OTOK RAB U SKLOPU POVIJESNO-ZEMLJOPISNE I SUVREMENE REGIONALIZACIJE I UPRAVNO-TERITORIJALNOG USTROJA HRVATSKE

Transcription

1 2 RAPSKI ZBORNIK II RAPSKI ZBORNIK II 3 OTOK RAB U SKLOPU POVIJESNO-ZEMLJOPISNE I SUVREMENE REGIONALIZACIJE I UPRAVNO-TERITORIJALNOG USTROJA HRVATSKE Damir Magaš, Ante Blaće Uvod U radu se razmatra položaj otoka Raba s pripadajućim otočićima u različitim povijesno-geografskim razdobljima s gledišta upravno-teritorijalnih promjena kao i položaj Raba u suvremenom upravno-teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske. Zbog svog geografskog položaja i razmjerno istaknute udaljenosti od velikih političkih i urbanih središta, Rab je doživio brojne teritorijalne promjene, najčešće politički uvjetovane. Ipak, zahvaljujući gospodarskoj i demografskoj snazi, Rab je oduvijek imao istaknuto mjesto u trgovini i pomorstvu istočnog Jadrana, a svoj utjecaj je u pojedinim razdobljima širio na obližnje kopno i otok Pag. O otoku Rabu je napisano više stručnih i znanstvenih radova, međutim upravno-teritorijalnom problematikom bavi ih se tek manji broj. V. Rogić (1969.) se bavio općim prirodno-geografskim i društveno-geografskim obilježjima rapske otočne skupine, a u više radova i problematikom uvjetno-homogene (fizionomske) i nodalno-funkcionalne (gravitacijske) regionalizacije Hrvatske pa time i pripadnošću otoka Raba odgovarajućim regionalnim cjelinama (1983., 1984.). Godine iz tiska je izašlo monumentalno djelo Rapski zbornik, s radovima razvnovrsne znanstvene problematike. Među njima su zahvalni radovi povjesničara S. Antoljaka (1987.), N. Budaka (1987.) i A. Škunce (1987.) o prostornim aspektima širenja Raba, dok su o tome su s političko-pravnog motrišta pisali L. Margetić (1987.) i M. Sobolevski (1987.). O društvenim i političkim obilježjima novovjekovnog dalmatinskog prostora, dotičući se i Raba, raspravljali su u svojim djelima V. Maštrović (1959., 1969.) i M. Novak (1965.). Društvenom strukturom naselja i lokalnom i područnom samoupravom, uključujući i prostor Raba bavio se J. Hrženjak (1983., 2002.), a suvremenom problematikom geografskog i prostornog razvoja Hrvatske Magaš (1998., 2000.). Suvremena prostorno-planska problematika razrađena je u prostornim planovima (Prostorni plan Primorsko-goranske županije, 2000., Prostorni plan uređenja Grada Raba, 2005., Prostorni plan uređenja Općine Lopar, 2010.). Geografski položaj i prostorni obuhvat Otok Rab, jedan od kvarnerskih otoka 1, uvažavajući suvremene okolnosti teritorijalnog uređenja Republike Hrvatske, smješten je u jugoistočnom dijelu Primorskogoranske županije, u graničnom prostoru Sjevernog i Južnog hrvatskog primorja. Od kopna, odnosno velebitskog Podgorja, dijeli ga oko 1800 m širok Velebitski kanal dok je udaljenost 1 do početka 20. stoljeća ujedno (de jure i de facto) i sjevernodalmatinski otok od susjednih otoka nešto veća (do Paga 6 km, do Krka 9 km, do Cresa 14 km). Površinom (86,12 km 2 ) Rab je 10. hrvatski otok, a među kvarnerskim otocima zauzima 3. mjesto. Na Rabu je smješteno 8, uglavnom raštrkanih naselja: Banjol, Barbat na Rabu, Kampor, Lopar, Mundanije, Palit, Rab, Supetarska Draga, organiziranih od početka 21. stoljeća u dvije upravnoteritorijalne jedinice: Grad Rab i Općinu Lopar. Gradu Rabu pripadaju sva naselja na otoku osim naselja Lopar koji je ujedno i samostalna općina. Mjerničkom izmjerom u prvoj pol. 19. st. na otoku su određene granice i osnovane suvremene katastarske općine Banjol, Barbat na Rabu (obuhvaća i o. Dolin), Kampor, Rab-Mundanije i Supetarska Draga (Grad Rab) te k. o. Lopar (obuhvaća Goli otok i Sveti Grgur) 2, a mjerničke poslove obavlja ispostava Državne geodetske uprave u Rabu. Suvremeno geografsko poimanje rapske otočne skupine, obuhvaća, uz najveći Rab, i nekoliko većih i manjih otoka, otočića i hridi ukupne površine 16,73 km 2. Veličinom se izdvajaju Sveti Grgur (6,38 km 2 ) i Goli otok (4,54 km 2 ) na sjeverozpadnoj, te otok Dolin (4,62 km 2 ) 3 na jugozapadnoj strani otočnog prostora. Rapskoj otočnoj skupini pripadaju i manji otoci Veli i Mali Laganj, Trstenik, Mag (Lukovac), Mišnjak, Maman, Sridnjak i Sajlovac te još 24 hridi i grebena koji su najbrojniji uz istočnu obalu otok Raba (Rogić, 1969.). Toj se skupini, u funkcionalnom smislu, donedavno pridodavalo dijelom i naselje Jablanac na kopnu (ipak jače povezan sa Senjom), te sjeverni dio otoka Paga, poluotok Lun s istoimenim naseljem. Naime, specifični oblik i prirodna osnova otoka Paga, donedavna razmjerno slaba povezanost njegovih najsjevernijeg dijela s Novaljom i Pagom i upravna tradicija, utjecali su da je Lun, donedavna bio dio bivše općine Rab. Naime, čitav sjeverni dio uključivši i Novalju tijekom prošlosti bio je dugotrajno usko povezan s rapskom komunom, odnosno njezin dio. Danas su te silnice neznatno izražene uslijed jačanja Novalje kao gradskog i turističkog središta. Povijesno-geografski retrospekt razvoja rapske samouprave Od najstarijih vremena prostor otoka Raba i pripadajućih otoka i otočića u pojedinim razdobljima 2 Općinski sud u Rabu - pokriva otoke: Rab (katastarske općine: Rab-Mundanije, Banjol, Barbat, Supetarska Draga, Lopar i Kampor); Sveti Grgur i Goli (oba u k. o. Lopar) Dolin (k.o. Barbat); Trstenik, Laganj Veli i Laganj Mali (svi u k.o. Rab - Mundanije); Maman (k.o. Supetarska Draga) (URL1) 3 Površine otoka prema Duplančić Leder, Ujević, Čala, 2004.

