Aleksandar Dima-Tri Musketira-2

Transcription

1 Aleksandar Dima-Tri Musketira-2 KNJIGA DRUGA Artagnan je išao za Miladv a da ga ona nije opazila, vidio je kako se popela u kočiju i čuo je kako je kočijašu naredila da vozi u Saint Germain. Bilo je uzaludno poći pješke za kočijom koju su u kasu vukla dva izvrsna konja. Zato se d'artagnan vrati u ulicu Ferou. U ulici Seine naišao je na Plancheta koji je stajao pred nekom slastičarnicom i zaneseno zurio u jedan brioš vrlo primamljiva oblika. Naredio mu je da pođe u staje gospodina de Trevillea i da tamo osedla dva konja, jednog za njega, d'artagnana, a drugog za sebe, te da mu se javi u Athosovu stanu. Gospodin de Treville je naime jednom zauvijek otvorio d'artagnanu vrata svojih staja. Planchet se uputi prema ulici Colombier, a d'artagnan prema ulici Ferou. Athos je bio kod kuće i žalosno je ispijao jednu bocu onog čuvenog španjolskog vina što ga je donio sa svog putovanja u Pikardiju. Dao je Grimaudu znak da donese čašu za d'artagnana, a sluga, kao i obično, posluša.,,/đ'artagnan tada ispriča Athosu sve što se zbilo u crkvi između Porthosa i advokatove žene, te kako je njihov drug vjerojatno na najboljem putu da sebi pribavi ratnu opremu. A ja sam odgovori Athos pošto je to saslušao ja sam posve miran, jer žene neće platiti troškove za moju opremu. A ipak, dragi Athose, nema te princeze ni te kraljice koja bi mogla odoljeti ljubavnim strijelama tako lijepog i uglađenog velikaša kao što ste vi. Kako je taj d'artagnan mlad! progunđa Athos slegnuvši ramenima. I dade znak Grimaudu da donese drugu bocu. U tom trenutku Planchet se skromno pomoli na odškrinutim vratima i javi svom gospodaru da je doveo konje. Kakve konje? upita Athos. Dva konja koje mi je gospodin de Treville pozajmio za šetnju i s kojima ću skoknuti do SaintGermaina. A

2 što ćete raditi u Saimt-Germainu? ponovo se javi Athos.D'Artagnan mu ispriča kakav je susret imao u crkvi, odnosno kako je pronašao ženu koja mu je, uz plemića u crnom ogrtaču i s ožiljkom na sljepoočici, neprekidno opsijedala misli. To znači da ste u nju zaljubljeni onako kao što ste bili zaljubljeni u gospođu Bonacieux reče Athos slegnuvši prezrivo ramenima, kao da želi pokazati kako žali ljudske slabosti. Ja, ni govora! poviče d'artagnan. Ja sam samo radoznao i htio bih razjasniti tajnu u tkoju je ona upletena. Ne znam zašto, ali sam uvjeren da ta žena, mada je uopće ne poznajem i mada ni ona mene ne poznaje, ima utjecaja na moj život. U stvari, vi imate pravo reče Athos jer ne poznajem nijedne žene koja bi zavrijedila da je čovjek traži kada se izgubi. Gospođa Bonacieux se izgubila, to gore po nju! Neka se sama nađe! Ne, Athose, ne, vi se varate uzvrati d'artagnan. Ja volim moju jadnu Constancu više nego ikada i da znam gdje se nalazi, pa da je to i na kraj svijeta, odmah bih otišao da je izbavim iz ruku njenih neprijatelja. Ali ne znam gdje je, i sve moje traženje bilo je uzaludno. I šta se može! čovjek se ipak mora malo razonoditi. Razonodite se dakle s Miladv, dragi d'artagnane. želim vam od svega srca, ako vas to može zabaviti! Slušajte, Athose, umjesto da ovdje budete zatvoreni kao u kakvoj tamnici, uzjašite konja i pođite sa mnom na šetnju do Saint--Germaina.

3 Dragi moj odgovori Athos ja jašem na svojim konjima kad ih imam. Kad ih nemam, idem pješke. No, dobro! odgovori d'artagnan nasmijavši se Athosovu osobenjaštvu koje bi ga bilo i uvrijedilo da je došlo od nekog drugog. Ja nisam tako ponosan kao vi, nego jašem na onome što nađem. Dakle, do viđenja, dragi Athose! Do viđenja! reče mušketir dajući znak Grimaudu da otvori bocu koju je upravo donio. D'Artagnan i Planchet popnu se na sedla i pođu prema Saint-- Germainu. D'Artagnan je čitavim putem mislio na ono što mu je Athos rekao o gospođi Bonacieux. Iako d'artagnan nije bio suviše sentimentalne prirode, lijepa trgovčeva žena zaista mu je bila uzbudila srce. I, kao što je rekao, bio je spreman da pođe i na kraj svijeta da je potraži. Ali svijet nema samo jedan kraj, jer je okrugao, pa zbog toga nije znao prema kojoj strani da se okrene. A sada, htio je pokušati da sazna tko je ta Miladv. Miladv je razgovarala s čovjekom u crnom ogrtaču, ona ga dakle poznaje. Dakle, d'artagnanu se nametala misao da je taj čovjek u crnom 6 ogrtaču i po drugi put oteo gospođu Bonacieux, jednako kao što ju je oteo i prvi put. Prema tome d'artagnan je samo napola lagao, a to je onda mala laž, kad je rekao da tražeći Miladv istovremeno traži i Constancu. San jareći tako i od vremena do vremena podbadajući konja ostrugama, d'artagnan je prevalio cijeli put te je stigao u Saint--Germain. Prošao je uz paviljon u kojem će se deset godina kasnije roditi Ljudevit XIV. Zatim je prošao nekom pustom ulicom gledajući desno i lijevo ne bi li našao kakav trag lijepoj Engleskinji. I tada, u prizemlju neke lijepe kuće, koja prema tadašnjem običaju nije imala prozora s ulice, on odjednom spazi neko poznato lice. Na terasi okruženoj cvijećem to poznato lice šetalo je amo-tamo. Planchet ga prvi prepozna. Hej, gospodine! reče Planchet obraćajući se d'artagnanu. Poznajete li onoga tamo što prodaje zjale vranama? Ne odgovori d'artagnan ali sam ipak siguran da ovo nije prvi put što vidim to lice. To vam, bogami, i vjerujem oglasi se Planchet. To je jadni Lubin, sluga grofa Wardesa, onoga kojeg ste onako dobro udesili prije mjesec dana u Calaisu, na putu prema guvernerovu imanju. O, da! sjeti se d'artagnan. Sada ga prepoznajem. Misliš li da je on tebe prepoznao? Bogami, gospodine, bio je toliko zbunjen da ne mogu vjerovati da me sačuvao u sjećanju. Ako je tako, pođi i razgovaraj s tim momkom reče d' Artagnan i pokušaj doznati u razgovoru je li njegov gospodar živ. Planchet siđe s konja, pođe ravno prema Lubinu, koji ga doista nije prepoznao, te se oba lakeja upuste u vrlo prisan prijateljski razgovor. Za to vrijeme d'artagnan odvede konje u susjednu uličicu i obišavši oko neke kuće opet se vrati te se postavi s konjima iza živice da bi prisustvovao razgovoru. Pošto je tako tek jedan trenutak stajao i promatrao, kadli se začu šum kola. Odmah zatim pred njim se zaustavi kočija koju je vidio pred crkvom. Nije se prevario. Miladv je bila u kočiji. D'Artagnan se priljubi uz vrat svome konju da bi sve vidio a da njega nitko ne vidi. Miladv pomoli svoje lijepo lice i plavu kosu iz kočije i dade svojoj sobarici neka naređenja. Sobarica, krasna djevojka od dvadeset do dvadeset i dvije godine, okretna i živa, prava subreta velikih dama, skoči s papučice na kojoj je sjedila po tadašnjem običaju te se uputi prema terasi gdje se nalazio Lubin. D'Artagnan ju je pratio pogledom dok se približavala terasi. Međutim, baš u tom času netko je iznutra, iz kuće, pozvao Lubina,tako da je Planchet ostao sam na terasi te se ogledavao lijevo i desno da vidi kamo je nestao d'artagnan. Sobarica se približi Planchetu i, misleći da je to Lubin, pruži mu pisamce: To je za vašeg gospodara reče mu. Za mog gospodara? upita Planchet iznenađeno. Da, i vrlo je hitno. No, uzmite ga brzo! Predavši pismo, ona otrči do kočije, koja se za to vrijeme okrenula u pravcu odakle je i došla, te se popne na papučicu i kola krenuše. Planchet je gledao i okretao pismo, a pošto je bio naviknut da slijepo sluša, skoči sa terase, pođe uličicom i nekoliko koraka dalje naiđe na d'artagnana koji je sve vidio te mu je već dolazio u susret.

