanje 5. Proces biološke invazije Obrađuje se proces biološke invazije uzrokovane ljudskim djelovanjem. Proces uključuje različite faze od preuzimanja organizma do njegovog ispuštanja i širenja u novom arealu koje može rezultirati povremenom, naturaliziranom ili invazivnom vrstom. Dodatno se obrađuju slučajevi kriptogenih vrsta i pravilo broja 10. Predavanje 6. Mehanizmi širenja vrsta Obrađuju se načini širenja areala vrsta od onih u vremenski geološkim razmjerima do onih izazvanim ljudskim aktivnostima kao što su promet, ribarstvo, akvaristika, probijanje kanala i dr. Naglasak je na morski ekosustav. Predavanje 7. Sprječavanje biološke invazije Kroz primjere se prikazuje što možemo napraviti da bi spriječili proces biološke invazije ili kontrolirali invazivnu vrstu. Kontrola invazivnih organizama u morskom ekosustavu je iznimno zahtjevna što se pokazuje i primjerom da se do danas u svijetu uspješno suzbilo samo tri invazivne vrste. Dodatno se obrađuje pojam biološke kontrole. Predavanje 8. Primjer biološke invazije Kroz dokumentarni film "Mrav koji je pokorio Ameriku", utvrđuje se znanje stečeno u predavanjima 2 5. Predavanje 9. Gostujući predavač Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo Split) "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca". Predavanje 10. Biološka invazija u Jadranskom moru Obrađuju se sljedeći problemi: - Način unosa stranih vrsta; - Broj stranih vrsta; - Baze podataka o stranim vrstama; - Projekti / institucije koji se bave stranim vrstama. Predavanje Alohtoni bentoski organizmi u Jadranskom moru Obrađuju se sljedeći primjeri koji pokrivaju povremene, kriptične, naturalizirane i invazivne vrste: Callinectes sapidus, Teredo navalis, Melibe fimbriata, Bursatella leachi, Siphonaria pectinata, Ficopomatus enigmaticus, Crassostrea gigas, Rapana venosa, Asparagopsis armata, Asparagopsis taxiformis, Womersleyella setacea,

75 Acrothamnion preissii, Colpomenia peregrina, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. cylindracea. Predavanje 15. Gostujući predavač Prof. dr. sc. Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže pismeno. Pitanja su s ponuđenim odgovorima. Odnos bodovi/ocjena: odličan >90%; vrlodobar 80 90%; dobar 70-80%; dovoljan 60-70%; nedovoljan <60%. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavnik se može kontaktirati na Institutu za oceanografiju i ribarstvo ili putem a zuljevic@izor.hr Naziv predmeta PARAZITOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA Kod predmeta SMB215 Satnica predmeta 15/0/15 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz biologije morskih organizama Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Predmet upoznaje studenta s okolnostima odnosa nametnik-domaćin, vrstama takvih zajednica i pojavi nametničkih bolesti u intenzivnom uzgoju vodenih organizama. Naglasak je na nametnicima koji se s vodenih organizama mogu prenijeti na čovjeka. Cilj predmeta je osposobljavanje studenta za prepoznavanje nametničkih sustava u uzgojnoj sredini koji su potencijalno štetni po domaćina, odnosno mjera kojima se nametnici u akvakulturi mogu držati pod kontrolom. Student će moći prepoznati osnovne grupe nametnika koje se javljaju u intenzivnom uzgoju riba i školjkaša, metode sprječavanja i mogućnosti liječenja. Moći će prepoznati zoonotične nametnike, te upoznati metode sprječavanja infekcije čovjeka kao potrošača proizvoda mora. Nastava je organizirana u vidu predavanja, odnosno vježbi gdje student prepoznaje pojedine skupine nametnika prema njihovim osnovnim morfološkim osobinama. Obveza studenta je donošenje bilježnice i olovki u boji za crtanje preparata i njihovo označavanje. Popis obavezne literature 1. Fish pathology. Heinz-Hermann Reichenbach-Klinke, Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. Woo, Protozoan parasites of fishes. Lom & Dykova, Parasitofauna of Monte Negro fish. Radujković & Raibaut, Evolutionary biology of host-parasite relationships: theory meets reality. Poulin, Morand, Skorping, Popis izborne literature 1. A monograph on the isopods of North America. Richardson, Keys to the trematoda, volume 1. Gibson, Jones, Bray, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Priroda nametnika: ekonomska, medicinska i ekološka značajnost. Definicija parazitizma. Nazivi u parazitologiji.

76 Ishodi učenja: razlikovanje parazitizma od ostalih životnih zajednica (simbioze, komenzalizma, foreze, mutualizma, predatorstva); razumijevanje uloge nametnika u čovjekovoj svakodnevnici, odnosno u čitavom ekosustavu. Predavanje 2. Priroda nametnika (nastavak): vrste životnih ciklusa nematnika. Vrste domaćina nametnika. Adaptacije nametnika na nametnički naćin života. Parazitizam kao izvor bioraznolikosti i vodeća sila evolucije. Ishodi učenja: razlikovanje načina prijenosa i života nametnika; razumijevanje prilagodbi pojedinih nametničkih grupa s obzirom na osobine domaćina; razumijevanje evolucijskog pritiska na nametnike uslijed njihovog opstanka. Predavanja 3 i 4. Protista I: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Sarcomastigophora: Flagellata (Amyloodinium ocelatuma), Kinetoplastida (Trypanosoma, Cryptobia, Trypanoplasma), Opalinata, Sarcodina (Paramoeba). Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Sarcomatigophora. Predavanja 5 i 6. Protista II: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Apicomplexa: Coccidia (Eimeria, Goussia, Aggregata, Cryptosporidium). Toxoplazmoza morskih organizama i čovjeka. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Apicomplexa. Predavanja 7 i 8. Protista III: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Microsporidia. Microsporidioze riba i rakova. Encephalitozoon u čovjeka. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Microsporidia. Predavanja 9 i 10. Protista IV: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Ciliata. Balantidium, Trichodina, Trichodinella, sesilni cilijati morskih organizama. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Ciliata. Predavanja 11 i 12. Myxozoa: morfologija, vrste u akvakulturi (Sphaerospora, Polysporoplasma, Enteromyxum, Myxobolus, Ceratomyxa) i klinička slika bolesti, preventiva i liječenje. Myxozoe koje uzrokuju postmortalne promjene u filetima ribe. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Myxozoa. Predavanja 13 i 14. Plošnjaci: osobine, životni ciklus, vrste adaptacija, niše parazitiranja i uloga trofičkog lanca u prijenosu. Turbellaria u beskralježnjaka. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe virnjaka. Predavanja 15 i 16. Jednorodni metilji: morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Polypisthocotylea (Sparicotyle). Monopisthocotylea (Diplectanum, Furnestinia i Lamellodiscus u bijele ribe, Hexostoma i Tristomella u tune, Benedenia u gofa). Bolesti u kavezne ribe, patohistologija promjena. Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe jednorodnih metilja. Predavanje 17. Aspidogastrea: živi fosili. Dvorodni metilji (I): morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Struktura spolnog sustava, niše parazitiranja. Manipulacija ponašanja domaćina. Vrste cerkarija. Ishodi učenja: razlikovanje trbuhožljebaca i dvorodnih metilja; razumijevanje životnog ciklusa dvorodnih metilja i raznolikosti njihovih adaptacija. Predavanje 18. Dvorodni metilji (II): Didymozoa u tune. Zoonotični digenea: Opisthorchis, Clonorchis, Metorchis, Schistosoma. Plivačev svrab u ljudi. Ishodi učenja: razlikovanje pojedinih vrsta Digenea u riba i čovjeka. Predavanja 19 i 20. Cestoda (I): Cestodaria i Eucestoda. Osobitosti životnog ciklusa, morfologije, ekologije i niša parazitiranja trakavica vodenih organizama. Ishodi učenja: razumijevanje biologije i ekologije prijenosa trakavica kroz trofički lanac. Predavanja 21 i 22. Cestoda (II): najčešće trakavice morske ribe. Morske trakavice u ljudi (Diphyllobothrium, Diplogonoporus, Trypanorhyncha). Ishodi učenja: razumijevanje prijenosa trakavica s morskih organizama na čovjeka; metode preventive i liječenja. Predavanja 23 i 24. Acantocephala: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija kukičnjaka. Infekcije čovjeka. Ishodi učenja: razlikovanje kukičnjaka od ostalih plošnjaka. Predavanja 25 i 26. Nematoda: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija oblića. Infekcije čovjeka (Anisakis, Trichinella). Ishodi učenja: razlikovanje oblića od ostalih makroparazita. Predavanja 27 i 28. Crustacea: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija račića. Copepoda, Isopoda (Cymothoida, Epicaridia, Gnathiida), Branchiura.

77 Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje pojedinih grupa nametničkih račića. Predavanja 29 i 30. Fosilni nametnici i manje skupine nametnika: Porifera, Cnidaria, Hirudinea. Nametničke školjke, puževi, ptice i ribe. Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje manje učestalih nametničkih zajednica. Vježbe 1 i 2. Parazitološka pretraga: metode uzorkovanja, pohrana i transport uzoraka. Metode u parazitologiji: od strugotina tkiva do molekularne identifikacije. Ishodi učenja: izvesti parazitološku pretragu i izolirati nametnika iz tkiva (bez identifikacije), pohraniti nametnika za histološku, mikroskopsku i molekularnu analizu. Vježbe 3 i 4. Protista: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Protista. Vježbe 5 i 6. Myxozoa: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Myxozoa. Razudbom ribe, izolirati i identificirati Myxozoa. Vježbe 7 i 8. Jednorodni metilji i virnjaci: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture jednorodnih metilja i virnjaka. Razudbom ribe i školjke, izolirati i identificirati jednorodne metilje, odnosno virnjake. Vježbe 9 i 10. Dvorodni metilji: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture dvorodnih metilja. Vježbe 11 i 12. Trakavice: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, nacrtati i označiti strukture trakavica. Vježbe 13 i 14. Oblići: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, odnosno razudbe plave ribe nacrtati i označiti strukture Anisakis. Vježba 15. Nametnički račići: morfološke osobine. Ishodi učenja: iz trajnih preparata pod lupom nacrtati i označiti strukture isopodnog račića. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nakon savladavanja osnova parazitologije, naglasak kolegija biti će na terenskom uzorkovanju i vlastitoj pripremi parazitoloških preparata s obzirom na interese ili afinitete studenta (nametnici uzgojene ribe, školjaka, hobotnica ili divlje ribe). Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s prezentacijom vlastite parazitološke zbirke. Preduvjet pristupu ispita je položeni kolokviji prepoznavanja preparata najčešćih nametnika i pismeni kolokvij općeg djela parazitologije. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi preko a mladineo@izor.hr. Naziv predmeta TOKSIČNOST ŠKOLJKAŠA Kod predmeta SMR219 Satnica predmeta (P/S/V) 15/0/0 ECTS (uz obrazloženje) 2 ECTS (0,5 predavanja, 1,5 samostalno učenje i konzultacije) Status predmeta (označiti obavezan izborni X X) temeljni napredni specijalistički X Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Hrvatski jezik Mogućnost praćenja na engleskom jeziku Prof. dr. sc. Ivona Marasović, redoviti profesor

78 - dio nastave održava doc. dr. sc. Ivana Ujević Voditelj vježbi/seminara - O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Kratki opis: Svrha ovog kolegija je upoznati studente s cjelovitom problematikom toksičnosti školjkaša, prirodnom pojavom čija povećana učestalost neposredno ugrožava zdravlje potrošača, dok posredno ugrožava veoma važne gospodarske grane marikulturu i turizam. U prvom dijelu predavanja (7 sati) studenti će proširiti stečeno znanje o ekologiji fitoplanktona, odnosno upoznati će se s biologijom i ekologijom toksičnih vrsta fitoplanktona, kao i s tipovima toksičnosti koje pojedine vrste ili grupe uzrokuju. U drugom dijelu predavanja (8 sati) studenti će se upoznati s osnovama toksikologije, školjkarstvom u Hrvatskoj, najčešćim biotoksinima u morskom ekosustavu, mehanizmima pojavljivanja, ugradnje i akumulacije biotoksina u školjkaše, simptomima trovanja pojedinim skupinama biotoksina, procjenom rizika, biološkim i instrumentalnim metodama određivanja u školjkašima, pojavama toksičnosti u Hrvatskoj, europskim i hrvatskim zakonodavstvom vezanim za biotoksine. Osnovna zadaća: upoznati studente s problematikom toksičnosti u kontroliranom uzgoju školjkaša i prirodnom okolišu kao i prepoznavanje simptoma trovanja nakon konzumacije toksičnih školjkaša. Cilj: postići da stečena znanja osiguraju kompetitivnost u cilju samostalnog stjecanja novih znanja o problemima pojavljivanja i akumulacije biotoksina i drugih zagađivala u školjkašima. Predavanja se održavaju tijekom jednog semestra, jedan ili dva sata tjedno, prema zahtjevima pojedinog predavanja. Studenti su obvezni samostalnim radom pronaći zakonske dokumente o biotoksinima u školjkašima, koji su dostupni na web-u te se uključiti u raspravu o propisanim regulativama. Nadalje, studenti su obvezni samostalnim radom savladati osnove izračuna procjene rizika za pojedini toksin. Popis obavezne literature 1. Hallegraef, G.M. (1993) A review of harmful algal blooms and their apparent global increase. Phycologia, 32: Falconer, J.R Algal Toxins in Seafood and Drinking Water. University press, Cambridge, pp UNESCO (2003) Manual of Harmful Marine Microalgae. Eds. G.M. Hallegraef, D.M. Anderson and A.D. Cembella. Unesco Publ., Paris. pp Luis M. Botana (2008) Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection, Taylor & Francis Group, Second Edition. Popis izborne literature 1. Hallegraef, G.M. (1991) Aquaculturist s guide to harmful Australian microalgae. CSIRO Australia, pp Zijad Duraković i suradnici (2000) Klinička toksikologija, Grafos, Zagreb. 3. Marasović, I., Ninčević, Ž., Orhanović, S. & Pavela-Vrančić, M. (1998) A survey of shellfish toxicity in the central Adriatic Sea. Journal of Marine Biology Association U.K, 78: Skoog D.A., West D.M i Holler F.J. (1999) Osnove Analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, prvo izdanje. 5. Pavela-Vrančič, M. & I. Marasović (2004). Paralytic Shellfish Poisoning (PSP) in the Central Adriatic Sea. Croatica Chemica Acta, 77 (4): Marasović, I., Ž. Ninčević-Gladan, S. Skejić. B. Grbec, M. Bužančić & I. Ujević (2007) Temporal distribution of Dinophysis spp. in relation to diarrhetic shellfish poisoning shellfish toxicity. Int. J. Environment and Health, 1 (3) : Ninčević-Gladan, Ž., I. Ujević, A. Millandri, I. Marasović, A. Ceredi, S. Pigozzi, J.Arapov, S. Skejić, S. Orhanović & I. Isajlović (2010) Is Yessotoxin the Main DSP Toxin in Croatian Waters? Mar. Drugs, 8 (3): Ujević, I., Ž. Ninčević-Gladan, R. Roje, S. Skejić, J. Arapov, I. Marasović (2010) Domoic acid a new toxin in the Croatian Adriatic shellfish toxin profile Molecules, 15 : Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Općenito o fitoplanktonu. Pregled fitoplanktonskih grupa. Uzroci toksičnosti školjkaša. (45 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović Ishodi učenja: Razumijeti ulogu fitoplanktona u morskom ekosustavu. Poznavati fitoplanktonske grupe i njihove odnose u različitim trofičkim uvjetima. Razumijeti uzroke toksičnosti školjkaša i moguće puteve prijenosa kroz

79 prehrambeni lanac. Predavanje 2. Vrste toksičnosti školjkaša. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović Ishodi učenja: Poznavati različite vrste toksičnosti školjkaša. PSP tip toksičnosti. NSP tip toksičnosti. DSP tip toksičnosti. ASP tip toksičnosti. Ciguatera tip toksičnosti (ribe). Cijanobakterijski tip toksičnosti. Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste uzročnici PSP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste uzročnici NSP toksičnosti. Predavanje 3. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović Ishodi učenja: Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste uzročnici DSP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste uzročnici ASP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste uzročnici ciguatera toksičnosti. Cijanobakterijske vrste uzročnici toksičnosti. Predavanje 4. Prostorna i vremenska raspodjela toksičnosti. Hipoteze o uzrocima proizvodnje toksičnih metabolita. Zakonske odredbe vezane uz toksičnost. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović Ishodi učenja: Poznavati globalnu prostornu raspodjelu toksičnosti. Poznavati područja podložna pojedinim tipovima toksičnosti. Razumijeti sezonalitet javljanja toksičnost. Poznavati argumente koji podržavaju pojedine pretpostavke o uzrocima toksičnosti. Poznavati zakonske odredbe koje reguliraju problem toksičnosti školjkaša. Predavanje 5. Osnove toksikologije. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Kratki pregled osnovnih pristupa u toksikologiji. Definirati otrov, objasniti toksikološke i farmakološke učinke otrova Interakcija otrova s kemijskim i morfološkim strukturama organizma. Razumijevanje reverzibilnih i ireverzibilnih kemijskih interakcija otrova s molekulama u organizmu. Razlikovati sinergističke, aditivne, potencirajuće interakcije pojačavanja učinka Objasniti procese interakcija otrova s tvarima koje se unose u organizam, toksokinetike. Predavanje 6. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika DSP toksina. (90 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Objasniti podjelu prirodnih toksina u moru prema načinu djelovanja na čovjeka. Utjecaj toksina na školjkaše. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja DSP toksina. Upoznati derivate DSP toksina, toksikologija azaspiracida (AZA) i jesotoksina (YTX). Prepoznavanje simptoma trovanja DSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu biološkom metodom. Objasniti proces ekstrakcije tekuće-tekuće (primjer aceton-voda, diklormetan voda). Usvajanje osnovnih principa rada tehnike masene spektrometrije vezane na tekućinski kromatograf. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za DSP toksine. Evidentirani slučajevi DSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za DSP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za DSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene količine. Predavanje 7. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika ASP toksina. (90 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja ASP toksina, Upoznati derivate ASP toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja ASP toksinima. Instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu na tekućinskom kromatografu, homogenizacija, ekstrakcija i pročišćavanje na krutoj fazi. Usvajanje osnovnih principa rada kromatografske tehnike, utjecaj sastava i temperature mobilne faze na vrijeme zadržavanja, UV detektor, kalibracijski pravac. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za ASP toksine. Evidentirani slučajevi ASP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za ASP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene količine. Predavanje 8. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika PSP toksina. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja PSP toksina. Objasniti podjelu PSP toksina prema kemijskoj strukturi i relativnu toksičnost. Prepoznavanje blagih, umjereno teških i teških simptoma trovanja PSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za biološku metodu određivanja PSP toksina. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za PSP toksine. Evidentirani slučajevi PSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom

80 zakonskim dokumentima vezano za PSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene količine. Predavanje 9. NSP toksini i tetrodotoksin, prednosti i nedostaci bioloških i instrumentalnih metoda određivanja toksina. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Objasniti toksično djelovanje, razinu toksičnosti i raspodjelu tetrodoksina. Evidentirani slučajevi trovanja tetradotoksinom u svijetu. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja NSP toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja NSP toksinima. Raspodjela NSP toksina. Navesti nedostatke i prednosti bioloških metoda određivanja toksina. Navesti nedostatke i prednosti kemijskih instrumentalnih metoda određivanja toksina. Upoznati europsku i zakonsku regulativu obzirom na službene metode odfređivanja koje se primjenjuju pri kontroli zdravstvene ispravnosti školjkaša. Predavanje 10. Monitoring uzgajališta i područja izlovljavanja školjkaša, europsko i htrvatsko zakonodavstvo. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević Ishodi učenja: Objasniti razlog redovitog obavljanja monitoringa školjkaša. Navesti opseg Plana praćenja kakvoće mora i školjkaša, što obuhvaća analiza morske vode i školjkaša. Opisati način odabira točaka uzorkovanja morske vode i školjkaša. Razumjeti princip slijedivosti (pri službenim kontrolama) od uzorkovanja do rezultata analiza. Upoznati studente s rezultatima monitoringa tijekom prethodnih godina. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Toksičnost školjkaša obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio-ekologija toksičnog fitoplanktona i toksične cvatnje II dio-fikotoksini i metode ispitivanja. Ispit se polaže putem testa nakon završetka predavanja. Test se sastoji od 26 pitanja, koja bodovanjem točnih odgovora daju maksimalno 36 bodova. Na ponuđena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili upisivanja točne riječi ili izraza u definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici: % riješenosti testa Ocjena <60 nedovoljan (1) dovoljan (2) dobar (3) vrlo dobar (4) odličan (5) Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studentima koji žele popraviti prolaznu ocjenu iz nekog od kolokvija također je omogućena naknadna pismena ili usmena provjera znanja. Završna ocjena iz kolegija kombinacija je ocjena iz dva položena kolokvija. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Dodatne informacije o predmetu studenti mogu zatražiti od prof. dr. sc. Ivone Marasović marasovic@izor.hr i doc. dr. sc. Ivane Ujević ujevic@izor.hr, tel , Institut za oceanografiju i ribarstvo, Laboratorij za plankton i toksičnost školjkaša. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i BOTANIKA MORA SMB209 30/0/30 4 ECTS 2 (predavanja, kolokviji) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji) obavezan X izborni temeljni napredni X specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij II. godina / IV. semestar Znanja iz opće botanike Hrvatski

81 mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Boris Antolić, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Zvjezdana Popović O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Kompetencije koje se stječu: Tijekom predavanja, praktičnih vježbi i terenskog rada studenti će biti upoznati s osnovama sistematike, biologije i ekologije morskih bentoskih algi i morskih cvjetnica. Upoznat će najznačajnije predstavnike bentoske flore Jadranskoga mora i Sredozemlja, kao i neke najvažnije predstavnike bentoskih algi i morskih cvjetnica u svjetskim morima i oceanima. Studenti će također biti upoznati sa sastavom i građom najznačajnijih fitobentoskih zajednica u Jadranu i Sredozemlju, kao i promjenama u njihovom sastavu i rasprostranjenosti koje su nastale kao posljedica onečišćenja mora ili unosa novih vrsta. U osnovnim crtama prikazati će se mogućnost iskorištavanja i proizvodnje bentoskih morskih algi i cvjetnica. Nastava za ovaj kolegij organizira se u obliku predavanja, praktičnih vježbi i terenskog rada. Studenti su obavezni prisustvovati cjelokupnoj nastavi ovog kolegija, a što se potvrđuje potpisima studenata u evidencijske liste. Predavanja se organiziraju putem power-point prezentacije. Nakon svakog predavanja studentima se za lakše učenje i usvajanje gradiva dijeli održano predavanje u pisanom obliku. Popis obavezne literature 1. Hoek van den, C., Mann, D.G. & H.M.Jahns Algae. An Introduction to Phycology. Cambridge University Press, Cambridge. 623 pp. 2. Peres, J.M. & Gamulin-Brida, H Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 493 pp. 3. Lobban, C.S., Harrison, P.J. & M.J. Duncan The physiological ecology of seaweeds. University Press, Cambridge, 242 pp. Popis izborne literature 1. Ercegović, A Jadranske cistozire. Fauna i flora Jadrana, Split, 212 pp. 2. Ercegović, A Život u moru. JAZU, 412 pp. 3. Dawes, C.J Marine botany. John Wiley & Sons, New York, 628 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvodno predavanje u kojem će se studenti upoznati s: rasporedom živih organizama u moru; podjelom pojedinih područja u moru s detaljnijim prikazom bentoskog područja; osnovama taksonomske klasifikacije živog svijeta, te osnovama sistematike i nomenklature živih organizama; osnovama istraživanja sastava i rasprostranjenosti bentoske flore i vegetacije; metodikama istraživanja fitobentosa; osnovama oblikovanja herbarija morskih algi i cvjetnica; osnovnim ciljevima istraživanja fitobentosa; kratkom poviješću istraživanja fitobentosa; sastavom fitobentosa u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu. Predavanje 2. U ovom predavanju obraditi će se sistematski odjeljak Cyanobacteria ili Cyanophyta (modrozelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama građe stanice modrozelenih alga; značajkama pigmenata modrozrlrnih alga i njihovoj ulozi u stvaranju visokoenergetskih spojeva; pričuvnim tvarima kod modrozelenih alga; tipovima talusa kod modrozelenih alga; vrstama stanica kod modrozelenih alga i njihove značajke; razmnožavanju modozelenih alga; brojnosti i rasprostranjenosti modrozelenih alga; uporabi nekih modrozelenih alga; sistematici modrozelenih alga. Predavanje 3. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti crvenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa crvenih alga; pigmentima i kloroplastima kod crvenih alga; rezervnim tvarima kod crvenih alga; građi stanične stjenke kod crvenih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja; načinu i tipovima razmnožavanja crvenih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Bangiophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Porphyridiales, Rodochaetales, Erythropeltidales i Bangiales; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Porphyra tenera (red Bangiales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Bangiophyceae. Predavanje 4. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Audouinella

