Nakladni zavod Matice hrvatske. e. e. cummings. Jestee(t)c.

Transcription

1 Nakladni zavod Matice hrvatske e. e. cummings Jestee(t)c.

2 BILJEŠKA O PISCU e. c. cummings rođen je u Cambridgeu u državi Massachusetts. Studirao je na Harvardu, a prve pjesme objelodanio je u The Dialu Od prve knjige pjesama 1923, Cummings je objelodanio: & (1925), je 5 (1926), VV (1931), Ne hvala (1933), Sabrane pjesme (1938), 50 pjesama (1940), 1x1 (1944). XAIPE (1950), Pjesme (1954), 95 pjesama (1958). 73 pjesme (1963), Izbor pjesama (1965), Sabrane pjesme (1972). Osim toga, objelodanio je roman Golema soba (1922), kazališne komade Njega (1927) i Djed Mraz (1946), dnevnik Eimi (1933), knjigu predavanja održanih na Harvardu ja šest nepredavanja (1953), te knjigu reprodukcija CIOPW (1931). Od izlagao je u mnogim galerijama, medu inima u Painters and Sculptors Gallery u New Yorku, International Art Gallery u New Yorku, American British Art Center u New Yorku, Art Center u Chicagu itd. Dobitnik je nagrade Dial (1925), specijalne Nacionalne nagrade izdavača (1955), nagrade Bollingen (1957) i inih. Osim 73 pjesme i Sabranih pjesama , posthumno je objelodanjena i knjiga Bajke (1965) i Izabrana pisma (1969). Živio je uglavnom u New Yorku i na obiteljskoj farmi u Silver Lakeu u New Hampshireu. Umro je 2. rujna u New Hampshireu.

3 E. E. CUMMINGS

4 NAKLADNI ZAVOD MH OPĆA KNJIŽNICA SVEZAK ŠEZDESETO SM I U R E D N IK B R A N IM IR DONAT IS B N

5 E. E. CUMMINGS JESTee(t)c. Odabrao, presložio i pogovor napisao MARIO SUSKO NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE Zagreb 1988.

6

7 Svako ljudsko biće je u sebi i po sebi neizmjerivo; ali bit njegove ili njezine neizmjerivosti je upravo njezina jedinstvenost ni sva poezija (prošla sadašnja i buduća) ne bi mogla naznačiti raznolikosti jastva; i dakle samotranscendentnosti. [Ove pjesme samo] nagovješćuju tu posebnu svjesnost bez koje nijedan ljudski duh nikada ne sanja da će se dići iz takvih netajanstvenosti kao što su mišljenje i vjerovanje i znanje. e. e. cummings

8 c. c. cum m ings, Autoportret (ulje na platnu, 1945) M em orial Ari G allery U niversity of R ochester. Snimio David Henry.

9 1. mršave svijeće gladuju u tišini smeđi bog smiješi između zelenodrhtava dima iz skršenih očiju zvuk gušećih prsa i bludnih puzavih ruku struže grimizni m- r ak obožavatelj ispružen u trzavoj sjeni leži jeca jući pohotno 7

10 2. uzmi O ženo ovo moje tijelo, jer ležalo je s praznim rukama na vrtoglavim brdima da sanja o tebi, prihvati ove odlučne nenasićene oči što vidješe nijemi karneval noći bojenje mraka meteorima strujeći iz veselih besmrtnih ruku rasprsnuće dopuhnutih zvijezda (u budućnosti sjetit ćeš se od ove noći začudnih zanosa polagano, u prezasićenom

11 srcu brze cvjetnostrašne uspomene dići se, polagano vratiti na crvene odabrane usne beskrljušnih vizija) 9

12 3. mjesec sam u modroj noći zaljubljen u vode drhtav, lelujavo nebo čezne gdje u napetoj noći bez zvijezda pomazan žarom žuti ljubavnik stoji u nijemom mraku vitak i žudan (ponovo ljubavi polagano pobirem s tvojih tromih usta treperavi cvijet) 10

13 4. kao što jc voda mora divna iz ruku božjih odaslana da na svijetu spava i zemlja vene mjesec mrvi jedna po jedna zvijezda u prah pretvara samo voda mora ne mijenja sc iz ruku kola rukama se vraća i sa snom je... ljubav, lomljenje tvoje duše o usne moje 11

14 5. ako vjerujem u smrt budi sigurna u ovo to je zato što si me voljela, mjesecu i sunčevu zalazu zvijezdama i cvijeću zlatnom rastenju i srebrnom opadanju plimeoseke nisam vjerovao, jedne noći kad međ prstima je mojim klonulo sjajno tijelo tvoje kad mi srce pjevalo je između savršenih dojki tvojih tama i ljepota zvijezda bila na ustima latice igrale pred očima i dolje u raspjevanim dubinama moje duše dozivalo zeleno dolazeće blijedo odlazeće neopozivo more spoznao sam te smrti. 12

15 i kad sam pridonio svaku mirisnu noć, kad svi moji dani budu ispred nekog lica samo bijeli miomiris, iz pepela tada ti ćeš se dići i prići joj i skinuti zloću s lica njezina i sklopit joj usta cvijet novi s tvojim nezamislivim krilima, gdje prebiva dah svih ustrajnih zvijezda

16 6. slava spala s neba je posljednji besmrtni list je mrtav i zlatna godina forma lan grč u prašini ovo je prolaženje svih sjajnih stvari tako i mi učtivo u zemlju prihvat niču, O daj da siđemo uzmi ljeskavi vjetre ove krhke krasote od nas zgužvaj ih sakri u dah svoj odnesi u ništa jer mi bismo spavali ovo je prolaženje svih sjajnih stvari nema zadržavanja nema naknadnih razmišljanja budi uz nas O 14

17 dušo, jer prava radosna stopala strahoslobodna i slavomopasana lica vode nas u trijezan strm mrak 15

18 7. volim misliti da na cvijetu koji si mi dala kad smo se voljeli dalekopre minula usta ubavo poljubljena traju. ako se netko čudi gladi mojih usana za mrtvom stvari, poučit ću ga šutke doličnim koracima da lice tvoje traži i usrdno molim, u ime nekih ludih savršenih sati mrtvih također, da ako dođe primi ga kao ljubavnika nesebično dobro dušna jer ja ga predajem milosti tvojoj, i jer u vlastitoj zemlji smrt se on zove. 16

19 8. O Dična Gospo mojeg neurednog divljenja ako sam spjevao krhku neku pjesmu pod prozorom duše tvoje ta nije kao neke pjesme (pjevači drugi oni vjerni bijahu mnogim stvarima i koje umiru ja katkada odan bijah Ničemu i koje živi oni volješe zgodan mjesec nikad ništa loše ne rekoše 0 ljepušnim zvijezdama i spokojnom složenom 1 očevidnom vjerni bijahu i što ja prezirem, iskreno priznajući da odan bijah samo buci crva. u podesan dan pod neodgovornim suncem) Dična Gospo brzo uzmi krhku moju neku pjesmu da zajedno gledati možemo 17

20 kako onkraj zlogukog točnog smiješka mirnog zakutnog opipljivog karnevala života gdje uz normalni t napjev mogućih violina plešu uglate kreposti i pravokutni grijesi savršeno gestikuliraju ispravne usrdne usne nepokvarljivcg Ničeg pod dostatnim suncem, u nedovoljnom danu u buci crva 18

21 9. Euffalo Bill iz umro koji nekad ja haše uljastosrebmog pastuha i skidaše jednogdvatričetiripet golubovabaštako Isus e bio je zgodan muškarac i ono što želim znati jest kako vam se sviđa vaš plavooki momak Gospodine Smrt 19

22 10. moja gospa malene glave oblika kruške ide kroz ljepljiv sumrak, iznenada je tri životinje. Mini jaturni struk neprestano afričkom kretnjom oglašuje dokonu vatrenu polovinu Djevojke koja (poput neke uvijajuće zmije prema sebi uvijek i polagano koja zacijelo uvis teče) iskazuje pozu :da cvrkuće razuzdano dok se goleme i čvrste noge kreću svečano ko oprezni i bijesni i divni slonovi (sjedinjena šuštanjem obilnim glatka bedra zamišljeno podsjećaju me na Ženu i kako između njenih bokova leži Indija 20

23 11. recimo Život je starac koji na glavi nosi cvijeće. mlad momak smrt sjedi u kavani smijćši se,drži novčanicu između palca i kažiprsta (velim»hoće li kupiti cvijeće«tebi i»smrt je mlad momak život nosi hlače od velura život tetura,život ima bradu«velim tebi koja šutiš.»vidiš li Život? on je tamo i tu, ili ono, ili ovo ili ništa ili starac koji 3 trećine vremena spava.cvijeće mu na glavi, uvijek dovikuje nikomu nešto o les roses les bluets da, hoće li kupiti? Les belles bottes o čuj,pas cheres«) i moja draga polagano odgovorila mislim da hoće. Ali čini mi se da vidim nekog drugog tamo je djeva po imenu Kasnije sjedi pokraj mladog momka smrti,vitka je; voli cvijeće. 21

24 12. Proljeće je poput možda ruke (što oprezno dolazi Niotkuda)uređujući izlog,u koji ljudi gledaju(dok ljudi zure uređujući i mijenjajući stavljajući brižljivo nepoznatu stvar tamo poznatu amo) i brižljivo sve mijenjajući proljeće je poput možda Ruka u izlogu (brižljivo amo tamo pomičući Nove i Stare stvari,dok ljudi zure oprezno pomičući možda djelić cvijeta ovamo stavljajući inču zraka tamo)i ništa ne lomeći 22

25 13. Gospo Tišine i7. dražesne krletke tijela tvojega uzletjela je kroz osjetnu noć ta hitra ptica (nježno nad začudnim licem mraka tvoj glas raspršujući mirisomobdarena krila nenadano prati sa stopama sunčev brid žalačnu ljepotu svitanja) 23

26 14. brežuljci ko pjesnici navlače grimiznu misao protiv ovog veličanstvenog vapaja mučenog u zlatu,što sada dana zgužvan malaksava. ispuštajući dušu crvenu u mrak tako mrkooki gospodar prolazi mirisna vrata ružin uzima cvijet, srca mojega koji savršen je S ubilačkim rukama 24

27 15. kao obično nisam ga našao u kavanama, raspuštenija atmosfera ulice polažući otupljujuću nesavršenost na takve pohode kakve sumrak spontano neizbježnim umorom obodnih prodavačica nelično dopušta dala je blag prvi mig glede njegovih nebrojenih boravišta ljubičasta logika ukinuća demonstrirajući s vulvertijanskog vrha sposobno tisućljeće lica zahvaćajući se s mojim neobično trenutačnim razumijevanjem izložila njegove hibernacijske obrise, prijazna golemost besprijekorno šireći učtivost petog sata poslije podne posta znak prisutnosti njegove usput bilo je proljeće u zablaćenoj kanarinčevoj krletci najprostranijeg postojanja. (kad bi improvizirao o promjeni muskuloznosti na najgrimiznijoj podršci mojega pokrivača škljocaju presudne slave zadane negativnoj šutnji tom prastarom izlaganju kojeg električna solidnost pamti neke pomno rasipne črčkarije u nedavno otkrivenoj spilji, bančenje geometrijskog raspadanja čemu je moja redovito uzorna soba zauvijek izvrgnuta njegova Prva riječ odnijela je na sunčano srnetište zaborava) sitna prašina uzdižući se tankoćutno ujedinjenju s mojom dušom prisili me da počnem kašljati, naravno 25

28 16. u okrutnoj pojavi petog sata poslije podne otkrivam da se blago rastvaram u ustima New Yorka. Između njegovih gipkih financijskih zuba što delirično niču iz samodopadnog zubnog mesa, zalogaj ljepušno pluta na površini krvoločne pljuvačke industrije. taj zalogaj sam ja. Golemi me obrazi okružuju. divovska usna resica s nezamjetljivim kretnjama prijeti cjevastoj tami povremeno iz koje odvajajući se u grlo se nespretno zabušuje Jedna pedantna vulgarnost: kuhana izbirljiva normalna eksplozija; četvrtast žamor, dražesna nadutost-- Na mekoj sredini jezika sjedi zgrada Woolwortha nepomućena bljutava kineza oblika pastile ili krhka nasrčuća pilula, prostiraču sličan osjet kojeg bradavice stručno piju povodljiv okomit okus ove vrpo- Ijeće kocke nesmanjene težine, podupire dok proždire postojanu buku prekrasno neizvjesne prodorne algebarske glazbe. Prvi put sortirajući iz ovog prostranog nehajnog nutarnjeg hoda mesa jednominutni galop pomne golemosti spojen sam čulnim misticizmom cijelog okomitog bića, vješto konstruiran tankoćutnim eksperimentom diva kojeg me nepobitna spiralna ludorija spaja s olakšanjima plastičnog hipnotizma.ja sam pomno analiziran ovim divnim srtanjem uzvinutih usta... vješto 26