2 4 RAPSKI ZBORNIK II RAPSKI ZBORNIK II 5 povijesno-zemljopisnog razvoja ostvario je određeni vid teritorijalne samouprave. Ona se očitovala već u vremenu razvoja Liburnije kao značajne talasokracije, kada je sasvim izvjesno da je rapska lokalna zajednica (Arba, Arva, Arvia) ostvarivala autonomiju. Od IV. stoljeća prije Krista u sklopu liburnske zajednice bila je u sukobu s grčkim kolonizatorima, i zacijelo, poslije poraza od snaga Dionizija Mlađeg bila cijelo jedno stoljeće, do sklapanja saveza Liburna i Ardijejaca protiv Grka, lokacija grčkih vojnih logora i naseobina (Sv. Damjan, Kaštelina u Kamporu i Punta Zidine u Loparu) te razmjenjivala dobra s grčkim trgovcima (Staničić, 1979.). Geostrateški odnosi na Jadranu, poslije pokušaja Ardijejaca da zauzmu grčku koloniju Issu na Visu, s obzirom na savez Grčke i Rima, bitno su izmijenjeni i Liburnija je, poslije predaje kraljice Teute (228. pr. Krista), prihvatila rimsku upravu (Staničić, 1979.), što nije umanjilo stupanj rapske samouprave. Ta se prostorna, geografska i politička samouprava u vrijeme kada je Liburnija potpadala pod rimsku upravu (II. st. prije Kr. V. st. poslije Kr.) očitovala ostvarenjem statusa municipalne zajednice (Municipium Arbe/Arbae/Arbiana) za vrijeme cara Augusta. Središte zajednice, grad Rab, doživio je tada snažan prosperitet i poprimio obilježja funkcionalno i infrastrukturno dobro opremljene gradske jezgre i luke s odličnim vezama prema najvažnijem središtu Liburnije, Jaderu (Zadru) i ostalim središtima u blizini (Apsorus, Cissa, Senia, Vegium, Crexa i dr.) i širom sjevernog Jadrana. Vrijednost prirodne osnove najbolje se odrazila u najpotpunije oblikovanom tradicionalnom urbanom središtu. Grad Rab vrednovao je već tada povoljan smještaj na istaknutom poluotoku, koji je izgradnjom bio u potpunosti zasićen. Rab je imao gradsku upravu (magistrat), gradsko vijeće (senat) i dr. Postoje indicije da je krajem rimske uprave osnovana i Rapska biskupija, a prvi se biskupi spominju od početka VI. stoljeća. 4 Upravno-teritorijalno, rapska samoupravna zajednica, neko je vrijeme poslije propasti Rimskog Carstva, pripadala Istočnogotskom Kraljevstvu (od 493.), a zatim je od 544. kao i važniji liburnski i dalmatinski gradovi na obali i otocima došla pod upravu Bizanta (VI.-XI. st.). Od IX. st. jedan je od važnih municipija Dalmatinskog temata sa središtem u Zadru, ostvarujući sve veću autonomiju s obzirom na slabljenje središnje vlasti. S time je u vezi i plaćanje stotinu zlatnika Hrvatskoj Kneževini u vrijeme cara Bazilija ( ) (Lučić, 1973.) odnosno u vrijeme kneza Branimira ( ) (Staničić, 1979.), da bi početkom X. st. rapska komuna de facto priznala vlast hrvatskog kralja Tomislava praktički u suživotu s ostalim dijelovima Hrvatskog Kraljevstva, premda je de iure i dalje bila pod bizanstkom vlašću (Margetić, 1987.). Razvijala se kao tipična srednjovjekovna samoupravna gradska komuna (općina, civitas, urbs) i biskupija koja je teritorijalno očito obuhvaćala otok Rab i susjedne pripadajuće manje otoke i otočiće. Izvjesno je da je već tada moglo započeti snažnije uključivanje Hrvata u zatečenu romanizirano-liburnsku zajednicu Rabljana. Naime, u vrijeme hrvatskih kraljeva Tomislava i Stjepana Držislava oni upravljaju prostorom Themae Dalmatiae kao namjesnici bizantskog cara, kao prokonzuli, zaštitnici i branitelji (Novak, 1971.). To je zacijelo, 4 Opći šematizam.., 454, 456, 457 (prema Farlatiju II, str. 171); od nastanka do u okviru Solinske, odnosno Splitske metropolije, a od do ukinuća 1828., u okviru Zadarske metroplije. Od ukinuća biskupije, kao dio Krčke biskupije i dalje u Zadarskoj metropoliji do njena gašenja u 20. st. u geostrateškom i antropogeografskom smislu označilo nove okolnosti opstanka i općeg razvoja Raba. Geostrateško jačanje Mletačke Republike odražavalo se u njezinim učestalim sukobima, posebice s hrvatskim vladarima, za prevlast na istočnom Jadranu, s naglaskom na interes za teritorijalnim ovladavanjem gradovima dalmatinskog temata. Dva puta je osvajala Rab u XI. stoljeću, a rapska autonomna komuna je u I. polovici XI. stoljeća morala priznati vrhovništvo Mlečana od do oko godine Rapska samoupravna općina sredinom XI. stoljeća ponovno je upravno-teritorijalno došla u sastav Hrvatskog Kraljevstva u vrijeme vladavine kralja Petra Krešimira IV. ( ), koji je Rapskoj biskupiji 1071., proširio nadležnost na SZ dijelu otoka Paga i u nekim župama Velebitskog podgorja (Suić, 1953., Staničić, 1979., Antoljak, 1986.). Postupno se otada širila i nadležnost rapske komune nad sjeverozapadnim dijelom Paga, do prostora Novalje, što je značajno utjecalo na mikrogeografske okolnosti diferenciranja otoka Paga. Naime, slično kao i kod Vinodola i Krka, bila je to posljedica osjetljivog mikrogeografskog odnosa između plodnih površina i broja stanovnika na Rabu koji je bio vrlo često i lako poremećen. U srednjem vijeku povremeno se zbog povećanja broja stanovnika pojavljivala agrarna prenaseljenost, tj. glad za zemljom što je dovodilo do iseljavanja viška pučanstva, odnosno usmjeravanja na trgovinu i pomorstvo. Stoga se porast broja stanovnika odrazio u prošlosti i na širenje teritorija rapske komune na susjedna područja velebitskog Podgorja i sjevernog Paga, s težnjom rješavanja potreba za prostorom u smislu osiguranja opstanka i razvoja (Magaš, 1998.). 5 Sve teritorijalne povlastice Rabu potvrdio je i prvi hrvatsko-ugarski kralj Koloman nakon što su godine na saboru kod Zadra njegovu vlast prihvatili i rapski izaslanici (Antoljak, 1987.). Od kraja XIII. st. Rab se nedvojbeno učvrstio na sjevernom dijelu Paga, a istodobno pod rapskom upravom nastalo je i naselje Jablanac podno Velebita koje je imalo ulogu čvršćeg povezivanja otoka i obale sa zaobaljem. Prostorno širenje rapskog posjeda je zahtijevalo i djelomičnu raspodjelu funkcija, tako da je Jablanac postao upravno središte kopnenog dijela rapskih posjeda, a Novalja rapskih posjeda na Pagu (Budak, 1987., Škunca, 1987.). Formalno značenje Jablanca se još više povećalo kad je proglašen slobodnim kraljevskim gradom (Hrvatski povijesni atlas, 2003.). Do početka XV. stoljeća izmjenjivala se uprava Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Mletačke Republike. Tako je Mletačka Republika godine 1118., poslije prethodnog upada njezinih snaga na otok 1116., priznala Rabu povlastice što ih je uživao za vrijeme bizantskih careva i hrvatskih kraljeva, a 5 S tim u vezi su i izraženi sukobi Rabljana sa