82 (Acrochaetium) investiens (red Acrochaetiales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Acrosymphyton purpuriferum (red Gigartinales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Acrochaetiales, Palmariales, Nemaliales, Batrachospermales, Corallinales i Gelidiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. Predavanje 5. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Gracilariales, Gigartinales, Rhodymeniales, Bonnemaisoniales i Ceramiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova crvenih alga. Predavanje 6. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti smeđih u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa smeđih alga; pigmentima i kloroplastima kod smeđih alga; rezervnim tvarima kod smeđih alga; građi stanične stjenke kod smeđih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja; načinu i tipovima razmnožavanja smeđih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, razmnožavanje) alga iz redova Ectocarpales, Sphacelariales i Dictyotales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ectocarpus silikulosus (red Ectocarpales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih alga. Predavanje 7. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Scytosiphonales, Cutleriales, Dictyosiphonales, Chordariales, Desmarestiales, Sporochnales, Laminariales i Fucales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Cutleria multifida (red Cutleriales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih alga; nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova smeđih alga. b U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti zelenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa zelenih alga; pigmentima i kloroplastima kod zelenih alga; rezervnim tvarima kod crvenih alga; građi stanične stjenke kod zelenih alga; načinu i tipovima razmnožavanja zelenih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Chlohrophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Volvocales, Chlorococcales, Chaetophorales i Oedogoniales; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Ulvophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskog reda Codiolales. Predavanje 9. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama višestaničnih algi iz sistematskih redova Codiolales i Ulvales (sistematski razred Ulvophyceae), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ulothrix zonata (red Codiolales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga, te razmnožavnja vrste Ulva latuca (red Ulvales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Cladophorophycae i sistematskog reda Cladophorales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutog reda. Predavanje 10. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskih razreda Bryopsidophyceae (sistematski redovi Bryopsidales i Halimedales) i Dasycladophyceae (sistematski red Dasycladales), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. Predavanje 11. Prvi kolokvij (1.test). Predavanje 12. U ovom predavanju obraditi će se biljke iz sistematskog odjeljka Spermatophyta (Magnoliophyta; sjemenjače) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: morfologiji, biologiji i ekologiji morskih cvjetnica koje obitavaju u Jadranskom moru Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera marina i Zostera (Zosterella) noltii; detaljnom prikazu razmnožavanju vrste Posidonia oceanica; glavnim uzrocima uništavanja livada morskih cvjetnica. Predavanje 13. U ovom predavanju obraditi će se utjecaj abiotskih ekoloških čimbenika na sastav i rasprostranjenost bentoskih alga i morskih cvjetnica, prvenstveno u Jadranu, ali i u nekim drugim morima i oceanima. Ekološki čimbenici koji će se detaljno obraditi su: svjetlo; temperatura; slanost (salinitet); gibanje mora; fizikalna svojstva

83 podloge; hranjive soli. Predavanje 14. U ovom predavanju prikazati će se u najkraćim crtama dubinski sastav i rasprostranjenost bentoske (pridnene) flore i vegetacije u Sredozemlju i nekim svjetskim morima, dok će se glavnina predavanja temeljiti na Ercegovičevoj dubinskoj raspodjeli bentoskih alga i morskih cvjetnica u Jadranu. Uz bitne ekološke čimbenike dati će se i vodeće svojte bentoskih alga i morskih cvjetnica koje sudjeluju u građi bentoske vegetacije na sljedećim bionomskim stepenicama: suralitoral; eulitoral (mediolitoral); gornji infralitoral; srednji infralitoral; donji infralitoral; elitoral. Predavanje 15. Drugi kolokvij (2. Test). Vježba 1. (90 min) Na prvoj vježbi studenti se upoznaju s načinom rada, uzorkovanja i obrade materijala u laboratoriju također i s neophodnim priborom za vježbe iz Botanike mora. Odjeljak: Cyanophyta (Modrozelene alge). Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati kolonijalnih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Gloeocapsa,. nitastih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Spirulina i Lyngbya te s nitastm oblicima sa heterocistama i drugim specijaliziranim stanicama roda Rivularia. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata pri različitim povećanjima studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice Cyanophyta, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Vježba 2. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Bangiophyeae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Bangia atropurpurea i Porphyra leucosticta. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 3. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Fosliella sp.; Liagora sp., Nemalion helminthoides, Lithophyllum sp., Corallina elongata, Titanoderma trochanter. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 4. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali uz mikroskopske preparate vrsta Halymenia floresia, Hypnea musciformis, Peyssonnelia squamaria, Gelidium crinale i Gracilaria gracilis Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 5. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Fauchea repens, Ceramium ciliatum, Antithamnion sp., Womersleyella setacea, Asparagopsis armata/taxiformis. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 6. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Halopteris scoparia, Dictyota dichotoma, Dictyopteris polypodioides, Taonia atomaria, Padina

84 pavonica. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi. Vježba 7. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Colpomenia sinuosa, Scytosiphon lomentaria i Asperococcus bulosus. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi. Vježba 8. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Ectocarpus sp. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi. Vježba 9. (90 min) Proces herbarizacije i izrade herbarija. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe studenti će moći samostalno izraditi vlastiti herbarij. Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Cystoseira amentacea var. Spicata, Cystoseira crinitophylla, Cystoseira compressa, Cystoseira corniculata ssp. Laxior, Sargassum vulgare, Fucus virsoides. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi. Vježba 11. (90 min) Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Ulva rigida,ulva intestinalis, Codium fragile, Codium fragile. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. Vježba 12. (90 min) Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Caulerpa prolifera, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. Cylindracea, Flabellia petiolata, Halimeda tuna i Valonia utricularis. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. Vježba 13. (90 min) Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. Vježba 14. (90 min)

85 Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta : Zostera marina, Zostera noltii i Halophila stipulacea. Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. Vježba 15. (90 min) Izrada herbarija i prepoznavanje herbariziranog materijala, završni test. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispiti se provode putem pismenih kolokvija (testova) tijekom trajanja predavanja i tijekom ispitnih rokova. Razlika u ispitima postoji samo u obimu gradiva koje studenti kolokvijem polažu. Tijekom trajanja predavanja prvi kolokvij (1. test) obuhvaća prvih 7 predavanja (Uvod, Cyanobacteria, Rhodophyta 1, 2, i 3, Heterokontophyta 1 i 2), a drugi kolokvij (2. test) preostalih 6 predavanja (Chlorophyta 1, 2 i 3, Spermatophyta, Ekološki čimbenici, Vegetacija), dok u ispitnim rokovima testovi obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Ispitni testovi sastoje se od složenih pitanja u kojem svako potpitanje nosi određen dio boda. Za pozitivnu ocjenu potrebito je riješiti više od 50% točnih odgovora. Prolaz na 1. kolokviju omogućuje izlazak na 2. kolokvij, dok neuspješnost na 1. kolokviju usmjeruje studenta na polaganje testa iz cijelog gradiva. Primjer pitanja: Koja je od ovih tvrdnji točna za alge iz odjeljka Cyanophyta (Cyanobacteria) (1): a) to su samo višestanični organizmi b) imaju visoko diferencirani talus kod kojeg razlikujemo rizoid, filoid i kauloid c) to su jednostanični, kolonijalni i višestanični organizmi d) ponekad stvaraju organizaciju koja je slična parenhimu e) osnovna boja je klorofil a f) osnovna boja je fukoksantin Uz navedenu tvrdnju zaokružite je li ona točna (T) ili nije (N). (2) a) Najznačajnija pričuvna tvar kod cijanobakterija je cijanoficejski škrob T N b) Fotosintetski pigmenti su smješteni u tilakoidima T N c) Klorofil a i karotenoidi su topljivi u lipidima T N d) Neke modrozelene alge za asimilaciju CO 2 kao donatore elektrona koriste H 2 S T N ili H 2 Uz svako pitanje u zagradi je broj bodova koje student može osvojiti točnim rješenjem. U obzir se uzimaju samo točni odgovori. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Studenti mogu kontaktirati s nastavnikom u bilo koje vrijeme koje njima odgovara a kako bi došli do odgovora na pitanje koje ih tišti a koje je u vezi s kolegijem Botanika mora. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis FIZIČKA OCEANOGRAFIJA SMB210 30/0/30 5 ECTS 3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (vježbe, kolokviji) obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij II. godina / IV. semestar Odslušani kolegiji Matematika, Statistika i Opća fizika iz prve godine

86 Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, moguća predavanja na engleskom drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Gordana Beg Paklar Voditelj vježbi Jadranka Šepić, dipl. ing. O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju s načinima mjerenja i obrade parametara koji opisuju fizikalno stanje mora, te stječu osnove za razumijevanje fizikalnih svojstava i gibanja u moru. Usvojeno znanje omogućit će studentima da spoznaju relevantnosti takvih znanja za rješavanje nekih važnih problema današnjice (poplave, polucija, klimatske promjene). Predavanja iz područja deskriptivne i dinamičke oceanografije provode se korištenjem Power Point prezentacija i obuhvaćaju slijedeće teme: (1) predmet istraživanja i metodologija u fizičkoj oceanografiji; (2) mjerni istrumenti, "in situ" i daljinska istraživanja; (3) salinitet, temperatura, tlak, gustoća, vodene mase, uz prikaz djelujućih čimbenika: razmjena topline i vlage na granici atmosfera/more, miješanje, advekcija/konvekcija; (4) cirkulacija u morima i oceanima: geostrofičke struje, vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje; (5) vjetrovni valovi, tsunami, seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi; (6) plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna dinamika), olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na gibanje u priobalnom području), sezonske osilacije. Na vježbama studentima se demonstrira rad instrumenata za mjerenje parametara fizičke oceanografije (temperature, saliniteta, tlaka, gustoće, optičkih svojstava, morskih struja, kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine mora), a upoznaju se i s uobičajenim grafičkim prikazima oceanografskih podataka i elementarnim obradama fizikalnih parametara. Korištenjem računala i jednostavnih programskih paketa studenti obrađuju i analiziraju podatake prikupljene tijekom terenske nastave. U okviru vježbi studenti su obavezni samostalno održati kratku prezentaciju o odabranoj temi iz fizičke oceanografije. Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predviđenim pravilima Centra i u dogovoru s nastavnikom. Popis obavezne literature 1. Buljan, M., Zore-Armanda, M. (1971): Osnovi oceanografije i pomorske meteorologije, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Posebna izdanja, Split, 424 pp. 2. Pickard, G.L, Emery, W.J. (1990): Descriptive Physical Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 320 pp. 3. Pond, S., Pickard, G.L. (1983): Introductory Dynamic Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 1983, 329 pp. 4. Open University Course Team: Seawater-Its Composition, Properties and Behaviour. Pergamon Press, Oxford, 1991, 165 pp. 5. Open University Course Team: Waves, Tides and Shallow - Water Processes. Pergamon Press, Oxford, pp. 6. Open University Course Team: Ocean circulation. Pergamon Press, Oxford, pp. Popis izborne literature 1. R.H. Stewart: Introduction to physical oceanography. ( 2. Mala internet škola oceanografije. ( Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Predmet istraživanja i metodologija. (2 sata) Ishodi učenja: Poznavanje područja istraživanja fizičke oceanografije i osnovne metodologije znanstvenog rada u fizičkoj oceanografiji. Opis povezanosti fizičke oceanografije i drugih znanstvenih disciplina, te upoznavanje s mogućnostima praktične primjene znanja iz fizičke oceanografije. Predavanje 2. Mjerenje saliniteta i temperature mora. (2 sata) Ishodi učenja: Poznavanje kemijskog sastava morske vode i fizikalno-kemijskih karakteristika vode. Definiranje pojma saliniteta i poznavanje kemijskih (titracija sa srebrenim nitratom) i fizikalnih (konduktivnih i induktivnih) metoda određivanja saliniteta. Poznavanje metoda uzorkovanja u fizičkoj oceanografiji. Definiranje temperature mora i poznavanje važnosti temperature mora za fizičku oceanografiju, ali i za druge grane oceanografije. Poznavanje klasičnih (površinski termometar, obrtni termometar, batitermograf) i suvremenih (otporni termometri, XBT, termistori, termistorski lanci, CTD sonde, sateliti) metoda mjerenja temperature mora. Predavanje 3. Određivanje tlaka, gustoće, karakteristika vodenih masa i optičkih svojstava. (3 sata)

87 Definiranje tlaka u moru i poznavanje metoda i instrumenata za mjerenje tlaka. Poznavanje definicije gustoće morske vode i njezine važnosti za procese u moru. Definiranje potencijalne gustoće. Poznavanje veličina koje se u oceanografiji koriste za opisivanje polja gustoće. Poznavanje različitih aproksimacija jednadžbi stanja. Definiranje vodenih masa i primjena metode T-S dijagrama za određivanje karakteristika i rasprostranjenosti vodenih masa. Definiranje direktnih i indirektnih problema pomoću T-S dijagrama. Definiranje optičkih svojstava mora i poznavanje metoda mjerenja i određivanja tih svojstava. Razumijevanje procesa važnih za ponašanje svjetlosti u moru. Poznavanje uzroka slabljenja (ekstinkcije) svjetla i pojma eufotičke zone. Predavanje 4. Mjerenje struja u moru (indirektno, po Lagrangeu, po Euleru). (2 sata) Ishodi učenja: Definiranje morskih struja. Poznavanje indirektnih metoda mjerenja morskih struja (metoda jezgre, klasična metoda dinamčkog računa, elektromagnetska metoda geomagnetski elektrokinetograf). Poznavanje direktnih metoda mjerenja morskih struja metoda po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-b, površinski i dubinski plovci) i metoda po Euleru (strujomjeri Ekmanov, autonomni, ADCP). Predavanje 5. Mjerenje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija morske razine (valomjer, mareograf). (2 sata) Ishodi učenja: Definiranje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine mora. Opis vjetrovnih valova (kratkoperiodične oscilacije) i parametara koji se koriste za opis valnog polja. Poznavanje direktnih i satelitskih metoda mjerenja površinskih vjetrovnih valova. Poznavanje direktnih (mehanički, radarski i akustični mareograf), indirektnih (tlačni mareograf) i satelitskih (satelitski visinomjer) metoda mjerenja dugoperiodičnih oscilacija razine mora. Predavanje 6. Raspodjela saliniteta i temperature u svjetskim morima i oceanima. (4 sata) Ishodi učenja: Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu saliniteta u oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe saliniteta u oceanima. Vremenske promjene saliniteta. Definiranje bazena koncentracije i dilucije. Poznavanje glavnih karakteristika razdiobe saliniteta u okrajnjim morima (primjeri za Sredozemlje i Jadran) i estuarijima. Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu temperature oceana i okrajnjih mora. Opis izmjene topline na granici mora i atmosfere. Opis procesa važnih za transport topline u moru. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u oceanima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u okrajnjim morina (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Opis vremenskih promjena temperature. Predavanje 7. Raspodjela tlaka, gustoće i vodenih masa u svjetskim morima i oceanima. (2 sata) Ishodi učenja: Poznavanje vertikalne razdiobe tlaka u moru. Opis prostornih i vremenskih promjena gustoće u oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje glavnih vodenih masa u oceanima i okrajnjim morima i razumijevanje mehanizama nastajanja vodenih masa (primjeri Atlantski ocean, Sredozemlje i Jadran). Predavanje 8. Kinematika strujanja (geostrofija, hidrostatika), opća cirkulacija svjetskih oceana i mora. (2 sata) Ishodi učenja: Definiranje primarnih i sekundarnih sila u moru. Poznavanje osnovnih fizikalnih zakona koji određuju fizikalna stanja i gibanja u moru i njihove matematičke formulacije (jednadžbe gibanja, jednadžba kontinuiteta, jednadžba stanja, jednadžbe izmjene topline i soli u moru). Poznavanje jednostavnih analitičkih modela za opis osnovnih svojstava gibanja u oceanima i morima: geostrofički i hidrostatički model. Opis opće cirkulacija svjetskih oceana i mora (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Predavanje 9. Vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje. (2 sata) Ishodi učenja: Poznavanje osnovnih značajki gibanja uzrokovanih vjetrom na temelju jednostavnih analitičkih modela: struja potiska, struja nagiba i relativnih struja. Razumijevanje procesa upwellinga i downwellinga. Razumijevanje cirkulacije uzrokovane vjetrom u površinskom sloju oceana i u Jadranu. Poznavanje osnovnih značajki cirkulacije uzrokovane protocima topline i vlage (termohalina cirkulacija). Razumijevanje dubinske cirkulacije u oceanima i zimske cirkulacije u Jadranu i Crnom moru. Predavanje 10. Valovi u dubokoj i plitkoj vodi (vjetrovni valovi, tsunami). (2 sata) Ishodi učenja: Opis i podjele valova u moru. Ponavljanje osnovnih parametara koji služe za opis valova. Poznavanje podjele slobodnih oscilacija u moru. Definiranje i opis kratkoperiodičnih valova u moru (T < 1 dan). Razumijevanje modela valova u dubokoj vodi (primjer valovi mrtvog mora) i valova u plitkoj vodi (primjer tsunami valovi). Predavanje 11. Valovi prve i druge klase (seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi). (2 sata) Ishodi učenja: Definiranje i opis dugoperiodičnih valova (T 1 dan). Poznavanje osnovnih svojstava inercijalnih oscilacija, težinskih (jezerski i zaljevski seš) i Rossbyjevih planetarnih valova.

88 Predavanje 12. Plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna dinamika). (2 sata) Ishodi učenja: Opis osnovnih svojstava morskih mijena i upoznavanje s korištenom terminologijom. Upoznavanje s empirijskom i teorijskom analizom pojave morskih mijena. Opis sile uzročnice i elementarne dinamike pojave. Predavanje 13. Olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na kolebanje morske razine) (2 sata) Ishodi učenja: Shvaćanje djelovanja tlaka zraka i vjetra na more i tumačenje pojave olujnih uspora. Upoznavanje s empirijskom i teorijskom analizom pojave. Predavanje 14. Sezonske oscilacije. (1 sat) Ishodi učenja: Razumijevanje termohalinih procesa i njihovih utjecaja na sezonske oscilacije. Vježba 1. Metode određivanja slanosti mora. (1 sat) Ishod učenja: Opis kemijske metode određivanja slanosti (titracija sa srebrenim nitratom). Upoznavanje s instrumentima za određivanje slanosti: Wheatsonov most, induktivni salinometar, CTD sonda. Demonstriranje rada salinometra. Poznavanje metoda uzorkovanja morske vode: Nansenov i Niskinov crpac. Rješavanje zadataka: Dittmarovo pravilo. Vježba 2. Mjerenje temperature mora. (2 sata) Ishod učenja: Upoznavanje s instrumentima za mjerenje temperature mora: mjerenja površinske temperature (površinski termometar, sateliti), mjerenja temperature po dubini (obrtni termometar, batitermograf, XBT, CTD sonda, termistori). Demonstriranje razlike diskontinuiranih i kontinuiranih mjerenja. Razumijevanje prednosti i ograničenja pojedinih metoda. Rješavanje zadataka: korekcija temperature izmjerene obrtnim termometrom. Opis i analiza dostupnih satelitskih mjerenja temperature mora. Korisne web adrese: (satelitska mjerenja oceani), (satelitska mjerenja Jadran). Vježba 3. Određivanje tlaka i gustoće mora. (1 sat) Ishod učenja: Opis metoda za mjerenje tlaka u moru. Poznavanje metoda mjerenja gustoće: direktna mjerenja (areometar), indirektna mjerenja. Upoznavanje s izvedenim varijablama: specifična težina, specifični volumen, anomalija specifičnog volumena,... Rješavanje zadataka: određivanje gustoće morske vode pomoću različitih aproksimacija jednadžbe stanja (linearna, nelinearna, UNESCO jednadžba). Vježba 4. Metode određivanja optičkih svojstava. (1 sat) Ishodi učenja: Opis instrumenata za određivanje optičkih svojstava: Forrelova skala, Sechi ploča, radiometar, turbidimetar. Vježba 5. Metode mjerenja i obrade morskih struja. (2 sata) Ishodi učenja: Opis indirektnih metoda mjerenja morskih struja: metoda jezgre, klasična metoda dinamičkog računa, elektromagnetska metoda. Opis i demostriranje rada instrumenata za direktno mjerenje morskih struja po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-b, površinski i dubinski plovci) i Euleru (strujomjeri Ekmanov, autonomni, ADCP). Rješavanje zadataka: metoda jezgre - određivanje kvalitativne raspodjela struja iz T-S dijagrama. Rješavanje zadataka: određivanje brzine struje na temelju podataka o poziciji driftera. Vježba 6. Metode mjerenja i obrade mareografskih podataka. (1 sat) Ishodi učenja: Poznavanje instrumenata za mjerenje dugoperiodičnih oscilacija razine mora: (mareografi, sateliti). Razumijevanje rada različitih tipova mareografa (mehanički, tlačni, akustični, radarski). Rješavanje zadataka: određivanje i održavanje konstante mareografa. Rješavanje zadataka: određivanje razine mora kod tlačnog mareografa (korekcija zbog atmosferskog tlaka). Rješavanje zadataka: određivanje vremena nastupa i visine visokih i niskih voda iz mareograma; određivanje perioda i amplitude. Korisne web adrese: (satelitski mjerena razina mora). Vježba 7. Mjerenje površinskih valova. (1 sat) Ishodi učenja: Opis instrumenata za mjerenje karakteristika površinskih valova (valomjeri, sateliti). Rješavanje zadataka: određivanje perioda, amplitude, valne visine i valne duljine valova. Crtanje valova zadanih perioda i amplituda. Vježba 8. Korištenje satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji. (2 sata) Ishod učenja: Poznavanje mogućnosti primjene satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji: mjerenje površinske temperature, razine mora i visine valova. Razumijevanje El Nino i La Nina situacija na temelju satelitskih mjerenja temperature i razine mora dostupnih putem weba. Mogućnost lociranja upwellinga i proučavanje drugih zanimljivih situacija. Korisne web adrese: (satelitska mjerenja - oceani), (satelitska mjerenja - Jadran).