29 posađen na nenadan vršak ogromnog zuba razgledam bez straha potpunu važnu profanu mahnitu nesuvislu gastronomsku tajnu tajni.život. Duboko dolje srtajući pohotni pogledi vodoravnog velikog jasnog zanosa mašu i. bjesne Smijanja sudaraju cereci gurkaju osmijesi probijaju-.duboko u bezrubni sumrak veselje zabija neprekidne trule čavle ludila(u Visini mojeg ja ove raznolike nedužne okrutnosti dokinute su jednom prostituiranom okrutnošću tišine, i)još uvijek je 5 sati zurim samo uvijek u golem kanjon u, golem kanjon, neprestano samo isparava uzdižući mrak zbiljsku ključajuću ljudsku buku probavljivih milijuna kojih je obilna nemarna opscena procesija neprestano nošena kroz tanka zaljubljiva golema jedina usta večeri I pet je sati u dugoljastom zraku, iz kojeg visi jedinstvena vrpca svagdanjeg zalaska sunca, snijeg polagano pripovijeda

30 17. ovaj mlad upitnik čovjek upitnik koji pati od loše probave upitni znak je neobično čarobna osoba osobno vele mi što se mene tiče oko mi jedino zna da glede njegove slike on je mokar san od Cezannea 28

31 18.»bog pa ti ameriko moj ushit zemljo kolonista o i tako dalje reci vidiš li u osvit zemlju moju stoljeća su kako dođu tako odu kraju svojem što i ako treba svim se pitat jezicima čak i gluhonijem sin tvoj dičnom imenu ti klicat boga mu ti boga isusa ti što je ljepše nego lavu slični kada ovi hrabri sretni pali rici klanja jurnuli su silni zar će mutav glas slobode biti?«reče to. I čašom vode zali 29

32 19. moja draga stara etcetera letka lucy za skorašnjeg rata mogla bi vam i jest vam rekla upravo za što svi ratu ju. moja sestra isabel napravila stotine (i stotine)čarapa da ne spominjem košulje naušnjake sigurne od buha etcetera rukavice etcetera, i majka se nadala da ću umrijeti etcetera kao junak dakako očev glas postajao hrapav dok je govorio kako je lo povlastica i kad bi samo on mogao dotle ja etcetera u dubokom blatu ležao nepomično et cetera (san jareći, et cetera, o Tvojem smiješku očima koljenima i tvojoj Etcetera) 30

33 20. Međ ovim crvenim komadima dana(spram kojih i sasma tiho brežuljci od plavogizelenog papira goresvijaju ćise -besame-u zzavoj,u: bol(us pinjućajna s-p-i-r-a 1 a i,nestajući) Sotonska i blazirana crna koza upiljeno luta Ništa nije ostalo od svijeta no u ovo ni šta ii treno per Roma si-gnori? trzaj. ućih.ita 31

34 21. hode li mi nekoliko dobrih filozofskih duša iskreno reći što radim na vrhu ovog brijega u Calchidasu, na suncu? dolje na žalu tako daleko ispod mene djevojčica u bijelom vrti,prevrće;valja na pijesku, preko ove vode,stem boje:smeđe i bijele natiskuju točkasti milijuni prozora tisuću kuća-liisabon. Poput štektanja pisaćeg stroja,na poslijepodnevnom nebu. netko tjera koze i ovce duž zavoja ceste što uvlači u ružičastu se liticu koja natrag i uvis izranja iz žutozelene vode. tamo dolje grade kuću kraj mora,u poslije podne. brzo crvenkast se mrav kreće mojim malim prstom. ptica cvrči u stablu,negdje nigdje i djevojčica u bijelom prevrće na pijesku Oblaci nada mnom kao mladoženje Cisti i jasni (ovdje apsurdno Ja; život, da se zuri i nosi odjeća, potpuno sam lud, iznenada stišćem svih deset prstiju glasovi se dižu odozdo iz daljine-- utihnjuju. Sunčano svjetlo, iza mene da znate ima staraca;nekoliko,nevjerojatnih,pospanih 32

35 22. ganuće ide ispred svega tko sintaksi stvari pažnju poklanja nikad te posve ljubiti neće; posve lud biti dok u svijetu je Proljeće moja krv odobrava i poljupci bolja sudbina od mudrosti cvijećem svim se kunem gospo. Ne plači -najbolja gesta mojeg mozga manja je od trepeta kapaka tvojih što veli jedno smo za drugo stvoreni; onda smijeh, opet u moj zagrljaj jer život nije odlomak 1 smrt čini mi se nije zagrada 33

36 23. neki traže da ih bližnji hvale ali ja od drukčijeg koya skladam obline i žute, kutove ii šutnje za cilj pravilniji) kipar sam idioma tijela tvojeg: glazbenik tvojih zglobova; pjesnik koji se samo boji da pogrešno ne prevede ritam u tvojoj kosi, (vršak prsta svakog način na koji se krećeš) slika r glasa tvojeg-- mimo tih elemenata zamjetljivo ništa nije... zato,gospo jesam ja zadovoljan ako i jedna isklesana stvar moja izazove možda tvoju kretnju ili i jedna slika(iz vlastita razloga)na usnama ti prouzroči tanano majušni smiješak (stidljivo ako pjesma mi otkrije jasan zavičaj očiju tvoj ih,obdaren sumrakom zelenim) 34

37 24. nasred sobe stoji samoubojica njuši Papirnu ružu smiješi svojem ja»negdje Proljeće jest i katkada zbiljni su ljudi:zamišljaju negdje zbiljsko cvijeće,ali ja ne mogu jer ako bih mogao,ono nekako ne bi zbiljsko Bilo«(tako on smiješi smiješak)»ali ja neću svagdje zbiljski biti tebi u času«taj je plavokos s malenim rukama»& sve je lakše no što sam mislio da će biti;čak pamteći kako je tko pogledao koga prvo,kojekako plešući«(mjesec isplivava iz oblaka ura označuje ponoć prst povlači otponac ptica zaliječe u zrcalo) 35

38 25. ako ti i ja budeći se otkrijemo da je(nekako u mraku)ovaj svijet bio Ubran,kao cvijet djeteline,sa zelene livade bez vremenosti; mirno okrećući prema meni nagađajući zrcala koja tvoje su oči Saopćit ćeš više negoli dvaput sve što je tako nježno dok smo spavali dok smo bili jedno drugo nestalo:ali ja s blagim smiješkom na usnama postupno ću ponovo ući u posebno kraljevstvo (san).dok ne što drugo 36

39 ljubi mar ljivo pamćenje,koje kako savršeno leprša u beskutnom sutrašnjem danu 37

40 26. i)o ko(mi vid)m sadsesk SKKAAVAC uplja(uštotko):s ko Om TaJe!k: pre(i)ure(sad)denju(je),skakavac; s-a-v-c-a-k-k-a koj (s.vakacaka) po u 38

41 27. mali čovječe (žurno odajući neku važnu brigu) stoj stani zaboravi pusti čekaj (malo dijete pokušalo je uspjelo nije plakalo je) lezi hrabro spavaj golema kiša golemi snijeg golemo sunce golemi mjesec (ulazi u nas) 3>)

42 28. većina(ljudi jednostavno ne mogu) neće(većina roditelja ljudi ne smije ne treba)većina ne usuđuje (nekavrst ljudi ma znate ona) nije & čak (koji nisu nikada živjeli najviše ljudi vazda)ne umire(postajući posve ukopani nepostajuće pravi većinom(ljudi 40

43 29. ljubav je mjesto & kroz to mjesto ljubavi idu (s radošću mira) sva mjesta da je svijet & u tom svijetu da žive (vješto sklupčani) svi svjetovi 41

44 30. pazi pazi pazi zato zato zato je(prozirno ii znanost mora mamiti zakone zvijezdama da uhvati teleskope )zašto. Postojanje je strpljenje je strpljivo je(strpljivo oči svih ovih s rukama što slušaju samo ribari su spriječeni katedralama 42

45 31.!crn 0 nas pram (bez) bojnog neba?s tabla s ko jih kap nu 1 ist l:;ne sta je uz VrT ložen.o 43

46 32. jecaju (jest) ći ona od mora is pod koga taj on mjesec op sjena iz crnog ovog kojeg jedne ulice iskače živ asvijabujajućise svijet la noć more i ka mo tunekonesvako će(plešu)će hoće&bijaše 44

47 33. (hoćeš li učiti jadnika da živi uspravnije od bora) pitaj nju pitaj kad (pitaj i pitaj i pitaj opet i)pitaj krhku malu osobu guslajući na ki ši (jesi li poljubio djevojku s bradavicama ko ružičastim naprscima) pitaj njega pitaj tko (pitaj i pitaj i pitaj 45

48 46 prije i)pilaj jednostavnu ludu stvar raspjevanu u snijegu

49 34, šestero je u sobnoj tami oko) pet (svi plešupjevaju pjevajuplešu svi troje su s licima od oblaka plešu i troje pjeva glasovima od zemlje i šestero je u sobnoj tami oko) pet (šestero u sobnoj) jedan crven je i(šestero je u) četiri su bijela (troje pjevapleše šestero plešepjeva troje svi oko oko svih oblaka pjeva troje i i troje zaplesane zemlje tri muškarcaižene tri 47

50 i svi oko svih i svi oko pet svi oko pet oko) pet cvjetova (šestero je u sobnoj tami) svih pet je jedan cvijet pet cvjetova i svi jedan je vatra 48

51 35. itko živio u zgodnom kako gradu (amo išo jezik tamo svakom zvonu) proljeće ii ljeto jesen zima neću pjevao je svoje plesao je hoću. Žene muški(veliki i mali) za tog ikog marit nisu htjeli sijali su svoje nije žnjeli isto sunce mjesec zvijezde ii kiša sve to klinci su nagađali(al samo neki onda rastom sada su zaboravili ljeto jesen zima proljeće dal bješe) nitko voljela ga više još sa više kad sa sada stablo lišćem njena radost njegova i tuga tuga njena ptica snijegu i kretnja miru tako njoj je ikog bilo išta svako neki su oženili se svojom svakom smijali svoj plač i plesali sa taktom (snovi budnost nada onda)rekli svoje nikada otplesali tad snove svoje sunce kišu zvijezde i mjesec(samo snijeg može počet objašnjavat kako lako dijete zaboravlja da pamti s toliko amo tamo zvona svih tih) umro je ja mislim itko jednog dana (sagnula se nitko poljubac mu dala) žurna čeljad ukopa ih uporedo malo prema malo bila prema bio 49

52 sve u svemu tmina prema tmini više sa još sniju san svoj oni nitko itko zemlja prema zemlji želja prema duhu ako prema jeste. Žene muški(bim i bam i opet isto) jesen zima proljeće ii ljeto žnjeli svoju sjetvu išli svojim došli sunce mjesec zvijezde ii kiša bili 50

53 36. otac prošao kroz ljubavne je kobi istosti od jesam imati od dati, jutro pjevao iz svake on je noći kroz dubine on visine znao proći ovo nepokretno zaboravljivo gdje pogledom on okrenu u sjajno ovdje ono ako(stalan zrak je stidljiv tako) pogledom vrpoljilo i pokretalo nanovo ko iz nepokopanog koji prvo tko se diže,travanjski mu budi dodir jastva usnula da sudbe vrve duhovne sanjari izdanke da puste ako neka zašto plakala bi očevi su prsti san joj dali: zalud glas najmanji vikat znao jer on rast je brda osjećao. Dižući doline mora golemoga otac prošao kroz žalosti veselja; lice zvano mjesec uzdižući, želju kao počinjanje pjevajući radost pjesma mu i radost čista'tako srce zvijezde s njim se kretat moglo čisto tako sada sada tako jeste zglobovi bi sumraka veselili se žarki ko sredinom ljeta žarkog duša sunca bit će izvan zamišljenog tako budan(iznad njega beskrajnoga tako silno)san je bio oca moga 51

54 krv i meso njegovo su to mu bili gladni bi mu hranu svoju jesti dali uzbrdo bi bogalj milju otpuzao samo da mu vidi lice nasmjehnuto. Prezirući pompu morati i htjeti otac prošao kroz sudbu osjećati; srdžba mu je kao kiša prava bila samilost zelena kao žito bila blago ruke širit čedno rujanuće neprijatelju i prijatelju neće ko što mudrim on i šašavim je ponudio neizmjerivo je ponosno i(listopadskom vatrom dozvan)dok se zemlja spušta stazom, tako predan besmrtnome radu stupao je okrenut on mraku tuga kao kruh mu dobra bila:nikad lažac pogledao ga nije;prijatelj kad neprijatelj bi mu bio nasmijao bi se svijet snijegom on napravio. Otac prošao kroz njih od nas i svakom novom listu klicao na stablu svakom (dijete svako znalo da proljeće je plesalo kad pjesmu oca začulo je) neka ubiju tad ljudi koji neće djelit.krv i meso glib i blato bit će, shema mašta,strast pak voljnost.sva sloboda droga koju kupit prodat možeš sada, 52

55 krađi okrutnosti skloni dobrohotni, srce strahovanju,svijest sumnji, razlikovanju pak bolest istog, slaganju vrhunac jesam ovog premda glupi oni koje kao bistre osjećamo,gorke kao stvari slatke, crvljivo je manje, umiranje glupo sve što baštinimo,sve što ostavljamo ništa tako kao istina najmanja premda zašto ljudi dišu bješe mržnja jer moj otac dušu svoju živio je ljubav potpunost i više no što sve je

56 37. zrak, po staje ili (na) novo (životu) sada z.da nađa)je staja ća zvije ta (nije manje ne go neki: strah ne veći ne go 54