stanovnicima susjednog kopna ili pak otoka Paga, Cresa i Lošinja. Budući da je kopno pripadalo hrvatskoj državi, a Rab je povremeno bio dio dalmatinskog posjeda Mletaka, borba za prostor odražavala je i sukob geostrateških interesa dviju država. Na duže vrijeme sjeverni dio Paga postao je dio rapske komune, a tamošnji pašnjaci bili su u posjedu Rabljana. Sjeverni dio Paga (Novalja i Lun) su izdvajanjem iz Ninske biskupije pripojeni i nekadašnjoj rapskoj biskupiji. Prema Krku rapska ekspanzija nije bila usmjerena, jer je Krk imao vrlo slične probleme agrarne prenaseljenosti. Tek će se izrastanjem Novalje u veće središte, izgubiti rapska uprava na Pagu. Prenaseljenost su ponekad smanjivale zarazne bolesti, posebice kuga, čija je jedna epidemija žestoko pogodila Rab (Magaš, 1998.). Sl. 1 Granice rapske komune na Coronellijevoj karti Dalmacije, (DAZD, Knjižnica, sign. 578c: II. A*) njezina vlast je trajala do početka 14. st. osim kratkotrajno u vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. Nove geopolitičke okolnosti početkom 14. stoljeća za vrijeme kralja Karla Roberta iz obitelji Anžuvinaca omogućile su da se rapska komuna vrati u sastav hrvatske države. Tada je hrvatski ban Pavao Šubić godine izdao Rabljanima ispravu po kojoj se mogu koristiti pašnjacima na Velebitu u zaobalju Jablanca (Klaić, 1980.). Posebno je značajno razdoblje vladavine hrvatsko-ugarsko-poljskog kralja Ljudevita I. Velikog kada je zabilježen brz napredak komune i njezino teritorijalno širenje, uz potvrdu teritorijalnih povlastica kraljeva iz XI. i XII. st. Naime, poslije Zadarskog mira do početka 15. stoljeća, Rab je ostvarivao najveći gospodarski i kulturni prosperitet koji se nastavio i poslije Ljudevitove smrti. Geopolitički i strateški stanje je bitno izmijenjeno u radoblju od do kada je rapska općina upravnoteritorijalno bila u sastavu Mletačke Republike. Imala je status samostalne općine u čija se prava autonomije, u većoj ili manjoj, mjeri miješala državna vlast (Novak, 1965.). U tom se razdoblju, s obzirom na obuhvat mletačke stečevine, nadležnost nad kopnenim dijelovima Velebita nije mogla značajnije održati, ali je formalno pravna teritorijalna uključenost dijela otoka Paga s Lunom i Novaljom, kao jedinstveni mikrogeografski kuriozitet podjele razmjerno velikog susjednog otoka, opstala tijekom cijelog razdoblja mletačke uprave (Sl. 1). Kao rezultat prostorno-geografskog širenja mletačke uprave na hrvatskim obalama, u XVIII. st., odnosno pri njezinu koncu, rapska općina bila je u upravno-teritorijalnom pogledu sastavni dio zadarskog kotara, jednog od kotara Zadarskog okruga (Circolo di Zara) dalmatinske pokrajine (Provincia di Dalmazia ed Albania). Međutim, tadašnji upravno-teritorijalni ustroj mletačke pokrajine Dalmacije i Albanije na 26 upravnih jedinica, bio je složen i neujednačen što je bila posljedica vojnog širenja stečevine u unutrašnjost hrvatskog prostora zaposjednutog od Otomanskog Carstva tijekom XVII. i XVIII. st. Od 26 jedinica, 14 ih je imalo status autonomne gradske općine (komune), među njima i Rab 6, 11 status okruga, a 1 je imala poseban status samoupravne jedinice (Poljica). Rapska općina je imala svoj drevni statut, a njome je upravljao knez zapovjednik (conte capitano). Općini su, kako je navedeno, pripadali i Lun i Novalja na Pagu (Maštrović, 1959.). Proširenjem Habsburškog Carstva na prostor Mletačke Republike, geostrateške prilike na istočnoj obali Jadrana bitno su izmijenjene. Ipak, upravno-teritorijalno, u vrijeme prve austrijske uprave, status gradskih komuna je najprije zadržan, pa tako i rapske, s time da je Rab postao središte mistnog starješinstva (superiorità locali) zapravo kotara, kakav su imali i susjedni Krk, Pag, Cres, Zadar, Nin, Novigrad i dr. Već ustroj Pokrajine Dalmacije sa središtem u Zadru na 20 mistnih staješinstava (s Poljicima i Metkovićem koji su imali poseban status 22) postao je osnovna upravno-teritorijalna shema, u kojoj je i Rab zadržao ulogu kotarskog središta. Predviđeni upravno teritorijalni ustroj Pokrajine na 5 okruga (Krk, Zadar, Split, Makarska i Kotor) zbog ratnih prilika 1805./06. nije ostvaren (Maštrović, 1969.). Političko-geografska konstelacija u ovom dijelu Sredozemlja, u sklopu burnih i brzih geostrateških promjena 6 Cres, Osor, Krk, Rab, Pag, Zadar, Nin, Šibenik, Split, Trogir, Omiš, Brač, Hvar, Korčula.

3 6 RAPSKI ZBORNIK II RAPSKI ZBORNIK II 7 s prijelaza XVIII. u XIX. stoljeće, dovela je do toga da je južnohrvatski, dalmatinski prostor u razdoblju od (stvarno od veljače 1806.) do 1813., oduzet austrijskom i pripojen Francuskom Carstvu i to u novoosnovanim granicama francuske Kraljevine Italije. Godine pokrajina Dalmacija je, sa središtem u Zadru, administrativno ustrojena na 4 okruga (Zadar, Šibenik, Split, Makarska) sa 17 (od ) kotara i 25 općina (Maštrović, 1969.), pa su najčešće kotari sadržavali samo po jednu općinu, odnosno teritorijalno su se s njome poklapali. Dubrovnik, koji je izgubio samostalnost, bio je ustrojen kao zasebna pokrajina kojoj je pripojen prostor Kotora. Rab je zadržao, kao i Pag, sjedište jednog od 6 kotara (kantona) u Zadarskom okrugu (Zadar, Rab, Pag, Krk, Cres, Mali Lošinj). U sastavu kotara Rab bila je samo jedna općina, kao što je bio slučaj i na Pagu, Cresu, Lošinju i Krku, Šibeniku, Nerežišćima, Sinju i dr.). Već civilni ustroj pratio je i ustroj izvršnih tijela pa je Dalmacija bila uređena na 6 okružja (na čelu s pukovnicima), a njih su činili razdjeli (serdarije na čelu s oficirom). Rab je pripao okrugu Krk, kao i Cres, Lošinj i Pag (Maštrović, 1959., 1969.). Osnivanjem Ilirskih provincija (Darxave slovinske), odnosno geopolitičkim preustrojem Francuskog Carstva godine i Dalmacija kao jedna od pokrajina i dalje sa središtem u Zadru, izdvojena je iz sastava francuske Kraljevine Italije. Dotadašnji upravno-teritorijalni ustroj izmijenjen je ponovno kada je Dalmacija, kao jedna od 7 pokrajina Ilirije, ustrojena s 5 okruga (Zadar, Šibenik, Split, Makarska i Hvar) koje su činili kotari (cantons) (Maštrović, 1959., 1969.), i dalje bez Dubrovnika koji je bio zasebna pokrajina (s okruzima Dubrovnik, Korčula i Kotor). Rab je, obuhvaćajući i dalje dio Paga (Novalja, Lun), izgubivši kotar, ostao jedna od tadašnjih 120 dalmatinskih (uključujući i dubrovačke općine), u sastavu kotara (kantona) Pag, gdje je bio i kotarski sud, u Zadarskom okrugu (Maštrović, 1959., 1969.). Ipak, Rab je s Krkom, Cresom i Lošinjom, potpao pod nadležnost pomirbenog