4 Za vas, gospodine reče Planchet pruživši pismo mladiću. Za mene? odgovori d'artagnan. Jesi li baš siguran? Bogami, posve sam siguran! Sobarica je rekla:»za vašeg gospodara!«a ja, osim vas, nemani drugog gospodara... O, stasita je ta sobarica, časna riječ! D'Artagnan otvori pismo i pročita: Osoba koja se za vas zanima više negoli se to smije reći htjela bi saznati kojeg ćete dana biti u stanju da se prošetate u šumi. Sutra, u gostionici»champ du Drap d'or«jedan će sluga, u crnoj i crvenoj livreji, čekati vaš odgovor. Oho reče samom sebi d'artagnan to je zanimljivo, čini se da se Miladv i ja brinemo za zdravlje jedne te iste osobe. No dobro! Planchet, kako je onom dragom gospodinu Wardesu? Dakle nije mrtav? Nije, gospodine. Onako mu je kako može biti čovjeku kojemu se mač četiri puta zabio u tijelo, jer vi ste, ne zamjerite, upravo četiri puta svojim mačem dohvatili tog dragog plemića, pa je on još slab, budući da je izgubio gotovo svu krv. Kao što sam govorio gospodinu, Lubin me uopće nije prepoznao, nego ini je od početka do kraja ispričao cijeli onaj događaj. Odlično, Planchet, ti si kralj lakeja. A sada skoči na konja pa da stignemo kočiju. Nije trebalo mnogo kasati. Poslije pet minuta spazili su kočiju zaustavljenu uz rub ceste. Bogato odjeven konjanik stajao je pored nje. Razgovor između Miladv i konjanika bio je tako živ da se d'artagnan zaustavio s druge strane kočije a da ga osim lijepe sobarice nitko nije ni primijetio. Razgovarali su na engleskom, na jeziku koji d'artagnan nije razumio. Ali po tome kako je govorila d'artagnan je pogađao da je lijepa Engleskinja vrlo ljuta. Završila je razgovor pokretom koji nije ostavljao nikakve sumnje što se tiče njegove prirode: udarila je svojom lepezom tako snažno da se to malo žensko pomagalo ra-zletilo u hiljadu komadića. Konjanik prasne u smijeh, a to je, kako se činilo, tjeralo Miladv u očaj. D'Artagnan zaključi da bi to bio trenutak da posreduje. Prijeđe na drugu stranu te s poštovanjem skine šešir: Gospođo reče dozvoljavate li mi da vam ponudim svoje usluge? čini mi se da vas je ovaj gospodin naljutio. Samo mi naredite, gospođo, a ja se obavezujem da ću njegovu nepristojnost kazniti. Već kod prvih riječi Miladv se bila okrenula prema d'artagna-nu i stala ga začuđeno promatrati. Pošto je završio, obratila mu se govoreći izvrsno francuski. Gospodine reče mu ja bih se drage volje stavila pod vašu zaštitu da gospodin s kojim se svađam nije moj brat. Onda mi oprostite, gospođo reče d'artagnan jer ja to nisam znao. Što hoće taj vjetrogonja? poviče konjanik kojega je Miladv predstavila kao svog brata. I zašto ne ide svojim putem? Vi ste vjetrogonja odgovori d'artagnan nagnuvši se na vrat svome konju. Nisam otišao svojim putem jer mi se svidjelo ostati ovdje! Konjanik reče nešto na engleskom svojoj sestri. Ja s vama govorim francuski reče mu d'artagnan. I budite tako ljubazni pa mi odgovorite, molim vas, također na francuskom. Vi ste brat ovoj gospođi, to je u redu, budite, ali na sreću niste i meni brat. Moglo se pretpostaviti da će Miladv, zbog straha kojemu žene obično podliježu, posredovati u ovom izazovu kako bi spriječila svađu. Ali se dogodilo posve suprotno. Ona se zavalila u kola i oštro viknula kočijašu: Kući! Lijepa sobarica baci nestrpljiv pogled cna d'artagnana i činilo se da je njegova krasna pojava djelovala na nju veoma povoljno. Kočija odjuri, a dva plemića nađu se licem u lice jedan prema drugom. Nikakve stvarne prepreke nije više bilo među njima. Konjanik učini pokret kao da će poći za kočijom. Međutim d'artagnanova srdžba, koja je prije toga kipjela, sada se odjednom pojačala, jer je u svom protivniku prepoznao Engleza koji je u Amiensu na kockanju dobio njegova konja, a zamalo da od Athosa nije dobio i njegov dijamant. Zato d'artagnan uhvati njegove uzde i zaustavi ga. O, gospodine reče mu čini mi se da ste vi veći vjetro-gonja nego ja, jer se pravite da ste zaboravili da je među nama došlo do nekakve male svađe! Oho! To ste vi, gosparu! odgovori Englez. Vi dakle uvijek tražite igru, ovakvu ili onakvu. Da, a sad sam se sjetio da vam se moram revanširati. Vidjet ćemo, dragi gospodine, vladate li jednako dobro mačem kao što bacate kocku.

