Travanj Gimnazija

Transcription

1 Travanj Gimnazija

2 2 u oku kamere

3 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića 4 DENIS KHERMAYER, O POČECIMA OSNIVANJA PRIVATNE ŠKOLE I OBRAZOVNOM PODUZETNIŠTVU Obrazovna utakmica traje već 20 godina 8 DESET GODINA RIJEČKE GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDE- VITA ADAMIĆA Obrazovati generacije i stvarati prave ljude nije lagan posao 9 EUROPSKA ISKUSTVA U MNOGIM ZEMLJAMA RASTE BROJ UČENIKA KOJI POHAĐAJU ŠKOLE S PRAVOM JAVNOSTI Hrvatska ima premalo privatnih škola 12 CLIL U NASTAVI - JEZIČNA I KULTURNA RAZNOLIKOST Nastavnici u školskim klupama 12 DIANA HICKS, SAVJETNICA PRI BRITISH COUNCILU I INTERNATIONAL STUDY PROGRAMMES CLIL vodi profesore u 21. stoljeće 13 COMENIUS PROJEKT: WATER LIFE, THREAT, INSPI- RATION U društvu europskih škola 14 ANDREA DE ADAMICH, POTOMAK SLAVNOG PRET- KA PO KOJEM ŠKOLA NOSI IME Da jedna gimnazija nosi ime mog pretka čini me iznimno ponosnim 15 ERVIN DUBROVIĆ, RAVNATELJ MUZEJA GRADA RIJEKE Andrija Ljudevit Adamić - čovjek našeg doba 16 PROF. DR. SC. STJEPAN STANIČIĆ O PRIVATNOM ŠKOLSTVU U HRVATSKOJ I U EUROPI Nova kurikularna reforma još jedna prilika za privatno školstvo 18 BRANKA RENKO SILOV: DO GODINE PROČELNICA ZA ODGOJ I ŠKOLSTVO GRADA RIJEKE Privatne škole obogatile su riječko školstvo 22 ZLATKO ŠEŠELJ, RAVNATELJ ZAGREBAČKE PRI- VATNE KLASIČNE GIMNAZIJE Privatne škole samo toleriran, ali ne i željen dio sustava 32 FOTO ALBUM Školske generacije Izdavač Srednja škola Andrije Ljudevita ADAMIĆA Za izdavača Denis KHERMAYER Glavna urednica Ljiljana ŠKUGOR Uredništvo Denis KHERMAYER, Jasmina Čavrak, Ljiljana ŠKUGOR Naslovnica Silvano JEŽINA Fotografije Srednja škola Andrije, Ljudevita ADAMIĆA i Silvano JEŽINA Grafička urednica Lara Mamula Grafička obrada i tisak Dune d.o.o. Rijeka, Tiskara Kerschoffset Zagreb Naklada 800 komada skola@ss-adamic.com Rijeka, travanj

4 DENIS KHERMAYER, O POČECIMA OSNIVANJA PRIVATNE ŠKOLE I OBRA- ZOVNOM PODUZETNIŠTVU U ŽUPANIJI Obrazovna utakmica traje već 20 godina Nakon stranih jezika osnivanje osnovne škole bilo je iznimno zahtjevno, jer je trebalo zadovoljiti sve pedagoške standarde, kadrovske i prostorne uvjete. To uopće nije bilo lako, ali ja sam baš zapela, iako je i sam zakon o školstvu u tom smislu bio nedorečen, pa često ni javna administracija nije znala što treba činiti Vrijeme je neposredno nakon završetka Domovinskog rata, vlada svekoliki optimizam u smislu da je svatko ponaosob očekivao nešto dobro što nam se je konačno moralo dogoditi i upravo u to vrijeme profesorica Denis Khermayer donosi veliku odluku. Kreće u privatni biznis, u obrazovne poduzetničke vode. Do tada je radila u talijanskoj gimnaziji Scuola media superiore italiana, a predavala je sve što je trebalo, povijest, hrvatski ili talijanski jezik, pa čak i filozofiju, a kad nije ništa trebalo, radila je u knjižnici, s obzirom da je i diplomirani bibliotekar. Denis Khermayer Sa sigurnog posla profesorice, otišli ste u nesigurne privatne vode. Da sam bila sretna, baš i nisam, ali nikom normalnom nije padalo na pamet žaliti se. Radila sam, što se drugo moglo. Nastava, izvaninstitucionalne obveze, knjižnica, obitelj, posao - uhodan ritam do jednog dana kada mi dolazi kolegica prof. Dunja Sabljar. 4

5 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Ničim izazvana, prof. Sabljar predlaže da otvorimo zajedno školu stranih jezika. Ma kakvu školu stranih jezika, ja nemam vremena ni disat, suprug je obrtnik, radi sa Slovenijom i Bosnom, bog zna što će biti s granicama, mlađa kćerka mi ima tek tri godine, starija ide u osmi razred, ali ona nije odustala od nagovaranja, kao ni ja od odbijanja te mogućnosti. Početak u siječnju No, ipak sam riba u horoskopu pa se kao i svaka riba dopuštam nagovoriti na svakakve gluposti. I tako smo mi otvorile školu, ali ne kao normalni ljudi u rujnu, nego u siječnju, kad su u prosjeku već svi upisani. Uloženi kapital 50 DEM, najam jedne sobe za mjesec dana u ulici Dolac 9, drugi kat, registracija dopunske djelatnosti i dodatnih 30 DEM za dva oglasa u Novom listu, mužu nisam ni rekla, naravno ni mami, mislilila sam ma to će biti nešto usput, šta se imam kome ispovijedat. Da li vas je bilo strah, kako je krenulo s upisima i polaznicima? Normalno da mi nije bilo svejedno, bilo me je strah, a mučilo me pitanje kako ćemo to organizirati. No, što je tu je, kreću upisi, izlazim iz popodnevne smjene iz Licea kad u Dolcu 9, red od ulaza do drugog kata. Mislila sam da ljudi čekaju domovnice. Ja prolazim pored njih, a mnoštvo ljudi uredno stoji u mračnom portunu u redu uza zid, otključavam vrata i pitam: Oprostite, koga vi čekate? Kad sam čula da čekaju školu stranih jezika za upise skoro sam se srušila, a onda sam negdje zadnjim atomom snage progovorila: Izvolite!, pokušala sam upaliti svijetlo na stubištu, ali nije radilo. Super, divota! Nije tu kraj, prva je ušla diplomirana ekonomistica, Sonja i odlučila uplatiti cijeli tečaj talijanskog jezika, ma kako da uzmem novac za cijeli tečaj, a uplatili smo sobu jedan mjesec? Hoće li se itko još upisati za sljedeći mjesec? Hoćemo li imati za najamninu? Ja sam joj lijepo sve to rekla, a onda mi je moja prva učenica rekla neka ne brinem i da inzistira na cijeloj uplati jer ima popust od 10 posto. I tako je krenula odgovornost, kad ti netko vjeruje, moraš to i opravdat i posao je krenuo. Uspješno starta škola stranih jezika i morate tražiti veći prostor. Preselili smo se već nakon mjesec dana u Strohalovu ulicu, jer nam jedna Išla sam pogledati prostor i bila je to ljubav na prvi pogled: krasan ulaz, mramorno stepenište, a u zgradi samo Rektorat na prvom katu, mi na drugom, a u prizemlju zgrade Municipij prostorija nije više bila dovoljna, pa smo iznajmile tri male učionice, u potkrovlju zgrade čiji je vlasnik bila Bonavia. U to vrijeme otvaramo i službeno školu stranih jezika Oxford d.o.o. To je već bio pravi posao, bilo je jako puno polaznika, iako su u to vrijeme godine škole jezika nicale jedna Prva učenica za drugom pa je odmah krenula i prava konkurencija. Poznatije škole su bile Linguae, Poliglot, Interlang i Euro Way na Kastvu. Sjećam se da se je tada događao pravi boom u poduzetništvu. U našoj zgradi, u Strohalovoj bilo je prepuno malih tvrtki koje su se bavile raznim poslovima: turistička agencija, projektni biro, računovodstvene usluge, financijski konzalting, krojački salon, Ri telefax, Burza i svi su čini mi se dobro radili. Na ulazu zgrade nicale su nove ploče s nazivima tvrtki, bilo je to zaista vrijeme puno optimizma i poleta, iako je još uvijek trajao rat. Predavati na tečajevima bilo mi je jako zanimljivo, to je sasvim druga dimenzija u odnosu na učenike u školi. Ljudi su to platili i htjeli su naučiti, pa mogu reći da su oni ustrajni čak i naučili osnove jezika, iako je bilo svega, od polupismenih, visokoobrazovanih, studenata, srednjoškolaca i male djece. Sjećam se jedne grupe časnih sestara iz Bosne koje su trebale otići u Rim i upisale ubrzani tečaj talijanskog jezika, umirale smo od smijeha, one bi znale reći: Ajd, vi to profesorce Prva je bila diplomirana ekonomistica, Sonja i odlučila uplatiti cijeli tečaj talijanskog jezika, ma kako da uzmem novac za cijeli tečaj, a uplatili smo sobu jedan mjesec? Hoće li se itko još upisati za sljedeći mjesec? Hoćemo li imati za najamninu? Ja sam joj lijepo sve to rekla, a onda mi je moja prva učenica rekla neka ne brinem i da inzistira na cijeloj uplati jer ima popust od 10 posto. I tako je krenula odgovornost, kad ti netko vjeruje, moraš to i opravdat i posao je krenuo. nekako skratite, nemamo mi vremena, čim stignu putovnice mi odosmo! Onda bi spontano prešle na ti: Ako hoćeš, možeš i ti sa nama, mjesta ima u kombiju pa možemo i putem učit! Redovito bi dolazili na tečaj vozači kamiona, oni su bili fenomenalni. Jedan mi je rekao Aj ti meni napiši ja sam ukrco, ja sam iskrco drugo meni i ne treba. Ja mu napisala, čovjek je platio cijeli tečaj i otišao, vjerojatno na ukrcaj. Silom sam mu htjela vratit novac, ali ga nikako nije htio uzeti, rekao je da ga šalje gazda i važan mu je samo račun. Da on vidi da sam ja to obavio, kužiš? Kako se povećavao posao u školi stranih jezika, vi dajete otkaz u Liceu? Posao postaje sve zahtjevinji, nisam više mogla predavati prijepodne u Liceu te po čitava popodneva u školi stranih jezika, a to je bilo svakodnevno pa čak i subotom prijepodne. Tada je trebalo donijet prvu ozbiljniju odluku, a nije mi baš bilo sve- 5

6 jedno. Kako vrijeme prolazi dolazi do promjena i kod nas, od skromnih početaka već imamo mogućnost širenja posla. Na licitaciji u Gradu Rijeci uspjela sam dobiti lijepi, veliki poslovni prostor na Jelačićevom trgu broj 1, po iznimno povoljnoj cijeni, na rok od 10 godina. To je već ličilo na pravu školu: velike, svijetle učionice, novi tepisoni, prvi fax, prvo računalo, krasan pogled na grad, divota! Tada sam shvatila da povratka nema i predala zahtjev za raskid radnog odnosa. Kad su drugi preživjeli, valjda ću nekako i ja mislila sam. U Palmanovi sam kupila 50 najjeftinijih stolica na rasklapanje, nažicala Tri privatne škole polovni namještaj za malu čajnu kuhinju i tako krenula u poduzetništvo. Ako propadnem, otvorit ću ljetno kino, imam more stolica, tješila sam se. Tada sam zaposlila osim samu sebe i prvu djelatnicu, gospođu Ružu Kobasić. Za čudo, pristala je, nije ju bilo strah dati otkaz i prijeći na novo radno mjesto. Mene je jako bilo strah i za nju i za sebe, ali sam tako dobro glumila da to ne bih bila priznala ni pod cijenu života. Uskoro posao širite na organizaciju prvog privatnog produženog boravka. Da, a usput sam trebala uplatiti i DEM za obranu magisterija na Filozofskom Tada su postojale tri privatne škole u Hrvatskoj, osnovna škola Juraj Dobrila u Puli, otvorila ju je profesorica matematike i fizike Branka Ćervar, a rješenje je izdala tadašnja ministrica Vesna Ghirardi Jurkić. U Zagrebu je postojala prva privatna gimnazija, koju je osnovala profesorica Jasenka Braitenfild i privatna osnovna škola Kreativan razvoj, čiji je osnivač mr. kemije Tin Časl. fakultetu u Ljubljani. Tema mi je bila Rani bilingvizam, već sam bila dala sve ispite i ostao je samo još magistarski rad. I ja nikako uplatit taj magisterij, činilo mi se je to previše novaca. Umjesto magisterija ja uplatim novi, prekrasan putnički kombi Fiat Ducato, zadužim se još dodatno i otvorim prvi privatni produženi boravak za školsku djecu i igraonicu na engleskom i na talijanskom za predškolsku djecu. Predškolce smo dovozili u školu, gdje bi oni boravili od 9 do 12, a nakon toga smo učenike od prvog do četvrtog razreda čekali poslije nastave i dovodili ih u naše učionice, gdje su ručali i pisali zadaću dok ne bi po njih dolazili roditelji. Navečer su se u istom prostoru održavali tečajevi. U Rijeci tada nije postojao ni jedan produženi boravak u školi, pa smo jako brzo popunili grupe, vratili u vrlo kratkom roku dug za kombi. Sve je ispalo dobro, osim magisterija. Možda sam još i mogla sakupiti navac, ali vremena više nikako nisam imala, vrijeme mi je postalo čisti luksuz. Šteta, a baš mi je tema bila draga, samoj sam sebi znala reći ne možeš imati i novce i ovce. Ljubav na prvi pogled Negdje usred ljeta 1997.g. kad su već svi na godišnjem, slučajno pročitam u Novom listu da se objavljuje treća licitacija za prostor na Trgu Riječke rezolucije 4. To me je skroz ošamutilo, je li moguće da na prvim dvjema licitacijama nitko nije dobio prostor? Na trećoj se naime licitaciji cijena jako spušta već od starta, ali moraju se prijaviti barem dva natjecatelja. Htjela sam zapravo i otići s Jelačića, jer smo s vremenom shvatili da nam je taj visoki četvrti kat očajan, a i prostor od 250 kvadrata nam je već postao pretijesan. Išla sam pogledati prostor i bila je to ljubav na prvi pogled: krasan ulaz, mramorno stepenište, a u zgradi samo Rektorat na pr- 6