89 Vježba 9. Posjet oceanografskom muzeju Hrvatskog Hidrografskog Instituta. (2 sata) Ishod posjeta: Upoznavanje s raznim instrumentima za mjerenja fizikalnih svojstava morske vode. Upoznavanje s metodama izrade nautičkih karata. Vježba 10. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (temperatura i salinitet). (3 sata) Ishod učenja: Prepoznavanje tipičnih raspodjela saliniteta iz vertikalnih profila, lociranje halokline.crtanje idealiziranih vertikalnih profila saliniteta. Računalno crtanje vertikalnih profila saliniteta iz podataka (Excel). Prepoznavanje tipičnih raspodjela temperature iz vertikalnih profila, lociranje termokline. Crtanje idealiziranih vertikalnih profila temperature. Računalno crtanje vertikalnih profila temperature iz podataka (Excel). Mogućnost kombiniranja prikaza vertikalnog profila temperature i saliniteta na istom grafu (Excel). Analiziranje horizontalnih raspodjela saliniteta i temperature primjenom subjektivne i objektivne metode. Crtanje horizontalnih razdioba temperature i saliniteta, prepoznavanje područja s većim (manjim) zagrijavanjem, isparavanjem, dotokom slatkih voda (Excel, SciLab ili Octave), prepoznavanje sezonskih promjena. Vježba 11. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (gustoća). (1 sat) Ishodi učenja: Razumijevanje veze između gustoće morske vode i stabilnosti vodenog stupca: prepoznavanje stabilnog, neutralnog i nestabilnog stanja iz podataka i vertikalnih profila gustoće. Prepoznavanje homogenog i stratificiranog mora, lociranje piknokline. Računalno određivanje gustoće iz podataka o temperaturi i salinitetu i crtanje vertikalnih profila gustoće (Excel). Vježba 12. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (vremenski nizovi). (2 sata) Ishodi učenja: Crtanje vremenskih nizova temperature i saliniteta s jedne i više postaja (Excel). Prepoznavanje godišnjeg hoda u vremenskim nizovima. Crtanje vremenskih nizova razine mora (Excel) i prepoznavanje različitih tipova oscilacija (dugoperiodične, kratkoperiodične). Crtanje vektorskih vremenskih nizova morskih struja (ručno crtanje, SciLab, Octave). Vježba 13. Obrada i analiza podataka prikupljenih tijekom krstarenja. (2 sata) Ishod učenja: Obrada podataka prikupljenih tijekom krstarenja istraživačkim brodom. Crtanje i analiziranje vertikalnih profila saliniteta, temperature i gustoće, te analiza stabilnosti vodenog stupca. Zaključivanje o stanju morske vode tijekom krstarenja. Vježba 14. Analiza zapisa automatskih senzora. (2 sata) Ishodi učenja: Analiziranje zapisa automatskih senzora s oceanografskih plutača i obalne meteorološko-oceanografske postaje. Analiza zapisa automatskih senzora za razinu mora i brzinu struja. Mogućnost određivanja minimuma i maksimuma iz podataka.određivanje srednjaka i standardne devijacije. Usvajanje jednostavne metode filtriranja: klizni srednjak. Crtanje zapisa automatskih senzora (Excel). Vježba 15. Određivanje karakteristika vodenih masa na temelju T-S dijagrama. (2 sata) Ishodi učenja: Upoznavanje s T-S dijagramom. Rješavanje direktnog problema: crtanje T-S dijagrama (za dvije i za tri vodene mase u moru). Rješavanje indirektnog problema: primjena Stokmanovih pravila za određivanje broja izvornih vodenih masa, njihovih dubina miješanja i postotnih udjela iz T-S dijagrama (za dvije i tri vodene mase u moru). Upoznavanje sa složenijim T-S dijagramima (do pet vodenih masa). Crtanje idealiziranih T-S dijagrama za razne situacije u moru (homogeno more, stratificirano more). Računalno crtanje T-S dijagrama iz podataka (Excel). Vježba 16. Klasična metoda dinamičkog računa proračun geostrofičkih struja. (2 sata) Ishodi učenja: Upoznavanje s klasičnom metodom dinamičkog računa. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) u morskoj vodi konstantne gustoće i u morskoj vodi varijabilne gustoće. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) i Coriolisove sile u morskoj vodi konstantne gustoće i u morskoj vodi varijabilne gustoće (geostrofičke struje). Određivanje brzine i smjera geostrofičkih struja iz podataka temperature i saliniteta (Excel). Vježba 17. Samostalno izlaganje o odabranoj temi iz fizičke oceanografije. (3 sata) Ishodi učenja: Usvajanje vještina za samostalnu prezentaciju odabrane teme. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Fizička oceanografija obavlja se pismeno putem dva kolokvija tijekom semestra te na usmenom ispitu po završetku kolegija. Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koja se provodi pismenim putem. Nakon položena oba kolokvija studenti pristupaju usmenom ispitu na kojem se provjerava znanje iz zadnje dvije cjeline, i dijela gradiva obuhvaćenog kolokvijima, ukoliko nisu zadovoljni ocjenom na kolokviju.

90 Konačna ocjena dobije se na temelju ocjena s oba kolokvija, usmenog dijela ispita, te na temelju prezentacije odabrane teme iz fizičke oceanografije i redovitosti prisustvovanja predavanjima i vježbama. Kolokviji tijekom nastave nose svaki po 30 % ukupne ocjene, uspjeh na završnom ispitu je 25 % ocjene, samostalna prezentacija odabrane oceanografske teme 10 % ocjene, a redovitost prisustvovanja nastavi čini 5 % ukupne ocjene. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve informacije o kolegiju (početak nastave, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj ploči Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kao i na stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente). Zadaci za vježbanje i Power Point prezentacije nalaze se na web adresi: Naziv predmeta SEDIMENTI I SEDIMENTACIJA U MORU Kod predmeta SMB211 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 5 ECTS = 3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (auditorne i praktične vježbe, terenski rad, kolokviji) Status predmeta obavezan x izborni (označiti X) temeljni x napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz fizike, kemije i geologije Jezik poduke i mogućnost praćenja na Predavanja na hrvatskome (moguća prilagodba na engleski jezik) drugim jezicima Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s vrstama morskog dna, te porijeklom i sastavom morskih sedimenata. Nadalje, studenti će se također upoznati sa značajem fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u moru, kao i nastankom i rasporedom sedimenata. Dodatna će znanja također steći o važnosti riječnih donosa, geološkim procesima koji se odvijaju na ušćima i obalama, te pojmovima i procesima povezanim s morskom razinom. Nadalje, studenti će se također upoznati s procesima sedimentacije u Jadranu i Mediteranu, i različitim čimbenicima koji na njih utječu. Tijekom praktičnih vježbi studenti će se upoznati s metodama uzorkovanja sedimenata i metodama određivanja veličine zrna sedimenata. Detaljno će se upoznati s metodom određivanja granulometrijskog sastava sedimenta kombiniranjem metoda prosijavanja i areometriranja po Casagrandeu, te prikazivanjem dobivenih rezultata granulometrijskim krivuljama. Iz dobivenih krivulja studenti će potom samostalno odrediti različite granulometrijske parametre kao i tipove sedimenata na osnovu veličine zrna. Nadalje, studenti će također naučiti razlikovati plitkomorsku (šelfnu) i dubokomorsku sedimentaciju. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz sedimentologije, te upoznaju procese koji utječu na taloženje čestica u moru. Nastava će se izvoditi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz praktične vježbe i terenski rad. Aktivno sudjelovanje studenata u izvođenje nastave, organizirano kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno određivanje granulometrijskog sastava sedimenata istaloženih na morskom dnu, morfometrijskih karakteristika zrna, te razlikovanje naslaga sedimenata istaloženih u plitkomorskom i dubokomorskom području. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na pismenim kolokvijima (tri obvezna kolokvija), rezultate odrađenih vježbi, te pokazano znanje na završnom usmenom ispitu.

91 Popis obavezne literature 1. Juračić, M.: Geologija mora ( 2. Selbold E. & Berger W.H.: The Sea Floor. An introduction to Marine geology. Springer Verlag, Berlin, Tišljar, J.: Sedimentne stijene. Školska knjiga, Zagreb, Popis izborne literature Open University Course Team, Butterworth-Heinemann, Oxford, 1997: The Ocean Basins: Their Structure and Evolution Seawater: Its Composition, Properties and Behaviour Waves, Tides and Shallow Water Processes Ocean Chemistry and Deep Sea Sediments Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvodno Stijene i sedimenti (1 sat) Ponoviti usvojenost znanja o vrstama stijena i njihovoj građi. Predavanje 2. Postanak sedimenata i sedimentne stijene (1 sat) Upoznati studente s osnovnim definicijama vezanim za znanstvenu disciplinu sedimentologija, te značajem procesa sedimentacije u moru. Predavanje 3. Povijest istraživanja morskog dna i morfogeneza (2 sata) Prikazati povijesni pregled istraživanja mora i morskog dna u svjetskim morima, te u Jadranskom moru. Prisjetiti se ranije naučenih sadržaja povezanih s tektonikom ploča. Objasniti starost i glavne značajke oceanskih bazena. Predavanje 4. Uzorkovanje sedimenta (2 sata) Prikazati kratki povijesni pregled načina uzorkovanja morskih sedimenata. Upoznati se s metodama uzorkovanja sedimenta (uporaba korera ili jezgrila, grabila, dređe i uzorkovanje sedimenta ronjenjem) i prikupljanja geoloških podataka o morskom dnu korištenjem indirektnih metoda (geofizičke metode). Opisati temeljne razlike između uzorkovanja sedimenata na kopnu i morskom dnu. Predavanje 5. Sedimenti morskog dna i sistematika sedimenata (6 sati) Upoznati studente s porijeklom istaloženih morskih sedimenata, njihovim sastavom, te različitim tipovima sedimenta. Naglasiti važnost fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u nastanku sedimenata u moru. Litogeni odnosno klastični sedimenti. Kemijski odnosno evaporitni sedimenti. Biokemijski odnosno sedimenti građeni od ostataka organizama, s naglaskom na karbonatne i silicijske sedimente. Posebno istaknuti povezanost između načina hranjenja organizama i podloge na kojoj ti organizmi žive (interakcija sediment organizam), kao i značaj nutrijenata, saliniteta, temperature i kisika na raspored sedimenata. Objasniti nastanak sedimenata, definirati uvjete potrebne za njihov nastanak, kao i promjene u taloženju sedimenata tijekom vremena. Predavanje 6. Teksture i strukture sedimenata (3 sata) Definirati unutarnju i vanjsku slojevitost sedimenata, te njihove detaljnije podjele. Naglasiti značaj valnih riplova. Objasniti oblike sedimenata nastale kemijskom dijagenezom i biogenim djelovanjem, te pojam strukture, veličine i morfometrijske značajke zrna. Naučiti postupke određivanja veličine zrna sedimenta, te pojedine sedimentacijske analize. Predavanje 7. Elementi fizičke oceanografije relevantni za nastanak i raspored sedimenata u moru (valovi, struje, morske mijene) (2 sata) Objasniti utjecaj morske vode na raspored i tip sedimenata na morskom dnu. Definirati razlike između plitkomorskih i dubokomorskih područja. Naučiti razlikovati eroziju i taloženje upotrebom Hjulstromovog dijagrama. Nadalje, objasniti utjecaj struja na taloženje sedimenta, s naglaskom na konturne i mutne struje. Prikazati utjecaj valova na sediment, s naglaskom na valnu bazu, i morskih mijena na taloženje sedimenta. Predavanje 8. Obale, morska razina i njihove promjene (2 sata) Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti značaj obale i morske razine, te navesti uzroke promjene morske razine. Upoznati osnovne karakteristike obala, te tipove obala i riječnih ušća. Nabrojiti različite indikatore obalnog područja. Predavanje 9. Paleoklimatologija, klima i sedimenti (3 sata) Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti utjecaj klime na oceane. Opisati promjene klime kao i razine mora tijekom posljednjeg glacijala i holocena. Istaknuti načine određivanja starosti upotrebom ugljikove (C 14 ) i kisikove metode, te naglasiti njihovu važnost za paleoklimatske rekonstrukcije. Ukazati na ostale važne indikatore klime. Objasniti estuarijski i antiestuarijski sustav cirkulacije voda i njihov utjecaj i posljedice

92 na sediment morskog dna. Predavanje 10. Okoliši taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata (2 sata) Definirati i objasniti okoliše taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata, s posebnim osvrtom na morska područja. Opisati osnovna obilježja aridne i evaporitne klastične obale, te klastičnih plitkomorskih (šelf) i dubokomorskih okoliša. Objasniti uvijete okoliša u kojima nastaju karbonatne platforme i grebenski kompleksi. Predavanje 11. Dubokomorska sedimentacija (2 sata) Definirati područja u kojima se odvija dubokomorska sedimentacija. Opisati tipove sedimenata (prvenstveno eupelagičke i hemipelagičke naslage) kao i područja u kojima se talože. Naglasiti značaj kalcitne kompenzacijske dubine na raspored sedimenata. Objasniti mehanizme, brzinu i starost sedimentacije. Detaljnije upoznati studente s mineralnim sastavom glina koji ukazuje na porijeklo istaloženog sedimenta. Istaknuti značaj Mn-konkrecija i čertova, te utjecaj tzv. mutnih struja na taloženje u dubokomorskim područjima. Predavanje 12. Sredozemlje postanak i osobitosti područja (1 sat) Prikazati povijesni pregled nastanka Mediteranskog bazena, s naglaskom na tzv. krizu saliniteta. Opisati promjene u istaloženom sedimentu tijekom vremena. Predavanje 13. Jadran postanak i osobitosti područja (2 sata) Objasniti nastanak Jadranskog bazena, te prikazati vremenski slijed taloženja naslaga u moru. Upoznati studente s podjelom navedenog bazena obzirom na morfologiju. Prikazati karte raspodjele sedimenata jadranskog dna. Razlikovati sedimente istaložene duž istočne i zapadne obale, te u dubljim dijelovima Jadranskog mora. Objasniti postojanje mineralnih provincija. Nabrojiti različite vrste sedimenata i njihove osobitosti, te objasniti promjene u sedimentaciji na odabranim područjima duž naše obale. Predavanje 14. More kao izvor sirovina (1 sat) Navesti sirovine koje su se dobivale iz mora tijekom prošlost, ali i one koje se iskorištavaju danas i planiraju se eksploatirati u budućnosti. Značaj prava mora za iskorištavanje sirovina. Laboratorijske vježbe i terenska nastava: Vježba 1. Geofizičke metode uzorkovanja sedimenta (1 sat) Praktično provjeriti razumijevanje razlika analognih zapisa dobivenih uporabom geofizičkih metoda. Dakle, studenti bi trebali znati prepoznati razlike između SSS i SBP zapisa. Vježba 2. Granulometrijski sastav sedimenta (15 sati) Objasniti razlike između različitih metoda sušenja uzoraka sedimenta i prikazati postupak liofilizacije. Upoznati studente s metodama određivanja veličine zrna sedimenta. U laboratoriju demonstrirati primjenu granulometrijske analiza prema Casagrandeu za određivanje veličine zrna. Nakon obrade dobivenih rezultata studenti će moći samostalno nacrtati i objasniti granulometrijske krivulje. Također će znati odrediti udjele čestica veličine šljunka, pijeska, silta (prah) i gline, te granulometrijske parametre. Vježba 3. Morfometrijske karakteristike zrna (2 sata) Praktično provjeriti usvojenost znanja o morfometrijskim karakteristikama zrna (oblik, spljoštenost, zaobljenost, sferičnost). Vježba 4. Udio organske tvari i karbonata u sedimentu (1 sat) Upoznati neke od načina određivanja organske tvari i karbonata. Praktično određivanje udjela organske tvari i karbonata u sedimentu. Vježba 5. Litogeni, kemogeni i biogeni sedimenti (5 sati) Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će se provjeriti stečeno znanje o vrstama sedimentnih stijena, te raspravljati o uvjetima okoliša u kojima su te stijene nastale. Terenska nastava: Vježba 1. Uzorkovanje sedimenta (1 sat) Demonstrirati uzorkovanje sedimenta jezgrilom i grabilom, te pripremu i pohranjivanje sedimenta do daljnje obrade. Vježba se izvodi tijekom krstaranja s istraživačkim brodom BIOS DVA. Vježba 2. Plitkovodne i dubokovodne sedimentne stijene (5 sati) Detaljnije upoznavanje sa sedimentnim stijenama istaloženim u plitkomorskim i dubokomorskim okolišima tijekom geološke prošlosti, a koje danas nalazimo na Marjanu. Praktična primjena stečenih znanja vezano za razlikovanje okolišnih uvijeta taloženja. U priobalnom području studenti će također vidjeti valne brazde, a od stijena trebaju znati

93 razlikovati vapnenac, fliš i rožnjak. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s tri pismena kolokvija, te na kraju predavanja po uspješnosti na vježbama i znanju pokazanom na usmenom ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij Sedimenti i sedimentacija u moru studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na Institutu za oceanografiju i ribarstvo, te na portalu za studentske obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem elektroničke pošte, telefonom ili osobno tijekom konzultacija. Naziv predmeta EKOLOGIJA PONAŠANJA ŽIVOTINJA Kod predmeta SMB212 Satnica predmeta (P/S/V) 15/15/0 ECTS (uz obrazloženje) 3 ECTS 30 sati nastave = 1 ECTS; Samostalno učenje, seminarski rad = 2 ECTS Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni specijalistički X Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Poznavanje temeljnih pojmova iz biologije i ekologije Jezik poduke i Hrvatski mogućnost praćenja na Moguća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor Voditelj seminara Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Prilagodbe organizama na uvjete u okolišu ogledaju se kroz njihove morfološke i fiziološke značajke kao i kroz njihovo ponašanje. Ekologija ponašanja proučava odnose između ponašanja životinja, ekologije i evolucije i pokušava dati odgovore na dva ključna pitanja: Kako se životinje ponašaju u danim ekološkim prilikama?, i Zašto se takvo ponašanje razvilo? Cilj nastavnog predmeta je upoznavanje studenata s temeljnim obrascima ponašanja životinja, kao i najvažnijim teorijama koje objašnjavaju vezu između ponašanja i uvjeta u okolišu. Problematika predmeta iznosi se kroz sljedeće cjeline: Prirodni odabir, ekologija i ponašanje. Ekonomske odluke: cost-benefit analiza, teorem marginalne vrijednosti. Predator i plijen: evolucijska trka u naoružanju. Takmičenje za resurse: idealna slobodna raspodjela, despotska raspodjela, rat iscrpljivanjem. Život u grupi: efekt razrjeđenja, informacijski centri. Sukobljavanje i procjena: teorija igre. Konflikti između spolova i spolna selekcija. Roditeljska briga i tipovi parenja. Alternativne strategije u podizanju potomstva. Sebičnost i altruizam: kin selekcija, reciprocitet, zatvorenička dilema, mutualizam, manipulacija. Kooperacija i pomaganje. Altruizam kod socijalnih kukaca. Evolucija i ekologija signala. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili kao nastava u blokovima. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje; pokazne i auditorne vježbe. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u seminarskom dijelu nastave. Popis obavezne literature 1. Šolić, M: Ekologija ponašanja životinja, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije i skripta Popis izborne literature

94 1. John R. Krebs and Nicholas B. Davies (eds.) Behavioural Ecology: An Evolutionary Approach. Blackwell, London. 2. John Alcock. Animal Behavior: An Evolutionary Approach Sinauer Associates. 3. John R. Krebs and Nicholas B. Davies An Introduction to Behavioural Ecology. Blackwell, London. 4. Richard Dawkins Sebični gen. Izvori. Zagreb 5. Richard Dawkins. 1982, The extended phenotype. Oxford University Press. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Prirodna selekcija, ekologija i ponašanje Definicija ekologije ponašanja, funkcionalni i uzročni odgovori, prirodni odabir i ponašanje, geni i ponašanje, sebične jedinke ili korist za grupu, Predavanje 2. Ekonomske odluke Teorija ooptimalnog hranjenja, teorem marginalne vrijednosti, optimalna veličina plijena, uzorkovanje i informacije, rizik od izgladnjivanja, kompromis između prehrane i opasnosti, hranidbene prisile Predavanje 3. Evolucijska trka u naoružanju Odnos predatora i plijena, kriptičnost, upozoravajuća obojenost, kompromis između upadljivosti i kriptičnosti, paraziti gnijezda Predavanje 4. Natjecanje za resurse Kompeticija kroz iskorištavanje resursa ( Idealna slobodna raspodjela ), kompeticija kroz obranu resursa ( Despotska raspodjela ), ekonomija obrane resursa, teorija optimalne veličine teritorija, podjela obrane resursa Predavanje 5. Život u grupi Izbjegavanje predatora, lakše dolaženje do hrane, povećani oprez, efekt razrjeđenja, grupna obrana, grupno hvatanje plijena, grupe kao informacijski centri, hranjenje obnovljivom hranom, optimalna veličina grupe, Predavanje 6. Teorija igre Sukobljavanje i procjena, igra čekanja ili rat iscrpljivanjem, teorija igre primjer jastrebova i golubova Predavanje 7. Evolucijski stabilna strategija Definicija evolucijski stabilne strategije (primjeri), čiste i mješane strategije, o čemu ovisi evolucijski stabilna strategija, primjeri sukoba kod životinja, postepena procjena, asimetrični rat iscrpljivanjem Predavanje 8. Spolni konflikti i spolna selekcija Mužjaci i ženke razlike u reproduktivnom naporu, tipovi parenja, o tipu parenja ovisi reproduktivni i roditeljski napor, zašto je u prirodi omjer spolova 1:1?, manipulacije s omjerom spolova, konflikt između roditelja i potomaka, spolna selekcija, strastveni mužjavi i izbirljive ženke, genetičke i negenetičke koristi, udvaračko hranjenje, spolni suicid, teorije koje objašnjavaju ukrašavanje (pretežno kod mužjaka) Predavanje 9. Roditeljska briga i tipovi parenja Tip parenja ovisan je o tipu staništa i načinu prehrane, postizanje maksimalnog reproduktivnog uspjeha kod mužjaka i ženki, usporedba između sisavaca, ptica i riba, Model roditeljskog ulaganja, lekovi i horovi, monogamija i ekstra parenje, poliginija, spolni konflikt i poliginija, rasprostranjenje organizama (usporedbe između sisavaca i ptica) Predavanje 10. Alternativne strategije u podizanju potomstva Hipoteze za razvitak alternativnih strategija unutar vrsta, promjenjiv okoliš, učiniti najbolje u lošoj situaciji, alternativne strategije u evolucijskoj ravnoteži, problemi u procjeni cijene i koristi alternativnih strategija, promjena spola kao alternativna strategija, fenomen patuljastih mužjaka Predavanje 11. Sebičnost i altruizam Definicija altruizma, srodnička (kin) selekcija, pojam koeficijenta srodnosti, srodnici-potomci i srodnici-nepotomci, direktni i indirektni fitnes, Hamiltonovo pravilo, Primjeri (upozoravajuće glasanje, pomaganje kod srodnika, ovisnost srodnosti i altruističkog ponašanja), Predavanje 12. Reciprocitet ( Zatvorenikova dilema ) Model Zatvorenikove dileme, primjer igre (suradnja ili izdaja), mogućnost za razvitak altruizma, strategija milo za drago, primjeri reciprociteta u prirodi Predavanje 13. Kooperacija i pomaganje Pomaganje kod srodnika, genetičke predispozicije za pomaganje, ekološke prisile za pomaganje, primjeri pomaganja u prirodi, pomaganje kod ne-srodnika, konflikti unutar grupa, podjela posla i specijalizirani pomagači Predavanje 14. Altruizam kod socijalnih kukaca Definicija socijalnih kukaca, kako se razvila eusocijalnost, sterilne kaste, haplodiploidija i altruizam, teorije o