57 38. platon mu je rekao:nije mogao vjerovati(isus mu je rekao; nije htio vjerovatijlao ce zacijelo mu je rekao,i general (da gospođo) sherman; čak ste mu (vjerovali ili ne)vi rekli:ja sam mu rekaojmi smo mu rekli (nije vjerovao.ne gospodine) trebao je niponiizirani komad željeznice šeste avenije;posred glave:da mu kaže 55

58 39. ovu revnu neman,neočanstvo,žalit nemoj. Progres udobna je bolest:žrtva tvoja(sigumo po strani smrt i život) veličinom svoje sitnosti se igra oštricu sad slavi britvce elektron pretvara u lanac gorski;leće šire neželju kroz svinut kadgdje dok ne vrati neželja se nesebi. A svijet pravljen nije svijet rođen žali ove jadne, meso,stablo,zvijezdu i kamen,ali nikad ovog hiperčarobnog i finog stvora svemoćnog. Mi doktori još znamo slučaj beznadan kad slušaj:vraški dobrog svemira tu ima iza vrata;ajmo 56

59 40. jedna(lebdeći)stiže (tiha)jedna po(živa) iz(nestaje u savršeno)nigdje jasne bezimene mitske uzvanice Je nesporo više koja(i tu koja tamo koja)pada jući(milostivo)dodiruju ubilačke zemlje bilo koje Tkajući sada jedna po čudu(u sumrakjdola ze sve dok(preko beživotnih svih imenicajne počne cijela glagolska pustolovina da bezgranično Raste 57

60 41. sve kad bog je stvorit htio veći dah od cirkuskoga šatora je njegov bio tad se zbi početak svega čovjek hoteć svoje biće zbrisat bio on od bit će uze otkrivši pak zašto samo smrska ga u zato 58

61 42. P lutajući na nekom Preci mo sumraku vid jet će š i nč onog ako & tko je taj ) više u san nego biti više jesam nego zamisliti 59

62 43. da je zemlja divna ako hladna (moja dična) ljetu dajmo krila vrijeme je dvoje (jedno nije) blago moje, ljubica kad klije doba dublje ljubav nego um sav; moja mila (još smo sred aprila) 60

63 44. otvori srce: dat ću ti blago najsitnijeg svijeta komad vječnog uz bezvršna mlađa od anđela su brda i jekolike šume kulski gradovi (kraljica pjesnik kralj plutaju niču junaci mjesecazvijezde mreskaju i plivaju cvatovi čovjekajkroz glazbene sjene dok progonjeni demonima pjene se leopardi sjaj ni(na krilonogim stopalima strahostvari) dolaze brodovi odlaze snježno jedreći savršena tišina. Ocean apsolutni, 61

64 45. umirati je u redu)ali Smrt?o mala ne bih volio Smrt kad Smrt bila bi dobra:jer kad(umjesto da staneš promisliš) počneš je osjećati,umirati je čudesno zašto? za to što umirati sa vršeno je prirodno;savršeno blago rečeno živo(ali Smrt je strogo znanstvena & umjetna & opaka & zakonska) hvala tebi nek je Gospo de za umirati (oprosti nam.o životelgrijeh Smrti 62

65 46. ili tko i tko) Daljina je više mnogo nego sve pravodobnog svemira (bilo i biti će) od divnog očitog do Pukog ali jedno malo najviše ruže lako (dok bit će je bilo) može prevaliti ovo ili ja i ti 63

66 47. dv a star a bi la je dno m(i n e vi še )čo vjek sjede(vi d i)sanja ju 64

67 48. ako se zeleno otvara malo malo bilo mnogo i mnogo je dvaviše ako se zelena odora 0 t v a r a 1 dvoje su divlje jagode 65

68 49. devet ptica(zoreći kroz zlatni čas)uzliječu: ći zimskom sumraku (sve zajedno brojno jedno sujdevet duša oživljene jednom tajnom(uzvinute pogotkom u padu)tih o! žive umiranje slave 66

69 50. (pernat aki ša : sanjar sko polje po nad šume &; ko može bi ti!š!?ni t ko) 67

70 51. u Proljeće dolazi(ni tko ne pita za ime njegovo) popravljač stvari sa željnim prstima(sa. strpljivim očima)o - ž iv - ljujući obnavljajući što bi druga -čije mi od bacili(i čiji potočno -jasan cvjetnomekan cvrkutavo -žustar glas voli djecu i sunčano svjetlo i brda)u travnju(al kad bi mu lice postalo Smiješak)dolazi nitkokogćete znati 68

71 52. plavo trokutno zašto sna(su ludo očima prozora)može biti a ko ni je(pluta o kroz nikada)zmaj ko lice djeteta svako ga djcteta(& zato nevidljiv(ipak si(bilo tko mi bili)prešao oprezno pre ko(& ja)nešto svježije nego život(ili smrt)je na naj prljavi jt' m pločniku cvatuća krasota 69

72 53. o(li s t P da) sam Ijeno st 70

73 54. stajati(sam)u nekom jesenskom poslijepodnevu: udišući zlosretnu tišinu;dok golemi ovaj kako strpljivi stvor(koji nikad po nikad lišen dana nijejpo uvijek prima za uvijek san.znači okusiti ne(onkraj smrti i životajzamislivc tajne 71

74 55. srce ovog čovjeka vjerno je njegovoj zemlji; tako nečiji svijet ne zanima njega(po izgledu opipu okusu mirisu & zvuku tišine tko može pogoditi točno što život će učiniti)ništa ne voli tako kako(prvo P a)snježna pahuljica vijuga,na putu u svu -gdje 12

75 56. no i umirati (kao god plakati i pjevati, ljubavi i čuditijje nešto ti si i ja sam vježbao toliko dugo da (da)zaboravim(i duže draga)našeg rođenja zato onog zašlo no sudbina nam jc rasti(zapamti ovo draga)ne samo gdje god sunce i zvijezde mjesec jesu jesmo;nego tako đer nigdje 73

76 57. nekad Bijela&Zlatna dio Praha tratinčica (otrcana sada jadna) isto tako naša lica lijer samo kratko (ruža sadavećjeonda) meso sve je Ako sve je krv I Kada 74

77 58. ne(pčela)po kret n(u)a si(o voj)ti(je dinoj) u(ruži)snu 75

78 59. mini ja tu ra n ovaj park je p usti(svi su negdje druga mo osim mene 6 eng leskih vrabac a)je sen & o va ki ša o va kišaovakiša 76

79 60. tišina je gleda n je ptice:o kreta n je; rub,život a a (istraga prije snijega 77

80 61. Divno o be zna če no(ti ho)pa clanje (s vu ku da)snije Ga 78

81 62. tko(je?su)tko (dva lica na mračnom prozoru)ovaj otac i dijete mu gledaju pahuljice (padaju&padaju&padaju) oči oči zure(u vijekjdok zemlja i nebo čude sni su sve dok(vi di)s već om više nego najvećom (mala)sada(pleše da odjbijel om(radosti!radosti!radosti)i najbjeljom čude sa sve jesu šutnja jest sva ka zbiljskakrasno više-nego-stvar (&pada&) DijetesvakootacJedne 79

82 63. starost stavlja znake Od bij)& mladost ih skida(staro st viče Ne Ulaz)&(i) mladost smije (bez dozvole starost opominje Zabranjen o Prestani Ne smiješ Nemoj &)mladost nas stavlja pravo ka starosti 80

83 64. smukni u snove inače te krilatica srušit može (stabla su korijeni njihovi i vjetar vjetar je) u srce se uzdaj svoje ako se mora zapale (i živi od ljubavi premda zvijezde idu natraške) prošlost štuj al budućnosti vrata otvori (i smrt vlastitu otpleši na svadbi ovoj) pusti svijet hulje njegove junake (jer bog voli djevojke i zemlju i dan sutrašnji) 81

84 65. laži ne u jedno rađa istine da (koja bezgranično jest po sebi sama) svjesnim lude čini (poput zimskog mene) umne nikad stvari ljubičici ravne 82

85 66.»no zašto bi«taj najveći međ živim se čarobnjacima(kog ti i ja kat kad nazivamo travanjjmorao često puta pitati»mnogo ljudi bilo ta ko(kad cvijećejne vjerojatno (vazda je divno) ružno«83

86 67. vrijedan ja vidim tako život nije smrti ako (kada)ružama ljepota tužno biva posve pusta ljudski hoće rod da isti ruži korov mora biti, al će ruže(znano svakom) odgovorit osmijehom 84

87 6 8. tako je vraški lijepo kad Netko da; ne ma veze tko, netko potpun(po mogućnosti blondina dakako) ili opet no dobro tvoj najstariji prijatelj na primjer(ili ;pa čak reci mo ne čija žena) čini nečini nekaže kaže gleda smiješi se ili jednostavno Jest ono što te ne čini da izgledaš 85

88 6 ili 6 naest ili šezdeset neki drugi neg barem jednom (po misli) Ti 86

89 69. osmijeh bez lica(pogled bez ja) pazi dob ro(nc diraj ništa)jer će ne stat be šumno(u milu zemlju)& nitko (pa ni mi sami) neće pamti ti (ni djeli ć se kund e)gdje što kako kada tko zašto koji (ili išta) 87

90 70. iza podne jedne zime (u tom času čarobnome jest kad biva ako) osmom ulicom ja idem kad ti cvijet iskićeni jedan klaun pruži meni. Nema dvojbe,nitko smotrio ga nije osim mene;ali zašto?zato što je točno bio čisto sve(u svemu)čeg se plaše ljudskemase baš najviše: tajna na što izraz stvaran samo može bit primjenljiv to jest,vazda budan čudesno nedjeljiv; ne sa samo srcem duhom neg nedvojbeno i dušom nije tužno šaljiv (demokratski prepoznatljiv) neg u biti poetičan ili istančano svečan: 88

91 otmjen klaun nikako prost (nije rulja,nego ličnost) glasa iz njeg nisi čuo ali glup on nije bio; šutnja njegova je jastva bila poput ptičjeg pjeva. Razuman da tartar biva porad tog su maseljudske tražit znale mjere svjetske hvala bogu još je luđak netko da mi da krasuljak 89

92 71. 0 s Tvar 0 ne Diže se iz m SteR i je n i je Most 90

93 72. d,r;o:z;d,o;v:i su tihi sada.u srebrnoj nepu noć i san(je)ja neko to m je seca 91

94 73. mag(snuslična)lica povećava svaki de minu tiv pretvara oči gledno u ne obično sve dok na ša ja stva jesu hoćebiti svjeto (čar ob no) vi 92

95 74. što je putovanje gore goregore:ide nje doljedoljedolje sila;ženje čar ob no sunce mjesec zvijezde svi, & (već i neg naj veći čak mogao početi bitijsan ;stvari:i bića kog O cean (svagdje ništa 93

96 tek svjetlo i mrak;tek nikad zauvijek & kada) sve do jednog budnog ovdje začudnog najvišeg sada.s koliko tisuća(sto lina)milijuna UzvikaKojiSuKrila 94

97 75.!nada vjera!! život ljubav! zvona izvikuju zvona (more neba plamti od njihovih glasovajsva ćebiti i bijaše utopljena začudnim su sada raskošna zvuka(što čini da ovaj kad svijet vijuga pretvara kuće u ljude i ulice u lica i gradove u očijnošena zvona klize vrij u (odozdo ponosno ponizno odozgo) sve svijetle sve stvari plivaju uspinju misli 95

98 (na dolje lagano obarajući sasvim uvis jure kroz milosrdno sunčanosvjetlojda provale u trijesak jedinstva san!! veselje istina!!duša 96

99 ja & ti & je: četvrto nepredavanje Pisanje je, prema meni, umjetnost; i umjetnici su, prema meni, ljudska bića. Kako ljudsko biće stoji, tako ljudsko biće jest: što ne znači da neka ljudska bića nisu akrobati, dok druga ali zašto anticipirati Njega ili Djeda Mraza? Dosta je ako se kaže da će se ovaj nepoeiski sat sastojati samo od rečenica, ogleda i dijelova ogleda, od kojih svi izražavaju uspravno ljudsko biće. Izrazi će biti predočeni kronološki; navest ću kad su objelodanjeni i kako, ostavljajući međutim da sami izvučete vlastite (ako ikakve) zaključke [... ] 1922 iz prve moje objelodanjene knjige Golema soba Ima nekih stvari u koje čovjek nije kadar vjerovati iz jednostavnog razloga što ih nikad ne prestaje osjećati. Stvari ove vrste stvari koje su uvijek u nama i zapravo jesu mi i koje dakle neće biti odbačene ili odložene tamo gdje možemo početi razmišljati o njima nisu više stvari;one,i to mi koje one jesu,jednako je Glagol;jedan JE iz, proslova knjizi pjesama naslovljenoj Je 5 Pod pretpostavkom da je moja tehnika ili komplicirana ili izvorna ili jedno i drugo,nakladnici su me ljubazno zamolili da napišem proslov ovoj knjizi. Barem je moja teorija tehnike,ako je imam,daleko od izvorne;niti je komplicirana. Mogu je izraziti s nekoliko riječi,navodeći Vječno Pitanje I Besmrtni Odgovor Burleske,naime»Bi li udario ženu s djetetom? Ne, udario bih je s opekom«. Poput komičara burleske, ja sam nenormalno naklonjen onoj određenosti koja stvara kretanje. Ako je pjesnik netko,on je netko kojemu napravljene stvari znače vrlo malo netko tko je opsjednut stvaranjem... 97