7 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Dvije godine čekanja Molba je stajala u Ministarstvu pune dvije godine i nikako ni makac, nit su rekli ne može, niti su rekli može. U međuvremenu je trebalo i živjet i radit. Kada sam već u potpunosti odustala od te ideje i bila sasvim sigurna da nema nikakve šanse, da mi se više ne da ponavljat iste rečenice, da me svi gledaju ko marsovca i da mi sva ta gnjavaža upće ne treba, stigne poštom nekoliko dana pred Božić rješenje MZOS-a. Bomba, pa šta ću sad s tim, ja sam već odustala! Ma jel to mene netko zafrkava? vom katu, mi na drugom, a u prizemlju zgrade restoran Municipij. Pješačka zona, ne čuje se buka prometa, prostor veličine 500 kvadrata i mi se krajem kolovoza ponovo preselili. To je baš bio prostor kako smo se znali našaliti s pet zvjezdica. Sjećam se da smo znali susretati na stepeništu gospođu Katicu Ivanišević, koja je tada bila rektorica i saborska zastupnica. Sva su djeca morala biti tiha, nije bilo nikakvog divljanja ni deranja, jer je cijela zgrada bila tako otmjena, uredna i besprijekorno čista. Škola stranih jezika, produženi boravak i kao normalan slijed prava škola? U to vrijeme palo mi je na pamet da bismo mogli otvoriti i pravu školu, a ne samo produženi boravak. Nisam ja bila prva s tom idejom, već su postojale tri privatne škole u Hrvatskoj, osnovna škola Juraj Dobrila u Puli, ootvorila ju je profesorica matematike i fizike Branka Ćervar, a rješenje je izdala tadašnja ministrica Vesna Ghirardi Jurkić.U Zagrebu je postojala prva privatna gimnazija, koju je osnovala profesorica Jasenka Braitenfild i privatna osnovna škola Kreativan razvoj, čiji je osnivač mr. kemije Tin Časl. Sve sam njih obišla, najavila sam se i jako su me lijepo prihvatili. Pokazali su mi kako ide dokumentacija, a bila je to hrpa papira. Nije to više bio d.o.o. pa ćemo već nekako, nego ustanova s pravom javnosti, što je zaista bilo iznimno zahtjevno, jer je trebalo zadovoljiti sve pedagoške standarde, kadrovske i prostorne uvjete. To uopće nije bilo lako, ali ja sam baš zapela, iako je i sam zakon o školstvu u tom smislu bio nedorečen, pa često ni javna administracija nije znala što treba činiti. Hodočastila sam uporno u Ministarstvo i vraćala se često bez odgovora, jer kako su se mijenjali ministri, tako je i stav prema privatnom školstvu lelujao, pa bi te malo pustili raditi, pa te onda malo ne bi pustili. Molba je stajala u Ministarstvu pune dvije godine i nikako ni makac, nit su rekli ne može, niti su rekli može. U međuvremenu je trebalo i živjet i radit. Kada sam već u potpunosti odustala od te ideje i bila sasvim sigurna da nema nikakve šanse, da mi se više ne da ponavljat iste rečenice, da me svi gledaju ko marsovca i da mi sva ta gnjavaža upće ne treba, stigne poštom nekoliko dana pred Božić rješenje MZOS-a. Bomba, pa šta ću sad s tim, ja sam već odustala! Ma jel to mene netko zafrkava? Isti članak zakona Tadašnja ministrica Ljilja Vokić dala je ostavku i valjda je odlučila počistiti sve za sobom pa sam i ja tako dobila to famozno, neočekivano rješenje. Ministricu tada baš i nisam simpatizirala, jer je u međuvremenu 1994.g. u Rijeci otvorena Salezijanska gimnazija, a ja sam bila ogorčena, zašto oni mogu, a mi ostali ne? Zašto je njihova škola besplatna, a osnovana je po identičnom članku zakona kao i sve ostale privatne škole? Ni danas nemam baš ništa protiv vjerskih škola i s don Nikom Tunjićem sam i ranije vrlo korektno surađivala, ali jednostavno me smeta činjenica da su oni zaštićeni svim mogućim i nemogućim zakonima, vatikanskim i nevatikanskim sporazumima, a k tome i zabetonirani u proračun. Udahnula sam i rekla sama sebi, idemo, glupo je sada odustat, a baš sam već tada slutila da će utakmica biti teška. Već tada, godine počeo je polako, tek u malim naznakama, kopniti optimizam, ali još ga je bilo dovoljno za pokretanje novih poslova. I, eto tako je krenulo. Utakmica je to koja traje i danas, nakon Oxforda, produženog boravka, Grivice, danas smo u gimnaziji Andrija Ljudevit Adamić. Ljiljana ŠKUGOR 7

8 DESET GODINA RIJEČKE GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA Obrazovati generacije i stvarati prave ljude nije lagan posao Jedan od bitnih strateških ciljeva škole je poticati međunarodne razmjene učenika i edukaciju nastavnika putem europskih programa, a priprema EU projekata je mukotrpan, zahtjevan i iscrpljujući posao Osnovna škola Grivica startala je odlično, roditelji su bili jako zain- I tako se je dogodio moj prvi veliki neuspjeh ili poraz, kako god! I što sad? I sama sam sebi rekla: - Ma kakav poraz, naučila teresirani za sve novo što sam tisuću stvari, sigurna sam je škola nudila: cjelodnevnu da znam što radim i da baš to nastavu od prvog do osmog želim raditi. razreda, obaveznu nastavu informatike, školske uniforme, 7 Uz samo more sati engleskog tjedno, nastavu I nakon toga vrlo brzo osvanula atletike, skijanja, plivanja i je- je gimnazija. I bila je to ljubav drenja, a radilo se je bez pre- na prvi pogled. daha. Takve visoke standarde Srednja škola Andrije Ljude- i dan danas rijetko koja škola vita Adamića počela je s ra- može zadovoljiti, zato jer smo dom 2005./2006. godine, prilagoditi se generacijama koje neće moći biti uspješni. mi jednostavno znali da mo- u predivnoj zgradi uz samo će morati usavršavati znanja i SŠ Adamić jedina u Hrvat- ramo biti najbolji i to smo i more, na Šetalištu XIII.divizije stjecati čitav niz vještina, mor- skoj provodi CLIL nastavu bili. OŠ Grivica imala je Tijekom deset godina, uz at će razmišljati, zaključivati i na engleskom, talijanskom učenika i 34 djelatnika, rekla neprekidne inovacije uspostav- odlučivati. i njemačkom jeziku što će je o počecima osnovne škole ljena je iznimno kvalitetna Jedan od prepoznatljivih el- se i u sljedećem razdoblju osnivačica Denis Khermay- nastava. Kvalitetna nastava emenata naše škole su izleti, kontinuirano usavršavati jer er. Nakon što je Grad Rijeka je ona koja je živa, dinamična, putovanja, terenska nasta- višejezičje predstavlja osobni počeo financirati cjelodnevnu aktualna, problemska, ona na va, izvanučionična nastava, kulturni identitet neophodan za nastavu, produženi boravak, kojoj ti se ne spava, ona koja odnosno učenje izvan učionica. nastavak studija, za stjecanje rano učenje jezika i informatiku nije samoj sebi cilj i svrha. Učenici to jednostavno praktičnih životnih kompetenci- u sve većem broju škola, Griv- U našoj školi neizostavno je obožavaju i najduže pamte, jer ja i uključivanje u mobilnost koju ica više nije mogla financijski korištenje informatičke opreme je zabavno, jer im se čini da je zahtjeva tržište rada. Jedan od opstati. MZOS je retroaktivno i tehnologije, pozitivne povratne najmanje zahtjevno, da ništa ne bitnih strateških ciljeva škole je ukinuo svako financiranje školi, informacije od strane učenika rade, a zapravo stječu socijalne poticati međunarodne razmjene a državne škole nudile su sve ukazuju na to da moramo u vještine, komunikacijske i or- učenika i edukaciju nastavnika više sadržaja uz simboličnu potpunosti napustiti zastarjele ganizacijske vještine bez kojih putem europskih programa Er- participaciju roditelja. metode tradicionalne nastave i ni u jednoj budućoj profesiji asmus i ESF-a. 8

9 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Priprema EU projekata Training, Best Practices Bench- curricular themes in second- školi uspjeh se stječe kap po stravično je mukotrpan, zahtje- marking i Understand Yourself, ary schools s partnerima iz EU. kap, timskim radom, entuzijaz- van i iscrpljujući posao, ali kad Understand Your Learners. Važno je naglsiti da smo škola mom i uzajamnom podrškom. uspijemo, sreća je beskrajna. Bez kontinuirane edukacije Ne postoji kalup koja je dobila 240 tisuća eura iz Europskog socijalnog fonda. Svim učenicima i roditeljima velika hvala na ukazanom pov- nema napretka, možemo samo Obzirom na to da smo iznim- Sve smo to postigli u prvih de- jerenju, svi oni znaju da su im zaostajati i utapati se u sivilu no ambiciozni i kompetitivni set godina zahvaljujući velikim naša vrata širom otvorena, da općeg nezadovoljstva. Ove go- aplicirali smo i na Erasmus + dijelom našim nastavnicima, uvijek navijamo za njih, rekla bih dine prijavili smo se na natječaj K2, putem kojeg se financira jer uistinu, obrazovati gener- u dobru i u zlu, i da se iskreno Erasmus+ K1, koji ima za cilj školsko partnerstvo. Razradili acije i stvarati prave ljude nije veselimo svakom njihovom us- edukaciju profesora, a naši su smo projekt na temu: Investiga- jednostavan posao. Za to ne pjehu, rekla je na kraju Denis prijedlozi: Evaluation and Qual- tion of urban industrial heritage postoji kalup, to se ne uči na Khermayer. ity Assurance in Education and and its revitalisation as cross- fakultetu, ni na praksi. U našoj U MNOGIM EUROPSKIM ZEMLJAMA RASTE BROJ UČENIKA KOJI POHAĐAJU ŠKOLE S PRAVOM JAVNOSTI Hrvatska ima premalo privatnih škola Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kod nas financira škole čiji su osnivači vjerske zajednice na način da su dostupne svakom učeniku bez participacije roditelja pa one funkcioniraju kao javne škole iako to nisu Hrvatska se danas temelji na školstvu s mješovitim vlasništvom, a ta činjenica u praksi je do zemlje, no, uglavnom godinama raste. U Njemačkoj u privatne škole ide do 12 posto djece, u Francuskoj oko 27 posto, u Belgiji 60, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Šibeniku, prema statističkim podacima to je kod nas samo 0,5 posto učeničke populacije, a u taj troškova. Uglavnom roditelji plaćaju cijenu od oko 20 posto ukupnog troška školovanja.predstavnici HUP-a u obrazovanju na svojim vrlo marginalizirana o čemu najbolje u Španjolskoj 27, u Austriji 10, u postotak ulaze i učenici koji idu u skupovima stalno ponavljaju da svjedoče primjeri privatnih škola, Poljskoj 11, u Mađarskoj 21 posto, vjerske škole. je u suvremenom demokratskom odnosno, škola s pravom javnosti u Velikoj Britaniji 40, u Italiji je petina Inače, ujednačenost financiranja društvu nužno poštivati i poticati čiji osnivači nisu državne institucije. privatnih škola. privatnih i državnih škola u europ- ravnopravnost i pluralizam u obra- Škole s pravom javnosti, odnosno, U većini europskih zemalja, skim zemljama regulirana je u svim zovanju. Predlažu, također, da se one koje rade po programima resor- uključujući Sloveniju, država su- tipovima obrazovanja. U slučaju izjednačne u smislu finaniracnja nog ministarstva dijele se na one čiji financira privatne škole u visini od potrebe za dodatnim financiranjem svi učenici unutar školskog sus- su osnivači fizička lica i one čiji su 80 posto ukupne cijene učenika uključuju se i lokalne zajednice. Su- tava, predlažu donošenje zakonskih osnivači vjerske zajednice. U Hrvat- u državnoj školi. Sistem varira financiranje iz državnog proračuna akata koji transparentno definiraju skoj, barem za sada, škole vjerskih od države do države načinom i uključuje uglavnom plaće profe- odnos privatnih škola s pravom zajednica Ministarstvo znanosti, količinom dodijeljenih sredstava. sora i ostalog školskog osoblja, te javnosti sa županijama i gradovima. obrazovanja i sporta financira na U Austriji, Danskoj, Španjolskoj, drugih materijalnih i nematrijalnih način da su one dostupne svakom Irskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Fin- učeniku bez ikakve participacije skoj, Švedskoj i Engleskoj država roditelja pa one funkcioniraju kao financijski pomaže djelovanje pri- javne škole, iako to nisu. Škole s vatnih škola često i u stopostot- pravom javnosti čiji su osnivači nom iznosu. Francuska i Portugal fizička lica u potpunosti se finan- različitim ugovorima regulirale su ciraju od školarine koju uplaćuju način financiranja privatnih škola roditelji pa se škole tako snalaze koje mogu dobiti više ili manje no- kako znaju i umiju ovisno o sredini vaca što ovisi o programima. Kako u kojoj se nalaze ili eventualno o je kod nas? Hrvatska u usporedbi potpori lokalne zajednice što nije sa zemljama EU ima premalo privat- definirano ni na koji način. nih škola. Iako one danas postoje u Broj učenika je različit od zemlje Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Zadru, 9

10 Foto vremeplov Od Oxforda do Adamića Prije dvadesetak godina srednjoškolska profesorica Denis Khermayer krenula je s privatnim poslom. Kako poduzetništvo u obrazovanju nije mala stvar, trebalo je puno hrabrosti i volje da se u to krene, a početak je bio u jednoj učionici tek osnovane škole stranih jezika Oxford, u centru grada, u Ulici Dolac. Malo po malo, kako je vrijeme prolazilo škola je upisivala sve veći broj ljudi željnih učenja stranih jezika pa je Oxford morao seliti u veće prostore. Nakon Dolca, odlaze u potkrovlje zgrade gdje se nalazi Hotel Bonavia. I tu, nakon nekog vremena, postaje tijesno. Gdje sada? Objavljeni natječaji privukli su pažnju pa se vlasnica Oxforda seli na Jelačićev trg br. 1. Krasan veliki prostor treba popunit pa se, osim stranih jezika, tu okupljaju klinci školskog i predškolskog uzrasta na produženom boravku, odnosno, radionicama stranih jezika. Opet gužva, opet selenje, sada u sam centar Rijeke, na Trg Riječke rezolucije i tu počinje era prve privatne osnovne škole u Rijeci. Osnovana je Grivica, koja ponovo seli učenike i djelatnike, sada pak na adresu na kojoj se danas nalaze. Na Pećine, u bivši Hotel Park, na Šetalištu 13. divizije. Školi Grivica pridružuje se kao normalan slijed obrazovanja prva privatna gimnazija Andrije Ljudevita Adamića, koja danas slavi 10 godina djelovanja Dolac; 2. Zgrada Hotela Bonavia; 3. Jelačićev trg; 4. Trg Riječke rezolucije; 5. Pećine, bivši Hotel Park, Šet. 13. divizije 10