95 prepoznavanju srodnika Predavanje 15. Evolucija i ekologija signala Odnos aktora i reaktora, tipovi komuniciranja, ovisnost tipova komunikacije o ekološkim prilikama, obilježavanje teritorija, primjeri komunikacije u prirodi (mravi, pčele, ptice, primati), kako su se signali razvili, ritualiziranje signala, manipulacija signalima ( blefiranje ), vaijabilnost signala i informacija SEMINARI Tijekom semestra svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada i njegova prezentacija. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja. Naziv predmeta PRIMIJENJENA HISTOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA Kod predmeta SMR210 Satnica predmeta (P/S/V) 15/0/15 ECTS (uz obrazloženje) 3 (predavanja, terenski rad, konzultacije, samostalno učenje) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Poznavanje biologije stanice. Jezik poduke i mogućnost praćenja na hrvatski, engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl. ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Primijenjena histologija ima zadatak otkrivanje mehanizama utjecaja različitih okolišnih čimbenika na stanice organizama i njihove posljedice po preživljavanje jedinke u njenom ekosustavu. Kolegij ima za cilj pripremiti studenta za prepoznavanje fiziološkog izgleda tkiva i odstupanja od istih. Predavanja imaju za cilj odgovoriti na pitanja: Što proučava histologija? Što su stanica, tkivo i organi i kako se povezuju u cjelinu nazvanu organizmom? Osnovne vrste tkiva. Kratka ontogeneza organskih sustava. Specifičnosti pojedinih organskih sustava. Razlike u tkivima među različitim morskim organizmima (modeli riba, školjkaša, glavonožaca). Djelovanje okolišnih čimbenika (kemijski, biološki, mehanički) na promjene u tkivima. Ontogeneza bolesti. Bojani preparati, imunohistokemija, imunofluorescencija. Vježbe: Razudba i uzimanje tkiva za histologiju. Priprema fiksativa. Dehidracija, parafinske kupke i bojanje. Uklop uzoraka u parafinske blokove i rezanje na mikrotomu. Bojanje preparata. Diferencijalna bojanja. Prepoznavanje tkiva. Popis obavezne literature 1. Veterinarska histologija. Kozarić, Theory and practice of histotechnology. Sheehan & Hrapchak, Histologija domaćih životinja. Hrastnik,1990. Popis izborne literature

96 1. An atlas of histology and cytology of marine bivalve molluscs. IFREMER, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1 i 2. Uvod u histologiju: povijesni pregled istraživanja strukture tkiva. Citologija (mikro i ultrastruktura staničnih elemenata): stanična membrana; jezgra i jezgrica; citoplazma; endoplazmatski retikulum; ribosomi; golgijev aparat; lizosomi; mitohondriji; mikrotubuli; mikrofilamenti; centrioli; trepetljike; inkluzije. Ishod učenja: produbljeno znanje strukture stanice i raspoznavanje pojedinih elemenata. Predavanje 3 i 4. Epitelno tkivo: izgled stanice i vrste epitelnog tkiva. Podrijetlo i funkcije. Pokrovni epitel: jednoslojni (pločasti, kubični, prizmatični, pseudovišeslojni prizmatični), mnogoslojni (orožnjali, neorožnjali) i prijelazni epitel. Žljezdani epitel (izgled, vrste i funkcije žlijezda). Ishod učenja: razlikovanje vrsta pokrovnog epitela. Predavanje 5 i 6. Vezivno tkivo (I): elementi veziva, funkcije, razvoj. Vlaknati elementi veziva (sastav, izgled, funkcija): kolagena vlakna, elastična vlakna, retikulinska vlakna. Amorfna međustanična tvar: sastav, izgled, funkcija. Ishod učenja: razumijevanje sastava vezivnog tkiva. Predavanje 7 i 8. Vezivno tkivo (II): mezenhimalne stanice, retikularne stanice, fibroblasti/ citi, makrofagi, mastociti, plazma stanice, pigmentne stanice. Vrste vezivnog tkiva (sastav, izgled, funkcija): rahlo, gusto, elastično, retikularno. Ishod učenja: razumijevanje staničnih elemenata vezivnog tkiva. Predavanje 9 i 10. Vezivno tkivo (III): hrskavice (hijalina, elastična, fibrozna, stanična). Koštano tkivo: osteoblasti/ citi/ klasti, koštani matriks. Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje koštanog i hrskavičnog veziva. Predavanje 11 i 12. Mišićno tkivo: miociti (izgled, funkcija, vrste), miofilamenti. Pokretanje miocita. Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje tipova mišićnog tkiva. Predavanje 13 i 14. Živčano tkivo: neuroni, aksoni i neuroglija (izgled, sastav, funkcija). Neurotransmiteri. Krv: stanični krvni elementi (izgled, sastav, funkcija). Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje živčanog tkiva i krvnih elemenata. Predavanje 15. Spolne žlijezde: spolne stanice mužjaka i ženki, građa spolnih žlijezda (vrste tkiva), stadiji sazrijevanja spolnih žlijezda riba i školjkaša. Ishod učenja: prepoznavanje spolnih žlijezda mužjaka i ženki, i stadija razvoja istih. Vježba 1, 2 i 3. Uzorkovanje tkiva za histološku pretragu. Ishodi učenja: Razumjeti postupke pripreme histoloških preparata: uzimanje uzoraka, fiksaciju prikladnim fiksativima, dehidraciju, bistrenje, prožimanje i uklop u parafinski vosak. Objasniti postupak bojanja preparata i izbor različitih kemikalija koje se koriste u tu svrhu. Obići histološki laboratorij i upoznati se s instrumentima koji se koriste u pripremi histoloških preparata. Promatrati postupak rezanja parafinskih blokova na mikrotomu i postavljanje rezova na mikroskopska stakalca u histološkom laboratoriju. Promatrati postupak bojanja i pripreme trajnih histoloških preparata. Vježba 4, 5 i 6. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (I) u različitim organima: pokrovni epitel. Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste pokrovnog epitela i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednoslojni pločasti epitel (endotel krvnih žila, serozne ovojnice trbušnih organa); jednoslojni kubični epitel (sabirni kanalići bubrega); jednoslojni prizmatični epitel (probavni sustav); mnogoslojni neorožnjali epitel (koža riba). Vježba 7. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (II): žljezdani epitel. Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste žljezdanog epitela i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednostanične žlijezde (vrčaste žlijezde probavila riba); višestanične žlijezde (hepatopankreas riba).

97 Vježba 8 i 9. Mikroskopiranje i crtanje vezivnog tkiva u različitim organima. Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste vezivnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: rahlo vezivo (lamina propria probavila); gusto neformirano vezivo (dermis kože); retikularno vezivo (slezena), masno tkivo (adipociti u jetri); hrskavično tkivo (škržni lukovi). Vježba 10 i 11. Mikroskopiranje i crtanje mišićnog tkiva u različitim organima. Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste mišićnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: skeletni poprečno-prugasti mišić riba; glatki mišić (probavilo, krvne žile), srčani mišić. Vježba 12 i 13. Mikroskopiranje i crtanje živčanog tkiva u različitim organima. Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu živčanog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: središnji živčani sustav riba (mozak, mali mozak, leđna moždina); periferni živčani sustav riba (mrežnica ribljeg oka). Vježba 14. Mikroskopiranje krvi riba i školjkaša poseban oblik vezivnog tkiva. Ishodi učenja: Znati objasniti sastav krvi i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: krvni razmaz. Vježba 15. Mikroskopiranje spolnih žlijezda. Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu muških i ženskih gonada, njihove stadija razvoja i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: testis i ovarij riba, spolne žlijezde hermafrodita (školjkaša). Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s izrađenom histološkom mapom. Preduvjet pristupu ispita je položen kolokvij prepoznavanja histoloških preparata tkiva. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) mladineo@izor.hr, ztrumbic@unist.hr Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima KRALJEŽNJACI MORA SMB301 60/0/30 8 (6 ECTS predavanja i samostalno učenje, 2 ECTS laboratorijske vježbe i kolokvij) obavezan x izborni temeljni napredni x specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij III. godina / V. i VI. semestar Opća zoologija, Ekologija, Fizička oceanografija Hrvatski, engleski Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulović Šifner, izvanredni profesor Nositelj predmeta - dio predavanja izvode: izv. prof. dr. sc. Mate Šantić, doc. dr. sc. Josipa Ferri, dr. sc. Igor Isajlović Voditelj vježbi Dr. sc. Igor Isajlović O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Zadaci nastave su upoznavanje studenata s biologijom (morfologija, anatomija, ekologija, etologija, rasprostranjenost, povijesni razvitak, sistematika i dr.), privrednim značajem i zaštitom morskih kralježnjaka, s posebnim naglaskom na

98 ribe kao najvećem dijelu kralješnjaka uopće (oko vrsta, odnosno oko 51% broja svih kralježnjaka), poglavito u moru, i faunu morskih kralježnjaka mediteransko-atlanske zoogeografske regije. Nastava se izvodi u V. i VI. semestru (III. godina studija), sa sedmičnim brojem sati 2 + 2, semestralno Nadopuna nastavi je praktični rad (vježbe) tijekom kojih se nadopunjava, dodatno utvrđuje i objašnjava gradivo iz pojedinih aspekata biologije (morfologija i anatomija, odnosno promorfologija) na odabranim predstavnicima pojedinih grupa morskih kralježnjaka. Pohađanje nastave je obavezno. Student stjeće pravo potpisa u koliko je bio prisutan na barem 75% nastave. Vježbe su obavezne, student može izostati sa jednih vježbi uz opravdanje. Popis obavezne literature 1. Carwardine M., Whales, Dolphins and Porpoises. A. Dorling Kindersley Book, London; 2. Đulić, B Zoologija kralješnjaka, I. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb; 3. Enticott, J., Tipling, D., Photographic handbook of the seabirds of the world. New Holland (Publ.) Ltd, London etc; 4. Jardas, I Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga d.d., Zagreb; 5. Jefferson, T.A., Leatherwood, S., Weber, M.A., Marine Mammals of the World. UNEP, FAO UN, Rome; 6. Onofri, I Specijalna zoologija II. Fak. Prirodosl.-matem. Znan. i odgoj. podr. Sveuč. Split. Split; 7. Šmalhausen, I.M Historijski razvitak kičmenjaka. Zavod za izd. udžb., Beograd. 8. PowerPoint presentacija predavanja kolegija Kralježnjaci mora Popis izborne literature 1. Leatherwood, S., Reeves, R.R, The Sierra Club Handbook of Whales and Dolphins. Sierra Club Books, San Francisco; 2. Stanković, S., Uporedna anatomija kičmenjaka. Naučna knjiga, Beograd; 3. Young J.Z., The Life of Vertebrates. Clarendon Press, Oxford. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1: Svitkovci (Chordata) Ishodi učenja: Upoznavanje s ekosustavom mora: podjela na pelagijsko i bentosko područje i njihovo dubinsko raščlanjenje prema Hedgpethu i Peresu. Pojasniti taksonomski položaj svitkovaca u prirodnom sustavu. Pojasniti pojmove i svojstva prvousta (Protostomia) i drugousta (Deuterostomia). Koljeno svitkovaca: osnovne zajedničke osobine. Upoznavanje s taksonomijom živućih skupina svitkovaca bezlubanjci (Acrania: plaštenjaci/tunicata/, svitkoglavci /Cephalochordata/), lubanjci (Craniata ili Vertebrata). Podrijetlo svitkovaca. Predavanje 2: Polusvitkovci (Hemichordata) i svitkovci (Chordata) taksonomija i biologija skupina Ishodi učenja: Upoznavanje s koljenom polusvitkovaca (Hemichordata): opis žiroglavca (razred Enteropneusta), građa tijela žiroglavca, krvotok žiroglavca, živčani sustav žiroglavca, razmnožavanja i razvoj žiroglavca. Srodstveni odnos Hemichordata i Chordata. Potkoljeno Plaštenjaci (Tunicata, Urochordata): opća svojstva, razred mješčićnice (Ascidiacea): oblik tijela, stijenka tijela, predvorna (atrijska šipljina) celom, ždrijelo i probavilo, krvožilni sustav, živčani sustav i osjetila, moktračno-spolni sustav i razmnožavanje, embrionalni razvoj, građa i metamorfoza ličinke. Predavanje 3: Razred Dvootvorke (Thaliacea) i razred Repnjaci (Appendicullaria, Larvacea) Ishodi učenja: Dvootvorke: taksonomija, građa tijela, stijenka tijela, crijevo, krvožilni sustav, živčani sustav, razmnožavanje: razmnožavanje salpi (Salpida) i bačvica (Doliolida). Repnjaci: opis tijela, crijevo, krvožilni sustav, živčani sustav i osjetila, spolni sustav, svitak, kućivca. Navesti svojstva po kojima su plaštenjaci slični ili različiti od ostalih današnjih svitkovaca. Predavanje 4: Razred Svitkoglavci (Cephalochordata) Ishod učenja: Objasniti tjelesnu organizaciju kopljače (Branchiostoma lanceolatum): vanjski izgled kopljače, koža, muskulatura, skelet, živčani sustav i osjetni organi, probavni sustav, celom, krvožilni sustav, ekskretorni sustav, spolni sustav. Prikazati osnove embrionalnog razvoja kopljače kao model embrionalnog razvoja svih svitkovaca. Razumjeti odnose između nižih svitkovaca i kralježnjaka. Predavanje 5: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) Ishodi učenja: Upoznavanje s općim morfološkim obilježjima kralježnjaka: regija glave, regija trupa, regija repa, neparni i parni ekstremiteti, koža, muskulatura, skelet. Predavanje 6: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) nastavak 1. Ishodi učenja: Upoznavanje s živčanim sustavom i osjetnim organima, probavni sustav, krvožilni sustav, celom, ekskretorni sustav, spolni sustav. Potkoljeno Kralježnjaci (Vertebrata, također Craniata): taksonomija i pregled povijesnog razvoja.

99 Predavanje 7: Nadrazred Ribe (Pisces) Ishodi učenja: Upoznavanje s pojmom, sadržajem i razvojem ihtiologije. Navesti osnovna zajednička svojstva glavnih skupina riba: besčeljuste (Agnatha, Cyclostomata), hrskavične ribe (Chondrishthiae): prečnouste (Elasmobtanchii) i cjeloglavke (Holocephala), koštunjave ribe (Osteichthyes): resoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii). Prikazati biološku nraznolikost riba. Prikazati biološku raznolikost jadranske ihtiofaune. Predavanje 8: Morfologija, građa i funkcija organskih sustava riba Ishodi učenja: Upoznati vanjski oblik tijela (12 tipova); tjelesne regije: glava trup, rep; tjelesni otvori; peraje (podjela, građa, modifikacije i obilježavanje). Objasniti morfometrijske i merističke karakteristike, formula peraja. Prikazati građu i funkciju organskih sustava riba: koža (građa, uloga, produkti kože): oblici građa i formiranje ljusaka, ljuske i starost riba, žlijezde u koži riba, obojenost, bioluminiscencija. Skelet riba: skelet hrskavičnih riba kralješnica, lubanja. Predavanje 9: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 1. Ishodi učenja: Prikazati građu skeleta peraja hrskavičnih riba. Upoznati građu skeleta koštunjavih riba: kralješnica, lubanja, peraje. Prikazati mišićni sustav riba: vrste i građa mišića. Predavanje 10: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 2. Ishodi učenja: Prikazati probavni sustav riba: anatomska podjela probavnog sustava, probavne žlijezde, razlika u građi probavnog sustava između hrskavičnih i koštunjavih riba. Plivaći mjehur: podrijetlo i odnos prema probavilu, prisutnost, veličina, uloga. Predavanje 11: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 3. Ishodi učenja: Prikazati dišni sustav riba: građa škrga hrskavičnih i koštunjavih riba. Upoznavanje s krvožilnim sustavom riba: građa srca, krvne žile, krv i krvne stanice: tipovi krvnih stanica i njihova uloga, volumen krvi, biološko ekološke osobine krvi, krvotvorni (hematopoetski) organi. Predavanje 12: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 4. Ishodi učenja: Upoznati limfni sustav i imunologiju riba. Prikazati živčani sustav riba: podjela živčanog sustava, građa (živčana stanica), embrionalni razvoj centralnog živčanog sustava, mozak (dijelovi i funkcija pojedinih dijelova), moždinski živci, leđna moždina i leđnomoždinski živci, autonomni živčani sustav. Predavanje 13: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 5. Ishodi učenja: Prikazati osjetne organe riba: receptori i njihova podjela. Objasniti primanje i prenošenje podražaja. Upoznati osjetilo vida (oko) riba: specifičnosti, adaptivne modifikacije, anatomska građa, funkcija pojedinih anatomskih dijelova oka. Detaljniji osvrt na mrežnicu (retinu), njenu građu i funkciju. Prikazati anatomsku građu i funkciju osjetila za sluh i ravnotežu (unutrašnje uho, opneni labirint), građa slušnih kamenčića (otoliti) i njihova praktična primjena (starost riba). Upoznati osjetilo mirisa riba. Predavanje 14: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 6. Ishodi učenja: Upoznavanje osjetila mirisa (nastavak): feromoni, olfaktorni prag, uloga mirisa u životu riba. Prikazati anatomsku građu osjetila za okus. Opisati bočnu prugu riba (linea lateralis): smještaj, oblik, građa receptora (neuromasti), uloga. Objasniti smještaj, građu i funkciju Lorencinijevih ampula. Spomenuti Savijeve ampule i infundibularni organ. Predavanje 15: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 7. Ishodi učenja: Upoznati mokraćno-spolni sustav riba: anatomska povezanost mokraćnog i spolnog sustava, oblici bubrega kod riba (pronephros, mesonephros) i njihova građa, objasniti strukture glomerul (vanjski i unutrašnji), bovmanova čahurica, nefron, opistonephros hrskavičnih riba, regionalna i funkcionalna podjela bubrega koštunjavih riba. Pojasniti osmoregulaciju kod hrskavičnih i koštunjavih riba. Predavanje 16: Građa i funkcija organskih sustava riba nastavak 8. Ishodi učenja: Opisati plodila (gonade) kod riba: razlike u građi plodila između hrskavičnih i koštunjavih riba, navesti i objasniti strukture volfova i milerova cijev, lupinska žlijezda, uterus. Predavanje 17: Endokrini sustav riba nastavak 9. Ishodi učenja: Dati definiciju i objasniti razliku između egzokrinih i endokrinih žlijezda (sustava). Dati pregled vrsta i smještaja, embrionalno podrijetlo, sekreciju i fiziološko djelovanje hormona endokrinih žlijezda. Upoznati detaljnije građu i funkciju hipofize. Predavanje 18: Osnovni parametri biologije i ekologije riba. Ishodi učenja: Objasniti određenost i diferencijaciju spola: gonohoristi, hermatofroditi (istovremeni i neistovremeni hermafroditizam), objasniti oblike neistovremenog hermafroditizma: proterandrija i protoginija, pregled vrsta riba

100 hermatofrodita Jadranskoh mora. Upoznati načine razmnožavanja riba: biseksualni, hermafroditski, partenogeneza (ginogeneza). Prikazati građu jajne stanice riba i oplodnju. Predavanje 19: Osnovni parametri biologije i ekologije riba nastavak 1. Ishodi učenja: Upoznati učestalost i oblike živorodnosti (viviparija) kod riba: oblici aplacentarne viviparije, placentarna viviparija. Prikazati reproduktivni ciklus riba i objasniti pojedine faze. Objasniti migracije riba: važnost poznavanja migracija, počeci markiranja riba, izučavanje migracija riba u Jadranskom moru, klasifikacija migracija: potamodromne ili limnodromne migracije, oceanodromne i dijadromne migracije. Objasniti dijadromne migracije: katadromne, anadromne i amfidromne migracije. Uzroci migracija. Predavanje 20: Mogući pravci prelaska kralježnjaka iz vode na kopno Ishodi učenja: Upoznati ribe razreda resoperki u širem smislu (Sarcopterygii): rasprostranjenost, taksonomija, građa i funkcija organskih sustava resoperki; podrazred resoperki u užem smislu (Coelacanthimorpha), podrazred (infraclass) dvodihalice (Dipnoi), disanje dvodihalica, prilagodbe krvožilnog sustava disanju izvan vode. Prikazati glavne pravce u promjeni tjelesne organizacije zbog prelaska iz vode na kopno: prelazak od škržnog na plućno disanje, formiranje petoprsne noge kopnenih kralježnjaka, osjetni organi. Predavanje 21: Razred Vodozemci (Amphibia) prvi kopneni kralježnjaci i razred Gmazovi (Reptilia) Ishodi učenja: Upoznati samo osnovne značajke razreda vodozemaca i njihovu taksonomiju (jer nemaju predstavnika u moru). Razred gmazova: značajke tjelesne građe gmazova koža i rožnate tvorevine kože, kožne žlijezde, kostur. Predavanje 22: Razred Gmazovi (Reptilia) nastavak 1. Ishodi učenja: Upoznati živčani sustav, organ sluha, krvožilni sustav, temperaturu tijela i termoregulaciju, urogenitalni sustav, razmnožavanje i embrionalni razvoj (prvi amnioti). Objasniti taksonomiju gmazova i svojstva taksonomskih grupa: red kornjača (Chelonia, Testudines) s posebnim osvrtom na morskovodice: građa tijela, taksonomija. Predavanje 23: Razred Gmazovi (Reptilia) nastavak 2. Ishodi učenja: Upoznati vrste kornjača morskovodica: Dermochelis coriacea (por. Dermochelidae), Chelonia mydas, Caretta caretta, Eretmochelys imbricata, Lepidochelys olivacea, L. kempii, Natator depressus (por. Cheloniidae). Navesti opće podatke o mediteranskim vrstama kornjača. Iskorištavanje, ugroženost i zaštita kornjača morskovodica. Predavanje 24: Razred Gmazovi (Reptilia) nastavak 3. Ishodi učenja: Upoznati osobitosti reda ljuskaša (Squamata) i njihovu taksonomiju: podred guštera (Lacertilia, Sauria): osnovna svojstva i vrsta morska iguana (legvan) Amblyrhynchus cristatus, podred zmija (Ophidia, Serpentes): osnovna svojsta, taksonomija i zmije pomorčice. Predavanje 25: Razred Gmazovi (Reptilia) nastavak 4. i razred Ptice (Aves) Ishpdi učenja: Upoznati značajke i taksonomiju reda krokodila (Crocodilia), morski krokodil Crocodilus porosus. Razred Ptice (Aves): vanjski oblik tijela, koža, perje, koštani sustav. Predavanje 26: Razred Ptice (Aves) nastavak 1. Ishodi učenja: Upoznati mišićni sustav, probavni sustav, endoktini sustav, dišni sustav, krvožilni sustav, živčani sustav i osjetila. Predavanje 27: Razred Ptice (Aves) nastavak 2. Ishodi učenja: Upoznati mokračno-spolni sustav, migracije, bioraznolikost i taksonomiju ptica. Morske ptice: definicija, redovi Sphenisciformes (pigvinke), Procellariformes (cjevonoske), Pelecaniformes (veslonoške), Charadriiformes (šljukarice), njihova taksonomija i svojstva taksona. Dati pregled dosad zabilježenih morskih ptica u Hrvatskoj. Predavanje 28: Razred Sisavci (Mammalia) Ishodi učenja: Upoznati osnovna svojstva organskih sustava sisavaca. Morski sisavci: definicija, evolucija, rasprostranjenost (oceanografija i rasprostranjenost morskih sisavaca), staništa, strategije razmnožavanja, migracije, hrana i način hranjenja. Predavanje 29: Razred Sisavci (Mammalia) nastavak 1. Ishodi učenja: Dati opća svojstva i taksonomiju reda kitova (Cetacea): podred kitova usana (Mysticeta): svojstva i taksonomija por. Balaenidae (glatki kitovi), Neobalaenidae (patuljasti kitovi), Balaenopteridae (brazdasti kitovi), Eschrichtiidae (sivokitovi); podred kitova zubana (Odontoceti), scojstva i taksonomija: por. Physeteridae (ulješure), Kogiidae (patuljaste ulješure), Monodontidae (bijelokitovi), Ziphidae (kljunasti kitovi), Delphinidae (dupini, delfini), Phocoenidae (obalne pliskavice), Platanistidae (riječne pliskavice), Iniidae (boto), Pontoporiidae. Predavanje 30: Razred Sisavci (Mammalia) nastavak 2. Ishodi učenja: Dati opća svojstva, rasprostranjenost i taksonomiju reda sirena (Sirenea). Dati opća svojstva i