100 Neminovna zaokupljenost Glagolom daje pjesniku neprocjenjivu prednost:dok se nestvaratelji moraju zadovoljiti samo neosporonom činjenicom da je dvaput dva četiri,on se naslađuje neodoljivom istinom(koja se može naći,u skraćenom ruhu,na naslovnoj strani ovog sveska) 1927 Zamišljen Dijalog Između Pisca I Gledatelja, tiskan na ovitku mojeg prvog kazališnog komada Pisac: I? Gledatelj: O čemu je Njega? Pisac: Zašto mene pitate? Jesam li ili nisam stvorio komad? Gledatelj: Ali zacijelo znate što stvarate Pisac: Oprostite, gospodine Gledatelju;zacijelo stvaram ono što znadem. Gledatelj: Što se mene tiče,dragi moj gospodine,nesmisao nije sve u životu. Pisac: I što se vas tiče»život«je glagol s dva stanja aktivnim,činiti, i pasivnim,sanjati. Drugi vjeruju da je činjenje samo vrst sanjanja. Drugi su opet otkrili (u zrcalu okruženi zrcalima)nešto teže od šutnje ali lakše od padanja;treće stanje»života«, koje vjeruje sebi i koje ne može značiti zato što jest. Gledatelj: Bravo,ali jesu li takve osobe dobre za nešto posebno? Pisac: Dobre su za ništa drugo osim da hodaju uspravno u iskrenom otkrivenju fatalnog povratnog. Gledatelj: I cijeli vaš komad je o jednoj od tih osoba, gospodine Pišće? Pisac: Možda. Ali(da vam odam tajnu)gotovo se nadam da je moj komad jedna od tih osoba iz mojeg ruskog dnevnika EIMI Ne osjećati potpuno znači misliti... rasti je sudbina. Ljudi se mogu usuditi živjeti,ljudi se mogu poučiti što je smrt ili sami naučiti;nitko se ne može učiti rastenju. Nitko se ne može usuditi rasti. Rastenje je da 98

101 svaki razlog ili povod ili nerazlog postaje svaki drugi nerazlog ili razlog ili povod. Tu ne postoji nikakav znak, nikakav put,daljina,vrijeme... Pijan i neuzročan(govoreći o ciklonu,kazujući kako konačno s iščeznućem čak i nemogućnosti sam je otkrio zapravo samog sebe i nenadno postajući ciklon;ne umirući i ne opstajući;biće) pjesnik Hart Crane bio je kadar pronaći sličnost rastenja. [...] 1938 iz uvoda napisanog za moje pogrešno nazvane Sabrane pjesme; pogrešno u trostrukom smislu, budući da su tri knjige pjesama (naslovljene 50 Pjesama, Jedan Puta Jedan i XAIPE) već objelodanjene nakon ovih Sabranih pjesama Uzmite pitanje biti rođen. Biti rođen,što to znači vcćiniljudi? Pravu katastrofu. Socijalnu revoluciju... Većinaljudi zamišlja zajamčeno rodomotporno sigurnosnoodijelo nerazorive nejastvenosti. Da se većinaljudi može dvaput roditi vjerojatno bi to zvala umiranje vi i ja nismo snobovi. Nikada ne možemo biti dovoljno rođeni. Mi smo ljudska bića;za koje je rođenje krajnje dobrodošla tajna,tajna rastenja:tajna koja se događa samo i kad god smo vjerni sebi samima... Život,za vječne nas,je sada... Ono što bi njihovo najsintetičnije da ne kažemo prozirno veličanstvo, gospođaigospodin kolektivni embrio, nevjerojatno nazvalo duh jest hod... On je zdravokompleksan, prirodno homogen, građanin besmrtnosti... On je malo više od svega,on je demokracija;on je živ:on je mi sami.... Ništa u što se vjeruje ili sumnja... Uvijek lijep odgovor koji postavlja ljepše pitanje [...] Slijedi moj ogled Anno Domini 1940 napisan na molbu gospođice Frances Steloff i objelodanjen u njezinom katalogu Gotham Book Mart naslovljenom Mi modernisti John,viii,7. 99

102 Sada da porazgovaramo o nečem drugom. Ovo jc slobodna zemlja zbog obvezatnog školovanja. Ovo je slobodna zemlja zato što nitko nema za jelo. Ovo je slobodna zemlja zato što ni jedna druga zemlja nije bila niti će ikad biti slobodna. Tako, sad znaš a znanje je moć. Kad sve zbrojiš i oduzmeš,vidiš da jednostavni ljudi vole složene stvari. Ali ono što je neobična podudarnost jest da osrednji ljudi vole prvorazredne stvari. Objašnjenje ne može biti da jc to zato što su složene stvari jednostavne. Mora biti da je to zato što su osrednji ljudi prvorazredni. I tako sipajmo jedni drugima pijeskak u oči i otiđemo k vragu. John, viii, ogled kao proslov katalogu za moju izložbu u Američko-britanskom likovnom centru u New Yorku; ali kojeg predmet nije umjetnost slikanja nego sama Umjetnost. U ovom ogledu četiri riječi»dobar«,»loš«,»rat«,»mir«, uvijek su pod navodnicima. Jednostavni ljudi, ljudi koji ne postoje.više vole stvari koje ne postoje,jednostavne stvari.»dobro«i»loše«su jednostavne stvari. Ti bombardiraš mene =»loše«. Ja bombardiram tebe =»dobro«. Jednostavni ljudi(koji,usput,vode ovaj takozvani svijetjznaju to(oni sve znajujdok su komplicirani ljudi koji nešto osjećaju goleme, goleme neznalice i zaista ništa ne znaju. Ništa je, za jednostavne upućene ljude, opasnije od neznanja. Zašto? Zato što osjećati nešto znači biti živ.»rat«i»mir«nisu opasni,ni živi:nipošto.»mir«je nedjelotvornost znanosti.»rat«je znanost nedjelotvornosti. A znanost je znanje, a znanje je mjerenje. Neznalice zaista moraju biti školovane;to jest,njih se mora prisiliti da prestanu nešto osjećati, da počnu spoznavati ili mjeriti sve. Tada(samo tadajneće ugrožavati pravo nepostojanje onog što svi jednostavni ljudi zovu civilizacija. 100

103 Na svu sreću za vas i za mene,necivilizirano sunce tajanstveno sja i na»dobro«i na»loše«. Ono je umjetnik. Umjetnost je tajna. Tajna je nešto neizmjerivo. Utoliko ukoliko svako dijete i žena i muškarac mogu biti neizmjerivi,umjetnost je tajna svakog muškarca i žene i djeteta. Utoliko ukoliko je ljudsko biće umjetnost,nebo i brda i oceani i gromovi i leptirovi su neizmjerivi;i umjetnost je svaka tajna prirode. Sve što je izmjerivo ne može biti živo;sve što nije živo ne može biti umjetnost;sve što ne može biti umjetnost nije istinito:i sve što je neistinito ne vrijedi bogami ni pišljiva boba... stavka:gajim kompliciranu nadu da izložene slike nisu ni»dobre«ni»loše«,ni miroljubive ni ratničke da(naprotiv)žive doprinos Charles Normanovu»simpoziju«(koji je rasprodao jedan broj kratkotrajnih novina PM) u vezi s ovom samozvanom svjetskom najvećom i najplimenitijom književnom pojavom: koja je upravo došla u naš glavni grad, odjevena djelomice u vojničku uniformu i pripravna da je jedina zemlja koja se ikad gradila da se bori za slobodu govora objesi kao izdajicu. Ezra Pound poezija se zbiva kao umjetnost; umjetnici se zbivaju kao ljudska bića. Umjetnost ne živi u nekoj geografskoj apstrakciji, dodanoj dijelu ove divne zemlje neimaginacijom neživotinja i posvećenoj propoziciji da je pokolj društvena vrlina zato što je ubojstvo pojedinačan porok. Niti umjetnik živi u nekom soi-disant svijetu,niti u nekom takozvanom svemiru.niti u ikakvom mnoštvu»svjetova«ili ikakvom mnoštvu»svemira«. Glede nekoliko tričavih iluzija poput»prošlosti«i»sadašnjosti«i»budućnosti«otvoriti navodnike čovječanstva zatvoriti navodnike,ne mogu biti dovoljno velike za nekoliko bilijuna supermehaniziranih podimbecila ali one su daleko premalene za jedno ljudsko biće. Strogo neograničena zemlja svakog umjetnika je on sam. 101

104 Umjetnik koji izigra tu zemlju počinio je samoubojstvo;čak i dobar odvjetnik ne može ubiti mrtve. Ali ljudsko biće koje je istinito prema samom sebi tko god ono bilo je besmrtno;i sve atomske bombe svih antiumjetnika u prostoruvremenu nikada neće civilizirati besmrtnost. Također 1945 iz ogleda za antologiju Oscara Williamsa naslovljenu Pjesnici iz rata kad pobrkate umjetnost s propagandom,brkate čin Boga s nečim što se može otvoriti i zatvoriti poput pipe za toplu vodu. Ako vam riječ»bog«ništa ne znači(ili još manje od toga)s veseljem ću je zamijeniti jednom od vaših omiljenih riječi,»sloboda«. Brkate slobodu jedinu slobodu apsolutnom tiranijom... diljem ovog takozvanog svijeta,stotine milijuna ropskih i drskih nečovječnih nebića marljivo se umotava i razmotava u prosvjećenju propagande. Pa što onda? Ima još uvijek nekoliko uspravnih ljudskih bića u takozvanom svijetu. Ponosno i smjerno velim tim ljudskim bićima:»o moji sugrađani,mnogi pošteni ljudi vjeruju u laž. Premda ste pošteni od glave do pete,bojte se i mrzite lažljivca. Bojte se i mrzite ga kad ga se treba bojati i mrziti:sada. Bojte se i mrzite ga gdje bi ga se trebalo bojati i mrzitiru sebi samima.»ne mrzite i ne bojte se umjetnika u sebi,moji sugrađani. Stujte ga i volite. Istinski ga volite ne pokušavajte ga posjedovati. Uzdajte se u nj isto tako plemenito kao što se uzdajete u sutra.»samo je umjetnik u vama samima istinitiji od noći.«1951 iz ogleda naslovljenog Bilješke i objelodanjenog u tjedniku Wake jednakost je ono što ne postoji među jednakima većina ljudi savršeno se boji tišine veliki ljudi pale mostove prije nego što dođu do njih svinjac je moćniji od mača kad Amerikanci prestanu biti što su počinju igrati jedni druge 102

105 lažno je slično. Lažni zubi privatno vlasništvo počelo je onog časa kad je netko počeo vršiti svoju volju pjesnik je pingvin njegova krila su za plivanje ljudi koji žive u čeličnim kućama trebali bi privući munju ulazi rad,sa svrbljivim srcem i dlanom od zlata;vuče (za nos)čovječanstvo,u sindikalnom odijelu lanac nije ništa slabiji od nedostajuće karike mržnja se hvališe san je majka hrabrosti inteligentna osoba bori se za izgubljenu stvar,shvaćajući da su druge samo posljedice promisli dvaput prije nego što promisliš znanje je uljudna riječ za mrtvu ali ne i pokopanu maštu I tu je kraj četvrtog sata ili, točnije, mojeg četvrtog sata; budući da sam (zahvaljujući vama) ja taj koji uči tko sam [...] ' Iz knjige e. e. cummings, i six nonlectures (The Charles Eliot Norton Lectures, ), Cambridge, Mass.: Harvard Universtiy Press, 1981, str

106 e. e. cummings, Zvuk br. 2 (ulje na papiru, oko 1919.) M em orial A rt G allery U n iversity of R ochester. Snimio David Henry.