11 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Andrije Ljudevita Adamića Secondary school from Rijeka celebrates its tenth anniversary Innovations as a way to successful education We can t alter the national school curriculum but we were able to introduce several innovations Our school differs from other secondary schools in many aspects. Founded in 2005, it has four general programme high school classes with about 60 to 70 students a year altogether. Small classes are environments where our students are closely observed and where teachers have the opportunity to get to know each student. So much information Our main goal is to design interesting, dynamic and efficient classes, in harmony with perpetual changes happening in all spheres of life. The truth is that students generally consider school a boring and old fashioned institution with too many subjects, where things are learned by heart, where they do not receive enough help in dealing with so much information and therefore they need to spend considerable amounts of money on private tutorship, they often play truant to avoid tests, lose interest for school and as the worst of all consequences, lose self-respect. We want to change this attitude and we do work hard to achieve it. Of course, we can t alter the national school curriculum but we were able to introduce several innovations such as rotation classes, smart boards in all classrooms, individual tutorship in all subjects, field courses, optional skiing and sailing classes, students and teachers exchange. Rotation classes have been introduced in order to reduce the pressure put on students due to the large number of subjects. It appears that, apart from being satisfied with this organization model, students also achieve better results.clil classes in English, German and Italian languages have given a new quality dimension to the school. Our students, most of whom are already fluent in English, consider CLIL classes interesting and challenging, learning both the language and the content at the same time also by means of ICT technology. CLIL classes represent a big advantage both for those who want to study abroad and also for those who simply want to be prepared to enter the global labour market. Interactive boards and ICT technology are essential for up-to-date, dynamic 21st century classes. Everything written or shown on the board is accessible to the students via class , Facebook and the school web platform, while ipads, tablets and iphones are unavoidable and increasingly used class tools. Traveling and learning After school classes in all subjects are a replacement for private tutorship, especially in maths. These classes offer an opportunity to get higher grades for all students and especially for top sportsmen or those frequently absent form classes due to illness. Field classes are essential not only for gaining knowledge; it also helps young people become self-confident and socially efficient. Traveling and learning about different cultures contributes to students intellectual and personality development. Students and teachers mobility is promoted through Erasmus mobility framework. Our students have participated in the exchange programmes visiting schools in Germany, France, Spain, the Netherlands and Cyprus. All exchange visit costs were covered by the Erasmus funds. All our achievements made in the past ten years are the result of work of our teachers, since educating young generations is by no means a simple job. 11

12 CLIL U NASTAVI - JEZIČNA I KULTURNA RAZNOLIKOST Nastavnici u školskim klupama Metoda integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja odnosi se na poučavanje nejezičnih predmeta na stranim jezicima, a u riječkoj školi radi se o engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku Jezična i kulturna raznolikost Europske unije jedna je od njezinih najvećih vrijednosti, ali i jedan od glavnih izazova. Tijekom posljednjeg desetljeća europska politika mnogojezičnosti vodi se ciljevima koje je još godine donijelo Vijeće iz Barcelone, pozivajući na poboljšanje ovladavanja osnovnim vještinama, osobito poučavanjem najmanje dva strana jezika od vrlo rane dobi. Na tu politiku utjecalo je i priopćenje Komisije Mnogojezičnost: vrijednost za Europu i zajednička obveza te odluka Vijeća o Europskoj strategiji mnogojezičnosti. Ovi strateški dokumenti uspostavili su jezičnu politiku kao sveobuhvatnu temu koja doprinosi drugim politikama EU-a. Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti učenja jezika postalo je jedan od ključnih ciljeva Starteškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i usavršavanja (ET 2020.). Taj okvir naglašava da je neophodno osposobiti građane za komunikaciju na dva jezika uz materinski jezik, kao i potrebu za promicanjem poučavanja jezika i omogućavanje migrantima učenje jezika zemlje domaćina. Učenje jezika zauzelo je značajno mjesto u vodećim inicijativama integriranim u sveobuhvatnu strategiju EU, Europa koja promiče pametan i održiv rast. Jezične vještine kao sredstvo poticanja prekogranične mobilnosti građana EU-a imaju ključnu ulogu u inicijativi Mladi u pokretu i Programu za nove vještine i nove poslove. Metoda integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja (metoda CLIL CONTENT AND LANGUAGE INTEG- RATED LEARNING) odnosi se na poučavanje nejezičnih predmeta na stranim jezicima. CLIL znači osposobljavanje nastavnika za izvođenje nastave školskih predmeta na stranom, u našem slučaju engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. CLIL se upotrebljavao i pokazao korisnim u svim sektorima obrazovanja, od osnovnog do obrazovanja odraslih i visokog obrazovanja. U proteklih deset godina u okviru CLIL-a postižu se sve veći uspjesi. Učitelji koji rade s CLIL-om stručnjaci su u svom predmetu, a ne tradicionalni učitelji jezika. No, uz to moraju imati iznimno dobro poznavanje jezika na kome predaju. Da bi se uspješno provodila takva nastava neophodno je i kontinuirano usavršavanje i prilagođavanje novim metodama rada. DIANA HICKS, SAVJETNICA ZA CLIL METODOLOGIJU PRI BRITISH COUNCILU I INTERNATIONAL STUDY PROGRAMMES CLIL vodi profesore u 21. stoljeće U okviru EU projekta IPA/ IV razvoj ljudskih potencijala»višejezično obrazovanje unaprijeđenje učenja jezika i interkulturalnih vještina«dr. Diana Hicks, savjetnica za CLIL metodologiju pri British Council i International Study Programmes održala je radionice na poziv Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića. Edukaciji su prisustvovali i partner škole 18. Gimnazije i Elektrotehničke škole iz Zagreba.. Govoreći o CLIL-u Hicks je rekla da će on dovesti profesore u 21. stoljeće, što je i neophodno u ovom trenutku. Učinit će obrazovanje usklađenijim s potrebama učenika koji kreću u jedan širi svijet u kojem će manji naglasak biti na samom znanju, a veći na načinima kako do znanja doći ukoliko ga trebaju. To znači steći 12

13 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića COMENIUS PROJEKT: WATER- LIFE, THREAT, INSPIRATION U društvu europskih škola Osim riječke škole u projektu su sudjelovale škole iz Španjolske, Njemačke, Francuske, Nizozemske i Cipra, a financijska potpora iznosila je eura Privatna škola Andrije Ljudevita Adamića sudjelujelovala je u projektu Comenius Multilateralna školska partnerstva pod nazivom Water: life, threat, inspiration - Voda: život, opasnost, inspiracija. U organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU održan je seminar u Dresdenu na kojem je sudjelovala profesorica Adrijana Bartula, voditeljica za EU projekte. Projekt je prijavljen nacionalnim agencijama te je nakon procjene prihvaćen s maksimalnih 100 bodova. U projektu osim škole iz Rijeke sudjelovale su škole iz Španjolske, Njemačke, Francuske, Nizozemske i Cipra. Financijska potpora za projekt iznosila je eura. a svaka od škola bila je dužna ostvariti najmanje 24 mobilnosti. Pod pojmom jedne mobilnosti podrazumijeva se put jedne osobe u inozemstvo koja ide u posjet ustanovi partnera u svrhu provođenja projektnih aktivnosti.tijekom projekta provodile su se razne aktivnosti vezane za vodu; proučavanje organoleptičkih, fizikalnokemijskih i mikrobioloških osobina pitke vode, istraživanja o količinama pitke vode, o gospodarenju vodama, o eroziji tla uslijed djelovanja voda te o ulozi vode u različitim kulturama npr. kroz povijest, legende, mitove, običaje i folklor. Ravnateljica Denis Khermayer isticala je da Comenius partnerstva promiču europsku dimenziju obrazovanja, a razmjene učenika i profesora omogućuju stjecanje vještina kao što su timski rad, korištenje informatičkokomunikacijske tehnologije Plitivička jezera, najbolje mjesto za projekt o vodi Posjet ciparskom laboratoriju te promiču uporabu i učenje stranih jezika. Istovremeno ravnateljica je naglašavala da sudjelovanje u europskom projektu zahtjeva jako puno uloženog truda, ali primjetno utječe na interkulturalnu kompetenciju učenika i profesora te pozitivno djeluje na svakodnevni život u školi. vještine koje im omogućavaju da donesu odluke o tome kakvo im je znanje potrebno i što ih od tog znanja zapravo zanima. Tu je svakako i tehnologija te mogućnost pristupa na različite načine i na različitim jezicima. To CLIL u velikoj mjeri omogućava i na taj način može promijeniti obrazovanje na način da postaje primjerenije i usklađenije s potrebama učenika. A, jedno od najvažnijih postignuća i ideja vodilja CLIL-a je svakako poticanje učenika na samostalno razmišljanje i zaključivanje. Svakako su im potrebne vještine koje će im omogućiti da donesu odluke o tome što je dobro, a što loše u moralnom smislu, ali isto tako i mogućnost da sami određuju kriterije za procjene i donošenje odluka. Oni, također, moraju biti snalažljivi, odnosno, raspolagati različitim sredstvima i sposobnostima kako bi bili dovoljno fleksibilni u svojim načinima razmišljanja.glavni utjecaj je u tome da se ljudi više ne vide isključivo u okvirima svojih škola ili zemalja, već stječu znanja o drugim zemljama, mogu razumjeti druge zemlje, vidjeti druge načine života što je uvijek jako važno, a to je i jedna od osnovnih ideja EU-a. Na ovaj način učenici imaju zajednički jezik o kojem razgovaraju. Ne mislim pri tome na jezik na kojem razgovaraju, niti na upotrebu engleskog kao zajedničkog jezika, nego na pojmove koji su zajednički svim učenicima koji uče kroz CLIL. Oni dijele zajedničke pojmove, posebno ako koriste različite moderne tehnologije kao npr. Facebook ili slično. U Rijeci smo pokušali u radu s profesorima pomoći na implementaciji CLIL-a u kako bi profesori različitih nastavnih predmeta mogli početi raditi na svojim kurikulumskim sadržajima na engleskom i hrvatskom jeziku ali koristeći različite pedagoške strategije, balansirajući materinji i strani jezik u samim razredima kroz različite pristupe u radu s učenicima, naglasila je Diana Hicks. 13

14 ANDREA DE ADAMICH, POTOMAK SLAVNOG PRETKA ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA PO KOJEM RIJEČKA SREDNJA ŠKOLA NOSI IME Da jedna gimnazija nosi ime mog pretka čini me iznimno ponosnim Adamićeve ideje, po mom mišljenju nisu bile vizionarske, već konkretne, praktične i izvedive, što je i povijest potvrdila Riječka privatna gimnazija, koja danas obilježava deset godina postojanja, nosi ime slavnog riječkog trgovca koji je živio i radio u vrijeme velikih promjena, od do godine. Za Adamićevo doba stručnjaci kažu kako su to počeci modernoga svijeta, a mi smo sretni i zadovoljni da smo pronašli potomka slavnog pretka i pozvali ga na proslavu obljetnice gimnazije, a ujedno je to bila prilika da nešto više saznamo o slavnoj obitelji. Vi ste direktan potomak slavnog poduzetnika i političara Andrije Ljudevita Adamića, možete li nam reći jesu li u vašoj obitelji sačuvana sjećanja o tome? Moj je život tekao drugim putevima i ni na koji način nije bio vezan uz Rijeku, tek tijekom vremena, a najviše zahvaljujući Internetu, knjigama i naposljetku novinskim člancima, otkrio sam čitav niz podataka o mom pretku. Imam jednu lijepu sliku Andrije Ljudevita pl.adamića koja se nalazi u dnevnom boravku moje kuće. On je naslikan u uniformi čime se je žellio vjerojatno prikazati njegov društveni položaj i značaj koji je imao tada za grad Rijeku. Lik i djelo Jeste li kao dječak ili mladić bili svjesni podrijetla Vaše obitelji? U prvim godinama moga odrastanja nije bilo moguće dolaziti u Rijeku pa je stoga i zanimanje moje obitelji za to razdoblje bilo gotovo neznatno. Osim toga u mladenačkoj dobi svi volimo biti pomalo anonimni i nije nam baš drago privlačiti pažnju prijatelja činjenicama kojima bismo ih podcjenjivali i stavljali sebe u prvi plan. Tek puno kasnije, saznanje o slavnom i izuzetnom pretku učinilo me je ponosnim i počeo sam cijeniti svoje porijeklo. Kada sam posjetio Rijeku sa svojom suprugom Sofiom potražili smo grobove mojih predaka i tek sam tada shvatio koliko želim osvijetliti njihov lik i djelo samim činom obnove tih grobova. To ne bih učinio samo zbog njih samih, već i u ime cijele moje obitelji de Adamich. No, što više prolazi vrijeme, ta zamisao mi se čini sve nerealnijom. Knjiga koja je izdana prije nekoliko godina pod naslovom Era de Adamich upotpunila je moje vrijednosti i osjećaje. Žao mi je samo što nisam mogao prisustvovati manifestaciji koja se je tom prilikom održala u Rijeci. Smatrate li da je Andrija Ljudevit Adamić postao promotor riječkog industrijskog i ekonomskog razvoja sasvim slučajno, zbog toga što je živio u kozmopolitskom gradu ili ste skloniji stajalištu da u se u vašoj obitelji poduzetnički duh prenosi generacijama? Teško je dati definirani odgovor na ovo pitanje: uzmimo primjere iz sporta, svi oni koji pobjeđuju postaju šampioni u određenom vremenskom kontekstu te zahvaljujući raznim okolnostima. Po mom mišljenju 14