suda u Karlovcu, u tzv. Građanskoj Hrvatskoj (Maštrović, 1959.). Uvođenjem druge austrijske uprave, koja je trajala od do 1918., Dalmaciji je pripojeno dubrovačko-kotorsko područje (Dubrovačka pokrajina) i u početku je bio zadržan uglavnom prethodni ustroj francuske uprave sa središtem u Zadru, sada sa 6 okruga (Zadar, Šibenik, Split, Makarska, Dubrovnik i Kotor). Godine prihvaćen je novi upravnoteritorijalni ustroj Dalmacije na 4 okruga (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor, kratkotrajno je bio osnovan i u Makarskoj , ali je pripojen Splitskom) koje je isprva činilo 28 kotara, a kasnije 34. Rabu je vraćen status kotara u sastavu Zadarskog okruga koji je imao 8 (kasnije 10) kotara ili pretura (Zadar, Rab, Pag, Obrovac, Šibenik, Knin, Drniš, Skradin, te Kistanje i Benkovac), a s obzirom na veličinu teritorija zadržan je kotarski sud treće klase (Maštrović, 1959.). Godina 1818., i donesene su izmjene u upravno-teritorijalnom ustroju Dalmacije na okruge, kotare i općine koje nisu bitno mijenjale status i funkcije kotara i općine u Rabu s iznimkom da je bio ukinut kotarski sud u Rabu i njegovo područje pripojeno kotarskom sudu u Pagu, ali je kasnije opet vraćen. Godine 1850., s obzirom na političke događaje od nadalje, povećan je broj okruga na 7 (osnovani su u Šibeniku, Sinju i Makarskoj) (Maštrović, 1959.). Bitno je za značenje rapske samouprave, koja se teritorijalno održavala u starim, mletačkim granicama, istaknuti i ukidanje Rapske biskupije godine. Ona je, kao i Osorska, pripojena Krčkoj biskupiji, čime je dokinut kaptol kanonika rapske stolnice, poslije čega je slijedilo crkveno provizorno stanje sve do usklađivanja godine. Tada je Rab dobio status arhiprezbiterijata, odnosno provikarije, budući da je župnik Raba obnašao časti provikara i arhipreta za prostor bivše biskupije (Brusić, 1924.). Važnija unutardržavna upravna reforma koja se odrazila na upravno-teritorijalni ustroj nastupila je kada su ukinuti okruzi, a ubrzo, 1868., uvedeno je novo političkoupravno uređenje Dalmacije na 12 kotara, zatim ubrzo 14 (Zadar, Benkovac, Knin, Šibenik, Sinj, Imotski, Makarska, Hvar, Korčula, Dubrovnik, Kotor, te još Metković i Brač). Tako je Rab ostao bez kotara, a kao općina pripao je Kotaru Zadar koji je objedinio bivše kotare Zadar, Pag i Rab odnosno općine Zadar, Biograd, Nin, Novigrad, Pag, Rab, Sali i Silba) (Maštrović, 1959., 1969.). U Kraljevini Dalmaciji, neposredno vezanoj za austrijsku krunu, odnosno austrijski dio Monarhije, prostorni obuhvat općine Rab protezao se i dalje na Novalju i Lun na Pagu. Rab je osim sjedišta općine imao i ispostavu lučkog ureda u Zadru. U presudnom, geostrateški izuzetno osjetljivom i prelomnom razdoblju poslije završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, , općina Rab bila je pod okupacijom talijanskih vojnih snaga, a 24. travnja one su napustile prostor općine. Tako je Rab nastavio razvoj u novoosnovanoj Kraljevini SHS. Budući da je Zadar, dotadašnji glavni grad Dalmacije, okružno i kotarsko središte, prepušten Kraljevini Italiji, njegove okružne/kotarske funkcije u prvo vrijeme preuzeo je Benkovac, pa je do općina Rab bila u sastavu kotara Benkovac, a za političke i upravne poslove bila je ustanovljena posebna kotarska ispostava Rab. Vidovdanskim ustavom iz Kraljevina SHS bila je ustrojena na 33 oblasti. Općina Rab početkom godine priključena je Kotaru Krk u okviru Splitske oblasti. Rab je zadržao kotarski sud, porezni ured, carinarnicu, poštu, lučki ured, te financijsku i oružničku postaju. S obzirom da su Rijeka i Zadar bili prepušteni Kraljevini Italiji, osnivanje Splitske oblasti koja je obuhvatila najveći dio hrvatskog priobalja i otoka, od Krka, do Hvara i Visa (južnije se prostirala Dubrovačka oblast, a sjevernije na kopnu Primorsko-krajiška oblast sa središtem u Karlovcu), činilo se kao određena reminiscencija na nekadašnji dalmatinski prostor. Tako je, naime, što treba istaknuti opstalo još neko vrijeme upravnoteritorijalno vezivanje Raba za južnohrvatski prostor. 7 Iz sjevernodalmatinskog upravno-teritorijalnog, prometnog i gospodarskog korpusa čiji je dio bila od ranog srednjeg vijeka, s prometnim i gospodarskim vezama na donedavno, sada Kraljevini Italiji prepušteno središte u Zadru, Rapska općina je po prvi puta izdvojena godine. Naime, odvajanje od sjevernodalmatinskog korpusa, s obzirom na rapalsku granicu oko Zadra, koji nije mogao obavljati funkciju regionalnog središta, bilo je razumljivo. Novim radikalnim preustrojem na banovine zemlja je promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija, a Rab je, zajedno s Krkom i Pagom, u 7 Vidovdanskim ustavom iz Kraljevina SHS bila je podijeljena na 33 oblasti. Zakon prema kojem je osnovana Primorsko-krajiška oblast od bivše Modruško-riječke i Ličkokrbavske županije te dijelova Zagrebačke županije donesen je 26. travnja 1922., ali su oblasne uprave počele djelovati tek 1924., a oblasne skupštine u veljači godine. Bilo je mnogo poteškoća sa stvaranjem oblasti. Za središte Primorskokrajiške oblasti izabran je Karlovac, a ne Gospić poradi lakšeg nadzora (Kolar, 2007.). nestabilnim unutarnjim političkim prilikama, pripao Savskoj Banovini. Od te postao je, međutim, ponovno kotarsko središte s nadležnošću za tri općine: Rab, Pag i novoosnovanu općinu Novalja (Sobolevski, 1987.). Ukidanjem granica banovina Savske i Primorske godine kada je osnovana Banovina Hrvatska stvorene su kratkotrajno nove geopolitičke okolnosti jedinstvenog hrvatskog priobalja, ali na žalost i dalje bez Zadra, Istre, Rijeke i pojedinih otoka. Vezano za status otoka Raba, stanje uvedeno je zadržano, odnosno Rab je i dalje imao funkciju kotara kojem je pripadao i otok Pag (Hrženjak, 1983.). Tijekom Drugog svjetskog rata, kapitulacijom i raspadom Kraljevine Jugoslavije te osnivanjem NDH, 102,85 km 2 Raba i pripadajućih otoka i otočića (bez Luna i Novalje), pripalo je okupatorskoj sili, Kraljevini Italiji (Rimski ugovor 18. svibnja godine), a poslije njezine kapitulacije NDH ga je de jure priključila velikoj župi Vinodol-Podgorje sa središtem u Senju 8, ali su ga stvarno držale partizanske snage. Naime, od pada Kraljevine Italije do 19. ožujka godine, u Rabu je ustanovljen i djelovao Kotarski NOO, a tada je otok zaposjednut od njemačkih snaga i snaga NDH koje su omogućile vlast NDH do njena nestanka. Potrebno je spomenuti da je tijekom Drugog svjetskog rata za potrebe obavještajne službe AP na zadarskom području osnovan