101 taksonomiju reda zvijeri (Carnivora): morske zvijeri natpor. perajara (Pinnipedia). Ostale morske zvijeri: morske vidre (por. Mustelidae, kune), sjeverni (polarni, bijeli) medvjed (por. Ursidae, medvjedi). Vježba 1: Morfologija i anatomska građa plaštenjaka (Tunicata) Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju i metode, opisati morfološke, anatomske i ekološke značajke mješičnica, bačvica, salpi i repnjaka. Prikaz cijele mješičnice i sekcija, mikroskopski preparati bačvica, salpi i repnjaka Vježba 2: Morfologija i anatomska građa kopljače (Branchiostoma lanceolatum) Cilj vježbi je opisati morfološke, anatomske i ekološke značajkama kopljače. Pregled cijele životinje i mikroskopski preparati prereza tijela Vježba 3: Morfologija i anatomska građa kružnousta (Cyclostomata) Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama kružnousta. Pregled cijele životinje, dermatoplastični i mikroskopski preparati Vježba 4: Morfologija i anatomska građa hrskavičnih riba Upoznavanje morfologije i morfometrije hrskavičnih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, građe i funkcije unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati Vježba 5: Morfologija i anatomska građa koštunjavih riba Upoznavanje morfologije i morfometrije koštunjavih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, funkcije i građe unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati Vježba 6: Određivanje vrsta riba upotrebom ključeva za determinaciju Ishod vježbi je upoznavanje i usvajanje metoda za samostalno i precizno određivanja vrsta riba upotrebom ključeva za determinaciju, upoznavanje najznačajnijih vrsta riba u Jadranu Vježba 7: Metode određivanja starosti riba Upoznavanje direktne metode određivanja starosti riba, metode izdvajanja i očitavanja čvrstih struktura na kojima se stvaraju zone prirasta te metode određivanja starosti matematičkom analizom dužinske raspodjele populacije Vježba 8: Planktonski razvojni stadiji riba Upoznavanje morfologije i unutrašnje građe spolnih stanica različitih vrsta riba, opisati oogenezu i spermiogenezu te embriološke i ontogenetske razvojne stadije riba, Prikaz dermatoplastičnim i mikroskopskim preparatima Vježba 9: Određivanje spola i stadija zrelosti kod riba Opisati spolni dimorfizam, građu gonada te određivanje stadija zrelosti makroskopskim i histoloških pregledom gonada Vježba 10: Hermafroditizam kod riba Opisati pojam i tipove hermafroditizma kod riba, upoznati razvojne stadije gonada i najznačajnije hermafroditske vrste Vježba 11: Morfologija i anatomija vodozemaca Cilj vježbi je pregledno upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama vodozemaca sa detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, usne šupljine građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, značajki lokomotornog sustava. Prikaz cijele životinje, sekcija, histološki preparati. Vježba 12: Morfologija i anatomija gmazova Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama gmazova sa detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, značajki lokomotornog sustava. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i histološki preparati Vježba 13: Morfologija i anatomija kornjača Prikaz morfologije, anatomije i građe oklopa kornjača sa detaljnijim osvrtom na morske kornjače. Opisivanje i determinacija vrsta morskih kornjača zastupljenih u Jadranu. Pregled oklopa, dermatoplastični preparati te umjetni modeli. Vježba 14: Morfologija i anatomija ptica Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama ptica sa detaljnjijm osvrtom na građu i sastav perja, krila, kljuna, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, probavnog i reproduktivnog sustava, glavnih značajki lokomotornog sustava Vježba 15: Morfologija i anatomija sisavaca Opisati osnovne morfološke, anatomske i ekološke značajke sisavaca poglavito morskih. Detaljnije će se obraditi pokrovni sustav, položaj građa i funkcije unutrašnjih organa, probavni, reproduktivni te lokomotorni sustavi. Sekcija glodavca, dermatoplastični i histološki preparati, audio-vizualni materijali

102 Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit iz predavanja se sastoji od dva kolokvija, semestralno po jedan, ili usmenog ispita; studenti koji ne polože jedan ili oba kolokvija polažu taj dio, odnosno čitavo gradivo, usmeno tijekom ispitnih rokova. Kolokviji se polažu pismeno. Svaki se kolokvij sastoji od 30 pitanje. Kriterij ocjenjivanja: 15 točnih odgovora ocjena dovoljan (2) točnih odgovora ocjena dobar (3) točnih odgovora ocjena vrlo dobar (4) 26 i više točnih odgovora ocjena odličan (5) Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz pojedinih praktično obrađenih jedinica i nastavnog gradiva, pokazati da razumije i vlada pojmovima te biti u mogućnosti komparativno opisati organske sustave seciranih organizama. Prolaz na kolokviju je preduvjet za pristup ispitu iz gradiva i upisivanju ocjene u indeks. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) OPĆA MIKROBIOLOGIJA SMB302 30/0/30 4 ECTS predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Status predmeta (označiti X) Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz područja biologije stanice Jezik poduke i Hrvatski mogućnost praćenja na Moguća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Mikroskopski oblici života nalaze se u neizmjernom broju u gotovo svom poznatom okolišu. U svakom okolišu se stalno odvijaju procesi razgradnje i sinteze u kojima tvar ne nestaje, nego se samo prevodi iz jednog oblika u drugi, a mikroorganizmi, nema dvojbe, pri tome imaju neprocjenjivu ulogu. Mikroorganizmi su nadalje korisni modeli za istraživanje različitih procesa u živim sustavima, osobito u području genetike i metabolizma, a posjeduju i mnoge osobine koje koriste čovjeku (npr. proizvodnja antibiotika, vitamina, čimbenika rasta kod ljudi, životinja i biljaka). Dakle, zbog raširenosti mikrobnog svijeta, njegove raznolikosti, središnje uloge u okolišu i njihove važnosti u našem svakodnevnom životu nužno je da se studenti upoznaju s osnovama mikrobiologije kako bi s razumijevanjem mogli pratiti sve druge odnose i procese u okolišu. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predviđenih kolokvija.

103 Popis obavezne literature 1. Duraković, S. I S. Ređepović, Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 665 p. 2. Duraković, S Priručnik za rad u mikrobiološkom laboratoriju, Prehrambeno-tehnološki inženjering, Zagreb (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 336 p. Popis izborne literature 1. Mayer, R.M., Pepper, I.L. and Gerba, C.P Environmental Microbiology, Academic Press, 585 p. 2. Tortora, G.J., Funke, B.R., Case C.I Microbiology, An Introduction. Addison Wesley Longman Inc. 832 p. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Definicija mikrobiologije, podjela mikrobioloških disciplina Definicija mikrobiologije, područje bavljenja mikrobiologije kao znanosti, najvažniji znanstvenici i otkrića zaslužni za razvoj mikrobiologije kao znanstvene discipline. Mikrobni svijet i njegov položaj u prirodi. Predavanje 2. Skupine mikroorganizama, zajedničke osobine i razlike Koje se sve skupine organizama svrstavaju u mikroorganizme. Zajedničke osobine svih skupina mikroorganizama i razlike među skupinama. I. Prokariotski mikroorganizmi (Bakterije) Predavanje 3. Veličina, oblik i ustrojstvo bakterijskih stanica Veličina bakterijskih stanica, odnos veličinskih kategorija različitih mikroorganizama, morfološki oblici bakterija, podjela bakterija prema morfološkim oblicima. Predavanje 4. Struktura bakterijske stanice 1 Vanjski slojevi, strukture na vanjskoj površini stanične stijenke: organele za pokretljivost (bičevi, aksijalni filamenti), pili, glikokaliks: struktura i funkcija. Predavanje 5. Struktura bakterijske stanice 2 Sastav i osobine stanične stijenke, važnost i uloga stanične stijenke kod bakterija, podjela bakterija prema strukturi stanične stijenke na Gram pozitivne i Gram negativne bakterije, bakterije s netipčnim staničnim stijenkama. Predavanje 6. Struktura bakterijske stanice 3 Strukture ispod stanične stijenke: citoplazmatska membrana, sastav i funkcija, mezosomi, razaranje citoplazmatske membrane s antimikrobnim agensima, sastav i funkcija citoplazme, jezgrina sfera (nukleoid), ribosomi, uklopine. Predavanje 7. Prijenos tvari kroz membrane Na koji način voda i hranjive tvari prolaze kroz bakterijske membrane. Pasivni transport: jednostavna difuzija, olakšana difuzija, osmoza; aktivni transport: prijenos tvari kroz membrane s mjesta manje koncentracije na mjesto veće koncentracije uz utrošak energije i aktivnost enzima. Predavanje 8. Spore i pigmenti u bakterija Bakterijske endospore i njihovo značenje, struktura endospora, morfološke, biokemijske i fiziološke promjene u tijeku sporulacije, otpornost bakterijskih spora, aktiviranje, rast i germinacija spora; pigmenti u bakterija, njihova struktura i uloga. Predavanje 9. Genetske osobine bakterija Bakterije kao haploidni organizmi, rast i razmnožavanje bakterija, plazmidi. Prijenos genetskog materijala među bakterijskim stanicama: konjugacija, transdukcija, transformacija. Predavanje 10. Fizički i kemijski zahtjevi za rast i aktivnost bakterija Podjela bakterija prema potrebama za kisikom, prema izvoru hranjiva, prema ph, temperaturi, osmotskom pritisku i sl. Metabolizamske razlike među bakterijama, uzgoj mikroorganizama u laboratorijskim uvjetima, krivulja populacije. Eukariotski mikroorganizmi Predavanje 11. Skupine eukariotskih mikroorganizama 1 Razlike u strukturi prokariotskih i eukariotskih mikroorganizama, Mikroskopske gljive: plijesni i kvasci, morfologija i sistematika, osobine i uloga u okolišu. Predavanje 12. Skupine eukariotskih mikroorganizama 2 Protisti: heterotrofni protisti (rotozoa) i autotrofni protisti (mikro-alge), struktura, glavne osobine i uloga u okolišu. U ovom se dijelu gradiva daje samo pregled ovih skupina mikroorganizama s obzirom da se protisti detaljno studiraju u predmetima koji pokrivaju planktonske organizme. Predavanje 13. Virusi (bezstanični entiteti) Što je virus, kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina, genetički sustav virusa, replikacija virusnih čestica, klasifikacija

104 virusa, virusi u okolišu. Poglavlje 14. Patogenost mikroorganizama Objašnjenje pojma patogenosti, virulencije i čimbenika koji utječu na stupanj patogenosti. Predavanje 15. Uloga mikroorganizama u okolišu 1 Mikroorganizmi u procesima fotosinteze, razgradnje organske tvari i pretvorbi organske tvari u anorgansku, kruženje biogenih elemenata. Mikroorganizmi u životu ljudi. Najvažnija dostignuća u mikrobiologiji. LABORATORIJSKE VJEŽBE Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odrađuju samostalno nakon uvodnih predavanja i uz nadzor za vrijeme izvođenja vježbi: Vježba 1. Uvod u laboratorijski rad Upoznavanje studenata sa laboratorijskom praksom, upoznavanje s aparaturom s kojom će se koristiti za vrijeme trajanja vježbi. Metode sterilizacije. Vježba 2. Izrada mikroskopskih preparata i bojenje mikrobnih stanica Izrada mikroskopskih preparata za pregledavanje mikroorganizama pod mikroskopom. Različite tehnike bojanja mikroorganizama: jednostavna i složena bojanja, bojanje po Gramu Vježba 3. Vrste i priprema hranjivih podloga za uzgoj mikroorganizama Što su hranjive podloge, u kojim oblicima se koriste, čemu služe i na koji način se pripremaju. Čuvanje hranjivih podloga nakon pripreme i sterilizacije. Vježba 4. Inokulacija (nacjepljivanje) mikroorganizama na hranjive podloge Metode inokulacije mikroorganizama na različite vrste hranjivih podloga (čvrste i tekuće): metoda izlijevanja, metoda razmaza, metoda uboda.. Vježba 5. Uzgojne osobine mikroorganizama Uzgoj mikroorganizama na različitim vrstama hranjivih podloga i praćenje osobina rasta u svrhu njihove determinacije. Vježba 6. Presađivanje i iščišćavanje mikroorganizama sa hranjivih podloga Postupak presađivanja izraslih kolonija mikroorganizama, te postupak iščišćavanja izraslih kultura mikroorganizama u svrhu dobijanja čiste kulture. Vježba 7. Metode određivanja brojnosti bakterija Određivanje brojnosti bakterija indirektnom metodom brojanja izraslih kolonija na hranjivim podlogama brojačem kolonija i direktnom metodom brojanja bakterija na epifluorescentnom mikroskopu. Vježba 8. Biokemijska aktivnost mikroorganizama Uzgojem bakterija na različitim selektivnim i diferencijalnim hranjivim podlogama prate se nastale kemijske i fizičke promjene na podlogama uslijed biokemijske aktivnosti bakterija na osnovi kojih se dređuju različite fiziološke skupine bakterija. Vježba 9. Izvanstanična enzimatska aktivnost Inokulacijom bakterija metodom razmaza i izlijevanja na diferencijalne hranjive podloge određuje se posjedovanje hidrolitičkih izvanstaničnih enzima pomoću kojih bakterije razgrađuju kompleksne molekule (polisaharide, lipide i proteine) u njihovom okolišu Vježba 10. Antimikrobna djelovanja različitih kemijskih agensa Određivanje utjecaja različitih antimikrobnih agensa (dezinficijensi i antiseptici) na rast bakterija na diferencijalnim hranjivim podlogama disk difuzijskom metodom (Kirby-Bauer test). Vježba 11. Mikrobiologija mlijeka i mliječnih proizvoda Izolacija bakterija koje se nalaze u mlijeku i koriste u tehnologiji priprave mliječnih proizvoda. Izrada mikroskopskih preparata za metodu mikroskopije i Gram bojanje bakterija mlijeka i mliječnih proizvoda. Vježba 12. Kvasci Inokulacija kvasca na hranjive podloge metodom razmaza i praćenje karakteristika rasta kolonija kvasca na hranjivim podlogama. Postupak jednostavnog bojanja stanica kvasca i priprema preparata za metodu mikroskopije. Vježba 13. Izolacija bakterija s kože Izolacija i određivanje kulture bakterija koje žive na ljudskoj koži metodom razmaza na diferencijalnim i selektivnim hranjivim podlogama. Vježba 14. Izolacija bakterija s krutih površina

105 Izolacija i određivanje brojnosti bakterija na krutim površinama metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga. Vježba 15. Ispitivanje učinkovitosti pranja ruku sapunom i četkom Određivanje broja bakterija izoliranih s ruku metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga prije i poslije pranja ruku sapunom i četkom. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Do konačne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% pitanja iz svakog pojedinačnog testa. Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za formiranje konačne ocjene. Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i konačna ocjena se formira na sljedeći način: % riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5) 80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4) 70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3) 60-69% riješenih pitanja iz testova dovoljan (2) < 60% - student nije zadovoljio Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se brišu. Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje konačne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova, na način da mogu birati polaganje završnim testom koji obuhvaća cijelo gradivo ili usmenim ispitom. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta (označiti X) Studijski program i razina studija Godina/semestar Preduvjeti za upis Jezik poduke i mogućnost praćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Voditelj vježbi/seminara EVOLUCIJA SMB303 30/0/0 3 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije) obavezan X izborni temeljni X napredni specijalistički Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij III. godina / V. semestar Položeni predmeti iz područja botaničke i zoološke sistematike, te predmeti Biologija stanice i Genetika Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje na engleskom jeziku. Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor - O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Razviti svijest u studenata da evolucija nije samo teorija nego znanstvena činjenica utemeljena na ogromnim količinama matrijalnih dokaza iz različitih znanstvenih disciplina (biologija, fizika, kemija, paleontologija,

106 geologija, antropologija i druge). Znati osnovne činjenice i zakonitosti razvoja živog svijeta. Upoznati studente s najnovijim otkrićima iz područja molekularne evolucije. Dobivena znanja nužna su za integrativno razumijevanje biologije kao znanstvene discipline, te izgradnju znanstveno-utemeljenog shvaćanja razvoja života na Zemlji. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati predavanja, čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismeni ispit. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca Evidencija održane nastave Odjela za studije mora. S obzirom na Sveučilišni Pravilnik o studijima i sustavu studiranja, studentu su dozvoljena tri izostanaka s predavanja. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Evolucija - web nastavni materijali. 2. Kalafatić M. 1998: Osnove biološke evolucije, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Časopis Priroda, Zagreb Popis izborne literature 1. Mark Ridley: Evolucija: klasici i suvremene spoznaje, Jesenski i Turk, Zagreb, Richard Dawkins: Najveća predstava na Zemlji, Izvori, Richard Dawkins: Sebični gen. Izvori, Geoffrey Miller: Razum i razmnožavanje. Kako je izbor partnera oblikovao evoluciju ljudske naravi. Algoritam, Zagreb, Matt Ridley: Genom. Izvori, Brian Sykes: Sedam Evinih kćeri. Naklada Zadro. Zagreb Brian Sykes: Adamovo prokletstvo - budućnost bez muškaraca, Algoritam, Zagreb, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Povijesni pregled evolucijskih misli, Darwinov život i selekcijska teorija (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti važnost evolucije u okviru biologije te šire u društvu za formiranje znanstveno-utemeljenog shvaćanje razvoja života na Zemlji. Znati povijesne činjenice o životu i radu Charlesa Darwina, te znati Darwinovu teoriju prirodnog odabira. Znati za protuevolucijske ideje kreacionizma i inteligentnog dizajna. Predavanje 2. Moderna evolucijska sinteza. Teorija o isprekidanim ravnotežama (2 sata) Ishodi učenja: Znati kako se Darwinova selekcijska teorija uklopila i u suvremenu biološku znanost i kako suvremena istraživanja podupiru tu teoriju. Znati da teorija o isprekidanim ravnotežama modificira poimanje tempa evolucije (nejednak i diskontinuiran, umjesto jednolikog, kontinuiranog), te da to značajnije ne mijenja Darwinovu teoriju. Predavanje 3. Paleontološki dokazi evolucije, film (2 sata) Ishodi učenja: Znati kako nastaju fosili, kako im se određuje starost. Znati glavne kategorije fosila (razvojni nizovi, prijelazni oblici) te najvažnije suvremene žive fosile. Znati interpretirati rezultate dokumentarnog filma o pronalasku novog fosila Darwinius massileae ('Ida'). Predavanje 4. Usporedbeno-anatomski, biogeografski i fiziološki dokazi evolucije (2 sata) Ishodi učenja: Znati na koji način usporedbeno anatomski dokazi podupiru teoriju evolucije (homologni, analogni, rudimentarni organi, atavizmi, usavršavanje organa). Znati važnost biogeografskih dokaza evolucije koji svjedoče da je razvoj života tijesno povezan s geološkim promjenama na Zemlji. Znati navesti osnovne specifičnosti flore i faune za šest temeljnih zoogeografskih područja,te specifičnosti otočkih flora i fauna. Znati da su temeljni fiziološki procesi (asimilacije i disimilacije) zajednički i visoko srodni među srodnim skupinama živih bića na Zemlji. Znati kako razvoj embrija različitih skupina živih bića odražava evolucijski tijek. Predavanje 5. Molekularno-biološki i genetički dokazi evolucije (2 sata) Ishodi učenja: Znati molekularne mehanizme evolucije genoma. Znati da se na temelju primarne strukture molekula DNA i proteina može odrediti sistematsko-taksonomska pozicija te rekonstruirati filogenetski podrijetlo različitih skupina živih bića. Znati metode istraživanja nukleinskih kiselina i proteina, metode izrade filogenetskih stabala, poznavati koncept molekularnog sata, Kimurine teorije neutralnih mutacija. Predavanje 6. Živi svijet u prošlosti (2 sata) Ishodi učenja: Znati geološku skalu vremena, njezinu razdiobu na eone, ere, periode i epohe. Za svako razdoblje znati