107 POGOVOR

108

109 DVA ZA CUMMINGSA Always the beautiful answer who asks a more beautiful question. e. e. cummings 1. Ako bismo željeli početi ovaj kratki uvod u cummingsovu poeziju nekim iskazom, mogli bismo kazati da je cummings i danas jedan od najzagonetnijih i najnekonvencionalnijih pjesnika Amerike. Njegove Sabrane pjesme , objelodanjene 1972, desetljeće nakon pjesnikove smrti, sadrže neke od najneobičnijih, najeksperimentalnijih, ali i najliričnijih pjesama ikada napisanih u povijesti američkog pjesništva, smještenih u dvanaest knjiga pjesama od kojih neke imaju dobrano prozaične naslove, poput 95 pjesama, a neke opet krajnje»ekscentrične«. Spomenimo, primjerice, je 5, naslov knjige iz 1926, koji, kako veli Stauffer, potječe zapravo od antiempirističke predodžbe o istini kao neizmjerivoj tajni, gdje dva više dva nije nužno četiri,1i to unatoč gotovo»racionalističkim«klasificiranjima pjesama u pojedinim cummingsovim knjigama. Ili pak naslov W [ViVa] iz ili 1x1 iz Kad tomu dodamo da je jedna knjiga pjesama naslovljena Ne hvala (1935) i da u obliku posvete upućuje na četrnaest nakladnika koji su je odbili tiskati, a sam popis nakladnika ima, prema Triemovoj, oblik vinske čaše,' a prema Kennedyju, urne,' te da se tu nalaze, među inima, Simon & Schuster, Random House, Viking Press, pa i Harcourt Brace, nakladnik cummingsovih Pjesama i Sabranih pjesama , da prva knjiga pjesama, objelodanjena 1923, ima naslov Stauffer D. B., A Short History of American Poetry, New York: E. P. Dutton & Co., Inc., 1974, str Triem E., E. E. Cummings, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1969, str. 13. Kennedy R. S.,»Proslov«, u No Thanks, New York: Liveright, 1978, sli. (neoznačeno). 107

110 Tulips and Chimneys, kojeg kritičari također različito tumače, od toga da znači»poezija i zbilja«,»lijepo i ružno«, do»djevojke i momci«, očito je da cumingsovc pjesme izražavaju drukčiju svijest pjesnika kako o samoj poeziji, tako i životu uopće. I jedno i drugo činilo je često puta stanovitu smetnju u shvaćanju i prihvaćanju cummingsovc poezije. Jer, po vlastitu izboru individualist i nekonformist, pjesnik kojeg su generacijske kolege bili jedan Wallace Stevens, T. S. Eliot, William C. Williams ili Marianne Moore, cummings nije bio podložan sličnim reagiranjima. Nedvojbeno modernist, kao i ovi, i u mnogom pogledu avangardist, cummings je, k tomu, bio eksperimentator i boem. I dok su spomenuti pjesnici uznemirivali antimoderniste, nalazeći utočište među zagovarateljima sve određenije Nove kritike, cummings nije mogao očekivati da će njegova gledišta i mnoge teme pjesama naići na potpuno odobravanje, što uostalom potvrđuje i stav R. P. Blackmura. Primjerice, Blackmur je stavio cummingsa u»anti-kulturnu skupinu«pisaca (koja se, prema njemu, u različitim razdobljima označavala još i kao futurizam, dadaizam. nadrealizam i tako dalje), pripisujući mu»sentimentalno nijekanje inteligencije«u korist tvrdnje da je»nerazumljivo jedini predmet vrijedan značajnog iskustva«(što će, u stanovitu smislu, postati stalno uporište kritike cummingsovc poezije), a njegova»iskrivljenja«u stihovima»nekoj vrsti dječjeg govora«. Zagovarajući u biti»logično«opravdanje pjesničkog izričaja, Blackmur zaključuje da emocija, intuicija, anti-racionalno na kojima cummings gradi pjesme nemaju upravo ono nužno----- objektivnu (sveopću) pjesničku podlogu. Tako, glede emocije Blackmur veli da»emocija koja je imenovana u pjesmi (od strane jednog od njezinih atributa) premašuje njezin ustvrđen izvor (taj isti atribut)«, a neuspjeh jezičnog pothvata vidi u tomu što je cummings»otišao predaleko* posve izgubio iz vida značenje i to možda zato što je iskustvo koje on pokušava prevesti u poeziju ostalo osobno i nikada nije bilo objektivno spoznato«.* Bilo bi nedvojbeno pogrešno tvrditi da u Blackmurovoj kritici nema određene točnosti, što je možda još jasnije danas kad pred nama stoji cjelokupni cummingsov opus. Naime, mnogi su

111 zapazili da je cummings bio dobrano neselektivan, da je tiskao pjesme koje vrlo često»ovise«o jednom elementu ili, doista,»subjektivnom«stavu, te je, zbog tog razloga, gotovo sigurno da će svatko naći dovoljan broj pjesama da potkrijepi ovaj ili onaj negativan kritički sud. Međutim, cummings je bio svjestan stupica, a zacijelo nije bio pjesnik koji je u vlastitoj pozadini imao prazan prostor. Studirao je na Harvardu, engleski i klasične nauke, govorio je tečno francuski, a dosta je prevodio s grčkoga, cijelog života pokazivao je neobično zanimanje za Shakespearea (aluzije na Shakespeareove stihove su česte, kao i varijante tih stihova5), sam je bio slikar (kolekcija u Harvardu, primjerice, ima preko 80 studija i crteža) itd. Imajući na umu Blackmurovu kritiku, Kidder upozorava da čitanje cummingsa mora pripoznati da se»možemo približiti biti pjesnikova osjećanja samo ako krenemo od samog ustroja njegove misli onako kako se javlja u uređenju riječi. To uređenje je sve što nam pjesma daje na uvid; ne možemo doprijeti do osjećanja ako zanemarimo ustroj«.* Dakako, nije se cummings tek s knjigom Ne hvala suočio s problemom prihvaćanja ili tiskanja njegovih pjesama; Blackmurova kritika je očit primjer. Neposredno pred tiskanje & (1925) i XLI pjesama (1925), cummings je pisao doma:»prva neće biti potisnuta (zbog opscenosti) samo zato što na njoj stoji 'privatno izdanje.«bojazan nije bila neopravdana. Dvadesetih godina cummings je uvelike smatran za eksperimentatora, modernistu, ali i senzacionalistu koji, kao takav, očito nije mogao očekivati pozitivna kritička reagiranja antimodcrnista poput Ivora Wintersa ili Coblentza, za kojeg je cummingsova poezija bila»nedovršena, perverzna, pokvarena kad nije samo besmislena«.7 Blackmur R. P.,»Notes on E. E. Cummings Language«, u Form & Value in Modem Poetry, Garden City, N. Y.: Anchor Books, 1957, str , 299, v. Kidder R. M., E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, New York: Columbia University Press, 1979, str. 23, 55, 77, 131, 163, Ibid. str

112 Zapravo, unatoč onima koji su u cummingsovoj poeziji vidjeli mnogo više od sentimentalizma ili pukog eksperimentiranja i senzacionalizma, među njima su William C. Williams i Paul Rosenfeld, prave pokušaje formuliranja cummingsove vizije i poetskog govora nalazimo tek pedesetak godina, s kritičarima kao što su John Logan, Ralph J. Mills, Robert E. Maurer i drugi. Kasnije će se pokazati da ono što su mnogi tražili u cummingovoj poeziji,»uobičajena sredstva modernista----- jukstapoziciju, samoporugu, povratna značenja, kompleksne simbole, učene aluzije«, ne mogu biti konstantne vrijednosti te poezije, budući da ona uvelike razvija vlastita sredstva izričaja. Primjerice, cummings veli nadalje Friedman,»jukstaponira riječi i dijelove riječi umjesto slike, anegdote i zgode i glavna njegova ustrojna invencija je tipografska----- ili možda jezična prije nego kompoziciona... On narušava gramatiku i sintaksu mijenjajući red riječi i vrste riječi umjesto da koristi mnoge razine značenja u konotacijama riječi... Od dakle teži za simultanošću, i trenutačnošću, a ne ironijom i đvosmislenošću«.' Ako ovom dodamo naglašenu crtu mističnog antinomizma u cummingsa, koju Waggoner vidi kao emersonovsko nasljeđe, a koja se ogleda u»istoj sumnji u sve moralne propise, posebice ona ne društvene urote protiv jedinke«, neće biti teško razumjeti zašto je cummingsova poezija izbila u prvi plan šezdesetih godina kad mladi, kako veli Rexroth,»nastoje stvoriti alternativno društvo. Ne samo da će cummings postati vrlo popularan, nego će i njegove sentimentalne pjesme, koje su se činile tako nezbiljnim, održavati sada zajedničke ljudske odnose kulture mladih«.10 Ono što je, iz određenog kuta dakako, Blackmur nazvao»anti-kultura«kao da je evoluiralo u 7v. Baum S. V. ured., E TI: e e c: E. E. Cummings and the Critics, East Lansing: Michigan State University Press, 1962, str Friedman N.,»Uvod«, u E. E. Cummings: A Collection of Critical Essays, ured. N. Friedman, Englewood Cliffs, N. J.: Prentice-Hall, Inc., 1972, str. 4. ' Waggoner H. H., American Poets, New York: A Delta Book, 1970, str Rexroth K., American Poetry in the Twentieth Century, New York: The Seabury Press, 1973, str

113 novi oblik koji će se, u ovom ili onom smislu, iskazivali kao jedan od aspekata tzv. counter-culture šezdesetih godina. Noviji tumači cummingsove poezije mogli bi se, općenito gledano, svrstati u dvije skupine. U prvoj su oni koji u cummingsu vide-avangardnog pjesnika, novatora, pjesnika koji ruši mnoge konvencije, ustrajnog ckšperinieritatpra. Treba imati na umu da je cummings ušao u književnost neposredno nakon prvog svjetskog rata, u vrijeme kad eksperiment postaje sastavni dio nove svijesti o kompleksnosti svijeta koju ni konvencionalni (pjesnički) jezik, ni konvencionalni oblik mišljenja nije više mogao primjereno iskazati. Za cummingsa se pitanje konvencionalnog, konformističkog standarnog pokazuje kao trajno njegovo zanimanje. Čini se da je cummings duboko osjećao da je američki način života dobrano represivan upravo zbog svojih zahtjeva za konformizmom, što se konačno, a u njegovoj poeziji i nadasve, prenosilo na jezik i kroz jezik u smislu standardizacije ljudskog života, njegove duhovne inertnosti. Otuda, primjerice, cummingsova»opčinjenost«glagolom.. Glagoli za cummingsa znače, poput snježnih pahuljica u pjesmi»jedna(lebdeći)stiže«, sve što je aktivno i živo, nasuprot fiksnom i inertnom, označenom uglavnom»imenicama«. Posebno mjesto zauzima glagol»je«koji označuje kako potvrdu ljudskog postojanja, tako i čovjekovu osobnost.. Tako pahuljica koja dolazi je savršeno)nigdje jasne bezimene mitske uzvanice Je." Ili u pjesmi»umirati je u redu)ali Smrt«(CP, 604) koja je u cjelini građena na temelju konvencionalno očekivanog, predvidljivog i konačnog, simboliziranog imenicom, i neizmjerivog, živog i nestatičnog, simboliziranog gerundom (dying). Kao što Lane veli,» umirati pretpostavlja stav o životu, veselo prihvaćanje gubitaka koji nužno prate odrastanje. Doista, na ovoj ravni zbilje, živiti i umirati nisu ništa drugo nego dva načina imenovanja istog aktivnog procesa«.12 Ne manje poetski uobličen stav imamo i u jednoj od glasovitih cummingsovih pjesama iz knjige je 5,»moja draga stara etcetera«(cp, 276). Pjesma čini cummingsov ironijski ko- 11

114 mentar o životu vojnika na bojištu i percepciji rata doma kao dužnosti koje su svijetle točke odanost i hrabrost i poslušnost. U cijelom tom ironijskom kontekstu ključni izraz je, dakako,»i tako dalje«----- potpuno relativiziran i marginaliziran smisao----- koji prolazi kroz različite gramatičke»faze«da bi se na kraju, u završnom odvajanju iluzije i zbilje, u ironijskom smislu, utemeljio kao imenica. cummingsovo nepovjerenje prema imenicama jasno se vidi u pjesmi o vjetru, u kojoj cummings, pored aluzije na»kralja Leara«,»fizički«relativizira zbilju imenica u stihu»blow friend to fiend«(cp, 560), uklanjajući poput vjetra jedno slovo iz riječi»prijatelj«(friend-----»r«) i dobijajući tako riječ»neprijatelj«(fiend). Da ove stvari nisu bile tek puka pjesnikova težnja ka novotarijama ili razlikovanju od drugih dovoljno je pogledati neke od cummingsovih komentara o poeziji " cummings e. e.. Complete Poems , New York: Harcourt Brace Jovanovich, Inc., 1972, str. 557; nadalje označeno CP s odgovarajućom oznakom stranice. U Golemoj sobi, cummings veli:»ima nekih stvari u koje čovjek nije kadar vjerovati iz jednostavnog razloga što ih nikad ne prestaje osjećati. Stvari ove vrste---- stvari koje su uvijek u nama i zapravo jesu mi i koje dakle neće biti odbačene ili odložene tamo gdje možemo početi razmišljati o njima nisu više stvari; one, i to mi koje one jesu,jednako je Glagol;jedan JE«(The Enormous Room, New York: Liveright, 1978, str. 168). Još cummings priznaje svoju»neminovnu zaokup- Ijnost Glagolom«i govoreći o dječjoj umjetnosti u Dlalu napominje da su»kuće, stabla, dim, ljudi itd. prikazani kao glagoli, ne kao imenice... Dakle, da bismo cijenili dječju umjetnost, moramo razgoliti jednu po jednu tromu imenicu, kojih gomilanje konstituira mehanizam Normalnosti, i konačno osloboditi zbiljsko svježe organsko vrpoljenje taj JE«(v. Kidder, E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str. 60). Lane G., I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, Lawrence: The University Press of Kansas, 1976, str. 69. Kidder upućuje na još jednu stvar u vezi s»i tako dalje«, budući da prva pjesma ciklusa počinje sarkastičnom primjedbom glede lokalnih aluzija u stihovima»the season *tis, my lovely lambs, / of Summer Volstead Christ and Co.«(CP, 266). Summer je bio tajnik Njujorškog društva za borbu protiv poroka (v. E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str ). 112

115 i jeziku i onom što jezik znači u čovjekovu životu; u jednom pismu on veli (što, u stanovitu smislu, kazuje i o njegovu ustrajnom pisanju vlastita imena i prezimena malim slovima):»... Glede 'malog' 'Ja': ne čini li vam se značajnim da od sve božje djece na ovoj zemlji samo Englezi i Amerikanci glorificiraju svoj ego tako što zamjenicu pišu velikim slovom, koje je ekvivalent u francuskome 'je', u njemačkome 'ich', u talijanskome io?«u cummings je cijelog života bio protiv svih oblika konformizma----- društvenog, političkog, spolnog, pjesničkog itd. U pjesmama se to često puta očituje kroz suprotstavljeni odnos»zašto«i»zato«.»zato«podrazumijeva pravila, zakone, primjerice, pjesme»stvori čovjeka,treba li imati«(cp, 420) iil»sve kad bog je stvorit htio«:»čovjek hoteć svoje biće / zbrisat bio on od bit će / uze otkrivši pak zašto / samo smrska ga u zato«(cp, 566), a pravila ukidaju onu temeljnu ljudsku upitanost pred životom, pretvarajući je, nadasve, u kvantitativno»much«(riječ za materijalnu udobnost) i quick«(riječ za brzinu i poslovnost). U kriptičnoj satiričnoj pjesmi»pazi pazi pazi«(cp, 478), cummings veli: pazi pazi pazi zato zato zato je(prozirno ii znanost mora mamiti zakone zvijezdama da uhvati teleskope (zašto cit. u Laneu, str Usput možemo spomenuti da satira ima određeno mjesto u cummingsovim razmišljanjima, premda većina kritičara smatra da su cummingsove satirične pjesme najslabije u cijelom njegovom opusu. Ipak, poznata cummingsova igra riječi polučuje katkad vrhunske učinke upravo u tim pjesmama; primjerice, kad se kao jedan od»zaštitnih znakova«amerike javlja»spearmint / Djevojka S Wrigley Očima«(CP, 230). 113

116 Analizirajući pjesmu lako što stavlja znake interpunkcije, Kidder dobija rečenicu:»pazi na pazi; pazi na zato, zato što je zato... zašto.«cilj cummingsove kritike znanosti je upravo u tomu da je za nju»zašto«= =»zato«, što on postiže još jednim obrtanjem»očekivanog«u stihovima»znanost mora / mamiti zakone / zvijezdama da uhvati teleskope«. Prema Kidderu, Cummings pokazuje da znanost djeluje»u obrnutom smislu; zamislivši neobične zakone da obrazloži nebeski svod, okružuje svoje fantazije privlačnim dokazom (zvijezdama) da bi uvjerila svijet da gradi još više teleskopa«.15 Za cummingsa, znanost nadasve simbolizira kolektivno iskustvo koje nije ništa drugo nego oblik isključivosti, konformizma i obezličenja; znanost je»zemlja superkimanja«(cp, 544), što znači da ona eliminira individualnost koja je za cummingsa presudna stvar u shvaćanju čovjeka kao jedinke. U proslovu Sabranim pjesmama iz 1938, cummings piše: Život,za većinuljudi,jednostavno nije. Uzmite društveni standardživljenja. Sto većinaljudi misli pod»življenjem«? Ne misli življenje. Misli najnoviju i najbližu pluralnu aproksimaciju ppjedinačnoj pretporođajnoj pasivnosti koju je znanost,u svojoj konačnoj premda neograničenoj mudrosti,uspjela prodati njihovim ženama (CP, 461). Znanost u tehnološkom društvu, kako bismo mi danas rekli, omogućuje čovjeku da se igra boga, a to za cummingsa znači apstrahiranje čovjeka iz njegove pojedinačrie zbilje, odnosno kolektiviziranje njegovih vrijednosti (v. CP, 554). Navodeći stihove»(dok ti i ja imamo usne i glas / za ljubljenje i pjevanje / kog briga ako neki jednooki kučkin sin / izumi napravu za mjerenje Proljeća?«(CP, 264), Logan napominje da je cummings osjećao da su»strojevi uništili čovjekov osjećaj za njega samoga, da su nekom zamornom retorikom prisvojili sebi kao objekti energiju kojom je čovjek trebao općiti s drugim ljudskim bićima. Nadalje, da bi razvio strojeve čovjek je uzdigao vrijednosti tehnologije i znanosti iznad vrijednosti osjećanja«.16 E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str Logan J.,»The Organ-Grinder and the Cockatoo: An Introduction to E. E. Cummings«, u Modem American 114

117 Upravo je ovo postalo odrednica drugoj skupini istraživača i kritičara cummingsove poezije, koja gotovo svjesno potiskuje eksperiment (cummingsovu novatorsku sklonost) u drugi plan. (Možda je razlog tomu i činjenica da su kritičari bili skloni označiti cummingsovo eksperimentiranje kao»simpatično«, što je zapravo bilo jednako osudi). Tako Sutton veli da je cummings odbacio»formalnu tipografiju i sintaksu (logiku jezika) da bi veličao život osjećanja«. Cummings se rano vezao za srce i život instinkta i za vjerovanje da se stvaralačka mašta pjesnika radikalno razlikuje od mehanističkog uma znanstvenika. Dijelio je s Emersonom, Thoreauom i Whitmanom pouzdanje u božansku samodovoljnost jedinke; za razliku od gotovo svih njegovih suvremenika, odbijao je prihvatiti svaku ideju umanjenja ja kao uvjeta života u modernom svijetu. Poput romantičara, vjerovao je da je zbilja podsvjesno idealna ili»duhovna«prije nego racionalno ili objektivno zbiljska i da se ova dublja zbilja manifestira spontano kroz organske simbole i simboličke forme. 1 Nema dvojbe da cummingsovo ustrajno naglašavanje neposrednosti (intuitivnosti), osjećanja, ljubavi i individualnosti opravdava takvo gledište. I ne samo u pjesmama. Tako on u jednom od»nc-predavanja«, govoreći o pjesniku, jasno veli da ako je poezija vaš cilj, morate zaboraviti sve o kazni i nagradi i sve o tobožnjim obvezama i dužnostima i odgovornostima etcetera ad infinitum i pamtiti samo jedu stvar: da ste vi ta j----- nitko drugi------koji određuje vlastitu sudbinu i odlučuje o vlastitu usudu." Pjesnik se, kao jedinka, nikad ne smije odreći bitnog uvjeta stvaranja, a to je individualno, intuitivno osje- Poetry, ured. J. Mazzaro, New York: David McKay Company, Inc., 1970, str Logan navodi još jedan kuriozitet:»cummings nije posjedovao ni televizor, ni radio i nije htio upotrebljavali telefon, premda se upravo dom Cummingsovih mogao pohvaliti uvođenjem prvog telefona u tom gradu! To je ta vrst paradoksa na koju neprestano nailazimo kad promatramo ovog pjesnika i njegovo djelo«(str. 253). 115

118 ćanje života (i jezika). Analitička svijest je ono što zatomljuje, budući da se uvijek oslanja ne na instinktivno ja, nego na ja kao dio nekog sistema (a to je, prema cummingsu, temeljna oznaka»znanosti«), cummings je, veli Lane, znao Emersonovu»glasovitu izreku 0 baucima----- kasnije ju je esejist iz Concorda preformulirao u 'Glupava dosljednost! i za nj je također 'beskrajnost osobnog čovjeka obuhvaćala svesisteme«.1 Zbiljski život je»cijelo istinito beskrajno neposredno nas«(cp, 538), za koje četiri paralelna elementa čine jedinstvo ljudskog bića kao takvog:»nada«=»san«,»vjera«=»veselje«,»život«=»istina«i»ljubav«=»duša«(cp, 841). U ranoj pjesmi»0 mila spontana zemljo«(cp, 46), cumings označuje filozofiju, znanost i teologiju kao»gadne starce koji odvratno nastoje ponovno osvojiti izgubljenu mladost... Njihova specifična zla sadržana su u njihovu naporu da život svedu na apstrakcije, i dodatni napor da život pokore ciljevima čovjeka«." Zemlja, koja je dio prirodnih procesa, uključuje rađanje i smrt, može samo odgovoriti proljećem, koje je»konkretno opće«, a ne apstrahirana vrijednost (kao i smrt koje»naravnost«kategoriziraju, na ovaj ili onaj način, 1 filozofija i znanost i religija). Prihvaćanje spontanih (prirodnih) procesa znači afirmaciju života, cummingsovo»da«za razliku od»ako«, paralelno»je«, odnosno»zato«(v. CP, 578 i CP, u potonjoj imamo možda jedan od najkarakterističnijih cummingsovih stihova:»is will still occur«). Za cummingsa je to značilo živjeti istinu, a i mnogo više od toga----- biti istinski pjesnik. Istina je ono konkretno, individualno»opaženo«, oćućujuće, nasuprot kojem stoji racionalistička, konvencionalna ćudorednost.21 U pjesmi»budi ljubavi što kiša je boji;stvaraj«(cp, 372), ove teme stječu se izravno u izjednači van ju života kao istine kao ljubavi *17 17Sutton W., American Free Verse: The Modem Revolution in Poetry, New York: A New Directions Book, 1973, str. 89, cummings e. e., 1six nonlectures, Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1981, str I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, str. 4. Marks B. A., E. E. Cummings, New York: Twayne Publishers, Inc., 1964, str

119 kao duše kao, konačno, poezije. Poezija je govor srca (neposrednog) i premda»želja i svijet«mogu propasti»jedna pjesma ipak će plivati«. Ove teme provlače se kroz mnoge cummingsove pjesme, čak i one koje su snažno obojene»eksperimentom«." Uzmimo, primjerice, glasovitu»itko živio u zgodnom kako gradu«(cp, 515). Već prvi stih otkriva pomaknuće glede riječi»kako«, koje bi normalno mjesto bilo u slijedu»how pretty a town«(»tako lijepom gradu«; usput,»pretty«je riječ koju cummings i drugamo upotrebljava da označi nešto nevrijedno i konvencionalno), ali upravo taj položaj sugerira temeljnu tematsku razinu pjesme----- ljudi se u tom gradu zanimaju za»kako«, umjesto da život prihvaćaju naravno i spontano. Pjesma počiva na nizu suprotnosti, gdje na jednoj strani imamo dvije jedinke,»itko«i»nitko«, a na drugoj»žene i muškarce«grada koji su»netko«i»svatko«; tj.»itko«i»nitko«su jedinke koje su zbiljske po sebi, izvan statusnog određenja kao»netko«u gradu ili»svatko«(u smislu konformističkog prihvaćanja stvari na predvidljiv način kretanja»jezika«zvona). Ti»netko«i»svatko«su, veli Marks,»prazni konformisti zato što su, zaokupljeni konvencionalnim mjerilima ponašanja i ljudske vrijednosti, izgubili dušu«.25za razliku od junaka pjesme, koji je doista živio (lived je, dakako, ključna riječ u pjesmi) i koji je, poput pjesnika, uspio dati apstrakcijama, kako cummings veli u jednom pismu, snagu konkretnog:24»neću / pjevao je svoje plesao je hoću«, ljudi tog grada»sijali su svoje nije žnjeli isto«i»smijali svoj plač i plesali sa taktom... / rekli svoje / nikada otplesali tad snove svoje«. Ne samo što»netko«i»svatko«žive u zatvorenom krugu konvencionalnih 1v. Waggonerovu raspravu u American Poets, str (posebice važnu glede tradicije kojoj, prema njemu, cummings pripada). 12Lane, primjerice, zagovara gledište da cummingsov eksperiment proistječe iz njegova strastvenog individualizma; on čini gotovo opsjedajuću ideju da učini svaki mogući sustav nesustavnim. Tako ljubav, osjećanje, zbog njihove individualnosti, čine jedine kategorije u cummingsovu mišljenju. " E. E. Cummings, str

120 moralnih vrijednosti (to što posiješ to ćeš i žnjeti), nego je on sačinjen od mjerila kojih je bit negacija života (njihove molitve su normirane). I dok su»netko«i»svatko«neodredivi u smislu vlastite individualnosti, oni su kopije jedni drugih (»bim i bam i opet isto«),»itko«i»nitko«čak i u smrti (kad nailazimo i na promišljenu promjenu vremena pripovijedanja) čine savršeno jedinstvo dvije jedinke (»ako prema jeste«). Za razliku od ljudi u gradu koji su otplesali svoj san, tj. prespavali ga,»itko«i»nitko«sniju svoj san (»slept their dream«vs.»dream their sleep«); nadalje, dok su prvi»did their dance«, potonji je»danced his did«. U pozadini odnosa»itko«/»nilko«i»netko«/»svatko«bitnu ulogu imaju djeca, koja, dok su još djeca, prepoznaju ljubav kao takvu, neposrednost života, njegovu pojedinačnost, ali koja kasnije, kad odrastu, prestaju živjeti intuitivno, prestaju osjećati, zaboravljaju da pamte, budući da postaju dio mjerila, konvencija, apstraktnosti i neindividualnosti. Imajući na umu tematska određenja cummingsovih pjesama, postaje nam jasno zašto je druga skupina sklona smjestiti cummingsa u onaj tok moderne američke poezije koji nadasve proistječe iz tradicije romantičara, Emersona i Thoreaua. Friedman, primjerice, veli da cummings stoji bok uz bok Coleridgeu i romantičarskoj tradiciji, jer je za nj»prirodni poredak iznad poretka koji je stvorio čovjek... I on, poput Coleridgea, vjeruje da ova intuitivna ili imaginalivna sposobnost u čovjeku može izravno opažati ovu natura naturans, i po tomu je on transcendcntalist«.v Ovo naglašivanje romantičkog, transcendentalističkog činilo je možda jedinu valjanu prolustruju blekmurovskom lipu kritike; danas je ono održivo i poradi činjenice da je cummingsova eksperimentalna poezija nedvojbeno izgubila onu izvornu šok vrijednost, da upotrijebimo Staufferov izraz, koju je imala dvadesetih i tridesetih godina kada su cummingsove pjesme zacijelo činile prvu liniju avangarde, zajedno s Jamesom Joyceom, Gertrudeom Stein i francuskim nadrealistima v. Friedman N., E. E. Cummings: The Art of His Poetry, Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1960, str

121 (i nc samo pjesme, nego i crteži i kazališni komadi; primjerice, komad»njega«stoji u najboljoj tradiciji kazališta apsurda). U svakom slučaju bilo bi nedvojbeno pogrešno ako bismo ova dva pristupa smatrali za isključiva glede tumačenja cummingsove poezije. Postavljajući pitanja jesu li cummingsove pjesme pjesme radikalnog moderniste koji uživa u tipografskim zagonetkama, interpunkcijskim ispuštanjima, igri riječi itd. ili pak pjesme vječnog romantičara, zaljubljenika u prirodu, organsku cjelovitost, Lane odgovara cummingsovim protupitanjem na slično dihotomno pitanje----- a zašto ne oboje?" Općenito gledano, mogli bismo kazati da se modernost e. e. cummingsa sastoji u njegovu naporu da revitalizira ne samo jezik poezije, nego i sam način poetskog mišljenja, sam predmet poezije. Marks napominje, ne bez razloga, da je i u sonetima cummings nastojao vidjeti koliko može biti netradicionalan unutar tradicionalne forme.- 7 Jedno je sigurno, cummings je pjesnik koji je prihvatio izazov da poezija čini poseban oblik mišljenja, u koji čitatelj može proniknuti samo ako se odrekne uobičajene logike i poretka stvari, nadasve kao biće koje opći, za koje je jezik stvaranje i stvaranje jezik. Bio je svjcsan da je takva poezija životvorni dio samoga čovjeka, ako čini izričaj vlastita njegova smisla postojanja. I zbog tog razloga, cummings je znao da će čitatelji morati»učiti«čitati njegovu poeziju, jer samo ako u njoj budu otkrili njegovo pojedinačno samosvojno ja bit će kadri razumjeti vlasito pojedinačno ja:»pjesme koje slijede su za tebe i za mene i nisu za većinuljudi----- nema koristi graditi se da su većinaljudi i mi slični«(cp, 461). 2. Prevođenje cummingsove poezije zacijelo može činiti neskromnu pustolovinu, a prevodilac se u stanovitu smislu osjećati kao umišljeni kopist koji pokušava sje- 15»The Meaning of Cummings«, u E. E. Cummings; A Collection of Critical Essays, str. 47. I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, str. 4. v. E. E. Cummings, str

122 diniti elemente jednog Breughela i Klea. On taj svoj napor može označiti jedino kao transponiranje pjesama u drugi jezični ključ, nadasve kao pokušaj poostvarivanja izvorne jezične zbilje. Nedvojbeno, cummingsove pjesme jesu prevodive, na prvi pogled pogotovu one koje su u okviru»normalnih«jezičnih odnosa i značenja, pjesme koje, štoviše, upotrebljavaju tradicionalnu formu balade, rondela ili vilanela. Problem nastaje kad cummings stvara višeznačne vizualno-jezične odnose, kad tradicionalnu formu čini netradicionalnom itd. Jer, kako, primjerice, prevesti riječ koja djeluje kao pridjev i kao prilog, ili riječ koja je pridjevski dio glagola i, istodobno, dio razložene imenice. Katkad cummings ne samo da dislocira sintaksičke ili gramatičke odnose, nego i samo»biće«riječi da bi došao do krajnje njezine značenjske nedjeljivosti. Zbog tog razloga, možda je neuputno prevoditi (presložiti je, dakako, primjereniji izraz) one pjesme koje se bave krajnjim mogućnostima poetskog jezika, budući da se u samom procesu transponiranja gubi bit izvornosti eksperimenta. Nemoguće je, primjerice, transponirati popularni izraz za Božić, X-mas (Christmas), i dobiti značenje»eks-gospodara«u stihovima a thrown a- way X -mas)ter (CP, 632) koji, poput odbačenog božičnog drvceta, postaje svežanj slave. Pjesma je građena na odnosu tajanstvenog u samom Kristu, dio riječi mys-ter-i-ous također ide uz X-mas)ter, i ironijskom svođenju Kristove slave (wisp A of glo- / ry) na neodređenu zamjenicu it koja se odnosi na božično drvce. Možemo sa sigurnošću kazati da je, glede aktualiziranja poetskog izričaja u drugom jezičnom ključu, ova pjesma neprevodiva. Prevodilac cummingsove poezije mora dakle poći od jedine dostupne mogućnosti----- mogućnosti transponiranja jezično-poetskog učinka njegove poezije u poetski model drugog jezika. U stanovitu smislu, transponiranje cummingsove poezije čini ispitivanje----- bolje rečeno, subjektivno promišljanje----- fleksibilnosti 120

123 samog prevodioca i poetskih mogućnosti jezika u koji se ona transponira. cummings nedvojbeno čini isti takav pokus s vlastitim jezikom. Najdostupnija metoda mogla bi biti da se istraži njegov ustroj, da se prodre u jezičnu slojevitost kao što slikar prodire u zbiljnost boje pomoću razlučivanja i slaganja pigmenata, cummingsov poetski jezik uvelike ovisi o vizualnom i slušnom elementu; sam pjesnik je kazao da bi volio živjeti u Kini gdje je slikar pjesnik i, mogli bismo dodati, obrnuto, gdje je pjesnik slikar, cummings se cijelog života bavio odnosom između poezije i likovnih umjetnosti.»niz njegovih pjesama«, veli Kidder,»bavi se vizualnim idejama u jezičnom smislu----- ne samo transkripcijama vizualnih modela (što je uobičajeni postupak u poeziji), nego pokušajima da artikulira vizualno mišljenje i unese u poeziju estetska načela slikara«.*' Pjesma se u cummingsa često puta temelji na vizualnom rekonstruiranju raščlanjenih dijelova riječi, a i samog ustroja riječi, primjerice u 100k (»gledati«), gdje isticanje 00 stvara, usporedno sa značenjem, vizualni dojam očiju. Slične postupke imamo i u cummingsovim slikama, u smislu zvučnog dojma vizualnog; neke njegove slike imaju naslove kao što je»buka br. 13«ili»Zvuk br. 5«. I kao što je u slikama pokušavao stvoriti vizualni učinak zvuka, tako je i u pjesmama često puta nastojao polučiti zvučni učinak vizualnog, kao u razbijanju riječi soft (»mekan«), gdje»f«samo po sebi nosi»značenje«mekoće (u prijevodu ovo se možda dade polučiti drugim vizualno-zvučnim učinkom, tj. riječju»tih«, odnosno»š«): wh o could be so!f! te... (CP, 653) cummings je, napominje Marks,»upotrebljavao interpunkciju i prored da izvuče posebne učinke iz vremenskog ili vizualnog momenta u jeziku«. Ono što je možda ovdje bitno naglasiti jest da svi ti učinci nikada nisu 121

124 bili sami sebi svrha (bez obizra jesu li katkada bili manje ili više uspješni); za cummingsa su oni integralni dio značenja pjesme. Tako u pjesmi»buffalo Bill iz«(cp, 60), u kojoj cummings govori o izgubljenom američkom mitu, paralelno biblijskom, prored koji narušava normalno sintaksičko uređenje Buffalo Bill is defunct, odnosno, Buffalo Bill s defunct, a u cummingsa Buffalo Bill 's izravno kazuje o značenjskoj poruci same pjesme. (Takvom»metodom«cummings traži od čitatelja da registriravši narušenje vizualnog počne razmišljati o njegovom»značenju«.) U pjesmi Ka le af fa 11 s) one 1 iness (CP, 673) mi imamo tipografsko-vizualni učinak pada lisat u obrtanju položaja slova af u fa u riječima leaf i falls. Imenica»list«potpuno se obrće u glagol»padati«koji»preuzima«njezinu zbilju podvostručenjem slova 1, inače 1E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str. 3. ME. E. Cummings, str Marks također skreće našu pozornost na Činjenicu da ovakva cummingsova zanimanja nisu bila svojstvena samo njemu.»cummingsov rad u slikarstvu, kao i poeziji, bio je paralelan poeziji Marsdena Hartleyja i Maxa Webera, koji su u biti bili slikari. Charles Demuth pokušao je prevesti u vizualni jezik bitnu zbilju proze Henryja Jamesa. Slično, Roy Harris pokušao je prenijeti Walta Whitmana u glazbeni izraz«(str. 92). Analizirajući pjesmu»is«(cp, 463), Sutton veli da čitatelji,»spajajući vremenske i prostorne elemente, polučuje višedimenzionalno shvaćanje pjesme usporedivo s višedimenzionalnim učincima kubističkog slikarstva«(american Free Verse, str. 91). 122

125 najznačajnijeg u cijeloj pjesmi: 1-ea-f : f-a-11. I zvučni učinak u cijelosti odgovara vizualnom, budući da se dva f»spajaju«u jedno. Je li moguće polučiti približan učinak kad se pjesma presloži na hrvatskosrpski? o(li s t P a da) sam ljeno st Nije, u vizualno-značenjskom smislu, cummings, primjerice, polučuje još jedan takav učinak uskladbom slova»1«s numeričkim znakom»jedan«koji je također sadržan u riječi I-ONE-liness. U presloženoj pjesmi mi imamo proces transponiranja osjećanja vezanog za pad lista (naglašeni slijed»s-t-p«) u ljudsko osjećanje (krajnje»st«). Iza tri»varijante«čitanja,»o [uzvično] list pada«,»o list pada sam«i»list pada osamljeno«, otkrivamo bitni smisao pada,»osamljenost«. Govoreći o uređenju pjesme, Kidder ukazuje na to da cummings ostvaruje dvostruki učinak, kako fizičke, tako i duhovne samoće. Ali, dodaje on,»razbijanjem 'osamljenosti' i umetanjem kratke rečenice o listu, [cummings] je učinio da riječ za ljudsko stanje sadrži prirodnu sliku. Izbor je važan: list koji pada ne sadrži osamljenost... Stanje uma osamljenost je to koje sadrži i otuda određuje vanjsko i objektivno stanje«. cummings istinski vjeruje da čitatelj u procesu čitanja treba imati (u stanovitu smislu, rekonstruirati) sam proces stvaranja; u tom smislu, tipografsko-vizualni E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str

126 učinci često puta služe u svrhu»re-komponiranja«globalnog značenja riječi. Zbog tog razloga, cummingsove pjesme nisu obezličene pukim tehničkim postupcima, prigovor koji Pearce upućuje,'1 budući da je upravo suprotno na djelu, pjesnikov napor da iz riječi oslobodi vlastitu njihovu zbilju koja se ne dobija slojevitošću značenja, nego prepoznavanjem mogućih živih jezičnih odnosa u samom ustroju (»zbilji«) riječi. Primjerice, riječ nowhere (»nigdje«) ostvaruje svoju moguću zbiljnost i kroz now here (»sad tu«), pa čak i kroz latentno he (»on«), tako da»nigdje«sadrži neposrednu,»usađeđenu«konotativnu opreku»sada tu«u sebi samoj (v. CP, 676); dakle, ne u onom što se obično uzima kao kompozicioni poetski element, u sintaksičkim i gramatičkim suoznačenjima (premda je i to neposredno prisutno u cummingsa), nego u razlučivanju kompozicionih elementa sintaksičkih ili gramatičkih odnosa cummings tako često puta gradi pjesmu unutar pjesme s prividno dislociranim sintaksičkim odnosima da bi istražio imeničko-pridjevske odnose nasuprot glagolsko- priložnim. U pjesmi silence.is a looking bird: the turn ing;edge, of life (inquiry before snow (CP, 712) ing oblici ne čine samo sintaksički dane slojeve, turning može stajati kao imenica, a i kao pridjev the turning edge of life); kao participi s dvostrukom ulogom, glav. Pearce R. H., The Continuity of American Poetry, Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1967, str

127 golskom i pridjevskom, oni čine udaljavanje od neposrednog, individualnog postojanja riječi. Interpunkcijski znaci su ovdje integralni, značenjski dio pjesme. Mogli bismo kazati da je sve ono što slijedi iza točke apstrahiranje iz neposredne zbilje riječi (čak i u smislu pomaka egzistencijalnog»je«iz sintaksički ovisne imenice); dvotočka, točka zarez, zarez i na kraju nezatvorena zagrada upućuju na»gubljenje«riječi iz njezine konkretne zbilje u sveopćem očekivanju snijega. Sve ovo kazuje da cummings ima za cilj nešto više od pukih sintaksičkih ili pak tipografskih učinaka; on doista istražuje mogućnosti poetskog govora. To se vidi i u njegovu raščlanjivanju i zgušnjavanju riječi. On katkad raščlanjuje riječ da bi dobio nove odnose značenja, a katkad je opet zgušnjuje da bi polučio jedinstvo vizualnog ili zvučnog i ortografskog svojstva značenja. Primjerice, zgušnjavanjem oh i old (»star«) mi umjesto oh old song imamo ohld song; istom metodom ortografske invencije u razlučivanju ustrojnog potencijala riječi, cummings pretvara always (»uvijek«) u al[l]ways. Ako ovo uzmemo kao dio istraživanja općeg pojmovnog organiziranja jezičnog modela, kojim pjesnik ispituje kompleksnost samog poetskog kazivanja, cummings također razbija zamršene (ili često puta konvencionalne) jezične odnose i pravila, težeći gotovo»djetinjastoj«jednostavnosti i čistoći jezika. Kao što je ljubav, tj. osjećanje, intuitivno doživljavanje svijeta jedino načelo čovjekova ponašanja, tako je i jezik za cummingsa nadasve stvar osjećanja, neposredan doživljaj čovjekova iskazivanja, koji jezična mjerila odbacuju kao racionalizirano stanje života, cummings često puta vidi jezik na način na koji dijete doživljava; ono na nj reagira intuitivno, praveći analogije koje su gramatički i logički neopravdljive. cummings će tako zatvoriti nepravilan glagol dodavanjem ed (runned); umjesto nepravilne komparacije more beautiful, imamo beautifuler, ili komparaciju participa, havingest, koja ne samo da mijenja normalnu funkciju riječi, nego, u konkretnom slučaju, otvara jeziku jednu ovu dimenziju, dimenziju neposrednog zaključivanja koje sc temelji na posebnoj logičkoj»usporedbi«, having s pridjevom living. Izjednačavanje jedne vrste riječi s gramatičkim potencijalom druge ili davanje jednoj vrsti gramatičko 125

128 obilježje druge dio su širokog opsega funkcionalnih pomaka u cummingsovoj poeziji; primjerice, pretvorbe zamjenica, priloga u imenice (when is now and which is who (»kad je sada i koji je tko«); CP, 630). cummings također pretvara imenice u priloge, river+ly, moon+ +ly; dodavanjem drugog sufiksa, ness, dobijamo neobične imenice, nearishness, sustainingness itd. Prefiks un, upotrebljen umjesto očekivanog im ili in (unprecisely) ili ispušten tamo gdje bi se normalno našao, the / most not imagined life (CP, 450) ili pak u funkciji not (him shall untouch; CP, 402), ima za cilj, kako veli Irene Fairley, da»stvori pojmovno intenzificiranje, kao i estetsko naglašavanje«. Ono što cummings polučuje jest jezik pjesme u njegovoj izvornoj stvaralačkoj slobodi, jezik oslobođen»pravila«koji, na taj način, oslobađa samu pjesmu, cummings očito ne želi da jezik bude sredstvo i»proizvod«pjesme, u smislu da dovršena pjesma čini dovršen jezični izričaj. Jezik, u stanovitu smislu, uvijek transcendira samu pjesmu, te tako proširuje njezinu dvodimenzionalnu zbilju. Tako zamišljena pjesma vidi u riječima dio evolucijskog procesa poezije i same zbilje. Kao što veli Friedman, cummings je osjećao da transformirati riječ znači biti na putu transformiranja svijeta. Trans-formirati riječ za cummingsa znači proniknuti u konkretnu njezinu zbilju i istražiti mogućnost njezina»ponašanja«. To»ponašanje«, stupnjevi općevnih svojstava riječi, čine zbilju same pjesme, jedinstvo apstraktnog i konkretnog. Tako u pjesmi o listu koji pada cummings»definira«osjećanje osamljenosti»ne pomoću konvencionalne usporedbe (osamljenost je kao list koji pada), nego pomoću spajanja apstraktne riječi, osamljenost, i konkretne radnje, padanje«. 5Ne samo da»osamljenost«određuje objektivno stanje, kako veli Kidder, nego se postavlja u napeti o- nos prema njemu;»neostvarena«usporedba omogućuje izravan odnos (kao»je«) fizičke i psihičke zbilje, zbivanja i stanja i, u poetskom smislu, supstancije, tj. sadržaja, i forme. Forma je promišljeno protustavljena supstanciji, što se vidi i iz odnosa loneliness i oneliness. Fairley I., e. e. cummings and ungrammar, New York: Watermill Publishers, 1975, str. 8, 9 i dalje. 126

129 Tako u ovoj na prvi pogled jednostavnoj pjesmi cummings pokazuje da je»tehnička«inovacija integralni dio»supstancije«pjesme, da jezična inovacija otkriva bit mogućeg poetskog govora. Shvaćanje jezika i osjećanje jezika, jezična forma i jezična supstancija, čine temeljnu značajku cummingsove poezije. U stihovima pjesme»quick i the death of thing / glimpsed«(cp, 634) ili him did an archer spy (CP, 360), cummings želi pokazati da jezik nije povijesno omeđena građa koje su sintaksički odnosi stvar ovog ili onog vremena, ove ili one konvencije. Ova dva primjera, koja čine sintaksički otklon, u prvom imamo permutaciju subjekt-objekt-glagol, u potonjem objekt-glagol-subjekt-glagol, kao i složenija permutacija glagol- -subjekt-objekt (Were your eyes:lost,believing;hushed with when; CP, 432), činili su normalnu i prihvatljivu pojavu u staroengleskom." Sintaksički otklon i brisanje nisu samo izvor kohezivnosti u cummingsa, nego i bitne semantičke vrijednosti pjesme. Tako u stihovima The is blond / with small hands (CP, 338) the zahtijeva imenicu, koja, usput kazano, postoji u pjesmi,»samoubojica«; ali, nama je jasno zašto je cummings ispušta. The određuje, ali određeni već postaje neodređeni, što potvrđuje i stih u kojem se umjesto povratne zamjenice himself (»samome sebi«) samo-ubojica smiješi svojem (drugom, nekom) ja (smiling to a self). U tom smislu, sintaksičkim otklonom i brisanjem cummings izravno polučuje semantičku obavijest. (The se također može tumačiti kao gledanje odraza iz zrcala:»taj je plavokos / s malenim rukama«.) Tvrdnja da cummings istražuje mogućnosti poetskog kazivanja mogla bi se proširiti kvalifikacijom da on is- '*»The Meaning of Cummings«, u E. E. Cummings: A Collection of Critical Essays, str Eckley W., Guide to e. e. cummings, Columbus, Ohio: A Bell and Howell Company, 1970, str. 18. Vidi izvrsnu raspravu Irene Fairley u e. e. cummings and ungrammar, str ' Ibid. str '* U konkretnom primjeru oko registrira silvery kao sil + very, što znači da mora doći do»konstruiranja«riječi, tj. do rekonstruiranja značenja; kod čitanja naglas to bi podrazumijevalo: sli (stanka/naglasak) very. 127

130 li»a«sanja»the of moon«ili»a the of moon«sanja. Dakako, ove i ine dvojbe ostaju ma kako željeli presložiti pjesmu, ma kakav prijevod imali. Teškoća je možda i u tomu što cummingsov jezik često puta pretpostavlja posebnu vrst denotativnosti, koja se pokazuje kao ishod»analiziranih«mogućnosti kontativnosti (ono što smo označili kao ustrajne razine riječi); jer, kako tumačiti razbijanje riječi nightmare (»noćna mora«) u night i mare nego da se drugi dio ne denotira i kao»more«(cp, 493)? U tom smislu, premda transponiranje cummingsovih pjesama u drugi jezik treba zadržati bitne učinke izvornika, očito je da ono, upravo poradi pomaka u odnosima konotativne i denotativne razine, konotativnih mogućnosti unutar same riječi, samog ustroja riječi drugog jezika (ulaznog jezika), ne može u cijelosti odgovarati nekom strožijem zahtjevu prijevoda kao takvog. Međutim, ako uspije zadržati minimum pjesnikove nakane, a katkad s kontekstualnim i jezičnim podudaranjem otvori čak neke nove vidike, onda ono može imati svoje opravdanje, budući da se bavi jezičnim i značenjskim mogućnostima prijevodnog jezika, a time i problemom prirode i dosega poetskog govora. Ako tako promatramo prevođenje pjesama e. e. cummingsa, onda ćemo možda i zagovarati gledište da ga nismo potpune iznevjerili. " E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str

131 KAZALO mršave svijeće gladuju u /lean candles hunger in/... 7 uzmi 0 /consider 0 /... 8 mjesec /there is a /...10 kao što je voda mora divna /as is the sea m a r v e lo u s / ako vjerujem /if i b e l i e v e / slava spala s /the glory is fallen out of/. 14 volim /i l i k e / Dična /O D i s t i n c t / Buffalo Bill iz /Buffalo B ill s/ moja gospa malene glave /my smallheaded p e arsh a p e d / recimo / s u p p o s e / Proljeće je poput možda ruke /Spring is like a perhaps h a n d /...22 Gospo Tišine /Lady of Silence/ brežuljci /the h i l l s /...24 kao obično nisam ga našao u kavanama /as usual i did not find him in cafes/. 25 u okrutnoj pojavi petog sata poslije podne /at the ferocious phenomen of 5 o'clock/ 26 ovaj mlad upitnik čovjek /this young question mark m a n /...28»bog pa ti ameriko moj ushit /next to of course god america i f

132 moja draga stara etcetera /my sweet old etcetera/ Mcđ / A m o n g / hoće li mi nekoliko dobrih filozofskih duša iskreno reći /will out of the kindness of their hearts a few philosophers tell me/. 32 ganuće ide ispred svega /since feeling is first/ 33 neki traže da ih bližnji hvale /some ask praise of their fellows/ nasred sobe /in a middle of a room/ 35 ako ti i ja budeći se /if you and i awakening/ 36 s-a-v-c-a-k-k-a /r-p-o-p-h-c-s-s-a-g-r/ 38 mali čovječe /little m a n /...39 većinafljudi /mostfpeople/ ljubav je mjesto /love is a place/.. 41 pazi pazi pazi /beware beware beware/. 42!crn /! b l a c / jecaju / m o a n / (hoćeš li učiti /(will you teach a/ 45 šestero / s i x / itko živio u zgodnom tako gradu /anyone lived in a pretty how town/ otac prošao kroz ljubavne je kobi /my father moved through dooms of love/ zrak, / a i r, / platon mu je /plato t o l d /...55 ovu revnu neman, neočanslvo, žalit /pity this busy monster,manunkind,/ 56 jedna(lebdeći)stiže /one(floatingly)arrive/ 57 sve kad bog je stvorit htio /when god decided to i n v e n t /...58 P- / a - /...59 da je zemlja divna /yes is a pleasant country/ 60 otvori srce: /open your heart:/ umirati je u redu) ali Smrt /dying is fine)but D e a t h /

133 ili tko i tko) /or who and who)/ 63 dv /tw/ ako sc /if t h e / devet ptica(zoreći /nine birds(rising/. 66 (pernat / ( f e a / u / i n /...68 plavo trokutno zašto /blue the triangular why/ o(li / l ( a /...70 stajati(sam)u nekom /to stand(alone)in some/ 71 srce ovog čovjeka /this man s heart/ 72 no i umirati /but also dying/ nekad Bijela&Zlatna /once White&Gold/ 74 ne(pčela)po / u n ( b e e ) m o /...75 mini / d i m /...76 tišina / s i l e n c e /...77 Divno / B e a u t i f u l / tko(je?su)tko /who(is?are)who/ starost /old age s t i c k s /...80 smukni u snove /dive for dreams/ 81 laži ne u jedno /out of the lie of no/ 82»no zašto bi«/»but why should«/ vrijedan ja vidim tako /i shall imagine life/ 84 tako /it s /...85 osmijeh bez /a grin without a/ 87 iza podne jedne zime /one winter afternoon/ 88 0 / n /...90 d,r;o:z;d,o;v:i /t,h;r:u;s,h;e:s/ mag(snuslična)lica /mi(dreamlike)st/ 92 što /what i s / Inada / I h o p e / ja & ti & je: četvrto nepredavanje Pogovor: dva za cum m ingsa

134 Izdavač: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2 Za izdavača: Marija Peakić-Mikuljan Idejno rješenje opreme Alfred Pal Crtež na korici Zlatko Kauzlarić-Atač Tehnički urednik: Boris Kreber Tisak: NIŠRO»Prosvjeta«, Bjelovar, Vladimira Nazora 25 Naklada: primjeraka ISBN

135

136

137 NAKLADNI ZAVOI MATICE HRVATSK O P Ć A K N J I Ž N I C A Pavao Pavličić DUNAV (proza) Scipio Slataper MOJ KRAS (proza) Donald Barthelme OTĆARAVANJA (pripovijesti) Željko Ivanjek ANTOLOGIJA AMERIČKE KRATKE PRIČE (proza) Thomas De Quincey ISPOVIJESTI JEDNOG UŽIVATELJA OPIJA (proza) Tonko Maroević BIKOVA KOŽA og pjesništva) ČE E