obavještajni okrug s 4 kotara: Rab, Preko, Biograd i Benkovac (Uranija, 1969.). Vraćanjem Zadra (de facto 1944., de jure 1947.) i Rijeke Hrvatskoj, stvorene su nove okolnosti regionalnog upravno-teritorijalnog ustroja na sjevernodalmatinskom i kvarnerskom prostoru. Kotar Rab (u pojedinim dokumentima Rab-Pag) zadržan je od do u Splitskoj oblasti, koja je i dalje održavala određena sjećanja na pripadnost starom dalmatinskom prostoru. Do činili su ga Narodni odbori otoka Raba i Paga, a od općine koje su ponovno ustrojene u tadašnjoj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj (637). Općine kotara Rab-Pag bile su Rab, Pag i Novalja. Novim upravno-teritorijalnim preustrojem, godine 1955., kojim je broj općina (299) i kotara (27) u Hrvatskoj više nego prepolovljen, ukinut je i kotar Rab-Pag, a također i općina Novalja. Općina Pag (otok Pag bez Luna) iz tog kotara pripala je Kotaru Zadar, a općina Rab (7 naselja otoka Raba i naselje Lun na Pagu, ukupne površine 115,62 km 2 ) Kotaru Rijeka (Jurić, 1973.). 10 Godine 1961., prije tadašnje nove reforme, bile 8 Velika župa Vinodol-Podgorje sa sjedištem u Senju, djelovala je od 16. srpnja Teritorijalno je obuhvaćala kotarske oblasti Brinje, Crikvenica, Karlobag (od 15. srpnja 1941.), Kraljevica (od 15. rujna 1941.), Novi, Senj, te kotarsku ispostavu Pag (od 15. kolovoza 1941.) Od 5. srpnja iz njezinog teritorija je isključen kotar Pag i pridružen području Velike župe Sidraga-Ravni kotari, a pripojen joj je kotar Rab. Od 20. svibnja na ovome je području bilo na snazi iznimno stanje, pa je poslove građanske uprave obavljao vojni zapovjednik obalnog odsjeka Like. Njemu je 28. ožujka dodjeljen glavar građanske uprave (Bućin, 2002.). 9 U Hrvatskoj je godine bilo 2401 mjesnih NO (narodnih odbora), 85 gradova, 88 kotara i 2 oblasti, godine 2358 mjesnih NO, 24 grada, 87 kotara i 1 oblast, bilo je 2329 mjesnih NO, 24 grada, 88 kotara i 6 oblasti, mjesna NO, 34 grada u sastavu kotara, 24 grada izvan kotara i 89 kotara. Od godine ponovno se uvodi općina kao teritorijalna jedinica, kakova je postojala prije II. svjetskog rata. Hrvatska je tada imala 637 općina, 60 gradskih općina i 7 gradova u 88 kotara (Magaš, 2000.). 10 To su bila statistička naselja s pripadajućim dijelovima su u Hrvatskoj 244 općine u 27 kotara. Nova podjela uvedena je godine i to na na 111 općina u sastavu 9 kotara. Rab (kao i Pag iz dotadašnjeg zadarskog kotara) pripojeni su kotaru Rijeka, a veći dio kotara Zadar je pripao kotaru Split. Krajem u Hrvatskoj su bile 104 općine, među njima i općina Rab, a kotari su ukinuti. Godine godine u Hrvatskoj je bilo 105 općina, među njima i općina Rab, s istim brojem naselja i površinom kao i 1955., odnosno Novi teritorijalnoupravni ustroj uveden je godine kada su ustanovljene zajednice općina koje su trebale nadomjestiti bivših 9 velikih kotara. Rab je (kao i Pag) priključen Zajednici općina Rijeka, a najveći dio zadarskog prostora Zajednici općina Split (kratko vrijeme ZO Dalmacije). Od popisa stanovništva godine naselje Palit prikazuje se zasebno od naselja Rab, budući da je prethodno izdvojeno iz sastava naselja Rab, postavši samostalno statističko naselje, pa je općinu činilo 8 naselja na Rabu i 1 na Pagu, s istom površinom od 115,62 km 2. Godine ukinute su zajednice općina. Suvremeni upravno-teritorijalni ustroj Hrvatske i otok Rab Osamostaljenjem Republike Hrvatske godine, u vrijeme raspada SFR Jugoslavije, a posebice poslije međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 1992., predviđen je povratak na županijski upravno-teritorijalni ustroj. Stoga je Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora krajem godine donio Zakon o područjima županija, gradova i općina. Županije su uspostavljene kao jedinice regionalne samouprave čija područja čine prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i geografsku cjelinu (Bertić, 1996., Hrženjak 2002.). Županije se dijele na sastavne teritorijalne cjeline, gradove i općine, koji su jedinice lokalne samouprave. U Hrvatskoj je uspostavljeno 20 županija i Grad Zagreb koji su uključivali 418 općina i 70 gradova. S vremenom se broj gradova i općina povećavao tako da je Hrvatsku činilo 127 gradova i 429 općina. Rabska otočna skupina je od dio Primorskogoranske županije, a u suvremenim uvjetima osnovane su dvije jedinice lokale samouprave; Grad Rab i Općina Lopar (izdvojena 2006.). Osnivanjem Grada Raba i Općine Novalja, izdvojeni su teritoriji naselja Lun i Jakišnica 11 (ukupno 12,77 km 2 na otoku Pagu) iz dotadašnje općine Rab i pripojeni su novoosnovanoj općini Novalja (od Grad Novalja) u sastavu Ličko-senjske županije. Time je površina nove općine, odnosno Grada Raba smanjena na 102,85 km 2. Godine iz obuhvata Grada Raba izdvojena je Općina Lopar s istoimenim naseljem i pripadajućim dijelovima naselja te otocima Goli i Sveti Grgur, ukupne površine 26,43 km 2 čime je površina Grada Raba umanjena na 76,42 km 2. Grad Rab godine čini 7 naselja; Banjol na Rabu, naselja Banjol (Banjol, Gorinci, Kaplak), Barbat na Rabu (Barbat na Rabu, Grce, Grpe i Kaštel), Kampor (Kampor, Dundovo, Eufemija, Frkanj, Ograde i Punta Kampora), Lopar (Lopar, Kruna, Napešće, Napolje, Raskrižje), Lun (Lun, Gager, Jakišnica, Stanišće, Tovarnele), Mundanije, Rab (Rab, Palit), Supetarska Draga (Supetarska Draga, Donja Draga, Gonar, Podfruga, Puntari). 11 Statistički izdvojena iz naselja Lun

4 8 RAPSKI ZBORNIK II RAPSKI ZBORNIK II 9 Sl. 2. Suvremeni upravno-teritorijalni ustroj otoka Raba Izrađeno prema: Zlović (1996.), Statistički ljetopis (2009.). Zanimljivo je napomenuti da postoji više kartografskih predložaka kod kojih se južna granica Grada Raba ne podudara. Barbat, Kampor, Mundanije, Palit, Rab i Supetarska Draga s ukupno st. prema Popisu stanovništva iz godine (URL4). Potrebno je napomenuti da naselje Rab s nešto više od 500 st. nije najveće naselje Grada Raba nego je to Banjol s gotovo st. Međutim, Rab od antike ima upravnu funkciju, i u nodalnom smislu je glavno središnje naselje poradi duge urbane tradicije odnosno stoga što je i tijekom povijesnozemljopisnog razvoja jedini na otoku imao status središta komune odnosno bio u pravom smislu riječi grad (naselje gradskog tipa), pa se njegovo stanovništvo najmanje bavilo primarnim djelatnostima. Osim toga, Rab je do bio najveće naselje na otoku, a od tada pomalo gubi primat zbog iseljavanja i disperzije stanovništva te demografskog snaženja ostalih naselja potaknutih poljodjelstvom, pomorstvom