107 glavna obilježja flore i faune. Znati približno vrijeme pojave, ekspanzije i nestanka glavnih skupina živih bića na Zemlji. Predavanje 7. Velika izumiranja (2 sata) Ishodi učenja: Znati paleontološke, geološke i druge metode kojima je dokazano pet velikih izumiranja u posljednjih 500 milijuna godina. Znati razdoblje događanja, vjerojatne uzroke i posljedice tih izumiranja. Znati materijalne dokaze udarca meteorita u Zemlju. Razumjeti posljedice recentnog izumiranja za koje je odgovoran čovjek. Predavanje 8. Postanak planeta Zemlje i početci života na Zemlji (2 sata) Ishodi učenja: Znati znanstveno-prihvaćeno tumačenje postanka planeta Zemlje, njezinog postepenog geološkog razvoja, stvaranja preduvjeta za pojavu prvih oblika života. Poznavati najstarije materijalne (paleontološke) oblike života na Zemlji, njihovu starost, nalazišta. Predavanje 9. Abiogenetska sintez organske materije (2 sata) Ishodi učenja: Znati razvoj žive prirode iz nežive, kemijska evolucija. Nastanak prvih makromolekularnih sustava. Nastanak prvih protobionata Predavanje 10. RNA svijet (2 sata) Ishodi učenja: Znati najnovija otkrića iz područja RNA biologije te implikacija tih otkrića za evoluciju i nastanak prvog genetičkog materijala. Predavanje 11. Revizija molekularne sistematike i novo razvojno stablo živog svijeta (1 sat) Evolucija metaolizma i endosimbiontska teorija o postanku eukariotske stanice (1 sat) Ishodi učenja: Znati promjenu sistematike temeljene na podjeli živih bića u dva carstva (prokarioti i eukarioti) u sistematiku temeljenu na podjeli živih bića na tri carstva (eubakterije, arhebakterije i eukarioti) do koje je došlo nakon primjenom molekularno-genetičkih metoda u istraživanjima odnosa među živim bićima. Znati posebitosti molekularne strukture i ekologije arhebakterija. Znati evoluciju metabolizma (od primitivnijih anaerobnih do novijih aerobnih mehanizama proizvodnje energije). Znati pojavu fotosinteze, autotrofnih organizama i njihovog značaja za razvoj ostalih oblika života na Zemlji. Znati endosimbiontsku teorija o podrijetlu eukariotskih stanica, te glavne materijalne dokaze te teorije. Predavanje 12. Pokretačka sila evolucije 1. varjabilnost živih bića (2 sata) Ishodi učenja: Znati mehanizme nastanka varjabilnosti živih bića na Zemlji (mutacije, duplikacije, rekombinacije, transpozicije, promjene frekvencije alela, genetički drift, poliploidija) Predavanje 13. Pokretačka sila evolucije 2. prirodna selekcija. Specijacija (2 sata) Ishodi učenja: Znati mehanizme prirodne i seksualne selekcije, te njihovu važnost u procesima nastanka novih vrsta (specijacija) i njihovih ekoloških adaptacija. Znati različite koncepte vrsta, tipove specijacija. Predavanje 14. Evolucija čovjeka (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti da je čovjek kao i sva ostala živa bića na Zemlji rezultat dugotrajne biološke evolucije, te da mu prethodi mnoštvo starijih, danas izumrlih, oblika. Razviti prirodo-znanstveni pogled na svijet i život, utemeljen na rezultatima paleontoloških, molekularno-bioloških i mnogih drugih znanstvenih istraživanja. Znati karakteristike i srodnost čovjeka ostalim primatima. Znati najstarije čovjekolike fosilne vrste (Ardipithecus, Australopithecus), obilježja njihovih kostura, pojavu bipedalnosti. Znati najstarije predstavnike roda Homo (H. habilis, H. erectus, H. ergaster, H neanderthalensis, H. floresiensis), znati promjene u volumena mozga, obilježjima kostura, migracijama, nastambama, prehrani, načinu života. Predavanje 15. Evolucija čovjeka (1 sat), film o životu neandertalaca (1sat) Ishodi učenja: Znati glavne rezultate analiza mitohondijske DNAu suvremenih ljudi i neandertalaca, koncept mitohondrijske Eve i Y kromosom Adama. Znati glavna otkrića proizišla iz sekvenciranja genoma neandertalaca i njegove usporedbe s genomom suvremenog čovjeka. Shvatiti utjecaj tih rezultata na razumijevanje evolucije suvremenog čovjeka. Znati monocentričnu, 'Out of Africa' teoriju o nastanku i migracijama prvih pripadnika H. sapiens. Razumjeti raznolikosti među suvremenim ljudima, razlike u pigmentaciji kože i drugim fenotipskim karakteristima, koncept rasa. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 55% - 65% ocjena 2 (dovoljan)

108 < 55% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva vrši se putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici, te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal. Naziv predmeta MOLEKULARNA BIOLOGIJA Kod predmeta SMB304 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/30 ECTS (uz obrazloženje) 4 ECTS (30 sati predavanja + 60 sati učenja = 3 ECTS i 30 sati laboratorijskih vježbi = 1 ECTS) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Položen ispit iz kolegija Biologija stanice. Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje mogućnost praćenja na na engleskom jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl.ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Omogućiti studentima stjecanje temeljnih spoznaja o strukturi i funkciji biološki važnih makromolekula, nukleinskih kiselina i proteina. Tijekom predavanja studenti će biti upoznati sa procesima mutacija i popravka DNA, rekombinacije, replikacije, transkripcije, translacije te rekombinantnom DNA tehnologijom i njenom primjenom u medicini, biologiji i biotehnologiji. Na praktičnim vježbama studenti će razviti vještine samostalnog izvođenja osnovnih eksperimentalnih postupaka u molekularnoj biologiji. Znanja stečena u ovom kolegiju omogućavaju daljnje razumijevanje fiziologije, biokemije, biotehnologije i ekologije. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i računalo, te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 10 studenti samostalno izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju, a vježbe 11 i 12 se sastoje od samostalnog rješavanja zadataka i problema uz audio vizualna pomagala te se izvode u predavaonicama. Studenti su dužni ponijeti laboratorijsku kutu, skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator na praktičnu nastavu. Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca Evidencija održane nastave Odjela za studije mora. S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i tri izostanaka s predavanja. Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna

109 prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Uvod u molekularnu biologiju, web nastavni materijali 2. Cooper, G.M., Hausman, R.E., 2010: Stanica-molekularni pristup. Peto izdanje, Medicinska naklada, Zagreb Puizina, J. 2005: Praktikum iz molekularne biologije, Interna skripta. Popis izborne literature 1. Alberts, B., D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts & J. Watson: Molecular Biology of the Cell. Četvrto izdanje. Garland Publishing, New York, Lodish, H., Baltimore, D., Berk, A., Zipursky, S.L., Matsudaira, P., Darnell, J: Molecular Cell Biology. (Peto izdanje). Scientific American Books, W.H.Freeman & Co. New York, Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, Delić, V.: Genetičko inženjerstvo u biotehnologiji (Osnove manipulacije genima). Interna skripta. Prirodoslovnomatematički fakultet, Zagreb, Wilson, J., Hunt, T.:Molecular Biology of the Cell (4th edition)- A problems approach. Garland Science, New York, Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod u područje istraživanja molekularne biologije; Temeljni modelni organizmi; Važnost slabih (nekovalentnih) veza u biološkim sustavima; Online baze podataka. (2 sata) Ishodi učenja: Znati makromolekule i biološke procese koje istražuje molekularna biologija. Upoznati se sa značajkama temeljnih modelnih organizama u molekularnoj biologiji: bakterije Escherichia coli, virusa, pupajućeg, Saccharomyces cerevisiae, i cijepajućeg kvasca, Schizosaccharomyces pombe, oblića Caenorhabditis elegans, vinske mušice Drosophila melanogaster, uročnjaka Arabidopsis thaliana, zebraste ribice Danio rerio, miša Mus musculus te napraviti usporedbu sa genomom čovjeka. Razumjeti vodikove, Van der Waalsove i ionske veze te hidrofobne sile i važnost tih slabih kemijskih veza u biološkim sustavima. Poznavati glavne biomedicinske online baze podataka i bioinformatičke metode njihovog pretraživanja i korištenja ( com i slične baze). Predavanje 2. Kemijski sastav i struktura DNA (deoksiribonukleinske kiseline). (2 sata) Ishodi učenja: Znati povijesne činjenice vezane za otkriće strukture DNA molekule. Znati kemijske strukture fosfatne kiseline, šećera i dušikovih baza u sastavu DNA i RNA, te na koji način i kojim kemijskim vezama sudjeluju u formiranju nukleotida i polinukleotidnih lanaca. Znati model dvolančane uzvojnice DNA. Predavanje 3. DNA kao molekula nasljeđa. DNA replikacija. (2 sata) Ishodi učenja: Znati i analizirati eksperimente koji su ukazali na to da je DNA molekula nositelj nasljednih svojstava. Upoznati se sa semikonzervativnim modelom DNA replikacije te znati na koji način replisom sudjeluje u njenom izvođenju. Razumjeti posebitosti replikacije prokariota i eukariota. Razumjeti posebnosti replikacije telomera i njihovog utjecaja na stanične diobe. Predavanje 4. Mutacije DNA. (2 sata) Ishodi učenja: Znati što su mutacije, osnovnu podjelu na mikro- i makromutacije, znati njihove posljedice na strukturu DNA i proteina. Razumjeti mehanizme nastanka mutacija (spontanih i induciranih). Znati kako pušenje, toksini i razna zračenja uzrokuju mutacije. Predavanje 5. Popravak DNA. (2 sata) Ishodi učenja: Znati mehanizme popravka kojima stanice odgovaraju na oštećenja u DNA molekuli: fotoreaktivacija, djelovanje enzima alkil-transferaze, bazni i nukleotidni ekscizijski popravak, mismatch repair, popravak sklon greškama, SOS odgovor, postreplikacijski popravak, popravak dvolančanih lomova DNA i specifičnosti DNA popravka u bakterije Deinococcus radiodurans. Upoznati se s bolestima koje nastaju kao posljedica deficitnog popravka DNA. Predavanje 6. Rekombinacija DNA. (2 sata) Ishodi učenja: Znati što je rekombinacija te objasniti modele homologne i nehomologne rekombinacije, gdje i kada se one javljaju. Znati proteine i molekularni mehanizama homologne rekombinacije u eukariota. Upoznati se sa procesima prijenosa genetičkog materijala i rekombinacije u bakterija: konjugacija, transdukcija i transformacija.

110 Predavanje 7. Transkripcija. (2 sata) Ishodi učenja: Razumjeti i znati objasniti transkripciju i centralnu dogmu molekularne biologije. Znati strukturu i tipove RNA (ribonukleinska kiselina) molekule. Znati na koji način se transkripcija izvodi i koji enzimi imaju ključnu ulogu. Razumjeti posebitosti i kontrolu transkripcije u prokariota i eukariota. Predavanje 8. Dorada i promet RNA. (2 sata) Ishodi učenja: Znati procese dorade i obrade krajeva ribosomskih, glasničkih i transportnih RNA molekula. Uočiti razlike između dorade RNA kod prokariota i eukariota. Znati objasniti što su introni i egzoni, splicing i alternativno prekrajanje. Predavanje 9. Sinteza proteina. (2 sata) Ishodi učenja: Dobiti detaljan uvid u strukturu ribosoma te ribosomske i transportne RNA. Razumjeti karakteristike genetičkog koda ili šifre. Znati procese i faktore inicijacije, elongacije i terminacije translacije (sinteze proteina). Znati postranslacijske modifikacije te razgradnju proteina. Predavanje 10. Tehnologija rekombinantne DNA: Genetičko inženjerstvo. (2 sata) Ishodi učenja: Upoznati se sa svojstvima i ulogom koju restrikcijske endonukleaze imaju u proizvodnji rekombinantnih DNA molekula. Znati postupke u izradi cdna knjižnice. Predavanje 11. Tehnologija rekombinantne DNA: Vektori. (2 sata) Ishodi učenja: Znati ulogu i tip vektora koji se koriste u rekombinantnoj DNA tehnologiji: plazmidi, virusi, kozmidi, bakterijski (BAC) i kvaščev (YAC) umjetni kromosom. Predavanje 12. Tehnologija rekombinantne DNA: Transformacija bakterijskih stanica i elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) Ishodi učenja: Znati principe transformiranja bakterijskih stanica. Znati na koji se način izvodi elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina u agaroznim i poliakrilamidnim gelovima te koji čimbenici utječu na nju. Predavanje 13. Tehnologija rekombinantne DNA: Umnožavanje fragmenta DNA lančanom reakcijom polimerazom (PCR) i Real-time PCR. Sekvenciranje nukleinskih kiselina. (2 sata) Ishodi učenja: Znati način i preduvjete izvođenja PCR reakcije te praktičnu primjenu. Upoznati se sa Real-time PCR tehnikom. Razumjeti tehnike određivanja primarnog slijeda DNA (sekvenciranje). Znati analizirati kromatograme. Predavanje 14. Tehnologija rekombinantne DNA: Detekcija nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) Ishodi učenja: Usvojiti principe detekcije nukleinskih kiselina putem hibridizacijskih metoda Southern i Northern blota, hibridizacije in situ te DNA mikročipova. Znati osnove detekcije proteina metodom Western blot, imunoprecipitacija i imunofluorescencija. Predavanje 15. Prijenos gena u biljke i životinje. Mutageneza, unošenje mutacija i ometanje genske ekspresije. (2 sata) Ishodi učenja: Znati metode unosa strane DNA u životinjske i biljne stanice. Razumjeti prolaznu i stabilnu ekspresiju te principe proizvodnje transgeničnih miševa. Znati karakteristike Ti plazmida i proizvodnju transgeničnih biljaka. Znati način unošenja mutacija putem mutageneze pomoću sintetičkih oligonukleotida i homologne rekombinacije. Znati tehnike protusmislene RNA, RNA interferencije, te izravne inhibicije proteina. Vježba 1. Priprema otopina, pufera i hranjivih podloga. (4 sata) Ishodi učenja: Pripremiti otopine određene koncentracije i ph potrebne za izvođenje vježbi. Izračunati koncentracije, količine, mase i volumene potrebnih sastojaka za pripremu otopina. Samostalno raditi s analitičkom vagom, phmetrom, magnetskom miješalicom. Znati princip rada autoklava i važnost sterilnosti otopina i posuđa. Pripremiti krutu Luria-Bertani podlogu s antibiotikom. Vježba 2. Izolacija genomske DNA iz biljnog tkiva. (4 sata) Ishodi učenja: Znati principe, osnovne korake i ulogu pojedinih kemikalija u izolaciji DNA. Shvatiti važnost maceracije biljnog tkiva radi oslobađanja DNA iz biljne stanice i način očuvanja kemijske strukture DNA u uvjetima in vitro (optimalan ph, inaktivacija nukleaza, izbjegavanje neželjenih interakcija DNA u netopljive komplekse). Znati izdvojiti DNA od ostalih staničnih sastojaka metodom ekstrakcije u smjesi organskih otapala (znati koristiti se mikropipetama i centrifugom). Znati istaložiti DNA u smjesi soli i alkohola, primjenom centifugiranja. Znati pročistiti DNA otopinama alkohola, znati pohraniti i čuvati DNA kroz duži vremenski period. Vježba 3. Elektroforeza nukleinskih kiselina na gelu agaroze. (4 sata) Ishodi učenja: Razumjeti princip agarozne gel elektroforeze (pokretljivost nukleinskih kiselina u električnom polju),

111 te postupak na koji se ona izvodi. Pripremiti 1% agarozni gel u 1 X TAE puferu s etidijevim bromidom. Pripremiti uzorke za nanošenje na gel, pravilno nanijeti uzorke na gel, spojiti aparaturu (elektrode kadice s izvorom napajanja). Vizualizirati rezultate gel elektroforeze na UV transiluminatoru, znati slikati gel i razviti sliku. Interpretirati rezultate. Vježba 4. Umnožavanje fragmenata DNA lančanom reakcijom polimerazom (PCR). (4 sata) Ishodi učenja: Znati princip izvođenja PCR reakcije, komponente od kojih se sastoji reakcijska smjesa te princip rada uređaja (termociklera). Izračunati i pripremiti reakcijsku smjesu (master mix) za umnožavanje dijela ribosomske DNA regije u genomskoj DNA iz biljnog materijala izoliranog u prvoj vježbi. Znati podesiti termocikler i izvesti PCR reakciju. Uspješnost reakcije provjeriti gel elektroforezom u 1% gelu agaroze, snimiti gel. Uspješne produkte izrezati iz gela, izvagati i pohraniti na -20 C. Vježba 5. Pročišćavanje molekula DNA iz fragmenta gela agaroze. (1 sat) Ishodi učenja: Upoznati se sa principom pročišćavanja DNA otopine putem kolona sa silika matriksom, koji se temelji na povezivanju DNA s aktivnom tvari iz matriksa, dok nečistoće prolaze kroz kolonu. Otopiti izrezani komadić agaroznog gela s umnoženim DNA fragmentom, te smjesu pročistiti ispiranjem i eluiranjem preko kolona sa silika matriksom. Vježba 6. Ugradnja PCR fragmenta u plazmidni vektor. (1 sat) Ishodi učenja: Znati osnove kloniranja fragmenta DNA u plazmidnom vektoru (ugradnja fragmenta DNA i njegova ligacija pomoću DNA ligaze). Pomiješati pročišćeni DNA fragment iz prethodne vježbe s plazmidom i inkubirati 30 min na sobnoj temperaturi. Vježba 7. Transformacija kemijski kompetentnih stanica Escherichie coli. (1 sat) Ishodi učenja: Znati principe unošenja strane DNA u stanicu domaćina te postizanja kompetentnog stanja u bakterija. Transformirati kompetentne bakterijske stanice plazmidom pripremljenim u prethodnoj vježbi uz pomoć heat shock metode i oporaviti bakterijske stanice u tekućem LB mediju. Vježba 8. Selekcija uspješno transformiranih bakterijskih klonova. (1 sat) Ishodi učenja: Razumjeti selekciju bakterijskih klonova uspješno transformiranih rekombinantnim plazmidom putem bijelo-plave selekcije rezultata insercijske inaktivacije '. Razumjeti važnost i ulogu antibiotika, X-gala i IPTG-a. Na krute podloge s antibiotikom pripremljene u prvoj vježbi dodati X-gal i transformirane bakterijske stanice te inkubirati na 37 C preko noći. Vježba 9. Izolacija plazmidne DNA iz bakterijskih stanica. (2 sata) Ishodi učenja: Znati karakteristike dobrih vektora. Bioinformatičkim metodama rekonstruirati restrikcijsku kartu plazmida i odabrati potrebnu restrikcijsku nedonukleazu. Znati principe izolacije plazmidne DNA uz pomoć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata. Izolirati plazmidnu DNA iz prethodno transformiranih i odabranih te preko noći namnoženih bakterijskih klonova uz pomoć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata. Vježba 10. Razgradnja DNA restrikcijskim enzimima radi provjere uspješnosti kloniranja. (2 sata) Ishodi učenja: Znati karakteristike restrikcijskih endonukleaza. Razumjeti elektroforetsku pokretljivost DNA molekula različitih konformacija. Prethodno izoliranu plazmidnu DNA razgraditi enzimom EcoRI. Rezultate analizirati gel elektroforezom u 1% gelu agaroze. Vježba 11. Sekvenciranje DNA. (3 sata) Ishodi učenja: Znati princip određivanja primarne strukture DNA Sangerovom dideoksi metodom. Primijeniti usvojeno znanje na rješavanje zadataka i analiziranje autoradiograma i kromatograma. Vježba 12. Zadaci iz područja rekombinantne DNA tehnologije. (3 sata) Ishodi učenja: Steći spoznaje o primjeni restrikcijskih enzima i plazmida u rekombinantnoj DNA tehnologiji. Riješiti zadatke iz rekombinantne DNA tehnologije. Izraditi jednostavne restrikcijske karte. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) 70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim vježbama. Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 50% - 65% ocjena 2 (dovoljan) < 50% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje,

112 nadopunjavanje, opisivanje, označavanje na slici i triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te s računskim operacijama. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz praktičnih vježbi (max = 30). U slučaju da je student više puta izašao na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita. Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi. Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi prije početka nastave će dobiti 1% na ispitu. Stopostotno pohađanje praktične nastave će se vrednovati s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima na kolegiju putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal. Naziv predmeta BIOKEMIJA Kod predmeta SMB305 Satnica predmeta (P/S/V) (60/30/45) ECTS (uz obrazloženje) 6 ECTS bodova: 4 ECTS boda za predavanja, 1 ECTS bod za seminar, 1 ECTS bod za vježbe Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar III. godina/v. i VI. semestar Preduvjeti za upis Odslušan predmet Organska kemija Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor Voditelj vježbi/seminara Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Studenti se upoznaju s općim principima biokemije. Stečena znanja im omogućuju razumijevanje fizikalnih pojava i kemijskih procesa u živom svijetu. Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi. Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita. Popis obavezne literature 1. Lubert Stryer, Biokemija, 1991, Školska knjiga Zagreb 2. Robert K. Murray, David A Bender, Kathleen M. Botham, Peter J. Kennelly, Victor W. Rodwell, P. Anthony Weil, Harperova ilustrirana biokemija, 2010, Medicinska Naklada Zagreb

113 3. Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Biokemija I i Biokemija II (recenzirani nastavni materijal) Popis izborne literature 1. Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer, Biochemistry, 6 th Ed., 2006, W. H. Freeman and Co. 2. Donald Voet, Judith G. Voet, Charlotte W. Pratt, Fundamentals of Biochemistry, 3 rd Ed., 2005, John Wiley & Sons, Inc. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod u biokemiju Molekulske osnove života, morfološka jedinica - stanica, hijerarhijska organizacija, zajednička obilježja živog svijeta, građevne jedinice. Predavanje 2. Voda Struktura vode, polarnost, prozirnost, agregatna stanja, vodikove veze, voda kao otapalo, hidrofobne interakcije, elektroliti, puferi, hidroliza, ionske veze. Predavanje 3. Termodinamika bioloških sustava I i II. zakon termodinamike, izolirani, zatvoreni i otvoreni sustavi, dinamička ravnoteža, ustaljeno stanje. Predavanje 4. Aminokiseline i peptidi Struktura aminokiselina, relativna konfiguracija, kiselo-bazna svojstva, peptidna veza, primjeri biološki aktivnih peptida. Predavanje 5. Proteini Uloge proteina, poveznica između strukture i funkcije, primarna, sekundarna, tercijarna i kvaterna struktura proteina, vlaknasti proteini kolagen, keratin, fibroin, globularni proteini, denaturacija proteina. Predavanje 6. DNA Građa DNA, vodikove veze, parovi baza, temperatura mekšanja, topoizomeraze. Predavanje 7. Replikacija Semikonzervativna replikacija, DnaA i DnaB proteini, stvaranje replikacijskih rašlji, SSB proteini, DNA polimeraza, primaza, ligaza, replikacija tromog i vodećeg lanca, egzonukleazna aktivnost DNA polimeraze, telomeraze, mutageni, pirimidinski dimeri i popravak. Predavanje 8. Transkripcija Promotor, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, lac operon i trp operon, kapa zaštita, polia rep, izrezivanje introna. Predavanje 9. Translacija trna, ribosom, aktivacija aminokiselina, inicijacijski kompleks, elongacija, faktori otpuštanja, stvaranje peptidne veze, inhibitori translacije. Predavanje 10. Posttranslacijska modifikacija Uvijanje proteina, šaperoni i heat shock proteini, ubikvitinacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem, sinteza i isporuka membranskih, sekretornih, jezgrinih i mitohondrijskih proteina. Predavanje 11. Membrane Građa membrane, zasićene i nezasićene masne kiseline, trans masne kiseline, fosfolipidi, glikolipidi, triacilgliceroli, kolesterol, fluidnost membrane, asimetrija membrane, utjecaj temperature na svojstva membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini. Predavanje 12. Prijenosni sustavi Jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom, aktivni prijenos, K +,Na + - ATPaza, Ca 2+ -ATPaza, H + -ATPaza, želučana kiselina, sekundarni aktivni prijenos, Na-glukoza simport. Predavanje 13. Hemoglobin i mioglobin Uloga Hb i Mb, topljivost plinova u tekućinama, hem, globinski lanac, struktura Hb i Mb, alosterička kooperativnost, vezanje i prijenos kisika, utjecaj CO, Bohov učinak, utjecaj CO 2, H +, BPG na afinitet Hb za kisik, fetalni Hb, srpasta anemija. Predavanje 14. Enzimi, vitamini i koenzimi Katalitička moć, specifičnost, nomenklatura enzima, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski katalizirane reakcije, Km, Vmax, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Vitamini topljivi u vodi, vitamini topljivi u mastima. Predavanje 15. Regulacija enzimske aktivnosti Aktivacija neaktivne preteče proteolizom, reverzibilna kovalentna modifikacija: vezanje skupina, inhibicija povratnom

114 spregom, alosterička regulacija, kiselo-bazni katalizator, kimotripsin, metaloenzimi. Predavanje 16. Osnove metabolizma Kemotrofni i autotrofni organizmi, sagorijevanje hranjivih tvari, katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi, regulacija metaboličkih putova, ionski naboj stanice. Predavanje 17. Hormonska regulacija Endokrini hormoni glukagon, adrenalin i inzulin, 7TM receptori, prijenos signala, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze, G-protein, ciklički AMP, protein kinaze, inozitol trifosfat. Predavanje 18. Glikoliza Razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze. Predavanje 19. Ciklus limunske kiseline Piruvat dehidrogenaza, acetil-coa, CLK, anaplerotski sustavi, biosintetske preteče, regulacija CLK. Predavanje 20. Respiracijski lanac NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosači elektrona, elektrokemijski potencijal, kisik kao krajnji akceptor elektrona. Predavanje 21. Oksidacijska fosforilacija Proton-motorna sila, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, inhibitori respiracijskog lanca, obnavljanje citisolnog NAD+, oksidacijski stres, antioksidansi, termogeneza, fosfokreatin. Predavanje 22. Metabolizam glikogena Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosterička regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena. Predavanje 23. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza Uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, regulacija PPP. Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih lanaca aminokiselina. Predavanje 24. Razgradnja masti Masne kiseline, masti, razgradnja masti u tankom crijevu, žučne soli, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, betaoksidacija masnih kiselina, acetil-coa, propionil-coa, hormonska regulacija razgradnje masti, razgradnja nezasićenih masnih kiselina, ketogeneza. Predavanje 25. Biosinteza masti Sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-coa karboksilaza, malonil-coa, sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasićenih masnih kiselina, VLDL, skladištenje masti u masnom tkivu. Predavanje 26. Kolesterol Vanjski put kolesterola, sinteza kolesterola, unutrašnji put kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D. Predavanje 27. Razgradnja aminokiselina Deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, prijenos amino skupine iz mozga glutaminom, alaninski ciklus, ciklus uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline, sinteza biološki aktivnih amina. Predavanje 28. Hem i sinteza aminokiselina Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina. Predavanje 29. Metabolizam purina i pirimidina Sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Mokračna kiselina. Predavanje 30. Integracija metabolizma. Integracija metaboličkih putova na razini zajedničkih metabolita i na razini organa. Seminar 1. Termodinamika bioloških sustava, Spontanost reakcija, Gibsova slobodna energija, Potencijal prijenosa fosfata. Seminar 2. (2 sata) Aminokiseline i peptidi, titracijske krivulje, pk a vrijednosti, ionizacija funkcionalnih skupina, izračun naboja oligopeptida i proteina. Seminar 3. (2 sata) Proteini, peptidna veza, primarna struktura proteina, određivanje aminokiselinskog slijeda, sekundarna struktura, tercijarna struktura, kvaterna struktura, tehnike pročišćavanja proteina.