15 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića nije moguće uspoređivati osobe koje pripadaju različitim povijesnim razdobljima. Velike i značajne ličnosti, kao što je niz teških situacija, a to se može postići samo ekonomskim i kulturnim razvojem koji bi poticao međunarodnu suradnju i pozitivnu komunikaciju. Adamićeve ideje, po mom mišljenju nisu bile vizionarske, već konkretne, praktične i izvedive, što je i povijest potvrdila. Za mlade je izuzetno bitno da pokušaju osmisliti svoju budućnost koja ERVIN DUBROVIĆ, RAVNATELJ MUZEJA GRADA RIJEKE Andrija Ljudevit Adamić - čovjek našeg doba to bio Andrija Ljudevit Adamić, svoje uspjehe duguju vremenu u kom su živjeli i svojim sposobnostima da u datom trenutku reagiraju na pravi način. Moj otac nije bio ni poduzetnik ni novinar kao što sam to ja. Ja sam postao novinar nakon duge sportske karijere i to nema nikakve veze s mojom obitelji. Ne vjerujem u generacijsko naslijeđe poduzetničkog će se temeljiti na njihovim in- Ne znam hoću li uspjeti organizirati ljetovanje na Kvarneru, ali ta me misao sve više privlači, ne samo zbog obiteljskog porijekla, već i zbog prekrasnih krajolika kojima Rijeka obiluje Najistaknutiji riječki poduzetnik, trgovac, inženjer i političar Andrija Ljudevit Adamić ( ) izvrstan je primjer modernog Europljanina s početka građanskog i industrijskog doba, na razmeđu osamnaestog i devetnaestog stoljeća. Rodio se u obitelji riječkog trgovca Šimuna (Simone). Nakon prve pouke u Rijeci školovao se u Beču, gdje je, uz poznavanje prirodnih nauka i tehnike, radom u banci Talijansko kraljevstvo i za Ilirske provincije, koje sežu od austrijskih do crnogorskih krajeva, a britanskoj mornarici isporučuje ogromne količine hrastovine za izgradnju ratnih brodova. Adamić je i uspješan političar koji se uvijek bori za probitak Rijeke. Zalaže za razvoj i poljepšavanje grada, za izgradnju suvremenih ulica i sadnju drvoreda. Kao poslanik u ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu (Bratislavi) zalaže DNA. Važno je reagirati u pravo dividualnim mogućnostima, stekao i financijsko.obrazovanje. se za unaprjeđenje izvoza preko vrijeme na pravom mjestu. Apartman u hotelu Što mislite o tome da jedna gimnazija nosi vaše ime? Činjenica da jedna gimnazija nosi ime mog pretka, te u konačnici i moje ime čini me iznimno ponosnim tim više što nisam mogao ni pretpostaviti da bi se tako nešto ekskluzivno moglo dogoditi. Isto sposobnostima i radu. K tome svakako treba pridodati ponos, antagonizam i probitačnost; ako je on mogao uspjeti, zašto ne bih mogao i ja. Jeste li planirali možda godišnji odmor na Kvarneru? Još uvijek sam u punom radnom odnosu, vodim svoju privatnu tvrtku Centro Internazionale Guida Sicura sa sjedištem u Varanu, pokraj Parme, koja O ugledu njegove škole svjedoči i činjenica da su najbolji učenici i njihovi profesori jednom godišnje bili primani i na dvoru. Adamić je bio među najboljim učenicima. U Beču je naučio i važne društvene vještine ples i mačevanje!. Poznaje i više jezika uz hrvatski i talijanski, latinski, njemački, francuski i engleski. Uspješan političar Sredinom ih vraća se u Rijeku i nekoliko godina uspješno radi u očevoj tvrtki, no poslije se riječke luke, za izgradnju prometnica između Panonije i Primorja te za potporu državnih vlasti osnivanju velikih trgovačkih društava. Neobični dometi Adamić je i pionir inženjerskih poduhvata u našim krajevima. Najznačajnije mu je ostvarenje kojim se naročito ponosi, projektiranje i izgradnja velikoga Adamićeva kazališta (1805.), koje je u prvim planovima imalo monumentalnost i veličinu Milanske skale, no i u tako, naravno neusporedivo je posluje s velikim uspjehom već zapošljava u tehničkom uredu ponešto smanjenom obliku bilo manje bitno, ali me je ugodno iznenadilo kada sam u Grand hotelu Bonavia otkrio da predsjednički apartman nosi moje ime. U ovom razdoblju krize treba li nam ponovno jedan novi Andrija Ljudevit Adamić sa svojim vizionarskim idejama? Da, trebalo bi nam puno, jako puno Adamića u svakoj naciji, a posebno u ovim vremenima 26 godina. Radimo uglavnom s brendovima kao što su Alfa Romeo, Ferrari, Maserati i Abarth. Moje slobodno vrijeme provodim na moru. Ne znam hoću li uspjeti organizirati ljetovanje na Kvarneru, ali ta zamisao me sve više privlači, ne samo zbog obiteljskog porijekla, već i zbog prekrasnih krajolika kojima Rijeka obiluje. Riječke gubernije (županije). Početkom devetnaestoga stoljeća Adamić se posvećuje vlastitim poslovima i trgovini kojom dopire do Beča, Pešte i Londona. Povremeno trguje i s Brazilom i Jamaikom. A njegova je trgovačka kuća najveća na Malti te ima poslovnicu i na otoku Djerba u - Tunisu. Poslovi mu se nevjerojatno šire, a najbolje se snalazi u krizno doba Napoleonskih ratova, kada posluje i sa Francuzima i s Engle- je ogromno. Među Adamićevim su neostvarenim inženjerskim ambicijama i projekti za dva mosta, za prvi željezni most između Budima i Pešte i za lančani most između Rijeke i Sušaka (1823.). Iako nije bio izumitelj vrlo je brzo prihvaćao najnovija tehnička otkrića. Buran životopis, neobični dometi u vrijeme još uvijek opterećeno društvenim ograničenjima i nemogućnošću brze komunikacije čine ga naročito zanimljivim kada proživljavamo krizu, ratove Ljiljana Škugor zima. S Francuzima ima ugovoren i važnim, možda i najuspješnijim i siromaštvo. Treba riješiti čitav monopol za isporuku soli za cijelo Riječaninom modernog doba. 15

16 PROF. DR. SC. STJEPAN STANIČIĆ O PRIVATNOM ŠKOLSTVU U HRVATSKOJ Nova kurikularna reforma prilika za privatno školstvo Dvadesetak godina nakon obećavajuće ekspanzije, kvantitativni pokazatelji o broju privatnih obrazovnih ustanova i učenika u njima, ukazuju na krizno razdoblje s kojim se suočava privatno školstvo u Hrvatskoj. Analiza podataka o privatnim osnovnim i srednjim školama zadnjih pet godina pokazuje pad broja ustanova i broja učenika Devedesetih godina prošlog stoljeća, Hrvatska je otvorila put političkom pluralizmu. u odgojnim i obrazovnim ustanovama. Na pomolu je ideja kako je vrijeme da i škole počnu djelovati po zakonima tržišta, da program i razlozima, od tradicije vezane za nositelje obrazovanja u pojedinim zemljama do društvenih, gospodarskih i političkih okolnosti što koje ne financiraju lokalne školske vlasti. Ima ih oko 7 posto. Ostale se škole smatraju uzdržavanim. U Nizozemskoj je ustavom zajamčena Društvene promjene uvjetovane kvaliteta rada u njima bude temeljni uvjetuju promjene i rješenja različitih sloboda odgoja, a time i sloboda demokratizacijom odrazila se na kriterij njihova prosperiteta - op- životnih sredina. Tako, primjerice, u osnivanju škola. Takav je odnos sva područja života i rada, pa i na stanka i/ili nestanka. u Belgiji postoje tri vrste privatnih rezultirao masovnim osnivanjem obrazovanje. Učestale su kritike na račun tradicionalne škole. Teži Tri vrste škola škola: (1) one koje su osnovale vjerske zajednice, (2) neopredi- privatnih/alternativnih škola (oko 70 posto). Država pokriva troškove pri- se prilagodbi organizacije rada, Većina europskih država ima dugu jeljene privatne škole utemeljene na vatnim i državnim školama u punom sadržaja učenja i pedagoškog pro- demokratsku tradiciju, koja se, kao racionalno-humanističkim načelima iznosu. U Njemačkoj je oko 6 posto cesa - suvremenom europskom svojevrsni školski i pedagoški plu- i (2) nezavisne škole koje primjen- učenika upisano u privatne škole. školstvu. Počinje se govoriti i djelo- ralizam, odražava i u području obra- juju specifične pedagoške teorije i Postoje dvije vrste: alternativne i vati u smjeru školskog i pedagoškog zovanja. Komparativni uvid u ovu modele. U Danskoj svaka privatna dopunske (kao dopuna državnom pluralizma. Entuzijazam prosvjetne tematiku kazuje nam kako su velike organizacija ili skupina odraslih školskom sustavu). politike i nadahnuće pedagoških razlike među državama i njihovim može osnovati privatnu školu koja U mnogim europskim zemljama radnika početkom 90-tih, iznjedrili su više vrijednih pokušaja koji su dokazali našu otvorenost za ideje i spremnost ulaska u društvo najboljih. Zahvaljujući vrijednim po- U mnogim europskim zemljama privatne su škole financirane iz državnog proračuna je samostalna i neovisna, te koju država financira i do 85 posto. Od ukupnog broja više od 20 posto su privatne. U Engleskoj i Welsu usporedo egzistiraju državne, privatne su škole financirane iz državnog proračuna, jednako ili gotovo jednako kao i druge odgojno-obrazovne ustanove javnog sektora. Obrazovanje u njima je jedincima i otvorenosti ustanova zakladne, dobrovoljne, državne često besplatno. Tako primjerice prosvjetne infrastrukture, ubrzo prosvjetnim politikama. Gledajući specijalne, zakladne specijalne i roditelji ne plaćaju za svoje dijete se afirmirala Kvalitetna škola W. na broj učenika koji su uključeni u neovisne škole. Neovisnim (privat- ako je u privatnoj školi u Belgiji, Glassera, počela djelovati Ino- privatno školstvo, one se kreću od nim) školama se smatraju one koje Španjolskoj, Irskoj, Nizozemskoj, vacijska škola (u OŠ F. Franković svega nekoliko do gotovo 70 posto. osiguravaju odgoj i obrazovanje za Finskoj, Švedskoj, te, uz izuzetak na Drenovi) i više drugih projekata Te su razlike uvjetovane brojnim 5 ili više učenika školske dobi, a nekih privatnih škola u Italiji, Por- 16

17 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića tugalu i Engleskoj. Posebno se veliki broj učenika u Belgiji, Irskoj privatne tvrtke za obrazovne usluge Pitagora u Puli 1991., Osnovne Uloga roditelja i u nas, privatne škole u cijelosti plaćaju roditelji, premda su kroz i Nizozemskoj, upisuje u subvencionirane privatne škole koje su izjednačene sa školama u javnom sektoru. Privatne škole u Sloveniji primaju 85 posto sredstava koje primaju javne škole za plaće i materijalne troškove, a privatne škole s koncesijom primaju 100 posto sredstava koje primaju javne škole za plaće i materijalne troškove. Kod nas se situacija znatnije mijenja nakon osamostaljenja Hrvatske - zadnjih dvadesetak godina. škole Juraj Dobrila u Puli 1993., te Srednje ekonomske škole BIG u Splitu god. učinjeni su pionirski koraci privatizacije u hrvatskom školstvu. Narednih godina bilježi se porast privatnih odgojnoobrazovnih ustanova, tako da ih tri godine kasnije (1996./97. šk. god.) već imamo 23 (5 osnovnih i 18 srednjih).trend razvoja privatnog školstva, nastavio se još neko vrijeme. Očigledno je kako privatna školska stvarnost nije bila praćena Roditelji bi, da su obaviješteni, mogli učiniti više. Naime, istraživanja pokazuju kako niti oni nisu dovoljno informirani o alternativnim pedagoškim koncepcijama i mogućnostima njihova izvođenja u uvjetima školskog pluralizma. To je svakako jedan od razloga zašto se ne zalažu za njegovu afirmaciju, a samim time i za ustanove u kojima ga je moguće uspješnije ostvariti poreze već jednom ranije izdvojili novce za obrazovanje. Dakle, privatne škole su diskriminirane i financijski. Inovativnost i kreativnost što je potiče nova kurikularna reforma, još je jedna prilika za privatno školstvo. Posebno se to odnosi na pedagoške djelatnike kojima se otvara mogućnost osnaživanja uloge i jačanja profesionalnosti, veća autonomija u radu, kreativniji rad, smanjenje administrativnih obveza, motiviranije učenike i smanjivanje Promjene u društvu utjecale su i na odgovarajućom prosvjetnom poli- vanjskih pritisaka. Organizacija i konceptualne promjene u školstvu. tikom, a ekonomska su pitanja tu njima, ukazuju na krizno razdo- fleksibilnost pedagoškog pro- Privatizacijski procesi odrazili su se stvarnost dodatno otežala. U vri- blje s kojim se suočava privatno cesa, poznavanje i uvažavanje na kvalitativno povećanje raznoliko- jeme pregovora s EU, god. i školstvo u Hrvatskoj. Analiza po- potreba učenika, školska klima i sti rješenja i u obrazovanju. Teško zatvaranja poglavlja o obrazovanju, dataka o privatnim osnovnim i kultura, komunikacija s roditelji- je zaključiti u kojoj se mjeri ima Hrvatska je ponosno isticala obra- srednjim školama zadnjih pet go- ma i okruženjem - samo su neka zahvaliti prosvjetnoj politici. Može zovni pluralizam. Tom je pluralizmu dina pokazuje pad broja ustanova područja koja predstavljaju izazov se, međutim, uočiti kako su inova- najviše doprinosilo upravo privatno i broja učenika. Prema podacima suvremenom školstvu, a u kojima tivni pojedinci i entuzijasti stvoriti školstvo. U jednom je trenutku Ministarstva znanosti, obrazovanja i se školama otvara mogućnost da pretpostavke i otvoriti put novim propisima bilo predviđeno sufi- sporta (Izvor: ematica, ) dokažu neke svoje prednosti. pedagoškim idejama i originalnim projektima. Porast ustanova nanciranje alternativnog školstva do 80 posto. Nažalost to je ubrzo ukinuto. Dvadesetak godina nakon u šk. god /11. bilo je 16 privatnih osnovnih škola s ukupno 890 učenika. Pet godina kasnije, tj /16. šk. god. broj privat- Poticati raznolikosti Zacijelo bi i roditelji, da su obaviješteni mogli učiniti više. Razvoj suvremenog privatnog obećavajuće ekspanzije, kvantita- nih osnovnih škola je 13, a u njima Naime, istraživanja pokazuju kako školstva u Hrvatskoj počinje tivni pokazatelji o broju privatnih 566 učenika. Prema istom izvoru u niti oni nisu dovoljno informirani početkom 1990-tih. Osnivanjem obrazovnih ustanova i učenika u šk. god /11. bilo je ukupno o alternativnim pedagoškim kon- 35 privatnih srednjih škola, cepcijama i mogućnostima njihova a u 2015./ U njima je izvođenja u uvjetima školskog plu /11. bilo učenika, ralizma. To je svakako jedan od a u ovoj ih je šk. godini razloga zašto se ne zalažu za nje- Jedno od vrućih pitanja, govu afirmaciju, a samim time i za koja su neosporno ključna ustanove u kojima ga je moguće za razvoj je financiranje pri- uspješnije ostvariti. vatnih škola. Taj je problem Napokon, struka bi trebala trajno u drugim državama vrlo osvještavati dobrobiti i poticati različito riješen. Kao što je raznolikost pedagoških rješenja, već ranije navedeno, u nekim što ih nudi privatno školstvo, a koja se zemljama i državne i pri- u najvećoj mjeri doprinose životnim vatne škole financiraju iz i profesionalnim potrebama mla- proračuna. Neke su to zem- dih. Na drugoj strani, prosvjetna lje riješile radikalno drugačije politika kojoj je stalo do razvoja i od klasično-uobičajenih prosperiteta svojih građana, trebala rješenja. U njima roditelji do- bi stvarati pretpostavke da se ino- bivaju vaučere za pokrivanje vativne ideje u obrazovanju, što su školarina pa sami odabiru u funkciji podizanja razine kvalitete škole. Istina, u nekima kao života, neometano ostvaruju. 17