i nadasve turizmom. Porast broja stanovnika cijelog otoka, kao i izgradnja kuća za odmor, potakli su i ubrzano prostorno širenje naselja koja su se građevinski uglavnom spojila zbog čega se može govoriti o suvremenoj rapskoj aglomeraciji od Barbata preko Banjola, Raba, Palita i Mundanija do Kampora s više od stanovnika (Magaš, 1998.) koja je uz suvremeni Mali Lošinj, najistaknutija demogeografska koncetracija na hrvatskim otocima. Općina Lopar je smještena na sjevernom dijelu otoka Raba, a Popis iz je zabilježio stanovnika. Naselje Lopar je fizički odvojeno od drugih otočkih naselja vapnenačkim grebenom Kamenjaka, a smješteno je raštrkano na istoimenom razvedenom flišnom poluotoku. Osnivanje novih općina često nije u skladu sa stvarnim potrebama prostornog razvoja Hrvatske posebice kada se temelji mahom na političkim, a ne na geografskim i gospodarskim osnovama. Uz geografske (prostorni obuhvat, broj naselja, broj stanovnika, prirodno-geografska homogenost odnosno izdvojenost, gravitacijski utjecaj središta, geoprometni čimbenici, političkogeografski čimbenici, itd.) važni su i upravni, politički, gospodarski i drugi kriteriji. Svakako, jedan od kriterija kojeg bi trebalo načelno uvažavati pri tom procesu je da nove upravno-teritorijalne jedince budu u najvećoj mjeri ili potpuno financijski neovisne od središnje vlasti, odnosno da mogu same sebe uzdržavati. Općina Lopar postoji tek nekoliko godina i teško je reći da li je u tom kratkom razdoblju uspjela ostvariti zamjetljiv gospodarski razvoj koji bi možebitno izostao da je Lopar ostao dio Grada Raba. Godine proračun općine Lopar je iznosio 14,97 mil kn, a od tog je iznosa čak 6,5 mil. kn došlo iz državnog proračuna, te 0,3 mil. kn iz proračuna Primorsko-goranske županije (URL2). U ovom je trenutku općina znatnim dijelom finacijski ovisna, kao i jedan dio drugih općina i gradova u Hrvatskoj, ali to ne znači da se u dogledno vrijeme njezini vlastiti prihodi ne bi mogli povećati. Razlozi zbog kojih se Lopar osamostalio su donekle razumljivi; izdvojenost od drugih naselja, turistički resursi uz potrebe kulturno-povijesnog vrednovanja Golog otoka i Svetog Grgura, privlačne pješčane plaže, mogućnost poljoprivredne proizvodnje na flišnoj podlozi i dr. Kako je već navedeno, rapska su naselja uglavnom raštrkanog (disperznog) tipa. Naime osim Raba koji je zgusnut na poluotoku, sva ostala naselja čini manji ili veći broj izdvojenih dijelova naselja, odnosno zaselaka mahom partronimičkog tipa (sl. 3.) koja su u prostoru uglavnom smještena na pogodnim položajima uz poljodjelske površine ili izvore vode. Protekla desetljeća su pokazala da se stanovnici otoka Raba uspješno nose sa suvremenim izazovima opstanka i razvoja, odnosno da se ostvaruje privredni i demografski rast, čime se Rab posebno ističe među hrvatskim otocima. Uspješno upravljanje prostornim resursima trebalo bi jamčiti takav daljni razvoj. Suvremena regionalizacija Hrvatske i otok Rab Kada se govori o regionalizaciji pojedinog prostora, treba imati na umu mnoštvo različitih mogućnosti raščlambe prostora s obzirom na odabrane kriterije. Koja će se regionalizacija u prostoru primijeniti, ovisi što se njome želi postići, što se u prostoru istražuje. Tako se može govoriti o geografskoj, ekonomskoj, upravno-političkoj, klimatološkoj, morfološkoj, turističkoj, kulturnoj i mnogim drugim regionalizacijama. Objekt geografskog proučavanja je cjelokupna prirodna i društvena stvarnost u prostoru, pa koncept regionalizacije treba u pravilu temeljiti na spoznaji prostornih jedinki, koje su rezultat različitih kombinacija izmijenjene prirodne osnove i društvenih čimbenika (Rogić, 1963.). Osnovne regionalizacije primijenjivane u hrvatskoj geografskoj znanosti su uvjetno-homogena (fizionomska) i nodalno-funkcionalna (gravitacijska). Uvjetno-homogena regionalizacija raščlanjuje (diferencira) prostor na temelju njegove vanjske fizionomije, odnosno izgleda, kao rezultata međudjelovanja prirodnog okoliša i društvenog razvoja (Rogić, 1983.). Služi se trostrukim odabirom kriterija: reljefnom strukturom, klimatsko-ekološkim obilježjima i historijsko-geografskim razvojem povezanim s kulturnim krajolikom. Ovom regionalizacijom su na prostoru Hrvatske izdvojene prirodno-geografske cjeline, uvjetno rečeno krajobrazne jedinice, organizirane u peterostupanjsku (šesterostupanjsku) hijerarhiju. Jedinice prvog stupnja su najveće i ujedno najmanje homogene i svaka od njih sadrži nekoliko jedinca drugog stupnja koja opet sadrži nekoliko jedinica trećeg stupnja, itd. do posljednjeg stupnja u hijerarhiji. Jedinice petog (šestog) stupnja su površinom najmanje, ali zato i najhomogenije. Otok Rab, odnosno rapska mikroregija na prvoj, makroregionaloj razini, pripada Primorskoj ili Jadranskoj Hrvatskoj, na drugoj prostoru Sjevernog hrvatskog primorja, a na trećoj Kvarnerskom primorsko-otočnom prostoru i na četrvtom stupnju Kvarnerskim otocima. Na petom stupnju regionalizacijske raščlambe izdvaja se mikroregija Rapska otočna skupina koju obilježavaju izraziti sredozemni agrarni krajobraz na flišu i zaštitna funkcija karbonatnog Kamenjaka (koji čini glavninu nadopunjujućeg krškog pašnjačkog krajobraza) i visoki stupanj suvremene društveno-gospodarske preobrazbe pod utjecajem turizma (Rogić, 1983.). Na šestom je stupnju rapska otočna skupina se diferencira na manje cjeline: Sveti Grgur i Goli otok, vapnenjački greben Kamenjaka, središnju flišnu udolinu, vapnenačku zaravan Kalifronta, otok Dolin i flišnu loparsku zonu. Nodalno-funkcionalna (gravitacijska) regionalizacija se temelji na fleksibilnom hijerarhijskom odnosu središnjih naselja i okolice izraženom u proizvodnji i potrošnji dobara i davanju usluga (Rogić, 1963.). Snagu (funkcionalnu, gravitacijsku, čvorišnu i žarišnu, odnosno nodalnu) nekog naselja određuju vrste i jačina funkcija koje su zastupljene u zadovoljavanju potreba okolnog prostora, stanovništvo i prostor koji mu gravitiraju, njegova veličina (broj stanovnika, broj i snaga uslužnih djelatnosti i sl.) itd. S obzirom na promjenjivost hijerarhijske mreže poradi administrativnopolitičkih promjena, bitno je izmijenjeno stanje u ovom dijelu Hrvatske, posebice poslije prepuštanja Zadra Kraljevini Italiji 1920., koji je do tada obavljao funkciju gravitacijskog središta i za prostor Raba, bez obzira na već prije istaknutu ulogu Sl. 3. Naselja otoka Raba s pripadajućim dijelovima naselja te zaseocima/patronimicima Izrađeno prema: Korenčić (1979.), Topografska karta Rab, ( , ) Rijeke kao gospodarski znatnijeg središta. Od moglo bi se uvjetno govoriti i o podijeljenoj gravitacijskoj ulozi vrlo udaljenih Splita i Karlovca, odnosno najbližeg Sušaka. U suvremenoj Hrvatskoj se u nodalno-funkcionalnom hijerarhijskom sustavu može prepoznati 6 osnovnih (po potrebi je moguće i više) tipova središta: makroregionalni, regionalni i subregionalni, mikroregionalni, područni, lokalni te isto toliko stupnjeva nodalno-funkcionalnih regija na koje ukazuju stariji predlošci iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. (Rogić, 1984.). Međutim s obzirom da uz vodeća središta (Zagreb, Split, Rijeku i Osijek) u novije vrijeme značajno snaži uloga Zadra, Varaždina i Slavonskog Broda potrebno je novije koncepte gravitacijske regionalizacije Hrvatske, usuglasiti s postojećim promjenama, posebice i sa regionalizacijom koju provodi Europska unija na regije (NUTS regije 1., 2. i 3. stupnja) odnosno subregije i mikroregije (LAU jedinice 1. i 2. stupnja) 12 Svaka od regija 2. stupnja u Hrvatskoj sadrži 12 Ovu hijerarhijsku regionalizaciju od godine primjenjuje EU u svrhu uspoređivanja europskih regija, prvenstveno poradi ravnomjernijeg razvoja odnosno distribuiranja sredstava. Teritorijalne jedinice su definirane prvenstveno za statističke svrhe, te ne tvore nužno službene upravne jedinice. Često se grupiranjem određenih upravnih jedinica dobivaju NUTS regije, budući da je broja stanovnik temeljni kriterij ove regionalizacije (NUTS 1 odgovara statističkim jedinicama u kojim živi od 3 do 7 milijuna stanovnika ; NUTS 2 od do stanovnika; NUTS 3 : od do

5 10 RAPSKI ZBORNIK II RAPSKI ZBORNIK II 11 Banjol 1. Kaplak 2. Banjol 3. Gorinci 1. Debelići 2. Remetići 3. Mikelići 4. Pende 5. Pičuljani 6. Matušani 7. Ribarići 8. Sušići Barbat 1. Kaštel 2. Grci 3. Grpe 1. Janići 2. Šimičići 3. Keki Kampor 1. Frkanj 2. Punta Kampora 3. Ograde 4. Dundo 5. Eufemija 1. Barčići 2. Kurelići 3. Šurline 4. Perići 5. Travaši 6. Kurelići 7. Tafarići 8. Dedići 9. Guščići 10. Macolići 11. Ružići određen broj središta regionalnog značenja, koji oblikuju svoje regije, koje sadrže manje ili više subregionalnih središta sa svojim subregijama, mikroregijama, lokalnim područjima i tako do posljednje, najniže razine i najmanjeg lokalnog središta u hijerarhiji (Rogić, 1984.; Magaš, 1998., Magaš, Rogić, 1999.). U takvoj konstelaciji rabska otočna skupina čini tipičnu mikroregiju, u kojoj se osim mikroregionalnog središta, Raba, čije je značenje pojačano i funkcijama susjednih naselja aglomeracije (posebice Palita, Barbata i primjerice Kampora gdje je bolnica s širim gravitacijskim značenjem) može prepoznati i jedno lokalno središte, Lopar, posebice poslije administrativnog izdvajanja u samostalnu općinu. Rapska općina, odnosno mikroregija, već u razdoblju poslije ukidanja kotara Rab-Pag u Splitskoj oblasti, i pripajanja Kotaru Rijeka, postala je sastavni dio riječkog nodalno-funkcionalnog odnosno gravitacijskog regionalnog kompleksa, budući da je prostorno udaljena od drugih regionalnih središta (Zadar, Karlovac). Marginalizacija Zadra između dva svjetska rata, nastavljena vrlo sporom obnovom srušenog grada i u prvim desetljećima poslije Drugog svjetskog rata, nije omogućila vraćanje niti dijela nekadašnjeg gravitacijskog utjecaja u odnosu na Rab, odnosno taj je utjecaj postao gotovo zanemariv. Sve istaknutiji suvremeni gravitacijski utjecaj Zadra kao snažnog regionalnog središta na Pagu, u smislu oživljavanja nekadašnjeg značenja, samo se uvjetno i sporadično reflektira i na susjedni Rab, s obzirom na blizinu, prometnu povezanost i kroz posljednjih stotinjak godina uhodane funkcionalne tokove. U blizini Raba, osim Senja i Gospića, nema niti istaknutih subregionalnih središta, ali je zbog otočkog smještaja (insularnosti) stanovništvo u najvećoj mjeri upućeno zadovoljavati usluge ili na samom stanovnika. Slijede lokalne upravne jedinice LAU 1 i LAU 2 (Local Administrative Units, LAU), koje su prije označavane kao NUTS 4 i NUTS 5, sastavni su dio NUTS regija. (Projekt nomenklature.., 2002.) Naselje/Dio naselja/patronimik Lopar 1. Kruna 2. Lopar 1. Jerići 2. Brnovići 3. Andreškići 4. Mikolaci 5. Paparići 6. Franelići 7. Matahlići 8. Surići 9. Zorzini Mundanije / 1. Šotići 2. Barčići 3. Pahlinčići 4. Dumičići 5. Žintili 6. Begovi 7. Gali Palit / 1. Markovine 2. Macovići 3. Macolići 4. Faflji 5. Dudići Supetarska Draga 1. Donja Draga 2. Gonar 3. Supetarska Draga 1. Dumići 2. Buzići 3. Vidasi 4. Fafanđeli 5. Vršani 6. Gulići 7. Tomulići 8. Šajbići 9. Matkići 10. Bunići 11. Dumičići 12. Markunići 13. Rak otoku/u gradu Rabu ili, mahom, u Rijeci, a znatno manje u drugim središtima Hrvatske. Sam grad Rab, s obzirom na broj stanovnika i zastupljene funkcije, u nodalno-funkcionalnoj hijerarhiji Hrvatske ima status mikroregionalnog središta. Osim otoka, njegov gravitacijski utjecaj se osjeća, premda sasvim u neznatnoj mjeri i na susjednom kopnu (Jablanac), koje je usmjereno na Senj i Gospić, i na sjevernom Pagu (Lun) gdje je osnažio gravitacijski utjecaj Novalje i dijelom Paga. O usmjerenosti Rabljana na svoj otok, što je posljedica insularnosti i postojanja odgovarajućih funkcija i gospodarstvenih subjekata, svjedoče i podaci o broju dnevnih cirkulanata radnika. Godine u Gradu Rabu je broj aktvinih radnika, dnevnih cirkulanata, iznosio (URL3), a čak cirkulanata je bilo uposleno u naseljima toga grada. Samo 4 zaposlenika su dnevno cirkulirala na posao u drugi grad/općinu iste županije, a 5 zaposlenika u drugu županiju. Suvremeni geografski aspekti prostornog razvoja rapske mikroregije Rapski prostor (9.480 st ) kojim geomorfološki dominira dinarska morfostruktura, s osnovnih mikrocjelinama SI vapnenačkog Kamenjaka, središnje flišne zone, JZ karbonatne zone Kalifronta, flišne zone Lopara i karbonatnih pripadajućih otoka, prirodno-geografski i društveno-geografski ima povoljne uvjete razvoja i početkom 21. stoljeća. Naime, flišno područje, zaštićeno od bure i isušivanja istaknutim bilom Kamenjaka, kao oduvijek skladan prirodnozemljopisni okvir tradicionalnog ratarstva s oblikovanim krajolikom sredozemne polikulture u plodnom polju, i danas je snažna osnova osuvremenjene agrarne proizvodnje, posebice u maslinarstvu i vinogradarstvu. Središnju flišnu zonu čine dva flišna hrpta i dvije flišne udoline s pješčenjacima i laporima tj. dvije bore. Na dodiru fliša i karbonatnih stijena ima više vrela čija voda je bila, a i u suvremenim uvjetima je ostala, važna osnova ratarskog vrednovanja i dijela postojeće lokalne vodoopskrbe. Kamenjak (Tinjaroša), koji je služio uglavnom za ljetnu ispašu, kao i drumuni Kalifronta i šume Dundo nekad korišteni za zimsku ispašu, danas imaju bitno izmijenjenu gospodarsku i zaštitarsku ulogu. Šumska zona, prekrivena plodnim vapnenačkim crnicama, sa sastojinama prave sredozemne šumske zajednice hrasta crnike (Quercetum ilicis) kao najveći prirodni i sačuvani primjer prave sredozemne hrastove šume u Hrvatskoj, zaštićeno je šumarsko, obrazovno i gospodarsko područje. Zona Kamenjaka dopunjava agrarnu djelatnost suvremenim oblicima sitnog stočarstva čiji proizvodi se plasiraju na lokalno turističko tržište i pokrivaju dio potreba otočkog stanovništva. Suvremeni oblici tradicionalno nadopunjujuće gospodarske grane, pomorstva (Rapska plovidba, turistička i druga lokalna plovila), poticajna su sastavnica turističke ekspanzije što posredno omogućava svestrani razvoj otočke mikroregije i opstanak stanovništva. Ukidanje tradicionalne brze putničko-trajektne dužobalne pruge (Rijeka Rab Zadar i dalje prema jugu) ipak se loše odražava na kvalitetu povezanosti Raba s najbližim regionalnim središtima. Naime, ubrzani razvoj započet u 19. stoljeću uvođenjem parobrodarskih pruga, izrastanjem Trsta, Rijeke, Zadra i pojavom turizma itd., zahvaljujući činjenici da je otočni prostor klimatski vrlo ugodan i privlačan, omogućio je Rabu kao razvijenom i najistaknutijem vrlo pogodnom središtu, brz razvoj turističke privrede. Na otoku ostvarena najskladnija kombinacija turističkog gospodarstva i lokalne agrarne ekonomike (Magaš, 1998.) osnova je i suvremenog razvoja. Rezultat tih okolnosti je da Rab, jedini od kvarnerskih otoka bilježi stalan, premda spor, porast broja stanovnika u XX. i početkom XXI. stoljeća. Naime, Rab kao uspješan primjer razvoja turizma koji je omogućio opstanak i potaknuo razvoj tradicionalnog gospodarstva, počevši od prvih grupa čeških turista osamdesetih godina XIX. st. koje su ovdje zimovale uživajući u ljepotama sredozemnog krajobraza i spomeničke baštine, prilagođava se uspješno i suvremenim zahtjevima turističkog poslovanja. Jednako kao što su prvi oblici turističkog vrednovanja poticali razvoj agrarne proizvodnje (vinogradarstvo, maslinarstvo, povrtlarstvo) kroz zadovoljenje turističke potražnje koja je apsorbirala agrarne viškove, i danas se značajan dio lokalne proizvodnje plasira u turizam. Stoga, kako je spomenuto, u odnosu na druge otočne skupine u Hrvatskoj, Rab ima povoljnija demografska kretanja. Za razliku od najčešće brzog opadanja broja stanovnika u cijeloj otočnoj zoni Hrvatske, Rab obilježava blag porast broja stanovnika, za što ima preduvjeta i u budućnosti. To se odražava i na izgradnju u prostoru, čemu treba dodati i potražnju za izgradnjom kuća za odmor i brojnih drugih objekata. Suvremeno graditeljstvo, potaknuto razvojem turizma uvjetuje spomenuto prostorno povezivanje niza naselja s gradom Rabom (Palit, Banjol, Barbat, Mundanije), u jedinstvenu urbaniziranu zonu s gotovo stanovnika. Od ostalih naselja ističu se Lopar (1.191, g.) na sjevernom dijelu, Kampor (1.293) na zapadnom i Supetarska Draga (1.164). Suvremena turistička privreda Raba, slično kao i Krka, zbog teškoća vezanih uz podmirenje potreba turizma i stanovništva iz lokalnih vodnih resursa, oslanja se na vodoopskrbu s kopna. Problem vode, očit i na Rabu, kao i na ostalim hrvatskim otocima, bez obzira na doskorašnje bogatstvo Raba vodom, određeno potrebama nekad isključivo tradicionalnog otočkog gospodarstva zadovoljenog malim brojnim izvorima, poradi nedostatosti za suvremeni turistički razvoj, uspješno je riješen. Premda svako naselje ima svoje izvore vode, suvremena turistička valorizacija koja se manifestira s 2-3 mil. noćenja godišnje, dovela je i ovdje do svojevrsnog paradoksa da se suvremenim vodoopskrbnim zahvatom u sustavu Lika - Podgorje, s vodom također siromašnog kopna, doprema potrebna količina vode i na Rab. Društveno gospodarski razvoj Raba, ali i susjednih otoka, posebice Paga, doveo je u suvremenim uvjetima do sve snažnijeg vezivanja Paga na prostor Zadra, a u upravnom smislu dijelom i na prostor Gospića. Nova stvarnost potaknuta snažnim i brzim razvojem Novalje, uvjetovala je nove okolnosti grupiranja naselja na sjevernom dijelu otoka Paga, oko ojačanog središta u Novalji. Time su, zacijelo na duže vrijeme prestale stoljetne uske (općinske) upravno teritorijalne veze Raba i sjevernog dijela otoka, najprije u odnosu na Novalju, a zatim i na krajnjem rtu Paga, na Lunu. Zaključak Tradicionalna izoliranost otočnih prostora koja se uglavnom negativno odražava na razvoj naselja te demografska i privredna kretanja, ipak nije imala presudan utjecaj na mikroregionalni prostor rapske otočne skupine. Zahvaljujući prvenstveno osuvremenjenom tradicionalnom poljodjelstvu i stočarstvu, a zatim turizmu, pomorstvu i trgovini, otok Rab, posebice njegovo središte, grad Rab, uspio se u prošlosti nametnuti kao značajan lokalni društveno-politički čimbenik južnokvarnerskog i sjevernodalmatinskog prostora. Mnogobrojne teritorijalne promjene, poglavito početkom 19. i u drugoj polovini 20. st., tek su u manjoj mjeri otežale već ustaljene pravce prostornog i gospodarskog širenja. Suvremeni upravno-teritorijalni ustroj otoka na Grad Rab od 1992., a zatim i na Općinu Lopar od 2006., odraz je tradicionalnih centralnomjesnih funkcija unutar mikroregije kao i tendencija mlade loparske općine da se samostalno razvija oslanjajući se na vlastite resurse i mogućnosti vlastitog lokalnog središta. Vrijeme će pokazati opravdanost takve teritorijalne podjele koja je ipak manje značajna u odnosu na nastojanja da stanovništvo Raba ostane na svom otoku, da se ostvare što veće mogućnosti i poticaji zapošljavanja i daljnjeg prosperiteta ove kvarnerske otočne mikroregije. Ujedno, nove su okolnosti, potaknute suvremenim razvojem naselja na Pagu, očito za duže vrijeme, onemogućile nekadašnju općinsku povezanost Raba s naseljima na Pagu. Izvori Coronelli, V., M. (1688.): MARI, GOLFI, ISOLE, SPIAGGIE, PORTI, CITTA, Fortezze Ed altri Luoghi Dell Istria, Quarner, DALMAZIA, ALBANIA EPIRO, E LIVADIA, Delineati e Descritti Dal P(ADRE) GENERALE CORONELLI, Venezia, sv. III-IV, Venecija. Projekt nomenklature prostornih jedinica za statistiku, Državni zavod za statistiku, Zagreb, Prostorni plan Primorsko-goranske županije, Županijski zavod za razvoj, prostorno uređenje i zaštitu okoliša,