115 Seminar 4. DNA, struktura i parovi baza, semikonzervativna replikacija, denaturacija DNA. Seminar 5. Replikacija, proteini koji sudjeluju u replikaciji, replikacija tromog i vodećeg lanca, vjernost replikacije. Seminar 6. Transkripcija, promotorska regija, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, transkripcija prokariota i eukariota. Seminar 7. (2 sata) Translacija, čitanje genetskog koda, struktura t-rna, sinteza proteina na ribosomu. Seminar 8. Posttranslacijska modifikacija, fosforilacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem, Seminar 9. Membrane, komponente membrana, fosfolipidi, glikolipidi, kolesterol, građa membrane, asimetrija membrane, fluidnost membrane, utjecaj temperature, zasićenosti i duljine lanca masnih kiselina na fluidnost membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini, triacilgliceroli. Seminar 10. Prijenosni sustavi, jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, aktivni prijenos, sekundarni aktivni prijenos, simport, antiport, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom, Seminar 11. Hemoglobin i mioglobin, struktura mioglobina i hemoglobina, krivulje vezanja kojsika na mioglobin i hemoglobin, kooperativnost, Bohrov učinak, BPG. Seminar 12. Enzimi, Katalitička moć, specifičnost, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski katalizirane reakcije, Km, Vmax, eksperimentalno određivanje kinetičkih konstanti, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Seminar 13. Osnove metabolizma, Energija u biološkim sustavima, katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi, regulacija metaboličkih putova, Seminar 14. Hormonska regulacija, Endokrini hormoni, glukagon, adrenalin i inzulin, prijenos signala, drugi glasnici, 7TM receptori, G-protein, ciklički AMP, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze,, protein kinaze, inozitol trifosfat. Seminar 15. Glikoliza, razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze. Seminar 15. Ciklus limunske kiseline, kompleks piruvat dehidrogenaze, acetil-coa, CLK, biosintetske preteče, regulacija CLK. Seminar 16. Respiracijski lanac, NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosači elektrona, Seminar 17. Oksidacijska fosforilacija, Proton-motorna sila, pretvorba elektrokemijskog potencijala u potencijal prijenosa fosfata, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, Seminar 18. Metabolizam glikogena, Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosterička regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena. Seminar 19. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza, uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih lanaca aminokiselina. Seminar 20. Fotosinteza, apsorpcija svijetla, pretvorba energije zračenja u kemijsku energiju, fotosustavi I i II, klorofil, NADPH, Kalvinov ciklus, Rubisco. Seminar 21. Razgradnja masti, masne kiseline, razgradnja masti u probavnom sustavu, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, beta-oksidacija masnih kiselina, acetil-coa, propionil-coa, razgradnja nezasićenih masnih kiselina, ketogeneza. Seminar 22. Biosinteza masti, sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-coa karboksilaza, malonil-coa, sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasićenih masnih kiselina. Seminar 23. Kolesterol, sinteza kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D. Seminar 24. Razgradnja aminokiselina, deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, alaninski ciklus, ciklus uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline. Seminar 25. Sinteza Hema i aminokiselina, Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina, esencijalne aminokiseline. Seminar 26. Metabolizam purina i pirimidina, sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Seminar 27. Integracija metabolizma.

116 Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. Vježba 1. Priprema otopina za slijedeće vježbe Vježba 2. Ureaza I, Određivanje optimalnog vremena inkubacije enzimske reakcije, aktivacija i inaktivacija ureaze, utjecaj topline na aktivnost ureaze. Vježba 3. Ureaza II, Određivanje kinetičkih konstanti enzima, K m i V m. Vježba 4. Elektroforetske metode u biokemiji Vježba 5. Kromatografija, razdvajanje makromolekula kromatografskim tehnikama. Vježba 6. Titracija aminokiselina, određivanje nepoznate aminokiseline iz titracijske krivulje. Vježba 7. Alkalna fosfataza I, određivanje fosfatazne aktivnosti u uzorcima mora, postavljanje reakcije Vježba 8. Alkalna fosfataza II, mjerenje oslobođenog produkta određivanje kinetičkih konstanti Vježba 9. Određivanje sadržaja lipida u biološkom materijalu, sadržaj lipida u tkivu ribe Vježba 10. Određivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u biološkom materijalu, određivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u tkivu ribe. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata, student piše kviz od tri do šest pitanja iz gradiva prethodne nastavne jedinice. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može polagati četiri djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od 20 pitanja na zaokruživanje i 4 zadatka koje student samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način bodovanja: 50-60% dovoljan, 61-70% dobar, 71-80% vrlo dobar, % izvrstan. Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u ljetnom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz praktičnih vježbi (M3). 0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Naziv predmeta BIOLOŠKA RAZNOLIKOST Kod predmeta SMB306 Satnica predmeta (P/S/V) 15/15/0 ECTS (uz obrazloženje) 3 ECTS 2 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 1 (kolokvij, seminari) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni X specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Vladanje temeljnim ekološkim pojmovima i principima Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor Voditelj seminara Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...)

117 Cilj kolegija je upoznavanje studenata s gradijentima biološke raznolikosti na Zemlji, teorijama koje objašnjavaju mehanizme regulacije biološke raznolikosti, te nestancima vrsta i njihovoj zaštiti. Studenti stječu znanje potrebno za sudjelovanje u projektima mjerenja i analize biološke raznolikosti i zaštiti okoliša. Nastava je organizirana kao redovita tjedna ili koncentrirana u blokove u dogovoru sa nastavnikom, voditeljem smjera i upravom Centra. Nastava se provodi u obliku predavanja i seminara korištenjem modernih tehnologija (power point prezentacije, video materijali). Obaveza studenata je aktivno sudjelovanje u nastavnom programu što uključuje redovito pohađanje nastave, sudjelovanje u raspravama, aktivno postavljanje pitanja, te pokazanu sposobnost postavljanja problema i zaključivanja. Kroz seminare i predavanja studenti pored saznanja iz područja biološke raznolikosti stječu kompetencije vezane za pretraživanje baza podataka, kao i pretraživanje, čitanje i analizu znanstvenih radova. Na primjerima iz seminara studenti uče osnove metodologije znanstvenog rada. Popis obavezne literature 1. Gaston, K.J. (ed.) Biodiversity: A Biology of Numbers and Difference, Wiley. 2. Norse, E.A Global marine biological diversity: A strategy for building conservation and decision making. Island Press, Washington D.C. 3. Šolić, M Ljepota različitosti ekološki uzroci biološke raznolikosti na Zemlji. Izvori, Zagreb Popis izborne literature 1. UNEP World Conservation Monitoring Centre Global biodiversity - Earth's living resources in the 21st century. World Conservation Press, Cambridge. 2. Wilson, E.O The diversity of life. Penguin books, London. 3. Radović, J Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite. DUZO, Zagreb. 4. Znanstveni radovi Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1 (1h). Pojam i definicija biološke raznolikosti Ishodi učenja: Razumjeti različite pristupe definiranju biološke raznolikosti i njihove razlike. Objasniti povijest terminologije iz područja biološke raznolikosti. Razumjeti zakonske regulative i osnovne smjernice zaštite biološke raznolikosti. Definirati hijerarhijski pristup istraživanju biološke raznolikosti. Stjecanje spoznaja o znanstvenim pristupima istraživanja biološke raznolikosti. Objasniti značaj biološke raznolikosti. Predavanje 2 (2h). Razine mjerenja biološke raznolikosti Ishodi učenja: Objasniti razlike u hijerarhijskom pristupu istraživanja biološke raznolikosti. Definirati genetičku raznolikost i objasniti funkcionalnu hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti klasifikacijsku ili strukturalnu hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti pojmove vezane za genetičku strukturu populacije, polimorfizam i efekt osnivača. Razumjeti mehanizme održavanja genetičke raznolikosti populacija i mehanizme stvaranja genetičke raznolikosti. Razumjeti proces određivanja genetičke raznolikosti viših razina organizacije. Objasniti na primjerima definiranje i mjerenje biološke raznolikosti na višim razinama organizacije. Predavanje 3 (2h). Bogatstvo vrsta kao pokazatelj biološke raznolikosti Ishodi učenja: Objasniti koncept bogatstva vrsta i pojmove broj, ujednačenost i različitost. Razumjeti praktične probleme u mjerenju bogatstva vrsta. Objasniti razlike u definicijama koncepta vrste. Objasniti metode procjene bogatstva vrsta. Razumjeti temeljne univarijatne i multivarijatne metode koje se primjenjuju za analizu biološke raznolikosti. Predavanje 4 (2h). Čimbenici koji su u korelaciji s biološkom raznolikošću i gradijenti raznolikosti Ishodi učenja: Objasniti čimbenike okoliša koji su u korelaciji s biološkom raznolikosti. Razumjeti i objasniti gradijente koji utječu na biološku raznolikost. Interpretirati grafove sa rezultatima istraživanja vezanim za utjecaj gradijenata. Predavanje 5 (2h). Mehanizmi regulacije biološke raznolikosti Ishodi učenja: Razumjeti metode analize lokalne i regionalne raznolikosti (α, γ i β raznolikost). Objasniti pojam i primjenu hipoteze vremenske stabilnosti. Razumjeti pojam i primjenu hipoteze otočne biogeografije. Razumjeti princip kompeticijskog isključenja i koncept diferencijacije ekoloških niša. Razumjeti koncept lokalnog zasićenja. Objasniti neravnotežne mehanizme regulacije biološke raznolikosti predacija i poremećaji u okolišu. Predavanje 6 (2h). Utjecaj biološke raznolikosti na stabilnost i funkcioniranje ekosistema Ishodi učenja: Razumjeti koncept stabilnosti zajednice i komponente stabilnosti. Objasniti povezanost između raznolikosti zajednice i stabilnosti. Objasniti otpornost na promjenu kao funkciju raznolikosti. Definirati funkciju

118 ekosustava. Objasniti povezanost biološke raznolikosti i funkcije ekosustava na primjerima. Objasniti hipotetske odnose između biološke raznolikosti i funkcije ekosustava. Predavanje 7 (2h). Posljedice smanjenja biološke raznolikosti Ishodi učenja: Razumjeti pojavu masovnih nestanaka vrsta tijekom evolucije. Objasniti terminologiju vezanu za masovne nestanke na primjeru 5 velikih nestanka vrsta. Objasniti moguće uzroke masovnih nestanaka. Razumjeti pojam manjih pozadinskih nestanaka vrsta. Objasniti značajke vrsta koje pojedinu vrstu čine podložniju nestanku. Predavanje 8 (2h). Očuvanje biološke raznolikosti (Konzervacijska ekologija) Ishod učenja: Razumjeti ciljeve konzervacijske ekologije. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode na međunarodnom nivou. Objasniti značaj IUCN-a i kategorizaciju vrsta. Razumjeti principe upravljanja zaštićenim vrstama u Republici Hrvatskoj. Razumjeti kriterije koji se primjenjuju pri odabiru vrsta za zaštitu. Seminar 1 (2h). Pretraživanje baza podataka i literature vezane za biološku raznolikost Ishodi učenja: Razumjeti načine pristupa bazama i pretraživanje baza sa podatcima o biološkoj raznolikosti. Razumjeti različite načine pretraživanje znanstvene literature iz područja biološke raznolikosti. Seminar 2 (2h). Kritički pristup analizi podataka iz područja biološke raznolikosti Ishodi učenja: Objasniti analitički pristup podatcima. Objasniti kritički pristup analizi podataka i znanstvenog teksta. Predlaganje izmjena u načinu prikupljanja podataka. Seminar 3 (2h). Statistička analiza podataka iz područja biološke raznolikosti Ishodi učenja: Razlikovanje primjene univarijatnih i multivarijatnih statističkih metoda pri analizi biološke raznolikosti. Razumijevanje statističkih testova uključujući slijedeće indekse: Sorensonov, Bray-Curtis, Shannon- Wienerov, i Pielouvov. Seminar 4 (2h). Istraživanja biološke raznolikosti Jadranskog mora Ishodi učenja: Stjecanje spoznaja o mogućnostima aktivnog uključivanja studenata u znanstveni rad. Razmjena iskustva sa starijim kolegama (diplomskim i doktorskim studentima) o procesu izrade klasifikacijskih radova. Stjecanje spoznaja o mogućnostima daljnjeg školovanja vezanim za područje biološke raznolikosti sudjelovanje na kongresima, prijave za stipendije i sl. Seminar 5 (2h). Zaštićena područja u moru i biološka raznolikost Ishodi učenja: Razumjeti ciljeve uspostave zaštićenih područja u moru. Objasniti značajke zaštićenih područja u moru. Objasniti IUCN kategorije zaštićenih područja na primjerima. Navesti primjere zaštićenih područja u svijetu, Mediteranu i Jadranskom moru. Objasniti moguće metode analize efikasnosti zaštite. Seminar 6 (5 h). Detaljna analiza znanstvenog rada iz područja biološke raznolikosti Ishodi učenja: Samostalno detaljno pretraživanje znanstvene literature iz odabranog područja vezanog za biološku raznolikost. Prezentiranje odabranog rada u obliku power-point prezentacije sa detaljnim prikazom metodologije i kritičkim osvrtom na prikupljanje, analizu i prezentaciju podataka. Kritički osvrt na prezentacije kolega sa naputcima za poboljšanje i daljnje usavršavanje. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Konačna ocjena uspjeha na kolegiju je zbroj bodova prikupljenih aktivnim sudjelovanjem na nastavi (10), kolokvijukonzultacijama vezanim za seminarski rad (20), prezentaciji seminarskog rada (30), te završnom pismenom ispitu (40). Završni ispit sastoji se od pitanja sa više mogućih odgovora, pitanja za nadopunjavanje i pitanja vezanih za interpretaciju grafova preuzetih iz znanstvenih radova vezanih za biološku raznolikost. Na osnovu prikupljenih ocjenjuje se uspjeh studenta na kolegiju: (izvrstan 5), (vrlo dobar 4), (dobar 3), (dovoljan 2), te manje od 60 bodova ocjena nedovoljan. U slučaju da student želi veću ocjenu od one koja mu pripada sukladno bodovima prikupljenim tijekom semestra, u dogovoru sa nastavnikom može pristupiti izradi dodatnog seminarskog rada koji se sastoji od izrade pismenog seminara u obliku preglednog znanstvenog rada. Na ovaj način student može prikupiti maksimalno 10 dodatnih bodova. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Konzultacije se odvijaju prema dogovoru sa studentima uz prethodnu najavu usmeno ili na e mail melita@izor.hr. Podatci o kolegiju i nastavniku dostupni su na web stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora ( kao i na osobnim web stranicama nastavnika (

119 Naziv predmeta VIROLOGIJA Kod predmeta SMB307 Satnica predmeta 15/15/0 (P/S/V) ECTS 3 ECTS (uz obrazloženje) predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS; seminarski radovi = 1 ECTS Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni X specijalistički Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće mikrobiologije Jezik poduke i Hrvatski mogućnost praćenja na Moguća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor Voditelj seminara Dr.sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Virusi su jedna od važnih skupina mikroorganizama koji se po svojim osobinama značajno razlikuju od svih ostalih mikroorganizama. S obzirom na vrlo jednostavnu strukturu svrstavaju se u bezstanične entitete i tipični su predstavnici parazitizma, odnosno ožive tek kad napadnu živu stanicu. Virusi su najveći i najpodmukliji ubojice sisavaca. S obzirom na značaj virusa u okolišu i životu ljudi cilj nastavnog predmeta je upoznati studente s ovom skupinom mikroorganizama i to kroz sljedeće nastavne cjeline: Što je virus? Osobine virusa, genetički sustav virusa, prividnost, virusni kristali, klasifikacija virusa, bakteriofagi (bakterijski virusi), eukariotski virusi, viroidi, antivirusni agensi. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili nastava u blokovima, ovisno o dogovoru sa studentima. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odrađivanju seminarskih radova. Popis obavezne literature 1. Duraković, S. i S. Ređepović, Poglavlje 17: Virusi, , U: Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 665 p. 2. Voyles, B.A The Biology of Viruses, WCB/McGraw-Hill Companies, USA, 386p. (dostupna u knjižnici IOR-a). Popis izborne literature 1. Wagner, E.K. and J.H. Martinez, Basic Virology, Blackwell Science Ltd, Oxford, UK. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Što je virus? Navođenje velikog broja karakterističnih osobina koje ih razlikuju od svih ostalih bioloških oblika. Zašto se definiraju kao bezstanični entiteti? Virusi kao intracelularni paraziti. Predavanje 2. Kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina Struktura virusne čestice, oblik virusa s obzirom na poredanost kapsomera oko jezgre nukleinske kiseline: virusi kubične simetrije (ikozaedri), virusi spiralne ili helične simetrije, složeni oblici virusa; po veličini virusi pripadaju najmanjim biološkim objektima: usporedba veličine virusa i drugih mikroorganizama. Predavanje 3. Genetički sustav virusa Virusi su jedinstveni u svojemu posjedovanju jednog tipa nukleinske kiseline, DNK ili RNK, nikada obadva. Replikacija virusnih čestica. Predavanje 4. Prividna faza i virusni kristali Što je to prividna faza u životnome ciklusu virusa? Kada i gdje se događa? Virusni kristali kao još jedna karakteristika virusa koja je pokazatelj nežive značajke virusa. Zadržavaju li infektivnost i nakon kristalizacije? Predavanje 5. Klasifikacija virusa 1

120 Virusi su podijeljeni u velike skupine u suglasju s time inficiraju li životinje, biljke ili prokariotske stanice. Osim klasifikacije prema opsegu domaćina koje inficiraju, virusi se klasificiraju u velike skupine i na osnovi: tipa nukleinske kiseline (DNK ili RNK, jednolančana ili dvolančana), morfologije kapside, prisutnosti ili izostanka omotača. Predavanje 6. Klasifikacija virusa 2 Pregled najznačajnijih skupina virusa Predavanje 7. Viroidi Struktura viroida, razlika virusa i viroida, značaj viroida u okolišu i životu ljudi Predavanje 8. Antivirusni agensi U posljednjem je desetljeću pronađen veliki broj antivirusnih agensa koji bude nadu. Prikaz sažetih osobina odabranih antivirusnih agensa, uključujući virusne bolesti, mehanizam djelovanja i mogući utjecaji. SEMINARSKI RADOVI U okviru 15 sati nastave u obliku seminarskih radova obradit će se odabrane skupine virusa na način da se u uvodnom dijelu kroz predavanje prikažu najvažnije osobine odabrane skupine, a nakon toga studenti prezentiraju seminarske radove u kojima obrađuju najvažnije rodove iz odabranih skupina. S obzirom da u planiranoj satnici od 15 sati nije moguće detaljnije obraditi sve skupine (21) virusa, u dogovoru sa studentima odabere se 8-10 skupina ovisno o njihovoj pojavnosti i značaju. Svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada, njegova prezentacija i sudjelovanje u raspravi. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja. Naziv predmeta BIOLOGIJA I EKOLOGIJA IHTIOPLANKTONA Kod predmeta SMR 311 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/15 ECTS (uz obrazloženje) 4 ECTS (1.5 za predavanja i vježbe; 2.5 za samostalno učenje i konzultacije) Status predmeta obavezan izborni X (označiti X) temeljni napredni X specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Kompetencije u primjeni znanja iz opće biologije i ribarstvene biologije i ekologije Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz embriologije, ekologije, opće biologije i ribarstvene biologije usvoji najprije znanje o ranim razvojnim stadijima riba, a neposredno potom i znanje o ekologiji ranih razvojnih stadija te značaju njihovog istraživanja i to poglavito u ribarstvu i ribarstvenoj biologiji. Vježbe studenti pripremaju za samostalno rješavanje problema i integrativno promišljanje o značaju ranih razvojnih stadija riba u obnavljanju populacija poglavito s aspekta ribarstva. Studenti spoznaju svaki stadij (od jaja do postličinke) i to poglavito u procesima adaptacije svakog od njih na promjenljive uvjete vanjske

121 okoline. Naglasak nastave je na učenju bazične i «primjenjive» embriologije i ekologije, odnosno na vertikalnoj nadogradnji znanja stečenog pri objašnjavanju osnovnih embrioloških funkcija. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići izvođenjem vježbi. Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o ranim razvojnim stadijima riba i njihovom značaju u ekološkim i ribarstvenim istraživanjima. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i vježbama. Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, itd.). "Zarađeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz dotičnog predmeta. Rad svake grupe studenata nadgleda nastavnik-mentor, koji ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju u nastavi. Popis obavezne literature 1. Regner, S Reproduction of fishes and ecology of their early stages. Institute of Oceanography and Fisheries, Split. Centre for the training of fishing personnel from developing countries, 107 pp. 2. Depeche, J. et R. Billard Embryology in fish. A review. Editions speciales de la Societe francaise d'ichthyologie, 123 pp. 3. Fishery Science, The Unique Contributions of Early Life Stages. Fuiman LA, Werner RG (ed.) Blackwell Science. p 324. Popis izborne literature 1. Anonymus, Ontogeny and systematics of fishes. Based on an International Symposium dedicated to the Memory of E.H. Ahlstrom. Special Publication Number 1, American Society of Ichthyologists and Herpetologists, NMFS, NOAA and USDC. 755 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1. Uvod. Ishodi učenja: Razumijevanje pojma ihtioplanktona. Značaj istraživanja ihtioplanktona. Predavanje 2. Reproduktivni organi riba Ishodi učenja: Saznanja o spolnim organima riba, oogenezi i oplodnji kod riba. Usvojiti pojmove ranih razvojnih stadija (oplođena jaja, ličinke, poslijeličinke i nedorasle ribe). Predavanje 3. Struktura ribljeg jaja Ishodi učenja: Usvojiti pojmove o strukturi jaja kod riba. Predavanje 4. Oblik i veličina ribljih jaja. Fekunditet Ishodi učenja: Saznanja o oblicima i veličinama ribljih jaja kao i o pojmu fekunditeta. Predavanje 5. Vrijeme i mjesto mriještenja riba. Oplodnja Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o vremenu i mjestu mriještenja kod riba kao i o samom procesu oplodnje (tipovima) kod riba. Predavanje 6. Embrionalni razvoj Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o osnovnim embrionalnim procesima kod riba. Predavanje 7. Rani razvojni stadiji (ličinke i postličinka). Rast Ishodi učenja: Saznanja o ranim razvojnim stadijima kod riba: ličinke i postličinke. Osnovne osobitosti svakog od pojedinih stadija. Predavanje 8. Mortalitet i preživljavanje Ishodi učenja: Saznanja o mortalitetu te značaju za obnavljanje populacija. Primjena i značaj u ribarstvenim istraživanjima. Predavanje 9.Određivanje starosti ličinki i postličinki Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o određivanju starosti ličinki i postličinki ne temelju dnevnih naraštajnih prstenova u otolitima. Značaj određivanja starosti u procjenama stanja populacija. Predavanje 10.Odnos populacija-obnavljanje Ishodi učenja: Objasniti pojmove selidba i novačenje, te oblike ponašanja nedoraslih stadija riba tijekom ovih procesa. Hipoteze. Predavanje 11. Alati za uzorkovanje ihtioplanktona Ishodi učenja: Objasniti metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba. Terenski rad, laboratorijski rad. Opis glavnih alata za prikupljanje ihtioplanktona. Predavanje 12. Strategija uzorkovanja ihtioplanktona Ishodi učenja: Izradba strategije za uzorkovanje ihtioplanktona u ribarstveno-ekološkim istraživanjima.