5 Zar ne vidite da uopće nemam mača? uzvrati mu Englez. Pravite se, dakle, junakom pred nenaoružanim čovjekom? Ipak se nadam da imate kod kuće mač odgovori d'arta-gnati. U svakom slučaju, ja imam dva, pa ću vam, budete li htjeli, pozajmiti jedan. Nije potrebno odgovori Englez jer sam dobro snabdjeven takvim alatom. U redu, poštovani plemiću reče mu d'artagnan. Izaberite svoj najduži mač i dođite da mi ga večeras pokažete! A kamo da dođem, molim lijepo? Iza Luxembourga. To je odlično mjesto za Šetnju ovakve vrste kakvu vam predlažem. U redu, doći ću. Koji sat predlažete? Šest sati. Ah, doista, vi sigurno imate jednog ili dva prijatelja? Imam trojicu koji će biti vrlo sretni da mi se pridruže u borbi. Trojicu? Odlično! Izvrsno! reče d'artagnan. Toliko ih imam i ja. A sada, tko ste vi? upita Englez. Ja sam gospodin d'artagnan, gaskonjski plemić, služim u gardi, u četi gospodina des Essartsa. A vi? Ja sam lord Winter, barun od Sheffielda. Dobro, vaš sam sluga, gospodine barune reče d'artagnan premda imate ime koje je teško upamtiti. I on podbode konja te u kasu odjuri putem koji je vodio u Pariz. Kao i obično u takvim prilikama, d'artagnan pođe najprije Athosu. Nađe ga gdje leži na velikom kanapeu, na kome je kako je rekao, čekao da ga njegova ratna oprema sama potraži. D'Artagnan ispriča Athosu sve što se dogodilo, jedino mu o pismu za gospodina Wardesa ne kaza ni riječi. Athos se oduševi kad je saznao da će se tući s jednim Englezom. Rekli smo da mu je to bio san. 10 Odmah su poslali sluge da pozovu Porthosa i Aramisa, pa i njima ispričaše cijelu tu stvar. Porthos izvuče mač iz korica i poče njime napadati zid, odstupajući od vremena do vremena i svijajući se kao da je kakav plesač. Aramis, koji je stalno radio na svojoj poemi, zatvorio se u Athosov kabinet i zamolio da ga ne uznemiruju dok ne dođe vrijeme za borbu. Athos dade znak Grimaudu da mu donese jednu bocu. A što se tiče d'artagnana, on je u sebi bio skovao nekakav mali plan čijem ćemo izvršenju prisustvovati nešto kasnije, plan koji mu je obećavao ugodne doživljaje, što se moglo vidjeti i po osmjesima koji su se od vremena do vremena prelijevali preko njegova lica, da bi ga razvedrili i ozarili. II ENGLEZI I FRANCUZI Uf -iv ll određeno vrijeme, pošli su sa svoja četiri lakeja iza Lu-xembourga na ledinu koja je bila ograđena za koze. Athos izvadi iz džepa komad kovana novca i dade ga kozaru da bi se udaljio. Lakeji dobiše zadatak da budu na straži. Uskoro se tom mjestu približi grupa šutljivih ljudi koji uđu u zagrađeni prostor i priđu mušketirima. Zatim, po engleskom običaju, trebalo je da dođe do upoznavanja. Englezi su svi pripadali najvišim aristokratskim krugovima, pa su bizarna imena njihovih protivnika bila za njih ne samo predmet iznenađenja nego i razlog da budu uznemireni. Ali uza sve to reče lord Winter kad je čuo imena trojice mušketira uza sve to mi ne znamo tko ste vi, a i nećemo se tući s takvim imenima. Pa to su imena pastira! Međutim, milorde, kao što možete i pretpostaviti, naša su imena lažna odgovori Athos. A to povećava našu želju da doznamo vaša prava imena odgovori Englez. A kako to da ste se s nama kockali ne poznavajući ih? upita Athos. Kockajući se s nama, koji smo imali takva imena, vi ste dobili dva naša konja! To je istina, ali tada smo stavili na kocku samo svoje pi-stole, a sada stavljamo na kocku svoju krv. Kockati se možemo bilo s kim, ali tući ćemo se samo s onima koji su nam ravni. Imate pravo reče Athos.

6 Athos zatim povuče u stranu onog od četvorice Engleza s kojim se imao potući, te mu šapne svoje ime. Porthos i Aramis učiniše isto. Jeste li zadovoljni upita Athos svog protivnika i smatrate li me dovoljno visokim plemićem da mi možete ukazati čast da svoj mač ukrstite s mojim? Da, gospodine odgovori Englez naklonivši se. No, a sada, hoćete li da vam nešto kažem? upita Athos hladno. Što? odvrati Englez. Da biste bili mnogo bolje učinili da niste tražili da vam kažem kako se zovem. 12. A zašto to? Jer svi misle da sam mrtav, i imam razloga što želim da se ne zna da sam živ. Bit ću dakle prisiljen da vas ubijem, da se moja tajna ne bi otkrila. Englez pogleda Athosa misleći da se šali, ali Athosu nije bilo ni na kraj pameti da zbija šalu. Gospodo! obrati se Athos istovremeno svojim drugovima i njihovim protivnicima. Gospodo, jesmo li spremni? Jesmo! odgovore Englezi i Francuzi, svi u jedan glas. Dakle, k oružju! uzvikne Athos. I osam je mačeva istog trenutka bljesnulo pod Zrakama sunca koje je zapadalo. Ogorčenost kojom je počela ta borba bila je prirodna, jer su ti ljudi između sebe bili dvostruki neprijatelji. Athos se borio tako sabrano i metodično kao da se nalazi u kakvoj dvorani za mačevanje. Porthos, koji se bez sumnje koristio svojim nesretnim iskustvom iz Chantillvja, gdje je imao suviše povjerenja u sebe, upravljao je udarcima svog mača vrlo oprezno i služeći se svim mogućim finesama. Aramis, koji je još imao završiti treće pjevanje svoga spjeva, žurio se da što prije dokrajči ovaj posao sa svojim protivnikom. Prvi, Athos, ubije svog protivnika. Samo ga je jedanput dosegao mačem, ali kao što je i najavio, njegov je udarac bio smrtonosan: mač je probio srce njegova protivnika. Drugi, Porthos, oborio je svoga u travu. Bio ga je ranio u bedro. I budući da mu je Englez bez ikakva daljnjeg otpora predao mač, Porthos ga podigne i odnese u njegovu kočiju. Aramis je svoga napadao tako žustro da je ovaj, pošto se pedesetak koraka povlačio, udario u bijeg koliko su ga noge nosile te je nestao praćen posprdnim smijehom lakeja. A što se tiče d'artagnana, on je u pravom smislu riječi zaigrao na defenzivnu kartu. Međutim kad je vidio da se njegov protivnik dobro izmorio, on mu snažnim bočnim udarcem izbije mač iz ruku. Videći da je razoružan, barun odstupi dva-tri koraka, ali pri tome mu se noga posklizne te pade nauznak. Jednim skokom d'artagnan je već bio nad njim. Stavio mu je mač pod grlo: Mogao bih vas ubiti, gospodine reče Englezu jer ste sada u mojim rukama, ali vam za ljubav vašoj sestri poklanjam život. D'Artagnan je bio izvan sebe od sreće. Ostvario mu se plan koji je ranije bio smislio i zbog kojeg su se preko njegova lica prelijevali oni osmijesi zadovoljstva o kojima je bilo govora u prethodnom poglavlju. Ushićen što dma posla s takvim plemićem, Englez zagrli d'artagnana, uputi hiljadu komplimenata na račun trojice mušketira te 13pošto se Porthosov protivnik već nalazio u kočiji a Aramisov je bio dao petama vjetra, svi su sada posvetili svoju pažnju jedino pokojniku. Pošto su mu Porthos i Aramis skinuli odjeću, u nadi da njegova rana nije smrtonosna, iz njegova opasača ispadne velika, puna kesa. D'Artagnan je podigne i pruži lordu Winteru. A kog đavla da učinim s tom kesom? upita Englez. Vratite je njegovoj obitelji odgovori d'artagnan. Njegovoj obitelji nije stalo do ove sitnice. Ona će naslijediti petnaest hiljada zlatnika rente. Dajte tu kesu vašim slugama. D'Artagnan stavi kesu u džep. A sada, mladi prijatelju reče lord Winter jer ja se nadam da ćete mi dozvoliti da vas tako nazovem, još ću vas večeras, ako nemate ništa protiv, predstaviti svojoj sestri ladv Clarick (Kla-rik). 2elio bih da vam se i ona također zahvali, a budući da ona ne stoji loše na dvoru, možda bi vam jednom koja njezina riječ što bi je izrekla za vas mogla dobro doći. D'Artagnan se zacrveni od zadovoljstva i nakloni se u znak da pristaje. U međuvremenu, Athos se približi d'artagnanu. Što namjeravate učiniti s onom kesom? prišapne mu na uho. Namjeravao sam je predati vama, dragi Athose.

7 Meni? A zašto? Pa vi ste ga ubili! Uzmite to kao svoj plijen. Ja da naslijedim neprijatelja! začudi se Athos. Što vi mislite o meni? Takav je običaj u ratu reče d'artagnan. Zašto to ne bi važilo i u dvoboju? Ni na bojnom polju ja nisam nikada činio takve stvari reče Athos. Porthos slegne ramenima, a Aramis napući usne dajući za pravo Athosu. Onda dajmo taj novac slugama, kao što je rekao lord Win-ter predloži d'artagnan. Da složi se Athos dajmo tu kesu lakejima, ali ne našim lakejima nego njihovim. Athos uzme kesu i baci je kočijašu: Za vas i vaše drugove! Ova velikodušnost čovjeka koji nije imao ni prebijene pare u džepu oduševila je čak i Porthosa. Taj dokaz francuske plemenitosti o kojem je lord Winter pričao svojim prijateljima, svi su primili s velikim poštovanjem, svi osim gospode Grimauda, Mousquetona, Plancheta i Bazina. Opraštajući se s d'artagnanom, lord Winter dade mu adresu svoje sestre. Ona je stanovala na trgu Rovale (Rojal), koji je tada 14 bio otmjena četvrt, i to u kući broj šest. Uostalom, lord obeća da će doći po njega kako bi ga odveo onamo. D'Artagnan zakaže s njim sastanak za osam sati kod Athosa. Ovo upoznavanje s Miladv potpuno je obuzelo našeg Gaskonj-ca. Razmišljao je o tome na kako se čudnovat način ta žena dosad upletala u njegovu sudbinu. Bio je uvjeren da je ona u kardinalovoj službi, ali usprkos tome osjećao je da ga nešto neodoljivo vuče prema njoj, da ga prema njoj vuče jedan od onih osjećaja koji se čovjeku nameću a da ni sam ne zna zašto. Jedino se bojao da će ga Miladv prepoznati, da će u njemu prepoznati čovjeka kojega je vidjela u Meungu i u Doveru. U tom slučaju znala bi da pripada prijateljima gospodina de Trevillea i da je prema tome dušom i tijelom uz kralja. U tom slučaju izgubio bi prednost koju bi mogao imati ako ga Miladv ne prepozna, jer bude li ona znala o njemu onoliko koliko on zna o njoj, morat će se upustiti u igru s njom kaa ravan s ravnim. A što se tiče početka ljubavnog zapleta između nje i grofa Wardesa, naš se uobraženi mladić vrlo malo zbog toga brinuo, premda je markiz bio mlad, lijep, bogat i u velikoj milosti kod kardinala. Jer nije baš mala stvar da čovjek ima dvadeset godina i da je rođen u Tarbesu. D'Artagnan najprije pođe kući da bi se što sjajnije obukao. Zatim svrati Athosu te mu, po običaju, sve ispriča. Athos sasluša njegove planove, a onda mahne glavom i s nekom vrsti gorčine preporuči mu da bude oprezan. Što! reče mu on. Izgubili ste ženu o kojoj ste govorili da je dobra, lijepa, savršena, a evo, već trčite za drugom! D'Artagnan osjeti da je ovaj prijekor ispravan. Volio sam gospođu Bonacieux srcem, dok Miladv volim glavom reče on Athosu. Odlazeći k njoj, želim sebi prije svega objasniti kakvu ulogu ona igra na dvoru. Zaboga, kakvu ulogu igra! Poslije svega onoga što ste mi rekli, to nije teško odgonetnuti. Ona je nekakav kardinalov emisar. To je žena koja će vas domamiti u kakvu stupicu u kojoj ćete jednostavno izgubiti glavu. Vraga, dragi Athose! čini mi se da vi gledate stvari suviše crno. Dragi d'artagnane, ja ženama ne vjerujem. Što mogu, kad sam skupo platio povjerenje u njih; a osobito ne vjerujem ženama koje su plave. Zar mi niste rekli da je Miladv plava? Ona ima najljepšu plavu kosu koju sam ikad vidio. O, jadni d'artagnan! uzdahne Athos. Slušajte, hoću samo da raščistim stvari, a kasnije, kad saznam ono što želim saznati, udaljit ću se. Samo vi raščistite reče mu Athos flegmatično. U dogovoreno vrijeme stigao je lord Winter, ali se Athos, pošto je na vrijeme bio obaviješten o njegovu dolasku, povukao u 15drugu sobu. Tako je Englez zatekao d'artagnana sama, a kako je već bilo blizu osam sati, on povede mladića sa sobom. Na ulici ih je čekala elegantna kočija koju su vukli izvrsni konji, te oni začas stigoše na trg Royal. Miladv Clarick primila je d'artagnana vrlo prijazno. Njezin stan bio je vrlo raskošan, a premda je većina Engleza zbog rata već bila napustila Francusku, ili se spremala da je napusti, Miladv se, da bi uredila svoju kuću, upravo bila bacila u nove troškove, što je bio dokaz da opće mjere koje su se odnosile na Engleze nju nisu pogađale.

8 Evo vidite mladog plemića koji je imao u rukama moj život reče lord VVinter predstavljajući d'artagnana svojoj sestri ali koji to nije htio iskoristiti iako smo bili dvostruki neprijatelji, jer sam ga uvrijedio i jer sam Englez. Zahvalite mu na tome, gospođo, ako prema meni gajite imalo prijateljstva. Miladv jedva primjetno nabra obrve, i neka jedva vidljiva sjenka proleti joj preko lica. Istovremeno na licu joj se pojavi tako čudan osmijeh da je mladić, koji je opazio sve te pojedinosti, osjetio jezu. Njezin brat nije primijetio ništa. Bio se okrenuo da se poigra s majmunom prema kojem je Miladv pokazivala velike simpatije. Majmun je lorda bio povukao za dolamu. Dobro došli, gospodine! reče Miladv. Vi ste danas stekli pravo da vam vječno budem zahvalna! Međutim neobična prijaznost njezina glasa bila je očigledno u suprotnosti sa znakovima nezadovoljstva koje je d'artagnan bio primijetio. Englez se zatim okrene i ispriča kako se među njima odvijala borba ne ispustivši ni najmanju pojedinost. Miladv ga je slušala s najvećom pažnjom. I premda se naprezala da sakrije svoje uzbuđenje, ipak se lako moglo primijetiti da joj lordovo pripovijedanje nije nimalo ugodno. Krv joj je navirala u glavu, a njezina je dražesna noga nestrpljivo tapkala pod haljinom. Lord Winter ništa ne primijeti. A pošto je dovršio pripovijedanje, priđe stolu na kojem se nalazio pladanj s bocom španjolskog vina s čašama. Natočio je dvije čaše, i ponudio d'artagnana da Pije. D'Artagnan je znao da je za Engleze uvreda ako čovjek odbije da se s njima nazdravi, pa i on priđe istolu te uzme svoju čašu. Ali u međuvremenu nije gubio iz vida Miladv, a u ogledalu primijeti kako joj je lice promijenilo izraz. Sada, kad je mislila da je nitko ne gleda, njezino je lice odražavalo osjećaje koji bi se gotovo mogli nazvati zvjerskima. Bijesno je zubima grizla svoju maramu. Tada uđe ona lijepa, mala sobarica koju je d'artagnan već ranije bio uočio. Ona je lordu Winteru rekla nešto na engleskom i on odmah zamoli d'artagnana da mu dozvoli da ode, izvinjavajući 16 se da ga zove hitan posao. Svoju sestru također je zamolio da mu oprosti što mora otići. D'Artagnan se oprosti s lordom Winterom stiskom ruke, a zatim priđe bliže Miladv. Začuđujućom sposobnošću da se brzo mijenja, lice te žene bilo je opet poprimilo prijazan izraz. Tek nekoliko crvenih mrlja na njezinoj marami ukazivalo je da je ona bila sebi izgrizla usne sve do krvi. A njezine usne bile su divne, kao od koralja. Razgovor postade živahan, činilo se da se Miladv potpuno smirila. Ispričala je d'artagnanu da lord Winter nije njezin brat već njezin šurjak1. Ona je bila udata za njegova mlađeg brata, koji je umro ostavivši je s jednini djetetom, a to njezino dijete jedini je nasljednik lorda Wintera, dakako, ako se lord ne oženi. Sve je to d'artagnanu otkrilo da su okolnosti o kojima mu je ona govorila obavljene nekakvim velom, pa ih pod tim velom i nije mogao jasno razabrati. Uz ostalo, poslije kojih pola sata razgovora d'artagnan je bio uvjeren da je Miladv Francuskinja. Ona je govorila francuski tako pravilno i s takvim naglaskom da nije moglo biti nikakve sumnje u tom pogledu. D'Artagnan se razmetao udvarajući joj se i izražavajući joj odanost, a na sve dosjetke našeg Gaskonjca Miladv je odgovarala dobrohotnim osmijesima. Međutim je došlo vrijeme odlaska, pa se d'artagnan oprosti od Miladv te izađe iz njezina salona kao najsretniji čovjek na svijetu. Na stepenicama sretne lijepu sobaricu koja ga u prolazu lako dotakne. Pocrvenjevši do ušiju, ona ga zamoli da joj oprosti, i to ga zamoli tako slatkim glasom da joj je oprostio istog trenutka. Sutradan je d'artagnan ponovo došao, a Miladv ga je primila još bolje nego prvi put. Lorda Wintera nije bilo, pa mu je čitavu večer jedino Miladv pravila društvo. činilo se kao da ona pokazuje veliki interes za njega. Upitala ga je odakle je, koji su njegovi prijatelji, i je li kadgod pomišljao da stupi u službu gospodina kardinala. Iako je bio tek mladić od dvadeset godina, d'artagnan je, kao što znamo, bio vrlo oprezan, pa se sada sjetio svih svojih sumnji u Miladv. On se neobično pohvalno izrazi o Njegovoj preuzviše-nosti i izjavi da bi sigurno bio stupio u kardinalovu gardu umjesto što je stupio u kraljevu, da je na primjer poznavao gospodina Cavois (Kavoa), umjesto što je poznavao gospodina de Trevillea. Miladv bez ikakva okolišanja promijeni razgovor i ne pridajući tome nikakve posebne važnosti upita d'artagnana je li kada bio u Engleskoj. 1 Radi se o igri riječi, jer se brat na francuskom kaže frere, a šurjak beau-frere. 2 Tri mušketira II 17D'Artagnan odgovori da ga je gospodin de Treville tamo slao radi razgovora o nabavci konja i da je čak doveo četiri konja da se iskušaju. Miladv je u toku razgovora dva ili tri puta ugrizla usne. Shvatila je da ima posla >s jednim Gaskonjcem koji ne pokazuje svoje karte.

9 D'Artagnan se oprosti u isti sat kao i prethodne večeri. U hodniku opet je susreo lijepu Ketty (Keti), kako se zvala mlada sobarica. Ona ga pogleda s izrazom tajanstvene čežnje kojoj je lako bilo odgonetnuti smisao. Ali d'artagnan je bio toliko zaokupljen gospodaricom da sobaricu nije ni primjećivao. Sutradan je d'artagnan ponovo posjetio Miladv, a također i preksutradan. I svaki put ga je ona dočekivala sve prijaznije. I također svaki put, bilo u predsoblju, bilo u hodniku, bilo na stepenicama, on se sretao s lijepom sobaricom. Ali, kao što smo već vidjeli, d'artagnan nije ni primjećivao tu ustrajnost lijepe Ketty. III ADVOKATOV RUčAK eđutim zbog dvoboja u kojem se tako sjajno ponio, Porthos nije smetnuo s uma ručak na koji ga je bila pozvala advokatova žena. Sutradan oko jedan sat po podne Mous-queton ga je i posljednji put očetkao. Porthos se zatim uputi prema ulici Ours. Išao je korakom čovjeka koji osjeća da je dvostruko sretan. Njegovo je srce snažnije udaralo, ali ne kao d'artagnanovo od vrele i snažne ljubavi, nego mu se krv uzbudila od pomisli na materijalni interes. Napokon će prekoračiti onaj tajanstveni prag i popeti se uz one nepoznate stepenice kojima su se jedna po jedna popele stare škude gazde Coquenarda. Vidjet će napokon kako u stvarnosti izgleda ona škrinja koju je dvadeset puta gledao u snu, ona dugačka i duboka škrinja, zaključana, učvršćena zasunima i prikovana uz tlo, ona škrinja o kojoj je tako često čuo govoriti, a koju će, istina, malo mršave, ali uza sve to privlačne ruke advokatove žene, već jednom otvoriti pred njegovim radoznalim pogledima. On, čovjek bez doma, bez sreće i obitelji, vojnik naviknut na krčme i taverne, na svakovrsne jazbine u kojima se toči vino, on dakle, koji se kao gurman morao zadovoljiti da se gosti onim što nađe, on će sada okusiti domaći ručak, naslađivat će se u udobnom domu i prepustit će se onim sitnim pažnjama koje su čovjeku to prijatnije što je suroviji, kako kažu stari vojnici. Dolaziti svakog dana kao bratić i sjesti za bogat stol, podsmjehivati se žutom i naboranom čelu starog advokata, čerupati pomalo mlade pisare učeći ih kako se na najotmjeniji način igra baset, lanskenet i baci deseti i dobivajući kao nagradu za lekciju od jednog sata čitavu njihovu jednomjesečnu zaradu, svemu tome Porthos se već unaprijed silno radovao. Istina, mušketir je ovda-onda imao pred očima loš glas koji je još od onih vremena pratio advokate i koji se održao sve do danas. Njima su pripisivali škrtost, odricanje i post. Ali pored svega, osim nekih znakova štedljivosti što ih je kod nje uočio i koje je Porthos uvijek smatrao neumjesnima, njemu se advokatova žena činila dovoljno širokogrudnom, razumljivo, imaju^všfci*vilijtasda je 1 Igre kartama i kockom. {TI

10 to na kraju krajeva ipak žena jednog advokata. Zato se nadao da će u njezinoj kući naići na prijatnost i ugodno domaće raspoloženje. Međutim već na vratima u njemu se pojave neke sumnje: sam ulaz u kuću nije uopće bio prikladan da se ovamo pozivaju gosti. Hodnik je bio smradan i mračan, stepenice slabo osvijetljene pro-zorčićima kroz koje je prodiralo sumračno osvjetljenje iz susjednog dvorišta, a na prvom katu našao je neka niska vrata okovana ogromnim čavlima slično kao i glavna vrata u tvrđavi Grand Cha-telet (Gran Šatle). Porthos pokuca. Visok i blijed pisar, sav obrastao u bujnu kosu koju češalj nije nikada ni dodirnuo, otvori vrata i pokloni mu se kao čovjek koji je primoran iskazati poštovanje prema drugom čovjeku istovremeno zbog njegova visoka stasa koji odrazuje snagu, zbog vojničkog odijela koje označuje položaj i zbog njegovih rumenih obraza koji dokazuju da je navikao dobro živjeti. Iza prvog pisara stajao je drugi, koji je bio niži, iza drugog stajao je treći, koji je bio viši, a iza trećeg stajalo je trčkaralo od kojih dvanaest godina. U svemu bila su tri pisara i pol. Za ono doba ta je činjenica potvrđivala da se radi o advokatskoj kancelariji s velikim brojem klijenata. Premda je mušketir imao doći tek u jedan sat, advokatova ga je žena očekivala već od podne računajući da će srce, a možda i želudac, potaći njezina obožavatelja da ipak dođe prije ugovorenog vremena. Zbog toga se gospođa Coquenard pojavila na vratima svog stana gotovo istovremeno kad i uzvanik, to jest čim je pisar otvorio, pa je pojava časne dame izbavila Porthosa iz neprilike. Pisari su ga radoznalo gledali, a on je, ne znajući zapravo što bi rekao toj ljestvici koja se dizala i spuštala, ostao zatvorenih usta. To je moj bratić reče gospođa. Uđite, uđite dakle, gospodine Porthos! Ime Porthos ostavilo je svoj utisak: pisari su prasnuli u smijeh, ali kad se Porthos okrenuo prema njima, na licima im opet prevlada ozbiljnost. Pošto su prošli kroz predsoblje u kojem su bili pisari, i kroz kancelariju u kojoj su oni zapravo morali sjediti, stigli su u advo-katov kabinet koji je bio nalik na nekakvu tamnu dvoranu natrpanu papirima. Izašavši iz kabineta, s desne strane ostala im je kuhinja, a s lijeve ušli su u sobu za primanje. Ono što je dotad vidio nije Porthosa inspiriralo ničim naročito dobrim. Kroz sva ta otvorena vrata, razgovor mora da se čuo daleko. A zatim, u prolazu, on je bio bacio brz ispitivački pogled u kuhinju te je morao priznati samome sebi, na sramotu advokatove žene i na veliku svoju žalost, da u toj kuhinji nema one vatre, 20 one živosti, onog kretanja kakvo obično vlada u svakom gurmanskom hramu u časovima prije no što će se iz njega iznijeti dobar ručak. Advokat je bez sumnje bio obaviješten o toj posjeti jer nije pokazao nikakvo iznenađenje ugledavši Porthosa, koji mu je pristupio vrlo slobodno. Mušketir je učtivo pozdravio svog domaćina. O, čini se da smo.bratići, gospodine Porthos? odvrati mu advokat pridigavši se rukama na svom naslonjaču od trske. Starac je, umotan 4. veliku crnu dolamu u kojoj se njegovo slabašno tijelo gubilo, jao oštar i grub. Njegove sitne sive oči sjajile su se kao žeravic^i zajedno s njegovim ustima što su se vječno trzala predstavljale su jedino što je na njegovu licu još bilo prožeto životnošću. Na žalost, noge su već počele otkazivati poslušnost toj koštanoj mašineriji. Već pet ili šest mjeseci, otkad je osjetio da ga snage napuštaju, poštovani je advokat zapravo ženin rob. ženina bratića primio je s izrazom strpljivosti, i to je sve. Da je gazda Coquenard mogao čvrsto stati na svoje noge, on bi bio odbio svako srodstvo s gospodinom Porthosom. Da, gospodine, mi smo bratići odgovori mu Porthos ne zbunjujući se. Uostalom on nije nikada ni očekivao da će ga muž njegove ljubavnice dočekati s oduševljenjem. Po ženi, mislim; zar ne? zlobno primijeti advokat. Porthos nije u ovome osjetio nikakvu žaoku nego je advokatove riječi primio kao dokaz njegove naivnosti, pa im se slatko smijao ispod svog krupnog brka. Gospođa Coquenard, koja je znala da su među advokatima naivčine velika rijetkost, više je pocr-venjela no što se smijala. Od časa kad se Porthos pojavio gazda Coquenard bacao je zabrinute poglede prema velikom ormaru koji je stajao pred njegovim radnim stolom od hrastovine. Premda ormar po svom obliku nije uopće odgovarao

11 onome što je Porthos vidio u snu, ovaj ipak shvati da to mora biti upravo ona sretna škrinja o kojoj je toliko razmišljao. On je sebi samo čestitao što je stvarnost bila za šest stopa više nego snovi. GzcL&a. Coquenard nije se upuštao u daljnja rodoslovna istraživanja nego je, prenijevši svoj nemirni pogled sa ormara na Porthosa, rekao: Prije no što pođe u rat, naš gospodin bratić učinit će nam čast da jedanput s nama ruča, zar ne, gospođo Coquenard! Ovaj put Porthos dobije udarac izravno u stomak i osjeti ga. čini se da ni gospođa Coquenard također nije bila neosjetljiva, jer je rekla: Moj bratić neće više doći ako vidi da se prema njemu ne odnosimo kako treba. Ali u slučaju da se dogodi suprotno, to jest da bude s nama zadovoljan, njemu preostaje još tako malo vreme21na za boravak u Parizu, a prema tome i tako malo prilike da nas posjećuje, da ćemo ga zamoliti neka nam posveti gotovo svaki svoj slobodni trenutak što ga bude imao na raspolaganju prije odlaska. O, moje noge, moje jadne noge, gdje ste! promrmlja Co-quenard i pokuša se nasmiješiti. Za pomoć koju mu je pružila u času kad je osjetio da su njegove gastromanske nade ugrožene, mušketir je bio neobično zahvalan advokatovoj ženi! Uskoro dođe vrijeme ručku. Prešli su u blagovaonicu, u veliku mračnu sobu koja se nalazila nasuprot kuhinji. Pisari su, po svemu sudeći, osjetili u kući nekakve neuobičajene mirise, pa su bili vojnički tačni i već su držali u ruci svoje stolice bez naslona, spremni da sjednu. Vidjelo se kako su im čeljusti već unaprijed stavljene u pokret sa strašnim namjerama. Sto mu gromova pomisli Porthos gledajući ta tri izgladnjela čovjeka, jer trčkaralo, kao što se može i pretpostaviti, nije imalo tu čast da ruča za glavnim stolom. Sto mu gromova, da sam na mjestu moga bratića, ne bih držao uza se ovakve izjelice. Izgledaju kao brodolomci koji nisu jeli već šest tjedana! Uđe i gazda Coquenard. Njegov naslonjač imao je točkove, a dogurala ga je gospođa Coquenard, kojoj je i Porthos priskočio u pomoć da bi muža lakše dogurala sve do stola. Tek što je ušao, i on podigne nos te počne žvakati praznim čeljustima kao i njegovi pisari. Oho! iznenadi se advokat. To je neka izvanredna juha. Ali, dovraga, šta vi nalazite izvanredno na ovoj juhi? upita Porthos pogledavši u bljedunjavu i potpuno praznu juhu na kojoj je plivalo tek nekoliko rijetkih korica što su podsjećale na otočiće kakvog arhipelaga. Gospođa Coquenard se osmjehne i na njezin znak svi nestrpljivo sjednu za stol. Gospođa je najprije poslužila svoga muža, a zatim je došao na red Porthos. Poslije toga ona napuni svoj tanjur, a nestrpljivim pisarima podijeli korice bez juhe. U tom času vrata blagovaonice otvorila su se sama od sebe uz veliku škripu, a Porthos je kroz rastvorene vratnice ugledao malog pisara koji nije imao čast da učestvuje u gozbi, nego je, uz mirise što su dolazili iz kuhinje i blagovaonice, jeo komad kruha. Poslije juhe služavka je donijela kuhanu kokoš, izvanrednu poslasticu zbog koje su uzvanici tako snažno razrogačili oči da je postojala opasnost da im iskoče iz očnih šupljina. Vidi se da volite svoju rodbinu, gospođo Coquenard! reče advokat s gotovo tragičnim osmijehom. Zaista iskazujete veliku pažnju svome bratiću! Ali jadna je kokoš bila mršava i obavita debelom nakostruše-nom kožom koju su kosti uzalud pokušavale probiti. Mora da su je dugo tražili dok su je našli u kokošinjcu, u koji se bila zavukla da ugine od starosti. Dovraga pomisli Porthos ovo je vrlo žalosno. Ja poštujem starost, ali je ne volim ni pečenu ni kuhanu! I on pogleda oko sebe da vidi misle li i drugi jednako kao i on. Međutim, baš naprotiv, vidio je samo oči kako se krijese i kako već unaprijed proždiru ovu predivnu kokoš, što je bila predmet njegovih prijekora. Gospođa Coquenard privuče zdjelu sebi, spretno otrgne dva velika crna batka te ih stavi na tanjur svome mužu. Zatim otkine './ vrat te ga zajedno s glavom ostavi po strani za sebe. Za Porthosa ^ otrgne jedno krilo, a onda vrati kokoš služavki i koja ju je gotovo netaknutu odnijela prije no što je mušketir uspio uočiti promjene koje razočaranje takve vrsti izaziva na licima prisutnih, promjene koje ovise o karakteru i temperamentu svakog pojedinca. Umjesto kokoši pojavi se zdjela boba, i to ogromna zdjela u kojoj je bilo i nekoliko ovčjih kosti. Na prvi pogled čovjek bi bio pomislio da se među tim kostima pokazuju i neki komadi mesa. Međutim pisari se nisu dali prevariti tom podvalom. Njihova žalosna lica svjedočila su da su izgubili svaku nadu.

12 Gospođa Coquenard posluži mladiće tim jelom nastojeći da kao dobra domaćica bude umjerena. Na red je došlo vino. Iz nekog neobično malog kamenog vrča gospodin Coquenard naspe trećinu čaše svakome od mladića, u svoju čašu nalije približno isto toliko, a zatim vrč prijeđe na stranu gdje su se nalazili Porthos i gospođa Coquenard. Preostale dvije trećine praznog prostora u svojim čašama mladići napuniše vodom, a kad su ispili čaše do polovice, opet uliše u njih toliko vode da su bile pune. Tako su stalno radili, pa su pri kraju ručka pili tekućinu koja je od boje rubina postepeno bila dobila boju paljenog topaza. Porthos bojažljivo pojede svoje kokošje krilo i zadrhta kad pod stolom osjeti koljeno advokatove žene koja je tražila dodir s njegovim koljenom. On također popi pola čaše tog vina s kojim su ovdje postupali tako štedljivo a u kojem on prepozna onu užasnu tekućinu iz Montreuila od koje je zazirao svaki pravi poznavalac vina. Videći kako Porthos pije čisto vino, gazda Coquenard uzdahne. Hoćete li vi jesti i boba, dragi moj bratiću? upita ga gospođa Coquenard glasom koji je govorio: pouzdajte se u mene, nemojte jesti. Odnio me đavo ako ga i okusim! progunđa Porthos za sebe... Zatim reče glasno: Hvala, sestrično, nisam više gladan Nastade šutnja. Porthos nije znao kako da se vlada. Advokat ponovi nekoliko puta: O, gospođo Coquenard, od srca vam čestitam! Ovaj ručak bio je prava gozba. Bože, kako sam se najeo! Gazda Coquenard bio je pojeo juhu, dva crna kokošja batka i jednu ovčju kost na kojoj je bilo nešto mesa. Porthos pomisli da mu se rugaju te poče frkati svoje brkove i mrštiti obrve. Međutim koljeno gospođe Coquenard posve ga je lagano posavjetovalo da se strpi. Ova šutnja i prekid što je nastao u pogledu posluživanja bili su Porthosu nerazumljivi, ali za pisare imali su strašno značenje. Na advokatov pogled, popraćen osmijehom gospođe Coquenard, oni polako ustanu, još polaganije saviju svoje ubruse, a zatim se naklone i odu. Hajte, hajte, mladići, provarite ručak radeći reče im advokat važno. Pošto su pisari otišli, gospođa Coquenard izvadi iz nekog ormara komad sira, slatko od dunja i kolač koji je sama ispekla od badema i meda. Gazda Coquenard namršti obrve, jer mu se činilo da je jela previše. Porthos ugrize usne, jer je vidio da nema što jesti. Pogledao je da li je zdjela s bobom još na stolu, ali je nje već bilo nestalo. Nesumnjivo, to je gozba! poviče gazda Coquenard vrteći se na stolici. To je prava gozba, epula epularum1, Lukul ruča kod Lukula!2 Porthos pogleda vrč koji je bio kraj njega te se ponada da će moći ručati sira, kruha i vina. Ali vina više nije bilo, vrč bijaše prazan. Gospodin i gospođa Coquenard nisu bili nimalo spremni da to primijete. U redu! reče Porthos samom sebi. Sada barem znam na čemu sam. On stavi u usta žličicu slatkog od dunja i prevari svoje zube zagrizavši u ljepljivo tijesto gospođe Coquenard. A sada je već dosta te žrtve! pomisli Porthos. O, da mi nije preostala nada da ću s gospođom Coquenard zaviriti u ormar njezina muža! Poslije velikog zadovoljstva što mu ga je donio ovakav ručak, ručak koji je on nazvao pravom razuzdanošću, gazda Coquenard osjetio je potrebu da se odmori. Porthos se nadao da će to biti tu, na licu mjesta, dok on i gospođa Coquenard budu razgovarali, ali prokleti advokat nije htio ni da čuje o tome. Trebalo ga je odvesti 1 Gozba nad gozbama. 2 Lukul, rimski vojskovođa iz I stoljeća prije naše ere. Provodio je raskošan život te je postao čuven po svojim»lukulskim gozbama«. 24

13 u njegovu sobu i vikao je sve dotle dok ga nisu dogurali pred sam ormar. Radi veće sigurnosti on je na rub ormara položio noge. Gospođa Coquenard odvede Porthosa u drugu sobu gdje su počeli udarati temelje svom izmirenju. Možete doći k nama na ručak triput tjedno reče mu gospođa Coquenard. Hvala odgovori Porthos ne volim smetati. Osim toga moram misliti na svoju opremu. To je istina uzvrati advokatova žena plačljivim glasom. Ta nesretna oprema... Na žalost reče Porthos moram imati opremu. Ali od čega se sastoji ta vaša oprema, gospodine Porthos? O, od mnogih stvari! odgovori Porthos. Kao što znate. mušketiri su elitni vojnici i njima su potrebni razni predmeti koje gardisti i Švicarci ne moraju imati. Ali nabrojite mi podrobnije o kojim se stvarima radi. Sve to može iznositi oko... odgovori Porthos koji je više volio da raspravlja o ukupnom iznosu nego o pojedinostima. Advokatova je žena sa zebnjom čekala da čuje ukupan iznos. Dakle, koliko? upita ga. Nadam se da iznos neće biti veći od... Ona zastane, riječ joj je zapela u grlu. O, ne odgovori Porthos taj iznos neće biti veći od dvije hiljade i pet stotina livra. Cak mislim da bih se uz dobru štednju mogao izvući i sa dvije hiljade. Bože moj, dvije hiljade livra! uzvikne žena. Pa to je čitav jedan imutak! Porthos se namršti i značajno je pogleda. Ona ga je razumjela. Tražila sam da mi nabrojite sve što vam treba nastavi advokatova žena jer imam mnogo rođaka i veza među trgovcima te sam gotovo sigurna da bih mnoge stvari nabavila neusporediva jeftinije no što ih vi sami možete nabaviti. O uzvrati Porthos to ste htjeli da mi kažete! Jest, dragi Porthose! Mislim da bi vam najprije bio potreban konj... Da, konj. Eto vidite, ja već imam konja za vas! Oho! uzvikne Porthos zadovoljno. S konjem je dakle u redu! Dalje, potrebna mi je i sva oprema za konja, a to su stvari koje jedan mušketir može jedino sam kupiti. Uostalom, za tu svrhu neće mi biti potrebno više od tri stotine livra. Tri stotine livra! Dobro, dodajmo tri stotine livra reče advokatova žena uzdahnuvši. Porthos se nasmiješi. Sjećate se da je imao sedlo koje mu je d'artagnan bio donio iz Engleske. Računao je dakle da će tih tri stotine livra jednostavno staviti u džep. 25 A zatim nastavi Porthos potreban mi je konj za lakeja, a isto tako i putna torba. A što se tiče oružja, nije potrebno da mi ga vi nabavljate, jer ga imam. Konj za vašeg lakeja? ponovi skanjujući se advokatova žena. Ali, dragi moj, vi želite biti suviše veliki gospodin! O, gospođo! reče ponosno Porthos. Da slučajno ne mislite da sam ja kakav jadnik? Ne, htjela sam vam samo reći da lijepa mazga može kadšto isto tako dobro izgledati kao kakav konj. I čini mi se, kad bih vam nabavila jednu takvu mazgu za vašeg Mousquetona, da bi... Dobro, neka bude i mazga odvrati Porthos. Vi imate pravo. Vidio sam vrlo visoke španjolske plemiće kod kojih je sva pratnja jahala na mulama. Ali u tom slučaju, vi ćete me shvatiti, gospođo Coquenard, hoću da to bude mazga s perjanicama i s praporcima. Budite bez brige! uvjeri ga advokatova žena.

14 Ostaje još torba podsjeti je Porthos. 0, neka vas to nimalo ne uznemiruje! uzvikne gospođa Coquenard. Moj muž ima pet ili šest putnih torbi, pa izaberite najbolju. Među njima je i jedna koju je on najradije uzimao na put, a tako je velika da u nju može stati sve što hoćete. Ta vaša torba je dakle prazna? upita Porthos prostodušno. Uvjeravam vas da je prazna odgovori advokatova žena. Da, ali torba kakvu ja trebam, moja draga, mora biti i te kako puna! Gospođa Coquenard ponovo je počela uzdisati. Moliere u to doba još nije bio napisao svog»škrca«. Gospođa Coquenard je dakle bila Harpagonov preteča. Na kraju su se i oko preostalih stvari potrebnih za ratnu opremu pogodili na isti način. Rezultat svega bio je da će gospođa Coquenard zatražiti od svoga muža zajam od osam stotina livra u srebru i da će uz to nabaviti konja i mazgu da bi te dvije životinje odnijele Porthosa i Mousquetona prema slavi koja ih je čekala. Pošto su tako uglavljeni svi uvjeti pogodbe, uključujući čak i visinu kamata i vrijeme vraćanja zajma, Porthos se oprosti od gospođe Coquenard. Ona ga je umilnim pogledima htjela još zadržati, ali Porthos se izgovori da mora požuriti radi službe, pa je advokatova žena bila prisiljena da ustupi pred kraljem. Mušketir se vrati kući gladan kao vuk i vrlo ozlojeđen. IV SOBARICA I GOSPODARICA međuvremenu, kao što smo već rekli, usprkos glasovima svoje savjesti i mudrim Athosovim savjetima, d'artagnan se iz sata u sat sve više zaljubljivao u Miladv. Zato nije prošao ni jedan dan a da nije otišao da joj se udvara. Pustolovni Gaskonjac bio je uvjeren da će ona, prije ili kasnije, popustiti pred njegovim ljubavnim naletima. Kad je jedne večeri dolazio, uobražen i poletan kao čovjek koji je potpuno siguran u uspjeh, sreo je u veži mladu sobaricu. Lijepa Ketty nije se ovaj put zadovoljila samo time da mu se u prolazu nasmiješi nego ga nježno uhvati za ruku. No pomisli d'artagnan gospođa joj je dala kakvu poruku za mene. Bit će da mi na taj način želi zakazati kakav sastanak o kojem se nije usudila govoriti sa mnom usmeno. I on pogleda lijepu djevojku s izrazom čovjeka koji osjeća da je izvojevao odlučnu pobjedu. Gospodine viteže, htjela bih vam reći nekoliko riječi zamuca sobarica. Govori, govori, drago dijete, slušam te odgovori joj d'artagnan. Ovdje je nemoguće. Ono što vam želim reći nije tako kratko, a osim toga mora ostati tajna. Što da onda radimo? Ako gospodin vitez hoće poći sa mnom odgovori bojažljivo Ketty. Lijepo dijete, poći ću s tobom kamo god želiš. Onda dođite! I Ketty, koja nije ispuštala d'artagnanovu ruku, povuče ga na uske stepenice, mračne i krivudave, i kad su se uspeli petnaestak stepenica, ona otvori vrata. Uđite, gospodine viteže reče mu. Ovdje ćemo biti sami i moći ćemo razgovarati. A kakva je to soba, lijepo dijete? upita d'artagnan. To je moja soba, gospodine viteže. Ovim vratima ona je povezana sa sobom moje gospodarice. Ali budite bez brige, gospođa neće čuti naš razgovor, jer ona nikada prije ponoći ne dolazi na spavanje. 27D'Artagnan pogleda oko sebe. Soba je bila malena ali vrlo ukusno uređena i čista. Međutim, pogled mu se i protiv volje zaustavi na vratima koja su, prema onom što je rekla Ketty, vodila u sobu njezine gospodarice. Ketty je pogodila što se zbiva u duši tog mladića te je samo uzdahnula.

15 Vi ste, dakle, jako zaljubljeni u moju gospodaricu, zar ne, gospodine viteže? upita ga djevojka. O, još i više no što to mogu iskazati! Zaljubljen sam do ludila! Ketty ponovo uzdahne. Ah, gospodine! reče ona. To je velika šteta! Dovraga! odvrati d'artagnan. A što je po tvom mišljenju u tome tako neprilično? Stvari stoje tako, gospodine odgovori Ketty da vas moja gospodarica uopće ne voli. što? začudi se d'artagnan. Zar ti je rekla da mi to kažeš? O ne, ni govora, gospodine, nego sam radi vašeg interesa sama odlučila da vam to kažem. Hvala, dobra moja Ketty, ali hvala ti samo na prijateljskoj namjeri, jer, moraš priznati, ono što si mi rekla nije baš ugodno. To znači da vi uopće ne vjerujete da sam vam kazala istinu. Nije li tako? čovjeku je u tako što uvijek teško povjerovati, ako ni zbog čega drugog, lijepo dijete, a ono zbog taštine. Dakle, vi mi ne vjerujete? Priznajem da dok mi ne pružiš kakve dokaze o onome što si rekla... A što kažete na ovo? I Ketty izvadi iz njedara malo pisamce. Za mene? upita d'artagnan i brzo joj otme pismo. Nije za vas, nego za drugog. Za drugog? Da. Za koga? Za koga? poviče d'artagnan. Pogledajte adresu! Gospodin grof VVardes. U svijesti uobraženog Gaskonjca odmah iskrsne prizor iz Saint--Germaina. Pokretom brzim kao munja on otrgne omotnicu ne osvrćući se na Ketty koja je kriknula kad je vidjela što namjerava učiniti, odnosno što je već učinio. Bože moj, gospodine viteže! reče ona. Šta to radite? Ništa odgovori d'artagnan i pročita: 28»Niste mi odgovorili na moje prvo pismo. Možda ste bolesni, ili ste zaboravili one poglede što ste mi ih upućivali na plesu kod gospode de Guise? Pruža vam se prilika, grofe, i ne dozvolite da vam umakne!«d'artagnan problijedi. Njegova je taština bila užasno povrijeđena, a učinilo mu se da mu je ranjena i ljubav.