18 BRANKA RENKO SILOV, DO GODINE PROČELNICA ZA ODGOJ I ŠKOLSTVO GRADA RIJEKE Privatne škole obogatile školstvo Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića osnovana je godine, škola je svojom bogatom pedagoškom djelatnošću koja je u skladu s neprekidnim i brzim promjenama u svim sferama društva ubrzo postala prepoznatljiva u Rijeci i šire. Taj renome održava do današnjih dana Brojna priznanja OŠ Grivice Kao pročelnica za odgoj i školstvo u Gradu Rijeci od do godine imala sam čast surađivati sa Denis Khermayer osnivačicom Osnovne škole Grivice i izuzetnom ženom koja je uvijek s puno entuzijazma prihvaćala sve nove trendove, osmišljavala nove programe i projekte koji će njezinu školu učiniti još boljom i nastojala doseći najviše pedagoške standarde te time pridonosila pozitivnim promjenama u odgoju i školstvu u gradu Rijeci. Tada je Grad Rijeka bio osnivač 24 osnovne škole uz koje su u Rijeci djelovale još: Osnovna waldorfska škola čiji je osnivač Društvo prijatelja Waldorfske pedagogije i Osnovna škola Grivica čiji je osnivač fizička osoba. Uz navedene osnovne škole u gradu su djelovale i dvije osnovne glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov čiji je osnivač Primorsko-goranska županija i Aleksandra Jug Matić čiji je osnivač fizička osoba, te Centar za autizam Zagreb Podružnica Rijeka čiji je osnivač Grad Zagreb. Školski pluralizam Bila sam svjesna značaja prisutnosti ovih škola u gradu Rijeci, budući su one pružile riječkim osmoškolcima mogućnost alternativnog školovanja, umjetničkog školovanja i školovanja djece s posebnim potrebama te tako 24 osnovne škole Tada je Grad Rijeka bio osnivač 24 osnovne škole uz koje su u Rijeci djelovale još: Osnovna waldorfska škola čiji je osnivač Društvo prijatelja Waldorfske pedagogije i Osnovna škola Grivica čiji je osnivač fizička osoba. Uz navedene osnovne škole u gradu su djelovale i dvije osnovne glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov čiji je osnivač Primorsko-goranska županija i Aleksandra Jug Matić čiji je osnivač fizička osoba, te Centar za autizam Zagreb Podružnica Rijeka čiji je osnivač Grad Zagreb. obogatile riječko osnovno školstvo i doprinijele njegovoj kvaliteti. Međutim, razvoj hrvatskog školskog pluralizma sputavali su problemi kao što su nedostatak odgovarajućeg prostora, nerješavanje određenih pitanja privatnog školstva kroz propise, nedostatak definiranog školovanja učitelja za rad prema alternativnim pedagoškim modelima i drugi, ali i uvijek prisutan nedostatak financijskih sredstava. Nadležno Ministarstvo privatne osnovne i srednje škole s pravom javnosti nije nikada uključivalo u sustav redovitog financiranja. Nama u lokalnim samoupravama data je mogućnost sufinanciranja programa kroz utvrđivanje širih javnih potreba, ali nismo imali zakonske obveze sufinanciranja programa privatnog školstva.stoga smo mi u Gradu donosili odluke o sufinanciranju produženog boravka i cjelodnevne nastave, informatike, drugog stranog jezika, učenja plivanja, kreativnih radionica te raznih dodatnih programa. No, u zahtjevnom pedagoškom okruženju u kojem je Grad sufinancirao u osnovnim školama kojima je bio osnivač sve programe koje je nudila i privatna OŠ Grivica sve se manje učenika upisivalo u nju pa je bilo sasvim razumljivo da je škola bila primorana zatvoriti svoja vrata. Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića osnovana je 18

19 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića ZLATKO KOMADINA, PRIMORSKO GORANSKI ŽUPAN PrepoznaT potencijal u svakom učeniku Primorsko-goranska županija prati vaš rad i podržava vaše aktivnosti, kao i napor koji ulažete kako bi svake iduće školske godine imali što veći broj učenika. Već 10 godina srednja škola Andrije Ljudevita Adamića, kao jedina privatna srednja škola u Primorsko goranskoj županiji, svojim učenicima uspješno pruža potrebna znanja i vještine pripremajući ih za nastavak školovanja i konkurentnost na tržištu rada.individualnim pristupom svakom učeniku, posvećenosti i kreativnošću u izvođenju nastave vaš nastavni kadar se trudi prepoznati potencijal u svakom učeniku, te isti maksimalno unaprijediti i razviti. Primorsko-goranska županija prati vaš rad i podržava vaše aktivnosti, kao i napor koji ulažete kako bi svake iduće školske godine imali što veći broj učenika. Vjerujemo da ćemo se sigurno još mnogo puta susretati i u budućnosti kada ćete svojim uspjesima promicati ime vaše Škole i naše Županije. Čestitam vam desetljeće uspješnog rada uz najbolje želje za daljnjim uspješnim radom, te vas srdačno pozdravljam godine. Škola je svojom bogatom pedagoškom djelatnošću koja je u skladu s neprekidnim i brzim promjenama u svim sferama društva ubrzo postala prepoznatljiva u Rijeci i šire. Taj renome održava do današnjih dana. Škola ima četiri razreda opće gimnazije. U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i Suradnja s roditeljima U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i obrazovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnosti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spoznajama, a osobito u intenzivnoj prijateljskoj suradnji s roditeljima. U radu je sve podređeno učeniku, a pristup u nastavi je individualan. obrazovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnosti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spoznajama, a osobito u intenzivnoj prijateljskoj suradnji s roditeljima. U radu je sve podređeno učeniku, a pristup u nastavi je individualan. Turnusna nastava se izvodi po bolonjskom modelu. CLIL nastava na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku doprinijela je ve- likom kvalitativnom pomaku škole. Na taj način učenici se pripremaju za mogući studij u inozemstvu kao i za tržište rada. Pametne ploče i ICT tehnologija su preduvjet za suvremenu i dinamičnu nastavu. Prednosti škole Konzultacije iz svih predmeta su zamjena za instrukcije na kojima se individualno radi s učenicima kojima je potrebna pomoć, kao i s onima kojima se može raditi izvan propisanoga osnovnog programa, a koje konzultacije roditelji ne moraju dodatno plaćati. Terenska nastava i fakultativna nastava jedrenja i skijanja te Erasmus razmjene koje se organiziraju putem EU natječaja kao i manji broj učenika u razredu prednost su ove kvalitetne privatne srednje škole u odnosu U školi jednaku pažnju posvećuju i odgoju i obrazovanju, stalnoj brizi o svakom učeniku, poticanju kreativnosti, samostalnosti, kritičkom razmišljanju te žeđi za novim spoznajama, a osobito u intenzivnoj prijateljskoj suradnji s roditeljima. U radu je sve podređeno učeniku, a pristup u nastavi je individualan. JASNA BLAŽEVIĆ, NEKADAŠNJA ŽUPANIJSKA PROČELNICA UPRAVNOG ODJELA ZA OBRA- ZOVANJE, KULTURU I SPORT stručno Znanje i DOBRA vizija otvorili školu Obljetnica škole od velikog je značaja jer dokazuje da se takva, uglavnom samofinancirajuća ustanova, može održati u hrvatskom okruženju, pa čak i u uvjetima ekonomske krize.deseta obljetnica Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića od velikog je značaja jer dokazuje da se takva, uglavnom samofinancirajuća ustanova, može održati u hrvatskom okruženju, pa čak i u uvjetima ekonomske krize tijekom proteklih godina. Iako Županije nemaju izravni uvid u kvalitetu stručnog rada bilo koje škole, pa ni ove, ukupna saznanja o djelovanju Škole bila su uvijek vrlo pozitivna i stoga mi nije iznenađujuće da je Škola doživjela desetu obljetnicu, uspješno prevladavajući neizbježne financijske i druge probleme.očito postoji interes učenika za ponudu Škole, što ukazuje na kvalitnu provedbu redovnih programa, a individualni pristup učenicima, dobri materijalni uvjeti rada i široki raspon nastavnih i vannastavnih aktivnosti prilagođenih individualnim sklonostima učenika doprinosi atraktivnosti Škole.No, nije moguće govoriti o obljetnici ove škole bez da se prisjetim početaka, a to je bilo osnivanje Osnovne škole Grivica davne godine. U to je doba osnivanje privatne škole bio pionirski pothvat na području naše županije. U Hrvatskoj su tada postojale privatne glazbene i jezične škole, ali iskustva s osnivanjem privatnih osnovnih škola bila su skromna. Kao i za svaki ozbiljan projekt, planiranje i pokretanje škole vrlo je složen posao. Treba imati visoku razinu stručnoga znanja, vrlo preciznu viziju finalnog produkta, ogromnu motivaciju i volju kojom će savladati sve prepreke. Sve ovo steklo se u prof. Denis Khermayer, vlasnici i ravnateljici OŠ Grivica, koja je unatoč svim preprekama uspjela osnovati školu i uspješno ju voditi niz godina. Sljedeći korak bilo je osnivanje Srednje škole Ljudevita Adamića prije 10 godina, uz svu problematiku koju je trebalo rješavati zbog nastupanja ekonomske krize. 19

20 TONI ŽITKO, O SPORTSKIM SLOBODNIM AKTIVNOSTIMA U GIMNAZIJI ADAMIĆ Od atletike i skijanja do plivanja i jedrenja Kroz protekle godine djelovanja osnovne i srednje škole učenici su stekli visoku razinu sportske kulture, educirali se i družili, te proputovali i upoznali različite krajolike europskih zemalja Nakon dvanaest godina bogatog i sadržajnog sportskog programa u Osnovnoj školi Grivica stvoreni su temelji za nastavak sličnih programa i u Srednjoj školi Andrija Ljudevit Adamić. Tako se u sadašnjoj školi nastavio provoditi program skijanja s naglaskom na daskarenje tj. bordanje te u ljetnim mjesecima se realizira program sportova na vodi s naglaskom na jedrenje. Također, periodično se provode aktivnosti planinarenja koji su realizirani na Vojaku i Guslici, a ono što će ostati posebno u sjećanju našim učenicima i nastavnicima je uspon na Snježnik pri snježnim uvjetima koji su bili izuzetno zahtjevni, jedinstveni i nezaboravni. Škola, također, dodatno organizira sportske sadržaje kao što je rafting na Uni. Jedrenje je sport koji se u gimnaziji posebno njeguje upravo stoga što je jedrenje sport vještine, znanja, koncetreacije, dobrog planiranja i taktike, a ne snage. Brzina i kondicija daju izvjesnu prednost, ali one nisu odlučujuće. Početnik prvo uči koji su sastavni dijelovi jedrilice pa tek onda na vodi savladava osnove tehnike jedrenja u bočnom vjetru, što je najlakše, potom u krmenom vjetru i u jedrenju uz vjetar. Uče se okretati pri promjeni pravca i manevri polaska i pristajanja. Nakndanim treninzima stječe se sigurnost i brzina. Istodobno se uči o vjetru, vodi, pravilima za izbjegavanje sudara s drugim jedrilicama. Kod jedrilica sa više članova posade timski rad predstav- 20

21 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića lja ključ uspjeha. Zbog mnogo odluka koje se donose u veoma kratkom razdoblju, greške su neminovne, no, tolerancija i podrška su dragocjene. Jedrenjem se stječe strpljenje, koncetracija i sposobnost samostalnog donošenja taktičkih odluka. Naravno, uči se i kako treba podnijeti poraz, ali i pobjedu, što ima značajnu ulogu kod učenika koji se odluče za ovu aktivnost. 21

22 ZLATKO ŠEŠELJ, RAVNATELJ ZAGREBAČKE PRIVATNE KLASIČNE GIMNAZIJE Privatne škole samo toleriran, ali ne i željen dio sustava Privatne su škole učinile u ovih dvadesetak godina tako goleme korake, napravile takve metodološke i sustavne iskorake, donijele toliko novih ideja i rješenja, da je tužno i smiješno gledati kako sve što smo dobro učinili zapravo nikoga ne zanima Od prvog trenutka početkom devedesetih prošlog stoljeća, kad su pri- konskom okviru toga sustava riječ je o školskom sustavu Republike Hrvatske napisano je kao da privatnoga školstva naprosto nema, vatne škole ponovo zakoračile u kao da ne postoji! Na stolcu minis- školski sustav Republike Hrvatske - tra obrazovanja izmijenili su se bro- pod egidom hrabrih i entuzijastičkih jni likovi, no nitko od njih nije imao profesorica Branke Červar u Puli i lijepih riječi za privatno školstvo, Jasenke Breitenfeld u Zagrebu - premda je ono u sustav unijelo gol- dočekane su poput tolerirane ali emu količinu znanja, entuzijazma, ne i željene prinove u obitelji. Kao žilavosti, mudrosti i ljubavi. I novca, kad sva djeca nose isto prezime, dakako, jer privatne obrazovne in- ali se za ono najmanje znade da stitucije ne troše proračunske već ima drugoga oca, pa je ni krivo ni roditeljske kune. dužno stalno na meti svoje starije To znači i da su u taj sustav unijele škole negdje drugdje. Čak im ni dvadesetak godina tako goleme ko- braće, a i ostatak se obitelji prema svoje zgrade koje nije gradila ni rezultati prve državne mature (jedini rake, napravile takve metodološke tom djetetu ponaša nekako čudno: republika ni lokalna zajednica i da javno objavljeni rezultati) nisu bili i sustavne iskorake, donijele toliko premda je napredno i bistro, ipak se su u svim ovim godinama uredno dovoljni da se makar malo zamisle novih ideja i rješenja, da je tužno prihvaća s nekakvom nelagodom plaćale porez iz plaća svojih rad- nad svojim riječima: na listi škola i i smiješno gledati kako sve što jer nije naše nika, iz kojeg se poreza, dakako, njihova uspjeha na toj prvoj, i jedino smo dobro učinili zapravo nikoga Samo prezir Iako su od tih privih koraka prošle alimentira školski sustav javni školski sustav - koji jednog od svojih financijera, eto, pune dvadeset i objavljenoj, državnoj maturi prva su dva mjesta zauzele privatne škole! A da ne spomenem i to da ne zanima. I dok bi u drugim sustavima dobra praksa bila poticaj za razmišljanje, dvadeset i tri godine, pa je po svim tri godine naprosto prezire! dio učenika školujemo besplatno ili naša dobra praksa nije našla put kriterijima to tolerirano ali neželjeno dijete već odavno premašilo go- Socijalna osjetljivost znatno umanjujući školarinu. Pa ni ta u drugim dijelovima naših života ni u koji segment odlučivanja o sadašnjosti i budućnosti naše dine svoje punoljetnosti, odnos se Naše kolegice i kolege koje i mi fi- nezabilježena socijalna osjetljivost branše. A to je možda i dobro. prema njemu ma kako bistro i nanciramo tako svojim učenicima nije zaslužila čak ni lijepu riječ... Što nam se država manje petlja napredno bilo nije promijenio ni uporno ponavljaju (ne svi, da ne No sve ovo ne pišem ogorčeno, već u posao, to ga bolje i poletnije za dlaku. I dalje je to samo toleriran, bismo griješili dušu, ima i svijetlih mi se čini da je to s jedne strane radimo, što smo manje sputani ali ne i željen dio sustava. primjera!) da su privatne škole azil tužno, a s druge smiješno. budalaštinama sustava, to krea- Sve što je naime postavljeno u za- bogatih glupana, a da su prave Jer privatne su škole učinile u ovih tivnije pristupamo problemima, 22

23 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića što nas više ignoriraju, to nam prepuštaju više prostora slobode! I na tome im hvala. A nama preostaje da se usredotočimo na stvarni pedagoški rad, na onaj svakodnevni čin u kojem mladom čovjeku pružamo ruku da bismo mu pomogli da postane dobar čovjek, savjestan građanin i obrazovan radnik. Taj je čin jedan od najtežih na svijetu, ali i jedan od najplemenitijih. I to je sve što nam treba da ustrajemo na svom putu JADRANKA STRABIĆ, PROF. SAVJETNIK O VIŠEJEZIČNOM OBRAZOVANJU UNAPREĐENJU UČENJA JEZIKA I INTERKULTURALNIH VJEŠTINA Dvojezična nastava - zahtjevan i izazovan posao Ovakva edukacija je neophodna jer je dvojezična nastava, odnosno integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja vrlo raširena i dalje se širi u Europi, a pokazalo se da učenici koji pohađaju ovakav oblik nastave dostižu visoku razinu jezičnih kompetencija na stranom jeziku Naše kolegice i kolege koje i mi financiramo tako svojim učenicima uporno ponavljaju (ne svi, da ne bismo griješili dušu, ima i svijetlih primjera!) da su privatne škole azil bogatih glupana, a da su prave škole negdje drugdje i da ne misleći na osporavatelje i mrzovoljnu javnost postižemo svoj maksimum. A preko toga kako kaže rimska poslovica nitko nije obvezan. Stoga je naš odgovor na odmahivanje rukom rad, na osporavanje entuzijazam, na omalovažavanje ljubav, a na izazove mudrost. Obogatili zajednicu Zato su privatne škole izdržale. Nažalost, ne sve, ali bar većina njih. I postigle uspjehe obogativši zajednicu u kojoj djeluju nemjerljivim vrijednostima. Budemo li imali snage i budemo li i dalje ustrajali na visokim kriterijima, obavit ćemo svoju misiju. A ako je budemo obavljali savjesno, izblijedit će i predrasude koje i danas perzistiraju u našoj sredini. Nil sine magno labore vita dedit mortalibus pjeva Vergilije u Eneidi. Tako je: život ništa smrtnicima ne daje bez velikog napora. Držimo se pjesnikova savjeta i ostvarujmo svoje snove! Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića iz Rijeke kao nositelj IPA projekt Europske unije odabrala je 18. gimnaziju iz Zagreba kao školu partnera. Podučavanje na jeziku koji nije jezik obrazovanja učenika specifični je zahtjev koji se postavlja pred nas nastavnike. Meni je to bio veliki izazov i postavljala sam si niz pitanja. Primjerice, hoće li nastava na taj način dobivati ili gubiti na kvaliteti, hoću li koristeći strani jezik, u mom slučaju francuski, u nastavi stići u cjelosti realizirati program, koliko i na koji način uz strani jezik koristiti i hrvatski, jesu li neki predmeti pogodniji od drugih za ovaj oblik nastave, kako vrednovati znanje učenika i niz drugih. Zbog toga mi je usavršavanje uz veliki osobni angažman pomoglo u traženju odgovora, razvijanju općih i specifičnih jezičnih kompetencija, ali i upoznavanju integrirane, višejezične didaktike. Usavršavanje u okviru IPA projekta od kolovoza do veljače upotpunilo je moje metodičke i didaktičke vještine. Takva usavršavanja su vrlo rijetka. Naime tijekom svih ovih godina koliko radim u dvojezičnom programu u Hrvat- skoj za to nisam imala prilike. Tijekom projekta sudjelovala sam u radionicma koje su vodile dr Diana Hicks i Lucy Norris iz Velike Britanije (Rijeka i Sv. Martin na Muri) te María Jesús Frigols Martín iz Španjolske (Zagreb). One su prvenstveno govorile o integriranom učenju jezika i nastavnog sadržaja, dakle metodi poznatijoj po akronimu EMIL/CLIL. Podučavanje po toj metodi donekle se razlikuje od dvojezične nastave kakvu prakticiramo u 18. gimnaziji. Bez obzira na to, tijekom edukacije puno sam naučila o pripremanju nastave, strategijama i aktivnostima, o traženju i osmišljavanju materijala prilagođenih razini Podučavanje na jeziku koji nije jezik obrazovanja učenika specifični je zahtjev koji se postavlja pred nas nastavnike. Meni je to bio veliki izazov učenika, o korištenju izvora iz programa predmeta zemlje čiji se jezik koristi, o tolerantnosti na pogreške i vrednovanju postignuća učenika. Radionice su odlično vođene i od nas se zahtijevalo aktivno sudjelovanje. Organizirano je i nekoliko okruglih stolova (Rijeka, Zagreb) na kojima su se izmijenjivala iskustva. Ovakva edukacija je neophodna jer je dvojezična nastava, odnosno integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja vrlo raširena i dalje se širi u Europi, a pokazalo se da učenici koji pohađaju ovakav oblik nastave dostižu visoku razinu jezičnih kompetencija na stranom jeziku. Kod nas bi također trebalo uvesti proučavanje tog oblika nastave u okviru predmetnih metodika na fakultetima i praćenje programa od strane visokoškolskih ustanova koje bi ujedno i pružale potporu nastavnicima. Dodatnu motivaciju nastavnicima dalo bi definiranje njihovog statusa kao novog profila nastavnika i priznavanje dodatnih kvaliteta. 23

24 SLAVEN STOJANOVIĆ: USPJEŠNA SURADNJA HSM INFORMATIKE I SREDNJE ŠKOLE Nastavnici su bili dobri učenici Škola je opremljena hardverskim i softverskim rješenjima, koja su profesorima i učenicima omogućila interaktivnu edukaciju, aktivno uključivanje i angažiranje u nastavi, te postizanje kvalitetnijih rezultata učenja Suradnja HSM informatike i škole Andrije Ljudevita Adamića, započela je projektom koji je škola provela uz financijsku pomoć EU fonda, a tiče se uvođenja e - učenja uz pomoć IKT-a. Za potrebe unaprjeđenja edukacijskog procesa, HSM informatika je školu opremila hardverskim i softverskim rješenjima, koja su profesorima i učenicima imala za cilj omogućiti interaktivnu edukaciju, aktivno uključivanje, angažiranje učenika u svakodnevnu nastavu i u konačnici postizanje kvalitetnijih rezultata učenja. Zahvaljujući projektu, škola je opremljena s interaktivnim pločama za kompletnu nastavu, čime su iz upotrebe u potpunosti izbačene klasične bijele ploče. Provjera znanja Uz ploče, u nastavu su uvedeni i elektronički sustavi za provjeru znanja učenika te softverska rješenja Adobe Captivate i Presenter, za izradu interaktivnih multimedijskih nastavnih sadržaja, kao i Adobe Connect, softver za komunikaciju i učenje na daljinu, preko weba. Na Adobe Connect platformi razvijen je i laboratorij za učenje jezika, tako da se isti može koristiti i za sudionike koji nisu fizički prisutni na nastavi.kako bi se novi alati u školi počeli učinkovito koristiti i kako bi nastavnici bili upoznati sa svim prednostima ovih rješenja za kvalitetniju suvremenu nastavu, HSM informatika ih je educirala za korištenje nove tehnologije. U sklopu usavršavanja, nastavnici su educirani kako koristiti sustave za e - učenje, što je između ostalog uključivalo: kreiranje interaktivnih nastavnih sadržaja, izradu testova, obradu fotografija, korištenje virtualnih učionica uz Adobe Connect, kao i organizaciju sadržaja u nastavne planove/kurikulume. Dodatno, nastavnici su mentorirani i u okviru njihovih individualnih praktičnih zadataka. Ovaj put su nastavnici bili jako dobri učenici. Dobar primjer U kratko vrijeme je uvedeno mnogo novih rješenja za e-učenje, a oni su uspješno savladali njihovo korištenje. Škola je bila odlučna u uvođenju nove tehnologije, a zahvaljujući htijenju profesora i ravnateljice škole, učenicima je omogućena napredna interaktivna edukacija u skladu sa svjetskim standardima. S obzirom na to kako su se profesori škole pokazali dobrim učenicima i kako njihovo usvajanje nove tehnologije te kvalitetna primjena iste u svakodnevnoj nastavi mogu poslužiti kao primjer, ekipa iz HSM informatike se veseli svim novim zajedničkim projektima u području e-učenja. Drago nam je da imamo priliku surađivati sa školom koja prepoznaje potrebe učenika 21. stoljeća i koja svojim primjerom i rezultatima, pokazuje prednosti interaktivne edukacije, istaknuo je Slaven Stojanović, voditelj prodaje HSM informatike. 24

25 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića GORAN BOŽIĆ, PSIHOLOG GIMNAZIJE ANDRIJE LJUDEVITA ADAMIĆA Moj ured mjesto utjehe i smijeha Osjećaj da si,pa makar i malo, doprinio nečijem uspjehu i razvoju kvalitetnih osobina je nešto što je moj glavni motiv i pokretač U školi radim nešto malo manje od 10 godina. Osjećaj je donekle,prema tom periodu vremena podijeljen. S jedne strane kao da sam nedavno došao, no s druge strane taj je period bio ispunjen s toliko sadržaja koji mi se čini kao da bi trebao pripadati puno većem broju godina. Koliko radnih sati, dana pa i noći,koliko iskustava,koliko situacija i emocija stane u 10 godina? Moja misija, kao psihologa škole i osobe je nepromijenjena od prvog GORDANA KOLUDROVIĆ, RAVNATELJICA ZAGREBAČKE UMJETNIČKE GIMNAZIJE Ljubav na drugi pogled Moj susret i prijateljstvo s Denis Khermayer dogodio se jednog proljetnog sunčanog podneva, poslije održanog jednog od tada učestalih sastanaka u HUP-u. Nismo čak ni sjedile blizu, sasvim udaljene, ali opet ništa nas nije priječilo da poslije sastanka odemo na jednu kavu u slastičarnicu Šime u Petrinjskoj ulici. Rekla bih ja kao neki dobro znani par, koji je na istom putu proveo puno vremena i sada razmjenjuje iskustva, događaje, zgode i nezgode. Bili su to za nas u obrazovnom sustavu vrlo značajni trenuci, jer donosile su se značajne odluke, a tada nismo ni slutili, da će iste postati presudne za budući rad svih nas. Pišem ovaj kratki osvrt ne samo na prelijepo prijateljstvo između dvije jednostavne žene, majke, profesorice i ravnateljice, nego i rad koji će ostati zauvijek zabilježen u povijesti školstva Republike Hrvatske. Nit prijateljstva koja veže mene i Denis, nit je neraskidive vrijednosti ljudske kvalitete koju prepoznajemo kroz upornost, dosljednost, predanost, stručnost i razboritost. Zato nisam mogla, a da ovom tekstu ne dam i ono nešto osobno, što čini iskreni sklad u relacijama čiji je jedini temelj vizija boljeg, kvalitetnijeg i uvijek kreativnijeg pristupanja poučavanju. Dragoj prijateljici i kolegici Denis Khermayer želim od svega srca još puno godišnjica, proslava, dobivenih bitaka, projekata i svega onoga što naš rad čini nešto malo osobnijim od bilo kojeg drugog posla. dana,a ona je, prije svega,usmjerena ka pomoganju učenicima na njihovom putu odrastanja prema adolescenciji i odraslosti. Osim razvoja vještina učenja,smatram da su komunikacijske vještine, načini na koje se suočavaju s vlastitim ali i emocijama drugih te snalaženje u stresnim situacijama jednako važni u razvoju mlade osobe. Poučiti učenike, tim životnim vještinama, za mene osobno predstavlja svakodnevni izazov. Ponekad, jednostavno iz razloga što pripadam onoj drugoj strani, u skupinu odraslih,u skupinu profesora,u skupinu neprijatelja koji stalno nešto zahtijevaju i traže od njih tlače,pretjeruju i ne razumiju,ali ponajviše iz razloga što to samo po sebi nije nimalo lak zadatak. Odgovoran je,zahtijeva veliki angažman i posvećenost ali i sigurno vrijedi truda. Siguran sam i u to da s njima učim i ja,da s njima rastem i ja. Osjećaj da si,pa makar i malo, doprinio nečijem uspjehu i razvoju kvalitetnih osobina je nešto što je moj glavni motiv i pokretač. Svesrdnu pomoć imam i u mojim kolegama s kojima imam izvrsnu suradnju. Priroda mog posla je takva da ponekad moram biti medijator između učenika i profesora,ali to što i sam radim u nastavi daje dodatnu dimenziju našem međusobnom razumijevanju. Osim toga, zajednički rad na školskim projektima,edukacije i česta putovanja uvelike doprinose osjećaju zajedništva kao i neposrednosti u odnosu s učenicima što čini osebujnost naše škole. Na dnevnoj razini toj posebnosti doprinosi veliki broj interakcija čiji smo svi sudionici a koje se zbivaju na malom prostoru našeg hodnika ispred učionica,zbornice,ravnatelj ičinog i mog ureda,pa čak i ispred škole u mom slučaju.u proteklih 10 godina puno sam korisnih informacija o učenicima i trenutnim situacijama saznao na taj način. Ipak,najznačajnija i najupečatljivija iskustva događaju se u mom uredu. Smatram da za učenike moj ured predstavlja mjesto utjehe,ponekad bijega, mjesto za učenje s ponešto plača ali ipak više smijeha,mjesto ozbiljnih i manje ozbiljnih razgovora a u konačnici mjesto od povjerenja gdje su vrata uvijek otvorena čak i kad su zatvorena. Svesrdnu pomoć imam i u svojim kolegama s kojima imam izvrsnu suradnju. Priroda mog posla je takva da ponekad moram biti medijator između učenika i profesora,ali to što i sam radim u nastavi daje dodatnu dimenziju našem međusobnom razumijevanju 25

26 ANAMARIJA PLAZONIĆ, MEDICINSKI FAKULTET U RIJECI Škola drugačija od svih Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba govorili su nam ozarenih lica gledajući negdje u daljinu. A mi bismo na tu, dobro nam poznatu poslovicu, zakolutali očima i zafrknuli nosom. Baš smo jako htjeli postati već jednom oni veliki, da nas nitko ništa ne gnjavi i da sve možemo sami. I sada, na izlaznom pragu djetinjstva i već jednom nogom debelo zakoračivši u taj toliko iščekivani svijet odraslih, sve više mu okrećemo leđa i gledamo natrag. Naše su slatke djetinje brige već daleko iza nas, ali ostala su sjećanja. Sjećamo se prvog dana škole u našoj Grivici, svog zbunjenog lica i s torbom većom od nas samih. Sjećamo se prvih slova, prvih brojki, četiri čarobne riječi i naših učiteljica koje su nas sve to naučile, a da ni slutili nismo koliko je važno. Kako bi bilo lijepo da i danas svaki ponedjeljak sjedeći u krugu započnemo razgovorom o tome kako smo proveli vikend, kao što smo to uvijek radili s našim učiteljicama. Kako bi bilo dobro da opet moramo pisati onu dosadnu zadaću iz matematike, pročitati lektiru, ili naučiti povijest. Kako bi bilo super da nas ujutro bude, a ne da se budimo sami, uz iritantan zvuk alarma s pametnog telefona. Kako bi bilo super da za ručak opet imamo maneštru, ili da uopće imamo ručak. Ili da nam ujutro uđe teta Ruža vičući što ne nosimo uniforme. Mogli smo pjevati u zboru, a da nemamo sluha. Ili biti dio dramske skupine, a da i nismo baš neki glumci. Mogli smo plesati bez ritma. Mogli smo crtati, iako imamo dvije lijeve. Pisati priče, iako ne znamo pričati priče. Skijati u ralici i pasti ili trčati i doći zadnji. Nije bilo važno. Važno je bilo probati sve i u nekom kutku pronaći sebe, a upravo to nam je omogućila škola drugačija od svih tada. A najvažnije je bilo da ono što radimo, radimo s ljubavlju. Sad primjećujemo da to odrasli često zaboravljaju. BLANKA FRANOLIĆ INĐIĆ, MAJKA BIVŠE UČENICE REE Hram djetinjstva i odrastanja Iako je prošlo nekoliko godina otkako moja kći Rea nije dio školskoga života, ipak su sjećanja jos živa. Živa su jer je škola bila dom u kojemu se učilo, plakalo, smijalo, putovalo... Većina toga što se u životu moje kćeri dogodilo nakon odlaska iz škole, zasluga je divnih ljudi koji su je podučavali te joj dali krila da poleti prema nekim novim znanjima i iskustvima bez straha i predrasuda. OŠ Grivica i Srednju školu Adamić još uvijek obiteljski doživljujemo našom, a Rea je zove moja škola. Danas Rea studira na UC Davis California (Biochemistry) u SAD-u, ali riječku školu ne zaboravlja jer je to hram u kojem je pohranjeno njeno djetinjstvo i odrastanje. A to se ne zaboravlja. ENA VLAHOVIĆ, UČENICA DRUGOG RAZREDA Strogi, susretljivi i nasmijani Profesori naše škole ponekad su blagi, ponekad strogi, ali zasigurno vole red i disciplinu jer bez toga nema rezultata. Sigurno je da su uvijek nasmijani, veseli, susretljivi, spremni na šalu, spremni su nas saslušati, pružiti ruku, ali opet, i ozbiljni kada treba i strogi kada zabrljamo. 26

27 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića KORINA KAJBA, UČITELJICA RAZREDNE NASTAVE Grivica i dalje živi u našim sjećanjima Sjećanja naviru jedno za drugim. Ima ih doista mnogo. Grivica i ja družile smo se dvanaest godina, od osnutka škole, pa sve do... Ne volim izgovoriti riječ zatvaranja, jer škola i danas živi u sjećanjima njenih bivših učenika, njihovih roditelja i djelatnika. Svakom učitelju prva generacija učenika je posebna i ostaje u sjećanju zauvijek. Rado se sjećam svake generacije koju sam primila i s kojom sam provela četiri godine školovanja. Učili smo, smijali se, ljutili se, tugovali, veselili se, kao prava obitelj. Odlasci na Atletski stadion na Kantridu autobusom Autotroleja jedna je posebna priča. Danas se tome smijem, ali trenutak kada se birana ekipa ukrcala u autobus, a kolega i ja ostali vani neću nikada zaboraviti. Panika. Zabrinutost. Što učiniti? Gdje će se ta djeca iskrcati i kako? Što ću reći ravnateljici? A roditeljima? Sve je završilo u najboljem redu. Kada sam svu djecu vidjela u školi na broju, nisam znala hoću li ih grliti ili im držati predavanja o ponašanju. Posebno lijepa su bila naša zajednička putovanja. Brojne škole u prirodi: Platak, Bjelolasica, Krasno, Hrvatsko zagorje. Svi smo se posebno veselili školi plivanja u Termama Zreče i školi skijanja na Rogli. Družili smo se od jutra do večeri. Skijali, plivali, plesali, pripremali se za različite igre, natjecanja, kvizove, noćne izlaske, pekli smo palačinke. A večeri?! Dežuranja ispred soba i bungalova do kasno u noć. I to je imalo posebnu draž jer tada smo se i mi učitelji družili i dobro zabavljali.tako smo lakše rješavali iznenađenja poput poplavljenih apartmana, ofarbanih ručnika sprejevima za kosu i... Neću vam baš otkriti sve tajne. Neke ću zadržati samo za sebe! ADRIJAN RITTERMAN, TEHNIČKI FAKULTET U RIJECI Na nastavu i bolestan Sjećanja na školu su zaista brojna! Izdvojio bih druženja u školskim klupama koja su prerasla u prava prijateljstva koja traju i nadam se da će trajati. Sretan sam što sam išao u ovu školu. Za razliku od većine svojih vršnjaka iz drugih škola, uvijek sam s veseljem išao na nastavu, pa čak i bolestan, jer sam znao da svaki dan donosi nove smiješne situacije i druženja. Bilo je i dosta učenja (kada se sjetim latinskoga i biologije), ali su profesori bili sjajni. Htio bih zahvaliti ravnateljici i svim profesorima na neiscrpnom znanju, strpljenju i pažnji svih tih godina i što su na neki način pridonijeli da postanemo osobe kakve smo danas. DAVINA SIMPER, MATURANTICA Nije bilo lagano Kako i svaki put biva, započeti nešto novo nikada nije lagano. Dolaskom u prvi razred naše škole, u novu sredinu, sa novim ljudima svakome je od nas bilo zastrašujuće i teško. Uz pomoć svih profesora, ravnateljice i psihologa pa čak i tete Ruže i barba Vlade odrastali smo i postajali odgovorniji i zreliji mladi ljudi. Ni u jednom trenutku neću požaliti svoje pohađanje ove škole te, iako se u nekim trenucima činilo kao da je problem neriješiv, izlaz se uvijek lako našao. IVA BLAŽEVIĆ, UČENICA PRVOG RAZ- REDA Profesori su nam olakšali početak Početak školske godine, nova škola, srednja, nova lica učenika i profesora, promjena svega uobičajenog. To je uvijek teška i nepredvidljiva situacija. No, meni je protekao odlično zahvaljujući profesorima koji su nam te dane pokušali olakšati što su više mogli. Također, i starijim učenicima koji su nam prve dane učinili zabavnima. Bilo je svega, nesnalaženja, novih izazova, ali s vremenom je sve došlo na svoje mjesto. Sada mi je to pomalo i smiješno, ali svi to moramo proći. Vjerujem da ćemo se u budućnosti sjećati samo lijepih trenutaka provedenih u našoj školi. 27

28 LUKA FRLAN, PROFESOR POVIJESTI I FILOZOFIJE Prezahtjevno za jednog početnika Kada sam saznao da sam zaposlen u ovoj školi, nakon kratkotrajnog oduševljenja što sam konačno dobio posao u struci, preplavila me strašna nesigurnost u svoje sposobnosti da se nosim sa svim obvezama. Naime, dobio sam zadaću držati nastavu povijesti u četiri razreda osnovne škole, četiri razreda srednje škole i razredništvo u razredu kojem nitko drugi nije htio biti razrednik. U tom trenutku činilo se prezahtjevno za jednog početnika. Danas sa se sa smiješkom sjećam tih vremena i smatram da mi je činjenica da odmah budem bačen u vatru izuzetno pomogla u razvijanju profesorskog umijeća. Istovremeni rad i u osnovnoj i srednjoj školi neizmjerno mi je pomogao u razvoju pedagoških i stručnih kompetencija te sposobnostima da prilagodim svoj rad dobi učenika. Sve to bilo bi neostvarivo da nema pozitivnog radnog okruženja u školi. Prijateljska i poticajna atmosfera u zbornici omogućila mi je da vrlo brzo nestanu svi početnički strahovi i da s vremenom prihvatim i nove obveze. Tako danas sa zadovoljstvom mogu reći da predajem povijest, latinski jezik, etiku i filozofiju. Isto tako, kad sam počeo raditi u ovoj školi, uočio sam jednu bitnu razliku u odnosu na gotovo sve ostale osnovne i srednje škole. Bila je to raznovrsnost i učestalost raznih školskih ekskurzija, terenskih nastava i ostalih oblika izvanučionične nastave. Svake školske godine bilo je ponuđeno po nekoliko višednevnih i jednodnevnih izleta, kako u Hrvatsku tako i u inozemstvo. Svako putovanje, osim jasno postavljenih odgojno-obrazovnih ciljeva, pružalo je i mogućnost upoznavanja drugih kultura, ali i jačanje osjećaja zajedništva među učenicima. Također je i svaki od nas profesora takav put doživio kao priliku za ostvarivanje još bolje komunikacije s učenicima, ali i kao poseban oblik vlastitog stručnog i pedagoškog usavršavanja. Kako su godine prolazile, shvatio sam da učenici i njihovi roditelji inzistiranje na ostvarivanju upravo takvih ciljeva percipiraju kao jednu od najvećih kvaliteta naše škole. JASMINA ČAVRAK, PROFESORICA HRVATSKOG JEZIKA Zadovoljan učitelj, zadovoljan učenik Osobno, rad u ovoj školi smatram nečim puno više od posla. Kako je to danas popularno reći više je to stil života. Biti dio tima Adamić pretpostavlja da budeš profesor, roditelj, prijatelj, kolega, poticaj, sudrug i suborac. Dosad mi je radom u ovoj školi omogućeno putovati (Austrija, Njemačka, Češka, Cipar, Mađarska, Španjolska, Italija, Egipat, Turska...), te mi je omogućena sjajna edukacija. U posljednje dvije godine iza mene su dvije Cambridge diplome i jedna diploma British Councila. Jednadžba je jednostavna zadovoljan učitelj, zadovoljan učenik. Škola je to kakvu bih poželjela za Meri i Gašpara svoju djecu. MARIJAN KRALJEVIĆ, PRVA GODINA ZAGREBAČKOG PRAVNOG FAKULTETA Napamet znam cijelu zgradu Pohađao sam i OŠ Grivicu i Srednju školu A. LJ. Adamića, dakle ukupno trinaest godina pa sam većinu sam vremena proveo na Pećinama gdje je škola smještena. Zgradu znam cijelu napamet, čak i dijelove u koje nismo smijeli ulaziti. Tijekom tih trinaest godina bilo je uspona i padova (ali nisam pao razred, ne!), dobrih i loših strana, stekao mnoge prijatelje, i sve je to danas dio mene. Školovanje je u mene utkalo i moje vrline i moje mane. Vrijeme provedeno u školi cijenit ću i nositi sa sobom blizu srca, cijeli život! 28

29 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića ADRIJANA RAJIĆ-BARTULA, DANAS RADI U LEIBNIZ PRI- VATSCHULE U ELMSHORN U NJEMAČKOJ Mjesto gdje se zajedno uči Sa Srednjom školom Andrije Ljudevita Adamića povezujem šest godina rada i šest godina prekrasnog iskustva, bezbroj nezaboravnih trenutaka u zbornici s kolegicama i kolegama, u učionici s učenicima, na izletima, višednevnim putovanjima i terenskim nastavama. Nezaboravni su svi mali i veliki projekti koji su pomogli školi da ostavi svoje tragove i u Europi. Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića je mjesto na kojemu se zajedno uči - učenici od učitelja, učitelji od učenika. To je mjesto gdje se osjećaš kao kod kuće, mjesto kojemu svaki bivši učenik i učitelj rado svrati. MAŠA NIĆENO, UČENICA TREĆEG RAZREDA Novi početak u gimnaziji Rođena sam u Rijeci, ali još kao mala preselila sam se s mamom i tatom u Nizozemsku budući da je tata nuklearni fizičar koji je tamo prihvatio novi posao. Tamo mi je bilo lijepo i ugodno i nisam imala nikakvih poteškoća s jezikom. Kad sam napunila 11 godina, tata je dobio ponudu za posao u Švicarskoj pa smo se opet preselili. U početku mi je bilo dobro, naučila sam njemački jezik, ali došavši u srednju školu sve je krenulo nizbrdo. Morala sam biti u školi cijeli dan, gradivo je bilo jako teško i profesori su bili veoma hladni i nepristupačni. Posebno me mučila činjenica što Švicarci ne vole strance i to jasno iskazuju. Imala sam težak period i nakon dugog razmišljanja odlučili smo da ću školu završiti u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da je privatna, da je škola u kojoj nema podjele. Sretna sam s odlukom jer mi je Srednja škola A. LJ. Adamića pružila novi početak i vratila mi je ponovno motivaciju za učenje. Profesori su dobri, pošteni, pristupačni i uvijek su spremni pomoći kad nešto treba. Ugodno mi je ići u školu. Škola je to u kojoj se ne osjećam kao stranac. VICTORIA TILLIA KORENČIĆ, UČENICA DRUGOG RAZREDA Nismo samo broj u imeniku U Rijeci i okolici postoje brojne srednje škole, čitava paleta izbora. Među svima njima srednja škola Andrije Ljudevita Adamića posebno mi je zapela za oko. Nakon premišljanja, na listi odabranih, ova mi je škola izbila na prvo mjesto. Uspješno sam se upisala i mogu reći da sam njome oduševljena i do dan-danas nisam zažalila svoju odluku. Moji roditelji, naizgled jednostavni, ali vrlo visokih kriterija, bili su zadovoljni, a zadovoljna sam i ja. No sa čime smo točno zadovoljni? Ispravan odgovor bio bi mnogočime. Ono na čemu nam svi zavide su nezaboravni izleti kroz koje upoznajemo svijet i opušteno se družimo. Nekima je posebna po kolegijalnosti koja se ne zadržava samo unutar razreda. Izrazita je posebnost u odnosu na druge, to što profesori mare za nas, nismo samo broj u imeniku. Ovdje se osjećamo prihvaćenima. Profesore, koji očito vole svoj poziv i rade ga srčano, možemo kontaktirati u bilo koje doba i pitati ih ako nam nešto nije jasno. Ako se na nekome primijeti da nešto nije u redu, da je tužan ili povučen, odmah se reagira. Ljudima izvana teško je pojmiti cijelu priču o kolegijalnosti među razredima. Kada razgovaram s vršnjacima, nerijetko čujem kako bi i oni htjeli u svojoj školi doživjeti takav pristup i druženje sa starijim kolegama jer je njihovo iskustvo najčešće vezano uz šikaniranje i omalovažavanje. Kao europski orijentirana škola i ustanova koja od nas želi stvoriti buduće akademske građane, velik je naglasak dan i na poboljšanju komunikacije na stranim jezicima. Škola prati svoje učenike do kraja njihovog školovanja. Vidim kako u moju školu rado dolaze bivši učenici koji našim profesorima govore o svojim uspjesima. Vjerojatno je najljepše što mogu reći za svoju školu to što se svako jutro budim sretna, što svoje školovanje prolazim bez osjećaja težine i bez nervoze, a kad nemam nastave škola mi nedostaje. 29

30 RUŽA KOBASIĆ, OD PRVOG RADNOG DANA U PRIVATNOJ ŠKOLI Moje»školsko«putovanje traje i danas Sve je počelo davne godine kada se osnovala Škola stranih jezika Oxford, a ja postajem dio nje. I tada je počelo moje putovanje koje traje još dan danas. Ja u školi radim već 22 godine i to na radnom mjestu administratora. Što radim? Od početka moja je dužnost brinuti o administrativnim poslovima, kao i surađivati s djecom, roditeljima i kolegama u školi. Kako su godine prolazile, škola je svake godine učenicima nudila nešto novo, pa su tu bile različite igraonice za djecu predškolske dobi, da bi vrlo brzo krenula realizacija osnivanja i otvaranja prve privatne osnovne škole. Nazvali smo je Grivica, a nakon nje dolazi srednja škola Andrije Ljudevita Adamića koja danas obilježava deset godina postojanja. Godinama su dolazili neki novi klinci, a ja sam nastojala doprinjeti njenom radu i uspjehu. I danas kad slavimo desetljeće gimnazije, vidim sve te učenike koji su sada već odrasli ljudi koji koračaju svojim putem, a ja sam ponosna što sam bila dio njihova djetnjstva i što sam imala i imam priliku raditi u školi koja je pomogla u njihovom uspjehu i životnom usmjeravanju. Dunja Sabljar Štrbac, profesorica engleskog i talijanskog jezika Predrasude prema privatnim školama Profesorica sam engleskoga jezika, a radila sam i u državnoj i u privatnoj školi. Radila sam s djecom koja su, takodjer, bila učenici i Osnovne škole Grivica i Srednje škole A.Lj. Adamića. Mogu reći da učenici privatne škole, osim samih nastavnih sadržaja dobivaju dodatnu i vrlo važnu dimenziju obrazovanja kroz razna studijska putovanja, izlete, sportove kao sto su npr. skijanje i jedrenje te sviranje u školskom bendu. Drago mi je i da su moja djeca bila dijelom privatnog obrazovnog sustava, pa mogu sa sigurnošću reći da su dobili više, bolje, da su učili u dinamičnom okruženju, u školama koje su se trudile da daju više i bolje, pa i zbog toga jer su morale dokazivati svoju vrijednost u društvu punom predrasuda. Predrasude prema privatnim školama, na žalost i dalje su vrlo jake. Tu borbu još uvijek vodimo tako da bih željela još jednom naglasiti - kod nas se radi više, bolje, suvremenije i dinamičnije. Otvoreni smo prema novim idejama, uključeni smo u europske projekte, uvijek radimo i težimo novom i drugačijem. I što je vrlo bitno naglasiti mi ne poklanjamo ocjene. ANDREA ZENERAL, STU- DENTICA ČETVRTE GODINE FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU Mjesto lijepih uspomena Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića mjesto je stvaranja lijepih uspomena. Tijekom cijele osnovne (OŠ Grivica) i srednje škole, moje je obrazovanje obilježio rad sa susretljivim i dragim profesorima i profesoricama koji su brinuli o tome da naše ocjene ne ostanu samo slovo na papiru, već budu utemeljene u našem dugoročnom znanju, što se i potvrdilo u mojem, a vjerujem i tuđem kasnijem fakultetskom obrazovanju. Osim znanja, ova škola učenicima razvija jednu osobinu koju se ne može naučiti svugdje, a to je samostalnost. Naime, razna putovanja koja se organiziraju svake godine neprocjenjivo su iskustvo. Učenje o drugim gradovima i državama u njima samima najljepša je uspomena koju mi je ova škola omogućila. A kada je došlo vrijeme da putujem sama sa svojim vršnjacima, shvatila sam kako smo mi, koji smo odmalena putovali bez roditelja, ali u pratnji iskusnijih profesora, usput naučili kako se bolje pripremiti, organizirati i maksimalno iskoristiti svoje vrijeme. Kada pogledam unatrag, jako mi je drago što sam pohađala upravo ovu školu zbog svega što mi je omogućila u budućnosti i tu činjenicu nikada ne bih mijenjala. 30

31 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića ALEKSANDRA RADOVIĆ, PROFESORICA MATEMATIKE Strah od matematike Većina učenika dolazi sa strahom od nerazumijevanja matematike. Individualnim i grupnim konzultacijama nastojim učenike ohrabriti i osamostaliti za rješavanje različitih matematičkih problema. Najviše me veseli kada mi se bivši učenici vraćaju i zahvaljuju na uloženom trudu budući da sam im time bitno olakšala daljnje školovanje. ROMINA SAMARDŽIĆ, STUDENTICA PRAVNOG I PO- MORSKOG FAKULTETA Škola je prepoznala naše mogućnosti Sveobuhvatno iskustvo, na kojem sam zahvalna prije svega roditeljima koji su mi to omogućili, stečeno tijekom šest godina provedenih u OŠ Grivica i SŠ A. LJ. Adamića, rezultiralo je neprocjenjivim vrijednostima i znanjem. Tijekom naših predivnih putovanja, zanimljivih manifestacija i projekata, te svakodnevnim drugačijim načinom rada i pozornosti koju smo primali, omogućeno nam je izrazito kvalitetno školovanje. Oduvijek smo imali zagarantiranu podršku - od profesora, razrednika i ravnateljice - koji su se zajednički trudili naglasiti i ohrabriti našu jedinstvenost. Ponekad smo bili živahna, osebujna i pomalo zahtjevna djeca, no njihov cilj bio je osvijetliti naše vrline te nas usmjeriti ka najboljim cilju, da iskoristimo svoje mogućnosti koje su prepoznali u nama i kada ih ni sami nismo bili svjesni. PETRA MOMČILOVIĆ, MATURANTICA Svi smo jedna velika obitelj Naša škola nije velika, svi se poznajemo i baš zbog toga smatram da smo svi jedna velika obitelj. Ulogu roditelja imaju profesori koji nam daju stalnu potporu u našim životnim ciljevima. Znamo se mi nakupiti i loših ocjena, ali zato su tu naši profesori koji znaju sve o nama, imena roditelja, sve brojeve mobitela, obiteljsko stablo i obiteljsku situaciju te nas tjeraju na rad kako bi izbjegli neuspjeh. Za ovu školu potrebno je imati volju, sve drugo riješit će se u hodu. Mi, učenici, najviše volimo 8. sat koji je rezerviran za dodatne sate iz predmeta koji nam slabije idu, pogotovo konzultacije iz matematike. Imamo kvalitetno konstruiranu satnicu, zahvaljujući kojoj imamo mnogo vremena za učenje, koje, istina, ponekad i ne iskoristimo, ali imamo sreće jer su naši profesori puni razumijevanja za našu blagu neodgovornost. Rezultat svega toga je radna, ali ugodna, atmosfera koja u svakom pogledu učenicima olakša teške srednjoškolske godine. 31

32 Generacija 1. Samardžić Romina, Borić Andrej, Hrast Sara,Tomulić Ivona, Jedvaj Petar,Kušen Marko, Malnar Kristina, Poščić Toni, Čečur Dorotea, prof. Šango Silvia, prof.denis Khermayer Odsutni: Khermayer Tea, Pranjić Ema, Kujundžić Ante Generacija 2. Šokota Tesa, Listeš Lara, Širola Nina, Dintinjana Isabella Leonarda, Kozarčanin Sara, Tićak Sara, Žigo Luka, prof. Goran Božić Odsutni: Karabaić Irena, Belavić Petra 32

33 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Generacija 3. Sgagliardi Roberta, Sandrovac Sandra, Ižak Ante Sučić, Sečen Yvonne, Manarina Matteo, Lazić Nevio, Prevolšek Marin, Sekulić Veronika, Blažević Ana, Tomljanović Phillip, Aksentijević Jan, Perčić Dora, Vasić Filip, prof. Aleksandra Radović Odsutan: Rakić Nikola Generacija 4. Ugrin Nika, Šandrk Dominik, Ćutić Mateo, Smojver Magda, Zeneral Andrea, Bajić Marko, Rizvić Aria, Jedvaj Dean, Grus Deborah, Belavić Iva, prof. Luka Frlan Odsutni: Butorac Tomislav, Perušić Dino 33

34 Generacija 5. Stanković Jan, Červar Mislav, Zupčić Marta, Tomljanović Diego, Memedov Kristina, Pandurić Filip, Anić Lovro, Milohnić Franco, Ritterman Adrian, Maras Renea, Kramarić Marija, Brguljan Anđela, Njegovan Teo, Juretić Anja, Lizzul Isabella, Palinić Domagoj, prof. Adrijana Bartula Odsutni: Štritof Dino, Maltar Bruno Generacija 6. Maras David, Justinić Filip, Inđić Rea, Lorbek Ivan, Soldo Anamarija, Babeli Karla, Jurković Ivan, Jakovac Demi, Pahor Marko, Jurišić Renata, Ivanac Dino, Delibegović Dino, prof. Jasmina Čavrak Odsutni: Lovasić Filip, Košćec Dorian Fran 34

35 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Generacija 7. Kirinčić Daniel, Brajković Filip, Poldan Matej, Štrbac Viktor, Šerbedžija Milica Alma, Kraljević Marijan, Zupčić Luka, Bauk Stevan, Černe Sara, Ivković Filip, Aksentijević Dea, Dragaš Mia, Jušić Eduard, Komadina Nika, Marochini Fran, Junker Kristina, prof. Andrea Maradin Odsutni: Rozić Nela, Harčević Edita Generacija 8. Simper Davina, Milošević Ivan Karlo, Mudrić Luisa, Mihovilić Miodrag Andrea, Milošević Helena, Knez Mara, Ivanović Sara, Brazzoduro Dominik, Seifert Daniel, Dubrović Josip, Kuparić Karlo, Momčilović Petra, Midžić Denis, Dragoslavić Lovro, Denona Marko, Perćić Hrvoje, Mladenović Saša, Bilen Carlo, Kezele Lucia, Mlinar Vjeran, Rađa Paola, Žigman Antonela, Šušak Laura, Juras Kristina, prof. Luka Frlan 35

36 Generacija 9. Nićeno Maša, Bebek Eni, Žic Ivan, Ivanac Antonio, Seifert Ivan, Lončarek Erik, Vukšić Ana, Šajinović Teo, Maričević Martina, Troskot Antonio, Blažević Karlo, Mitar Tomislav, prof. Goran Božić Odsutni: Jutrović Petra, Vlah Dorian, Russo Laura Generacija 10. Turković Dario, Jurić Lucijan, Numić Dario, Lovasić Marin, Živković Leon, Korenčić Victoria Tilia, Vlahović Ena, Ivančević Gea, Ivanović Diego, Ravlić Ivan, Horvat Tin, prof. Jasmina Čavrak 36

37 Srednja škola Andrije Ljudevita Adamića Generacija 11. Ivanović Luka, Milohnić Karlo, Ivanović Lana, Dunić Matej, Golović Patrik, Pavlak Karlo, Serezlija Andrea, Mavrinac Martina, Blažević Iva, Šušak Marko, prof. Marko Miočić Odsutna: Jamnik Lara Profesori Marko Miočić, Goran Božić, Dražen Kovačić, Aleksandra Radović, Nataša Nimak, Luka Frlan, Olja Jajić, Ruža Kobasić, Zorica Marčić, Vlado Manarin, Ljubica Oškera, Jasmina Čavrak, Albina Lončar, Maja Vodanović, Denis Khermayer, Dunja Sabljar Štrbac, Andrea Maradin. Odsutni - Toni Žitko, Davor Juretić, Dorian Škrobonja 37

38 Krećem se, putujem Cipar Grčka Venecija, Italija Budimpešta, Mađarska Barcelona,Španjolska Berlin, Njemačka Italija Egipat 38

39 Grčka Italija Istanbul, Tuska Italija Malta Tunis 39

40 Zahvaljujemo donatorima! Mesnica Žeželić, Čavle, Instalaterski i trgovački obrt Frlani, Čavle, Dom za starije i nemoćne, KraljevicaNovi Korzo, d.o.o., Krasica, Rubić d.o.o, računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske djelatnosti, Rijeka Restoran Volta, Fužina