122 Predavanje 13. Konzerviranje i procesiranje uzorka Ishodi učenja: Usvojiti načine konzerviranja kao i daljnjeg procesiranja uzorka ihtioplanktona. Značaj za metodu procjenu biomase ribe. Predavanje 14. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki Ishod učenja: Upoznavanje sa osnovnim metodama za procjene biomase riba. Osnove prednosti i nedostaci metode Predavanje 15. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki Ishodi učenja: Detaljnija razrada metode procjene biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki. Značaj za ribarstvenobiološka istraživanja. Vježba 1. Laboratorijsko upoznavanje sa ranim razvojnim stadijima riba Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. Vježba 2-6. Prve faze životnog ciklusa riba, laboratorijski rad Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. Vježba 7. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba Ishodi učenja: Metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba koji su objašnjeni na predavanjima prikazati na terenu.terenski rad opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija. Na terenu prikazati lov mrežom na različitim staništima i način pohranjivanja uzoraka u prethodno označene posude. Vježba 8. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba Ishodi učenja: Terenski rad opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija Vježba 9. Laboratorijsko određivanje ulovljenih vrsta Ishodi učenja: Objasniti taksonomske ključeve za određivanje vrsta riba na primjeru ulovljenih vrsta na terenu. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Svaki student mora proći pismeni kolokvij da bi izašao na ispit. Rad studenata se vrednuje i ocjenjuje na završnom ispitu na kojem student može ostvariti 10 bodova. Završni ispit je u pismenom obliku i njime se provjerava usvojeno znanje koje se utvrđuje za svaku cjelinu. Konačna ocjena se utvrđuje bodovanjem odgovora: ocjena izvrstan (5) više od 80% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena vrlo-dobar (4) 80% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena dobar (3) 70% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena dovoljan (2) 60% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena nedovoljan (1) 50% i manje od 50% pozitivno ocijenjenih odgovora. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavnik stoji na raspolaganju studentima svaki radni dan za djelatnog vremena. Nastavni sadržaji i obavijesti vezane uz kolegij mogu se pronaći na oglasnoj ploči IOR u Splitu kao i na internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu. Naziv predmeta ANIMALNA FIZIOLOGIJA Kod predmeta SMB309 Satnica predmeta (P/S/V) 45/0/45 ECTS (uz obrazloženje) 6 ECTS (4 - predavanja, samostalno učenje; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (označiti X) temeljni X napredni specijalistički Studijski program i razina studija Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis -

123 Jezik poduke i mogućnost praćenja na Hrvatski jezik (mogućnost praćenja na engleskom jeziku) drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mate Šantić, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Antonela Paladin, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zadaća ovog kolegija jest omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz kemije, biologije i biokemije usvoji znanja i pojmove koji su bitni za razumijevanje temeljnih fizioloških principa. Poseban naglasak dati će se na integrativne principe fiziologije (od molekula do organizma) te temeljne fiziološke mehanizme i adaptacije u životinja i ljudi. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom programu nastoji se postići izvođenjem vježbi u laboratoriju. Praktikum i vježbe pripremaju studente za samostalno rješavanje problema i direktno su povezani sa predavanjima. Studenti su obvezni pohađati predavanja i vježbe. Sve vježbe se moraju pohađati bez izostanaka. Popis obavezne literature 1. Randall D, Burggren W, French K (2002): Eckert Animal Physiology: Mechanisms and Adaptations. 5 th ed. Freeman WH, New York, SAD. 2. Schmidt-Nielsen K (2001): Animal physiology: adaptation and environment. 5 th ed. Cambridge University Press. 3. Guyton AC (2006): Medicinska fiziologija (11. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. Popis izborne literature 1. Hill RW, Wyse GA, Anderson M (2004): Animal Physiology. Sinauer Associates Inc., Sunderland, SAD. 2. Berne RM, Levy MN (1996): Fiziologija (3. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) Predavanje 1: Uvod u Animalnu fiziologiju, razvoj fiziologije, homeostaza, negativna povratna sprega. Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj fiziologije kao znanosti. Usvojiti načela povratne sprege i utvrditi homeostatske mehanizme glavnih funkcionalnih sustava. Definirati načela održavanja normalne i poremećene homeostaze. Predavanje 2: Fiziologija membrana, vrste membranskog prijenosa, selektivnost membranskih kanala, električne pojave na membranama. Ishodi učenja: Objasniti polarne i nepolarne molekule, propusnost membrane i utjecaj fosfolipida te membranskih proteina na propusnost iona, hidrofilnih i hidrofobnih molekula. Definirati zakone difuzije kao i razlike u koncentracijskom gradijentu. Objasniti mehanizme prijenosa tvari (difuzija, olakšana difuzija, aktivni prijenos, K/Na crpka). Uočiti mehanizme selektivnosti membranskih kanala. Objasniti električne pojave na membranama kao i ulogu iona i K/Na crpke u potencijalu mirovanja. Predavanje 3: Akcijski potencijal. Ishodi učenja: Uočiti temeljna svojstva akcijskog potencijala (princip sve ili ništa), uočiti mehanizam nastajanja akcijskog potencijala. Objasniti naponske regulirane Na i K kanale kao i permeabilnost membrane tijekom akcijskog potencijala. Objasniti širenje akcijskog potencijala kroz neuron kao i ulogu mijelina u skokovitom vođenju impulsa. Predavanje 4: Kemijske i električne sinapse. Ishodi učenja: Objasniti građu i svojstva kao i prijenos informacija preko kemijske sinapse. Uočiti što je brzi, a što spori sinaptički prijenos. Objasniti neuromuskularnu vezu kao i mehanizme otpuštanja neuroprijenosnika. Razumijeti temeljna svojstva neuroprijenosnika i njihovih receptora. Predavanje 5. Neurofiziologija. Ishodi učenja: Objasniti organizaciju živčanog sustava, definirati centralni i periferni živčani sustav. Objasniti ulogu leđne moždine i refleksa. Usvojiti principe provođenja signala u živčanom sustavu. Objasniti dijelove mozga i njihove funkcije. Objasniti ulogu autonomnog živčanog sustava. Predavanje 6: Osjetila. Ishodi učenja: Uočiti opća svojstva osjetilne recepcije. Objasniti fiziologiju okusa i njuha. Definirati ulogu mehanoreceptora u fiziologiji sluha i fotoreceptora u fiziologiji vida. Objasniti osjet ravnoteže i ulogu vestibularnog organa u sisavaca. Definirati termoreceptore i termorecepciju kod životinja. Predavanje 7: Hormoni i endokrini sustav.

124 Ishodi učenja: Objasniti kemijske signale za međustaničnu komunikaciju. Definirati egzokrine i endokrine žlijezde. Objasniti principe hormonske regulacije kao i ulogu hormonskih receptora. Razumjeti prijenos hormonskog signala u stanicu, unutarstanični glasnici, endokrine žlijezde sisavaca, os hipotalamus-hipofiza. Definirati hormone hipofize, kore nadbubrežne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, pankreasa, paštitne žlijezde i objasniti njihovu ulogu i značenje. Definirati spolne hormone i objasniti njihovu ulogu. Predavanje 8: Mišići. Ishodi učenja: Objasniti građu mišića (miofibrile, sarkomere). Objasniti ulogu, aktina i miozina, tropomiozina i troponina. Objasniti zadatak i ulogu sustava t-cjevčica, sarkoplazmatskog retikula i trijada. Objasniti interakciju kalcija s troponinom. Opisati kontrakcijski ciklus poprečnoprugastog mišića kao i kontrakciju glatkih mišića. Definirati izometričke i izotoničke kontrakcije kao i ovisnost mišićne sile o duljini sarkomere. Objasniti vremensku i prostornu sumaciju impulsa. Predavanje 9: Funkcije krvi i sustav obrane organizma. Ishodi učenja: Definirati krvne proteine i krvne stanice. Objasniti postanak krvnih stanica odnosno eritropoezu i leukopoezu. Opisati unutrašnji i vanjski mehanizmi zgrušavanja krvi. Objasniti specifičnu i nespecifičnu imunost. Definirati glavne činioce urođene i stečene imunosti. Opisati primarne i sekundarne limfatičke organe. Objasniti ulogu limfocita T i B i NK stanica. Razlučiti humoralnu i staničnu imunost. Objasniti ulogu antitijela i opisati njihove funkcije. Objasniti reakcije antitijelo-antigen. Razumjeti primarni i sekundarni imunosni odgovor. Predavanje 10: Srce. Ishodi učenja: Usvojiti temeljne principe rada srca. Razmotriti građu i funkcije pojedinih dijelova srca. Objasniti stvaranje i provođenje impulsa kroz srce. Opisati EKG, srčani ciklus i kontraktilnost srca. Objasniti Frank-Starlingov zakon. Razumjeti utjecaj hormona i regulaciju srca autonomnim živčanim sustavom. Komparativno usporediti fiziologiju i anatomiju rada srca u kralježnjaka. Predavanje 11: Tjelesne tekućine. Ishodi učenja: Definirati vanstaničnu, staničnu i intersticijsku tekućinu. Naučiti normalne vrijednosti koncentracije iona u stanici i vanstaničnoj tekućini. Razlikovati pojmove osmol, osmolarnost i osmolalnost. Upamtiti normalne vrijednosti za plazmu. Objasniti mehanizam cirkulacije. Razmotriti regulaciju protoka krvi kroz arterijski i venski sustav kao i regulaciju protoka kroz arteriole. Definirati Starlingovu filtracijsku hipotezu. Objasniti građu i fiziologiju limfnog sustava. Predavanje 12: Bubrezi i osmotska regulacija. Ishodi učenja: Objasniti građu i funkcije bubrega sisavaca. Objasniti stvaranje mokraće, tubularni transport i resorpciju vode. Objasniti protustrujnu izmjenu. Razmotriti osmotsku regulaciju tjelesnih tekućina kod kralježnjaka. Razmotriti ulogu kloridnih stanica, rektalne žlijezde i žlijezde solnice. Objasniti osmotsku regulaciju kod pustinjskih životinja. Predavanje 13: Ekofiziologija. Ishodi učenja: Objasniti strategije preživljavanja životinja. Definirati ektotermne, endotermne i heterotermne životinje. Objasniti termogenezu. Razmotriti fiziološke odgovore životinja koje obitavaju u hladnim i vrlo toplim uvjetima. Objasniti protustrujni mehanizam i adaptacije kod životinja koje žive u ekstremnim temperaturnim uvjetima. Predavanje 14: Fiziologija probave. Ishodi učenja: Objasniti načine hranjenja u animalnom svijetu. Razumjeti evoluciju probavnog sustava, zubi kao i vrste probavnih sustava. Objasniti probavu u ustima, želudcu, dvanaesniku kao i apsorpciju tvari u tankom crijevu. Objasniti pokretljivost probavnog kanala. Definirati probavne enzime i probavne hormone te razlučiti njihove uloge. Opisati metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Predavanje 15: Fiziologija disanja. Ishodi učenja: Objasniti temeljne principe izmjene plinova. Definirati respiracijske pigmente. Objasniti ulogu hemoglobina. Naučiti mehanizme prijenosa kisika i ugljik dioksida. Objasniti plućnu cirkulaciju i mehanizam disanja. Definirati plućne volumene. Razmotriti principe disanje u zraku i u vodi. Objasniti fiziologiju izmjene plinova preko škrga i opisati mehanizam disanja kod ptica. Vježba 1. Laboratorijske životinje. Ishodi učenja: Upoznati povijest uporabe laboratorijskih životinja te zakon o dobrobiti životinja. Naučiti postupati s pokusnim životinjama i održavati životinje. Upoznati visokosrodne sojeve i upoznati se s topografijom organa životinja.

125 Vježba 2. Načini davanja tvari laboratorijskim životinjama, anestezija i analgezija. Ishodi učenja: Upoznati tehnike davanja tvari, naučiti anestezirati životinje i promatrati stupnjeve analgezije. Opisati primarne i sekundarne limfatičke organe. Uočiti primarne i sekundarne limfatičke organe na životinji. Vježba 3. Osmotska otpornost eritrocita. Ishodi učenja: Naučiti odrediti osmotsku otpornost eritrocita i ponašanje eritrocita u otopinama različite koncentracije. Naučiti pojmove minimalna otpornost eritrocita i maksimalna otpornost eritrocita te širinu otpornosti. Uočiti odnos između molekularne mase i brzine difuzije promatranjem difuzije molekula boje u agaru. Vježba 4. Eritrociti, računanje hematoloških indeksa. Ishodi učenja: Opisati razvoj, svojstva i funkcije eritrocita. Odrediti brojčanu vrijednost eritrocita uz pomoć hemocitometra. Procijeniti promjene u broju eritrocita. Iz izmjerenih vrijednosti hemoglobina, hematokrita i broja eritrocita izračunati hematološke indekse (MCV, MCH, MCHC). Vježba 5. Leukociti, priprema DKS-a. Ishodi učenja: Opisati svojstva, funkcije i razvoj pojedinih subpopulacija leukocita. Znati osnovnu ulogu leukocita u specifičnoj i nespecifičnoj imunosti. Odrediti brojčanu vrijednost leukocita. Pripraviti krvni namaz i obojiti ga metodom po Pappenheimu. Vježba 6. Hemostaza i zgrušavanje krvi. Ishodi učenja: Objasniti svojstva, funkcije i nastanak trombocita. Objasniti mehanizam zgrušavanja krvi. Razumjeti mehanizme sprječavanja zgrušavanja krvi u normalnom žilnom sustavu. Definirati faktore zgrušavanja krvi. Odrediti vrijeme krvarenja (metoda po Duke-u) i vrijeme zgrušavanja (brza metoda na satnom staklu). Interpretirati rezultate navedenih testova. Vježba 7. Pregled diferencijalne krvne slike. Vrste krvnih stanica - usporedba kralježnjaka i bezkralježnjaka. Ishodi učenja: Definirati pojam diferencijalne krvne slike. Objasniti pojmove agranulocita i granulocita te opisati neutrofile, eozinofile, bazofile, monocite i limfocite. Odrediti brojevni odnos raznih vrsta leukocita čovjeka. Pregledati krvni razmaz miša, goluba (Columba livia), poskoka (Vipera ammodytes). Pregledati razmaz hemolimfe paličnjaka (Carasius morosus). Vježba 8. Dobivanje seruma i plazme, dokazivanje proteina u plazmi i serumu, dokazivanje fibrinogena. Ishodi učenja: Definirati pojam plazme i pojam seruma te dobiti serum i plazmu iz krvi miša ili štakora. Definirati krvne proteine. Dokazati prisutnost proteina u krvnoj plazmi i serumu taložnom ili biuretskom reakcijom. Naučiti što je fibrinogen u plazmi i dokazati ga po Howe-u. Vježba 9. Hematokrit, određivanje hemoglobina po Sahliu, određivanje hemoglobina spektrofotometrom, Teichmanovi kristali, sedimentacija eritrocita. Ishodi učenja: Definirati pojam hematokrita i odrediti hematokrit mikrometodom. Definirati pojam hemoglobina i odrediti koncentraciju hemoglobina metodom po Sahliu. Odrediti koncentraciju hemoglobina u uzorku krvi spektrofotometrom. Objasniti pojam klorhemina i dokazati ga kao Teichmannove kristale. Objasniti pojam brzina sedimentacije eritrocita i odrediti sedimentaciju metodom po Westergreenu. Objasniti odnos broja eritrocita i volumena plazme, koncentracije i sastava bjelančevina i masti u krvnoj plazmi te količine električnog naboja stanica. Objasniti pojave snižene i povišene sedimentacije eritrocita. Vježba 10. Disanje I. Ishodi učenja: Definirati pojam pneumograma i frekvenciju disanja. Objasniti pojam parcijalnih tlakova plinova u ekspiracijskom zraku. Kvalitativno dokazati CO 2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku. Napraviti statičku spirometriju te definirati plućne volumene i kapacitete. Vježba 11. Disanje II. Ishod učenja: Uočiti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme disanja štakora. Izmjeriti intrapleuralni tlak. Uočiti ulogu dijafragme i tlaka u intrapleuralnom prostoru u stvaranju dišnih pokreta (Dondersov model). Objasniti regulaciju disanja i Hering-Breurov refleks. Vježba 12. Puferi i acidobazna ravnoteža. Diureza i iniciranje diuretika intravenski. Ishodi učenja: Upoznati se s regulacijom acidobazne ravnoteže. Definirati puferske sustave tjelesnih tekućina, respiracijske puferske sustave i regulaciju koncentracije vodikovih ipna bubrezima. Dokazati da tjelesne tekućine imaju puferska svojstva. Objasniti mehanizam djelovanja diuretika i utjecaj diuretika. Objasniti proces mikturicije. Pokazati ntravensko iniciranje diuretika štakoru. Vježba 13. Centri automacije srca, Staniusove ligature, utjecaj različitih čimbenika na rad srca. Ishodi učenja: Upoznati značenje atrioventrikularnog čvora i sinus atrijskog čvora. Ispreparirati srce in situ te

126 oodvezivati srce Staniusovim ligaturama. Pokazati mjesto nastanka i putove širenja impulsa koji izazivaju kontrakciju žabljeg srca, u normalnim i promijenjenim uvjetima. Uočiti učinak snižene i povišene temperature na rad srca, povećane izvanstanične koncentracije iona kalcija i iona kalija na rad srca te učinak acetil-kolina i adrenalina na rad srca. Vježba 14. Mišići, miografska krivulja, kontrakcija zagrijanog i rashlađenog mišića, ovisnost kontrakcije o jakosti podražaja, sumacija impulsa. Ishodi učenja: Registrirati miografsku krivulju, uočiti razliku miografske krivulje rashlađenog i zagrijanog mišića, naučiti pojmove minimalni i maksimalni podražaj te submaksimalni i supramaksimalni podražaj. Uočiti da jakost kontrakcije ovisi o jakosti primijenjenog podražaja. Uočiti da se uzastopnim podražajima određene frekvencije može postići maksimalčna sumacija valova kontrakcija. Upoznati pojmove izotoničke i izometričke kontrakcije pokazujući na koji način različito opterećenje utječe na mišićnu kontrakciju. Vježba 15. Neuromuskularna veza, prestanak provođenja impulsa kroz narkotizirani živac, Dubois Raymondovo pravilo. Ishodi učenja: Dokazati da narkotizirani živac ne prenosi impulse na mišićna vlakna. Uočiti da u živčanom vlaknu pobuđivanje akcijskog potencijala istosmjernom strujom ne ovisi samo o jakosti podražaja već i o brzini promjene inteziteta. Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit iz Animalne fiziologije polaže se u obliku dvaju parcijalnih ispita tijekom slušanja kolegija. Nakon položena oba parcijalna ispita studenti pristupaju usmenom ispitu. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Svaki parcijalni ispit ima 40 pitanja. Svaki točan odgovor nosi jedan odnosno tri boda. Na svakom parcijalnom ispitu student mora ostvariti minimalno 36 bodova, kako bi položio parcijalni ispit. Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa te rezultat polaganja usmenog dijela ispita. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku pristupa pismenom ispitu koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Animalna fiziologija. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA Primarna uloga endokrinog sustava je: a) popravak mutacija b) održanje homeostaze c) odgovor na vanjske podražaje d) koordinacija pokreta e) ništa od navedenog Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Treba odabrati jednu od pet mogućnosti i zaokružiti slovo ispred odgovora koji je odabran kao točan odgovor, odnosno smije se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA Unutrašnje uho ili sastoji se od tri različite usporedne cijevi, a to su:, i. U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. III SKUPINA PITANJA Objasni pojam ekspiracijska razina u mirovanju.

127 U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru ispod svakog pitanja. Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda. IV SKUPINA PITANJA Imenujte krvne stanice na slici: A B C Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Termini konzultacija objavljeni na internet stranicama Odjela za studije mora. Naziv predmeta Kod predmeta Satnica predmeta (P/S/V) ECTS (uz obrazloženje) MIKROBIOLOGIJA MORA SMB310 30/0/30 4 ECTS predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS obavezan X izborni temeljni napredni X specijalistički Status predmeta (označiti X) Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće mikrobiologije Jezik poduke i Hrvatski mogućnost praćenja na Moguća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Sve su grupe mikroorganizama sa svojim predstavnicima zastupljene u morskom okolišu kao autohtoni stanovnici mora. Štoviše, mikroorganizmi su vrlo značajna komponenta morskog ekosustava s obzirom da sudjeluju u svim trofičkim procesima u moru, a u većini njih su predominantni. Kao prvo, predstavljaju najznačajniji dio primarnih proizvođača u moru (fitoplankton, cijanobakterije, foto- i kemoautotrofne bakterije); značajni su potrošači primarne proizvodnje (heterotrofni nano- i mikroplankton); a praktički su jedini koji u moru obavljaju razgradnju organske tvari, te pretvorbu organskih u anorganskih spojeva (bakterije, gljivice). Poznavanje ovih procesa je, bez dvojbi, neophodno za procjenu ukupne produktivnosti morskog ekosustava, kao i njegovog odgovora na promjene u okoliš. Mikroorganizmi, posebice heterotrofne bakterije predstavljaju temeljne komponente hranidbenih mreža čija je uloga u biogeokemijskim procesima izuzetno velika. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih