IZDAVAČ: Slobomir P Univerzitet, Slobomir, Bijeljina ISBN Priredili: prof. dr Mile Vasić prof.

Size: px
Start display at page:

Download "IZDAVAČ: Slobomir P Univerzitet, Slobomir, Bijeljina ISBN Priredili: prof. dr Mile Vasić prof."

Transcription

1 IZDAVAČ: Slobomir P Univerzitet, Slobomir, Bijeljina ISBN Priredili: prof. dr Mile Vasić prof. dr Ljiljana Jović Organizacioni odbor: Dr Ljiljana Jović predsjednik Mr Vladimir Marković, Mr Danijela Lakić, Mr Suzana Ubiparipović, Adisa Mahmutagić, Mr Danijela Maksimović, Mr Mladen Nikolić, Mr Ružica Birčaković, Nataša Maletić, Mr Ljiljana Maksimović, Mr Aleksandar Janković sekretar Programski odbor: Dr Mile Vasić, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH predsjednik Dr Osman Khan, University of East London, UK Harris Gerronikolas, City Unity College, Athens, Greece Dr Nancy Russo, Northern Illinois University, Chicago, USA Dr Nikola Fabris, Univerzitet u Beogradu, Srbija Dr Krunoslav Mirosavljević, Veleučilište Slavonski Brod, Hrvatska Dr Miodrag Ivović, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Dubravka Pavličić, Univerzitet u Beogradu, Srbija Dr Miroslav Milosavljević, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Milan Škulić, Univerzitet u Beogradu, Srbija Dr Milutin Đuričić, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Predrag Petrović, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Saša Tomić, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Snežana Knežević, Univerzitet u Beogradu, Srbija Dr Ljiljana Jović, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Vitomir Slijepčević, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Nebojša Bomeštar, Slobomir P univerzitet, Slobomir, BiH Dr Gordana Vukelić, Univerzitet Union, Beogradska bankarska akademija, Srbija Sekretar: Aleksandar Janković Organizator: Slobomir P Univerzitet, Slobomir, Bijeljina, Prelom:doc. mr Sandra Mladjanovic Korica: doc. mr Sandra Mladjanovic Štampa: Grafam, Brčko Tiraž: 200 primjeraka 1

2 2

3 ZBORNIK RADOVA MEĐUNARODNI NAUČNI SKUP Društveni i tehnološki razvoj u eri globalizacije Priredili: prof. dr Mile Vasić prof. dr Ljiljana Jović Slobomir P Univerzitet, Slobomir, Bijeljina, Maj

4 4

5 5

6 6

7 Impact of Technological and Socio- Economic Changes on Information Systems Development: The Social Agenda Nancy L. Russo, PhD Contents Today s information and communication technologies enable new forms interaction, learning, and work. Technological advances and changes in human behavior are impacting the types of systems that are developed and how they are used. These changes also impact the process of information systems development, making it more open, social, and collaborative. This paper discusses a series of research issues that remain to be explored regarding new forms of information systems development in the age of social computing. Key words social information systems development, users as co-developers. I. INTRODUCTION Just as we saw changes in work, society, and education as the focus of production moved from the farm to the factory in the first industrial revolution, and from manufacturing to services in the second industrial revolution, we should also expect to see changes in how we work, learn, and N. L. Russo, Department of Operations Management & Information Systems, College of Business, Northern Illinois University, DeKalb, IL USA (telephone: ; nrusso@niu.edu). 7

8 8 interact today as we experience the third industrial revolution [1], which some call the digital age or the knowledge economy. Digitization has not only permitted automation of business processes and many other activities, but has also changed how we interact with each other and with technology itself. Hardware and software advances under the web 2.0 umbrella have opened up a world of social interaction never before experienced. Advanced information and communication technologies (ICTs) are used in some form by nearly all employees in the developed world, and in all professions, not just those typically viewed as knowledge industries [2]. Social media technologies are changing how an organization s employees interact internally and externally with customers, suppliers, and partners. Other ICTs are facilitating interactions with products themselves. General Electric (G.E.), for example, is using knowledge obtained from smart devices to change how it designs and releases products. Following the lean start-up model of internet companies, G.E. is adopting practices such as frequent delivery of limited-functionality products, monitoring usage via the feedback obtained from network-connected products, and then making quick modifications based on this feedback to deliver better functionality based on how customers are using the products [3]. We also are beginning to see the impact of today s ICTs on the manufacturing industry, as the ability to transmit detailed design specifications over the internet to more sophisticated 3-dimensional printers allows organizations to create parts and products at the point of use, obliterating the traditional notion of the supply chain. New information and communications technologies, specifically those in the web 2.0 or social media area, offer new channels to support the various social interactions involved in the information systems development process, as well as new platforms on which to create social information systems. The impact of social ICTs in the software development environment is particularly evident in the open source software community. GitHub, for example, which identifies itself as the world s largest open source community, provides a platform where groups of users can store code, review changes, comment on lines of code, report issues, and use discussion tools to plan and make decisions. GitHub supports sharing and discussion around group suggestions for changes, based on what is the right thing to do, according to the company s chief executive Tom Preston-Werner [3]. This is representative of the view of some that free (open source) software

9 has the potential to transform not only technology but society as well [4]. We have seen how social technologies have facilitated social actions in Tunisia, Egypt, Iceland, and other places around the world [5]. The ability to share knowledge and collaborate with others at virtually no cost enables us to tackle problems too tangled for any individual [6]. The way we learn has also been changed. We are already seeing the impact of the digital revolution on education with the rise of massively open on-line classes (MOOCs). On-line lectures combined with interactive coursework enable students from anywhere to participate in education offerings from a variety of providers [7]. Even in traditional education environments, on-line materials and activities contribute to the educational process. And, for good or bad, there is vastly more accessible information, allowing us to easily supplement our knowledge with external sources. Of course, the opportunities offered by these technologies do not come without costs. Research has shown that the internet is changing the way we consume information, and perhaps even the way we think, with the result that screenagers (teenager who have grown up in the age of digital devices) today rarely concentrate for long periods on any one thing [8]. Some warn that the false sense of intimacy promoted by social networking actually inhibits true social interactions. The purpose of this paper is not to argue the benefits or risks of advanced ICTs, but instead to focus quite narrowly on the impact of social ICTs on information systems development (ISD). The paper begins with a discussion of what social means in terms of ISD). This is followed by a discussion of the current issues in social ISD, and concludes with the identification of a research agenda for the context of social ISD. II. INTERPRETATIONS OF SOCIAL INFORMATION SYSTEMS DEVELOPMENT The term social information systems has appeared frequently in research in information systems, computer science, and related fields, but it does not always refer to the same subject matter. The term remains ambiguous, in that it can potentially refer to the social characteristics of either the product or the process of information systems development (ISD). The product, or artifact, created as a result of information system development can be considered social if it supports social interactions such as information sharing, communication, exchange, entertainment, cocreation, and user generation of content in a collaborative environment. 9

10 10 Facebook, Twitter, and services providing blogs, Wikis, and location-based collaborative interactions are examples of social information systems. These types of applications differ from traditional workflow, task-oriented applications and thus are likely to require approaches to development which are broader in scope and more interactive than traditional methods. The term social information system development has also been used to refer to information systems that are created for the purpose of social or human benefit, that is, to support programs or activities that benefit society or certain segments of it. Information systems for human benefit include information systems that improve the education process and expand its availability as well as those that improve the ability of governments and non-governmental agencies to connect with citizens and provide various social services including health care. (It should be noted that this concept of developing information systems for the purpose of improving society existed long before social media; today, however, it is likely that any such social systems will also incorporate a social component in the sense that it facilitates communication and interaction.) We can also consider the social aspect of information systems development in terms of how software is used. Information systems are used by humans (social actors) to perform tasks in conjunction with others (social systems). Systems are socially constructed through the meanings of objects attached to them, the functions emphasized and used, and the contextual positioning of the system [9]. The development of technology takes place within a sociopolitical context in which social actors influence the material features of the system [10]. The third type of social ISD, relates to the process of designing and building information systems. It has been recognized for many years that information systems development is not simply a technical process, but instead involves both technical and social aspects, and their unique situated interactions. Information systems development is a social activity, in that interactions between developers and users, among members of the development team, between developers and customers, and between developers and sponsors and other stakeholders are typically essential to the successful completion of the process [11]. Stakeholder analysis, user participation in requirements determination, and user involvement throughout the development lifecycle are commonly mentioned as important to the success of IS development projects. These various views of social information systems development are closely intertwined as the platforms, the systems, the user environment, and the development environment are increasingly social and integrated.

11 Therefore, for the purpose of this examination of social ISD, all of these will be considered. III. EVOLVING ROLE OF USERS IN ISD Long before Facebook became popular, [12] proposed that social actors use ICTs to construct identities that impact ICT use and stressed the importance of examining relationships (affiliations) and interactions within an environment. This social view of ICT development and use could perhaps be traced back to the early socio-technical approaches of the 1970 s and 1980 s, but was a useful step in recognizing that users are not simply recipients of a developed system who may (or may not) be involved in the development activity as sources of information on system requirements. The importance of user involvement in the systems development process has long been recognized. The availability of social information and communication technologies and tools has facilitated a greater degree and potentially higher quality of social exchange of information in the ISD process. A 2008 study of tools to support agile software development found that specially developed wikis and other collaboration tools were used to support sharing of development information [13]. An on-line survey of IS developers conducted in 2010 and 2011 found that whereas developers continue to rely heavily on what could be considered more traditional means of collaboration such as teleconferencing, web-conferencing, instant messaging, collaboration sites and , many are also using blogs, wikis, and both public and private social networking sites. These developers reported that they used social media tools both to get information from and to share information with development partners and users. New technologies have allowed users to have a more active and powerful role in information systems development and use. It is no longer the case with every information system today that users have only the options to work with the technology as specified, change their routines (sequential patterns of social interaction) to work around it, or reject it. Today, workers have many opportunities to make material changes to the technologies with which they work [2]. Some systems, termed tailorable technologies, are designed with the intention that users modify and redesign the technology in the context of use [14]. Within this context, the boundary between the concepts of development and use is blurring It is not only social technologies that are contributing to these changes. The public cloud and open source frameworks have 11

12 provided developers with the capability to deploy new features with amazing speed [15]. For some systems, development is on-going as the system is continually refined by users or in response to customer feedback. Every product, project, or service is in perpetual beta mode a state of continual refinement and improvement as employees, partners, and suppliers pool their knowledge and capabilities to meet the evolving needs of customers. [16]. In addition to emergent organizations [17], now we see emergent systems as well. In addition to the changing roles and activities of user, developers, and the hybrid user-developer, there are broader changes to social interactions related the explosion of web 2.0 social platforms. Identities are becoming increasingly multi-faceted, status is becoming more democratically based on performance, and power is being diffused from centralized vertical structures to horizontal networks. These are powerful changes with profound, farreaching implications for how we organize our lives, our institutions, and our society [18]. These changes also impact how information systems development is performed, organized, and managed. The final section of the paper will describe a research agenda to address some of the issues raised here about the conduct of social information systems development. IV. RESEARCH AGENDA FOR SOCIAL ISD While it seems obvious that the digital revolution, and social media in particular, has changed the way we interact, learn, and work in the manner discussed above, surprisingly little of this has been reflected in how we study information systems development. To develop richer, more relevant studies of information systems development, particularly in the area of social ISD, there are a number of issues that need to be addressed. One of the first underlying questions with social ISD is what are the goals of an information system development project? It s not all about profit any more. It has become routine for software applications to be made available free of charge, possibly with an advanced level of service available for a price. When the monetization of a software product comes solely from ads sold on the site, rather than from designing a product with features that will create demand for it so that it can be sold for a particular price, one would expect the motivations of system owners and possibly the developers themselves could be different. In this model of software development, number of users does make a difference in revenue for the system owners. 12

13 Other models of free (no charge) distribution of software rely on other methods to support the development and hosting efforts. In some instances, volunteers provide the labor, such as in the open source software environment although this is not always the case [19]. This raises many issues related to how these workers can be sourced, motivated, guided, evaluated, so as to achieve desired outcomes [20]. We have recognized for many years that there was a flaw in the assumption of many information system development methods regarding the ability to definitively identify system requirements prior to system deployment and use [17]; [21]. Today we see users acting as designers or redesigners of systems (also termed secondary design by [9]). Some of the same issues that we see with volunteer developers come into play here, as well as issues of under what circumstances an organization wants to encourage or constrain such secondary development. Continuous deployment of system features to a multiplicity of platforms implies a much more flexible and just-in-time approach than we have seen used in ISD in the past, even beyond that provided by today s agile approaches. Is there a role for information systems methods in today s social ISD? What do we get from development methods? In the past, development methods have provided tools, a series of sequential or iterative phases to follow, and some would say gave organizations a (false) assurance that they weren t missing any important details in the development process. What do we need from development methods today? It depends on the context. There may still be a need for methods to guide the creation of large enterprise systems and in developing infrastructures, platforms or complex tools. It is not clear that there is a need for much structured method support for developing apps or widgets, or other components that will be used to build individualized systems or serve as front-ends to other systems. In the social ISD environment, information systems development methods would most logically evolve to become collaborative platforms rather than normative prescriptions of how development activities should be performed. The ideal collaborative platform supports information sharing, collective decision making, and collaborative problem solving and provides a framework to support the evolving product and is flexible enough to allow the evolution of the process as well. A comparison of traditional ISD and social ISD is provided in Table 1 below. The Table also identifies issues for future social ISD research. 13

14 V. CONCLUSION This paper has provided a brief overview of some of the changes in information systems development that are related to social aspects of the systems themselves, the manner in which they are used or the way they are development. A number of new research areas have been identified for future exploration. Table 1. Research Agenda for Social ISD. Traditional ISD Social ISD Issues for Social ISD Research Decisions on what systems to develop are driven by financial considerations. Social value, rather than economic value, is the driving factor. Monetization may come later. Achieving balance between valuefor-money versus acceptable community values [19]. Up-front, comprehensive requirements determination viewed as important for successful system development. System developed to run on a particular platform. Development is done separately from deployment different machines, different people. Once deployed, the, system is in the maintenance phase. Project management viewed as necessary and valuable. Agile, self-managed teams co-exist within a project management framework. Requirements evolve, determined by customers feedback and by how customers use the system in novel ways. Omni-channel delivery: software must run on every platform. Continuous deployment. No delay in deploying. Developers not dependent on anyone else. Development is ongoing. Communities of developers, working on what they want to work on. How can we encourage / constrain use of systems in non-intended ways? How can we incentivize, direct, and control customer participation in system development? How do we handle conflicting requirements across platforms? Who drives the development process and who owns the software? When does a system s useful life end? Agile project management has come to pass; is social or collaborative project management the next step? 14

15 Methods evolved from process-focus to data-focus to objectoriented to agile. Users provide requirements, receive finished product. Is there a place for methods? Users are codevelopers. Do our traditional lifecycle models apply? Is there any benefit to attempting to break down activities into analysis/design, development (and testing), deployment, and maintenance? Expanded role of users and altered user-developer relationship [19]. REFERENCES [1] Rifkin, J. (2013) The third industrial revolution: how lateral power is transforming energy, the economy, and the world. Basingstoke: Palgrave Macmillan. [2] Leonardi, P. M. (2011) When Flexible Routines Meet Flexible Technologies: Affordance, Constraint, and the Imbrication of Human and Material Agencies. MIS Quarterly, Vol. 35, Number 1, p [3] Hardy, Q. (2013) Dreams of Open Everything. Bits Blog [online]. [4] Chopra, S., and Dexter, S. D. (2007) Decoding Liberation: The Promise of Free and Open Source Software. Routledge. [5] Castells, M. (2012) Networks of Outrage and Hope: Social Movement in the Internet Age. Cambridge: Polity Press. [6] Thompson, C. (2013) Smarter Than You Think: How Technology Is Changing Our Minds for the Better. New York: The Penguin Press. [7] Fowler, G. A. (2013) An Early Report Card on Massive Open Online Courses. Wall Street Journal [online]. EYWORDS=higher+education [8. October 2013] [8] Watson, R. (2010) Future Minds: How the Digital Age is Changing our Minds, Why This Matters, and What We Can Do About It. London: Nicholas Brealey Publishing. [9] Germonprez, M., Hovorka, D., and Gal, U. (2011) Secondary Design: A Case of Behavioral Design Science Research. Journal of the Association for Information Systems, Vol. 12, Number 10, p [10] Leonardi, P. M. (2009) Crossing the Implementation Line: The Mutual Constitution of Technology and Organizing Across Development and Use Activities. Communication Theory, Vol. 19, p [11] Sawyer, S., Guinan, P. J., and Cooprider, J. (2010) Social Interactions of Information Systems Development Teams: A Performance Perspective. Information Systems Journal, Vol.20, p [12] Lamb, R., and Kling, R. (2003) Reconceptualizing Users as Social Actors in Information Systems Research. MIS Quarterly, Vol. 27, Number 2, p [13] Dubakov, M. and Stevens, P. (2008) Agile Tools: The Good, the Bad and the Ugly [online]. Retrieved from [14] Germonprez, M., Hovorka, D., and Collopy, F. (2007) A Theory of Tailorable Technology Design. Journal of the Association for Information Systems, Vol. 8, Number 6, p [15] Hammond, J. S., and Ask, J. A. (2013) The Future of Mobile Application Development. Forrester Research Inc. 15

16 16 [16] Tapscott, D. and Williams, A. D. (2008) Wikinomics: How Mass Collaboration Changes Everything. Penguin. [17] Truex, D. P., Baskerville, R., and Klein, H. (1999) Growing Systems in Emergent Organizations. Communications of the ACM, Vol. 42, Number 8, p [18] Fraser, M., and Dutta, S. (2008) Throwing sheep in the boardroom how online social networking will transform your life, work and world. Chichester, England; Hoboken, NJ: Wiley. [19] Fitzgerald, B. (2006) The Transformation of Open Source Software. MIS Quarterly, Vol. 30, Number 3, p [20] Crowston, K. (2011) Lessons from Volunteering and Free/Libre Open Source Software Development for the Future of Work. In Researching the Future in Information Systems, Springer, p [21] Russo, N. L., and Stolterman, E. (2000) Exploring the Assumptions Underlying Information Systems Methodologies: Their Impact on Past, Present, and Future ISM Research. Information Technology & People, Vol. 13, Number 4, p

17 Metodološki pluralizam u razvoju i implementaciji MIS Bogdan Mirković Sadržaj Različite metodologije se koriste za razvoj i implementaciju menadžment informacionih sistema. Iako neke od metodologija i njihove metode su fokusirane prema potrebama korisnika, krajnji sistemi često su se pokazali neuspješnim zbog neefikasnih mogućnosti korištenja. Integracijom različitih metoda prevazilaze se nedostaci pojedinačnih korištenja metoda. U ovom radu je predložen način integracije razvojnih metoda u slučaju informacionog sistema za upravljanje kvalitetom sirovina. Upravljanjem kvalitetom sirovina u prehrambenoj industriji predstavlja jedan od najbitnijih činilaca proizvodnog procesa. Korištenjem informacionih tehnologija u ovom segmentu proizvodnog procesa omogućava se pravovremeno dobijanje informacija o kvalitetu i kvantitetu sirovina koje se koriste u proizvodnom procesu. Ključne riječi metodološki pluralizam, ubrzani razvoj, učešće korisnika, planiranje resursa U I. UVOD sljed povećane konkurencije uzrokovane globalizacijom, postoji značajan pritisak na većinu organizacija kako bi njihove operativne, taktičke i strateške procese učinili efektivnijim. Informacioni sistem je skup komponenti koje mogu povećati konkurentnost i poboljšati kvalitet informacija koje služe za donošenje odluka. Zbog toga organizacije sve se češće odlučuju implementirati informacione sisteme kako bi se poboljšala efektivnost i djelotvornost organizacije. Informacioni sistemi su postali Bogdan Mirković, Fakultet za informacione tehnologije, Slobomir P Univerzitet, Bosna i Hercegovina (telefon: ; faks: ; bogdanmirkovic@yahoo.com). 17

18 18 glavna funkcija područje poslovne administracije. Sistemi danas igraju važnu ulogu u e-poslovanju i e-trgovini, povećavaju aspekte unutarorganizacionog upravljanja, te stvaraju uslove za strateški uspjeh u poslovanju [1]. Prema [2], informacioni sistem postaje MIS kada se primjenjuje za poboljšanje upravljanja od strane menadžmenta organizacije. Ovaj sistem može povećati efektivnost upravljanja. MIS je skup ljudskih znanja, alata, procedura i softvera za obavljanje raznih poslovnih zadataka na različitim nivoima u organizaciji [3]. Ovakvi sistemi imaju tri osnovna nivoa: operativni, nivo srednjeg menadžmenta i nivo top menadžmenta, gdje se tok informacija kreće odozdo prema gore [3]. MIS je jedna od važnih funkcija upravljanja i igra važnu ulogu u pružanju informacija koje su potrebne za donošenje presudnih odluka koje direktno utiču na uspješnost organizacije [4]. Zbog brzog mijenjanja eksternog okruženja u kojoj obavljaju svoje djelatnosti, organizacije odlučuju promijeniti svoje strategije implementacijom gotovih softverskih aplikacija i paketa, a ne vršiti razvoj istih unutar organizacije. Osnovni oblici MIS koje organizacije implementiraju u svoje poslovanje su sistemi za upravljanje resursima organizacije (ERP). ERP sistemi predstavljaju infrastrukturu informacione tehnologije koja olakšava protok informacija između svih procesa lanca snabdijevanja u organizaciji. ERP sistemi osiguravaju informacije za upravljanje kao odgovor na povećane poslovne potrebe. Ipak, gotovi ERP sistema imaju manjkavosti koje se tiču fleksibilnosti i sposobnosti da ispune određene organizacione i industrijske potrebe. Kao rezultat toga, neke organizacije integrišu svoje poslovne sisteme pomoću konvencionalnih metoda gradeći tzv. Best of Bread (Bob) sisteme ili/i određene komponente sistema koje nisu paketske. Osim toga, neke organizacije su razvile vlastita prilagođena rješenja, koje nude veću fleksibilnost i usaglašavanje programa s poslovnim procesom organizacije. Usvajanje i korištenje ERP i BoB sistema treba uzeti u obzir kao važan faktor koji bi trebao biti prikladan za organizacije i aktuelnim poslovnim procesima. Važno je napomenuti da je više od 70 posto sprovođenja standardnih paketa ERP sistema nije uspjelo zaživjeti u praksi [5]. Procesima razvoja i implementacije MIS mora se pristupiti na takav način da odgovore na pitanja u vezi sa većinom problema i omogućiti sve aspekte upravljanja informacijama [6]. Uspjeh implementacije MIS u organizaciji zavisi o

19 mnoštvu važnih i međusobno povezanih faktora [7]. Na osnovu ranije navedenog, od velike važnosti da se uzmu u obzir sve navedeno i posmatrati i analizirati sve prepreke koje se javljaju pri implementaciji novog informacionog sistema. Kako bi se osigurao uspjeh implementacije MIS, ključni faktori uspjeha trebaju biti određeni. II. PREDNOSTI UNUTRAŠNJEG RAZVOJA MIS Unutrašnji (in-house) razvoj MIS u organizaciji predstavlja razvoj informacionog sistema od strane zaposlenih osoba u toj istoj organizaciji. Koristi od in-house razvoja MIS mogu se podijeliti u četiri grupe [8]: - pravovremenost: pravovremensot je najčešće od krucijalnog značaja prilikom procesa implementacije tehnoloških rješenja. Svako novo uvođenje savremenih poslovnih rješenja zahtijeva od organizacije određena prilagođavanja novim tehnologijama i procesima. Sa zaposlenim u samoj organizaciji, mogućnost kontrole u procesu uvođenja je veća u odnosu na spoljne saradnike. U slučaju kritičnih situacija u toku implementacije rješenja, mnogo je lakše izvršiti prilagođavanje novonastaloj situaciji sa zaposlenim u organizaciji nego sa drugim stranama. I sama činjenica da pojedicni i grupe zaposlenih vrše obuku drugih zaposlenih olakšava osbosobljavanje zaposlenih i daje i druge parametre za buduće procese. - kontrola kvaliteta: dok se razvojni timovi izvan organizacije mogu usredrediti na razvoj informacionog sistema bez prekidanja, oni najčešće nisu dovoljno obučeni u svim segmentima poslovanja u kojima će se razvijani sistem primjenjivati. Spoljni saradnici ne znaju da,,čitaju između redova,, i posvete se sitnim detaljima koji se nalaze u poslovnom procesu a koji mogu uticati na kvalitet krajnjeg proizvoda. Manjak spoznaje o načinu korištenja informacija uzrokuje nastajanje većeg broja verzija nakon početne implementacije sistema i odlaganje primjene konačne verzije sa svim zadovoljenim zahtjevima koje sistem treba da posjeduje. Veći nadzor nad sistemom u toku njegovog razvoja omogućava i otkrivanje grešaka i nelogičnosti u samoj kasnijoj implmenetaciji sistema. Razvojni timovi unutar organiazcije bolje razumiju organizaciju, njeno funkcionisanje i potrebe nego što to čine spoljni saradnici tako da će više pažnje posvetiti interesima organiazcije u kojoj su zaposleni. Razvoj stabilnog sistema visokog kvaliteta, koji je ujedno i lak za korištenje obezbjeđuje organizaciji dugoročne koristi. 19

20 - transfer znanja: u slučaju razvoja sistema izvan organizacije, potrebno je određeno vrijeme da se znanja koja postoje u organizaciji prenesu spoljnim saradnicima. U slučaju razvoja sistema unutar organizacije, dobija se na tranferu znanja u samoj organizaciji, poboljšava se odnos među zaposlenim stvaranjem timova koji zajedno rade što doprinosi boljem poslovnom okruženju u samoj organizaciji. Samim transferom znanja preko dokumenata, ličnim kontaktima [9] dolazi do toga da se znanje onoga koji posjeduje može i primjeniti. - finansijski faktor: angažovanje spoljnih saradnika za razvoj informacionih sistema je najčešće uzrokovano cijenom ponuđenom za izvršenje tih usluga. Međutim, iako je cijena razvijanog inicijalnog projekta od strane spoljnih saradnika manja, uvijek će postojati potreba za određenim brojem zaposlenih u organizaciji koji će raditi na održavanju sistema. Uslovi za promjenu načina rada sistema ili njegovih pojedinih dijelova podrazumijevaju dodatne troškove spoljnim saradnicima koje utiču na cjelokupno poslovanje organizacije. III. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ORGANIZACIJE U KOJOJ SE IMPLEMENTIRA MIS "Žitopromet" a.d. Bijeljina osnovano je godine. Do godine poslovalo je kao državno preduzeće. Rješenjem o upisu u sudski registar pod brojem u Osnovnom sudu u Bijeljini od godine registrovano je kao akcionarsko društvo. Osnovna djelatnost "Žitopromet" a.d. Bijeljina je: proizvodnja mlinskih proizvoda, proizvodnja gotove hrane za uzgoj životinja i proizvodnja hljeba i peciva. Pored ovih proizvodnih djelatnosti društvo se bavi i prevozom robe u drumskom saobraćaju, trgovinom na malo kao i uslužnom meljavom. "Žitopromet" a.d. zapošljava 236 radnika od toga: u proizvodnji 196 radnika, u prodaji 14 radnika, u administraciji 16 radnika i u službi obezbjeđenja objekata 10 radnika. Industrijska proizvodnja je tradicionalna i vezana je za sirovinsku bazu područja na kome je locirana. Za normalno obezbjeđenje proizvodnih pogona osnovnim sirovinama i skladištenje gotovih proizvoda preduzeću su potrebni i odgovarajući skladišni kapaciteti. Sadašnji skladišni kapaciteti se sastoje od: silosnih skladišnih prostora kapaciteta tona i podnih skladišta kapaciteta tona. Silosni skladišni prostor se sastoji od tri silosa: 20

21 - stari betonski silos kapaciteta tona; - novi betonski silos kapaciteta tona; - metalni silos kapaciteta tona. IV. METODLOŠKA PODRŠKA RAZVOJU MIS PRIMJENOM MIKS-METODSKOG PRISTUPA I UKLJUČIVANJEM KORISNIKA Metodologija prikazana u radu se temelji na User Centred Design (UCD) (Korisnički orjentisan dizajn) da bi se razvio upotrebljiv interfejs a obezbijeđeno je i učešće korisnika u definisanju dizajna (Participatory Design - PD) za razvoj pouzdanog i prihvatljivog sistema za koji je potrebno učestovanje korisnika u fazi projektovanja sistema, a sve to je integrisano s Rapid Application Development (RAD) za ubrzani razvoj. Metodologija takođe omogućava inženjerski pristup evaluacije novog sistema validacijom svake od faza razvoja na osnovu ranije poznatih kao i novih zahtjeva za funkcionalnostima sistema. U oblasti projektovanja informacionih sistema a posebno u oblasti izrade aplikativnih rješenja za podršku MIS, mnoge metode se koriste za usmjeravanje razvoja na siguran, pouzdan, prihvatljiv, bezbjedan i koristan sistem [10]. Neke od tih metoda uključuju klasični životni ciklus razvoja aplikativnog softvera a njihova osnovna karakteristika se ogleda u dugom trajanju isporuke novog sofverskog proizvoda, dok ostale metode nude brzu isporuku, ali oni nisu orjentisane ka krajnjem korisniku niti u mnogome ispunjavaju njihove potrebe. Softverski proizvodi razvijeni sa nezadovoljavajućim interfejsom sa stanovišta krajnjeg korisnika veoma teško se koriste te ih krajnji korisnici teže prihvataju. Drugim riječima, ovim metodama se na neefektivan način izlazi u susret potrebama krajnjih korisnika a sve to dovodi do manje korisnosti i efektivnosti cijelog sistema. Na primjer, korisnici MIS sistema su računovođe, menadžeri, tehnolozi, pravnici, materijalno zadužene osobe. Svi ovi korisnici imaju različite vještine u vezi sa korištenjem programskih aplikacija i uopšte sa korištenjem računara. Njihovi poslovi zahtijevaju različite funkcionalnosti i drugačiji tok rada [11] sa posebnim osvrtom na pregled određenog dijela podataka. Osim toga, oni su različiti u načinu razmišljanja i njihovim preferencijama. Na primjer, menadžeri vole drugačiji stil interfejsa ili boju koja nije prikladna za ostale korisnike. Jezik je još jedan važan problem i potrebno je savladati standarde komunikacije u određenom segmetu rada korisnika. Sistem ima veću vjerovatnoću prihvatanja od strane korisnika ako je jezik koji je 21

22 korišten na interfejsu sličan onome koga korisnici koriste u svakodnevnoj komunikaciji između sebe. Naravno, ovdje treba voditi računa o poslovnoj i organizacionoj etici kao i o kulturnim i organizacionim vrijednostima koje utiču na usvajanje novih sistema [12], [13]. Ignorisanje ovakvih specifičnih potreba korisnika može izazvati tragične rezultate. Ako tehnolog koristi sistem pogrešno, takav korisnik može izazvati ozbiljne rizike za poslovanje same organizaciji. Neki korisnici mogu odustati od korištenja novogi sistema i vratiti se starom načinu rada, jer smatraju da novi troši njihovo vrijeme bespotrebno, a ne uklapa se dobro sa njihovim radnim zadacima i neusklađen je sa njihovim budućim potrebama. S druge strane, sporo razvijanje sistema koje traje dugo vremena je dosadno a korisnici gube interes sudjelovanja u takvom razvoju. Neprihvatanjem sistema od strane velikog broja korisnika ukupni rezultati sistema će biti negativni, jer se dosta vremena mora potrošiti i napora uložiti u sami proces razvoja kao i procesu obuke korisnika. Postoji dodatna opasnost koja se tiče gubljenja ulaganja u razvoj sistema zbog njegove neefikasnosti. Dakle, kako bi se postigao efikasniji razvoj podršci MIS u proizvodnim organizacijama, usvojena su sljedeća ključna načela: - Učešće korisnika u procesima upoznavanja radnog okruženja, zadataka, pravila i toka obavljanja poslova - Korisnički usmjeren razvoj razvoj treba biti usredotočen na potrebe korisnika - Koristiti iterativni razvoj radi razmatranja zahtjeva koji nastaju u toku razvoja sistema. - Empirijskim mjerenjima i evaluacijom obezbijediti poštovanje standarda prilikom razvoja - Ranijim (bržim) razvojem sistema uštedjeti vrijeme, trud i ulaganja. Nadalje će biti opisan dizajn i razvoj metodologije za podršku poštovanju navedenih načela. Metodologija je razvijena za situaciju u kojoj se tražio brzi razvoj novog softvera kao dijela MIS. Smatra se da ERP može poboljšati kvalitet obavljanja poslova u organizaciji te stoga je potrebno brzo razvijanje sistema kako bi se postigle određene beneficije za cjelokupnu organizaciju kao sistem. S druge strane, spor razvoj koštao bi organizaciju novca i truda. Karakteristike navedene kompanije zahtijevaju koristan, efektivan, pouzdan i sistem sa dobrim odnosom cijena-učinak sa interfejsom koji odgovara sposobnostima korisnika. Usvojena metodologija razmatra i različitosti 22

23 korisnika dajući krajnjim korisnicima mogućnost sudjelovanja u dizajnu, tako da krajnji proizvod zadovoljava njihove potrebe. Usvajanjem UCD i PD dobijaju se aplikativna rješenja kao osnova za rad sa informacionim sistemom sa upotrebljivim korisničkim interfejsom, koja cijeli sistem čine efektivnim, pouzdanim i efikasnim. Glavne komponente metodologije su: RAD, UCD i PD. RAD (Rapid Application Development) je okvir za razvoj softvera koji ima za cilj omogućiti programerima da izgrade kvalitetne aplikacije brzo kako bi se ispunili zahtjevi organizacija u kojima se aplikacije koriste. "RAD se odnosi na razvojni životnog ciklusa softvera koji je osmišljen kako bi dao puno brži razvoj i veći kvalitet od tradicionalnog životnog ciklusa. Osmišljen je kako bi se maksimalno iskoristile prednosti brzog razvoja softvera" [14]. Razvoj softvera u RAD može se sastojati od tri ili četiri faze. Razvoj u četiri stepena uključuje faze i to prikupljanje zahtjeva, brzu analizu i dizajn, razvoj/implementacija, testiranje, dok je odlika razvoja softvera u RAD kao postupka podijeljenog u tri faze da se procesi prikupljanja zahtjeva, analize i dizajna konsolidiraju u jednu iterativni aktivnosti [15]. Sistemi razvijeni primjenom RAD se brzo razvijaju u nizu koraka (iteracija). RAD podstiče stvaranje brze prototip verzije softvera koja ispunjava većinu korisnikovih zahtjeva, ali ne nužno sve. Međutim, iako RAD omogućuje korisniku sudjelovanje u dizajnu koji daje veću mogućnost da zadovolji potrebe korisnika, to ne daje korisniku priliku sudjelovati i biti u potpunosti uključeni u dizajn nego se naglasak stavlja na zadovoljenje funkcionalnosti samog softverskog rješenja. Funkcionalnosti koje treba uvoditi u svakom vremenskom okviru su unaprijed dogovorene i plan se mora strogo poštovati. Zagovornici korištenja RAD vjeruju da je razvoj brzih prototipa dobar način da se ostvare zahtjevi korisnika dobijanjem neposredne povratne informacije od korisnika. Jedan od problema koji je identifikovan kao i kod drugih metoda razvoja softvera je da korisnici često ne znaju šta stvarno traže, dok ne vide praktičnu implementaciju prototipa. Kao nepoželjan razvoj obično se identifikuje onaj kod koga bi moglo doći do poigravanja sa dogovorenim planovima. Ostali nedostaci su sažeti u nemogućnosti RAD za obezbjeđenje funkcionalnog timskog rada i upravljanje odnosima korisnikprogramer u odgovarajućem radnom okruženju, jer se proces dizajna u RAD obično odvija u radnom prostoru programera umjesto u stvarnom radnom prostoru korisnika, a RAD je osmišljen da koristi tehniku prezentovanja prototipova više nego kooperativni prototajping [16]. Takođe, RAD ne daje 23

24 specifikacije dokumentacije koja čini naknadnu evaluaciju otežanom [17]. UCD je važno komponenta u projektivanju interaktivnih sistema. UCD je "filozofija i proces. To je filozofija koja stavlja osobu/korisnika (za razliku od "stvari") u središte; to je proces koji se usredotočuje na kognitivne faktore (kao što su percepcija, pamćenje, učenje, rješavanje problema, itd)" [18]. U [19] naglašava se da je UCD filozofija koja se bavi zahtjevima korisnika kroz proces razvoja i pomaže u razvoju interaktivnih programskih sistema. UCD je izvedena iz teorije interakcije čovjek-računar i fokusira na potrebe korisnika i pruža fleksibilnost pri prikupljanju zahtjeva korisnika a kao rezultat se dobija zadovoljavajući interfejs za korisnika. Glavna prednost UCD je da se fokusira na srž sistema i smanjuje nepotrebne funkcionalnosti. Takođe, iterativna priroda UCD omogućuje revidiranje svih faza razvoja [20], povećanje zadovoljstva korisnika i produktivnosti, kao i razvijanje upotrebljivost i korisnost [21]. Ranije upotrebe su pokazale da je korištenje UCD dalo dobre rezultate u razvoju kritičnih sistema, kao što su zdravstveni sistemi [22]. Ona omogućuje programerima da se identifikuju zahtjevi korisnika kao i određivanje prioriteta tih zahtjeva. Konačni sistem treba da ima interfejs koji postiže bolju interakciju sa sistemom, a omogućava smanjenje mogućnosti korisničke greške. Zadovoljenjem ovih karakteristika, organizacije i pojedinci koji rade u organizaciji će biti manje skloni odbijanju ili ignorisanju korištenja kompletnog ERP sistema baziranom na primjeni računara. PD je pristup koji se usredsređuje na potrebe korisnika i omogućava korisnicima da učestvuju u dizajnu, tako da bi bili zadovoljni novim sistemom. U [23] PD se definiše kao "bogata raznolikost teorija, prakse, analiza i akcija, u cilju rada direktno sa korisnicima (i drugim zainteresovanim stranam) u dizajnu društveno-orjentisanih sistema uključujući tu i računarske sisteme koji su dio ljudskog rada". PD prihvata UCD načela. Iako su rezultati razvijenih sistema pomoću PD zadovoljavajući, jer su sistemi se pokazali kao pouzdani, prihvatljivi, funkcionalni i korisni [19], za razvoj tih sistema treba mnogo vremena. Potrošnja vremena je osnovni nedostatak razvoja primjenom PD. Drugi nedostatak je samo korištenje tehnologije u radu sa korisnicima. U [10] se predlaže nova generacija PD za prevladavanje ovih nedostataka. Nova generacija je treća generacija (3G), a sastoji se od tri modula. Prvi modul pokriva pre-dizajn kada se uspostavlja projektni plan, raspored, te se uspostavljaju kontakti sa zainteresovanim stranama. Drugi modul 24

25 predstavlja analizu zahtjeva, dizajn i izradu prototipova. Treći modul je nakon dizajna (post-design), koji uključuje puno sprovođenje i završetak specifikacije zahtjeva. Nova generacija PD (3GPD) je resursno efeketivna, ima sposobnost da se integriše sa drugim metodama kao što su klasa rapid metoda, a uz to pruža mogućnost dokumentovanja urađenog [10]. Osim prednosti koje PD ima, 3GPD omogućava nove prednosti i otklanja nedostatke PD. Ona se više fokusira na karakteristike korisnika i njihovu radnu okolinu. To je čini pogodnom za razvoj kritičnih sistema, jer korisnici mogu sarađivati sa razvojnim timom i precizno opisati svoje potrebe. V. INTEGRACIJA KOMPONENTI METODOLOŠKIM PLURALIZMOM Prethodno navedene komponente imaju sposobnost integracije. U ranijim studijama, najmanje dvije od njih su integrisane i korištene u razvoju softvera s ciljem prevladavanja nedostataka svake od komponenti pojedinačno radi postizanja boljih rezultata. Na primjer, u [15] predložen je pristup integricije RAD sa PD. Ovaj pristup je korišten za brzi razvoj novih sistema kao i za identifikovanje glavnih zahtjeva omogućujući krajnjim korisnicima da učestvuju u procesu projektovanja. Drugi primjer je korisnički orjentisan RAD (UCRAD) koji je integracija RAD s korisnički usmjerenim tehnikama. Koristio se za razvoj uspješnih aplikacija koje imaju dobru funkcionalnost, jednostavne komponente i koristan interfejs [23]. UCRAD model se sastojao od tri iterativne faze. Prva faza sadržavala je proces dizajniranja korisničkog interfejsa u kombinaciji sa istraživanjem zahtjeva korisnika. Nakon izrade prototipa izvršena je evaluacija korisničkog interfejsa kao i upravljanje rizicima. Druga faza je bila definisanje arhitekture sistema u kojem je prototip evoluirao u funkcionalan sistem. Treća faza je bila podešavanje sistema gdje je urađena kontinuirana evaluacija svake faze i praćenje nastajanja novih zahtjeva [24]. Novi model je izveden iz UCRAD pristupa. Razlog za integraciju tih metoda je u tome da i UCRAD i 3GPD se sastoje od tri faze [10], [23]. Obje metode se mogu preklapati kako bi se postiglo učestvovanje korisnika jer je njihovo učestvovanje važno u razvoju kompletnog sistema. U samom UCRAD krajnji korisnici se uključuju u projekat samo u procesima definisanja zahtjeva kao i procesu testiranja. Formativna evaluacija je vršena u svakoj fazi da bi se provjerili rezultati rada razvojnog tima kompletnog sistema. Rad je organizovan u fokus grupama. Formiranje fokus grupa je vršeno s obzirom na implementirani dio sistema tj. uključivani su korisnici 25

26 čiji je opseg rada obuhvatao rad sa informacijama čiji je aplikativni dio bio razvijen. Metodologija se sastoji od tri faze. Svaki faza je izvedena iterativno. Sl. 1 prikazuje komponente i faze metodologije. Predložena metodologija je korištena za razvoj sistema za u okviru navedene organizacije. FAZA 1 Pre-dizajn i prototip interfejsa FAZA 2 Arhitektura sistema i kodiranje FAZA 3 Implementacija POČETAK Pre-dizajn 3GPC Modul 2 Prototip Dizajn 3GPC Modul1 Implementacija Post-dizajn 3GPC Modul 3 Potpuna implementacija Eksploratorni test Test prototipa Test poredjenja Test procjene Test poredjenja Test validacije Test poredjenja KRAJ Sl. 1. Komponente i faze metodologije Metodologija je primjenjena na sljedeći način: Faza 1 (Pre-dizajn i prototip interfejsa): razvojni tim (zainteresovane strane, projektanti sistema i programeri) postavljaju plan i raspored toka kompletnog projekta. Nakon toga se razmatraju osnovni postulati o interfejsu koga programeri trebaju izraditi prije završetka ove faze. Ovo ne znači da je prototip završen u ovoj fazi nego će on biti završen u drugoj fazi. Razvojni tim se koncentriše na procjenu potreba korisnika i upoznavanje sa mogućim rješenjima. Rezultat ove faze je korisnički interfejs i definisani početni zahtjevi. Faza 2 (arhitektura sistema i kodiranje-programiranje u užem smislu): Razvojni tim ažurira dokumentaciju novim zahtjevima. Razvojni tim zajedno sa programerima ažurira prototip prema novim zahtjevima, a onda počinju kodiranje sistema s obzirom na definisanu arhitekturu sistema. Nakon toga, vrši se evaluacija implementirane verzije i dobijaju povratne informacije od strane korisnika. Razvojni tim istražuje alternativna rješenja na osnovu rezultata evaluacije. Rezultat ove faze je nepotpun sofverski proizvod baziran na osnovama arhitekture sistema i sistemske specifikacije. Faza 3 (implementacija): Tim ponovno ažurira dokumentaciju zahtjevima i počinje punu implementaciju sistema na bazi osnovne arhitekture. Utvrđuje se validnost sistema na osnovu specifikacija. Ako sistem zadovoljava sve uslove projekat se završava, u suprotnom razvojni tim će nastaviti mijenjanje 26

27 sistema koristeći alternative. Razvojni tim uspostavlja interakciju sa korisnicima na različite načine. Oni mogu vršiti intervjue ili raditi u saradnji s krajnjim korisnicima. Mogu se razgovori u fokus grupama ili intervjuima snimati i koristiti kasnije u postupku evaluacije. Nakon implementacije metodologije u realnom radnom okruženju i njenog korištenja u razvoju novog sistema, ograničenja sistema se specificiraju u svakoj fazi i predlažu se rješenja za njihovo prevazilaženje. Konačna evaluacija sistema treba da koristi sumativne metode evaluacije kao što su upitnici, ankete i/ili intervju. VI. PRIKAZ REALIZOVANOG SISTEMA Sistem za upravljanje kvalitetom sirovina koji se koriste u proizvodnji mora imati određene podatke o kvalitetu [25] i kvantitetu tih istih sirovina s posebnom naznakom da ti podaci moraju biti tačni i raspoloživi svim onim faktorima kojima su potrebni. Osnovne karakteristike sirovina koje se koriste u "Žitopromet" a.d. su te da se radi o zrnastim sirovinama te da se njihovo skladištenje obavlja u silosnim kapacitetima. Za proizvodnju proizvoda od ovih sirovina bitne su dvije vrste karakteristika: fizičko-hemijske i reološke osobine (sadržaj vlage, hektolitarska težina, sadržaj primjesa, proteina, glutena, kiselinski stepen) na osnovu kojih se vrši početno i naknadno razvrstavanje sirovina u silosu. U "Žitopromet" a.d. je razvijen informacioni sistem za upravljanje kvalitetom strateških sirovina koje se koriste u proizvodnji (pšenica, kukuruz, soja, ječam) koji je podijeljen u segmente u zavisnosti od mjesta nastanka i raspoloživosti informacija u skladišnoproizvodnom procesu. Ukupno je implementirano 5 segmenta MIS (Sl. 2): - Na osnovu mase koja se prima na skladištenje (razlika punog i praznog vozila koje je dovezlo sirovinu) i sadržaja vlage, hektolitarske težine i sadržaja primjesa u sirovini vrši se određivanje mjesta istovara sirovine i njegovo skladištenje. Proces je automatizovan sa stanovišta automatskog vaganja i manupulativnih operacija koje se tiču unošenja karakteristika sirovina. - Pripremanje naloga za isplatu ili druge vrste naknade za dobavljače sirovina vrši se u drugom segmentu informacionog sistema. U ovom segmentu se vode evidencije o zalihama (kvantitetu) pojedinih vrsta sirovina. - Nakon skladištenja sirovina u silosu vrši se dalja analiza sirovina koje su uskladištene i njihovo dalje razvrstavanje nakon procesa 27

28 odvajanja sirovina od primjesa. Sirovine koje imaju slične osnovne karakteristike (vlaga, hektolitarska težina) mogu se bitno razlikovati na osnovu ostalih osobina (hemijskih i reoloških) te je potrebno njihovo dalje analiziranje. Uzorci koji se dostavljaju u laboratoriju uzimaju se svakodnevno iz silosa te se na osnovu njihovih osobina razvrstavaju u procesu skladištenja. - U toku skladištenja vrlo je bitno u svim skladišnim kapacitetima imati temperaturu koja zadovoljava uslove sirovine koja se čuva. Mjerenje temerature obavlja se na 270 mjesta u silosima (po 10 temperaturnih senzora u svakom od silosa). Povećanjem temperature na pojedinim mjestima dolazi do smanjenja kvaliteta sirovine pa je potrebno na osnovu tih rezultata izvršiti prebacivanje sirovine. - Nakon iskladištavanja sirovine i korištenja sirovine u proizvodnom procesu, koristi se segment informacionog sistema kojim se vrši evidentiranje potrešnje sirovine o čemu se šalje izvještaj finansijskom sektoru. Ulazna vaga Izlazna vaga Va njski d isp lej RS232 RS232 Va njski d isp lej Način isplate RS485 Ko nve rto r RS232-RS485 RS232 RS485 Mjesto istovara (skladištenja) Težina, vlaga, HT, nečistoće Istovar, skladištenje Laboratorijska analiza Mjerenje temperature Hemijske osobine, razvrstavanje Nalog za prebacivanje Proizvodni proces Potrošnja Finansijski sektor Sl. 2. Ilustracija komponenti ERP 28

29 VII. ZAKLJUČAK Kvalitet proizvoda dobijenih na kraju proizvodnog ciklusa u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta sirovina koje se koriste. Upravljanjem kvalitetom sirovina u prehrambenoj industriji predstavlja jedan od najbitnijih činalaca proizvodnog procesa. Korištenjem informacionih tehnologija u ovom segmentu proizvodnog procesa omogućava se pravovremeno dobijanje informacija o kvalitetu i kvantitetu sirovina koje se koriste u proizvodnom procesu. Primjenom informacionih tehnologija informacije koje se dobijaju omogućavaju pravovremeno i svrsishodno donošenje odluka o načinu izvršenja proizvodnog procesa sa sirovinama. Različite metode softverskog inženjerstva mogu se koristiti za razvoj kritičnih MIS. Kombinacija različitih metoda je predložena iz razloga prevazilaženja nedostataka svake metode pojedinačno u cilju postizanja boljih rezultata. Metodologija prikazana u ovom radu, mješovita metodologija RAD, PD i UCD se koristila za brzi razvoj novih aplikativnih rješenja usredsređujući se na potrebe korisnika. Formativna evaluacija korištena je u svakoj fazi procesa razvoja kako bi se osiguralo ispunjenje zahtjeva. LITERATURA [1] Hevner, A. R., March, S. T., Park, J. & Ram, S. (2004) Design science in information system research. MIS Quarterly, 28 (1), str [2] Ein-dor, P., Segev, E. (1978) Organizational context and the success of management information systems. Management Science, 24 (10), str [3] Tripathi, K. P. (2011) Role of management information system (MIS) in human resource. International Journal of Computer Science and Technology, 2 (1), str [4] Murthy, C. S. V. (2006) Management information systems. Mumbai, Himalaya Publishing House [5] Milis, K., Mercken, R. (2002) Success factors regarding the implementation of ICT investment projects. International Journal of Production Economics, 80, str [6] Theiruf, R. J. (1994) Effective management and evaluation of informaion technology. New York, Quorum Books [7] Beaumaster, S. (2002) Local government IT implementation issues: a challenges for public administration. 35th Hawaii International Conference on System Sciences, Hawaii, USA [8] Wilder J. (2009) 'The Case for In-house development'', Hospitality Upgrade, Fall str 20 [9] Jovanović P., Dragomanović N., Mišković V, Drobnjaković S. (2011) 'Transfer znanja kao podproces menadžmenta znanja', VIII skup privrednika i naučnika, FON, Beograd [10] Pilemalm S., Timpka T. (2008) Third Generation Participatory Design in Health Informatics Making User Participation Applicable to Large-Scale Information System Projects. Journal of Biomedical Informatics, 41(2), str [11] Kaplan B. (2001) Evaluating informatics applications Some Alternative Approaches: Theory, Social Interactionism, and Call for Methodological Pluralism", International Journal of Medical Informatics 64(1), str

30 [12] Olson G.M., Olson J.S. (2003) Human-Computer Interaction: Psychological Aspects of the Human Use of Computing, Annual Review of Psychology 54, str [13] Martin J. (1991) Rapid Application Development, Macmillan, New York [14] Davies, P. B. (2009) Business information systems. New York, Palgrave Macmillan [15] Beynon-Davies P., Holmes S. (1998) Integrating Rapid Application Development and Participatory Design, IEEE Proc-Softw. 145(4), str [16] Sommervill I. (2004) Software Engineering, (7th ed), Addison Wesley [17] Katz-Haas R. (1998) "User-Centred Design and Web Development", Usability Interface. 5(1) [18] Norman D. (1986) User Centred System Design: New Perspectives on Human Computer Interaction, Hilsdale, NJ:Lawrance Erlbaum Associates [19] Waller A., Franklin V., Pagliari C., Greene S. (2006) Participatory Design of a Text Message Scheduling System to Support Young People with Diabetes, Health Informatics Journal 12(4) [20] Norman D. (1986) User Centred System Design: New Perspectives on Human Computer Interaction, Hilsdale, NJ: Lawrance Erlbaum Associates [21] Katz-Haas R. (1998) User-Centred Design and Web Development, Usability Interface 5(1) [22] Kuhn S., Muller M.J. (1993) Participatory Design, CACM 36(41), str [23] Lank E., Withee K., Schile L., Parker P. (2006) User Centred Rapid Application Development, U: Guelfi N., Savidis A, eds. Rise. Springer-Verlag Berlin Heidelberg, str [24] Kushniruk A.W., Patel V.L. (2004) Cognitive and Usability Engineering Methods for the Evaluation of Clinical Information Systems, Journal of Biomedical Informatics 37(1), str [25] Beker I. (2011) Upravljanje zalihama, Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad METHODOLOGICAL PLURALISM IN DEVELOPMENT AND IMPLEMENTATION OF MIS Bogdan Mirković ABSTRACT Content - Different methodology have been used to build software applications for supporting information systems. Alhhough some of methodology and their methods are focused on users perspective, the end systems sometimes fail to achieve satisfactory usability. The integration of different methods would overcome the drawbacks of using development methods in isolation. This paper proposes a design for integration of development methodology for management information szstem for quality management of raw materials. Quality management of raw materials in the food industry is one of the most important factors of manufacturing process. Using information technology in this segment of the manufacturing process is very important to obtain timely information on the quality and quantity of raw materials used in the production process. 30

31 Globalizacija i njene implikacije kao jednog od najznačajnijih faktora strukturnih promena Bojan Krstić, Jelena Stanojević, Tanja Stanišić Sadržaj Strukturne promene u privredi predstavljaju dugoročna i trajna pomeranja u sektorskoj kompoziciji države ili regiona tokom procesa ekonomskog razvoja. Povezane su sa modifikacijom relativnog značaja različitih sektora tokom vremena, mereno njihovim učešćem u proizvodnji i zaposlenosti. Brzina kojom se ove promene odigravaju je ključna determinanta koja vodi stvaranju jaza između ekonomski razvijenih i manje razvijenih zemalja. Globalizacija, kao jedan od faktora strukturnih promena, dodatno vodi njihovom produbljivanju stvaranjem uslova za intenzivniju međusobnu povezanost privreda kroz trgovinu, tokove kapitala i radne snage. Najveći izazov današnjice jeste stvaranje uslova da globalizacija postane pozitivna snaga i pokretač za ukupnu svetsku populaciju, umesto da ostavlja za sobom dalekosežne negativne posledice. Cilj rada je da se ukaže na faktore strukturnih promena, sa posebnim osvrtom na globalizaciju kao jednu od egzogenih determinanti. Takođe, ukazuje se i na troškove i koristi procesa globalizacije, kao i druge konsekvence koje iz njega proizilaze. Ključne riječi determinante strukturnih promena, globalizacija, strukturne promene. Vanredni profesor, Univerzitet u Nišu, Ekonomski fakultet, Trg kralja Aleksandra 11, Niš, Srbija ( bojan.krstic@eknfak.ni.ac.rs) Saradnica na projektu, Univerzet u Nišu, Prirodno-matematički fakultet, Višegradska 33, Niš, Srbija ( jelenastanojevic83@yahoo.com) Saradnica na projektu, Univerzet u Nišu, Prirodno-matematički fakultet, Višegradska 33, Niš, Srbija ( tanja.stanisic@gmail.com) Rad je realizovan u okviru projekta br , Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije 31

32 I. UVOD U uslovima dinamičnog okruženja, determinisanog težnjom za stalnim napredovanjem i dostizanjem višeg nivoa razvijenosti, sve sfere čovekovog delovanja izložene su zahtevom kontinuiranog inoviranja. U tom neprekidnom procesu ekonomskog razvoja, smenjivale su se privredne oblasti koje su ga podsticale i davale svoj doprinos. Istorija ekonomskog razvoja pokazuje da postoji kompleksna veza između procesa ekonomskog razvoja i promena u ekonomskoj strukturi. Taj odnos nije jednostavan s obzirom da ekonomski rast izaziva strukturne promene, ali istovremeno i strukturne promene prouzrokuju ekonomski rast. Strukturne promene predstavljaju rezultat procesa koji odražava sposobnost preduzeća, sektora, regiona ili nacionalne privrede da odgovori na nove izazove konkurencije i nove tržišne mogućnosti. Neuspeh da se odgovori na konstantne promene konkurentskog okruženja vodi ekonomskom padu, neizvesnosti i nezaposlenosti. Skala strukturnih promena korelira (u dugom vremenskom periodu) sa promenama u konkurentnosti i promenama u prihodu na mikro i makro nivou. Kao rezultat tehnoloških i društvenih promena, u kombinaciji sa konkurentskim i komparativnim prednostima, javlja se konstantan proces ekonomskog restrukturiranja. Time se stalno menja sektorska i prostorna dinamika ekonomske aktivnosti u globalnoj ekonomiji 1. Brz ekonomski razvoj, generalno, bio je vođen brzim strukturnim promenama u privredi, koje su karakteristične po pomeranjima od primarne ka sekundarnoj proizvodnji, a u okviru industrije od onih koje se baziraju na prirodnim resursima ka onima koje su sofisticiranije, intenzivnije u pogledu znanja, veština i tehnologije. Sa globalizacijom i urbanizacijom, radnointenzivne industrijske aktivnosti su rasle brže od primarnih, stvarajući nova radna mesta, prihode i tražnju. Akumulacija kapitala je vodila ka sofisticiranoj industrijskoj strukturi tako da se privreda lagano kretala ka sektorima koji su intenzivni u pogledu tehnologije i kompetentnosti. Ove promene praćene su promenama u dostupnosti i kvalitetu faktora 32

33 proizvodnje, smanjenju tranzicionih troškova zahvaljujući odgovarajućoj ponudi infrastrukture i regulatornog okvira. Veliki broj faktora, kako onih koji deluju eksterno, tako i onih interno, neophodno je sveobuhvatno analizirati u pogledu njihovih efekata na strukturne promene. Kako se egzogenim determinantama država može samo prilagoditi, ali ih ne može menjati, nacionalna politika ne samo da treba biti harmonizovana sa globalnim kretanjima, već istovremeno mora voditi računa o planetarnim ograničenjima. U radu se teorijski razmatra problematika strukturnih promena, njihovo definisanje od strane pojedinih autora, kao i podela u zavisnosti od aspekta posmatranja. Daje se osvrt na faktore strukturnih promena, sa posebnim akcentom na egzogene faktore, odnosno na globalizaciju kao jedan od tih faktora. Cilj rada je ukazati na implikacije globalizacije na strukturne promene savremene privrede. II. OPŠTA RAZMATRANJA STRUKTURNIH PROMENA Strukturne promene su svojstvene, pre svega, kapitalističkim privredama, predstavljajući istovremeno uzrok i determinantu promenljivog ekonomskog rasta. Privrede razvijenih kapitalističkih zemalja doživele su proces drastičnog preoblikovanja njihove strukture u proteklim decenijama. Promene su vodile postepenom transformisanju tokom vremena. Taj proces može uključiti promene u sektorima, organizacione i tržišne promene, ali se one mogu odnositi i na način na koji tržišni učesnici generišu ekonomske aktivnosti. I pored činjenice da je ovaj fenomen u velikoj meri privlačio pažnju vodećih ekonomista u prošlosti, ustanovljavanje porekla analize strukturnih promena u ekonomiji nije jednostavno iz najmanje dva razloga. Prvo, ne postoji jedinstveno značenje strukturnih promena u ekonomiji. Drugo, upotreba sintagme strukturne promene je relativno novijeg datuma s obzirom da su se autori u ekonomskoj nauci bavili strukturnim promenama, ali bez njihovog izričitog naglašavanja 2. Strukturne promene (transformacije) su zauzimale centralno mesto u 33

34 34 klasičnoj ekonomiji, dok ih je većina neoklasičara smatrala sekundarnim problemom. Klasičari su isticali značaj kretanja radne snage od tradicionalnih aktivnosti (poljoprivrede) kao modernijim (industriji i uslugama), kao pokretač ekonomskog razvoja i alokativne efikasnosti tržišta. Sa druge strane, vodeće neoklasične škole su posmatrale strukturne promene kao automatski rezultat tržišnog razvoja, pre nego kao neophodni uslov ekonomskog rasta 3. Još je Adam Smit u Bogatstvu naroda (Wealth of Nations, 1776.) istakao da su siromašne zemlje specijalizovane uglavnom za poljoprivredne aktivnosti, da je podela rada ograničena na prirodu zadataka koji se izvršavaju i da je time limitirana produktivnost. Sa druge strane, bogate zemlje (ili razvijene zemlje, prema savremenoj terminologiji) su specijalizovane za industrijske aktivnosti, pogodnije za raznovrsne zadatke koji povećavaju proizvodnu efikasnost. Treba naglasiti da je Smit pod strukturnim promenama podrazumevao ne samo sektorsku kompoziciju ekonomskog sistema, već i organizovanje proizvodnje unutar organizacija 2. Ipak, osnova tumačenja strukturnih promena nalazi se u radovima Sajmona Kuzneca (Simon Kuznets ), Artura Burnsa (Arthur Burns ) i Alana Fišera (Allan Fisher ). Njihov rad pruža impresivne empirijske dokaze o prisustvu uspona i pada, pre svega, industrijskog sektora, i s tim u vezi promene u glavnim izvorima industrijskog liderstva u različitim zemljama. Strukturne promene je Kuznec okarakterisao kao jedan od osnovnih faktora razvoja, mada je pod tim podrazumevao, pre svega, sektorske promene u zaposlenosti i proizvodnji. Za Kuzneca, Burnsa i Fišera se vezuje tumačenje strukturnih promena putem trosektorskog modela. Ekonomski sistem se deli na tri velika agregata: primarni sektor koji obuhvata poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo; sekundarni sektor koji proizvodi potrošna i investiciona dobra kombinujući kapital, rad i repromaterijal; i tercijarni sektor koji pruža raznovrsne usluge. Ovaj pristup polazi od sistematskog smenjivanja razvoja tri glavna sektora svake privrede. Kuznec, kao osnivač empirijske analize strukturnih promena, razvio je tzv. teoriju zastoja u razvoju 2. Ova teorija zastupa tezu da stope rasta

35 industrije opadaju tokom vremena i da industrije, čiji period razvoja tek nastupa, preuzimaju postojeće. To implicira smenu vodećih industrija, kao i smenu vodećih privreda. Raznolikost unutar industrija stvara proces promena u ekonomskoj strukturi proizvodnje u smislu relativnog sastava aktivnosti. Različite stope rasta unutar grana industrije vode kreiranju strukturnih promena. Neujednačene stope rasta su, takođe, jedna od bitnih pretpostavki ove teorije. Preplitanje međusektorskih i međunacionalnih dimenzija je od izuzetnog značaja. Stoga se može reći da je stepen razvoja jedne zemlje usko povezan sa dominantnim sektorom unutar te zemlje, kao i sa nivoom njegovog razvoja 4. Time je Kuznec doprineo da se kao jedna od glavnih karakteristika modernog ekonomskog rasta smatra visoka stopa strukturnih transformacija privrede. Glavni aspekti strukturnih promena uključuju pomeranje od poljoprivrede ka industriji i od industrije ka uslugama, promene u skali proizvodnih jedinica, i promene od samostalnog preduzeća ka drugim oblicima organizacije ekonomskih subjekata. Javljaju se, međutim, i druga tumačenja strukturnih promena od strane pojedinih autora. Tako su npr. Chenery, Robinson i Syrquin strukturne promene (transformacije) definisali kao set promena u kompoziciji tražnje, trgovine, proizvodnje, i upotrebe faktora koji se javlja kako se prihod po glavi stanovnika povećava 5. Machlup je, pored drugih upotreba termina strukturne promene, ukazao da se one odnose na različite aranžmane proizvodnih aktivnosti u privredi, sa posebnim akcentom na različitu distribuciju proizvodnih faktora između različitih sektora privrede, raznih zanimanja, geografskih regiona, tipova proizvoda, itd 2. Iako koncept strukturnih promena može biti definisan na različite načine, najčešće se odnosi na dugoročna i trajna pomeranja u sektorskoj kompoziciji države ili regiona tokom procesa ekonomskog razvoja. Preciznije, strukturne promene su povezane sa modifikacijom relativnog značaja različitih sektora tokom vremena, mereno njihovim učešćem u proizvodnji i zaposlenosti. Ne samo da ne postoji jedinstvena definicija, već ne postoji ni univerzalan način merenja strukturnih promena. Najčešće se meri putem realokacije kapitala i radne snage između sektora i regiona. Međutim, treba imati u vidu i promene unutar sektora, na tržištima proizvoda, ali i u prirodi proizvodnih 35

36 procesa 6. Strukturne promene se javljaju kada firme odgovaraju na promene u relativnim cenama inputa i gotovih proizvoda, ali i na prilike i opasnosti kreirane novom tehnologijom i globalizacijom. Kada faktori strukturnih promena na sličan način utiču na sve firme u okviru sektora, promene se javljaju na sektorskom nivou. Strukturne promene se mogu odigrati između sektora, ali i unutar njih. Najveće su one koje se dešavaju na makroekonomskom nivou, prouzrokujući promene u svim sektorima, ali sa različitim intenzitetom 7. Slika 1. Tri nivoa strukturnih promena Izvor: Downes, P., Stoeckel, A., Drivers of Structural Change in the Australian Economy, Centre for International Economics Canberra & Sydney, 2006, str. 12. Stoga, mogu se izdvojiti tri nivoa strukturnih promena 7 : 1. na nivou firmi promene njihove proizvodne prakse, primene nove tehnologije i upravljanja, odgovor na promene relativnih cena kapitala, radne snage i drugih inputa; 2. na nivou sektora konkurencija stvara pritisak i favorizuje neke od struktura firmi; sa promenom cena inputa i potrošačke tražnje, menja se i razvija i operativno okruženje; 3. između sektora promena globalne i domaće tražnje utiče na promenu obrazaca potrošnje (često vezano za demografske promene, ali i za 36

37 tehnologiju); promena u komparativnoj prednosti pojedinih sektora vodi dobitku ili gubitku u tržišnoj utakmici. III. FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA Savremene privrede izložene su različitim strukturnim promenama. One se ispoljavaju kroz nove globalne trendove, pojavu i upotrebu savremene tehnologije, novu politiku, pojavu novih ili promenu postojećih tržišnih zahteva i sl. Promene usled tehničkih, organizacionih i regulatornih inovacija su prirodna odlika svake moderne privrede. Postoji širok spektar faktora koji na različitim nivoima prouzrokuju promene. Stoga, ne postoji strukturna promena izazvana samo jednim faktorom, već je najčešće nastala pod uticajem kombinacije različitih faktora 8. Za dublje razumevanje strukturnih promena neophodno je ukazati na faktore koji na njih utiču. Jasno prepoznavanje raznovrsnih faktora strukturnih promena nije lako, kao ni uočavanje njihove prirode koja se menja tokom vremena i prostora. Međutim, mogućnost njihove kombinacije koja će voditi sistematskim promenama je osnova na kojoj su bazirane mnoge teorije. Razmatranje strukturnih promena u prethodnom periodu i predviđanje onih koje će se izvesno desiti u narednom periodu, podrazumeva diferenciranje faktora koji su ih inicirali. Postoje brojni načini kategorizacije faktora strukturnih promena. Prema jednoj od klasifikacija, mogu se izdvojiti četiri glavna faktora koja doprinose tim promenama 9. Prvi faktor su inovacije koje uključuju mehanizaciju, nove inpute, nove metode proizvodnje i marketinga, nova tržišta. Drugi faktor je specijalizacija, koja je vodi manjem stepenu samodovoljnosti i kupovini neophodnih inputa. Treći faktor je promena relativnih cena inputa i promena cena između inputa i outputa. Četvrti faktor je unapređenje potencijala upravljanja. Ipak, potrebno je prvenstveno praviti razliku između promena koje su van kontrole privrede jedne zemlje i na koje se može jedino reagovati, i 37

38 onih promena koje država može usmeravati. Stoga, može se govoriti o egzogenim i endogenim faktorima strukturnih promena. Egzogene promene su neizbežne te se, stoga, jedino može prilagoditi način reagovanja na njih kako bi se maksimizirale koristi, odnosno ublažile njihove posledice 7. Iako je eksterno okruženje bitno za sve privredne sektore, značajni su i interni faktori strukturnih promena (sa međunarodnim aspektom). Faktori promena, sa domaćim aspektom, su najčešće demografski, promene u preferencijama domaćinstava, promene u regulatornom okruženju, pojava nove tehnologije, promena poslovne prakse, odgovor domaćinstava i biznisa na promene u relativnim cenama, itd 7. IV. EGZOGENI FAKTORI STRUKTURNIH PROMENA Promene u tehnologiji često favorizuju specijalizovanu i proizvodnju velikog obima kako bi se opravdale investicije. Sposobnost adaptiranja tim promenama prvenstveno je pod uticajem baze prirodnih resursa i blizine tržišta. Promene, kako na tržištu, tako i u kanalima distribucije i tražnje potrošača, u poslednjim decenijama bile su izrazite, uz istovremenu konsolidaciju i specijalizaciju u sektoru proizvodnje i marketinga 10. Najznačajniji egzogeni faktori strukturnih promena su globalizacija, liberalizacija, urbanizacija, ograničena mogućnost upotrebe prirodnih resursa, klimatske promene, tehnologija i drugi. A. Globalizacija kao jedan od egzogenih faktora strukturnih promena Strukturne promene, kao proizvod globalizacije, proizilaze iz međusobne povezanosti zemalja kroz trgovinu, tokove kapitala i radne snage. Time je privreda svake zemlje izložena eksternim šokovima, ali istovremeno većim mogućnostima za diverzifikaciju, kako u pogledu finansija tako i trgovine. Globalizacija pruža mogućnosti za finansijsku diverzifikaciju. Zajmoprimci imaju širok spektar izvora finansiranja, dok investitori, tj. zajmodavci mogu diverzifikovati svoj portfolio snižavajući ukupni rizik. 38

39 Potrošači, sa druge strane, imaju veći izbor proizvoda i usluga, dok proizvođači mogu da prošire tržište gotovih proizvoda, ali i nabave inpute povoljnije. Globalizacija, pre svega, ostvaruje uticaj na način na koji preduzeća posluju unutar pojedinih sektora, uz znatan uticaj i na državnu politiku. Poseban akcenat se stavlja na mogućnost realizacije fizičke proizvodnje lokalno uz istovremeno pristupanje globalnom lancu snabdevanja. Time se kao prva faza globalizacije javlja tržišno pomeranje od uvoza i izvoza finalnih proizvoda do predstavljanja samo jedne karike u globalnom lancu snabdevanja. Druga faza globalizacije označava povećanu trgovinu u uslužnom sektoru i offshoring poslova. U uslovima globalizacije i razvijenog transporta i komunikacija, tržišnim učesnicima se pruža mogućnost za insourcing ili outsourcing različitih aktivnosti. Te mogućnosti se pružaju bilo lokalno, nacionalno ili internacionalno. Veliki broj zemalja i regiona (poput Istočne i Zapadne Evrope, Latinske Amerike, Azije i dr.) se poslednjih godina, koristeći prednosti globalizacije, razvilo uz rapidne stope rasta. U trgovinskom bilansu tih zemalja dominiraju industrijski proizvodi, a troškovi transporta i komunikacija, kao značajnih trgovinskih barijera, su vremenom opadali. Proizvodni lanci su se globalizovali, dovodeći do porasta trgovine unutar regiona. Izvršena je komodifikacija mnogih industrijskih proizvoda, što je vodilo drastičnom padu njihovih cena. Povećana je trgovina između kompanija uz koncentraciju trgovine na nekoliko većih, a razvijeni su kompleksni i raznovrsni lanci snabdevanja. Globalizacija, koja kroz trgovinu i finansijske tokove dovodi do integracije svetske privrede, omogućava slobodno kretanje ljudi (radne snage) i znanja (tehnologije) preko međunarodnih granica. Liberalizacija, sa druge strane, vodi reformi nacionalne politike, privatizaciji i prilagođavanju domaćih cena svetskom tržištu. Liberalizacijom zemlja postaje spremnija za priključivanje svetskim ekonomskim tokovima. Efekti koje globalizacija i liberalizacija imaju na privredu, razlikuje se prema stepenu razvijenosti zemlje. U prošlosti je država igrala značajnu ulogu u oblikovanju proizvodnje i prometa proizvoda u većini 39

40 40 zemalja u razvoju. Cilj su prvenstveno bili poreski prihodi i postizanje političke kontrole. Liberalizacija investicionog režima, sa druge strane, uvela je strane direktne investicije u sve karike privrednog lanca, sa značajnim implikacijama po tržišne učesnike. Nisu sve zemlje prošle kroz taj proces sa istim rezultatima s obzirom da su neke bile atraktivnije od drugih u pogledu privlačenja investicija. Zemlje u razvoju su se potpunije integrisale u svetsku ekonomiju tek u poslednjoj deceniji XX veka. Industrijske tarife su bile niže nego ikad, a strane direktne investicije su dostigle vrhunac 7. Jasno je da je globalizacija olakšala transfer tehnologije i doprinela povećanju efikasnosti proizvodnje. Međutim, benefiti od globalizacije su umnogome zavisili od načina integracije zemlje u svetsku privredu. U nekoliko slučajeva, kao što su Kina, Indija i neke azijske države, globalizacija je ostvarila postavljene ciljeve. Povećane su mogućnosti zapošljavanja visoko produktivnih radnika, a strukturne promene su doprinele opštem razvoju. Sa druge strane, u pojedinim slučajevima, kao što je Latinska Amerika i Podsaharska Afrika, globalizacija nije donela očekivane rezultate. Radnici su migrirali u pogrešnom smeru, od produktivnijih ka manje produktivnim aktivnostima 11. Slobodno kretanje kapitala i radne snage, koje je omogućila globalizacija, dovelo je do migracije stanovništva ka delovima koji pružaju bolje životne i radne uslove. Razlika koja po mnogim pokazateljima postoji na relaciji razvijene zemlje u razvoju, izražena je i u pogledu urbanog i ruralnog stanovništva. Dok u razvijenim zemljama urbano stanovništvo čini i do 70-80% od ukupnog broja, u zemljama u razvoju još uvek dominira ruralno. Od ukupne svetske populacije, koja je udvostručena u poslednjih 40 godina, skoro polovinu čini urbano stanovništvo. Međutim, ono je locirano na samo 3% ukupne zemljišne površine 12. Urbanizacija je dovela do povećanja tržišta hrane, prostor za ekonomiju obima u marketingu i distribuciji hrane, povećanje tržišta za distributere i maloprodavce. Došlo je do značajnih organizacionih i institucionalnih

41 promena na strani ponude. Takođe, na strani tražnje su se promene odrazile kroz veću tražnju za zdravom hranom 10. Uporedo sa rastom nivoa trgovine, menjala se i njena struktura. Na značaju sve više dobijaju proizvodi višeg nivoa vrednosti. Posebno se zemlje u razvoju suočavaju sa rastućim izvozom proizvoda više vrednosti, dok se učešće tradicionalnih proizvoda drastično smanjuje. Ove zemlje bi u budućem periodu trebalo da se usmere na proizvodnju i izvoz ovih proizvoda, ali bi svakako trebalo imati u vidu da tradicionalni proizvodi i dalje igraju značajnu ulogu u njima. Nezaobilazan zahtev prilikom izvoza prehrambenih proizvoda postaju zahtevi zdravstvene bezbednosti i ispravnosti istih, koji nameću potrebu prilagođavanja postojeće stukture uslovima na globalnom tržištu, uz obavezno vođenje računa o zaštiti životne sredine 13. Transformacija globalne privrede u dugoročno održivu ukazuje na fizičku limitiranost koja postoji u pogledu upotrebe prirodnih resursa, a što predstavlja jedan od glavnih izazova u ekonomiji. Dugoročna održivost zahteva apsolutno odvajanje ekonomskog rasta od tražnje za prirodnim resursima. To, sa druge strane, zahteva postepenu promenu nivoa resursne efikasnosti koja je postignuta u privredi, i velike promene u resursnoj produktivnosti u pojedinačnim preduzećima 14. Problem koji se eventualno može javiti jeste kombinacija eskalacije problema životne sredine i značajnog povećanja ekonomskih troškova u vidu oskudnosti resursa. To dalje vodi rastu troškova energije i materijala, povećanju nivoa nesigurnosti u mogućnost snabdevanja energijom, vodom i sirovinama itd. Porast populacije dovodi do kontinuiranog porasta tražnje za proizvodima kojima bi se zadovoljile, pre svega, njihove osnovne potrebe, ali i do porasta tražnje za kvalitetnijim i proizvodima bezbednim po ljudsko zdravlje. Sa druge strane, oštra konkurencija između proizvođača zahteva njihovu posvećenost neprekidnom inoviranju proizvodnog procesa kako bi što bolje i pre drugih zadovoljili sve raznovrsnije potrebe potrošača. Međutim, prisvajanjem i upotrebom savremenih sredstava od sve većeg broja tržišnih učesnika, ponuda proizvoda se na globalnom nivou povećava, što vrši pritisak na pad cena. Sa sve većim brojem onih koji se bave 41

42 proizvodnjom i ponudom istih proizvoda, smanjuje se mogućnost ostvarenja ekstra profita, do pojave novog tehničko-tehnološkog rešenja koje će opet najviše koristi doneti onima koji su ga prvi implementirali. Proizvođači koji ostaju imuni na promene, ne prihvatajući ih i ne prilagođavajući im se, bivaju istisnuti sa tržišta od strane konkurentnijih učesnika 15. III. ZAKLJUČAK Proces globalizacije, kao jedan od najznačajnijih faktora strukturnih promena savremene privrede, prisutan je i u skoro svim sferama društvenog života (socijalnoj, kulturnoj, ekološkoj itd.), implicirajući brojne promene u privredi i društvu. Intenzivan proces globalizacije svetske privrede vodi stvaranju savremenog sistema privređivanja i dinamičnog ekonomskog poretka. Države ne mogu sprovoditi svoje nacionalne politike nezavisno od globalnih standarda. Predstavnici države i multinacionalnih kompanija snose odgovornost u pogledu klimatskih promena, biodiverzita, transfera tehnologije, inovacija, upotrebe prirodnih resursa itd. Isto se odnosi i na regionalne i lokalne strategije razvoja i kooperacije. Globalizacija, kao jedan od egzogenih faktora strukturnih promena, izazvala je promene u pogledu tržišta i cena inputa i outputa, kvalitativne i kvantitativne promene u potrošačkoj tražnji usled obimne i raznovrsne ponude, stvaranje globalnog lanca snabdevanja itd. Promene su u pojedinim zemljama rezultirale brzim stopama ekonomskog rasta. Sa druge strane, u zemljama koje nisu spremno dočekale proces globalizacije, rezultati nisu bili na očekivanom nivou u pogledu ekonomskog rasta i životnog standarda stanovništva. 42

43 LITERATURA [1] Nick, H. (2011), Impacts of Structural Change: Implications for policies supporting transition to a Green Economy, A project under the Framework contract for economic analysis ENV.G.1/FRA/2006/ nd, Birmingham. [2] Quatraro, F. (2012), The Economics of Structural Change in Knowledge, Routledge, Valbonne, France. [3] Memedovic, O., Lapadre, L. (2010), Structural Change in the World Economy: Main Features and Trends, United Nations Industrial Development, Vienna. [4] Johnston, W.E. (1990), Structural Change and the Recognition of Diversity, American Agricultural Economics Association, pp [5] Ark, V.B. (1995), Sectoral Growth Accounting and Structural Change in Postwar Europe, Groningen Growth and Development Centre, University of Gronngen. [6] Raiser, M. Schaffer, M., Schuchhardt, J. (2003), Benchmarking structural change in transition, European Bank for Reconstruction and Development. [7] Downes, P., Stoeckel, A. (2006), Drivers of Structural Change in the Australian Economy, Centre for International Economics Canberra & Sydney. [8] Lu, S., Lin, C. (2013), What drives structural change in different stages of development?, Academia Sinica, Taiwan. [9] Brake, J.R. (1966), Impact of Structural Changes on Capital and Credit Needs, Journal of Farm Economics, vol. 48, no. 5, pp [10] Halloran, J.M., Archer, D.W. (2008), External Economic Drivers and US Agricultural Production Systems, Renewable Agriculture and Food Systems, vol. 23, no. 4, pp [11] McMillan, M., Rodrik, D. (2011), Globalization, Structural Change, and Productivity Growth, International Food Policy Research Institute IFPRI. [12] Hassan, R., Scholes, R, Ash, N. (2005), Ecosystems and Human Well-being: Current State and Trends, vol. 1, Millennium Ecosystem Assessment. [13] Gerdien, M., Pim, R. (2007), The role of agriculture in economic development, Markets, Chains and Sustainable Development Strategy and Policy Paper, no. 5. [14] The Structural Transformations towards Sustainable Development, the Leadership Council of the Sustainable Development Solutions Network (SDSN), [15] Jovanovic, S., Stanojevic, J. (2012), Analysis of demographic changes in Serbian agriculture, Current problems of competitiveness improvement in national economies and enterprises, University of Nis, Faculty of Economics, str

44 GLOBALIZATION AND ITS IMPLICATIONS AS ONE OF THE MOST IMPORTANT DRIVER OF STRUCTURAL CHANGES Bojan Krstić, Jelena Stanojević, and Tanja Stanišić ABSTRACT Content - Structural changes in the economy are long-term and permanent shifts in the sectoral composition of the state or region in the process of economic development. Those changes are associated with the modification of relative importance of different sectors over time, which is measured by their participation in production and employment. The speed at which these changes take place is a key determinant, leading to a gap between economically developed and less developed countries. Globalization, as one of the factors of structural changes, further leads to deepening through the creation of conditions for intense interconnectedness of economies through trade, flows of capital and labor. The biggest challenge today is to create conditions that globalization becomes a positive and driving force for the overall world population, instead of leaving behind a far-reaching negative consequences for individuals. The aim of this paper is to point out the factors of structural changes, with special emphasis on globalization as one of the exogenous determinants. It also points out costs and benefits of the globalization process, as well as the consequences deriving from it. Keywords - determinants of structural changes, globalization, structural changes. 44

45 Čovek i zdravlje kao model savremenog pristupa ekološkom menadžmentu Ivica Nikolić, Slobodan Popović, Biljana Panin Sadržaj - U radu je dat prikaz problema upravljanja promenama sa osvrtom na probleme ekološkog menadžmenta. Kroz pregled pojma ekološkog menadžmenta i kroz prikaz modela savremenog pristupa ekološkom menadžmentu prikazana je kako se može upravljati promenama. Kroz rad se provlači sportska rekreacija kao savremeni oblik čovekovog života. Ključne riječi ekologija, menadžment, sportska rekreacija, zdravstveni odmori. I. UVOD ad je rezultat proučavanja problema upravljanja promenama, sa R posebnim osvrtom na problem ekološkog menadžmenta i načina njegovog definisanja većine autora koji se bave tom problematikom. Smatrajući da je neopravdano čovek kao osnovni postulat prirode i ekološke nauke izostavljen u definiciji ekologije, u radu prezentujemo savremeni pristup tom problemu i dajemo rešenje kako bi trebalo dopuniti ispitivanje ovog problema. S obzirom da je identifikacija ovog problema novijeg datuma i do sada se u nauci nije pojavljivala, tako je korišćena literatura adekvatna ispitivanom problemu, pre svih, autora iz oblasti programa sportske rekreacije. Ovaj pristup će se šire obraditi u knjizi Upravljanje promenama prvog autora ovoga rada, koja je u štampi u izdanju univerziteta Educons. Ivica Nikolić, Univerzitet Educons Sremska Kamenica, Vojvode putnika bb,r-srbija, , profilov@gmail.com Slobodan Popović, JKP Gradsko zelenilo Novi SadSrbija, , slobodan.popovic49@gmail.com Biljana Panin, Univerzitet Educons Sremska Kamenica 45

46 Rad predstavlja originalan teorijski pristup definisanju ekološkog menadžmenta i ima višestruki značaj za dalje unapredjenje i nastavak istraživanja ove oblasti nauke. Ekološki pristup istraživanom problemu upravljanja promenama je u dosadašnjim istraživanjima ili vešto izbegavan, ili oskudno pominjan. Stalna konfrontacija naprednih tehnologija s jedne strane i prirode i njenih zakonitosti, s druge strane, evoluirala je do tačke ključanja, gde se sa pravom plašimo, da će nam se poremećene zakonitosti prirode, kao bumerang vratiti i sa prirodom zajedno pokazati, ko je stariji kokoška ili jaje. II. POJAM EKOLOŠKOG MENADŽMENTA Menjajući sebe, menjate svet oko vas. Promene jesu progresivna kategorija ako njime stvarate napredak,boljitak, profit, ali da pritom ne narušavate prirodnu homeostazu. Da li je to uopšte moguće? Tokom evolucije menjalo se sve na ovoj planeti zemlji. Promene koje je priroda izazivala i na koje čovek nije mogao da utiče, predstavljaju jedan dug proces uokviren strogim pravilima i zakonitostima, koji su ipak stavili čoveka u središtu zbivanja i pružili mu šansu da uživa u blagodetima prirode. Sjedinjeni u korpus zajedničkog života, čovek i priroda milenijumima godina menjaju jedno drugo, trudeći se da te uzajamne promene ne naruše njihov kontinuitet. Svesni činjenice da je taj kontinuitet uveliko narušen, sve više je onih koji pokušavaju da spasu što se spasti može, u prvom redu,menjajući svest ljudi o imperativu očuvanja i zaštite prirode i održivog razvoja životne okoline. Zagađenost atmosfere, povećanje nivoa mora, globalno otopljavanje, neplansko sečenje šuma što izaziva smanjenje kiseonika u vazduhu, nekontrolisana eksploatacija prirodnih bogatstava itd., samo su neki od evidentnih primera koje svakodnevno slušamo putem sredstava informisanja. Dakle, doveli smo pojam zaštite životne okoline u direktnu vezu sa pojmom promene. Kao što su promene negativno uticale na poremećaj prirodnih zakonitosti, tako je obaveza čovečanstva da promenama vrati oduzeto prirodi ili bar donekle uspostavi ravnotežu sopstvenih potreba i njenog očuvanja i održivosti. Ekologija je nauka o uzajamnim odnosima između organizama i njihove životne sredine, koji uslovljavaju fizičku egzistenciju jedinki, skupova jedinki (populacija) i čitavih novih živih bića. Ekološka etika je filozofska disciplina koja izučava,kako spontane, tako i naučene načine ponašanja u životnoj sredini, prema životnoj sredini, kao i prema odnosima koji u njoj vladaju. 46

47 Ekologija kao nauka o opstanku, time što svakodnevno upozorava na rastuće rizike sve učestalijeg diskontinuiteta i opasnosti od njihovog predugog ili prejakog trajanja, istovremeno ima i ulogu savesti čovečanstva pomažući mu da sadašnje generacije spasu svoje duše pred sudom budućih generacija. Danas se više ne možemo zadovoljiti samo kvantitativnim empirijskim dokazima o stvarnim razvojnim pomacima u odnosu na predhodnu generaciju, već je civilizacijski daleko važnije koliko i kakvog nasleđa ostavljamo budućim generacijama. Kvalitet životne sredine je svakako najcelovitiji kriterijum za ocenu ukupnog razvoja neke jedinice posmatranja (države, regiona,preduzeća itd.) u određenom periodu. Kao upravljački cilj, njega je daleko najteže ostvariti. Zbog svega, kroz koncept održivog razvoja dolazi do tako potrebne simbioze ključnih kategorija i kriterijuma, i ekonomije i ekologije, jer su obe okrenute ka razvojnim ciljevima sve većeg broja ljudi. [1] Da bi bolje sagledali predmetnu pojavu, predstavićemo pojmove menadžment prirodnih resursa i ekološki menadžment. Menadžment prirodnih resursa je usmeren na specifičine komponente Zemlje resurse, koji imaju svoju korisnost i mogu biti eksploatisani, uglavnom za kratkoročnu dobit i korist posebnih interesnih grupa, kompanija ili vlada. Takođe, menadžment prirodnih resursa se odnosi na probleme koji imaju tendenciju da budu reaktivni, često se oslanjajući na tehnološke mogućnosti popravke na brzinu uz pristup projekat po projekat. [2] Ekološki menadžment razvija fleksibilniji i osećajniji stav nego menadžment prirodnih resursa, s obzirom da ocenjivanje situacije životne sredine, vodi do odgovarajućeg ekološkog prilaza sa naglašenim upravljanjem, a ne eksploatacijom. Cilj je održivi razvoj. [2] Po jednoj definiciji, zadatak ekološkog menadžmenta je da koordinira i fokusira dobre razvoje sa stanovišta životne sredine, poboljšava dobrobit ljudi, te ublažava ili sprečava dalja oštećenja planete Zemlje i njenih organizama. Po drugoj definiciji, ekološki menadžment predstavlja pristup ekološkog upravljanja, koji integriše ekologiju, politiku, planiranje i društveni razvoj. Cilj ekološkog menadžmenta je: uspostavljanje granica, prevencija i rešavanje ekoloških problema, upozoravanje na opasnost i identifikovanje mogućnosti za njihovo prevazilaženje, uspostavljanje i održavanje institucija, koje efektivno pomažu ekološka istraživanja,monitoring i menadžment, 47

48 održavanje i ako je moguće poboljšanje postojećih resursa, gde je moguće poboljšanje kvaliteta života, identifikovanje korisnih novih tehnologija ili politika. Ceneći izuzetnu važnost ekologije kao nauke, pre svega istraživača koji se bave njenim proučavanjem, ipak ćemo se osmeliti i uz oprez dati jedan kritički, ali dobronameran i progresivan ton i, nadamo se, doprinos nastavku istraživanja i teoretisanja ove mlade nauke. III. ČOVEK, ZDRAVLJE I PRIRODA KAO MODEL SAVREMENOG PRISTUPA EKOLOŠKOM MENADŽMENTU Tokom razvoja ekologije kao nauke, mnogi teoretičari su pristupali njenom definisanju, stoga ćemo se i mi upustiti u ovu diskusiju. Ne čini li Vam se, da je kroz razne definicije pojma ekologija, upravo čovek kao svesno društveno biće, zapostavljen? Pitamo se s pravom, ko je kriv za nastanak ekologije i kao rezultat čijeg delovanja na prirodu i njene zakonitosti je nastala ekologija. Čovek je taj, ko je izazvao promene i ugrozio životnu sredinu, a kao proizvod tog diskontinuiteta nastala je ekologija. Zar u biti svake nauke nije čovek? Sve je podređeno njegovom prosperitetu, boljem i zdravijem životu. Priroda je skup različitih resursa koje čovek eksploatiše, menja i prilagođava svojim potrebama. Dakle, ipak i uvek je čovek, oko svega se sve dešava i ko sve menja. A šta je sa njegovim životom? Sve što se u prirodi dešava podređeno je kvalitetu čovekovog života. A njegov kvalitet i dugovečnost opet zavisi prvo od njegovog zdravlja. Šta je zdravlje? Odsustvo bolesti ili homeostaza rada svih organa i organskih sistema. I jedno i drugo zajedno, predstavljaju definiciju zdravlja čoveka. Ovakav pristup odnosa čoveka, njegovog zdravlja i prirode, treba da bude osnov definicije ekologije.stoga ćemo ekologiju predstaviti kao: Nauku koja se bavi proučavanjem uzajamne povezanosti čoveka, prirode i zaštite životne okoline. Ekologija je nauka koja ima za cilj prevenciju čovekovog zdravlja i zaštitu životne sredine, uz tendenciju održivog razvoja prirode i njenih resursa u skladu sa zakonitostima koje čovek prilagođava potrebama civilizacije /def./ovo je savremeni pristup definisanju ekologije. U daljoj razradi ove teze, skoncentrisaćemo se na princip prevencije zdravlja čoveka, jer je taj model u ekologiji neistražen, dok ćemo segment životne okoline prepustiti teoretičarima koji ekologiju posmatraju isključivo kao proces zaštite životne sredine. 48

49 Osnovni ili ključni element za unapređenje čovekovog zdravlja je FIZIČKA VEŽBA. Sklop fizioloških radnji lokomotornog aparata uz regulaciju centralnog nervnog sistema predstavlja fizičku vežbu. Današnju savremenu industrijsku proizvodnju karakterišu procesi automatizacije i kompjuterizacije, što kao rezultat izaziva strukturalne promene uslova i karaktera rada, kao i obim i način realizacije slobodnog vremena. Permanentno se povećavaju nervno-mišićna naprezanja, a smanjuje udeo fizičkog rada u procesu proizvodnje.sve izraženija hipokinezija, nekonrolisana i nekvalitetna ishrana, stalna intelektualna i psihička napetost uz značajni poremećaj ekološke ravnoteže, dovode do ozbiljnog narušavanja biološko-zdravstvenog i socio-psihološkog balansa savremenog čoveka. Obezbeđivanjem povoljnih uslova za brži i svestraniji razvoj,osavremenjivanje i obogaćivanje programa sportske rekreacije, posebno zahvaljujući povećanju fonda slobodnog vremena i široj primeni naučnih znanja i novih tehnologija u razvoju i ponudi novih savremenih programa,i izgradnji i opremanju sportsko-rekreativnih objekata, stvaraju se fundamentalni uslovi za najširu primenu različitih programa sportske rekreacije najširoj društvenoj javnosti. Značajan problem savremenog sveta je kako i kojim sredstvima potpomoći permanentnom održanju stanja zdravlja, a time i ljudskih životnih i radnih sposobnosti. Kako se i u radnoj praksi sve više ističe značaj kinezioloških stimulusa kao vrlo efikasnog preventivnog sredstva, to se sve više nameće i pitanje stalnog istraživanja i dokazivanja njegovih efekata u cilju jačanja zdravlja, radnih i odbrambenih sposobnosti, što ljude u suštini čini da su srećniji i zadovoljniji. Napori ove vrste čine se u svetu i kod nas, sa sve izraženijim intenzitetom. Do sada su značajan doprinos tome da li mnogi domaći i strani autori. Više ili manje, od značaja su svi pokušaji, uz uslov da su utemeljeni na stručnonaučnim osnovama i na ukupnoj individualnoj, a time i društvenoj potrebi [3]. Područje kineziološke rekreacije, kao sastavni deo jedinstvenog pokreta fizičke kulture, putem sportsko-rekreativnih stimulusa, gde je centralno telesno vežbanje kretanje i vrlo izraženim aplikativnim sadržajima, može značajno da utiče na psihosomatski status čoveka, na njegove funkcionalne, motoričke, psihičke i druge karakteristike u svim fazama njegovog života od rođenja do duboke starosti. Sistematskom primenom naučno utemeljenih programa sportske rekreacije, obezbeđuje se: 49

50 Povećanje opšte motorne aktivnosti, odnosno kompenzacija opšte hipokinezije, Održavanje i / ili poboljšanje opštih motoričkih, funkcionalnih i radnih sposobnosti, Prevencija, otklanjanje i / ili ublažavanje početnih zdravstvenih tegoba i smetnji, Prevencija, otklanjanje i / ili ublažavanju zamora i nervnopsihičke napetosti, Kulturnijem i sadržajnijem provođenju slobodnog vremena i ostvarivanje međuljudskih kontakata, Efikasniji odmor, potpuniji oporavak, relaksacija, zabava,razonoda i dr. [4] Opšte je poznato da je sportska rekreacija strukturalni element fizičke kulture, pored sporta, fizičkog vaspitanja i kineziterapije. Osnovna razlika sportske rekreacije i sporta je u njihovom cilju delovanja. Dok je osnovni cilj vrhunskog sporta postizanje rezultata koji se može numerički predstaviti i uporediti, sportska rekreacija ima u svom fundamentu isključivo indikativna dejstva na psihosomatski status organizma rekreativca (vežbač). Međutim, sport i sportska rekreacija nisu u odnosu totalne suprotnosti, već su i te kako komplementarna područja u sistemu fizičke kulture, s obzirom da im je fizička vežba osnovna struktura, a kretanje osnovni vid motorike. Sportska rekreacija ima za cilj da svojom širokom ponudom raznovrsnih sportsko-rekreativnih sadržaja i programa, obezbedi savremenom čoveku mogućnost da, kao učesnik sportske rekreacije, nadomesti sve negativne karakteristike koje savremeni svet nosi sa sobom. Upražnjavajući programe i aktivnosti sportske rekreacije, čovek ima mogućnosti da zadovolji svoje biopsiho-socijalne potrebe za kretanjem, korisnije i kreativnije realizuje svoje slobodno vreme i bude stvaralac svog stepena zdravlja, a paralelno s tim usporava proces starenja. A. Osnovne karakteristike sportske rekreacije Otvorenost široki spektar sportsko-rekreativnih aktivnosti i raznovrsnost ponude je osnovni preduslov da se sportskom rekreacijom mogu baviti sve uzrasne i polne kategorije stanovništva, bez obzira na profesiju kojom se bave; Funkcionalnost (efikasnost) sportska rekreacija obezbeđuje trajne pozitivne vrednosti istovetne sa njenim funkcijama, i to: vaspitno- 50

51 obrazovne, higijensko-zdravstvene, ekonomsko-radne, sociološkopsihološke i odbrambene vrednosti. Savremenost permenentna stručna i naučna istraživanja oblasti sportske rekreacije kao još uvek mlade naučne discipline obezbeđuje savremene pristupe tokom programiranja, organizovanja i realizacije svih primenjenih programa i sadržaja. Usmerenost obezbeđuje mogućnost zadovoljenja objektivnih ljudskih potreba za kretanjem svakog pojedinca. Prilagodljivost programi sportske rekreacije se mogu modifikovati i prilagođavati željenim korisnicima u skladu sa njihovim težnjama, sklonostima, uzrastu i preokupaciji. Dostupnost sportska rekreacija je dostupna svim članovima društva bez obzira u kojoj i kakvoj sredini i okruženju žive (ruralna ili urbana sredina) Bogatstvo sadržaja različitost sportsko-rekreativnih aktivnosti, sadržaja, programa, modela igara, fizikalnih agenasa i prirode, obezbeđuje ponudu za svakog potencijalnog korisnika. Ovako široka lepeza karakteristika sportske rekreacije, omogućuje njenu primenu svuda i na svakom mestu, a transparentnost manifestovanih pozitivnih indikacija nam daje za pravo da je svrstamo u osnovne činioce i postulate održavanja ravnoteže između želje za zdravim životom i štetnih posledica globalnog svetskog poretka i njegovih pratećih komponenti. Svaki čovek koji živi i egzistira u XXI veku, ima za cilj da očuva svoje zdravlje, odloži proces starenja, prilagodi svoje bitisanje sa načelima prirode, obezbedi svoju egzistenciju i uživa u plodovima svoga rada. Skoro da je nezamislivo ostvarenje svih ovih generalnih ciljeva, a da pritom, kao uslov, ne postavimo svakodnevno upražnjavanje, bar elementarnih, fizičkih aktivnosti usmerenih na osećaj samoopredeljenja, ličnog doživljaja, kulturne navike, samoizbora aktivnosti i lične sreće. Ako bi drugim imenom nazvali sve ove osobine savremenog načina života, opet bi se vratili na isti pojam SPORTSKA REKREACIJA [1] Osnovni mehanizmi delovanja programa sportske rekreacije sa aspekta zdravstveno preventivnog i zdravstvenog delovanja su: Tonizirajuće delovanje programa sportske rekreacije; Ovaj oblik se ispoljava pojačavanjem intenziteta bioloških procesa u organizmu, stimulacijom vegetativnih funkcija i regulacijom funkcija unutrašnjih organa i sistema organa, poboljšanjem rada kardio-vaskularnog sistema, poboljšanju raspoloženja i sl. 51

52 Trofično delovanje programa sportske rekreacije se ispoljava aktiviranjem procesa razmene materije preko endokrinog i vegetativnog sistema, kao koordinatore ostalih procesa. Kompenzatorno delovanje programa sportske rekreacije se ogleda u slučajevima narušavanja funkcija organizma, bilo usled povreda, bolesti i slično, bilo iz razloga nastanka zamora. Mehanizam normalizacije funkcija predstavlja pozitivan uticaj sportsko-rekreativnih programa na povećanje funkcija organizma (centralno-nervnog i preko njega ostalih organskih sistema). Mehanizam aktivnog odmora se pre svega primenjuje u procesu rada, iako je savremeniji pristup ovoj funkciji kroz primenu raznih medicinsko-programiranih aktivnih odmora u banjsko-klimatskim centrima i raznim turističkim kompleksima u sastavu inovirane turističke ponude. U procesu rada je aktivan odmor svrsishodno sredstvo borbe protiv zamora i narušene radne sposobnosti. Teorija adaptacije na fizička opterećenja predstavlja uticaj i efekte sportske rekreacije i njenih programa na pojedine dimenzije psihosomatskog statusa organizma. Homeostaza se definiše kao dinamička ravtoteža u strogim granicama i kao stabilnost fizioloških funkcija organizma. Svaka sportsko-rekreativna aktivnost kao i svaka radna aktivnost, izaziva poremećaj homeostaze u vidu narušavanja biohemijskih, psiholoških i fizioloških procesa u organizmu, uspostavljajući tu homeostazu na višem pozitivnom nivou. Sportsko-rekreativni sadržaji kroz svoj manifestacioni oblik (sportskorekreativni programi) kao stresni faktor izaziva željene adaptacione promene, pod uslovom da je intenzitet pojedinca u skladu sa nivoom njegove adaptacione sposobnosti (prag motoričkog nadražaja), kad dolazi do reakcije na organizam. Tek tada će se homeostaza podići na viši nivo od predhodnog i imati indikatorno dejstvo [5]. Mehanizmi uticaja sportsko-rekreativnih aktivnosti na podizanje opšteg psihosomatskog statusa organizma se razlikuju od mehanizama uticaja aktivnog odmora, pre svega u procesu rada. Program aktivnog odmora je usmeren na mišićne grupe zapostavljene u najfrekventnijim radnim operacijama radnog procesa, na rad unutrašnjih organa i organskih sistema koji ih opslužuju. Potreba za kretanjem sa aspekta teorije informacije i teorije sistema, se smatra kao fundamentalna čovekova potreba, pa u sklopu nje nalazimo i potrebu za psihomotoričkim aktivnostima. 52

53 B. Programi sportske rekreacije Razvojem naučnih saznanja i dostignućima prakse u svetu i kod nas, razvoj sportske rekreacije se može obezbediti na sledećim programskim osnovama: Raznovrsnost programa i sadržaja sportske rekreacije uz raspoloživost slobodnog vremena, kao mogućnost sprovođenja raznih oblika sportske rekreacije u stanu, kući, dvorištu, parku, specijalizovanom objektu (rehabilitacionom, turističkom), tj. svuda gde čovek radi, boravi i provodi slobodno vreme; Usmerenost programa sportske rekreacije (bila opšta ili selektivna), bazira se na opštim zakonitostima o opštoj i specifičnoj adaptaciji, što zadovoljava sve potrebe i interese; Programi sportske rekreacije su usmereni na delovanje psihološkosociološke,biološko-zdravstvene i ekonomske ravnoteže čoveka; Valorizacija efekata primene sportsko-rekreativnih programa primenom dijagnostike inicijalnog stanja, prognostike efekata, primena određene metodologije, upravljanje procesom opterećenja i valorizacija ostvarenih efekata; Primena medicinsko-programiranih zdravstveno preventivnih aktivnih odmora, karakteriše se sistematskom kontrolom i praćenjem zdravlja i nivoa psihofizičkih i funkcionalnih sposobnosti učesnika a sve to na osnovu unapred izrađenog programa i sistema dijagnostike, prognostike i merenja, tj. kvantifikovanja valorizacionih efekata; Sistematičnost podrazumeva kontinuitet provođenja sportskorekreativnih programa tokom cele godine u skladu sa potrebama, interesovanjima i pojedinačnim motivacijama učesnika; U procesu rada se primenjuju samo programi sportske rekreacije pozitivnog dejstva sa ciljem prevencije i otklanjanja zamora i negativnih efekata jednoličnosti proizvodnog procesa, kao i kompenzaciji negativnog uticaja rada, a sve sa ciljem povećanja produktivnosti rada; Obrazovno-informativna komponenta predstavlja paralelnu informisanost učesnika o primeni i rezultatima uticaja sportskorekreativnih programa na svoj psiho-somatski status, što izaziva podsticajno-motivacionu i programsko-organizacionu komponentu; Programi sportske rekreacije se modeliraju primenom najsavremenijih naučnih saznanja komplementarnih oblasti (medicine, sociologije, psihologije, ekologije, motorike, turizma), te kao takvi odražavaju interdisciplinarnost pristupa i daju garanciju visoke valorizacije svojom primenom. 53

54 Struktura programa sportske rekreacije, najneposrednije odražava suštinu i programsku orijentaciju sportske rekreacije i daje osnovne zadatke i pravce delovanja svih nosilaca sportske rekreacije. Programsku osnovu predstavlja bogatstvo različitih aktivnosti i sadržaja, oblika i modela programa, koji se mogu upražnjavati svuda gde čovek boravi. Program sportske rekreacije je unapred definisan splet motoričkih radnji, koje odgovarajućom motoričkom strukturom, redosledom, doziranjem i tempom sprovođenja, efikasno utiču na prevenciju zamora, otklanjanju i ublažavanju akutnih nedostataka organizma i podižu psiho-somatski status organizma na viši nivo[5]. C. Sadržaji programa sportske rekreacije Kao osnovni sadržaji sportske rekreacije uzimaju se fizička vežba,sportske i zabavne igre, i discipline usmerene na zadovoljavanje relevantnih potreba i interesa učesnika, okarakterisane optimalnim opterećenjem, bez selekcije i sa ciljem povećanja zdravstveno-preventivnog, obrazovno-vaspitnog, ekonomsko-radnog i sociološko-psihološkog statusa organizma i funkcija. Sredstva sportske rekreacije ne smeju biti usmerena ka postizanju sportskih rezultata, već ka zadovoljenju osnovnih funkcija sportske rekreacije. Sadržaji programa sportske rekreacije prema pogodnostima i osnovnim karakteristikama, mogu se svrstati u sledeće grupe: sadržaji pogodni za optimalizaciju funkcionalnih sposobnosti; sadržaji usmereni na optimalizaciju lokomotornog aparata i razvijanje motoričkih sposobnosti; sadržaji koji doprinose usvajanju za rad i svakodnevni život primenjenih znanja i veština; sadržaji programa sportske rekreacije zabavno-rekreativnog karaktera; Fizio-profilaktičke procedure i druge nemotoričke aktivnosti [1]. D. Medicinsko programirani zdravstveno preventivni aktivni odmori Prva faza provođenja MPZPAO je utvrđivanje inicijalnog psihosomatskog stanja organizma učesnika. Cilj nam je da u što kraćem roku dobijemo neophodne početne informacije. Za primenu ovih programa najbolja je skala za subjektivnu procenu psihosomatskog statusa (SPPS) [4]. Ona predstavlja stepen izraženosti tegoba na devetostepenoj skali, a koristi nam i za valorizaciju postignutih efekata kod utvrđivanja finalnog stanja primenom iste skale.(šema br.1.) Rezultati dobijeni primenom ove skale poslužiće kao kompleksna dijagnostika stanja, zatim za određivanje prognostike ciljeva, te 54

55 kao značajan pokazatelj za izbor primerenih modela sportsko-rekreativnih aktivnosti selektivne namene i na kraju kao pokazatelj ostvarenih efekata tj. valorizacije efekata primene programa. Karakteristike i pouzdanost skale SPPS, provereni su u okviru kompleksnog naučno-istraživačkog projekta kao integralni deo kompleksne dijagnostike učesnika desetodnevnog programiranog zdravstvenopreventivnog odmora[6]. Kada dobijemo podatke o psiho-somatskom statusu organizma učesnika, prvo se isključuju iz spiska sve osobe kod kojih je utvrđeno prisustvo apsolutnih kontraindikacija za korišćenjem programiranih aktivnih odmora, a to su ljudi sa hroničnim oboljenjima i oštećenjima sistema. Neophodno je napomenuti da u ovom delu, obavezno učešće imaju specijalisti medicine, koji su jedini ingerentni za ocenjivanje stepena zdravlja. Nakon toga se svi učesnici razvrstavaju u programsko-intenzitetske grupe za provođenje programiranih odmora u odnosu na stepen utvrđenog psihosomatskog inicijalnog stanja organizma. Najčešća je podela na deset grupa, u odnosu na ocenu stanja zdravlja od strane lekara. U ovom slučaju predstavićemo tabelu po S.Eitner-u, modifikovanoj i dorađenoj po K. Štuki: Klasifikacija stepena zdravlja.šema br.14.[7] Doziranje i kontrola opterećenja u toku provođenja sportsko-rekreativnih programa. vrši se na osnovu spoljašnjih i unutrašnjih indikatora opterećenja. Spoljašni indikatori su: trajanje aktivnosti, trajanje odmora, broj ponavljanja i dužina deonica, a unutrašnji indikatori su: pokazatelji reakcije pojedinih organskih sestema, prevashodno puls, frekvencija disanja, arterijski krvni pritisak i sl. Najčešći pokazatelj unutrašnjih indikatora. koji se koristi tokom vežbanja i provođenja programiranih aktivnih odmora je frekvencija srca, tj. puls.preporučljivo je da se puls meri svakih deset minuta u trajanju po deset sekundi, zbog lakog izračunavanja optimalnog fizičkog opterećenja u toku vežbanja. Granice optimalnog intenziteta opterećenja se određuju nakon određivanja donje i gornje granice pulsa, individualno. Donja granica pulsa se izračunava po formuli: 170 godine starosti, a gornja granica pulsa se dobija kao odnos donje granice pulsa Dobijeni raspon, je raspon, koji predstavlja puls pri optimalnom intenzitetu opterećenja, koji ne bi smeo da se narušava u toku rekreativnih programa bilo kojeg sadržaja. 55

56 56 Postoji još nekoliko načina određivanja optimalnog intenziteta opterećenja, a navešćemo još jedan. U programima aerobne usmerenosti, puls treba da se održava u granicama 70 % - 85 % maksimalne frekvencije pulsa, koja se inače izračunava po formuli: godine starosti. Praćenje dinamike frekvencije srca, predstavlja racionalan metod praćenja uticaja sportsko-rekreativnih aktivnosti na kardio-vaskularni sistem i nezamenljiv je pokazatelj za otkrivanje odstupanja od normalnih opterećenja u toku vežbanja, kao i individualno doziranje od strane samog učesnika sportsko-rekreativnog vežbanja. Modelovanje programa sportske rekreacije se vrši u skladu sa utvrđenim inicijalnim stanjem. Sadržajna struktura modela se bira u skladu sa ciljem i namenom modela i identifikovanim potrebama i interesima učesnika. U svakom modelu programa sportske rekreacije osnovni pokazatelji sadržine strukture se definišu kroz: broj ponavljanja, dužinom distance i odgovarajućim indikatorima spoljašnjeg opterećenja. Za kontrolu i kontinuirano praćenje pulsa u toku raznovrsnih sportskorekreativnih aktivnosti, u novije vreme, primenjuju se raznovrsni kompjuterizovani sistemi. Takav je sistem TRAINNING SISTEM SPORT TESTER PE-3000, koji zvučnim signalima daje informacije o održavanju pulsa u zadatim granicama, a memoriše vrednosti pulsa u intervalima 5 i 15 sekundi, i ukupnom trajanju aktivnosti do 90, odnosno 180 minuta. Kod određivanja inicijalnog stanja, naveli smo da je skala SPPS sveobuhvatna i da se može iskoristiti i kod valoriziranja efekata primene programa i sadržaja sportsko-rekreativnih aktivnosti. Primena MPZPAO je nezamenljivi oblik primene programa za banjski, kako terapeutski, tako i profilaktički turizam, kao resurs primene programa sportske rekreacije. Svaki banjski centar raspolaže kompleksom fizioprofilaktičkih procedura, koje se uglavnom koriste u terapeutske svrhe. Prateći savremena turistička kretanja, neophodno je da se takav raspoloživi potencijal opremljenosti usmeri ka profilaktičkim motivima, što bi sigurno znatno povećalo ekonomski efekat poslovanja svakog turističkog objekta ili sportskorekreacionog centra. U budućnosti se neće moći zamisliti turistički objekat, koji u svom osnovnom sadržaju pored pansionskih usluga, nema i raznovrsnu ponudu sportsko-rekreativnih programa. Na takav razvoj će uticati promena kvaliteta turističke kulture društva i promena turističkih motiva i sklonosti. SL. 1 SKALA ZA SUBJEKTIVNU PROCENU PSIHOSOMATSKOG STATUSA

57 57

58 SL. 2 KLASIFIKACIJA STEPENA ZDRAVLJA 58

59 LITERATURA [1] Slobodan Pokrajac,"Menadžment promena i promene menadžmenta", TOPY, Beograd, 2001,str [2] Nataša Petrović,"Ekološki menadžment", Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str [3] Ivica Nikolić, "Sportska rekreacija menadžera", Beograd, 2009, str. 21. [4] Blagajac Mithat, "Teorija sportske rekreacije",beograd,1994. [5]Ivica Nikolić,"Sportska rekreacija u turizmu", Beograd,2006, str.59. [6]Blagajac Mithat, "Programiran aktivan odmor", Novi Sad, [7]Krešimir Štuka, "Rekreacijska medicina", Zagreb,

60 60

61 Uticaj instituta obligacionog prava na zaključenje i pravnu valjanost ugovora o radu Zdravko Gavrić Sadržaj Upotreba instituta obligacionog prava prilikom zaključenja ugovora o radu ograničena je pravnom prirodom radnog odnosa, ali se i pored toga, u određenim slučajevima, upotrebljavaju pravila obligacionog prava. Tako se moraju poštovati obligacione odredbe o ugovornoj sposobnosti stranaka, ponudi za zaključenje ugovora, vremenu i mjestu zaključenja ugovora, odredbe o uslovu, roku itd. Ukoliko prilikom zaključenja ugovora o radu dođe do određenih nepravilnosti u pogledu forme, mane volje, ako je ugovor o radu zaključen protivno ustavu, moralu i kogentnom pravu primjenjuju se pravila o nevaljanosti pravnog posla kao instituti obligacionog prava. Ključne riječi instituti obligacionog prava, ništavost, rušljivost, ugovor o radu. mr. sc. Zdravko Gavrić, zaposlen u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, (gavriczdravko10@gmail.com). 61

62 I. UVOD Istorijski posmatrano radni odnos se konstituisao ugovorom između poslodavca i zaposlenog, pa se ugovor o radu ni po čemu nije razlikovao od drugih ugovora obligacionog prava. Takvo stanje očuvalo se do danas u austrijskom pravu. Na ugovor o radu prvenstveno se odnose odredbe radnog prava, ali supsidijarno i odredbe obligacionog prava. Zaključenje ugovora o radu je slobodan, voljni odnos dvije ugovorne strane. Zbog pravne sigurnosti i širih društvenih interesa potrebno je ograničiti autonomiju volje kako bi se zaštitili intersi ekonomski slabije ugovorne strane. Rad je podijeljen u pet cjelina. Prva se odnosi na pojam ugovora o radu. Ugovor o radu je dvostrani ugovor koji zaključuju poslodavac i zaposleni na osnovu koga nastaju određena prava i obaveze za obadvije ugovorne strane. Druga cjelina posvećena je sposobnosti za zaključenje ugovora o radu. Sposobnost za zaključenje ugovora o radu je specifična ugovorna sposobnost poslodavca i zaposlenog. Posledica nedostatka sposobnosti za zaključenje ugovora o radu je nevaljanost ugovora o radu. Treća cjelina odnosi se na volju za zaključenje ugovora o radu (animus contrahendi). S tim u vezi ugovor o radu može biti rušljiv zbog mana volje koje su postojale prilikom zaključenja ugovora o radu. Četvrta cjelina odnosi se na vrijeme, mjesto i formu zaključenja ugovora o radu. Ugovor o radu smatra se zaključenim kad su ga svojeručno potpisale obadvije ugovorne strane. Mjesto zaključenja ugovora o radu je sjedište poslodavca, odnosno prebivalište ponudioca. Ugovor o radu mora biti sačinjen u pisanoj formi. Peta cjelina posvećena je ništavosti, rušljivosti, konverziji i konvalidaciji ugovora o radu. Na ove institute primjenjuju se odredbe obligacionog prava. Ništavost je najteži oblik nevaljanosti kad je ugovor o radu protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima. Kad su neke odredbe ugovora o radu ništave riječ je o djelimičnoj ništavosti. Ugovor o radu je pobojan ako ga je zaključila strana koja je ograničeno poslovno sposobna i kad su prilikom njegovog zaključenja postojale mane volje. Konverzija ugovora o radu primjenjuje se kad ugovor o radu ispunjava uslove za valjanost nekog drugog pravnog posla. II. POJAM UGOVORA O RADU Rad je rezultat aktivnosti čovjeka koji se pojavljuje u svim istorijskim razdobljima. On je osnovni uslov opstanka čovječanstva i društvene zajednice. Odnos koji nastaje između ljudi u proizvodnom procesu je radni odnos.[1] Današnji sistem radnog odnosa nije nastao odjednom, već je nastajao evolutivno. U početku je postojao odnos između gazde i sluge, da bi 62

63 se ti odnosi usložnjili angažovanjem većeg broja radnika i pojavom masovnojih poslova, koji su vezani za angažovanje većeg broja radnika. Ovakvi odnosi su nastali u 18. i 19. vijeku u Velikoj Britaniji. Sa stanovišta radnog prava iskristalizovao se biploarni radni odnos sličan kao i u savremenom pravu. To je dvostarni odnos zaposlenog i poslodavca koji se reguliše ugovorom o radu, na osnovu koga zaposleni i poslodavac imaju određena prava i obaveze.[2] Ugovor o radu kakav poznajemo danas je pravna tvorevina 20. vijeka.[3] Ugovor o radu je pravni osnov (iustus titulus) radnog odnosa, ali prava i obaveze za zaposlenog i poslodavca nastaju kad radnik stupi na rad kod poslodavca(član 1. stav 2. Zakona o radu). Ovaj ugovor zaključuje zaposleni i poslodavac. U uporednom pravu ugovor o radu definišu neke građansko pravne kodifikacije, npr Austrijskog građanskog zakonika ugovor o radu se definiše kao obligacionopravni odnos u kojem se jedna ugovorna strana obavezuje da će za potrebe druge ugovorne strane vršiti određenu djelatnost ili dužnost, dok se druga strana obavezuje da će za obavljeni rad plaćati naknadu. Tehnički pravno ugovor o radu je ugovor posebnog prava u kome je, za razliku od građanskog prava, ograničeno načelo koordinacije. To je ugovor radnog prava. U obligaciono pravnom smislu ugovor o radu se može definisati kao ugovor kojim se jedno lice obavezuje da će staviti svoju radnu aktivnost pod uticaj volje drugog lica u zamjenu za novčanu naknadu (platu).ugovor o radu je komutativan što podrazumijeva reciprocitet izvršenja rada, sa jedne strane i plate, sa druge strane.ugovor o radu spada u grupu ličnih pravnih poslova (intuitu personae). On je nominantni ugovor pošto je njegovo imenovanje odredio zakonodavac, ali je i samostalan pravni posao pošto svoje postojanje ne vezuje za neki drugi pravni posao. To je ugovor koji ne prestaje jednokratnim ispunjenjem, već je sa trajnim prestacijama. Ako ugovor o radu posmatramo kao institut radnog prava, a ne kao građansko pravi odnos, onda ugovor o radu možemo definisati kao ugovor kojim se jedna ugovorna strana (zaposleni) obavezuje da obavlja određeni rad kod druge ugovorne strane (poslodavca), koji će joj za to platiti odgovarajuću zaradu. Iz ove definicije proizilaze sledeća svojstva ugovora o radu: to je lični odnos radnika i poslodavca, zaključuje se uz poštovanje načela dobrovoljnosti, poslodavac donosi odluku o izboru kandidata koji može da prihvati unaprijed definisana ugovorna pravila, pravila koja su unaprijed definisana samo su djelimično i u ograničenom obimu volja poslodavca i zaposlenog, ugovor o radu stvara relativno trajan odnos između zaposlenog i poslodavca, ugovor o radu je dvostrano teretan (sinelagmatičan), on je osnov za zasnivanje radnog odnosa i nepohodno potreban uslov (conditio sine qua 63

64 non) za zasnivanje radnog odnosa. Iz toga proizilazi da se pravna priroda ugovora o radu može posmatrati sa dva aspekta: prvom, u kome ugovor o radu predstavlja akt o zasnivanju radnog odnosa (sredstvo kojim se zasniva radni odnos), i drugo, kao akt kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornost iz radnog odnosa.[4] Kao što vidimo, dva su pola o pravnoj prirodi ugovora o radu: javnopravni i privatnopravni. Radno pravo je nastalo i razvilo se u krilu građanskog prava. U građanskom pravu preovlađuju dispozitivne pravne norme koje ugovorne strane mogu saglasnom izjavom volja mijenjati i prilagođavati svojim potrebama. Ugovorne strane će, prvenstveno biti vezane ugovorom a ako svi odnosi nisu do kraja regulisani ugovorom primjenjivaće se dispozitivne norme kao prirodni sastojci ugovora. Ugovor o radu nije klasičan ugovor građanskog prava. Prava i obaveze zaposlenog i poslodavca ne mogu biti regulisane samo ugovorom o radu. Na prava i obaveze iz radnog odnosa primjenjuju se odedbe Zakona o radu, drugih zakona i opštih akata, kolektivnih ugovora i podzakonskih opštih akata. Ugovorne strane nemaju apslutnu slobodu u pregovaranju o bitnim elementima ugovora o radu. Pravna priroda ugovora o radu je mješovita uz preovlađujuća javnopravna i statusna obilježja nad elementima građanskopravne prirode.[5] III. SPOSOBNOST ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA O RADU Za zaključenje ugovora o radu neophodna je specifična ugovorna sposobnost poslodavca i zaposlenog. Sposobnost za zaključenje ugovora o radu je dio radne sposobnosti. Radna sposobnost se može definisati kao sposobnost biti nosilac prava i obaveza iz radnog odnosa. Radna sposobnost je voljna aktivnost čovjeka koja uključuje volju da se uspostavi, promijeni ili prestane radni odnos. Poslovna sposobnost je pretpostavka za valjano zaključenje pravnog posla. Na taj način je omogućena, fizičkom i pravnom licu, razmjena rada i dobara u procesu proizvodnje. Posledica nedostatka pravne ili poslovne sposobnosti je nevaljanost ugovora o radu. Ova posledica je obligaciono pravne prirode. Zaposeni je slobodan da zaključi ugovor o radu, da stupi na rad i slobodan je čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa. Zakon o radu propisuje uslove za zaključenje ugovora o radu u pogledu godina starosti i opšte zdravstvene sposobnosti za rad. Ugovor o radu može zaključiti lice koje je napunilo 15 godina života i koje ima opštu zdravstvenu sposobnost za rad. Oba uslova moraju biti ispunjena kumulativno. Ovo je apsolutni uslov za zaključenje ugovora o radu koji mora biti ispunjen prilikom zaključenja ugovora o radu. 64

65 Ukoliko bi se zaključio ugovor o radu bez ispunjenja ovog uslova takav ugovor je ništav. I poslodavac je slobodan u donošenju odluke sa kojim licem će zaključiti ugovor o radu, u granicama Zakona o radu kojim se propisuju opšti uslovi za zaključenje ugovora o radu. Pored načelne slobode ugovaranja na zaključenje ugovora o radu primjenjuju se određena ograničenja i zabrane u pogledu zaštite djece, omladine, zabrane diskriminacije, posebne zaštite žena i materinstva itd. Posledice kršenja tih odredbi su obligacionopravne (ništavost ili rušljivost ugovora o radu). Poslodavac nije dužan zaključiti ugovor o radu iako je prethodno javno objavio potrebu za prijem radnika. Odluku o tome koga će između prijavljenih kandidata, koji ispunjavaju opšte i posebne uslove, izabrati donosi poslodavac na osnovu slobodne ocjene. A. Poslovna sposobnost ugovornih strana Poslovna sposobnost poslodavca i zaposlenog prilikom zaključenja ugovora o radu je jedna od pretpostavki za zaključenje pravno valjanog ugovora o radu. Poslovnu sposobnost možemo definisati kao sposobnost za zaključenje pravnih poslova.[6] Za postojanje poslovne sposobnosti zaposlenog sa radno pravnog aspekta neophodno je da postoji objektivna i subjektivna komponenta poslovne sposobnosti. Objektivna komponenta je punoljetstvo, a subjektivna je mogućnost rasuđivanja. Specijalu poslovnu sposobnost za zaključenje ugovora o radu može imati lice koje je navršilo 15 godina života (član 14. stav 1.Zakona o radu). Ovakvo rješenje inspirisano je nastojanjem da se maloljetnici podstiču na privređivanje i racionalno trošenje, a ima i određeni socijalni značaj. Poslovna sposobnost poslodavca je sposobnost onog organa pravnog lica koji u ime i za račun pravnog lica zaključuje pravne poslove. Obim poslovne sposobnosti pravnog lica određen je obimom njegove pravne sposobnosti. Pravno lice može zaključivati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. Ugovor koji pravno lice zaključi suprotno ovoj odredbi nema pravno dejtvo (član 54. Zakona o obligacionim odnosima, dalje: ZOO). Kao što vidimo i ovdje je posledica obligaciono pravna. Ukoliko zaposleni nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati da poslodavac nema pravnu sposobnost za zaključenje ugovora o radu, takav zaposleni može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio usled zaključenja ugovora o radu koji nema pravno dejstvo (član 54. stav 3. ZOO). 65

66 B. Obligaciono pravne sankcije kod zaključenja ugovora o radu ograničeno poslovno sposobnog ili poslovno nesposobnog lica Za zaključenje punovažnog ugovora o radu potrebno je da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za zaključenje ugovora. Ugovor o radu je poseban imenovani ugovor, a ugovorne strane trebaju biti poslovno sposobne za zaključenje ovog ugovora. Ranije smo iznijeli neke specifičnosti u pogledu ove vrste ugovora. Ugovor o radu koje je zaključilo ograničeno poslovno sposobno lice ima pravni učinak za ugovorne strane, ali spada u načelno rušljive pravne poslove sve dok zakonski zastupnik ograničeno poslovno sposobnog lica takav ugovor ne odobri (član 56. stav 3. ZOO). Kad ugovor o radu zaključi poslovno nesposobno lice obligaciono pravna sankcija koja se odnosi na takav ugovor je ništavost ugovora. Takav primjer imamo kad zaposleni nije navršio 15 godina života ili nema opštu zdravstvenu sposobnost. Poslodavac koji prilikom zaključenja ugovora o radu nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može odustati od ugovora sa njim (član 55. stav 1. ZOO). Isto takvo pravo ima poslodavac koji je za ograničenu poslovnu sposobnost zaposlenog znao, ali je prevaren od strane zaposlenog da ima odobrenje od svog zakonskog zasupnika. Ovo pravo se gasi po isteku od trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane (član 55. stav 3. ZOO). IV. VOLJA ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA O RADU Za nastanak radnog odnosa i zaključenje ugovora o radu mora postojati volja (animus contrahendi) ugovornih strana. Saglasnost izjava volja ugovornih strana je suština ugovora o radu. Ugovor o radu nije čisto konsenzualni ugovor pošto je ograničen prinudnim radnopravnim normama, ali u onom dijelu gdje ugovorne strane mogu slobodno disponirati autonomija volje dolazi do punog izražaja. Izjava volje mora biti ozbiljna i stvarna. Smatra se da je ugovor o radu zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora (član 26. ZOO). U obligacionom pravu propisan je princip slobode volje pri zaključenju ugovora. Ova sloboda pretpostavlja slobodu izjave volje, slobodu izbora partnera, slobodu u izboru forme ugovora. Volja ugovornih strana kod zaključenja ugovora o radu, ali i prestanka radnog odnosa, načelno je slobodna uz ograničenja propisana kogentim normama radnog prava. Ali i pored ovih imperativnih normi bez saglasne izjave volja poslodavca i zaposlenog nema ugovora o radu. 66

67 A. Autonomija volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu Propisi obligacionog prava su, načelno dispozitivne prirode. Ugovorne strane mogu drugačije urediti svoje odnose. Ovo pravo ugovornih strana temelji se na načelu autonomije volje (član 10. ZOO). Autonomija volje označava mogućnost stranaka da ugovorne odnose urede po svojoj volji. Autonomija dolazi do izražaja u ugovornim odnosima, u kojima svako lice samostalno odlučuje o tome da li će zaključiti i o licu sa kojim će stupiti u ugovorni odnos, dok sa drugom ugovornom stranom sporazumno odlučuje o sadržini, formi, izmjenama i dopunama, načinu realizacije i prestanka ugovornog odnosa.[7] Načelo autonomije volje razvilo se u 19. vijeku kao posledica aktivnosti pravnih filozofa, a počiva na shvatanju da je jedini izvor ugovorne obaveze volja ugovornih strana. Osim filozofskog aspekta doktrini autonomije volje daje se moralni aspekt prema vjerovanju da je ugovor pravičan kad čovjek odlučuje za sebe. Načelo autonomije volje iznjedrilo je maksimu ugovorno sinonim pravičnog.[8] Autonomija volje omogućuje obligacione odnose tako da im obezbijedi najveću moguću elastičnost, što ugovornim strankama omogućuje da svoje odnose promptno (trenutno, refleksno), prilagode novonastalim tehnološkom, poslovnim i ekonomskim prilikama. Doktrina o autonomiji volje došla je pod ozbiljan udar kritike francuskih teoretičara. Prema njima autonomija volje je raritet prošlosti.[9] U praksi kapitalističkog načina proizvodnje autonomija volje sve više se povlači iz prakse. Ti razlozi su: u prvom redu razlog protiv autonomije volje je što postoji značajan broj obligacija neugovornog karaktera, drugo, u oblasti ugovora pravni propisi su sve češće imperativni, treće, pojam javnog poretka se u bitnim crtama izmijenio u odnosu na shvatanje o pravnom poretku 19. Vijeka. Autonomija volje je u svim pravima u većoj ili manjoj mjeri ograničena, s tim što su njene granice određene na dva načina: jednom generalnom odredbom kojom se predviđa da su stranke u obligacionim odnosima slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, da sve odnose urede po svojoj volji,(član 10. ZOO), većem broju odredbi kojima se autonomija volje u pojedinim slučajevima ograničava (obavezno zaključenje ugovora, pravo preče kupovine, formalni ugovori, propisivanje obavezne sadržine ugovora itd.). Autonomija volje je primjenjiva i na zaključenje ugovora o radu, ali se manifestuje kroz slobodu zaključenja ugovora o radu. Bez saglasnosti obadvije ugovorne strane, odnosno bez sporazuma ugovornih strana ugovor o radu ne može se zaključiti. Sloboda zaključenja ugovora o radu mora se izraziti na način iz koga se jasno vidi da je ugovor zaključen slobodnom voljom obje ugovorne strane. Danas se sve više postavlja pitanje koliko je 67

68 kod zaključenja ugovora o radu prisutna autonomija volje? Za razliku od obligacionog prava volja je ograničena prinudnim propisima radnog prava. Prije svega, autonomija volje ograničena je zakonskom odredbom o zaštiti minimalnih prava zaposlenih. Prava zaposlenih koja su inkorporirana u ugovor o radu ne mogu biti manjeg obima od onih koja propisuje Zakon o radu, ali ugovorom o radu ta prava mogu biti proširena. To je poštovanje principa povoljnosti, pošto je zaposleni slabija ugovorna strana pa je neophodna intervencija države radi zaštite njegovih minimalnih prava. Imajući u vidu mogućnost proširenja prava zaposlenih kod zaključenja ugovora o radu postoji mogućnost da poslodavac i zaposleni autonomno urede ovo proširenje. Kod ugovora o radu volja ne može biti izražena na bilo koji način. Zakon postavlja zahtjev za pisanom formom (član 19. stav 1.Zakona o radu). Ugovor o radu je punovažan samo kad je poštovana pisana forma. U savremenoj praksi veliki broj ugovora je po pristupu (adhezionih), pa se postavlja pitanje da li je ugovor o radu adhezioni ugovor? U novije vrijeme uočava se velika ponuda radne snage i smanjenje ponude poslova, pa su nezaposleni prinuđeni da prihvate bilo kakav posao. Najčešće ne postoji faza pregovaranja i davanje ponude, već se nezaposlenom ponudi na potpis ugovor o radu koji je unaprijed sačinjen od strane poslodavca, a nezaposleni koji je prinuđen da prihvati posao potpiše ugovor ne postavljajući bilo kakve dodatne uslove. Poslodavac kao ekonomski jača strana sačinjava ugovor o radu, a zaposleni pristupa ovom ugovoru, pa se može reći da ugovor o radu predstavlja specifičan ugovor po pristupu. Specifičan zbog toga što mora sadržavati minimalan obim prava koji je propisan Zakonom o radu. B. Mane volje prilikom zaključenja ugovora o radu Mane volje su institut obligacionog prava. Ako se ugovor o radu zaključi i pored toga što kod neke ugovorne strane postoji mana volje na takav ugovorni odnos primjenjuju se norme obligacionog prava. Izjava volje mora biti prava; ne smije biti data u zabludi ili kao posledica prinude. Zabluda je pogrešna predstava o elementu pravnog posla koja utiče na njegovu punovažnost. Pogrešna predstava sama po sebi ne stvara nikakve pravne posledice, ali ona postaje pravno relevantna tek kad strana na osnovu takve pogrešne predstave izjavi volju zaključujući ugovor o radu. Tako izjavljena volja nije prava volja, pošto bi prava volje bila drugačija da zablude nije bilo. Zabluda predstavlja nesvjesnu nesaglasnost između prave 68

69 volje i izjavljene volje. Podjela zabluda tradicionalno obuhvata sledeće vrste: - Zabluda o prirodi ugovora (error in negotio) je zabluda kad jedna ugovorna strana vjeruje da je zaključila jedan ugovor, a zapravo je zaključila drugi (zaposleni vjeruje da je zaključio ugovor o djelu a zaključio je ugovor o radu). - Zabluda o ličnosti (error in personae) postoji kad jedna ugovorna strana ima pogrešnu predstavu o indentitetu druge ili kad ima pogrešnu prestavu o svojstvima druge ugovorne strane. Poslodavac može biti doveden u zabludu u pogledu identiteta zaposlenog a zaposleni može biti u zabludi u pogledu svojstava poslodavca. - Zabluda o motivu (error in motivo) postoji kad jedna strana pogrešno vjeruje da postoji činjenica koja ju je podstakla da zaključi ugovor, iako ona ne postoji. - Zabluda o kauzi ili cilju ugovora (causa finalis) postoji kad se pogrešna predstava odnosi na cilj ili svrhu koju strana u ugovoru želi da postigne njegovim zaključenjem.[10] Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lica sa kojima se zaključuje ugovor ako se zaključuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takvog sadržaja (član 61. stav 1. ZOO). Prevara predstavlja nedostatak volje jedne strane usled zablude koju je namjerno izazvala druga strana ili je održava u zabludi da bi je navela na zaključenje pravnog posla. Za razliku od zablude prevara sadrži namjeru jedne ugovorne strane da svojom radnjom ili propuštanjem izazove pogrešnu predstavu kod druge ugovorne strane. Zbog toga se prevara naziva kvalifikovanom zabludom. Za razliku od zablude koja je osnov za rušljivost pravnog posla samo kad je bitna prevara je uvijek razlog za rušljivost pošto prevara uvijek kvari pravni posao (fraus omnia corrumpat). Prijetnja ne podrazumijeva pogrešnu predstavu o stvarnosti već je riječ o volji koja je izraz tačne predstave o stvarnosti, ali koja je izjavljena kao rezultat određenog pritiska. Pritisak može biti učinjen upotrebom fizičke sile i izazivanjem opravdanog straha kod druge ugovorne strane (član 60. stav 1. ZOO). Razlikujemo dvije vrste prijetnje (pritiska): fizička i psihička prijetnja. Kod upotrebe fizičke sile (vis absoluta) ne radi se o mani volje već o potpunom odsustvu volje. Za razliku od fizičke prinude kod psihičke prijetnje pritisak na volju druge ugovorne strane vrši se psihičkim putem (vis compulsiva). To se postiže izazivanjem opravdanog straha od buduće, izvijesne opasnosti koja se može desiti samoj ugovornoj stranci, bliskim 69

70 licima ili njegovoj imovini. Izazivanje opravdanog straha mora biti takvo da lice kome se prijeti zaključi ugovor upravo zbog straha. Institut sličan mani volje je nesporazum (disenzus). Opšti uslovi za nastanak ugovora o radu, kao i drugih ugovora su: sposobnost ugovaranja, saglasnost volja, predmet i osnov ugovora (član 26. ZOO). Saglasnost volja je, dakle, opšti uslov za nastanak ugovora. Saglasnost se ostvaruje susretanjem volja ugovornih strana. O nesporazumu govorimo kad prilikom zaključenja ugovora o radu ugovorne strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu, odnosno predmetu (član 63. ZOO). Nesporazum se ne smatra manom volje, već je to nesklad izjava stranaka. Kod nesporazuma pravni posao ne nastaje. Razlikujemo nekoliko vrsta nesporazuma: - Nesporazum zbog nepotpunosti je takav nesporazum koji se odnosi na bitne sastojke ugovora. - Nesporazum iz razloga nesklada izjava volje. Ponuda i prijem ponude su kod ovog oblika nesporazuma još u samom početku u neskladu. - Nesporazum iz razloga nemogućnosti razumijevanja dogovorenog. U tom slučaju ponuda i prihvat ponude su dvosmisleni. U svakom pojedinačnom slučaju potrebno je utvrditi da li su izjave volja saglasne ili je u pitanju nesporazum. Nesporazum je tzv. pravni standard te ga je neophodno u svakom konkretnom slučaju utvrditi s obzirom na okolnosti slučaja. V. VRIJEME, MJESTO I FORMA ZAKLJUČENJA UGOVORA O RADU A. Vrijeme zaključenja ugovora o radu U pogledu vremena zaključenja ugovora o radu, računa se da je on zaključen kad su ga svojeručno potpisale obadvije ugovorne strane. Vrijeme zaključenja ugovora o radu je od značaja za utvrđivanje poslovne sposobnosti, od vremena zaključenja počinju teći materijalni i procesni rokovi, od vremena zaključenja računaju se rokovi za izvršenje obaveza ugovornih strana, rokovi za zastarjelosti, o pravnom odnosu ugovornih strana sudi se prema vremenu nastanka takvog odnosa, pitanje koje se pravo primjenjuje (koji je propis bio na snazi), zavisi od vremena zaključenja ugovora. Ugovor o radu je zaključen kad ponudilac, odnosno poslodavac, dobije od druge ugovorne strane, odnosno zaposlenog, izjavu da je prihvatila ponudu. U praksi takva izjava se daje stavljanjem svojeručnog potpisa na nacrt ugovora o radu. Javno objavljeni konkurs za prijem radnika izražena je volja poslodavca da primi radnika u radni odnos. Takođe, poslodavac je punudilac ugovora o 70

71 radu. Datum zaključenja ugovora o radu mora biti označen u samom ugovoru, kao i datum stupanja na rad zaposlenog, ali ako nije označen datum stupanja na rad smatra se da je vrijeme stupanja na rad istovijetno sa vremenom zaključenja ugovora o radu. B. Mjesto zaključenja ugovora o radu Po opštim pravilima obligacionog prava smatra se da je mjesto zaključenja ugovora o radu poslovno sjedište poslodavca, odnosno prebivalište ponudioca. Prema članu 31. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu. Kao mjesto zaključenja ugovora o radu smatra se mjesto sjedišta poslodavca, ali mjesto zaključenja ugovora o radu može biti i neko drugo mjesto ako se tako sporazumiju ugovorne strane. Potrebno je naglasiti da u slučaju promjene mjesta vršenja rada zaposlenom mora ponuditi zaključenja novog ugovora o radu. Zbog toga se mjesto vršenja rada u ugovoru o radu sa podacima o dužini i rasporedu radnog vremena mora unijeti u ugovor o radu (član 19. Zakona o radu). U praksi se pokazalo da se može promijeniti mjesto rada, što je vrlo čest slučaj kod građevinskih privrednih društava, trgovine itd. Što predstavlja veliku promjenu za odnose između ugovornih strana. Veći značaj promjeni mjesta vršenja rada daju odredbe o otkazivanju ugovora o radu sa ponudom zaključenja ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima (član 137. Zakona o radu). Značaj mjesta zaključenja ugovora o radu je zbog određivanja nadležnosti suda. C. Forma ugovora o radu Zakonom o radu propisana je forma ugovora o radu. Ugovor o radu mora biti sačinjen u pisanoj formi (član 19. Zakona o radu). Ako se odstupi od pisane forme ugovora o radu, ili ako ugovor o radu ne sadrži zakonom propisane elemente poslodavac će se kazniti novčanom kaznom od KM do KM u prekršajnom postupku. U austrijskom pravu ugovor o radu je konsenzualan i stranke ga mogu zaključiti u formi koju slobodno odaberu ( 863 Austrijskog građanskog zakonika). Zahtjev za pisanom formom ugovora o radu proizilazi iz komunitarnog prava, odnosno Direktive br. 91/533 EES, mada Direktiva propisuje da usmeno zaključenje ugovora o radu ne utiče na njegovu valjanost. Iako je obavezna pisana forma taj zahtjev je postavljen zbog dokazivanja da je ugovor o radu zaključen (forma ad probetionem), i ne predstavlja konstitutivni element ugovora o radu. I ovdje je primjer inetervencije države, 71

72 pošto je zakonodavac nastojao da zaštiti radnika kao slabiju ugovornu stranu. Namjena pisane forme ugovora o radu je da on u sudskom postupku služi kao dokazno sredstvo, a to dokazno sredstvo sadrži opredjeljenje ugovornih strana o minimalnim pravima zaposlenog. Što se tiče radnopravnog položaja zaposlenog ugovor o radu mu služi kao određeni vid zaštite od pogoršanja njegovorg položaja u toku trajanja radnog odnosa. Kod prestanka ugovora o radu zaposleni će lakše dokazati postojanje radnog odnosa i po toj osnovi prava iz socijalnog osiguranja. U obligacionom pravu prihvaćeno je načelo konsezualizma ugovora, što znači, da se za pravno valjano zaključenje ugovora o radu ne zahtijeva neka posebna forma. Radno pravo po pitanju forme ugovora o radu odstupa od obligacionog prava postavljajući zahtjev za formom. Mađutim, što se tiče suštinskog pitanja o pravnoj valjanosti ugovora o radu koji je bio zaključen u nekoj drugoj formi kakva nije propisana (usmena forma), takva forma ima se posmatrati u odnosu na radno pravni položaj slabije ugovorne strane. Ako je pravni položaj zaposlenog takav da mu je poslodavac obezbijedio najmanje minimum prava propisanih zakonom takav ugovor je pravno valjan (VSR Slovenije, Presuda Ips 304/2007, od god.). Zaposleni u toku trajanja radnog odnosa u svako vrijeme može zahtijevati da se zaključi pisani ugovor o radu. Ovakva postavka je empirijska, pošto je u praksi drugačije. Bez pismeno zaključenog ugovora o radu nije moguće prijaviti zaposlenog na obavezno socijalno osiguranje. VI. NIŠTAVOST, RUŠLJIVOST, KONVERZIJA I KONVALIDACIJA UGOVORA O RADU A. Ništavost i pobojnost ugovora o radu Ako nisu ispunjene pretpostavke za pravno valjano zaključenje ugovora o radu postavlja se pitanje pravnih posledica. Nevaljanost ugovora o radu nadovezuje se na fazu zaklječenja. Na institute ništavoti i pobojnosti ugovora o radu primjenjuju se odredbe obligacionog prava, ako radno pravo zakonodavstvo kao lex spetialis ne propisuje drugačija. Nevaljanosti (nevažnosti) posvećen je odsijek Zakona o obligacionim odnosima. U ovom odsijeku postoji gradacija (stepenovanje) nevaljanosti ugovora počev od rušljivosti, preko djelimične ništavosti do ništavosti. Stepenovanje nevaljanosti naslijeđe je rimskog prava, kao i konverzija i konvalidacija.[11] Ugovor o radu je ništav ako je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima (člam 103. stav 1. ZOO). Ugovor o radu može 72

73 biti ništav od samog početka (od momenta zaključenja), a može razlog ništavosti nastati u toku trajanja radnog odnosa. Ništavost je najteži oblik nevaljanosti ugovora. Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svako zainteresovano lice. Pravo da zahtijeva utvrđivanje ništavosti ima i javni tužilac. Pravo na utvrđivanje ništavosti ne gasi se protekom vremena. Ako je zaključenje ugovora o radu zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani, takav ugovor će ostati na snazi, ako zakonom nije nešto drugo propisano za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posledice. U slučaju ništavosti svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila na osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon šta drugo ne određuje. Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svome sadržaju ili cilju protivan kogentnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala a može odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda jedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji ima sjedište, odnosno prebivalište ili boravište. Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obje ugovorne strane, o značaju ugroženog dobra ili interesa, kao i o moralnim shvatanjima (član 104. ZOO). Ništavost neke odredbe ugovora o radu (djelimična ništavost) ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen. Ugovor će ostati na snazi i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučna pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje (član 105. ZOO). Ništavost se ne može isticati ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen. Ugovorna strana koja je skrivila ništavost odgovorna je drugoj ugovornoj strani za štetu koju ona pretrpi zbog ništavosti ugovora, ako ona nije znala ili prema okolnostima nije mogla znati za postojanje uzroka ništavosti. Ugovor o radu pobojan (rušljiv) ako ga je zaključila strana koja je ograničeno poslovno sposobna, kad je prilikom njegovog zaključenja bilo mana u pogledu volje ugovornih strana (član 111. ZOO). Ugovorna strana u čijem interesu se pobojnost ustanovljava može tražiti da se ugovor poništi, ali saugovarač te strane može od nje tražiti da se u određenom roku, ali ne kraćen od 30 dana, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne jer će u protivnom 73

74 smatrati da je ugovor poništen (član 112. ZOO). Ugovorne strane imaju pravo na restituciju, a ako to nije moguće, ili se protivi vraćanju imaju pravo na naknadu u novcu. Kad je ograničena poslovna sposobnost osnov za poništenje ugovora druga ugovorna strana može tražiti restituciju. Ugovorna strana koja je skrivila poništenje odgovara drugoj ugovornoj strani za štetu koju pretrpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao niti morao znati za postojanje razloga za rušljivost (član 115. ZOO). Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno (član 116. ZOO). Pravo da zahtijeva poništenje pobojnog ugovora o radu prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivoti, odnosno prestanka prinude (subjektivni rok). To pravo u svim slučajevima prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora o radu (objektivni rok), (član 117. ZOO). B. Konverzija i konvalidacija ugovora o radu Do upotrebe obligacionog instituta konverzije dolazi kad ugovor o radu ima manljivost pri čemu zadovoljava uslove za valjanost kakvog drugog pravnog posla. U tom slučaju ništavi ugovor o radu koji ispunjava uslove za valjanost nekog drugog ugovora konvertuje u neki drugi ugovor (npr. ugovor o djelu), tim prije što ništavi ugovor o radu ima u sebi elemente koji isunjavaju uslove za valjan ugovor. Prilikom određivanja da li će ugovor ostati na snazi potrebno je utvrditi volju ugovornih strana i utvrditi da li su strane saglasne sa takvim pravnim odnosom uz poštovanje okolnosti kakve su bile u vrijeme zaključenja ugovora o radu. Konverzija je isključena u slučaju kad ništava odredba ugovora o radu prouzrukoje ništavost pravnog posla u koji takav ugovor može konvertovati. Što se tiče konvalidacije ranije smo iznijeli slučaj usmeno zaključenog ugovora o radu, odnosno ugovora o radu koji nije pravno valjan u pogledu propisane forme i koji može konvertovati u pravno valjan ugovor o radu. Ništavi ugovori će istekom roka za poništenje će konvalidirati u pravno valjan ugovor o radu. VII. ZAKLJUČAK Kod ugovora o radu, kao ugovoru radnog prava, ograničeno je načelo koordinacije pošto prinudne norme radnog prava ne mogu biti mijenjane saglasnošću ugovornih strana. Na ugovor o radu supsidijarno se primjenjuju odredbe obligacionog prava. Ugovor o radu se može definisati kao ugovor 74

75 kojim se jedna ugovorna strana (zaposleni), obavezuje da će svoju radnu aktivnost staviti pod uticaj volje druge ugovorne strane (poslodavca), u zamjenu za novčanu naknadu (platu). Ugovor o radu je relativno trajan odnos. Njega može zaključiti lice koje je navršilo 15 godina života i koje ima opštu zdravstvenu sposobnost. Ako bude zaključen suprotno ovom apsolutnom uslovu ima se smatrati ništavim. Da bi poslodavac i zaposleni zaključili ugovor o radu moraju biti poslovno sposobni. Poslovna sposobnost poslodavca (kad je u pitanju privredno društvo), cijeni se prema poslovnoj sposobnosti zakonskog zastupnika privrednog društva. Ugovorne strane zaključuju ugovor o radu kad postignu saglasnost volja o bitnim sastojcima ugovora. Princip slobode volje ograničen je kogentim normama radnog prava kojim je propisan minimum prava zaposlenog. Izjava volje mora biti prava, odnosno ne smije biti data u zabludi ili kao posledica prevare i prinude. Zabluda je pogrešna predstava predstava o bitnim elementima pravnog posla koja utiče na njegovu punovažnost. Prevara predstavlja nedostatak volje jedne ugovorne strane usled zablude koju je namjerno izazvala druga strana ili je održava u zabludi da bi je navela na zaključenje pravnog posla. To je tzv. kvalifikovana zabluda. Prijetnja nije pogrešna predstava o stvarnosti već je riječ o volji koja je izjavljena kao rezultat određenog pritiska. Institut obligacionog prava koji po sadržaju i posledicama nalikuje manama volje je nesporazum. Ugovor o radu je zaključen onoga trenutka kad su ga obje ugovorne strane svojeručno potpisale. Za mjesto zaključenja ugovora o radu smatra se sjedište poslodavca, odnosno prebivalište ponudioca. Ugovor o radu je ništav kad je zaključen protivno prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima. Ništav ugovor se ne poništava, nego se oglašava ništavim. Oglašavanje ništavim može zahtijevati svako lice, a to pravo ne zastarijeva. Ugovor o radu je rušljiv ako ga je zaključila ograničeno poslovno sposobna ugovorna strana i kada je prilikom zaključenja bilo mana volje ugovornih strana. 75

76 LITERATURA [1] Kyovsky, R. (1978) Delovno pravo. Ljubljana: Pravna fakulteta v Ljubljani. [2] Jašarević, S. (2013) Radni odnos tendencije u praksi i regulativi. Zbornik Pravnog fakulteta u Novom Sadu, broj 3, str [3] Bilić, A. (2011) Transformacija radnopravnog odnosa. Zbornik Pravnog fakulteta Rijeka, broj 2, str [4] Herman, W., Ćupurdija M. (2011) Osnove radnog prava. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera. [5] Janković, J. (2012) Pravna priroda ugovora o radu. Glasnik prava, broj 3, str [6] Stanković O., Vodinelić, V. (2004) Uvod u građansko pravo, Beograd: Nomos. [7] Nikolić, Đ. (2010), Obligaciono pravo. Beograd: Projuris. [8] Touillée, A. (1909) Lidée moderne du droit. Paris: Librairie hachette. [9] Starck, B. (1972) Droit civil Obligations. Paris: Librairies techniques. [10] Popov, D. Zablude i prevare kao razlog rušljivosti pravnog posla u domaćem i uporednom pravu. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, broj 3, str [11] Romac, A. (1987) Rimsko pravo. Zagreb: Narodne novine. IMPACT OF THE CONTRACT LAW INSTITUTE AT THE CONCLUSION OF THE LEGAL VALIDITY OF THE EMPLOYMENT CONTRACT Zdravko Gavrić ABSTRACT Content - The norms of law of obligations, while signing an employment contract are being restricted by a legal nature of labor relations, but beside this in the certain cases, the rules of law of obligations are being used. In cases like these the obligations are imposed in contracting capacity of clients, in offers for signing a contract, in time and place of contract signing, in conditions or deadline and they must meet the terms. When signing an employment contract certain irregularities may be encountered. These irregularities can be traced in the form, defect of consent, if the employment contract is signed in contradiction to by-law, to morals and in contradiction to peremptory norms (jus cogens). In cases like these the rules of void contracts are being used, as a norm of law of obligations. Keywords - Institutes of contract law, nullity, voidance, employment contract. 76

77 Interna revizija u funkciji ublažavanja negativnih efekata bankarskih rizika Marijana Ljubić, Slavica Siljanoska Sadržaj Savremeni privredni, posebno bankarski sistem karakteriše izrazita dinamičnost poslovanja, banke moraju uspostaviti adekvatan sistem unutrašnje kontrole sa ciljem da se obezbedi kontrola funkcionisanja čitavog poslovnog sistema i preduzmu mere za unapređenje njegovog poslovanja. Najefikasniji odgovor za rešavanje navedenih i drugih poslovnih problema jeste organizovanje interne revizije kao samostalne organizacione jedinice koja će sa internim revizorom kao nezavisnim licem biti organizovana u zavisnosti od veličine banke kao: sektor, odeljenje ili služba. U radu autori ukazuju na značaj i područje delovanja interne revizije u savremenom bankarskom poslovanju. Pritom je ukazano da područje interne revizije nisu samo knjigovodstveni podaci već i provere usklađenosti sa zakonom, otkrivanje kriminalnih radnji i grešaka itd. Posebno je ukazano na značaj i veličinu ogranizacione jedinice interne revizije s obzirom na veličinu i delatnost banke kao i njen doprinos u organima njenog upravljanja. Ključne reči: Interna revizija, upravljanje bankarskim rizikom, rizici, menadžment. I. UVOD Savremeni privredni, posebno bankarski sistem izložen je uticaju informacionih tehnologija, globalizacije, rastom poslovanja, diverzifikaciji bankarskih poslova i poslovnom riziku, ali i mnogim drugim faktorima u kojima se odvija savremeno poslovanje. U ovim uslovima koje karakteriše izrazita dinamičnost poslovanja, neophodno je da banke uspostave adekvatan sistem unutrašnje kontrole, sa ciljem da se obezbedi permanentni monitoring Autor, dr Marijana Ljubić, docent, Srbija; (telefon: ; faks: ; e - mail: mljubic@megatrend.edu.rs ) Autor, MBA Slavica Siljanoska, Crna Gora; ( maki7@t-com.me). 77

78 čitavog poslovnog sistema i preduzmu mere za unapređenje njegovog poslovanja. Najefikasniji odgovor za rešavanje napred pomenutih i drugih poslovnih problema jeste organizovanje interne revizije kao samostalne organizacione jedinice koja će sa internim revizorom kao nezavisnim licem biti organizovana u zavisnosti od veličine banke kao: sektor, odeljenje ili služba. Na taj način interna revizija izrasta u poslovnu jedinicu upravljanja bankom čiji je glavni zadatak blagovremeni monitoring postojećih i novih rizika sa ciljem neutralisanja njihovih negativnih uticaja na poslovanje banke. O postignutim rezultatima u okviru interne revizije, poslovna jedinica obaveštava upravni odbor banke koji kasnije odobrava godišnji izveštaj o adekvatnosti upravljanja rizicima i internoj kontroli iste. II. TEORIJSKI ASPEKT INTERNE REVIZIJE Složeni poslovni ambijent koji karaktiriše savremeno bankarsko poslovanje zahteva objektivnu i detaljnu analizu poslovanja u cilju što realnijeg predviđanja budućih kretanja. Ovo stoga jer je za ostvarivanje planiranih zadataka neophodno obezbediti adekvatno upravljanje rizicima, čime se stvaraju uslovi za korišćenje novih šansi, izbegavanje potencijalnih opasnosti i ostvarivanje dodadne vrednosti. Interna revizija čiji je zadatak upravljanje rizicima otklanja njihovo negativno delovanje, pa čak i potencijalnu opasnost pretvara u prednost sa krajnjim ciljem ostvarenja profita. Da bi uspostavila adekvatan sistem unutrašnje kontrole i efikasnosti poslovanja, interna revizija treba da obezbedi njeno brzo i tačno izveštavanje o svim izvršenim transakcijama kao i da omogući adekvatnu zaštitu sredstava. Na taj način interna revizija utvrđuje da li menadžment banke preduzima odgovarajuće mere u cilju rešavanja eventualnih slabosti na području njenog delovanja. Pored navedenog, interna revizija ima zadatak da utvrdi u kolikoj meri banke poštuju zakon, propise, ima ključnu ulogu u sprečavanju i otkrivanju grešaka i nelegalnih radnji kao i procenjivanje i upravljanje rizicima banke. Pored navedenog interna revizija nadalje utvrđuje pouzdanost, realnost i integritet finansijskih poslovnih informacija koje dolaze iz različitih organizacionih delova koje predstavljaju osnovu za donosenje odgovarajuće poslovne odluke na svim nivoima. Na taj način funkcioniše interna revizija poslovnog rukovodstva čiji su glavni zadaci: organizovanje, planiranje, dispozicija, kordinacija i nadzor. Da bi interna revizija ostvarila ove ciljeve, neophodno je poštovati osnovne principe koji su definisani kodeksom profesionalnog ponašanja 78

79 internih revizora kao što su: nezavisnost i skepticizam, integritet, obektivnost, poverljivost i kompetetnost. Navedenim aktivnostima interna revizija štiti poslovni sistem iznutra vlasnika menadžmenta od nesavesnog ponašanja saradnika, kao i vlasnika od menadžmenta banke, pa sve do očuvanja interesa javnosti. O značaju interne revizije najbolje govori činjenica da je njen razvoj pratilo povećanje složenosti upravljanja poslovnim sistemima. Tako u procesu razvoja interne revizije uočavamo dva perioda i to: prvi koji se završava sa velikom svetskom ekonomskom krizom 1929/1933, i period njenog razvoja posle završetka krize. U drugom periodu a poslovno od polovine devetnaestog veka došlo je do razvoja savremene interne revizije koje je obeležilo stvaranje prvih revizijskih organizacionih jedinica u velikim kapitalističkim preduzećima i bankama, u organizacionim jedinicima koje su imale oblik sektora, službi i odeljenja.[6] Razvoj organizacionih jedinica interne revizije otpočeo je najpre u tada najrazvijenim privredama. Tako je na primer razvoj interne revizije u formi organizacionih jedinica SAD otpočeo 1864 god., da bi 1942 god. taj razvoj dobio impuls formiranjem Instituta internih revizora. Ovaj institut je imao snažan uticaj na razvoj interne revizije u svetu. Njegovom aktivnosti, a nakon 25 god. rada obuhvatio je članove sa svih kontinenata, 1947 god. je donešena i objavljena Izjava o obavezama i odgovornostima internih revizora čime je potpunije definisan njihov položaj [8]. Prvo organizovanje interne revizije u Evropi otpočelo je 1875 god. kada je u Nemačkoj formirano prvo odeljenje interne revizije. Odluku o formiranju ove organizacione jedinice interne revizije doneo je odbor prokurista firme KRUPP, a njegov delokrug rada je obuhvatao pored nadzora na knjigovodstvom i ostvarivanje planova, poštovanje propisa, ugovora, uputstava za rad itd. U Nemačkoj je zatim 1958 god. po ugledu na SAD formiran Institut interne revizije sa istim zadacima kao i kod Instituta internih revizora USD [7] Za razliku od SAD i Nemačke, u Francuskoj je razvoj interne revizije usledio kasnije, razlog je činjenica da su ove aktivnosti obavljali komisari vlade i državni kontrolori. I pored toga 60-ih god 20-og veka u Francuskoj dolazi do intenziviranja razvoja interne i eksterne revizije u preduzećima i bankama u kojima su inostrani subjekti uložili kapital. Ovo je imalo za rezultat da se 1965 god. osnuje Francusko udruženje internih revizora koje je preraslo u Francuski Institut internih revizora. Opisani razvoj interne revizije u razvijenim zemljama je uticao na njen 79

80 dalji razvoj u svim zemljama sveta. Značaj interne revizije i sadržaj njene aktivnosti najbolje oslikavaju njeno definisanje od strane poznatih ekonomskih mislilaca, a posebno u domenu bankarskog poslovanja. Tako na primer S. Kukoleča delatnost interne revizije daje u sledećoj definiciji: Svaka sistematska i detaljno sprovedena naknadna kontrola poslovanja organizacije ili revizija finansijskog poslovanja obuhvata detaljno ispitivanje čitavog poslovanja ili ispitivanje jednog užeg sektora, vrši se kada je potrebno precizno rasvetliti pravo stanje, kada se sumnja na postojanje finansijskih zloupotreba ili kada je to potrebno organima upravljanja iz nekih posebnih razloga [3]. Interna revizija banke se definiše kao: Nezavisna funkcija upravljanja koja uključuje stalnu i kritičku ocenu banke kako bi dala sugestije za njeno poboljšanje, stvorila vrednost i ojačala ukupan mehanizam upravljanja uključujući upravljanje rizikom subjekta i sistemom interne kontrole [10]. Sektor interne revizije pomaže organizaciji u izvršavanju postavljenih ciljeva i donesenih pravila na sistematičan i disciplinovan način, preko evaluacije i poboljšanja efektivnosti, procene rizika, kontrole menadžmenta i sistema upravljanja procesima u banci [9] G.Vinter ističe da je interna revizija kontinuirano i opsežno istraživanje na izgled dobrih organizacija sa ciljem uvida u realno stanje ili položaj banke i njenog okruženja radi postizanja bolje kontrole nad budućim poslovanjem [1]. Na osnovu navedenih, ali i drugih definicija revizije jasno proizilazi da interna revizija predstavlja konsultantsku aktivnost koja joj omogućava stvaranje dodatne vrednosti, kao i otkrivanje i sprečavanje nezakonitih radnji. Ove rezultate interna revizija ostvaruje u postupku ocenjivanja poslovanja banke i njegove usklađenosti sa zakonskom i poslovnom praksom. U tu svrhu interni revizori ocenjuju uspešnost računovodstevnog sistema i sistema unutrašnjih kontrola u banci. [13] S obzirom na navedeno možemo zaključiti da: uloga interne revizije se sastoji u uticaju na blagovremeno sastavljanje finansijskih izveštaja i doprinosi korporativnom upravljanju bankom uopšte. [4] III. INTERNA REVIZIJA BANKE Delatnost interne revizije banke u republici Srbiji uređuje Zakon o bankama i drugim finansijskim organizacijama (Sl.glasnik RS 107/2005) i izmene ovog Zakona (Sl glasnik RS 91/2010), kao i Odluka o osnovnim principima organizacije i rada interne revizije banke i druge finansiske 80

81 organizacije (Sl.list SRJ 39/2002). Ovim propisima bliže se određuju osnovni ciljevi interne revizije čime se obezbeđuje zaštita boniteta banke i realno iskazivanje njenog finansijskog rezultata. Ovim zakonskim propisima definisane su sledeće oblasti interne kontrole i revizije: Unutrašnja kontrola Funkcija kontrole usklađenosti poslovanja banke Funkcije unutrašnje revizije Ovlašćenja unutrašnje revizije i Godišnji izveštaj o adekvatnosti upravljanja rizicima i unutrašnjoj kontroli. Ovim zakonskim propisima kontrolu pravilnosti rada banke i efikasnosti funkcionisanja sistema unutrašnjih kontrola vrše interna (unutrašnja revizija i odbor za praćenje poslovanja banaka). U toku svog rada organizaciona jedinica interne revizije ima zadatak da u upravnom odboru banke pruža nezavisno i objektivno mišljenje po pitanjima koje čine predmet revizije. Pored navedenog interna revizija obavlja savetodavnu aktivnost koja je usmerena na unapređenje postojećeg sistema internih kontrola, [12] čime upravnom odboru banke pruža pomoć u ostvarivanju njihovih ciljeva. U svom radu interna revizija primenjuje sistematičan, disciplinovan i dokumentovan pristup upravljanja rizicima, kontrole i rukovođenja procesima. Navedeni zakonski propisi definišu i sledeće funkcije unutrašnje revizije: Ocena adekvatnosti i pouzdanosti sistema unutrašnjih kontrola banke i funkcije kontrole usklađenosti poslovanja banke; Obezbeđenje da se rizici na odgovarajući način identifikuju i kontrolišu; Utvrđivanje slabosti u poslovanju banke i njenih zaposlenih, kao i slučajeva neizvršenja obaveza, prekoračenja ovlašćenja i pripremanje predloga za otklanjanje tih slabosti i preporuka za njihovo sprečavanje; Održavanje sastanaka sa uspravnim odborom banke kao i odborom za praćenje poslovanja banke i Redovno pripremanje izveštaja o aktivnostima unutrašnje revizije i njihovo dostavljanje upravnom odboru i odboru za praćenje poslovanja banke. Za obavljanje ovih funkcija interna revizija banke mora biti organizovana kao nezavisna organizaciona jedinica. Rukovodilac interne revizije izrađuje program interne revizije i utvrđuje metodologiju njenog rada. Ovde se posebno misli na uputsvo za rad interne revizije, način i rokove izrade i dostavljanje nadležnim organima banke izveštaja o internoj reviziji, način praćenja preporučenih aktivnosti za otklanjanje nepravilnosti i nedostataka u poslovanju banke, odgovornost u radu, čuvanje dokumentacije o izvršenim 81

82 82 aktivnostima interne revizije prema godišnjem planu itd. Za efikasno, kontinuirano, redovno i kvalitetno vršenje funkcije interne revizije i efikasno sprovođenje operativnih godišnjih planova odgovoran je rukovodilac organizacione jedinice interne revizije kojeg bira i razrešava Upravni odbor. Zaposleni u organizacionoj jedinici interne revizije imaju pravo uvida u sva dokumenta banke, a sa ciljem ostvarenja neogranicenog nadzora nad njenim poslovanjem.organizaciona jedinica za internu reviziju izveštaj o svome radu podnosti upravnom odboru banke, koji odobrava godišnji izveštaj o adekvatnosti upravljanja rizicima i internoj kontroli banke. Rukovodilac interne revizije obaveštava Skupštinu banke o sazivanju sednice odbora za praćenje poslovanje banke, a izvršni odbor usvaja izveštaj organizacione jedinice u čijoj je nadležnosti kontrola usklađenosti poslovanja banke. Rukovodilac organizacione jedinice u čijoj je nadležnosti kontrola usklađenosti banke obaveštava izvršni odbor i odbor za praćenje o utvrđenim propustima koji su vezani za usklađenost poslovanja, a članovi izvršnog odbora banke su odgovorni za vršenje njene interne kontrole. Obaveza banke je da Narodnoj banci Srbije dostavi godisnji izveštaj o adekvatnosti upravljanja rizicima i unutrašnjoj kontroli banke čiji sadržaj i rokove dostavljanja propisuje Narodna banka Srbije. Neophodno je da izveštaj sadrži sledeće izjave, i to: Da li su upravni i izvršni odbor banke indentifikovali značajne rizike? Da li su politike unutrašnje kontrole i upravljanja rizicima u banci adekvatne i da li se efikasno primenjuju? Da li su Narodnoj banci Srbije dostavljeni tačni prikazi politika upravljanja rizicima i sistema unutrašnjih kontrola? Da li je utvrđen plan aktivnosti za otklanjanje nedostaka i da li se primenuje ili da li će biti utvrđen i dostavljen na usvajanje upravnom odboru banke? Pored zakona o bankama i drugim finansijskim organizacijama, Odlukom o osnovnim principima organizacije rada interne revizije banke i druge finansijske organizacije (Sl list SRJ 39/2002) određuju se osnovni ciljevi interne revizije kojima se obezbeđuje zaštita boniteta banke i realno iskazivanje njenog finansijskog izveštaja. Napred navedenom Odlukom se posebno definiše sledeće: Nezavisnost internog revizora od direktora banke i lica sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima u banci; Da interni revizor ne sme da obavlja rukovodeće poslove u banci; Samostalnost internog revizora kod odluke o izboru metodologije rada i načina njene primene;

83 Da je banka dužna da funkcije interne revizije obavlja u skladu sa međunardno priznatim standardima interne revizije i revizije poslovanja banaka; Nadležnosti upravnog odbora u aktima banke (usvajanje programa i operativnog godišnjeg plana revizije i uslova za njihovo sprovođenje, imenovanje internog revizora i utvrđivanje visine njegovih primanja i sl); Obavezu internog revizora da izveštaje dostavlja nadzornom odboru, direktoru banke i licima sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima u banci nadležnim za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka; Učestalost revizije koju treba povećati u oblastima poslovanja banke sa višim stepenom rizika; Direktor i lica sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima u banci moraju biti odgovorni za prihvatanje ili odbijanje preporuka internog revizora, a i za to da li su nepravilnosti i nedostaci u poslovanju banke efikasno otklonjeni. Posebno važna aktivnost banke je da uredi postupke sistema internih kontrolora čime se obezbeđuje kontinuirano praćenje i merenje rizika koji mogu negativno uticati u ostvarivanju utvrđenih poslovnih ciljeva banke. Ovde se misli pre svega na: kreditni rizik, rizik zemlje dužnika, devizni rizik, rizik tržišta, kamatni rizik, rizik prekidnosti, operativni i drugi rizici. Da bi ostvarila ove ciljeve banka sistem internih kontrola mora razviti do nivoa koji joj omogućavaju blagovremenu procenu postojećih i novih rizika, uključujući i rizike koji prethodno nisu kontrolisani kao i spoljne rizike, čime se njihovo negativno delovanje na poslovanje banke svodi na najmanju meru. Kontrolu usklađenosti poslovanja banke obavlja posebna organizaciona jedinica, čiji je rukovodilac odgovoran za indetifikaciju i praćenje rizika usklađenosti poslovanja banke i za upravljanje tim rizikom.ovde se posebno imaju u vidu rizik od sankcija regulatornog tela, finansiskih gubitaka kao i reputacioni rizik. Da bi ova organizaciona jedinica za praćenje rizika mogla efikasno da obavlja svoje aktivnosti, zaposleni u banci su dužni da joj omoguće uvid u dokumentaciju koju poseduju i pruže druge potrebne informacije. Organizaciona jedinica čiji je zadatak kontrola usklađenosti poslovanja banke obavezna je da najmanje jednom godišnje identifikuje i proceni glavne rizike i predloži planove upravljanja rizicima i o čemu sastavlja odgovarajući izveštaj. Ova organizaciona jedinica je dužna da sastavi program praćenja usklađenosti poslovanja banke koji posebno sadrži metadologiju rada organizacione jedinice, planirane aktivnosti, načine i rokave izrade, plan obuke kadrova itd. Zakonom su posebno propisane funkcije i zadaci Odbora za praćenje poslovanja banke, interne revizije, funkcije unutrašnje kontrole kao i njihov međusobni odnos i odnos sa drugim organima kao što su skupština banke, 83

84 upravni odbor i izvršni odbor. Odbor za praćenje poslovanja banke vrši kontrolu pravilnosti poslovanja banke, kao i praćenje funkcionisanja sistema interne kontrole. Ovu funkciju vrši i interna revizija banke a rukovodilac interne revizije izveštaje o svom radu podnosi odboru za praćenje i poslovanje banke. Delatnost interne kontrole prožima sve organizacione jedinice i kao takva je ugrađena u organizacionu strukturu banke. Interna revizija ocenjuje efikasnost sistema internih kontrola i organizovana je kao posebna organizaciona jedinica banke. IV. INTERNA REVIZIJA U PROCESU UPRAVLJANJA RIZICIMA BANKE Uvođenje interne revizije u procese upravljanja rizicima banke, kao i preduzećima uopšte uslovili su nestabilni uslovi poslovanja, poslovni rizici i drugi problemi sa kojima se u svom radu svakodnevno susreću. Vršenjem svoje funkcije interna revizija ispituje poslove transakcije i ocenu ostvarenosti postavljenih planova i zadataka. Da bi doprinela što efikasnijem odlučivanju, područje delovanje interne revizije treba da bude što sire, to jest da pored ispitivanja knjigovodstvenih podataka obuhvata i proveru usklađenosti sa zakonom, ocenu finansijskih rizika, otkrivanje kriminalnih radnji, grešaka itd. Kompleksnost ambijenta u kome se odvija bankarsko poslovanje zahteva analizu prethodnog i trenutnog stanja, kao i predviđanje budućih kretanja. Upravljanje rizikom (risk management) je takav proces pri kojem se faktori rizika identifikuju, mere i kontrolišu. Ono obuhvata identifikaciju, merenje, praćenje (monitoring) i kontrolisanje rizika kako bi se obezbedilo da: 1) osobe koje preuzimaju rizik ili njim upravljaju jasno sagledavaju taj rizik; 2) da je ukupna izloženost organizacije riziku (risk exposure) u okviru limita koje je odredila uprava; 3) da su donete odluke o preuzimanju rizika u skladu sa poslovnom strategijom i ciljevima koje je utvrdila uprava; 4) da će očekivani dobitak biti adekvatna kompenzacija za preuzeti rizik; 5) da su odluke o preuzimanju rizika eksplicitne i jasne, i 6) da postoji dovoljno kapitala koji će amortizovati preuzeti rizik.(kapor) Rizici kojima je banka naročito izložena u svom poslovanju, prema Zakonu o Narodnoj banci Srbije i Odluci o upravljanju rizicima, su sledeći: kreditni rizik rizik likvidnosti, tržišni rizici (kamatni rizik, devizni rizik i rizik od promene tržišne cene hartija od vrednosti, finansijskih derivata i robe), 84

85 rizici izloženosti banke, rizici ulaganja banke, rizici koji se odnose na zemlju porekla lica prema kome je banka izložena, operativni rizik, pravni rizik, reputacioni rizik i strateški rizik. Neophodno je fokusirati se na finansijske rizike i davati svakodnevne procene i poboljšati nadzor upravljanja rizicima, da bi se efikasno upravljalo istim.[2] Upravnjanje bankarskim rizikom je takav proces pri kojem se faktori rizika identifikuju, mere i kontrolišu. Zadatak banaka nije da izbegavaju rizik, već da istim profesionalno upravljaju. [5] S obzirom na navedeno, banka je dužna da uspostavi sveobuhvatan i pouzdan sistem upravljanja rizicima što je i osnovni zadatak interne revizije sa ciljem da menadžmentu obezbedi adekvatne poslovne odluke. Ako rizik shvatimo kao potencijalnu opasnost koja može ugroziti realizaciju postavljenih ciljeva, tada je banka dužna da uspostavi pouzdan sistem upravljanje rizicima. Ovaj sistem se mora uključiti u sve njene poslovne aktivnosti sa ciljem da rizični profil banke bude u skladu sa već utvrđenom sklonošću ka rizicima, a sistem upravljanja rizicima mora biti srazmeran prirodi, obimu i složenosti poslovanja banke odnosno njenom rizičnom profilu. Upravljanje rizikom sadrži nekoliko faza: Identifikacija rizika kao skup analitičkih tehnika za utvrđivanje elemenata neizvesnosti; Merenje rizika u smislu utvrđivanja potencijalnog gubitka; Kontrola rizika, kao skup metoda za otklanjanje, smanjivanje ili prihvatanje rizika; Finansiranje rizika, kao niz procedura kojima se smanjeni ili prihvaćeni rizici apsorbuju. Sistem upravljanje rizicima se smatra obuhvatnim i pouzdanim ukoliko banci omogućava upravljanje rizicima kojima je izložena ili u okviru svoje poslovne aktivnosti može biti izložena. Kao poslovne aktivnosti podrazumevaju se i aktivnosti koje za račun banke preduzima treće lice, kod poveravanja određenih aktivnosti trećim licima. Pod rizičnim nivoom banke ima se u vidu procena banke o strukturi i nivoima svih rizika kojima je izložena ili može biti izložena u toku svog poslovanja. Samo sklonost banke ka rizicima smatra se njena namera da preduzme rizike u cilju ostvarenja svojih strategija i politika. 85

86 Tabela br. 1: Struktura merenja rizika OČEKIVANI GUBITAK Gubici koji se moraju predpostaviti da će nastajati na kontinentalnoj osnovi kao posledica određenog poslovanja NEOČEKIVANI GUBITAK Neuobičajeni mada predvidivi gubici koje banka treba da bude u stanju absorbuje u normalnom toku poslovanja STRESNI GUBITAK Mogući mada nepredvidivi scenariji koje banka mora da bude u stanju da preživi Troškovi se pokrivaju iz prihoda bake Riziko kapital Limiti Izvor: Tongi A., Balancing the Risks, SBC Economic and Financial Prospects, decembar 1997, p.32. Utvrđivanje ciljeva koje banka u svom budućem poslovanju želi ostvariti podrazumeva definisanje i rizika koji može ugroziti ostvarivanje planiranog cilja. Kod prepoznavanja rizika interna revizija obuhvata analizu rizika koji mogu biti od uticaja na ostvarivanje rezultata banke. Pored analize rizika interna revizija analizira okruženje koje moze biti od uticaja u ostvarenju cilja a posebno u odnosu na rizik od prevara i sličnih kriminalnih radnji. U procesu upravljanja rizicima interna rivizija se bavi indentifikovanjem rizika nakon čega se vrši merenje rizika. Ovo merenje rizika vrši se određenim metodama kao sto su: direktno procenjivanje verovatnoće, faktori rizika, ponderisane matrice itd. Da bi se obezbedilo što efikasnije upravljanje rizikom Institut internih revizora definiše upravljanje rizicima kao proces indetifikacije, procenjivanja, upravljanja i kontrole događaja i stanja sa ciljem davanja uverenja o ostavarenju cilja koji je banka uspostavila. U tom cilju interna revizija koristi različite metode i tehnike kao što su teorija verovatnoće, regresiona analiza, cost-benefit analiza, analiza trenda, linearno programiranje, upitnici, bilješke i slično. Uverenje da se rizicima, kojima je banka u svom poslovanju izložena, može upravljati na adekvatan način, kao i da sistem interne revizije efikasno funkcioniše predstavlja realnu osnovu za zaključak da interna revizija doprinosi stvaranje dodatne vrednosti i uspešnog poslovanja banke. 86

87 V. ZAKLJUČAK U radu su autori došli do zaključka da je opravdanost postojanja interne revizije veoma značajna poluga u poslovnom odlučivanju banaka. Njen osnovni zadatak treba usmeriti ka istraživanju planova, politika, postupaka, kako bi se njihovo izvršenje moglo što objektivnije oceniti. Interna revizija na dalje treba da obezbedi kritičko praćenje ukupnog plana i informasanje menadžmenta o odstupnjima od standarda i planiranih ciljeva kao i davanjem saveta u vezi sa mogućim korekcijama u cilju otklanjanja uočenih odstupanja. Ovakvim aktivnosti interna revizija se sve više usmerava ka anticipiranju mogućih rizika u pojedinim područijima poslovanja banke i savetovanja menadžmenta da bi se rizici efikasno smanjivali. Organizovanje sistema interne revizije kao samostalne organizacione jedinice je neophodno s obzirom da je to preduslov da interna revizija kontinuirano prati, proverava i unapređuje sistem rada u banci, vrši indetifikaciju rizika, ocenjuje uspostavljeni sistem internih kontrola i izdaje odgovarajuće preporuke za otklanjanje neprevilnosti. Delovanjem na ovaj način ostvaraje se osnovni cilj interne revizije u bankama a to je obezbeđenje zaštite boniteta banke i realno iskazivanje njenog finansijskog rezultata. Takođe, su autori u radu procenili podređenost interne revizije u rukovodstvu banke, tj. u upravnom odboru i menadžmentu banke. Treba naglasiti da je praksa u svetu podređenost revizije najvišem rukovodstvu, pa je i to jedan od ciljeva koji treba odstvariti. Neophodno je imati u vidu da je za ispunivanje svetskih standarda poslovanja poželjno ostvariti podređenost interne revizije i komitetu za reviziju posebno u velikim bankama. Predikcija je da će interna revizija u svom daljem razvoju obuhvati sve više oblasti i područja kao npr: reviziju kvaliteta, preduzetništva, menadžmenta, strategije itd. Na taj način interna revizija postaje interni savetnik koji ima zaštitni karakter sa mogućnosti primene u svim bankama i svim njenim segmentima čime postaje funkcija koja kontroliše sve ostale funkcije. 87

88 LITERATURA 1. Gramling, A., Rittenberg, L., & Johnstone, K. (2012). Auditing. The 8th edition. Canada: South-Western. 2. Muminović, S., Ljubić, M., (2012), Zahtevi za adekvatnost kapitala u konvencionalnom i islamskom bankarstvu i izazovi ekonomske krize, Megatrend revija: časopis Megatrend univerziteta, Vol. 9, br. 3 (2012), str Kukoleča, S. (1995). Osnovi ekonomije. Beograd, Srbija: Savremena administracija, str. 131; 4. Ljubisavljević, S. (2000). Uloga eksternog revizora u okruženju. Kragujevac, Srbija: Ekonomski fakultet. 5. Ljubić. M., (2011), Stres testovi kao instrument kontrole rizika u bankama, Megatrend revija: časopis Megatrend univerziteta, vol. 8, br. 1 (2011)., str Milojević, D. (2006). Revizija finansijskih izveštaja. Beograd, Srbija: FTB, BBA. 7. Pickett, S. (2011). The Essential Guide to Internal Auditing. London, UK: John Wiley & Sons. 8. Poznanić, V. (2011). Uloga odbora za reviziju u korporativnom upravljanju. Revizor, 13(53), Renard, J. (1997). Theorie et pratique de l audit interne. Paris, Les editions d organisation. 10. Rossel, J. (2007). The Internal Auditing Pocket Guide: Preparing, Performing, Reporting and Follow-up. The 2nd Edition. Milwaukee, Wisconsin: American Society for Quality Press, Sarens, G., & De Beelde, I. (2006). The Relationship between Internal Audit and Senior Management: A Qualitative Analysis of Expectations and Perceptions. International Journal of Auditing, 10(3), Sarens, G., & De Beelde, I. (2006). The Relationship between Internal Audit and Senior Management: A Qualitative Analysis of Expectations and Perceptions. International Journal of Auditing, 10(3), Soh, D., & Martinov-Bennie, N. (2011). The internal audit function: Perceptions of internal audit roles, effectiveness and evaluation. Managerial Auditing Journal, 26(7),

89 INTERNAL AUDIT ROLE IN MITIGATING THE NEGATIVE EFFECTS OF BANKING RISKS PhD Marijana Ljubić, MBA Slavica Siljanoska, ABSTRACT Content- Modern economic, especially banking system is characterized by significant dynamic business, so that banks must establish an adequate system of internal control in order to ensure control of the operation of the whole business system and take measures to improve its operations. The most effective answer for solving the above and other business problems is to organize the internal audit as an independent organizational unit that will be organized with the internal auditor as an independent person, depending on the size of the bank as: sector, department or service. The authors point to the importance of the field of activity of internal audit in the modern banking business. It is pointed out that the areas of internal audit are not only limited to the accounting data but also include check-up of the compliance with the law, detecting frauds and errors, etc. It is especially pointed out to the importance and size of the organizational unit of internal audit in terms of size and activity of the Bank and its contribution to the bodies of its management. Keywords: Internal audit, bank risk management, risks, management. 89

90 90

91 Stanje i perspektiva kartičnog plaćanja u BiH Irina Alić 1 Sažetak - Razvoj informacionih tehnologija, prije svega računarskokomunikacionih tehnologija doveo je do transformacije bankarskih poslova. Naime nove tehnologije omogućavaju brz i efikasan prenos informacija što je uslovilo razvoj elektronskog bankarstva. Ulaganje u informacione tehnologije te razvoj elektronskog bankarstva postaje strateški resurs poslovnih banaka kojim se povećava efikasnost, smanjuju transakcioni troškovi te pospješuje kvalitet proizvoda i usluga. Implemetacijom novih računarsko-komunikacionih tehnologija otvaraju se novi kanali distribucije postojećih proizvoda i usluga te se stvaraju mogućnosti za kreiranje novih paketa usluga. Kada govorimo o razvoju elektronskog bankarstva u BiH, nužno je istaći da BiH usljed cjelokupnog političkog i ekonomskog stanja u državi, zaostaje za zemljama u regionu. Od svih oblika elektronskog bankarstva, u BiH, najviše je zastupljeno kartično plaćanje. Istorija kartičnog poslovanja u BiH počinje godine kada je UniCredit Bank-a izdala prve platne kartice. Na kraju godine od 28 aktivnih banaka na teritoriji BiH, 27 banaka je pružalo usluge kartičnog poslovanja. Rad prikazuje stanje kartičnog plaćanja u BiH u periodu od do godine, te ukazuje na perspektive razvoja i napretka kartičnog plaćanja u BiH. Ključne riječi - informacione tehnologije, elektronsko bankarstvo, kartično plaćanje, BiH 1 Fakultet za ekonomiju i menadžment, Slobomir P Univerzitet, Bosna i Hercegovina (telefon , mail: irina.alic91@gmail.com) 91

92 I. UVOD Platne kartice predstavljaju savremeni instrument bezgotovinskog platnog prometa, koje omogućavaju svojim korisnicima plaćanje roba i usluga putem POS terminala te podizanje gotovog novca sa ATM uređaja odnosno bankomata u zemlj i inostranstvu. Razvoj informacionih tehnologija, sa jedne strane, te nastojanje da se zadovolje potrebe i želje potrošača sa druge strane, uslovili su razvoj velikog broja različitih vrsta platnih kartica. Od velikog značaja je podjela platnih kartica prema momentu plaćanja na: debitne, kreditne i prepaid kartice. Prva forma e-novca bila je debitna kartica [1]. Debitne kartice omogućavaju korisniku, komitentu banke, platne operacije u iznosu sredstava na depozitnom (deviznom i tekućem) računu [2]. Transakcija će biti izvršena samo ukoliko vlasnik debitne kartice ima dovoljan iznos sredstava na svom računu. S druge strane kreditne kartice omogućavaju korisniku odnosno komitentu banke odgođeno plaćanje. Naime korisnik kreditne kartice obavlja transakcije, odnosno kupuje proizvode i usluge ili podiže gotovinu dok se plaćanja vrši u nekom narednom, najčešće ugovorom definisanom, periodu. Budući da korištenje kreditne kartice podrazumijeva svojevrsan oblik kreditiranja, banke naplaćuju kamate po osnovu kreditnih kartica te propisuje strožije uslove za njihovo izdavanje u odnosu na debitne kartice. Za trgovca, međutim, ne predstavlja nikakvu razliku da li kupac ima kreditnu ili debitnu karticu, jer će on svoju uslugu naplatiti momentalno [3]. Kada govorimo o kreditnim karticama važno je istaći da postoji nekoliko vrsta kreditinih kartica a to su: Charge kreditne kartice, čiji vlasnici ukupan utrošeni iznos (ukupan dug) plaćaju jednoobročno, u roku koji se ugovorom definiše sa bankom, a najčešće 30, 45, 60 ili 90 dana, Revolving kreditne kartice, predstavljaju vrstu samoobnavljajućeg kredita gdje se definiše kreditni limit po kartici dok klijent odlučuje o iznosu kredita koji će upotrijebiti za podizanje gotovine kao i o tempu vraćanja vodeći računa o tome da je raspoloživi iznos za trošenje jedank razlici odobrenog limita i prethodno neplaćenog dugovanja te da banke, izadavoci kartica, definišu procentualni iznos kredita (najčešće 5-10%) koji se mora plaćati svakog mjeseca i Co-branding kartice predstavljaju specifičan oblik kreditnih kartica koje banka izdaje u saradnji sa određenim kompanijama I koje korisnicima omogućavaju određene pogodnosti kao što su nagradni bonovi, popusti i slično. 92

93 Posmatrano istorijski, prvi oblici platnih kartica, lansirani su davne godine od strane američke telegrafske kompanije Wester Union. Tadašnje platne kartice bile su u obliku metalnih ploča i omogućavale su odgođeno plaćanje računa. Diner s Club, godine razvija, ideju platnih kartica koje se danas koriste. Naime Diner s Club je razvio platnu karticu koja je omogućavala plaćanje usluga u restoranima širom SAD i time eliminisala geografske barijere kartičnog plaćanja. Prva banka koja je otpočela sa programom kartičnog plaćanja bila je Bank of America emitujući vlastitu platnu karticu BankAmericaCrad koja godine mijenja naziv u VISA. Razvojem informacionih tehnologija, šezdesetih godina prošlog vijeka, sve veći broj poslovnih banaka počinje da se bavi realizacijom kartičnog plaćanja. Govorilo se da će platne kartice obezbijediti prelaz u svijet bez čekova i gotovog novca [4]. Ipak platne kartice nisu jošuvijek istisnule iz upotrebe gotov novac. II. STRUKTURA PLATNIH KARTICA U BIH Iz godine u godinu raste broj korisnika elektronskog bankarstva u BiH kako pravnih tako i fizičkih lica. U 2013.godini u BiH je registrovano ukupno korisnika elektronskog bankarstva od čega pravnih lica te fizičkih lica. Godin a TABELA 1. KORISNICI ELEKTRONSKOG BANKARSTVA U BIH Izvor: Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Fizička lica Pravna lica Ukupno Fizička lica Rast odnosu na prethodnu godinu (%) Pravna lica Rast u odnosu na prethodnu godinu (%) ,2% 2,7% % 22,2% ,3% 24% ,6% 8,6% 93

94 Sl.1. Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Na osnovu predočenog grafikona uočavamo da se broj fizičkih lica, koja koriste elektronsko bankarstvo, znatno povećava iz godine u godinu. Ukoliko uporedimo podatke iz 2013.godine sa raspoloživim podacima iz godine kada je fizičkih lica koristilo usluge elektronskog bankarstva, u godini se taj broj povećao za nevjerovatnih 270%. Prisutan je trend rasta korisnika elektronskog bankarstva i od strane pravnih lica. Međutim važno je istaći da je pristutan značajniji trend rasta broja korisnika od strane fizičkih lica nego pravnih lica. Razlog ubrzanog tempa rasta broja fizičkih lica, korisnika elektronskog bankarstva, leži u činjenici da se iz godine u godinu povećava broj korisnika Interneta u BiH. Naime prema podacima Svetske banke, godine 67,9% stanovništva u BiH je imalo pristup Internetu dok je godine pristup Internetu imalo tek 37,7% stanovništva. Porast broja korisnika Interneta u BiH se svakako odrazio i na porast broja korisnika elektronskog bankarstva. Građanima Bosne i Hercegovine su na raspolaganju kartice internacionalnih brendova kao što su: Visa, MasterCard, American Express i Diners. Pored navedenih internacionalnih brendova platnih kartica, građani BiH imaju na raspolaganju i kartice domaćih brendova kao što su: Kartice bez granice izdate od strane Moje Banke i Bamcard. BamCard je prva jedinstvena domaća debitna i kredina kartica licencirana od strane BamCard d.d. Sarajevo. Nekoliko banaka u BiH izdaje ovu karticu. 94

95 Kartica bez granica je domaća platna kartica koju je emitovala Moja Banka d.d. Sarajevo koja omogućava neograničenu mogućnost plaćanja roba i usluga na rate bez kamate kod trgovaca sa kojima Moja Banka ima zaključen sporazum o poslovnoj saradnji. Prema podacima Centralne banke BiH, ukupan broj izdatih kartica bilježi trend rasta iz godine u godinu. TABELA.2. BROJ I VRSTA IZDATIH KARTICA U BIH Izvor: Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Broj i vrsta izdatih kartica Godina Debitne Kreditne kartice kartice Charge Ukupno Ukupan broj izdatih kartica u godini iznosio je te uočavamo da je broj izdatih kartica u godini veći za 3% u odnosu na broj kartica izdatih u godini. Ukoliko uporedimo broj izdatih kartica u godini sa podacima iz godine uočavamo da se ukupan broj kartica povećao za 11,55 %. Tržište platnih kartica u BiH se razvija iz godine u godinu a u prilog tome dokazuje i podatak da je u godini broj aktivnih kartica iznosio te na osnovu toga zaključujemo da se broj platnih kartica u godini povećao približno 25% u odnosu na 2007.godinu. Međutim da bi smo dobili potpunu sliku o stanju kartičnog poslovanja neophodno je napraviti usporedbu sa stanjem u zemljama u regionu. Na osnovu podataka Narodne banke Srbije, u toku godine u Srbiji je bilo aktivno platne kartice, što je za 54% više nego za posmatrani period u BiH. U Republici Hrtvatskoj u godini bilo je ukupno aktivnih platnih kartica što je četiri puta veće od ukupnog broja aktivnih platnih kartica u BiH. Kako bi dobijeni podaci bili relevantniji i uporedivi za potrebe ove analize stavljen je u odnosu ukupan broja aktivnih podataka i broj stanovnika, te se došlo do sledećih saznanja: - broj platnih kartica po glavi stanovnika u BiH iznosi 0,49; - broj platnih kartica po glavi stanovnika u Repunlici Srbiji iznosi 0,41; 95

96 - broj platnih kartica po glavi stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosi 1,91. Na osnovu dobijenih informacija zaključujemo da BiH, bez obzira na konstantan porast broja platnih kartica jošuvijek zaostaje za zemljama u region te se u narednom period treba raditi na razvijanju tržišta platnih kartica. U ukupnoj strukturi platnih kartica u BiH dominiraju debitne kartice. Učešće debitnih kartica u ukupnoj strukturi izdatih kartica u godini iznosilo je približno 83%. Kreditne kartice čine 11 % ukupno izdatih kartica dok charge kartice čine neznatnih 6%. Struktura izdatih kartica je tek neznatno promjenjiva iz godine u godinu, što možemo da uočimo na priloženom grafikonu Charge Kreditne Debitne 0 Sl.2. Struktura platnih kartica izdatih u BiH Izvor: Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], III. INDIKATORI KARTIČNOG PLAĆANJA U BIH A. Ukupna vrijednost i struktura transakcija U toku te godine izvršeno je transakcija putem platnih kartica, a ukupna vrijednost transakcija iznosila je približno 7,81 milijardi KM što je za 13,5 % više nego u godini a čak 47% više u odnosu na zabilježenu vrijednost izvršenih transakcija u godini. Na grafikonu prikazanom ispod uočavamo da je ukupan broj transakcija u godini opao u odnosu na godinu za oko 18%. U godini dolazi do rasta broja transakcija ali nije dostignut nivo iz Godine. Tek godine 96

97 dolazi do značajnog rasta broja transakcija izvršenih platnim karticama, te se premašuje broj transakcija iz godine i to za 47%. Sl.3. Broj izvršenih transakcija Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Od ukupne vrijednosti transakcija, na ATM uređajima je u godini podignuto 4,92 milijarde KM gotovine, što je za 6 % više nego u prethodnoj godini a čak 96% više nego u godini, kada je preko ATM uređaja izvršene transakcije u iznosu od. Vrijednost transakcija izvršenih preko POS uređaja, u godini, iznosila je 2,27 milijarde KM, što predstavlja povećanje u iznosu od oko 33,5% u odnosu na godinu. U toku godine došlo je do neznatnog pada od oko 1% ukupne vrijednosti transakcija izvršenih preko POS uređaja u odnosu na godinu. Ukoliko uporedimo stanje iz godine sa stanjem u godini, uočavamo da se vrijednost transakcija realizovanih na POS uređajima 2013.godine povećala za 44,5% u odnosu na godinu, što nam ukazuje da građani BiH počinju sve više obavljati transakcije putem POS uređaja. 97

98 Sl.4. Vrijednost tansakcija realizovanih na ATM i POS uređajima Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Na osnovu prikazanog grafikona uočavamo da raste vrijednost transakcija obavljenih putem ATM i POS uređaja iz godine u godinu. Značajno je naglasti da raste omjer vrijednosti transakcija izvršenih na ATM i POS uređajima. Kada govorimo o transakcijama realizovanim preko POS uređaja, važno je istaći, da iz godine u godinu raste vrijednost transakcija izvršenih za kupovinu roba i usluga, što možemo vidjeti iz prikazane tabele. TABELA 3. TRANSAKCIJE REALIZOVANE PUTEM POS TERMINALA Izvor: Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Godin Gotovina Roba i usluge Omjer a : : : :69 Naime iz godine u godinu raste vrijednost transakcija izvršenih za plaćanje roba i usluga putem ATM uređaja. Ukoliko uporedimo stanje iz godine sa stanjem u godini uočavamo da se vrijednost transakcija izvršenih za plaćanje roba i usluga povećala za oko 97%. Međutim uzimajući u obzir da je iznos podignute gotovine kako preko POS uređaja tako i ATM uređaja možemo zaključiti da građani Bosne i Hercegovine preferiraju podizanje gotovog novca sa ATM uređaja a zatim 98

99 plaćanje roba i usluga vrše gotovim novcem. Podaci iz godine nam ukazuju na činjenicu da je povećan omjer plaćanja roba i usluga i podizanja gotovine sa računa, u korist plaćanja roba i usluga što znači da građani Bosne i Hercegovine počinju intenzivinije koristiti platne kartice i kao sredstvo plaćanja roba i usluga. B. Raspoloživost ATM I POS terminala Uporedo sa rastom broja aktivnih platnih transakcija te rasta broja i vrijednosti transakcija obavljenih platnim karticama, dolazi i do rasta broja raspoloživih ATM I POS terminala. Sl.5. Broj ATM i POS terminala na teritoriji BiH Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Na teritoriji BiH u godini nalazilo se POS terminala što predstavlja povećanje od oko 6% u odnosu na prehodnu godinu. Međutim ukoliko podatke iz godine uporedimo sa podacima iz godine kada je na teritoriji BiH bilo POS terminala, uočavamo da se broj POS terminala povećao za 45%. Broj ATM terminala se takođe povećava iz godine u godinu. U cilju uočavanja povezanosti između broja POS terminala i vrijednosti transakcija izvršenih putem POS terminal, izvršena je analiza Pearsonovog koeficijenta korelacije. Poređenjem podataka o broju raspoloživih POS terminala za posmatrani period, dobijena je vrijednost Pearsonovog koeficijenta 0,91 što znači da postoji jaka korelacija između porasta broja 99

100 raspoloživih POS terminala i vrijednosti transakcija obavljenih putem POS terminala. Na osnovu vrijednosti Pearsonovog koeficijenta može se pretpostaviti da će rast broja dostupnih POS terminal u narednom periodu dovesti do porasta vrijednosti transakcija izvršenih putem POS terminala. TABELA 4. ODNOS BROJA POS TERMINALA I VRIJEDNOSTI TRANSAKCIJA Broj POS terminala Vrijednost transkacija PEARSONOV KOEFICIJENT , Stavljanjem u odnos broja raspoloživih ATM terminala I vrijednosti transakcija izvršenih na ATM terminalima vrijednost Pearsonovog koeficijenta korelacije iznosila je 0,999 što znači da postavlja jaka skoro potpuna korelacija između broja raspoloživih ATM terminal I vrijednosti izvršenih transakcija. Poređenjem broja raspoloživih ATM terminala i broja stanovnika u BiH dolazi se do spoznaje da je u BiH u godini postojalo 357 ATM terminala na million stanovnika. Poređenjem dobijenih podataka sa podacima koji su dobijeni stavljanjem u odnos broja raspoloživih ATM terminala i broja stanovnika susjednih zemalja, prije svega Srbije (373 ATM/1 milion stanovnika) i Hrvatske (969 ATM/1 milion stanovnika) uočavamo da BiH zaostaje sa raspoloživošću ATM uređaja u zemljama u region. Najveću gustinu ATM terminala imaju zemlje Sjeverne Amerike od čak 1376 ATM/million stanovnika[10]. Rast broja ATM i POS uređaja ukazuje nam na to da banke sve više ulažu u tehnologiju nastojeći svoje pakete usluga učiniti dostupnim klijentima dvadeset i četiri časa,sedam dana u sedmici, 365 dana godišnje zadovoljavajući princip 4A (Any time, Any place, Any device, Any service). 100

101 C. Prosječna vrijednost jedne transakcije Iako su svi prethodni pokazatelji stanja kartičnog poslovanja u BiH imali trend kontinuiranog rasta, kada govorimo o prosječnoj vrijednosti transakcije po jednoj platnoj kartici, faze rasta i opadanja se smjenuju što možemo uočiti na priloženom grafikonu. Sl.6. Prosječna vrijednost jedne transakcije Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Prosječna vrijednost transakcije po jednoj platnoj kartici godine iznosila je 141 KM. U periodu od godine pa sve do godine zabilježen je pad prosječne vrijednosti jedne transakcije. Najveći pad zabilježen je 2012.godine i to čak od 25% u odnosu na godinu.. U toku godine dolazi do rasta vrijednosti transakcije po jednoj kartici ali je taj iznos ipak značajno manji u odnosu na Godinu, te jošuvijek nije dostignuta vrijednost transakcije zabilježena u 2009.godini. Ukoliko uzmemo u obzir da je u periodu od do godine povećan ukupan broj transakcija te broj ATM i POS uređaja možemo pretpostaviti da je pad prosječne transakcije posljedica veće dostupnosti POS i ATM uređaja tako da građani ne moraju da povlače sredstva sa svojih računa u većem iznosu od jednom. D. Prosječni godišnji promet po jednoj kartici Uporedo sa rastom broja izdatih kartica, te rastom vrijednosti transakcija dolazi i do rasta prosječog godišnjeg prometa po jednoj kartici. U toku

102 godine prosječni godišnji promet po jednoj kartici u BiH iznosio je 2799 KM odnosno 233,25 KM mjesečno. Već godine zabilježen je rast prosječnog prometa za 500KM, kada je prosječni promet iznosio 3299 KM. Rast prosječnog prometa nastavljen je i u narednim godinama, tako da je godine prosječan promet po jednoj platnoj kartici iznosio 3802 KM što predstavlja povećanje u iznosu od 395 KM u odnosu na godinu. Ukoliko uporedimo prosječan promet po jednoj kartici u godini sa prometom ostvarenim u godini, uočavamo da je u ukupan promet po jednoj kartici povećan za oko 36%. Tendenciju rasta prosječnog godišnjeg prometa po jednoj kartici možemo da vidimo na grafikonu ispod P Sl.7. Godišnji promet po jednoj platnoj transakciji Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], Na osnovu prikazanog grafikona uočavamo da je rast prosječnog godišnjeg prometa bio usporen u i godini, međutim u godini dolazi značajnog rasta prosječnog godišnjeg prometa po jednoj platnoj kartici. E. Transakcije u inostranstvu platnim karticama izdatim u BiH Na ATM i POS terminalima u inostranstvu u godini ostvarene su transakcije u vrijednosti od 444 miliona KM što predstavlja približno 18% ukupne vrijednosti transakcija realizovanih platnim karticama izdatim u BiH. Iz godine u godinu prisutan je trend porasta ukupne vrijednosti transakcija obavljenih u inostranstvu. U godini zabilježen je porast od 32% u odnosu na prethodnu godinu te porast od čak 111% u odnosu na 102

103 2009. godinu. Građani BiH su platne kartice u inostranstvu uglavnom koristili za plaćanje roba i usluga a manje za podizanje gotovine. Omjer podizanja gotovine i korištenja kartica za plaćanje roba i usluga u 2013.godini iznosio je 30:70 odnosno podignuto je gotovog novca u iznosu od 132 miliona KM dok je za plaćanje roba i usluga potrošeno 312 miliona KM. Sl.8. Vrijednost transakcija na ATM i POS terminalima u inostranstvu Izvor: Prilagođeno podacima Izvještaj o kartičanstvu, CB BiH [5], [6], [7], [8], [9], IV. PERSPEKTIVA KARTIČNOG PLAĆANJA U BOSNI I HERCEGOVINI Kartično plaćanje u Bosni i Hercegovini zaostaje za zemljama u regionu i svijetu. Glavni faktor, koji ograničava razvoj kartičnog plaćanja u Bosni i Hercegovini su visoki skriveni troškovi koje kartično plaćanje nosi sa sobom a koje snose poslovne banke i trgovci koji učestvuju u sistemu kartičnog plaćanja. Troškovi koje snose trgovci predstavljaju provizije banke za korištenje POS uređaja. Banke u skladu sa svojom poslovnom politikom determinišu visinu provizije, koje su u Bosni i Hercegovini suviše visoke i kreću se preko 3% vrijednosti transakcije. Uzimajući u obzir visoke provizije za korištenje POS uređaja, mali trgovci nisu zainteresovani za uvođenje kartičnog plaćanja. Naime kupovna moć stanovništva u BiH je na niskom nivou, te shodno tome marže koje obračunavaju trgovci u maloprodaji su niske i uspijevaju tek da pokriju troškove proizvoda, ako tome pridodamo i 103

104 104 proviziju koju trgovci moraju platiti za POS uređaja, dolazimo do zaključka da su mali trgovci u BiH uvođenjem kartičnog plaćanja na gubitku. S druge strane banke nisu u stanju da smanje navedenu proviziju, jer i banke snose velike troškove kartičnog plaćanja. Troškovi koje snose poslovne banke su: Troškovi licenci međunarodnih brendova platnih kartica budući da građani BiH, I pored dva brenda domaćih platnih kartica Bamcard I Moja kartice, uglavnom koriste platne kartice svjetskih brendova kao što su Visa, Maestro, Mastercard I slično, Troškovi nabavke ATM I POS uređaja, Troškovi održavanja softwerskih i hardverskih komponenti, Interchange fee predstavlja naknadu koju domaće banke u svojstvu prihvatioca kartičnih transakcija (engl. Acquirer) plaćaju banci izdavaocu kartice i Troškovi switching, kliringa i poravnanja transakcija, jer 95% izdatih kartica u BiH predstavlja kartice međunarodnih brendova stoga se kliring servisira putem međunarodnih kartičarskih asocijacija kao što su MasterCard i Visa Osnovni nedostatak sistema kartičnog plaćanja u BiH predstavlja nepostojanje NATIONAL SWITCH koji bi omogućio obavljanje switching, kliringa i poravnjanja u BiH. Ako uzmemo u obzir da 95% građana u BiH koristi platne kartice svjetskih brendova kao što su Visa i MasterCard možemo zaključiti da nepostojanje NATIONAL SWITCH-inga dovodi do odliva i po nekoliko miliona KM godišnje u inostranstvo na ime plaćanja međunarodnim asocijacijama za kliring i poravnanje. Usled nedostataka NATIONAL SWITCHA dolazi do povećanja troškova kartičnog poslovanja za poslovne banke koje teret troškova prebacuju na trgovce koji koriste POS uređaje u svojim trgovinama. Ukoliko se u narednom periodu želi poboljšati stanje kartičnog plaćanja u BiH neophodno je raditi na jačanju promocije i zastupljenosti domaćih platnih kartica (BamCard i Moja kartica). Naime proces kliringa za BamCard karticu vrši kompanija BamCard D.D. Sarajevo koji procesira domaće i međunardone transakcije 12 banaka ( BBI, SBERBANK, MOJA BANKA, PBS, UNIONBANKA, NLB, ProCredit Bank, IKB, BOR banka, SPARKASSE BANK, KIB, VAKUFSKA BANKA DD SARAJEVO) koje čine mrežu bankomata. Do Godine domaće kartične institucije postojale su samo u nekim zemljama zapadne Evrope [11]. Uzimajući u obzir da BiH nepostojanjem NATIONAL SWITCH-a gubi milione KM, kreatori monetarne politike u BiH trebaju u narednom peridou posvetiti posebnu pažnju izgradnji sistema domaćeg kliringa koji bi se

105 mogao dodijeliti u nadležnost Centralnoj banci BiH. Na taj način ostvarile bi se višestruke prednosti i poboljšanja sistema kartičnog plaćanja u BiH. Uspostavljanje domaćeg kliringa koji bi bio u nadležnosti CB BiH povećala bi se kontrola kartičnog poslovanja na teritoriji BiH. Pored navedenog došlo bi i do značajnih smanjenja troškova kartičnog poslovanja, jer domaće banke ne bi morale plaćati interchange free naknade koje su veoma visoke za zemlje koje nisu članice EU. Smanjenjem troškova kartičnog plaćanja, trgovci će biti motivisani za postavljanje i upotrebu POS terminala kao sredstva bezgotovinskog plaćanja. Kako bi se uticalo na razvoj kartičnog plaćanj u BiH, u narednom period neophodno je uticati na svijest potrošača. Naime građani BiH jošuvijek su odani gotovinskom načinu tako da platne kartice koriste u najvećem broju slučajeva kao sredstvo za podizanje gotovine sa ATM I POS terminala. V. ZAKLJUČAK Kartično plaćanje u BiH, iz godine u godinu, predstavlja sve zastupljeniji oblik bezgotovinskog platnog prometa. U strukturi platnih kartica u BiH dominiraju debitne kartice, što ukazuje na činjenicu građani BiH jošuvijek sa velikim oprezom pristupaju kreditnim karticama, što je razumljivo uzimajući u obzir cjelokupnu ekonomsku situaciju u državi. Iako se ukupan broj izdatih platnih kartica iz godine u godinu povećava, građani BiH, ipak preferiraju korištenje kartica u svrhu podizanja gotovine, a zatim plaćanje roba i usluga vrše gotovim novcem. Razlog toga jeste i činjenica da većina prodavaca isključivo daje popuste na gotovinsko plaćanje. Stoga da bi se unaprijedilo kartično plaćanje u BiH neophodno je prije svega ispitati koliko su postavljeni POS uređaji u stvarnoj uporebi te pronaći način kako da se motivišu prodavci na postavljanje POS uređaja u prodajnim objektima, a zatim je neophodno da banke kroz različite oblike promotivnih aktivnosti razviju svijest kod potrošača o uporebi platnih kartica kao sredstva plaćanja roba i usluga. 105

106 LITERATURA: [1] Mishkin F., Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta, Data Status, Beograd, 2006, str.51., [2], [3] Barać S., Stakić B., Hadžić M., Ivaniš M., Praktikum za bankarstvo, Univerzitet Singidunum, Beograd, str.130., [4] Ćirović M., Bankarstvo, Birdge Company, Beograd, str. 238 [5] Centralna banka Bosne i Hercegovine- Izvještaj o kartičanstvu [6] Centralna banka Bosne i Hercegovine- Izvještaj o kartičanstvu [7] Centralna banka Bosne i Hercegovine- Izvještaj o kartičanstvu [8] Centralna banka Bosne i Hercegovine- Izvještaj o kartičanstvu [9] Centralna banka Bosne i Hercegovine- Izvještaj o kartičanstvu [10] International Conference, ATMs and Cash Dispensers Central and Eastern Europe, Executive Summary for Participants, Retail Banking Research, London, october 2012., [11] Davidović N., Unković I., Rast broja platnih kartica u svijetu i Bosni I Hercegovini, INFO-TEH JAHORINA, VOL str

107 LEVEL AND PROSPECTS OF CARD PAYMENT SISTEM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Irina Alić ABSTRACT Content - Development of information technologies, especially computer and communication tehnologies caused the transformation of banking operations. New technologies allow faster and more efficient information transfer, so that led to the development of e-banking. Investment in information tehnology and the development of e-banking becoming a strategic resource of commercial banks, which increase effiency, reduce transaction costs and improving the quality of products and services. With the implementation of new computer and communication tehnologies open up new channels of distribution existing products and services and create opportunities for new service packages. When we talking about e-banking development in BiH, we need to emphasize that BiH, due to overall political and economic situation, is lagging behind other countries in region. Credit card payment is the most common form of e-banking in BiH. Credit card payment history in BiH has began sice When Uni Credit bank issused the first credit payment card. Twenty seven of twenty eight commercial bank, on theritory of BiH, provided service of card payment at the end of This paper reviews the level of card payment in BiH, from to 2013., and point to the prospects of development and progress card payment in BiH. Keywords: information technologies, e-banking, credit card payment, Bosinia and Herzegovina 107

108 108

109 Razvoj merne skale za merenje kvaliteta života Aleksandar B. Janković Sadržaj U nekoliko fokus grupa organizovanih u pet većih gradova u Bosni i Hercegovini, građani su dali odgovore kako vide aspekte kvaliteta života koje bi trebalo da unaprede njihove lokalne (opštinske) vlasti. Na osnovu toga smo konstruisali skalu za merenje kvaliteta života u onim oblastima koje su u nadležnosti lokalnih vlasti i u kojima lokalne vlasti mogu da utiču na kvalitet života građana. Faktorskom analizom je ekstrahovano sedam faktora pomoću kojih je moguće objasniti 74,5% varijanse, dok pojedinačni faktori objašnjavaju od 5 do 25% zajedničke varijanse. Proverom metrijskih karakteristika skale - pouzdanosti i validnosti, utvrđeno je da su one zadovoljavajuće i da skala može da se primeni. Skala je primenjena na uzorku od ispitanika u 14 gradova Bosne i Hercegovine. Ključne riječi kvalitet života, Bosna i Hercegovina, lokalna vlast. R I. UVOD ETKI su pojmovi koji su od početka 20. veka doživeli tako veliku promenu sadržaja i značenja kao što je to pojam kvaliteta života. Taj pojam je različito interpretiran u zavisnosti od toga na koju oblast društvenog života se odnosi, u zavisnosti od teorijsko-metodološkog pristupa od kojeg se polazi, ali i od proklamovanih ciljeva društvenog razvoja i napretka, koji su, po pravilu, uvek ideološki obojeni. Tako na primer, u ekonomiji se pod kvalitetom života obično podrazumevaju određeni materijalni pokazatelji kao što su životni standard, materijalni položaj i druge iz njih izvedene mere. U medicini se pod tim pojmom obično podrazumeva stepen očuvanosti telesnih funkcija bolesnih ljudi i Aleksandar Janković, Slobomir P univerzitet, Slobomir-Bijeljina, Bosna i Hercegovina (telefon: ; faks: ; alekjan@hotmail.com). 109

110 rekonvalescenata, mogućnost obavljanja profesionalnih i životnih poslova kod osoba narušenog zdravlja, opšti nivo zdravlja stanovništva neke zemlje ili regiona i tsl. Kod humanističke inteligencije ovaj pojam se uglavnom posmatra kao stepen dostizanja humanijeg i pravednijeg društva kroz ostvarenje temeljnih ljudskih vrednosti kao što su pravda, sreća, mir, sloboda, itd. U prvoj polovini 20. veka obično su se različiti materijalni pokazatelji uzimali kao reprezenti dostignutog kvaliteta života u jednoj državi. Šezdesetih godina je koncept evoluirao i razvijen je drugačiji pristup u okviru pokreta društvenih indikatora, kojim se uzimaju u obzir ne samo materijalni, nego i nematerijalni pokazatelji kvaliteta života. Društveni indikatori mogu biti subjektivni i objektivni. Subjektivni indikatori se temelje na subjektivnom doživljaju vlastitog života i mogućnostima za ostvarenje vlastitih životnih ciljeva kroz stepen zadovoljstva vlastitim životom, poslom i karijerom, stepenom postignute sreće, percepcijom društvene pravičnosti i dr 1. Među objektivnim indikatorima su: stopa nezaposlenosti, stopa smrtnosti novorođenčadi, broj radnih sati u toku sedmice, udeo stanovništva ispod granice siromaštva, udeo stanovništva bez zdravstvenog osiguranja, očekivano trajanje života, itd. Iz ova dva pristupa su se razvila dva različita koncepta kvaliteta života: američki, koji naglašava važnost subjektivnih pokazatelja, i skandinavski, koji ističe prioritet objektivnih indikatora. U osnovi, američki koncept polazi od pojedinca i njegovog umeća i sposobnosti da u datim društvenim okolnostima, u takmičenju sa drugim pojedincima, postigne zadovoljenje vlastitih životnih potreba i/ili se afirmiše u društvu. Skandinavski koncept počiva na drugačijim premisama, polazi od dobrog društva kao pokazatelja kvaliteta života. Drugim rečima, kvalitet života se operacionalizuje kao mogućnost pristupa resursima (novac, svojina, znanje, zdravstvena i socijalna zaštita, društveni odnosi i sigurnost) kojima ljudi mogu kontrolisati vlastiti nivo života i njime upravljati 2. Pored konceptualne razlike u navedena dva pristupa, spomenućemo neke primere teorijsko-metodoloških poteškoća u istraživanju kvaliteta života 3. Naime, kvalitet života je vrlo širok i rastegljiv pojam, te se između teorijskog i operacionalnog određenja mogu pojaviti razne posredujuće varijable koje usložnjavaju deterministički splet, a čije uzročno dejstvo nije lako otkriti i 1 Neke od ovih indikatora registruju Svetska istraživanja vrednosti. Dostupno na web sajtu: 2 Videti: Drenowski, Erikson i Uisitalo, u: Rapley Mark Quality of Life A Critical Introduction, Sage Publications, London, Slični problemi se javljaju i kod kros-kulturnih istraživanja vrednosti (up. Pantić, 2005). 110

111 izmeriti. Na primer, između subjektivnog kvaliteta života i njegovih operacionalnih pokazatelja se mogu pojaviti najrazličitije psihičke i fiziološke osobenosti individue koje određuju način na koji će osoba doživeti objektivne uslove u kojima živi (crte ličnosti, sistem vrednosti, percepcija stvarnosti, nivo aspiracija, osobena životna filozofija, itd). Drugim rečima, osobe koje su po prirodi skromnije i imaju manja životna očekivanja će lakše dosegnuti vlastite standarde kvalitetnog življenja i biće relativno zadovoljnije vlastitim životom od drugih koji imaju više kriterijume i/ili nerealna očekivanja. Pored toga, ni neki ekonomski pokazatelji kvaliteta života (kao što su životni standard, materijalni položaj, itd.), za koje se veruje da su objektivni, nisu uvek dobri indikatori kvaliteta života. Razlog za to je što viši životni standard ne podrazumjeva uvek i kvalitetniji život. U literaturi se navodi primer Sjedinjenih Američkih Država nakon Drugog svetskog rata, gde uporedo sa povećanjem životnog standarda stanovništva dolazi do širenja kriminaliteta, nasilja na ulicama, samoubistava, mentalnih poremećaja i raznih oblika zavisnosti [3]. Pored toga, kulturni standardi življenja su različiti, pa postoje sredine u kojima se pojam dobrog života vezuje isključivo za posedovanje novca (npr. SAD i druge zapadne zemlje), dok se u nekim drugim sredinama preferiraju druge stvari (npr. duhovnost na istoku). Očigledno je da se pojam kvaliteta života menja u zavisnosti od dostignutog nivoa društveno-ekonomske razvijenosti. Ako se pođe od takve pretpostavke onda se promene u shvatanju kvaliteta života mogu dovesti u vezu sa promenom dominantnih društvenih vrednosti. Promene dominantnih vrednosti u nekom društvu izražavaju promene u prioritetima i preferencijama stanovništva, pa i konkretnom ponašanju pojedinaca, koji teže da postignu ono što trenutno smatraju vrednim, što cene, čemu teže, itd. Američki sociolog Ronald Inglhart (Ronald Inglehart) se bavio istraživanjem vrednosnih promena koje se dešavaju pod uticajem modernizacije društava. Smatrao je da se dosadašnja modernizacija odvijala u dve odvojene faze - industrijskoj i postindustrijskoj, i da je svaka donosila drugačije dominantne vrednosti u nekom društvu. Industrijska faza je vodila jačanju materijalističkih, a postindustrijska jačanju postmaterijalističkih vrednosti, nekonvencionalnih oblika političke participacije, interpersonalnog poverenja, tolerancije različitih manjinskih grupa, građanskog aktivizma, ravnopravnosti polova, subjektivnog blagostanja, itd. [4], [5], [6]. Drugim rečima, društveno-ekonomski razvoj vodi pomeranju kulturnih standarda i vrednosnih prioriteta, a samim tim se transformiše shvatanje pojma kvaliteta života, pa se iz dana u dan sve više pažnje poklanja zaštiti čovekove okoline, očuvanju prirodne sredine, kreativnom upražnjavanju 111

112 slobodnog vremena, raznim oblicima filantropskog rada, i tsl., što je najvidljivije upravo u postindustrijskim zemljama. Ulaskom u postindustrijsku fazu razvoja, na zapadu, ali i u nekim drugim delovima sveta, dolazi do humanijeg shvatanja modernizacije umesto zaokupljenosti ekonomskim rastom, sve više pažnje se poklanja tzv. postmodernim (nematerijalističkim) vrednostima, stavovima, simboličkim značenjima, kulturnim kodovima, itd. Postepeno sazreva ideja o novom čoveku našeg doba koji postigavši ekonomsko blagostanje počinje više da ceni neke druge, nematerijalne vrednosti slobodno vreme, kvalitetniji život, prirodno okruženje, slobodu izbora, itd [5]. Stara ideja moderne ličnosti [7] se sada uzima kao pretpostavka, a ne kao ishod uspešne modernizacije. II. CILJ I PROBLEMI ISTRAŽIVANJA Cilj istraživanja je bio da se konstruiše instrument pomoću kojeg će se moći na jednostavan i transparentan način doći do objektivnih numeričkih ocena o kvalitetu života građana u gradovima BiH. Prethodno je sprovedeno istraživanje Percepcija građana o pitanjima kvaliteta života [8], u niz fokus grupa sa građanima u pet većih gradova u BiH (od kojih su neki obuhvaćeni i u našem istraživanju). Tom prilikom građani su dali odgovor koje su to najvažnije oblasti u kojima bi njihove lokalne vlasti trebalo da unaprede kvalitet usluga, kako bi se podigao kvalitet življenja u lokalnim sredinama (opštinama). Međutim, tu se javio problem u vezi sa tim što većina građana ne zna tačno koje su nadležnosti lokalnih, a koje entitetskih/državnih vlasti, te smo jedan deo odgovora morali odbaciti. Inače, problem ko je za šta nadležan u BiH je, zbog komplikovane organizacije vlasti na različitim nivoima, večita enigma, ponekad i za stručnjake. S obzirom da je zbog mešanja nadležnosti lokalnih i entiteskih/državnih vlasti teško precizno utvrditi koje su oblasti isključivo u nadležnosti lokalnih vlasti, nastojali smo da obuhvatimo one u kojima se lokalne vlasti prepoznaju kao odgovorne od strane građana za funkcionisanje društvenog života na lokalnom nivou. Na osnovu dobijenih odgovora građana, kao indikatore kvaliteta života uzeli smo u obzir sledeće oblasti: primarna zdravstvena zaštita, uređenost grada, gradski vodovod, gradsko grejanje, putna infrastruktura, gradski/prigradski javni prevoz i turizam-sport-kultura-administracija. Svaku od navedenih oblasti smo predstavili sa četiri do šest varijabli. Ukupan broj varijabli smo redukovali na 23 (izbacujući stavku po stavku), 112

113 vodeći računa da skala ne bude preterano dugačka (što stvara probleme pri anketiranju), a da u isto vreme imamo najmanje tri stavke za svaku oblast u kojoj merimo kvalitet života (osim jedne oblasti koja je pokrivena sa dve stavke). Drugim rečima, skala je formirana tako da pruža dovoljno informacija o onome što se meri (o kvalitetu života), a da istovremeno bude zadovoljavajuće pouzdanosti (da koeficijent Kronbah alfa bude iznad 0,7). Ispitanici su davali odgovore u kojoj meri su zadovoljni pojedinim aspektima kvaliteta života, a oni su predstavljeni na petostepenoj Likertovoj skali (od potpuno zadovoljnih 5, do potpuno nezadovoljnih - 1). III. UZORAK Terensko istraživanje (anketiranje) je obavljeno u avgustu i septembru godine. Uzorak je bio prigodan, a ispitanici su anketirani u čekaonicama ispred opštinskih šaltera, domovima zdravlja, centralnim gradskim ulicama, trgovima, parkovima i tsl. Procenat ispitanika koji su odbijali da učestvuju u istraživanju je bio veoma različit, u opštini Doboj je taj procenat bio zanemarljiv, u nekim opštinama je bio 10-20% (Travnik, Bihać, Široki Brijeg, Trebinje, Zenica, Banja Luka i Bijeljina), u jednoj opštini je bio oko 30% (Foča), a u dve opštine je bio oko 50% (Tuzla, Mostar). Smatramo da je neočekivano veliki procenat odbijanja u tri opštine posledica nezadovoljstva građana kvalitetom života u njihovim gradovima. Potvrda naše pretpostavke je podatak da je izmereni kvalitet života bio ispod proseka u sve tri opštine gde smo imali najveći procenat odbijanja. Anketirano je ukupno 1503 građana u 14 gradova BiH (6 u RS, 8 u FBiH). Planirali smo da u većim opštinama anketiramo po 120, a u manjim po 100 ispitanika. Zastupljenost ispitanika po opštinama je neznatno odstupala od plana, tako da najmanje ispitanika imamo u Doboju (90), a najviše u Banjoj Luci (123). Uzorak je ujednačen prema polnoj i starosnoj strukturi, ali donekle odstupa od realnosti kad je u pitanju struktura prema mestu stanovanja (prezastupljeni ispitanici iz gradova), radnom statusu (podzastupljeni nezaposleni) i posebno školskoj spremi (prezastupljeni obrazovaniji ispitanici, a podzastupljeni manje obrazovani). U uzorku imamo 51,1% osoba ženskog i 47,6% osoba muškog pola. Više od trećine ispitanika su mladi do 30 godina starosti (35,1%). Nešto zastupljenije su srednjovečne osobe, starosti od 30 do 50 godina (38,3%), dok je najmanje osoba preko 50 godina starosti (26,2%). Prema tipu naselja, 64,8% ispitanika su iz gradskih naselja, a 35% ispitanika iz vangradskih (prigradskih ili seoskih) naselja. Prema radnom statusu, skoro polovina 113

114 ispitanika su zaposlene osobe (46%), zatim slede učenici i studenti (16%), nezaposleni (15%), penzioneri (13%), domaćice (7%) i invalidi (2%). Struktura uzorka prema školskoj spremi je najproblematičnija, jer najviše odstupa od stvarnosti: više od 1/4 ispitanika (26,7%) ima završenu višu školu ili fakultet, sa završenom srednjom, bilo trogodišnjom ili četvorogodišnjom školom imamo skoro 2/3 ispitanika (62,4%), dok je tek svaki deseti ispitanik bio sa osnovnom školom (10,4%) 4. IV. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Kao što smo već rekli, skalu sa više od trideset stavki koji se odnose na kvalitet života u gradovima BiH smo redukovali na 23 stavke, tako što smo u pilot istraživanju izbacivali jednu po jednu stavku da bismo dobili veću pouzdanost instrumenta. Tako smo došli do 23 stavke koje su raspoređene ravnomerno u sedam oblasti koje su građani ocenili kao ključne kad je u pitanju kvalitet života, odnosno za koje smatraju da za njih odgovorne lokalne vlasti (tabela 1). Naše očekivanje je da će faktorska analiza potvrditi da svaka opojedinačna oblast kvaliteta života predstavlja zaseban faktor. 4 Obrazovna struktura stanovništva u BiH je znatno nepovoljnija. O pravcima odstupanja videti: Demografija, Tematski bilten, broj 2, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009:

115 TABELA 1: STAVKE I INDIKATORI KVALITETA ŽIVOTA PREMA PERCEPCIJI GRAĐANA BIH STAVKE v1. Zakazivanje pregleda kod porodičnog ljekara v2. Čekanje na pregled i dobijanje nalaza v3. Ljubaznost medicinskog osoblja v4. Odvoz smeća v5. Održavanje čistoće ulica i javnih mjesta v6. Izgled i održavanje parkova i drugih zelenih površina v7. Zastupljenost i funkcionisanje javne rasvjete v8. Redovnost vodosnabdijevanja v9. Brzina otklanjanja kvarova na vodoinstalacijama v10. Kvalitet vode za piće v11. Kvalitet grijanja v12. Održavanje grejnih instalacija od strane ovlašćenog pred. v13. Brzina otklanjanja kvarova na grejnim instalacijama v14. Održavanje puteva (udarne rupe, čišćenje snijega, odvoda) v15. Izgradnja novih puteva v16. Pokrivenost udaljenih mjesta asfaltnim putevima v17. Zastupljenost javnih parkinga v18. Broj polazaka iz grada do vašeg mjesta stanovanja v19. Pokrivenost udaljenih i rijetko naseljenih mjesta v20. Raznolikost turističke ponude v21. Zastupljenost sportskih terena i sala v22. Zastupljenost kulturnih događaja v23. Rad opštinske administracije (šalteri, dozvole, rješenja, itd) INDIKATORI ZDRAVSTVO UREĐENJE GRADA GRADSKI VODOVOD GRADSKO GRIJANJE PUTNA INFRA- STRUKTURA GRAD/PRIG. PREVOZ TURIZAM SPORT KULTURA ADMINIST. 115

116 116 Nakon toga smo proverili da li je skala dovoljno pouzdana putem Kronbahovog koeficijenta alfa. Dobili smo da koeficijent iznosi 0,880 što znači da je skala veoma pouzdana i da su slučajne greške merenja prilikom korišćenja skale zanemarljive. Mogli smo dobiti još veći koeficijent alfa izbacivanjem nekih stavki (v10, v18, v19 i v21) ali to nismo učinili jer bismo izgubili važne informacije o kvalitetu života. Na taj način smo konstruisali instrument koji je pouzdan, a opet ne previše obiman i komplikovan, a može se relativno brzo i jednostavno primeniti. Pored dobrih metrijskih karakteristika, za svaki merni instrument je bitno i da bude maksimalno upotrebljiv u realnim okolnostima [8], što bi u našem slučaju značilo da može da se upotrebi u relativno kratkom vremenskom periodu (15-tak minuta) da bi građani pristali da budu anketirani i da ne bi bilo previše odbijanja. Eksplorativnom faktorskom analizom (metod ekstrakcije: PCA, metod rotacije: varimax) izdvojili smo 7 faktora, pri čemu smo kao kriterijum koristili Kajzer-Gutmanovo pravilo prema kojem je ispravno zadržati sve faktore čija je karakteristična vrednost iznad jedan [9] videti tabelu 2. Prilikom primene faktorske analize u prvom planu nam je bilo da utvrdimo da li je rešenje koje smo predložili u tabeli 1 realno, odnosno da li svaku oblast kvaliteta života pokriva po jedan faktor i da li dolazi do preklapanja faktora. Drugim rečima provaravamo faktorsku strukturu, pod pretpostavkom da ćemo dobiti primer Terstonove jednostavne strukture, tj. da svaka stavka pripada samo jednom faktoru i da svaki faktor opterećuje više varijabli. Koristili smo ortogonalnu rotaciju Varimax pod pretpostavkom da su ocene kvaliteta života u pojedinim oblastima međusobno nezavisne.

117 TABELA 2: FAKTORSKA STRUKTURA SKALE ZA MERENJE KVALITETA ŽIVOTA NAKON PRIMENE VARIMAX ROTACIJE Varija ble Faktori Kumunaliteti F1 F2 F3 F4 F5 F6 F7 v12,895 0,891 60,4 v13,872 0,863 53,9 v11,863 0,767 69,4 v5,810 0,736 50,2 v6,800 0,714 61,5 v4,747 0,619 68,9 v7,653,300 0,594 54,4 v2,880 0,833 44,9 v1,847 0,766 57,7 v3,839 0,746 52,7 v15,807 0,800 21,9 v16,800 0,700 27,7 v14,751 0,693 25,2 v17,577 0,443 30,0 v22,777 0,663 40,1 v20,744 0,683 31,6 v21 -,337,669 0,670 36,4 v23,318,461 0,486 36,8 v8,778 0,717 88,1 v10,302,338,721 0,648 69,1 5 Procenti se odnose na ukupan broj ispitanika koji su ocenili svaku pojedinačnu oblast kvaliteta života. 117

118 v9,688 0,756 72,5 v19,908 0,879 39,7 v18,907 0,873 52,9 Latent ni koren % varija nse % kumul. varija nse 6, , ,1 73 3, , ,2 85 1,89 0 8, ,5 01 1,67 9 7, ,8 01 1,46 6 6, ,1 73 1,27 7 5, ,7 23 1,193 5,188 71,91 1 Pomoću sedam faktora je moguće objasniti 71,9% zajedničke varijanse u kvalitetu života. U tabeli 2 su date vrednosti letentnih korena, procenat objašnjene varijanse za svaki faktor, kumunaliteti i procenat anketiranih građana koji su bili delimično ili potpuno zadovoljni pružanjem određene usluge. Premda nismo dobili čistu faktorsku strukturu, odstupanja nisu velika. Sva faktorska zasićenja osim jednog su visoka (onog koje daje varijabla v23 petom faktoru), tri varijable su zasićene sa dva faktora (v7, v21 i v23), a jedna varijabla sa tri faktora (v10). Međutim, njihova zasićenja tim faktorima su relativno niska tako da ne narušavaju postojeću faktorsku strukturu. Na osnovu rezultata faktorske analize u tabeli 2, može se zaključiti da svaku pojedinačnu oblast kvaliteta života pokriva jedan faktor, odnosno da sedam oblasti pokriva sedam faktora, što znači da je rešenje koje smo predložili na osnovu istraživanja percepcija građana realistično. Drugim rečima, eksplorativna faktorska analiza je potvrdila ono što smo dobili primenom fokus grupa da su za građane najvažnije pretpostavljene oblasti kvaliteta života i da ove oblasti mogu da se ocenjuju odvojeno, onako kako smo predložili pre terenskog anketiranja građana (videti tabelu 1). 118

119 Varija ble TABELA 3: FAKTORSKA STRUKTURA NAKON IZBACIVANJA DVE VARIJABLE (v17 i v23) PRIMENOM VARIMAX ROTACIJE Faktori F1 F2 F3 F4 F5 F6 F7 Kumuna liteti v12 v13 v11 v5 v6 v4 v7 v2 v1 v3 v15 v14 v16 v22 v20 v21 v8 v9 v10 v18 v ,891 0,850 0,754 0,746 0,703 0,640 0,588 0,832 0,781 0,739 0,805 0,728 0,680 0,658 0,681 0,641 0,738 0,771 0,687 0,864 0,

120 Latentni koren % varijanse 5,432 2,851 1,870 1,611 1,511 1,207 1,154 25,866 13,578 8,906 7,674 7,193 5,745 5,497 % kum. varijanse 25,866 39,444 48,349 56,023 63,216 68,961 74,458 Izbacivanjem stavki v17 i v23 pouzdanost skale je donekle smanjena, ali je još uvek visoka - Kronbah alfa iznosi 0,816. Raspored stavki po faktorima se nije promenio. Dobili smo skalu nešto niže, ali još uvek dovoljno visoke pouzdanosti, ali je validnost skale povećana usled uvećanja faktorskih zasićenja. Pored toga, ovim rešenjem dobijamo i nešto veći procenat objašnjene varijanse u kvalitetu života (74,5%), što nam i jeste primarni cilj. Jedino varijabla v9 narušava diskiminativnu validnost, ali je to manje izraženo nego u kompoziciji skale pre izbacivanja dve stavke (videti tabelu 2). Pošto skala sa 21 stavkom nema drugih bitnijih nedostataka, odlučili smo je zadržati kao instrument za merenje kvaliteta života u gradovima BiH. Da bismo bili sigurni da skalu kvaliteta života možemo koristiti kao sumacionu skalu koja, pored pojedinih oblasti kvaliteta života, meri i ukupan kvalitet života, izvršili smo proveru jednodimenzionalnosti skale. U tu svrhu smo sproveli postupak faktorske analize faktora prvog reda, tzv. faktorsku analizu drugog reda. Ovog puta smo primenili kosougaonu rotaciju (metod ekstrakcije: analiza glavnih komponenti, rotacija faktora: direct oblimin) jer smatramo da u situaciji kada merimo ukupan kvalitet života moramo pretpostaviti da postoji verovatnoća korelacije između pojedinih oblasti u kojima se meri kvalitet života. Prethodno smo svaki od sedam faktora, koji predstavljaju po jednu oblast kvaliteta života, rekodovali u Likertovu petostepenu skalu. Još jednom ćemo napomenuti da viši skor u skali znači viši kvalitet života (videti tabelu 4). 120

121 TABELA 4: FAKTORSKA STRUKTURA SKALE ZA MERENJE KVALITETA ŽIVOTA POSLE PRIMENE FAKTORSKE ANALIZE DRUGOG REDA UZ KORIŠĆENJE DIRECT OBLIMIN ROTACIJE Faktori prvog reda Faktori drugog reda F1 F2 Kumunalitet i % potpuno i delimično zadovoljnih građana 6 Putna infrastruktura 0,774 0,628 21,7 Uređenje grada 0,730 0,540 62,7 Grad. prevoz 0,664 0,426 49,3 Turizam-sportkultura-admin. 0,640 0,432 32,9 Grad. vodovod 0,496 0,324 75,6 Grad. grejanje 0,844 0,700 61,9 Zdravstvo 0,757 0,612 49,6 Latentni koren 2,478 1,184 % varijanse 35,405 16,921 % kumulativne varijanse 35,405 52,327 Koeficijent pouzdanosti Kronbah alfa iznosi 0,683 što znači da je skala pouzdana. U interkorelacionoj matrici između oblasti kvaliteta života od ukupno 21 korelacije imamo 16 pozitivnih i 5 negativnih korelacija. Većina pozitivnih korelacija su srednjeg i visokog intenziteta (od 0,236 do 0,513) osim jedne koja spada u niske korelacije. Sve negativne korelacije su niskog i vrlo niskog intenziteta, a njihove vrednosti kreću oko nule. Skala se sastoji iz dva faktora pomoću kojih je moguće objasniti 52,33% varijanse (35,41% pomoću prvog i 16,92% pomoću drugog faktora). Vrednosti latentnih korena iznose 2,478 za prvi i 1,184 za drugi faktor. Prvi faktor je opterećen sledećim oblastima kvaliteta života: uređenje grada (faktorska težina: 0,730), gradski vodovod (ft: 0,496), putna infrastruktura (ft: 0,774), gradski prevoz (ft: 0,664) i turizam-sport.kultura-administracija (ft: 0,640). Drugi 6 Procenti se odnose na ukupan broj ispitanika koji su ocenili svaku pojedinačnu oblast kvaliteta života. 121

122 faktor je opterećen oblastima: zdravstvo (ft 0,757) i grejanje (0,844). Budući da svaka varijabla ulazi u sastav samo jednog faktora i da je svaki faktor opterećen sa više varijabli, dobili smo primer Terstonove jednostavne strukture (Thurstone, 1947; prema [9: 185] ). Treba reći i to da je korelacija između faktora srednje jačine (r=0,222 u Oblimin rotaciji i 0,267 u Promax rotaciji). Budući da faktori međusobno koreliraju i da je svega nekoliko negativnih interkorelacija između stavki, možemo smatrati da je skala jednodimenzionalna. Drugim rečima, možemo je koristiti kao sumacionu skalu kvaliteta života, odnosno skalu koja može da meri i ukupan kvalitet života u nekom gradu. Time je njen praktični značaj još veći. V. ZAKLJUČAK Merna skala, čijim razvojem smo se bavili u ovom radu, meri kvalitet života u onim oblastima koje građani smatraju bitnim za njihov život, a za koje su nadležni lokalni organi vlasti (opštinske vlasti). Imajući u vidu način na koji je skala konstruisana, možemo tvrditi da ona meri kvalitet života u gradovima BiH i da se ne može bezuslovno primeniti izvan ovog konteksta. Uz pomoć merne skale i pojedinačnih indikatora kvaliteta života moguće je vršiti kontinuirano praćenje kvaliteta života u opštinama BiH, te uvideti da li su, u kojoj meri i u kojim oblastima, lokalne vlasti unapredile kvalitet života građana. Takođe, pomoću ove skale je moguće evaluirati rad opštinskih vlasti na poboljšanju kvaliteta življenja i ukazati na dobre i loše primere širom BiH. Osnovna prednost skale je što istovremeno meri ukupan kvalitet života ali i kvalitet života u pojednim oblastima, što su potvrdili rezultati faktorske analize. 122

123 LITERATURA [1] Rapley, Mark (2003) Quality of Life A Critical Introduction, Sage Publications, London. [2] Pantić, Dragomir (2005) Da li su vrednosti građana bivših komunističkih zemalja slične?, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, Novi Sad. [3] Campbell Angus, Converse Philip E. (1972) The Human Meaning of Social Change, Russel Sage Foundation, New York. [4] Inglehart Ronald, Welzel Christian (2007) Modernizacija, kulturna promjena i demokracija, Politička kultura, Zagreb. [5] Inglehart Ronald (1997) Modernization and Postmodernization: Cultural, Economic and Political Change in 43 Societies, Princeton University Press, Princeton. [6] Inglehart Ronald Globalization and Postmodern Values, The Washington Quarterly, 23: 1. [7] Inkeles, Alex, and David H. Smith (1974) Becoming Modern. Cambridge, Mass.: Harvard University Press. [8] (2009) Lokalna uprava za kvalitet života građana - Preliminarni izvještaj o stanju indikatora kvaliteta života građana, Centri civilnih inicijativa BiH, Bijeljina. [9] Milić, Vojin (1965) Sociološki metod, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. [10] Pallant, Julie (2009) SPSS: Priručnik za preživljavanje, Mikro knjiga, Novi Sad. [11] Arsovski, Slavko (2006) Kvalitet života: stalni proces ostvarivanja ljudskih vrednosti, Prva nacionalna konferencija o kvalitetu života, Kragujevac, maj. (preuzeto sa interneta ). [12] Janković, Aleksandar (2011) Preduzetničke orijentacije mladih u Doboju, Slobomir P univerzitet, Bijeljina. [13] Lima Maria Luisa, Novo Rosa (2006) So far so good? Subjective and social well-being in Portugal and Europe, Portuguese Journal of Social Science, Vol. 5, No. 1, pp [14] Lučev Ivana i Tadinac Meri Kvaliteta života u Hrvatskoj povezanost subjektivnih i objektivnih indikatora te temperamenta i demografskih varijabli s osvrtom na manjinski status, Migracijske i etničke teme, Zagreb, Vol. 24, br. 1-2, str [15] Fulgosi Ante Faktorska analiza, Školska knjiga, Zagreb. 123

124 DEVELOPING A MEASURE SCALE OF THE QUALITY OF LIFE Aleksandar Janković ABSTRACT Content - In several focus groups, organized in five big cities in Bosnia and Herzegovina, citizens gave answers on how they perceive some aspects of quality of life that would have to be improved by their municipal authorities. On this basis, we constructed a scale for measuring the quality of life in those areas which are under the local jurisdiction and in which local authorities can affect the quality of life of citizens. Factor analysis extracted 7 factors of quality of life with which we can explain 74,5% variance, while individual factors explain 5-25% of common variance. By checking the metric characteristics of the scale - the reliability and validity, we found that they are satisfactory and that the scale may be applied. The measure scale of the quality of life was administered to 1503 respondents in 14 cities in Bosnia and Herzegovina. 124

125 Rastući značaj uslužnog sektora privrede i specifičnosti menadžmenta na početku novog milenijuma Nikolina Vrcelj, Aleksandra Živaljević i Andrea Bučalina-Matić Sadržaj U sektoru usluga, kako u nacionalnim okvirima, tako i na globalnom planu, odvijaju se najdinamičnija kretanja i događa najviše promena. Fenomenalan rast uslužnog sektora koji je nastupio kao posledica post-industrijskog društva, odnosno uslužne privrede, može se sagledati sa nekoliko aspekata. Prvo, iz perspektive zaposlenosti, drugo bruto društvenog proizvoda, treće broja novoosnovanih preduzeća, četvrto međunarodne trgovine i peto doprinosa industriji; i to na (najmanje) regionalnom i nacionalnom nivou. Analiza po svim aspektima (gde je inače vrlo očigledan značaj ovog sektora), prevazišla bi okvire ovog rada, te će iz tog razloga na ovom mestu biti pomenuta samo prva dva aspekta. Drugi deo rada posledično baviće se specifičnostima menadžmenta uslužnih preduzeća s obzirom na činjenicu da tradicionalni prilazi menadžmentu koji se zasnivaju na konceptima koji su nastali u proizvodnim firmama već duže vreme nisu zadovoljavajući, što ističe potrebu razvoja strategijskog menadžmenta, operativnog menadžmenta, menadžmenta kvalitetom, menadžmenta ljudskih resursa i organizacije posebno za sektor usluga. Ključne riječi privreda, promene, usluge, menadžment, značaj. N. Vrcelj, Fakultet za poslovne studije, Megatrend univerzitet, Goce Delčeva 8, Beograd, Republika Srbija ( , nvrcelj@megatrend.edu.rs). A. Živaljević, Fakultet za poslovne studije, Megatrend univerzitet, Goce Delčeva 8, Beograd, Republika Srbija ( , azivaljevic@megatrend.edu.rs). A. Bučalina-Matić, Fakultet za poslovne studije, Megatrend univerzitet, Goce Delčeva 8, Beograd, Republika Srbija ( , abucalina@megatrend.edu.rs). 125

126 P I. UVOD REMA navodima pojedinih autora [1, str ; 2, str ], brojni i raznovrsni razlozi koji su doveli do snažnog razvoja sektora usluga mogu se svrstati u četiri velike grupe promena: demografske, društvene, ekonomske i političko-zakonodavne. Uticaj demografskih promena ogleda se u produženju životnog veka i shodno tome se povećava tražnja za turističkim, rekreativnim i zdravstvenim uslugama; ali i u ubrzanoj urbanizaciji i potrebi za infrastrukturnim i ostalim pratećim uslugama. Intenzivne društvene promene su rezultanta brojnih faktora pri čemu se kao najvažniji ističu: kontinuirano povećanje broja zaposlenih žena usled čega se javlja povećana potražnja za uslugama čišćenja ili vođenja domaćinstva, brige o deci i posebno uslugama koje nudi industrija brze hrane; zapošljavanjem žena rastu prihodi domaćinstva, povećava se i deo sredstava namenjenih ličnoj potrošnji što je dovelo do rasta trgovine, ulaganja u nekretnine i sve veću tražnju za uslugama osiguranja; poboljšanje kvaliteta života otvorilo je mogućnost da se sve više sredstava troši na putovanja, zabavu i dokolicu; proces internacionalizacije deluje na povećanje istančanosti ukusa korisnika usluga; rastuća složenost uslova života kreira tražnju za uslugama pravnih saveta i osiguranja; posledica niza društvenih promena je potreba za novim znanjima i tehnikama, te odgovorima na izazove koje postavlja okruženje koje je podložno stalnim promenama. Glavne ekonomske promene ogledaju se u procesu globalizacije kao osnovnom generatoru tražnje za uslugama komuniciranja, putovanja i prenosa informacija; a sa druge strane u specijalizaciji u okviru nacionalnih privreda koja podstiče potrebe za specijalizovanim profesionalnim uslugama istraživanja tržišta, promocije i slično. Političko-zakonodavne promene uzrokovane procesima udruživanja zemalja na različitim osnovama, internacionalizacijom poslovanja, složenošću poslovnih transakcija koje stvaraju novu tražnju za brojnim profesionalnim uslugama. Najvažniji elementi koji opredeljuju razvoj uslužne ekonomije prikazani su na sledećoj slici (Slika 1). 126

127 Slika 1: Elementi koji opredeljuju razvoj uslužne ekonomije - adaptirano prema [1, str. 16; 2; 3, str. 17; 4, str. 11; 5, str. 23; 6, str. 25; 7, str. 55] 127

128 A. Zaposlenost I. ASPEKTI RASTA USLUŽNOG SEKTORA OD ZNAČAJA Danas razne uslužne delatnosti sačinjavaju preko 60% resursa privrede u razvijenim zemljama sveta, dok uslužna zanimanja najviše doprinose porastu zaposlenosti [8]. Sjedinjene Američke Države (SAD) su prva uslužna privreda u svetu [9, str. 19] - većina radno sposobnog stanovništva danas zaposlena je u sektoru usluga. Ipak, početkom XX veka (1900-tih godina) situacija nije bila takva; tada je uslužni sektor zapošljavao samo tri od 10 radnika, dok je ostalo radno sposobno stanovništvo bilo angažovano u poljoprivredi i industriji. Do godine, zaposlenost u uslugama odnosila je 50% radne snage u SADu, a danas ovaj sektor zapošljava čak osam od svakih 10 radnika [2, str. 10]. Najsnažniji utisak o značaju i evoluciji uslužnog sektora ipak daje prikaz angažovanosti radne snage u Švedskoj od do godine (TABELA 1). Sa razvojem privrede zemlje drastično se menjalo učešće zaposlenosti u poljoprivrednom sektoru, industriji i sektoru usluga, odnosno u periodu od 130 godina uslužni sektor je potpuno porazio poljoprivredu. TABELA 1: AKTIVNA RADNA SNAGA U ŠVEDSKOJ U % [2, str. 11; 10, str. 3] Poljoprivred a Industrij a Uslug e Kada se u fokus stavi šire područje Evrope, odnosno Evropska unija, značaj ovog sektora i dalje je očigledan. Naime, srednja vrednost zaposlenosti radne snage u uslužnim preduzećima za EU-27 iznosi tačno 60%. Više od 70% angažovane radne snage u sektoru usluga ima Velika 128

129 Britanija, Holandija, Irska i Grčka; dok najmanje (između 40 i 50%) broje Rumunija, Slovenija, Slovačka i Češka [11]. Struktura radne snage po sektorima privrede u Srbiji data je na sledećem grafiku (Grafik 1). Uprkos uvreženom mišljenju da je poljoprivreda oblast u kojoj uvek ima posla, kao i da bi ona trebalo da bude pokretač srpske privrede, statistika govori da trenutno nije tako. U Srbiji više od polovine zaposlenih radi u uslužnim delatnostima, tačnije oko 2,2 miliona ljudi [12]. Energetika; 1,70% Poljoprivreda; 20,70% Rudarstvo; 1% Usluge; 54,90% Prerađivačka industrija; 17,50% Građevinarstvo; 4,20% Grafik 1: Struktura radne snage po sektorima u Srbiji u godini [12] Projektovane promene u strukturi zaposlenosti prema nekim navodima [13] pokazuju rast značaja ovog sektora i u budućnosti, iako intenzitet rasta neće biti toliko izražajan kao ranije. Predviđanja govore da će industrijska zaposlenost zabeležiti rast do godine (za blizu osoba), kao i sektor usluga (oko novozaposlenih), dok će poljoprivredni sektor uglavnom stagnirati i na taj način ostvariti pad u ukupnoj zaposlenosti. Do relativno usporenog rasta učešća sektora usluga u ukupnoj zaposlenosti dolazi zbog očekivane stagnacije zaposlenosti u javnom sektoru. B. Bruto društveni proizvod/bruto dodata vrednost Uslužni sektor stvara većinu vrednosti u industrijski razvijenim zemljama. U SAD na njega odlazi oko 80% bruto domaćeg proizvoda [2, str. 11]. Ovo svakako ne znači da će industrija nestati ili postati nevažna, ali može da znači da će sve više i više ekonomske aktivnosti biti u sektoru usluga. 129

130 Učešće pojedinih sektora u strukturi bruto dodate vrednosti u Srbiji i u 25 država Evropske unije u periodu od do godine, odnosno do godine prikazano je na sledećoj tabeli (Tabela 2). Sudeći po prikazu, uslužni sektor dominira ekonomijom Evropske unije, ali i ekonomijom Srbije. TABELA 2: STRUKTURA BRUTO DODATE VREDNOSTI U SRBIJI I EU-25 U % [14] Srbija EU Poljoprivreda, 13,6 15,0 13,5 12,9 2,5 2,7 2,5 lov, šumarstvo i vodoprivreda Industrija i 26,1 25,6 24,6 24,3 28,1 28,0 27,9 građevinarstvo Prerađivačka 22,4 22,1 21,2 20,8 22,8 2,8 2,7 industrija, vađenje rude i kamena i elektroprivreda Građevinarstvo 3,7 3,5 3,4 3,5 5,3 5,3 5,2 Usluge 60,1 59,3 61,8 62,8 69,4 69,2 69,5 Tržišno 40,4 40,8 44,2 46,7 48,1 48,2 48,5 orijentisane usluge Trgovina, hoteli 18,5 19,8 22,8 25,1 2,2 22,3 22,4 i restorani i saobraćaj Finansijske i 21,9 21,0 21,4 21,6 25,9 25,9 26,1 poslovne usluge Ostale usluge 19,7 18,5 17,6 16,1 21,3 21,1 21,0 Na ovu oblast ekonomske aktivnosti u Evropskoj uniji u dekadi do godine odlazilo je 2/3 ukupne bruto dodate vrednosti, odnosno 4/5 bruto domaćeg rasta. Sa izuzetkom Finske, Švedske i Irske, današnje visoko razvijene zemlje Evrope svoj razvoj upravo duguju ovom sektoru, ne poljoprivredi ili proizvodnji [15]. Sa druge strane, u brošuri Privredne komore Srbije Srbija vaš poslovni partner, data je struktura bruto dodate vrednosti u Srbiji za godinu (Grafik 2). U poređenju sa razvijenim 130

131 tržišnim privredama Evrope (Belgija, Francuska, Holandija) i sveta (Japan), ona je i dalje na niskom nivou. Poljoprivred a, lov, šumarstvo i ribarstvo; 10,10% Građevinarst vo; 4% Industrija; 22,10% Usluge; 63,50% Grafik 2: Struktura bruto dodate vrednosti Srbije u godini [12] Glavni generatori rasta u Srbiji u godini bile su sledeće uslužne delatnosti: trgovina, saobraćaj, skladištenje i veze, usluge finansijskog posredovanja, PTT usluge i telekomunikacije [12]. Ako je suditi po pretpostavkama o dinamičnom privrednom rastu do godine grupe eminentnih srpskih ekonomista [13], biće ostvaren kumulativni rast bruto domaćeg proizvoda, produktivnosti i zaposlenosti. Tačnije, prosečan godišnji rast industrije iznosiće 6,9% i građevinarstva od 9,7%, odnosno usluga 5,5% što će stvoriti uslove za promenu privredne strukture (Grafik 3). 131

132 Grafik 3: Proizvodna struktura BDP-a, kumulativni rast u % [13] Kako se ističe [16, str. 69], danas je sektor usluga delatnost koja najizraženije diverzifikuje ljudski rad ali na novim osnovama: razdvaja industrijsku prošlost od tehnotronske informatizovane i kompjuterizovane budućnosti. Sektor usluga uopšte postaje glavni društveni faktor porasta materijalne i nematerijalne proizvodnje i produktivnosti u raznim prostorima društvenog stvaralaštva i ljudskih aktivnosti. Na ovaj način sektor usluga u globalu se svrstava na sam vrh onih delatnosti koje su podsticajnog multiplikatornog karaktera za opšti društveni razvoj, kao i razvoj pojedinih privrednih grana i društvenih delatnosti u okviru njega. Shvatanje prema kojem industrija i poljoprivreda predstavljaju delatnosti koje direktno stvaraju bogatstva, nalazi se u osnovi predrasuda koje veoma često pogađaju sektor usluga. On je definitivno stvaralac bogatstva u ekonomskom smislu te reči, pa bi bila ozbiljna greška kada bi se potcenjivao njegov doprinos rastu i zaposlenosti [16, str. 76]. II. SPECIFIČNOSTI MENADŽMENTA USLUŽNIH PREDUZEĆA Menadžment usluga se kao opšta disciplina javlja poslednjih godina. Tradicionalni prilazi menadžmentu koji se zasnivaju na konceptima koji su nastali u proizvodnim firmama već duže vreme nisu zadovoljavajući, što ističe potrebu razvoja strategijskog menadžmenta, operativnog menadžmenta, marketinga i organizacije posebno za sektor usluga. Prevashodan zadatak menadžmenta usluga svodi se na kontinuirano pružanje visokog kvaliteta usluge. Dosledno nuđenje kvalitetne usluge svakako dovodi do povećanja zadovoljstva kupca, većeg broja lojalnih kupaca i značajnog povećanja dobiti. Menadžment usluga predstavlja sposobnost osmišljavanja i oblikovanja uslužne ponude i strategije usluga, i s tim u vezi, procesa pružanja usluge i uslužne susrete [2, str. 53]. Konkurentske promene su kritične za sve firme koje se angažuju u menadžmentu usluga. Većina eksperata se slaže da te promene nisu više opcione ili inkrementalne, već su umesto toga neminovne i revolucionarne. Dominacija tržištem putem veličine i skale, što je bio kredo mnogih giganata, čini se da više ne dovodi do prinosa i profita. Novi načini za 132

133 pobedu suprotstavljaju se tradicionalnim verovanjima: deluj kao mali, kao preduzetnik; napusti tržišta koja ne možeš dobro da opslužiš; ostani brz; budi u prisnim odnosima sa kupcem; usmeri se na uspostavljanje i jačanje odnosa sa najboljim kupcima i odustani od drugih [2, str. 53]. Menadžment usluga podrazumeva vrlo specifičan model upravljanja sa određenim ključnim idejama i implikacijama koje se ne mogu naći u savremenim modelima menadžmenta proizvodnje. To je pristup menadžmentu u kojem su procedure prilagođene karakteristikama usluga i prirodi uslužne konkurencije, odnosno različite vrste usluga impliciraju različite vrste menadžmenta [5, str. 31]. Naime, u uslužnim poslovnim sistemima specijalizovani procesi se ne mogu odvijati ukoliko korisnik ne učestvuje svojim prisustvom i voljom da konzumira uslugu u istom trenutku kada je poslovni sistem pruža. Stoga, sa aspekta strukture poslovnog sistema, osnovna razlika između proizvodnog i uslužnog poslovnog sistema je dodatni ulaz u uslužni poslovni sistem koga predstavlja korisnik [17]. Model uslužnog sistema koji se može predstaviti grafički (Slika 2) se deli na vidljivi i nevidljivi deo. Nevidljivi deo se sastoji od interne organizacije kompanije koja pruža fizičku i menadžersku podršku uslužnom osoblju i koje dolazi u direktan ili indirektan kontakt sa potrošačem; dok vidljivi deo predstavlja: fizičko okruženje u okviru koga se usluga kupuje i koristi; osoblje koje dolazi direktno u kontakt sa potrošačima i potrošač koji uzima učešće u procesu proizvodnje i isporuke usluge [6, str. 45]. Slika 2: Model uslužnog sistema [3, str. 59; 4, str. 40; 6, str. 45] 133

134 134 Kako navode Senić and Senić [2] menadžment usluge je ukupni organizacioni pristup koji kvalitet usluge, kako ga kupac uočava, čini pokretačkom snagom broj jedan za obavljanje posla. Isti autori citiraju i definicije poznatog teoretičara ove oblasti Gronroos-a, koji kaže da menadžment usluga podrazumeva: sagledavanje vrednosti koja se stvara za kupce putem trošenja ili korišćenja ponuda organizacije i spoznaja kako usluge same ili zajedno sa informacijama, fizičkim dobrima ili drugom vrstom opipljivosti doprinose ovoj vrednosti; sagledavanje kako da ukupan kvalitet uočen u odnosima sa kupcima omogući takvu vrednost i kako se on menja tokom vremena; sagledavanje u kojoj će meri organizacija (zaposleni, tehnologija i fizički resursi, sistemi i kupci) biti spremna i sposobna da proizvede i isporuči ovaj zapaženi kvalitet i podrži stvaranje vrednosti za kupca; sagledavanje na koji način organizacija treba da bude vođena i razvijana, da bi se ostvario nameravani uočeni kvalitet i vrednost; činjenje da organizacija tako funkcioniše da se ostvari ovaj uočeni kvalitet i vrednost i ispune ciljevi svih strana koje su uključene u proces pružanja usluge (organizacije, kupaca, drugih učesnika, društva, itd.). Uspešno uslužno preduzeće čini specifičan skup resursa koji su uključeni u proizvodnju usluge, tj. ljudi (personal i potrošači podjednako), tehnologija, fizički resursi, operacioni sistemi i administracija. Iz same definicije uslužnog menadžmenta uočava se zahtev za dinamičkim pristupom ovom specifikumu menadžmenta, jer nije dovoljno razumeti samo koristi ili kvalitet koji potrošač traži, nego i posedovati određenu sposobnost za njihovo permanentno unapređivanje u skladu sa promenljivom varijablom zahteva potrošača i novim neočekivanim aktivnostima konkurencije [6, str. 42]. Kod profitno orijentisanih uslužnih organizacija glavni ciljevi uslužnog menadžmenta ogledaju se u maksimiziranju satisfakcije potrošača, minimiziranju troškova i/ili maksimiziranju produktivnosti; dok kod neprofitnih, menadžment mora svoju aktivnost da usmeri pre svega na ostvarivanje satisfakcije potrošača uz minimalne troškove ili da obezbedi maksimalnu produktivnost [3, str. 47; 6, str. 43]. Prenaglašeni funkcionalni ili proizvodni pristup može dovesti do pada kvaliteta usluge, što dovodi do gubljenja broja konzumenata usluge broja potrošača. Iz tog razloga je neophodno dosledno sprovoditi koncept

135 zasnovan na permanentnoj primeni principa uslužnog menadžmenta [6, str. 44]. U fokusu menadžmenta usluga dolazi do dva značajna pomeranja od tradicionalnog pristupa menadžmentu koji se koristi u proizvodnji [2, str. 46; 3, str. 48; 6, str ; 18]. Prvo se odnosi na pomeranje od interesovanja za interne posledice (rezultate firme) ka interesovanju za eksterne posledice (za kupce i druge zainteresovane strane); a drugo od fokusa na strukturu, ka fokusu na proces. Upravo na ovom temelje se sledeći principi menadžmenta usluga: logika profita kao pokretača poslovanja opšti ekonomski fokus ili poslovna logika se pomera od upravljanja internom efikasnošću i produktivnošću rada i kapitala ka upravljanju ukupnom efikasnošću gde kvalitet koji kupci uočavaju određuje profit firme; autoritet odlučivanja zbog karakteristika usluga (neodvojivosti kritičnih delova proizvodnje i potrošnje) i aspekata kvaliteta usluge koji zapaža kupac (npr. zahtevi za fleksibilnošću i sposobnosti oporavka), odluke u vezi sa tim kako bi trebalo da funkcionišu uslužna preduzeća treba donositi što je moguće bliže mestu kontakta organizacije i njenih kupaca (idealno bi bilo kada bi zaposleni koje kontaktiraju kupci koji su uključeni u uslužne susrete imali autoritet da odmah donose odluke, odnosno operativno odlučivanje treba da bude maksimalno decentralizovano); organizaciona struktura menadžment usluga pomera fokus upravljanja od strukture i procedura kontrole ka poboljšanju eksterne efikasnosti uz prihvatljivu internu efikasnost, a to zahteva mnogo fleksibilnija organizaciona rešenja gde je imperativ mobilizacija resursa menadžment, zaposleni, sistemi za podršku aktivnostima na liniji fronta sa kupcima (prisutne su plitke organizacione strukture); nadgledana kontrola ne postoji apsolutna kontrola, već visok stepen fleksibilnosti da bi se podmirile želje kupaca ili da bi se uspešno ispravile negativne situacije u interakciji kupac prodavac; smernice i vizije su bolje od grubo definisanih standarda; a supervizija se ogleda u podršci i ohrabrenju zaposlenih što može zahtevati nove metode menadžmenta i liderstva; sistemi nagrađivanja nagrađuje se ostvarivanje uočenog kvaliteta i vrednosti usluge na nekom nivou izvrsnosti ili nekom drugom 135

136 prihvatljivom nivou, a ne samo pridržavanje unapred određenih lako merljivih standarda; fokus merenja konačni znaci uspeha su zadovoljstvo kupaca sa ukupnim uočenim kvalitetom, lojalni kupci i poboljšani profiti, ali i kriterijumi interne efikasnosti kako bi se eksterna efikasnost održala pod kontrolom [19, str. 6-8]. Pad kvaliteta usluge zahteva da se prva promena zasnovana na principima uslužne delatnosti izvrši prelaskom na upravljanje sa potpunom efikasnošću, tj. odbacivanje organizacione strukture koja je bila zasnovana na strategiji interne efikasnosti. Potpuna efikasnost upravljanja ima uvek u vidu da samo od potrošača percipiran kvalitet dovodi do profita. Sve aktivnosti vezane za satisfakciju potrošača i produktivnost rada i kapitala moraju biti potpuno integrisane [6, str. 44]. Kao što je malopre i pomenuto u kontekstu principa menadžmenta usluga, stepen ovlašćenja za odlučivanje mora biti decentralizovan koliko je moguće više imajući u vidu organizacioni interfejs između organizacije i potrošača. Decentralizacija ne sme da se odnosi na definisane strateške odluke koje se donose na najvišem nivou organizacione strukture, već na ovlašćenja koja imaju operativni karakter i od čije efikasnosti zavisi ispunjenje strateški zacrtanih ciljeva. Preduzeća treba da mobilišu sve resurse i usmere aktivnosti na podršku prvoj liniji usluživanja. Prvi i često neophodan korak u ovom procesu je raslojavanje organizacije, odnosno eliminisanje nepotrebnih nivoa odlučivanja [3, str. 48; 6, str. 44]. Na osnovu navedenog možemo zaključiti da usluge nesumljivo zauzimaju centralno mesto ekonomske aktivnosti svakog društva, te privrede razvijenih zemalja sve više gube epitet industrijskih privreda i dobijaju karakteristike uslužnih. ZAHVALNICA Rad je podržan od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije (projekat ev. br. III 47004, III i III 44006). 136

137 LITERATURA [1.] Ćosić, M., Upravljanje kvalitetom turističkih organizacija. 2010, Beograd: Visoka turistička škola strukovnih studija - Beograd. [2.] Senić, R. and V. Senić, Menadžment i marketing usluga. 2008, Kragujevac: Sopstveno izdanje autora. [3.] Ljubojević, Č., Marketing usluga: put ka potpunoj satisfakciji potrošača. 2002, Novi Sad: Stylos doo. [4.] Ljubojević, Č., Marketing usluga: put ka potpunoj satisfakciji potrošača. 1995, Subotica: Ekonomski fakultet. [5.] Koprivica, M., Svet usluga. 2007, Novi Sad: Unija fakulteta jugoistočne Evrope. [6.] Stojanović, V., Menadžment usluga. 2009, Novi Sad: Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment. [7.] Vujić, V., Preduzetnički menadžmet usluga. 2010, Novi Sad: Unija fakulteta jugoistočne Evrope - USEE, Fakultet za pravne i poslovne studije, Prometej - Novi Sad. [8.] Bećir, K., E. Elfić, and E. Ujkanović, Značaj usluga u savremenoj privredi i društvu. Univerzitetska misao, : p [9.] Shanker, R., Services Marketing. 2002, India: Excel Books. [10.] Normann, R., Service Management - strategy and leadership in service business, third edition. 2000, Chichester: Wiley. [11.] Alajaasko, P., Main features of the EU-27 services sector. Eurostat - statistics in focus: industry, trade and services, [12.] PK Srbije, Srbija - vaš poslovni partner. 2013: Beograd. [13.] Stamenković, S., M. Kovačević, and V.i.d. Vučković, Postkrizni model ekonomskog rasta i razvoja Srbije , USAID, FREN Ekonomski fakultet, MAT Ekonomski institut: Beograd. [14.] Veselinović, P., Stanje reformi i prioriteti ekonomske politike u Srbiji. Ekonomski horizonti, (1): p [15.] Uppenberg, K. and H. Strauss, Innovation and productivity growth in the EU services sector. European Investment Bank, [16.] Jokić, D., et al., Menadžment usluga. 2010, Beograd: Beogradska poslovna škola - Visoka škola strukovnih studija. [17.] Živaljević, A., Ž. Mitrović, and M. Petković, Conceptual and mathematical model for quality improvement in health care. The Service Industries Journal, (5): p ; Živaljević, A., Podizanje nivoa kvaliteta zdravstvenih poslovnih sistema, doktorska disertacija. 2012, Beograd: Fakultet organizacionih nauka. [18.] Grönroos, C., From Scientific Management to Service Management. International Journal of Service Industry Management, (1): p [19.] Mudie, P. and A. Cottam, The Management and Marketing of Services. 1999: Butterworth Heinemann; Schneider, B. and D.E. Bowen, Winning the Service Game. 1995: Harvard Business School Press. 137

138 THE GROWING IMPORTANCE OF THE SERVICE BUSINESS SECTOR AND ITS MANAGEMENT SPECIFICITY AT THE BEGINNING OF THE NEW MILLENNIUM Nikolina Vrcelj, Aleksandra Živaljević i Andrea Bučalina-Matić ABSTRACT Content - In the services sector, both at the national level, but also at the global level, the most dynamic movements and most changes occur. The phenomenal growth of the service sector, which appeared as a result of "post-industrial society" or "service economy", can be viewed from several aspects. First, from the perspective of employment, the second - the gross domestic product, the third - the number of newly established enterprises, fourth - international trade and fifth - industry contributions - to the (at least) a regional and national level. The analysis on all this aspects (where the importance of this sector is very obvious), would overcome the scope of this paper so at this point only the first two aspects will be mentioned. Consequently, the second part of the paper deals with the specifics of management of service companies due to the fact that traditional approaches to management which are based on concepts that are applied in the production companies are not satisfactory for a long time now, which emphasizes the need for the development of strategic management, operational management, quality management, management of human resources and organization specifically for the services business sector. 138

139 Diskriminacija I zlostavljanje (mobing) na radu Danijela Despotović, Jelena Đuričić Sadržaj U ovom radu izlažu se svi aspekti diskriminacije na radu u pravnom sistemu Republike Srpske prema odredbama važećeg Zakona o radu ( Sl. Glasnik RS, 38/00, prečišćen tekst 55/07). Posebna pažnja posvećuje se fenomenu zlostavljanja na radu (mobing), jednom od oblika diskriminacije, koji svojim specifičnostima izaziva sve veću pažnju naučne i stručne javnosti. U domaćoj literaturi veoma malo je pisano o zlostavljanju na radu kao pravnom pitanju. Autor razmatra pojavne oblike diskriminacije, odnosno mobinga, pravne aspekte, uz osvrt na medicinske, ekonomske i pravne posljedice mobinga. Ključne riječi diskriminacija, radnik, poslodavac, posredna diskriminacija, neposredna diskriminacija, zlostavljanje (mobing), horizontalni i vertikalni mobing. I. UVOD Pitanje diskriminacije svoj značaj dobija tek u novije doba. Kao društveni fenomen i veoma opasna i štetna društvena pojava, diskriminacija i borba za njeno eliminisanje, danas je sve aktuelnnija. Da bi se imala jedna konkretnija predstava o diskriminaciji u radnim odnosima, posljedicama koje se mogu pojaviti, koje po pravilu uvijek imamo, potrebno je da se kaže nešto i o pojmovnom određivanju diskriminacije. Od samog etimološkog značenja i pojmovnog određivanja jasno se primjećuje da sam pojam, sam izraz diskriminacija potiče od latinskog razlike koja se može javiti u obliku isključivanja, davanja prvenstva ili u nekom drugom obliku, a što za osnov može imati neko urođeno ili stečeno Danijela Despotović, Slobomir P Univerzitet, Bosna i Hercegovina (telefon: ; faks: ; danijelamnikolic@gmail.com). Jelena Đuričić, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad, Srbija ( telefon: jelenadj@live.com). 139

140 svojstvo: pol, rasu, vjeroispovijest, nacionalnu pripadnost, bolest, invalidnost, socijalno porijeklo, političko mišljenje, članstvo u sindikatu i sl. U radnom pravu neko lice može biti diskriminisano u pogledu: izbora zanimanja, zapošljavanja i ostvarivanja prava iz rada (individualnih i kolektivnih) i po osnovu rada (prava iz zdrvstvenog i penzijsko-invalidskog osiguranja). Prema stanovištu koje danas preovlađuje u političkopravnim naukama, diskriminacija predstavlja akt nejednakog postupanja, odnosno različitog tretiranja pojedinaca ili ljudskih grupa, što ima za posljedicu stavljanje u gori položaj jednih u poređenju sa drugima [2]-[4]. Lubarda smatra da je diskriminacija ne samo povreda socijalnih prava radnika već i povreda dostojanstva, kao suštinskog obilježja čovjeka [5]. II. ZABRANA DISKRIMINACIJE NA MEĐUNARODNOM I UNUTRAŠNjEM PLANU Diskriminacija se javlja kako na nacionalnom nivou, s jedne strane, tako i na nivou međunarodnog prava, tačnije rečeno, u međunarodnim odnosima. U tom smislu, od posebnog su značaja i važni međunarodni akti čijim odredbama se sankcioniše pitanje diskriminacije, tačnije rečeno vrši se afirmacija, promovišu se mjere i aktivnosti kako na nivou međunarodne zajednice, tako i na nivou konkretnih nacionalnih država. Od međunarodnih akata treba pomenuti: Povelju Organizacije ujedinjenih nacija (OUN) iz godine, Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka iz godine, međunarodne paktove o pravima čovjeka, kao i druge instrumente Ujedinjenih nacija i drugih specijalnih agencija. Kada je u pitanju diskriminacija, posebno treba podvući Deklaraciju OUN o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz godine, akt koji će dvije godine poslije njegovog usvajanja od strane Generalne skupštine OUN, od istog organa biti usvojen kao Konvencja o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Kako se diskriminacija često javlja i po polnom kriterijumu, nisu rijetke životne situacije da u raznim sferama društvenih odnosa imamo i diskriminaciju žene u odnosu na muškarce. Zbog toga je Generalna skupština OUN godine usvojila Deklaraciju o ukidanju diskriminacije u odnosu na žene. Što se tiče Evropskog kontinenta, na polju diskriminacije važna je Evropska Konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, usvojena 140

141 1950. godine u Rimu. U našem regionu sve zemlje pitanje zabrane diskriminacije uređuju ustavnopravnim normama, uglavnom u rješenjima kojima se garantuju prava i slobode čovjeka i građanina. Po pravilu, nalaze se u prvim glavama normativnog dijela ustava. Ustav Republike Srpske [6] sadrži rješenja kojima se garantuju ljudska prava i slobode čovjeka i građanina, te uređuje i sankcioniše pitanje diskriminacije. U ovom smislu propisuje se da su: Građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo [7]. Koliko je značajno pitanje diskriminacije, govori nam upravo jedno ovakvo opredjeljenje iz kojeg jasno proizlazi da je ustavotvorac još na samom početku normativnog dijela Ustava smatrao za potrebno urediti pitanje diskriminacije. Isto opredjeljenje dijele i zemlje regiona. U odredbi člana 21. Ustava Srbije propisano je da su pored ostalog pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna i posredna, a naročito po osnovu rada, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porijekla, imovnog stanja, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta i u drugim slučajevima [8]. A. Zabrana diskriminacije u radnopravnom zakonodavstvu U Zakonu o radu Republike Srpske detaljnije je uređeno ustavno načelo zabrane diskriminacije, kao i zaštita kod ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje. Za razliku od radnog zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta, Zakon o radu Republike Srpske čitavu jednu oblast posvećuje zabrani diskriminacije i na određeni način približava zakonodavstvo Republike Srpske međunarodnim standardima u predmetnoj oblasti. U navedenom zakonu pojam diskriminacije se posredno definiše u članu 5. Član 107. istog zakona se poziva na pojam diskriminacije iz člana 5. Zakona o radu i definiše pojmove neposredene i posredne diskriminacije, kao oblika diskriminacije, pri čemu zakon kod određenja direktne diskriminacije upućuje samo na sadašnje diskriminatorsko postupanje. 141

142 Posmatrano u svjetlu radnopravne diskriminacije, neposredna diskriminacija može se definisati kao svako postupanje uzrokovano nekim od osnova (kao što je rasa, etnička pripadnost, boja kože, pol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje), kojim se lice koje traži zaposlenje, kao i zaposleni, stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji. Posredna diskriminacija postoji kada određena naizgled neutralna odredba, pravilo ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica, lice koje traži zaposlenje, kao i radnika, zbog određene osobine, statusa, opredjeljenja ili ubjeđenja iz člana 5. istog zakona [9]. Zabranjeni su i drugi oblici aktivne i pasivne diskriminacije zaposlenih ili lica koja traže zaposlenje. Zakon o radu po prvi put definiše i druge oblike diskriminacije kao što su: uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, nasilje na osnovu pola, kao i sistematsko zlostavljanje radnika od strane poslodavca i drugih zaposlenih, odnosno mobing [10], preuzimajući neke od definicija iz pravne tekovine Evropske unije. B. Izuzeci od zabrane diskriminacije Na samom početku potrebno je naglasiti da se kako na nacionalnom, tako i na nivou međunarodnog prava, pravi razlika, odnosno da se predviđaju izuzeci od zabrane diskriminacije. U određenim slučajevima određeni postupci poslodavca neće se tretirati kao diskriminacija bilo da su u pitanju lica koja traže zaposlenje ili lica koja imaju status radnika u radnom odnosu. Kod takvih izuzetaka i izuzetnih situacija, uvijek se polazi od određenih kriterijuma i konkretnih uslova čije se ispunjenje zahtijeva. Po pravilu se radi o prirodi posla, o karakteristikama i karakternim crtama konkretnog radnog mjesta, o uslovima rada ili uslovima vršenja konkretnog zadatka iz opisa zadataka konkretnog posla odnosno radnog mjesta. Analizom radnopravnih zakonskih rješenja u Republici Srpskoj, primjećujemo da nije diskriminacija pravljenje razlika u odnosu na prirodu posla i uslove pod kojima se obavlja, kao i pružanje posebne zaštite određenim kategorijama radnika u skladu sa Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu [11]. U navedenom slučaju, dakle nemamo diskriminaciju. Takvi postupci ili mjere koje preduzima poslodavac ne mogu se smatrati diskriminacijom. Oni se ne mogu 142

143 kvalifikovati kao diskriminacija i kao takvi ne mogu biti osnov diskriminacije. Analizom uporednog prava nailazimo na slična rješenja. Prema opredjeljenjima belgijskog prava i pravo na fizički izgled u konkretnim slučajevima ne predstavlja osnov diskriminacije. Kako predviđa belgijsko pravo i fizički izgled lica može biti izuzetak od zabrane diskriminacije u onim slučajevima kada je to povezano za konkretne karakteristike radnog mjesta. U takvim i sličnim situacijama, fizički izgled lica se cijeni kao posebno svojstvo, a time, kao i poseban uslov koji treba da ispuni radnik koji želi i pokazuje spremnost i izjavljuje volju za obavljanje takvog posla [2]. Izuzeci od zabrane diskriminacije predviđeni su i u aktima Međunarodne organizacije rada (MOR), a kao što je poznato međunarodna organizacija kao izvore radnopravnih odnosa i za njihovo regulisanje donosi konvencije i preporuke [2]. C. Diskriminacija po osnovu pola Zakon o radu zabranjuje još jedno od neželjenih ponašanja na radnom mjestu, a nećemo pogriješiti ako kažemo da je to jedna od težih oblika diskriminacije, koja za osnov može imati pol. Ovaj oblik diskriminacije na osnovu pola može se pojaviti kod lica koja traže zaposlenje, u toku trajanja radnog odnosa i kod otkaza ugovora u radu. Međutim, u određenim slučajevima određeni postupci se neće tretirati kao diskriminacija te je dozvoljena diskriminacija po osnovu pola u slučajevima: ako je normama, pravilima ili praksom moguće opravdati postizanje zakonitog cilja koji je proporcionalan preduzetim nužnim i opravdanim mjerama i uspostavljanja specijalnih mjera radi postizanja jednakosti i ravnopravnosti polova i eliminacije postojeće neravnopravnosti, odnosno zaštite polova po osnovu biološkog određenja [12]. Smatramo da je zakonodavac ovim izuzetkom napravio prostora poslodavcu da u svakoj situaciji može izbjeći da bude sankcionisan, odnosno da mu je ostavljeno toliko mogućnosti da može svaku situaciju podvesti pod zakonski ispravno rješenje. Sem ovoga, smatramo da član 110. zakona (tačnije stav 3. i stav 4.) nije jasan, te bi po našem mišljenju najbolje bilo da se ili izbriše ili jezički dotjera. Možda je bolje rješenje da se briše, jer ako smo dobro razumjeli zakonodavca, dotjeravši ovaj član, ostaviće svakom poslodavcu koji se iole razumije u pravničke vještine da u svakoj situaciji 143

144 sebi napravi prostor kojim bi izbjegao mogućnost dokazivanja da je bilo diskriminacije po osnovu pola u postupku zapošljavanja, trajanja radnog odnosa i otkaza ugovora o radu. III. ZLOSTAVLjANjE (MOBING) Zlostavljanje - mobing predstavlja specifičan oblik diskriminacije i razlikuje se od njenih takozvanih čistih oblika (zasnovanih na polu, rasi, vjeri itd), te je ovo dovoljan razlog da materiju koja se odnosi na diskriminaciju i mobing izlažemo uporedo. Zabluda je da je mobing fenomen današnjice [13]. Čovjekova želja za vlašću, dominacijom i demonstracijom superiornosti prisutna je u čitavoj istoriji ljudskog roda, pratila je statusni simbol i vijekovima je smatrana normalnom klasnom i socijalnom privilegijom [14]. Mobing se sreće na radnom mjestu, ali i u svakodnevnom životu, lokalnoj sredini ili široj zajednici. Pojedinac se sistematski napada i ponižava kako bi se uskratili socijalni kontakti, stvorili uslovi izolovanosti i osjećaji bespomoćnosti. Nasilje na radnom mjestu predstavlja pojavu za koju se kaže da ozbiljno ugrožava ne samo zaposlene u Evropskoj uniji, već i širom svijeta. Istraživanja pokazuju da se radi o problemu koji je zahvatio gotovo sve sfere čovjekovog života i da to nije samo problem pojedinca, već društva u cjelini, pri čemu nastaju ogromni gubici na tržištu rada, u zdravstvu, penzijskom osiguranju itd [15]. Kada je riječ o nasilju na radnom mjestu, tradicionalno je pažnja bila posvećena fizičkom nasilju na radnom mjestu i ono je podrazumijevalo incidentne situacije fizičkog sukoba. Podaci posljednjih godina pokazuju da je psihičko nasilje na radnom mjestu (mobing) postalo mnogo izraženija pojava koja dovodi do posljedica po zdravlje žrtve, u stvari psihičko zlostavljanje na poslu je uži pojam od nasilja na poslu [16]. Fenomen mobinga je dakle, toliko složen da se njegovi uzroci, ali ni posljedice, ne mogu još do kraja sagledati. A. Pojam i definisanje mobinga Prema etimološkom porijeklu, riječ mobing izvedenica je iz latinske kovanice mobile vugus čije se značenje odnosi na pokretnu, prevrtljivu, 144

145 nestalnu svjetinu [17]. U engleskom jeziku latinski korijen riječi zadržao se u imenici mob koja označava svjetinu, rulju ili u slengu fukaru, odnosno mobbish prostački, vulgaran, grub [18] [19]. Iz ove dvije riječi proizašla je riječ mobbing zastrašiti metodom ološa, psihički dotući, društveno degradirati, uništiti lično dostojanstvo i isključiti iz socijalne sredine. Zabilježeno je da su u političkim obračunima Rima, oponenti katkad koristili podmitljivu gradsku svjetinu /vulgus/ da se usmjeri protiv oponenata i da uzvikuje uvredljive parole ili da ih na drugi način psihički zlostavlja. Termin bullying se u literaturi javlja često kao sinonim za mobing, ali i u nešto drugačijem značenju izveden od engleske riječi bully: zlostavljati, kinjiti, odnosno dosadno zlostavljanje, kinjenje nekog lica bez posebnog motiva, odnosno kao svojevrsni psihoteror. Katkad se pravi razlika između zlostavljanja na radu mobing i zlostavljanja u školi buling. Na taj način pravi se razlika između mobinga, kao psihičkog nasilja na radnim mjestima (mjestima rada), i bulinga (u školi), koju podrazumijeva i psihičko nasilje (kinjenje), ali i fizički vid nasilja koji grupa učenika vrši nad drugim učenikom škole [18]. Kod nas se mobing može prevesti kao psihičko zlostavljanje, maltretiranje, ili se mobing na radnom mjestu označava kao teror na radnom mjestu [20]. Dakle, u srpskom jeziku ne postoji riječ kojom bi se apstrahovalo sve ono što se podrazumijeva pod pojmom mobinga, pa se u nedostatku termina koristi jednostavno neprevedena riječ mobing, ili termin zlostavljanje na radu i moralno maltretiranje na radnom mjestu. Ne postoji jedinstvena definicija mobinga, pa se otuda u stručnoj literaturi sreću različita pojmovna određenja, pri čemu se naglasak stavlja na pojedine aspekte problema. Bez obzra na svu raznolikost gotovo svi autori se slažu oko toga da se radi o neprijateljskom ponašanju između zaposlenih (koleginica i kolega, pretpostavljenih i kolega), pri čemu se napadi na žrtvu odvijaju od strane jedne osobe ili više lica, sistematski i tokom dužeg vremenskog perioda, sa ciljem izdvajanja, dok se napadnuta osoba osjeća ugroženo ili diskriminisano. Švedski psiholog dr H. Lojman je godine dao prvu definiciju mobinga, upotrebivši ovu riječ za neprijateljsko ponašanje na radnom mjestu [17] [21]. Lojman je u svojoj Enciklopediji mobinga definisao mobing na sljedeći način: Psihički teror ili mobing u radnom okruženju uključuje neprijateljsku ili neetičku komunikaciju, koja je na sistematičan način usmjerena od strane jedne ili više osoba, pretežno prema jednom licu, koje je 145

146 usljed toga dovedeno u poziciju bespomoćnosti ili nemogućnosti da se odbrani i koje se u tom položaju zadržava kontinuiranim aktivnostima mobinga. Ovi postupci vrše se često (statistička definicija: najmanje jednom nedjeljno), i tokom dužeg vremenskog perioda (statistika definicija: najmanje tokom šest mjeseci). Usljed čestog ponavljanja i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja dolazi do značajnih mentalnih, psihosomatskih i socijalnih patnji [20] [21]. Nešto širu definiciju moralnog uznemiravanja na radu dala je godine francuska psihologinja M. F. Hirigojen. Prema njenom shvatanju, moralno uznemiravanje predstavlja svako uvredljivo ponašanje, bilo da su u pitanju rad, pogledi, gestovi ili pisani tekst, koji sistematično, odnosno kroz ponavljanje, vrše povredu ličnosti, dostojanstva i fizičkog ili psihičkog integriteta osobe, kao i ponašanje koje ugrožava zaposlenje jednog lica ili degradira atmosferu na radnom mjestu. Ova definicija ne uključuje tzv. spoljnu agresiju (npr. od strane klijenta), kao ni fizičko nasilje i seksualno uznemiravanje. Za razliku od Lojmana, ova definicija svrstava i moralno uznemiravanje na radu i pojedinačni akt agresije ukoliko postoji namjera da se zaposleni ponižava [21]. Od naših pravnih pisaca najširu definiciju dao je Lubarda te je Mobing način ponašanja na mjestima rada kojim jedno (rjeđe) ili više (grupa) lica (po pravilu više od četiri lica) drugih zaposlenh nadređenih/rjeđe podređenih/ sistematski psihički zlostavlja ili zastrašuje drugo lice, u relativno dužem periodu (gotovo svakodnevno ili periodično više mjeseci), sa namjerom da se zaposlenom ospore profesionalni ugled i moralni integritet profesionalno i ljudsko dostojanstvo (svojevrsna stigmatizacija, agresivna manipulacija ), u /relativno/ dužem periodu, sa ciljem stvaranja nepodnošljivih uslova rada (neprijateljskog i neetičkog okruženja, komunikacije), pri čemu se žrtva mobinga nalazi u gotovo bespomoćnom položaju, kako bi sam zaposleni otkazao radni odnos, čime se izbjegava isplata naknade zbog otpuštanja od strane poslodavca /iz ekonomskih razloga/, kao i mogućnost vođenja radnog spora [18]. Mobing se može jednostavnije definisati kao sistematsko psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje (ili kombinovano) pojedinaca ili grupe, sa ciljem da mobirani sam napusti posao, čime mober ostvaruje emocionalnu ili materijalnu satisfakciju [14]. 146

147 Dakle, iz definicaja koje smo naveli, zaključujemo da postoje tri osnovna obilježja mobinga. To su: a) zlostavljanje ili zastrašivanje od strane jednog (grupe) ili više lica na sistematski način; b) zlostavljanje se odvija u dužem vremenskom periodu na učestali način; v) cilj zlostavljanja jeste da se zaposleni nađe u situaciji produženog stresa usljed nepodnošljivog radnog okruženja, kako bi sam otkazao radni odnos. Iako postoji više definicija mobinga, svaka od dosadašnjih definicija se odnosila na civilno društvo, kao oblik ponašanja u struci ili na radnom mjestu. Postoje i definicije mobinga koje se odnose na specifičnosti mobinga u specifičnim radnim sredinama, kao što je vojni kolektiv ili sportsko udruženje. Definicija vojnog mobinga glasi: Mobing je sistematski psihološki teror pretpostavljenog starješine, psihopatske konstitucije ličnosti ili grupe starješina, koji za metu imaju jednog ili više, najčešće potčinjenih članova vojnog kolektiva, sa ciljem i isključivom namjerom pridobijanja neke vrste vojničke dobiti i lične psihološke kompenzacije, pri čemu žrtvu u vojnom kolektivu kompromituju, marginalizuju, profesionalnio i moralno diskredituju, ugrožavaju i narušavaju njeno mentalno i fizičko zdravlje do tog nivoa da žrtva izlaz iz situacije vidi u napuštanju kolektiva ili armije, suicidu ili manifestaciji fizičke agresivnosti uperene prema moberu, sa namjerom da mu nanese povrede ili da ga ubije [22]. Mobing bi se mogao odrediti i kao oblik ponašanja u struci ili na radnom mjestu, ili u različitim oblicima organizovanog djelovanja ljudi (primjerice različita sportska udruženja, amaterski ili profesionalni sportski klubovi i slično) kojim jedna ili više osoba u pravilu trajno i sistemski ponižava i zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja časti, ugleda i dostojanstva te osobe, često s namjerom da se zlostavljena i ponižavana osoba ukloni iz struke ili radnog mjesta ili organizacije [23]. B. Vrste mobinga Mobing se javlja u dva osnovna oblika, kao horizontalni i vertikalni mobing, sa mnoštvom varijeteta [24]-[25]. Horizontalni mobing je zlostavljanje koje se vrši između samih zaposlenih, odnosno dolazi do zaposlenog i usmjeren je protiv drugog zaposlenog na istom ili sličnim radnim mjestima, pri čemu između mobera i žrtve nema odnosa subordinacije. On je najčešće inspirisan osjećajem 147

148 148 ugroženosti na poslu kod mobera od strane nekog zaposlenog ili iz ličnog nestrpljenja. Ispoljava se u blažim vidovima stalne šale, podsmeh na račun govora, držanja, hoda, odijevanja, privatnog života itd., ili težim oblicima širenje kleveta u pogledu profesionalnog i privatnog života (npr. izmišljanje seksualnih spletki), stalno prekidanje u govoru, isključenje iz društvenog života, odnosno izbjegavanje druženja u pauzama rada, nepozivanje na zabave i slična ispoljavanja profesionalnog ostrakizma. Ova vrsta mobinga ispoljava se i u situacijama kada se grupa radnika udružuje protiv jednog zaposlenog koji se žrtvuje i služi kao ventil za frustracije i osvetu. Vertikalni mobing inicira poslodavac, odnosno dolazi od pretpostavljenog (nižeg ili višeg menadžmenta, rjeđe od samog izvršnog direktora ili glavnog izvršnog direktora generalnog direktora), pri čemu u samom mobingu učestvuje više zaposlenih kojima menadžment stavlja u izgled određenu podobnost (napredovanje na radu, stručno usavršavanje itd. [18] ). Vertikalni mobing se može javiti u bezbroj varijanti i formi. Neki češći i prepoznatljivi su, na primjer, skriveni vertikalni mobing, koji nalikuje na horizontalni. Vertikalni mobing se javlja u vidu pojačane kontrole prisustva zaposlenog na radu, u izvršavanju radnih zadataka, izlaganju stalnoj kritici pretpostavljenih, zbog navodnih propusta, uz omalovažavanje profesionalnih sposobnosti, do čestog raspoređivanja na druge poslove bez opravdanog razloga, u prekidanju u govoru ili pri pokušaju da se daju objašnjenja ili ospore upućene kritike, do profesionalnog ostrakizma - izbjegavanja odnosno izolovanja zaposlenog. Mobing se javlja u vidu provokacija reakcije žrtve mobinga, kako bi sama žrtva mobinga povrijedila obavezu ponašanja prema drugim zaposlenima ili poslodavcu, odnosno kako bi se protiv zaposlenog pokrenuo disciplinski postupak zbog uvrede, ili pak isprovocirala svađa, pribjegavanje nasilju na radu i dr. Posebno ozbiljni vidovi mobinga usmjeravaju se prema zaposlenom koji je nepoželjan potencijalni svjedok zloupotreba ili nezakonitog rada poslodavca, posebno u slučaju korupcije. U literaturi postoji i podjela mobinga na emotivni, odnosno afektivni mobing i strateški mobing [15]. U emotivnom mobingu naglasak se stavlja na karakteristike ličnosti mobera i žrtve. Zlostavljač, tj. mober, je često osoba sa ozbiljnim poremećajem ličnosti koja maltretira žrtvu zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili želje za vlašću. U praksi se na veoma perfidan način primjenjuju aktivnosti emotivnog mobinga među kojima su

149 najčešće: neopravdane kritike, bojkotovanje, razna podmetanja, uvrede, uskraćivanje osnovnih informacija na koje radnik ima pravo ili se potvrde o urađenom poslu zaustavljaju i ne dolaze do pretpostavljenih što dovodi do kritika i prigovora. Strateški tip mobinga se primjenjuje onda kada postoji želja za uklanjanjem nepoželjnih osoba, a koje u većini slučajeva predstavljaju tehnološki višak. Najčešće metode koje se koriste za sprovođenje ove vrste mobinga su: dekvalifikacija, fizičke izolacije radnika, fizička premještanja radnika u druga sjedišta firme koja su često daleko od mjesta stanovanja i zahtijevaju nekoliko sati vožnje, određivanje novih funkcija, ponekad i višeg nivoa, a da zaposleni pri tome nije poslat na obuku ili usavršavanje i izlaganje radnika rizicia koji mogu narušiti njegovo zdravlje. Proces mobinga se razvija u nekoliko faza, koje karakterišu poremećaj međuljudskih odnosa, preko faze sprovođenja psihološkog terora, markiranja žrtve, borbe same žrtve za svoja prava i opstanak, do faze razvijenog mobinga u kojoj žrtva donosi odluku da zbog nemogućnosti daljeg funkcionisanja u kolektivu prestane da radi u takvom okruženju. C. Pravno uređenje zlostavljanja Zlostavljanje na radu je sve učestalija pojava. Prema istraživanjima, više od 60% zaposlenih na direktan ili indirektan način trpi određene oblike zlostavljanja. Ono je posebno izraženo u zemljama u razvoju i u zemljama u tranziciji, gdje su stres i nasilje na radu prisutni kod više od 30% zaposlenih. Zbog toga se pojavila potreba za donošenjem normi koje bi pomogle u suzbijanju mobinga ili bar popravljanju štetnih posljedica već sprovedenog mobinga. Pravne norme koje regulišu ovu oblast sadržane su u Zakonu o radu, u glavi VIII. Pažnju ovom pravnom fenomenu posvećuje u smislu implementacije pojma mobinga u zakonodavstvo, i to prvo Izmjenama i dopunama Zakona o radu Republike Srpske Relativno malim brojem članova, zakonodavac je pokušao da sveobuhvatno obradi probleme koje mobing predstavlja: u članu 111. stav 1. najprije generalnom zabranom mobinga i definisanjem mobinga. Tako prema Zakonu o radu mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva 149

150 150 i integriteta. Prema zakonskim definicijama oblika diskriminacije postoje elementi preklapanja između pojedinih oblika diskriminacije, tako da je na prvi pogled među njima teško povući graničnu liniju [26]. Uznemiravanje na radnom mjestu može podrazumijevati svaku situaciju u kojoj je radnik izložen nekom obliku neželjnog ponašanja, prouzrokovanom jednim od osnova navedenih u članu 5. Zakona o radu Republike Srpske, te se može iscrpiti i samo u jednom članu, za razliku od mobinga, koji podrazumijeva da se proces diskriminacije vrši u dužem vremenskom periodu i nije ograničen na osnove koji su navedeni u članu 5. pomenutog zakona. Analizom zakonskih definicija uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i mobinga, može se pogrešno zaključiti da se pod mobingom ne podrazumijevaju fizički napadi ili nedolična ponašanja u sferi polnog života, što znači da se ne može eksplicitno napraviti podjela između naprijed navedenih oblika diskriminacije. Ono što je zajedničko za opšte i za seksualno uznemiravanje, jeste da izazivaju strah ili stvaraju neprijateljsko okruženje, što su karakteristična obilježja mobinga. Ono što ih razlikuje jeste motiv: kod opšteg uznemiravanja motiv je diskriminacija, kod seksualnog uznemiravanja, to, uglavnom, nije slučaj. U smislu definicije, uznemiravanje postoji bez obzira na namjeru uznemirioca da povrijedi dostojanstvo osobe koja se uznemirava, što znači da zakon zabranjuje i nenamjerna uznemiravnja. Donošenjm Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, koji je Parlamentarna skupština BiH usvojila 2009, mobing je kao specifičan vid diskriminacije prvi put definisan i zabranjen na teritoriji Bosne i Hercegovine, a žrtvama mobinga omogućena zaštita [27]. U članu 4. stav 3, glava II Ostali oblici diskriminacije, Zakona o zabrani diskriminacije, navedeno je da je mobing oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog. Dakle, po ovom zakonu, mobing je oblik diskriminacije, tačnije definisan je u ostalim oblicima diskriminacije zajedno sa uznemiravanjem, polnim uznemiravanjem i segregacijom. Pored pomenutih zakona, odredbe koje se mogu dovesti u vezu sa zlostavljanjem na radu nalaze se i u Ustavu Bosne i Hercegovine, ustavima entiteta, Statutu Brčko Distrikta, kao i u više različitih zakonskih tekstova koji se mogu podvesti pod radnopravni, građanskopravni i krivičnopravni

151 okvir. Narodna skupština Republike Srbije je 26. maja usvojila Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, koji je stupio na snagu 5. juna 2010 [28]. Ovim zakonom uređuje se cjelovit preventivni sistem zaštite od svakog vida zlostavljanja na radu. Zlostavljanje u smislu ovog zakona, predstavlja svako aktivno ili pasivno ponašanje koje čini poslodavac, zaposleni kod poslodavca ili grupa zaposlenih, prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca, koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog, i koje izaziva strah ili stvara neprijeteljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor, kao i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanje koje se može indentifikovati sa zlostavljanjem [29]. Proglašavanjem Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, koji je donijela Skupština Crne Gore 29. maja 2012, prava, obaveze i odgovornosti poslodavca i zaposlenih u pogledu sprečavanja zlostavljanja na radu i u vezi sa radom, kao i druga pitanja od značaja za sprječavanje i zaštitu od mobinga uređena su ovim zakonom. Dakle, Zakon koristi termin mobing za zlostavljanje na radu ili u vezi sa radom. Zabranjuje se bilo koji vid mobinga, kao i zloupotreba prava na zaštitu od mobinga. Zakon definiše mobing kao svako aktivno ili pasivno ponašanje na radu ili u vezi sa radom prema zaposlenom ili grupi zaposlenih, koje se ponavlja, a koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta zaposlenog, i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor. Mobing je i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanje u smislu gore navedenog [30]. Samo mali broj evropskih zemalja, u koje spadaju Švedska, Norveška, Švicarska, Belgija, Francuska i Holandija, donio je posebne zakone u cilju borbe protiv zlostavljanja na radu, dok se u većini drugih zemalja, kao što su Njemačka, Irska i Velika Britanija, koriste postojeće odredbe krivičnog i građanskog prava. Danska i Luksemburg koriste druge pravne instrumente, kao što su podzakonski propisi i ugovori. Sprječavanjem mobinga bave se subjekti međunarodnog prava: Međunarodna organizacija rada, Parlament 151

152 Evropske unije, Savjet Evrope, ali i mnoge specijalizovane međunarodne organizacije u ovom domenu. D. Posljedice mobinga na radu Mobing ima naročito štetne posljedice na psihičko stanje i zdravlje žrtve mobinga, izaziva ekonomsko socijalne, kao i pravne posljedice. Posljedice mobinga, odnosno produženog stresa usljed mobinga (ekstenzivan i opasan vid socijalnog stresa) po pojedinca, zaposlenog žrtvu mogu biti psihičke, zdravstevene psihosomatske, ekonomske, socijalne i pravne. Negativne posljedice mobinga na radu ispoljavaju se na odnose prema partnerima i djeci, odnosno na odnose u porodici uopšte. Mobing vodi narušavanju socijalnog položaja, ugleda, ima i posredne, šire štetne društvene posljedice, pošto vodi narušavanju sistema vrijednosti i etičkih standarda u društvenim odnosima, a ugrožava i socijalnu koheziju. Uz to, plaćeno odsustvo sa rada usljed bolesti izazvanih mobingom ima svoje finansijske posljedice na sistem zdravstvenog i penzijskog osiguranja. E. Psihičke i medicinske posljedice mobinga Istraživanjima su utvrđene psihičke reakcije na mobing, kao i same biološke reakcije. Mobing ima za posljedicu osjećaj frustriranosti, nemogućnosti rješavanja problema na poslu, odnosno nemogućnosti iznalaženja odgovora radi otklanjanja mobinga, što nerijetko izaziva i osjećaj bespomoćnosti ili manje vrijednosti, a posebno zbog toga što je posljedica mobinga određeni gubitak profesionalnog ugleda i osjećaj duboke povrijeđenosti ličnog integriteta i dostojanstva. Katkad žrtva mobinga nastoji da metodima dodvoravanja poslodavcu, kao svojevrsnim odbrambenim mehanizmom, otkloni mobing, čime i sama doprinosi gubitku samopoštovanja. Zbog mobinga komunikacija u radnom okruženju postaje neprijateljska i neetična. Mobing postepeno vodi slabljenju motivacije, zamoru, odnosno iscrpljenosti, što se neminovno odražava na produktivnost rada. 152

153 F. Psihosomatske i druge zdravstvene posljedice mobinga Sprovedena istraživanja su pokazala da dugotrajna i intenzivna izloženost mobingu može voditi narušavanju psihičkog i fizičkog zdravlja, odnosno da ima za posljedicu reaktivna depresivna stanja, reaktivna psihotična stanja paranoidnog tipa, hronični posttraumatsko stresni sindrom, da postoji povezanost psihosomatskih bolesti poput astme, multiple kožne preosjetljivosti na hemikalije, sa izloženošću mobingu, a u najtežim slučajevima mobing doprinosi ili vodi do samoubistva. Klinička slika psihičkog poremećaja izazvana mobingom često odgovara trajnoj promjeni ličnosti što uključuje, odnosno za posljedicu ima neprijateljstvo i nepovjerljivost prema okolini, stalni osjećaj napetosti, iscrpljenosti, demoralizovanosti zbog stalnog ponižavanja, omalovažavanja, ismijavanja i odbačenosti [18]. Zbog narušavanja zdravlja, zaposleni se obraća za psihološku i medicinsku pomoć, odnosno za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu (liječenje i medicinsku i profesionalnu rehabilitaciju), kao i ostvarivanje prava na odsustvo sa rada usljed privremene spriječenosti za rad. G. Ekonomske posljedice mobinga Ekonomske posljedice mobinga se ispoljavaju u imovinskoj šteti koju poslodavac trpi usljed rokova isplate naknade zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad bolovanje. Posredno, poslodavac trpi štetu i usljed smanjene produktivnosti rada zaposlenog usljed mobinga, smanjena motivacija na radu, gubitak inovatorske motivacije ili drugih inicijativa žrtve mobinga. Posljedice u slučaju dugotrajnijeg mobinga, ogledaju se u sve većim troškovima fondova zdravstvenog osiguranja za liječenje i rehabilitaciju, kao i za isplatu naknada zarada za vrijeme bolovanja. H. Pravne posljedice mobinga Mobing predstavlja povredu više socijalnih prava, kao i povredu prava privatnosti i uopšte, dostojanstva na radu. Mobing je najprije povreda prava na zaštitu zdravlja i bezbjednosti na radu, pošto je nužna posljedica mobinga produženi stres, koji izaziva psihičke i potencijalne ozbiljne zdravstvene 153

154 probleme, što otvara pitanje odgovornosti poslodavca za zaštitu zdravlja i bezbjednosti na radu. IV. ZAKLJUČAK Diskriminacija i mobing su tijesno povezani. Zemlje članice EU koncept mobinga tj. uznemiravanja (seksualnog i moralnog) uglavnom su dovodile u vezu sa diskriminacijom i najčešće je (u definiciji mobinga) navodile kao osnov uznemiravanja. Međutim, sudska praksa je pokazala da razlozi iz kojih dolazi do uznemiravanja i diskriminacije prevazilaze okvire tipičnih slučajeva datih u definiciji diskriminacije, pa su iz tog okvira (diskriminacije) izašle posmatrajući i definišući mobing bez obzira na razloge iz kojih se dogodio (posebno se nisu ograničavali na tzv. lična svojstva) [4]. Isto rješenje su usvojile i zemlje u okruženju poput Crne Gore [31] i Makedonije [32]. Rješenje našeg zakonodavca takođe opravdava stav da je mobing oblik diskriminacije.[26] Sa druge strane, očigledno zlostavljanje na radu nije indentično diskriminaciji na radu. Sličnosti, odnosno zajedničke karkteristike mobinga i diskriminacije su: povreda prava jednakosti, povreda prava ličnosti (ugleda, časti, dostojanstva) i ugrožavanje života i zdravlja. Bez obzira na pojmovne razlike mobinga (šikaniranje, zlostavljanje, psihičko maltretiranje...) i diskriminacije (razlikovanje, nejednako postupanje...), i kod mobinga i kod diskriminacije je prisutno u osnovi nedopušteno i neopravdano različito postupanje u odnosu na grupu ili pojedinca čije se pravo ne vrijeđa. Mobing postoji kada takvo različito postupanje (nedopušteno i neopravdano) dovede do povrede dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog ili izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor [33]. On se može vršiti samo prema zaposlenom radniku, ali ne i prema licu koje traži zaposlenje, za razliku od diskriminacije, što indirektno proizlazi iz саме дефиниције мобинга. Понашање које има обиљежја и мобинга и дискриминације утврдио је Врховни касациони суд Србије у својој одлуци. У том случају мобинг 154

155 и дискриминација огледају се у ускраћивању тужиље у коришћењу слободних дана, самим тим и у праву на коришћење права на одмор, додјељивањем већег броја пацијената, искључивањем из допунског рада, онемогућавањем тужиље да изнесе своје мишљење на јутарњим састанцима односно прекидање тужиље у свом излагању, обраћање уз вику, пријетњу, омаловажавање пред колегама и пацијентима и неприхватљивом невербалном комуникацијом (уношењем у лице и махањем рукама и папирима тужиљи испред лица), због чега је тужиља дала отказ [34]

156 LITERATURA [1] Vujaklija, M. (2007) Leksikon stranih reči i izraza,, Beograd: Prosveta. [2] Kadriu, O. (2011) Zabrana diskriminacije u radnim odnosima i građansko pravna odgovornost, Pravni život, br. 11/11, Beograd. [3] Krdžić, V. (2011) Zlostavljanje na radu kao novi pravni institut u pravnom sistemu Republike Srpske, Bilten Republičkog javnog pravobranilaštva, br. 4/2011. [4] Popović, M. (2012) Mobing kao oblik diskriminacije, Pravni život, br. 11/2012, Beograd, str [5] Lubarda, B. (1998) Kaznena naknada, Anali Pravnog Fakulteta u Beogradu, br. 4-6, Beograd, 1998, str [6] Ustav Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, 21/92, prečišćen tekst 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02, 30/02, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05. [7] Čl.10. Ustava Republike Srpske. [8] Čolić, B. (2011) Nepoštovanje zabrane diskriminacije i zlostavljanje na radu, Pravni život, br. 11/2011, Beograd, str [9] Službeni glasnik RS (2007) Zakon o radu, čl. 107, st. 1. i st. 2. [10] Službeni glasnik RS (2007) Zakon o radu čl [11] Službeni glasnik RS (2007) Zakon o radu čl [12] Službeni glasnik RS (2007) Zakon o radu čl st. 3. ZR. [13] Kovačević-Kostić, J. (2010) Primena pravnih normi o mobingu u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, Pravna riječ, br. 22/2010, Banja Luka, str [14] Kićanović, O. (2010) Zlostavljanje na radu, Izbor sudske praks, br. 10/2010, Beograd, str. 5. [15] Žikić, S. (2010) Mobing, Beograd: Zadužbina Andrejević, str [16] Tripković, M. (2009) Psihičko zlostavljanje na radnom mjestu: analiza rada Službe VDS info i podrška žrtvama u godini, Temida, br. 2/2009, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, str. 19. [17] Đelmo, Z i Selimić, M. (2011) Pravna zaštita od mobinga, Revija za pravo i ekonomiju, br.2. Pravni fakultet Mostar, Mostar, str. 40. [18] Lubarda, B. (2008) Mobing/buling na radu, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Srbije, knjiga III, str ; [19] Mihajlović, P. (2010) Zlostavljanje na radu, Pravni život, br. 11/2010, Beograd, str.789. [20] Vuković, D. (2006) Mobing na radnom mjestu, Temida, br. 4/2006, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, str. 4. [21] Drobnjak, T. (2009) Mobing ili o zlostavljanju na radnom mestu, Izbor sudske prakse, br. 1/2009, Beograd, str. 6. [22] Čolaković, R. (2013) Karakteristike mobinga u vojnoj sredini, Civitas, br. 5/2013, Novi Sad, str. 59. [23] Crnić, I. (2009) Pravo osobenosti i neimovinska šteta u športu, Uvod u športsko pravo Interverijski biro, D.D, Zagreb, str [24] Jovevski, L. (2011) Mobing kao radno pravni i radno sociološki fenomen, Pravni život, br. 11/2011, Beograd, str [25] Kovačević-Kostić, J. (2010) Primena pravnih normi o mobingu u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, Pravna riječ, br. 22/2010, Banja Luka, str [26] Vuković, A. (2012) Zlostavljanje na radu mobing, Banja Luka - Laktaši. 156

157 [27] Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 8. jula 2009, i na 33. sjednici Doma naroda, održanoj 23. jula 2009, usvojila je Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini ( br. 59/09). [28] Službeni glasnik RS (2010) Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu. [29] Službeni glasnik RS (2010) Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu čl. 6. [30] Službeni list Crne Gore (2012) Zakon o zabrani zlostavljanja na radu čl. 2. [31] Prema članu 8. Zakona o zabrani diskriminacije Crne Gore ( Sl. list Crne Gore 46/10 od ) mobing je ponašanje na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice vrijeđanjem, omalovažavanjem, uznemiravanjem i drugim aktivnostima i dovodi to lice u nejednak položaj po nekom od osnova iz člana 2, stav 2. ovog zakona, što ima za cilj ugrožavanje njegovog/njenog ugleda, časti, dostojanstva i integriteta, a može izazvati štetne posljedice mentalne, psihosomatske i socijalne prirode ili dovesti u pitanje profesionalnu budućnost lica koje je žrtva mobinga. [32] Zakon o radnim odnosima u Republici Makedoniji (usvojen u septembru 2009.) eksplicitno je zabranio psihološko uznemiravanje na radnom mjestu i posebno naveo termin mobing koji je kao takav uveden u makedonski pravni sistem. Psihološko uznemiravanje na radnom mjestu (mobing) određuje se kao diskriminacija i svako negativno ponašanje pojedinca ili grupe (najmanje jedanput nedjeljno u periodu od šest mjeseci) koje predstavlja povredu integriteta, ugleda i časti zaposlenog i izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. [33] Mrvić-Petrović, N (2013) Zlostavljanje na radu i pravo na naknadu nematerijalne štete, Pravna riječ, br. 36/2013, Banja Luka, str.186. [34] Presuda Vrhovnog kasacionog suda Srbije Rev. 2687/12 od , navedeno prema: [4]. 157

158 DISCRIMINATION AND HARASSMENT (MOBBING) AT WORK Danijela Despotovic, Jelena Djuricic ABSTRACT Content- This paper offers all aspects of employment discrimination in the legal system of the Republic of Srpska under the provisions of the existing Labour Law ("Official Gazette of RS", 38/00, revised text 55/07). Special attention is paid to the phenomenon of abuse at work (mobbing), one of the forms of discrimination, which, by its specificities, causes increasing attention in scientific circles. In our literature very little has been written about the abuse at work as a legal issue. The author discusses the manifestations of discrimination, mobbing, and legal aspects, with reference to the medical, economic and legal consequences of mobbing. Keywords - discrimination, employee, employer, indirect discrimination, direct discrimination, harassment (mobbing), horizontal and vertical mobbing. 158

159 Uloga projekata finansiranih od strane Evropske unije u procesu globalizacije Mirjana V. Kranjac, Uroš M. Sikimić, Marija P. Vujaković Sadržaj Cilj autora rada je da da analizu efekata fondova Evropske Unije koji kroz razne programe finansiraju projekte. Projekti moraju da zadovolje određene kriterijume koji su unapred zadati. Na ovaj način dolazi do globalizacije društva, korišćenjem istih direktiva i načina rada. Projekti se koriste zbog nemanja finansijskih sredstava i oni zbog svojih smernica uvode učesnike u aktivnosti koje inače ne bi sprovodili. Autori rada daju nov pogled na efikasnost projekata i ostvarene rezultate na području Evropske unije. Ključne riječi efekat, EU fondovi, indikatori, održivost, projekti R I. UVOD AD ima za cilj da da nov pogled na korišćenje fondova Evropske unije iz aspekta uvođenja novog sistema globalizacije. Naime, u uslovima ekonomske krize, evropski fondovi su značajan izvor za finansiranje kako projekata, tako i značajnog ljudskog kapitala. Zbog toga su veliki pokretač razvojnih procesa, inovativnog pristupa i ljudske energije koju kanališu ka specifično određenim ciljevima. Evropski fondovi funkcionišu na osnovu preciznih programa kojima se artikulišu ciljevi finansijera i interesnih grupa koje su obuhvaćene programima. Kako je sve veći broj aktivnosti ljudskog društva baziran na radu u okviru projekata, ogromna ljudska energija i M. Kranjac, Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu, Trg D. Obradovića 6, Novi Sad, Srbija (telefon: ; faks: ; mirjana.kranjac@uns.ac.rs). U. Sikimić, Singapore Management University, 81 Victoria Street, Level 9 Singapore (telefon: ; faks: ; usikimic@smu.edu.sg ). M. Vujaković, BSC Centar, Bul. oslobođenja 81/X, Novi Sad, Srbija (telefon: ; faks: , marija.vujakovic@bsccentar.rs). 159

160 kapital se fokusiraju na projekte. Zbog toga su programski ciljevi koji iskazuju ciljeve finansijera oni koji orijentišu kretanje ljudskog društva, pa i uobličavaju civilizacijsku budućnost, i to dugoročno. Objekat istraživanja: Korišćenje fondova EU za realizaciju projekata Opšti cilj istraživanja: Ukazati na globalizacione aspekte korišćenja fondova EU Zadaci istraživanja: Ispitati različite aspekte korišćenja fondova EU sa stanovišta: efekata za EU efekata korisnika sredstava efekata korisnika rezultata realizovanih projekata formiranja nove industrije formiranja novih stručnih profila formiranja novih globalizacionih simbola, znanja i procesa. Metodologija istraživanja: Analiza iskustva dobijenog kroz rad na programiranju programa, izradi projektnih aplikacija, ušešću u implementaciji projekata, radu u međunarodnim projektnim timovima, učešću u evaluaciji projekata i radu na edukaciji iz upravljanja projektima koje finansira EU. Autori rada imaju za cilj da ukažu: koliko moćan uticaj mogu imati programski ciljevi u okviru programa fondova pre svega onih koje kreira i lansira EU, a potom i ostalih fondova. Misli se na bilateralne, regionalne ili one koje možemo nazvati fondovi posebnih ciljeva, poput onog koji je namenjen samo saradnji između USA i Rusije, ili Norveške i Izraela i sličnih. da programski ciljevi svojim uticajem oblikuju zajedničke činioce globalnog društva i njegovog razvoja da programi svojim ciljevima formiraju jednu novu industriju koja ima svoje ulazne i izlazne aktere i objekte, svoje procese, svoja posebno oblikovana pravila i ljudski potencijal određenih osobina, obrazovanja, znanaja i načina ponašanja, da se utrošena finansijska sredstva, odnosno njihova svrsishodnost, kao i kvalitet dobijenih outputa teško mogu sagledati, proceniti i kontrolisati i korigovati, da sprovedene aktivnosti treba kritički analizirati sa stanovišta da li 160

161 su baš one bile najpotrebnije za određeno društvo u određenom trenutku. Navedeni apekti nisu u velikoj meri razmatrani u literaturi jer je uvođenje programa EU i intenziviranje njihovog korišćenja novijeg porekla imajući u vidu da je EU relativno nova tvorevina i dinamiku uključenja novih članica u nju. Literatura pokazuje da su finansijska sredstva poreskih obveznika članica EU namenjena projektnom budžetiranju značajna. U toku budžetskog perioda Evropska unija je usmerila 347 milijardi Evra na strukturne i kohezione fondove što čini oko 36% celog budžeta EU. Od ukupne sume 81,5% fondova je namenjeno konvergenciji zemalja, 16% je odvojeno za regionalnu konkurentnost i 2,5% za evropsku teritorijalnu saradnju. Mada 14 zemalja koje su pristupile EU posle godine čine manje od četvrtine ukupne evropske populacije, te zemlje su dobile 51% ulaganja u regionalni razvoj [1]. Nema puno literature koja na kvalitetan način analizira efekte korišćenja fondova EU, mada se radi o nezanemarljivim sredstvima. Mogu se naći kratki osvrti na postojeće fondove sa generalnim uputstvima za pripremu predloga projekata. Nedostaju primeri dobre prakse, ili pak loše. Retko se nalazi literatura u kojoj se mogu naći raspoloživi fondovi za određene zemlje i praktična iskustva o pripremi predloga projekata [2]. Nedostaju analize koje upoređuju situaciju u više zemalja [3]. Literatura ukazuje na nedostatak metodologije za analizu efekata korišćenja sredstava iz evropskih fondova i iskorišćenost sredstava koje je u tu svrhu izdvojila EU. Još uvek se radi o oblasti koja je nepoznata i čije sitraživanje tek predstoji Nema ni rezultata analize kako rezultati proistekli iz evropskih projekata zadovoljavaju svoj osnovni cilj da ubrzaju i ojačaju konvergenciju evropskih zemalja, niti predloženih indikatora koji bi to merili [4]. Neki autori predlažu nove modele koji bi unapredili rezultate koje donose projekti finansirani iz EU fondova i razvili metodologiju za praćenje efekata i funkcionisali po njoj [5]. Radovi koji analiziraju korišćenje strukturnih fondova zaključuju da postoji veliki nedostatak literature koja obrađuje podatke iz pretpristupnog perioda. Zbog toga u literaturi nema prikaza eventualne korelacije ostvarenih efekata [6]. Nedostaju članci koji sadrže iskustva i preporuke učesnika u projektima, kao i njihovih korisnika. Autori ovoh rada u prvom delu daju razmišljanje o dugoročnim civilizacijskim efekatima korišćenja EU fondova. U drugom delu su opisani 161

162 efekti programskih ciljeva u programima EU putem prikaza načina korišćenja EU fondova i njihove namene. Treći deo uvodi i objašnjava nov pojam projektna industrija i neke njegove elemente, a u zaključku je objašnjen uticaj EU programa za finansiranje projekata na globalizacijske procese u EU i svetu i dati su budući pravci istraživanja. II. EFEKTI PROGRAMSKIH CILJEVA Na Internetu [7] je navedeno čak preko 800 subvencija koje obezbeđuje EU u aktuelnom budžetskom periodu za period Neki izvori kažu da je preko 80 poziva otvoreno istovremenu u istom danu. Programi se mogu birati na osnovu sledećih kriterijuma: tipa organizacije koja aplicira polja aktivnosti određene organizacije i regije tj. države kojoj aplikant pripada. Na osnovu tipa organizacije koja aplicira mogući su razni tipovi aplikanata kako je dato u Tabeli 1. TABELA 1: TIPOVI PROJEKTNIH APLIKANATA Tipovi projektnih aplikanata Državna administracija Lokalne i regionalne zajednice Komore NVO Banke Razvojni centri Korporacije Naučno-istraživačke organizacije Razvojne agencije Univerziteti Unije Škole Međunarodne organizacije MSP Investicioni fondovi Trening centri Polja aktivnosti su prikazana u Tabeli 2. TABELA 2: POLJA PROJEKTNIH AKTIVNOSTI Polja projektnih aktivnosti Bili koje polje Pravosuđe - sigurnost Poljoprivreda - ribarstvo Lokalni razvoj Državljanstvo Nove tehnologije 162

163 Saradnja i razvoj Kultura i mediji Ekonomija i finansije Obrazovanje-trening Zapošljavanje Energija Proširenje Zdravlje Ljudska prava Humanistički sektor Industrija Informacije Inovacije Menadžment u javnoj upravi Istraživanje Servisi MSP Socijalna politika Telekomunikacije Turizam Planiranje gradova Turizam Transport Trgovina Mladi U Tabeli 3 su prikazane regije tj. države kojima je dozvoljeno da apliciraju u nekom programu (eligible): TABELA 3: DRŽAVE APLIKANTI NA PROGRAMIMA Države aplikanti na programima EU Severna Amerika Evropska ekonomsk zajednica Latinska Amerika Zemlje kandidati Azija Zemlje u razvoju Balkan Nove nezavisne države Pacifik Ceo svet Zemlje Persijskog zaliva: Iran, Bahrein, Irak, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija,I Ujedinjeni Arapaski Emirati Afrika-Karibi-Pacifik Mediteranske zemlje Centralna Amerika Švajcarska Neki od najznačanijih programa EU koji su aktuelni u ovom budžetskom periodu su navedeni u Tabeli 4: TABELA 4: AKTUELNI PROGRAMI EU U BUDŽETSKOM PERIODU Naziv programa Planiran budžet Cilj 163

164 Horizon milijardi Evra ukupno Erasmus Plus milijardi Evra ukupno Cosme 264 miliona Evra godišnje Creative Europe ERDF-Evropski regionalni razvojni fond ESF-Evropski socijalni fond 168,2 milona Evra godišnje 183,3 milijardi Evra ukupno 84 milijardi Evra ukupno Da se izgrade ekonomije zasnovane na znanju i inovacijama koje doprinose održivom razvoju. Povećanje znanja i profesionalnih sklonosti i podrška modernizaciji nastave i obuci. Jačanje konkurentnosti preduzeća i MSP. Da se podstakne očuvanje i promocija evropske kulturne i jezičke raznovrsnosti i jačanje konkurentnosti kulture i kreativnih sektora. Da ojačaju ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju putem smanjenja osnovnih regionalnih nejednakosti kroz podršku za razvoj i strukturno prilagođavanje regionalnih ekonomija, uključujući razvoj industrijskih regiona u zaostajanju i onih koji kaskaju. Da osnaže zapošljavanje i socijalnu inkluziju. U okviru svakog programa određenom dinamikom se lansiraju takozvani pozivi za predlaganje aplikacija (calls) koji imaju svoje specifične ciljeve. Tako, u okviru granta Creative Europe postoji poziv pod nazivom: Creative Europe Media. On podržava razvoj evropskih video igrica. U okviru programa Horizon 2020 postoji poziv za predlaganje aplikacija pod nazivom: Mlade generacije u inovativnoj, inkluzivnoj i održivoj Evropi. Na ovaj način Evropa oblikuje razvojne ciljeve država učesnica. Programski ciljevi generišu efekte na: Evropsku uniju: U smislu razvoja po određenim pravilima, stremeći tačno definisanim ciljevima. Korisnike sredstava: Misli se na korisnike koji su entiteti pojedinih država. Njima su finansijska sredstva potrebna i oni će se odlučiti da prihvate realizaciju i onih projekata koje nisu imali u svojim planovima i koji svakako nisu od prioritetnog značaja za njih. 164

165 Korisnike rezultata realizovanih projekata: Misli se na one koji koriste rezultate projekata i koji će zbog održivosti projekata biti dugoročno pod uticajem projektnih rezultata. Na pr, ako se radi o uvođenju digitalnih tehnologija u pozorišnu scenografiju, korisnici su publika koja će morati da bude učesnik ovako realizovane scenografije, želela to ona, ili ne. A. Programski ciljevi - činioci globalnog društva i njegovog razvoja Prethodno pokazuje da ciljevi koju nameću programi fondova EU formiraju razvoj celokupnog društva, pre svega EU, jer njene članice u najvećem broju mogu da učestvuju u programima, ali i ostatka sveta jer EU omogućava i drugim zemljama da u određenoj meri budu učesnice u projektima. U meri koliko EU smatra da joj je potrebno, čini se često nesagledavajući u potpunosti moguće posledice (krađa ideja, brža inovativna rešenja i sl.). Ilustrativno bi se ovi procesi mogli zamisliti kao više potoka koji se svi ulivaju u snažan rečni tok koji čini nov civilizacijski sloj i nove procese u njemu. Globalizacija se uopšteno odnosi na process međunarodne integracije. Ovakav process se javlja kao posledica korišćenja globalne računarske mreže, Interneta koji omogućava stalnu razmenu ideja, razmišljanja, informacija širom sveta. Internet doprinosi efektivnoj komunikaciji među ljudima sveta. Pod unifikacijom smatramo ujednačavanje. Globalizacija i unifikacija ekonomskog poretka su osnova za bolje odnose među državama sveta čime se poboljšava razmena informacija među njima. Globalizacija je pre svega društveni process u kom dolazi do interakcije ljudi različitih kultura i porekla [9]. S ovog stanovišta ciljevi programa i određeni, jasno definisani i prethodno postavljeni zahtevi koji moraju da se zadovolje tokom realizacija projekta vrše proces globalizacije jer su bazirani: - na platformi partnerstva, odnosno razmene informacija i ideja u fazi kreiranja inovativne aplikacije i - na stalnoj komunikaciji tokom implementacije samog projekta, uvažavajući sve specifičnosti projektnih aktera koji mogu biti vrlo različiti među akterima - projektnim partnerima. Oni vrše i unifikaciju u smislu izjednačavanja i ujedinjavanja, jer su zahtevani načini ponašanja ujednačeni na celoj teritoriji na kojoj su dostupni projekti. Dakle, ciljevi globalizuju društvo, ali i neki elementi koji se zahtevaju u samoj aplikaciji projekta poput: 165

166 ali i neki elementi koji se zahtevaju u samoj aplikaciji projekta poput: Održivosti projekta - zahtev da projekat postane samoodrživ i da se rezultati mogu postizati i posle njegovog završetka Multiplikujući efekti - zahtev da se rezultati projekta mogu koristiti i na drugim područjima, ili u drugim vremenima, ili od strane drugih ciljnih grupa Učešće marginalizovanih grupa insistiranje na što većem uključenju ugroženijeg pola i angažovanju ljudi sa posebnim potrebama Partnerstvo zahtev da se što više partnera iz raznih zemalja uključi u projektne aktivnosti Inovativnost zahtev da projekat ima inovativne elemente Uklapanje u horizonztalne ciljeve EU zahtev da se koristi bar bilingvalnost Upravljanje rizicima insistranje da se sagledaju mogući rizici po rezultate projekta i mogućnost da se njihovi efekti smanje ili izbegnu Prekogranični ili međunarodni efekat to je zahtev da projekat ima efekte koji prevazilaze granice jedne zemlje Izlazi (outcomes) i rezultati to su indikatori postignutog, i to: kratkoročni efekti se mere izlazima, a dugoročni efekti: rezultatima. Ovi elementi postaju stalno prisutni u razmišljanjima, analizama, u terminima za razgovore, oni su neprestalno delovi projektnih aplikacija i projektnih procesa, poznati i korisnicima. Oni su nov civilizacijski milje. Daju mogućnost inovativnog rada i uključenja u međunarodne timove tako da svaka dobra ideja postaje moguća za realizaciju. Nema jasnih pokazatelja o efektima realizovanih projekata, niti u apsolutnim iznosima, niti kroz određene indikatore razvoja. Neki autori analiziraju povezanost absorbcije sredstava iz fondova sa indikatorima održivog razvoja i pokazuju da efekti nisu onakvi kako su to postavili programski ciljevi [8]. Ne zna se koliko sredstava su pojedine zemlje uložile putem kofinansiranja u projekte, a nisu planirale, ili su ulagale u programe koji nisu prioritetni u njihovim nacionalnim programima razvoja [10], [11]. III. PROJEKTNA INDUSTRIJA Šta je projektna industrija? Projektna industrija je jedna ogromna mašinerija koju čine: Administracija Evropske unije 166

167 Ocenjivači (evaluatori) Korisnici sredstava iz fondova aplikanti Korisnici rezultata projekata Za mnoge zemlje, nedovoljno razvijene, zemlje u krizi, ali i za mnoge grupe (mlade nezaposlene, ljude koji su ostali bez posla, profesionalna udruženja, kalstere, ljude iz kreativnog sektora...) u razvijenim društvima ova industrija je jedina u kojoj mogu da se zaposle i nađu izvor prihoda. S druge strane, ova industrija pruža mogućnost sposobnim i inovativnim da ako imaju dobru ideju, mogu lako da obezbede finansijska sredstva i da je realizuju. Sigurno je da EU na ovaj način budi pomalo zaspalu inovativnost svojih građanai da generalno inspiriše njihovu aktivnost i pokretanje energije.ona povezuje razne sektore što je čini multidisciplinarnom i ljude iz raznih područja koji se međusobno upoznaju, uče da rade zajedno, upoznaju zemlje svih učesnika i daju nepredvidive rezultate. Projektna industrija ima svoje posebne termine, ljude koji se razumeju kada pričaju o njima, dokumenta, pravila, vremensku dinamiku, komunikacione kanale i druge zajedičke elemente. Ona ima svoje sirovine ideje, svoje poluproizvode: projektne aplikacije i svoje proizvode: projekte sa izlazima i rezultatima. Korisnici proizvoda su oni koji se u aplikacijama nazivaju: ciljne grupe (target groups). Zaposlene čine: - projektni timovi: ljudi angažovani na upravljanju projektom - tehnički timovi: ljudi koji rade kao eksperti i -spoljni saradnici angažovani u firmama koje su kroz tenderske procedure dobile spoljne servise. Projektna industrija može da uposli puno ljudi, ona je u razvoju, još uvek se njeni potencijali nedovoljno koriste, a reyultai su nesagledivi. Zahteva dobro razvijene komunikacione platforme, stalno učenje i praćenje dokumenata. Omogućava da se pojedinac ili grupa izdignu iznad mogućnosti sopstvene zemlje i da se srazmerno svojim sposobnostima uključe u međunarodne timove i naplate po evropskim standardima. Ona zahteva ljude spremne da uđu u nešto novo, kreativne i uporne pojedince. 167

168 ZAKLJUČAK Autori su u radu dali jedno novo viđenje uticaja programa za finansiranje projekata Evropske unije i rezultata realizovanih projekata na globalizacijske i unifikacijske procese unutar EU, pa i celog sveta. Precizirali su elemente programa koje finansira EU, a koji dovode do navedenih procesa. Uveli su nov tremin projektna industrija i objasnili njegove elemente. Ukazali su da korišćenje projekata ima i svoju lošu stranu, odnosno da zemlje korisnice sredstava ulaze u troškove kofinansiranja za projekte koji im nisu prioritetni i time, da bi zadovoljili zahteve evropskih programa, nisu u stanju da realizuju sopstvene prioritetne ciljeve. Takođe, projektna industrija ima svoju obimnu administraciju koju takođe, preko poreskih obveznika EU, finansiraju zemlje EU, time finansirajući čak i zemlje van EU kojima su dostupni neki EU programi. Dalja istraživanja treba da idu u pravcu uvođenja indikatora za merenje rezltata projektne industrije, među kojima i indikatore globalizacijskih i unifikacijskih promena. 168

169 LITERATURA [1] Fodorova, L. (2011) The Effectiveness and Limits of EU Conditiality Changing Domestic Policies in Slovakia ( ), Berlin, LIT Verlag, str [2] Curcio, A., Strano, A., Taleski, D. (2009) Guidebook Preparing successful project proposals to access EU funding opportunities, Evrokonsalting Fonds, Skopje, стр [3] Gjipali, G., Agolli, M., Janković, G., Djurić, D. (2009) Problems and solutions to adopting IPA in Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Macedonia, European movement Albania, стр [4] Georgescu, G. (2007) Determinants of increasing EU funds absorption capacity in Romania [5] Kranjac, M., Maksimović, R., Sikimić, U. (2010) Korišćenje fondova Evropske unije kao sredstvo za izlazak iz ekonomske krize u Srbiji, Zbornik radova, Novi Sad, Educons, str [6] Horvat, A, Maier, G. (2004) Absorption problems in the EU structural funds, NARG, Ljubljana, стр [7] [02. januara 2015] [8] Kranjac, M., Henny, C., Sikimić (2011) European funds as fact of sustainable development in central eastern european countries, Facta universitatis, Series: Economics and Organization Vol. 8, No 3, 2011, Niš, pp [9] Globalization And Unification Of Economic Orders Research. [ html 02. januara 2012] [10] C. Albulescu, Goyeau, D. (2011) EU funds absoption rate and economic growth, Temisoara journal of economics and business, Volume 6, Issue 20, Artcle 04, Temisoara, pages [11] C. Liliana (2013) Analysis of the Degree of Absorption of EU Funds, , Ovidius University Annais, Economic Sciences Series., Ovidius University of Constantza, Faculty of Economic Sciences, XIII, Issue 1, pp

170 THE ROLE OF PROJECTS FUNDED BY THE EUROPEAN UNION IN THE PROCESS OF GLOBALIZATION Mirjana V. Kranjac, Uroš M. Sikimić, Marija P. Vujaković ABSTRACT Content - The aim of the authors of the paper is to provide an analysis of the effects of EU funds which are funding the projects through a variety of programs. Projects must meet certain criteria which are pre-set. This leads to the globalization of society, using the same directives and modes. Projects are used due to lack of financial resources and due to their guidelines they are introducing participants to activities that would otherwise not be implemented. The authors of the paper give a new look at the effectiveness of the projects and the results achieved in the area of the European Union. 170

171 Tranzicija i reforme poreskog sistema Republike Srpske A. Nebojša Bomeštar 1, B. Ljiljana Jović 2, C. Ljiljana Maksimović 3 Ključne riječi: poreske reforme, sistemi oporezivanja, zemlje u tranziciji, Republika Srpska. 1 Nebojša Bomeštar, Institut Nipex, Pavlovića put, Bosna i Hercegovina, ( tel ), ( nipex@spu.ba). 2 Ljiljana Jović, Slobomir P Univerzitet, Bosna i Hercegovina, (tel ), ( ljiljana@spu.ba). 3 Ljiljana Maksimović, Slobomir P Univerzitet, Bosna i Hercegovina, (tel ), ( ljiljana.jelic@spu.ba). 171

172 Uvod Prije dvadesetak godina kada je u bivšim socijalističkim zemljama započeo proces sveopšte transformacije, niko nije bio siguran kako on treba da se izvede, koje mjere treba preduzeti, kojom brzinom i kojim redoslijedom. Postojala je samo želja da se krene ka napretku i društvenom blagostanju. Bez jasno definisane strategije i koncepta, želja se teško pretvarala u cilj. Istorijsko nasljeđe ovdje nije moglo biti od velike koristi dešavale su se promjene bez presedana. Ekonomska nauka, takođe, nije mogla mnogo pomoći budući da ovakvi problemi do tada nisu bili istraživani. Same reforme se odvijaju u specifičnom okruženju koje karakteriše trka za resursima, brisanje nacionalnih granica, liberalizacija svjetske trgovine, vrtoglav prenos informacija, razvoj znanja kao strateškog resursa i mogućnosti njegovog ubrzanog širenja. Čitav svijet je postajao «globalno selo», a zemlje u tranziciji njegov neiskorišćeni potencijal koji je trebalo staviti u funkciju razvoja. Međutim, zemlje se međusobno razlikuju i potrbno je bilo imati u vidi te specifičnosti, ako se želi ozbiljno pristupiti feformama. Ignorisanje specifičnih ograničenja sa kojima se ove zemlje susreću može samo dovesti do pogoršanja prihodnih performansi reformisanih sistema. 4 I Elementi dobro postavljenog poreskog sistema Država ima odgovonost da što efikasnije upravlja sredstvima koje uzima od privrede i građana. Pri tome se poreskim instrumentima mora ostvarivati niz ciljeva ekonomske politike. Mnoštvo ciljeva i instrumenata nameće određene zahtjeve koji se postavljaju pred savremene poreske sisteme. To su: 5 Ekonomska efikasnost; poreski sistem ne bi trebao da narušava efikasnu alokaciju resursa, 4 Hussain, A., Stern, D., The Role of the State, Ownership and Taxation in Transitional Economies, Economics of Transition 1, 1993., str Jović, Lj., Direktni porezi u savremenim poreskim sistemima, Firnar, Naučno stručni časopis Saveza računovođa i revizora Republike Srpske, br. 4, Banja Luka,

173 Administrativna jednostavnost; uvođenje, razrez i naplata poreza treba da su što jednostavniji i da izazivaju sto je moguće manje troškove kako za poreske obveznike tako i za poresku administraciju, Fleksibilnost, poreski sistem treba da u svojoj cjelovitosti lako i brzoreaguje na promjene u ekonomskim okolnostima, Politička odgovornost; pojedinci treba da znaju šta plaćaju, gdje se tasredstva troše i koliko cjelokupan sistem zadovoljava njihove preferencije, Pravičnosi; podrazumijeva da porezi moraju da budu pravičnopostavljeni u odnosu na pojedince i društvene grupe, mada bi se ovaj princip mogao proširiti i na pojedine jurisdikcije u okviru složene države. U radu cemo se baviti reformama u tranzicionim zemljama sa aspektom na Republiku Srpsku praveci paralelu koliko su postovani osnovni poreski principi prilikom reformskih procesa. II Reforme i tranzicione zemlje Sam pojam tranzicije nije jednostavno definisati, a još teže je dati samo jednu sveobuhvatnu definiciju u kojoj bi se mogli izraziti svi njeni aspekti i pojavna obilježja. Najšira, ali i najmanje sadržajna, definicija tranzicije je da je to proces promjene, stalno i kontinuirano kretanje u pravcu izmjene pojedinačnih dimenzija svakog društveno- ekonomskog sistema. Sve zemlje u tranziciji na samom početku svog transformacionog procesa stavile su sebi u zadatak da svoje privredne sisteme prilagode tržišnom načinu privređivanja. 6 Bilo je potrebno uvesti poreske oblike koji su imanentni tržišnom načinu privređivanja: porez na kapitalni stok (eng. capital charges), porez na platni fond (eng.payroll tax) i porez na profit (eng. corporate income tax) u okviru koga se uspostavlja novi sistem raspodjele proizvednog viška između države i preduzeća. 6 Martinez-Vazgues, J., McNab, R., Tax Reform in Transition Economies: Experience and Lessons, Working Paper 97-6, Georgia State University, July 1997., str

174 Poreske reforme su izvođene sa ciljem da se poreski sistemi prilagode tržišnom načinu privređivanja, ali ni jedna poreska reforma nije izvedena «na čistom papiru», sve su morale da krenu od postojećih društveno-ekonomskih ograničenja. Zbog toga su se, iako sa zajedničkim ciljem, reforme u pojedinim zemljama razlikovale. Ono što je zajedničko za naslijeđe iz socijalističkog sistema je da je u njemu bio relativno mali broj poreskih obveznika, prije svega državnih preduzeća. 7 Poreske mjere koje su korišćene bile su uniformisane, diskriminatorske, i veoma često retroaktivne prirode što je zavisilo od promovisanih ciljeva planera. Reforme je trebalo uvoditi u skladu sa eksciplitnim ekonomskim ciljevima, trebalo ih je prethodno dobro osmisliti, provesti sveobuhvatno i brzo, a potom određeni period ne mijenjati poreske zakone u cilju postizanja stabilnosti poreskog sistema. Ovakav zahtjev je, međutim, često ostajao samo na nivou teorije, dok su zakoni u praksi mijenjani ponekad isuviše često. Nije bilo ni malo jednostavno ustanoviti moderne poreske zakone u tranzicionom okruženju gdje je vladala sveopšta privredna nestabilnost. Drugo, poreske reforme su dobre koliko je dobra njihova primjena, poreska administracija je predstavljala usko grlo, posebno u prvim godinama reformi. Pored toga, poreska evazija i postojanje stava da je neplaćanje poreza društveno-prihvatljivo ponašanje dovelo je do nezadovoljavajućeg nivoa dobrovoljnog pristanka na plaćanje poreza i poreske evazije značajnog obima. Istorijsko privredno nasljeđe i spoljna ograničenja bili su samo podloga na koju je, u cilju promovisanja privrednog rasta i poreskih prihoda, trebalo nadograditi poreske zakone koji će rezultirati u konzistentnom sistemu koji zadovoljava određene principe savremenih modernih sistema: princip neutralnosti, jednakosti, stabilnosti 7 Raičević, B., Poreska reforma i blokada, Otisak iz publikacije Privreda Jugoslavije u uslovima blokade (Naučni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga LXXIV, Odeljenje društvenih nauka, knjiga 14), Beograd, 1994, str

175 Zemlje u tranziciji uvele tri osnovna poreza na kojima počivaju poreski sistemi razvijenih zemalja - porez na dobit, porez na dohodak i porez na dodatu vrijednost. U okviru ovih zemalja značajno se razlikuju konkretna poreska rješenja, ali ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da su stvorene inicijalne poreske strukture na čijim osnovama se mogu vršiti dalja poboljšanja. Uočeno je da, slično zemljama OECD-a, i ove zemlje nastoje da što više prošire poresku osnovicu, a smanje poreske stope što predstavlja dobar signal koji govori da i one prate trendove u izmjenama poreskih propisa u razvijenim zemaljama, odnosno da se prilagođavaju uslovima poslovanja na svjetskom tržištu. Proširenjem poreske baze se kod poreza na dohodak omogućava kako smanjivanje pritiska na poreske obveznike, tako i povećavanje dobrovoljnog pristanka na plaćanje poreza. Sa makroekonomskog stanovišta to sa sobom nosi i smanjivanje distorzija u odnosu na finansiranje investicija i alokaciju kapitala. Pored ovoga, primjećena je i rastuća poreska konkurencija, posebno među zemljama koje još nisu u članstvu EU. Ovakva konkurencija podrazumijeva odobravanje velikog broja poreskih olakšica, posebno kod oporezivanja profita, sa ciljem da se privuku strani investitori. Šta se u budućnosti može očekivati u pogledu razvoja poreske politike i poreskih sistema? Tranzicione zemlje će morati prije svega da nađu način da odgovore na rastuću potrebu za javnim rashodima, posebno na zahtjev za porastom budžetskih transfera socijalnog karaktera. Pri ovome je za očekivati da se značajno reformišu sistemi socijalnog osiguranja sa razvojem privatnih institucija socijalnog osiguranja i uvođenjem konkurencije u ovaj tržišni segment. Istovremeno će morati doći do redefinisanja javnih institucija socijalnog osiguranja u pravcu njihove veće efikasnosti i likvidnosti i upravljanjem raspoloživim sredstvima posredstvom finansijskih tržišta. Ovdje, naravno, treba imati na umu da u mnogim od posmatranih zemalja kao što je Srbija npr. tržišta dugoročnog kapitala nisu još uvijek razvijena, a u nekim drugim kao što je Republika Srpska ova tržišta funkcionišu, ali nemaju dovoljnu dubinu. 175

176 Sljedeće pitanje čije se rješenje očekuje u narednom periodu je pitanje oporezivanja kapitala, odnosno pitanja održivosti prakse da se strane investicije privlače izdašnim poreskim olakšicama. Ovo značajno usporava stvaranje socijalne države, a i pritisak od strane Evropske unije će svakako uticati na povećanu eliminaciju poreskih skloništa. Na kraju krajeva, globalizacija i tehnološki razvoj su doprinjeli da se globalni kapital sve više seli od zemalja sa niskim poreskim opterećenjem i jeftinom radnom snagom u zemlje sa obrazovanom (a jeftinom) radnom snagom i zemlje sa relativno stabilnim političkim i privrednim sistemima kao što je Indija. Ova stabilnost i kvalifikovanost košta, a finansira se ne privatnim nego javnim sredstvima. Za takve investicije državi treba novac koga jedino može obezbijeditii kroz poreze. U nekom srednjeročnom periodu sigurno će se postaviti pitanje isplativosti strategije niskog poreskog opterećenja što će morati imati implikacije na poreze iz prihoda (porez na dobit i na porez na dohodak). Diskutabilno je i pitanje da li je u takvoj situaciji moguć i opstanak poreza sa jednom stopom- flat taxa. Pored ovoga, za očekivati je da se uspostavi tržišnim privredama imanentan porez na nepokretnosti sa tržišnom vrijednosti kao osnovicom. Sa rastom proizvodnje i BDP vjerovatno će doći i do jačeg oslanjanja na direktne u odnosu na indirektne poreze. III Izgradnja poreskog sistema Republike Srpske Poreski sistem svake zemlje odraz je ekonomskih potreba, ali i brojnih neekonomskih uticaja. Za poresku politiku Republike Srpske se može reći da su neekonomski faktori dominantno uticali na izgradnju sistema i politike oporezivanja. Naime, u ratom razorenoj i osiromašenoj privredi Bosne i Hercegovine, a time i Republike Srpske, neminovno se javlja potreba za širom intervencijom države nego što je to uobičajeno u politički stabilnom okruženju i privredama u kojima tržišne institucije imaju dug tradiciju. 176

177 Entiteti imaju nadležnosti koje im omogućavaju upravljanje nizom instrumenata ekonomske politike, ali suverenitet u vršenju rashoda ne prati i suverenitet u prikupljanju prihoda. Najizdašniji poreski oblici (indirektni porezi) centralizovani su i entiteti nemaju ovlašćenja za njihovo uređivanje, mada imaju pravo raspolaganja sredstvima koji se prikupe podjelom poreza po sistemu zajedničkih prihoda. Tako se poreski sistemi entiteta u okviru BiH dijele na: Sistema indirektnih poreza i Sistema direktnih poreza U isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine je prikupljanje indirektnih poreza, čija se naplata akumulira na jedinstveni račun Uprave za idnirektno oporezivanje, a potom po osnovu evidentiranih PDV prijava raspoređuje na entitete. U nadležnosti uprave za indirektno oporezivanje je porez na dodatnu vrijednost, carine, akcize i putarine. Svi ostali direktni porezi (porez na dobit, porez na dohodak, porez ina imovinu, porez na igre na sreću, porez na upotrebu, držanje i nošenje dobara), takse, naknade, novčane kazne, prihodi od nezakonito stečene imovine i imovinske koristi i ostali prihodi se definišu na nivou entiteta: Republike Srpske i Federacije BiH i Brčko distrikta. Ekonomska politika koju Srpska vodi u domenu oporezivanja oslanja se, tako, isključivo na direktne poreze. Prilagođavanje svog poreskog sistema savremenim uslovima privređivanja Srpska je otpočela nekih pet godina nakon verifikacije njenog (poreskog) suvereniteta Dejtonskim mirovnim sporazumom potpisanim 1995.g. Od tada se vrše permanentne poreske reforme. Pored izgradnje poreskog sistema prilagođenom tržišnom okruženju, cilj reformi je da se direktnim porezima usmjeravaju privredni tokovi, ostvari kakva-takva finansijska samostalnost, stvori podsticajno okruženje za privlačenje stranih investicija, oživljavanje proizvodnje i prilagodi promjenama u ekonomskim tokovima u okruženju. Sama reforma vršena je u dva pravca: 177

178 Izgradnjom i permanentnom modrenizacijom rada poreske administracije; Donošenjem zakona o Poreskoj upravi godine, koji predstavlja sastavni dio paketa poreskih zakona, započet je proces integracije, modernizacije i rekonstrukcije Republičke Uprave javnih prihoda i Finansijske policije u jedan organ Poresku upravu. Poreska uprava dobija legitimitet organa Republičke uprave koja je u sastavu Ministarstva finansija Republike Srpske. -Donošenjem seta zakona u domenu direktnih poreza; Ovi zakoni su takođe donijeti 2001.g. a kasnije modifikovani i dorađivani izmjenama i dopunama. Možemo reći da su stupanjem na snagu zakona o oporezivanju nepokretnosti na osnovu tržišne vrijednosti januara 2012.g., ove reforme zaokružene i poreski sistem povezan u konzistentnu cjelinu koja je prilagođena tržišnom načinu privređivanja. IV Orgnizacija, uloga i značaj Poreske uprave Zakon o Poreskoj upravi RS, sa izmjenama i dopunama zakona, predstavlja pravni okvir koji određuje djelokrug i način rada, organizaciju i rukovođenje, kao i ovlašćenja i odgovornosti kod prikupljanja i evidentiranja poreza, te sigurnost i povjerljivost informacija dobijenih tokom rada. U tom smislu Poreska uprava RS : - sprovodi poresku politiku i prati i analizira funkcionisanje poreskog sistema i daje prijedloge za njegovo usavršavanje, - vrši naplatu poreza i drugih javnih prihoda za koje je nadležna - pruža pomoć poreskim obveznicima u ispunjavanju njihovih poreskih obaveza, obezbjeđuje izvještaje eksternim korisnicima, sarađuje sa drugim državnim organima, institucijama i organizacijama, te pruža međunarodnu pravnu pomoć inostranim organima u rješavanju određenih poreskih predmeta. Sa stanovišta naplate javnih prihoda posebno je značajno to što je provedena fiskalizacija čime se doprinijelo suzbijanja poreske evazije. Krajem 2008 godine i početkom 2009 godine izvršena je inicijalna fiskalizacija poreskih obveznika te se promet registruje putem fiskalnih kasa 8 Zakon o Poreskoj upravi ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 51/01). 178

179 čime je obezbijeđen prenos podataka preko terminala do servera Poreske uprave, što je omogućilo lakšu kontrolu registrovanja prometa, a samim tim došlo je do realnijeg prikazivanja ostvarivanog prometa. Zakonska rješenja su usmjerena i na suzbijanje poreske evazije u međunarodnim okvirima. Ovakav oblik izbjegavanja plaćanja poreza postao je posebno aktuelan devedesetih godina prošlog vijeka kako je Srpska zaokruživala svoj ekonomski sistem i uključivala se u procese globalizacije. Ulazak stranih investicija ali posebno jačanje spoljnotrgovinskih odnosa stvorili su mogućnost korišćenja pogodnosti poreskih rajeva ali i utaju poreza koja je počivala na neprijavljivanju dobiti i dohotka koju rezidenti ostvare u inostranstvu. A. Porez na dobit Porez na dobit u Republici Srpskoj regulisan je Zakonom o porezu na dobit 9. Od 2001.g. kada su donijete značajne novine vezane za oporezivanje dobiti u pravcu uvođenja tržišnog načina oporezivanja, izvršena je samo jedna izmjena i dopuna i to sa početkom primjene od g. Međutim, tumačenje samog zakona, odnosno prateća aktapravilnici, mijenjani su više puta. Primjenjuje se kriterij svjetskog dohotka za rezidente, odnosno kriterijum izvora dobiti za nerezidente. Obveznici su pravna lica, društva kapitala, dok se društva lica oporezuju porezom na dohodak. Zakonom iz 2001.g. poreska stopa je smanjena na 10% a poreska osnovica proširena. Uvodi se plaćanje poreza po odbitku za strana pravna lica koja nemaju stalno mjesto poslovanja u RS. Plaćeni porez po odbitku u skladu sa ovom odredbom za bilo koji prihod stranog pravnog lica je konačan porez u vezi sa tim prihodom. Porez po odbitku obračunava se i plaća pri isplati prihoda stranom pravnom licu po stiopi od 10% na ukupno isplaćeni prihod. 10 Radi otklanjanja dvostrukog oporezivanja, rezidentima je omogućeno umanjenje poreske osnovice za iznos poreza koji je poslovna 9 Zakon o porezu na dobit ( Sl.glasnik RS, broj:51/01 i 91/06). 10 Ibid., član

180 jedinica platila u inostranstvu. Ova odredba je, vjerovatno sa ciljem podrške domaćim preduzećima, vrlo široko postavljena. Prvo, ne zahtjeva se postojanje reciprociteta, što znači da je riječ o jednostranoj poreskoj žrtvi. Drugo, ne postoji ograničenje za iznos plaćenog poreza koji se priznaje kao odbitna stavka što predstavlja manje prihvatljivo rješenje u uporednim poreskim zakonodavstvima. Značajnije izmjene kod oporezivanja dobiti u primjeni su od Ovim izmjenama se priznaje status malog poreskog obveznika, te je omogućena ubrzana amortizacija na period od tri godine što predstavlja značajnu olakšicu u prvim godinama rada preduzeća. Mali poreski obveznik je pravno lice iz Republike Srpske koje ispunjava svaki od slijedećih uslova tokom cijele poreske godine: 12 da to pravno lice obavlja djelatnost, izuzev bankarskih ili finansijskih usluga ili poslova osiguranja i reosiguranja, ne zapošljava više od devet radnika, da ukupan godišnji prihod ne prelazi iznos od KM, da nije više od 50% prihoda ostvareno od jednog klijenta, te da udio u vlasništvu imaju najviše dva fizička lica. Mali poreski obveznik vodi knjigovodstvo po gotovinskom principu, a porez se obračunava po stopi od 2 % na ukupan godišnji prihod malog preduzeća. 13 Uvođenje kategorije malog poreskog obveznika značajno je olakšalo oporezivanje malih preduzeća. U najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit od juna 2012.g., zakonodavac je uvažio ozahtjeve predstavnika Unije udruženja poslodavaca RS koji su tražili da se umanjenje poreske osnovice predvidi i za iznos izvršenog ulaganja u objekte i zemljište koji služe proizvodnji. Pored navedenog, kao dodatna stimulativna mjera, omogućeno je umanjenje poreske osnovice i na iznos plaćenih poreza i doprinosa za one poslodavce koji u toku kalendarske godine zaposle na neodređeno vrijeme 30 novih radnika. 14 U poređenju sa drugim poreskim zakonodavstvima,ovo je jedna od najnižih stopa ovog poreza u okruženju. Na ovaj način se željelo poreskim podsticajima uticati na privlačenje stranih investicija i pospješiti oživljavanje ratom opustošene privrede. Međutim, s obzirom da su drugi nameti koje plaćaju preduzetnici- 11 Ibid. Op.cit.čl Ibid, član Ibid, član 35.,

181 porez na plate i doprinosi izuzetno visoki smatra se da je efektivno poresko opterećenje preduzeća u Srpskoj visoko. Isto tako, ako poredimo uporedne poreske sisteme, možemo reći da je porez na dobit u Republici Srpskoj, relativno stabilan jer se bitne zakonske odredbe nisu značajno mijenjale od 2001.g. što bi trebalo d apogoduje razvoju privrede. S druge strane, oporezivanje dobiti bi trebalo da prepoznaj olakšice vezane za izvoz i olakšice za poreske obveznike koji obavljaju djelatnost u ruralnim područjima nerazvijenih opština s obzirom na izrazitu neuravnoteženost razvijenosti pojeidnih regija na teritoriji Republike. B. Porez na dohodak Oporezivanje dohotka predstavlja jednu od oblasti poreskog sistema Srpske na kojoj su vršene česte izmjene. Set zakona iz 2001.g. podrazumjevao je postojanje mješovitog sistema oporezivanja dohotka. Ovaj dvospratni porez kako se u literaturi još zove podrazumjevao je oporezivanje dohotka po stopi od 10% u toku godine, pri čemu poreski obveznik ima pravo na umanjenje poreske osnovice u visini prosječne godišnje neto plate u Republici za jednog izdržavanog člana domaćinstva i u visini od 50% prosječne godišnje neto plate u Republici za svakog sledećeg izdržavanog člana domaćinstva. Donošenjem Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu godine uvedeno je sintetičko oporezivanje na zbirnu osnovicu sa stopama od 10 i 15 %. Na godišnji dohodak preko iznosa kojeg čini dvanaest najnižih plata utvrđenih opštim kolektivnim ugovorom primjenjuje se poreska stopa od 10 %. Na godišnji dohodak iznad iznosa kako je prethodno navedeno primjenjuje se poreska stopa od 15%. Odobravano je umanjene poreske osnovice kao vid standardne olakšice u obliku neoporezivog minimuma u iznosu od iznosa od četiri prosječne godišnje neto plate u prethodnoj godini, prema podacima nadležnog organa za statistiku u Republici Srpskoj. U periodu g do godine priznat je godišnji lični odbitak po osnovu umanjenja poreske osnovice od 3.600,00 KM, a nadalje do godine smanjen je odbitak na 3.000,00 KM. Kada je u pitanju porez na dohodak u Republici Srpskoj osnovica je proširena i uključila ranije neoporezovane prihode kao što je regres, topli obrok i sl., a posebno se ističe odredba u Zakonu o porezu 181

182 na dohodak kojom se oporezuju prihodi od samostalne djelatnosti fizičkih lica bez obzira da li su registrovani ili nisu za djelatnost koju obavljaju. Da bi se obezbijedila veća pravičnost u oporezivanju i realizaciji socijalnih ciljeva penzije ne podliježu oporezivanju kao ni prihodi po pravima ratnih vojnih invalida, socijalna i humanitarna pomoć, stipendije do određenog iznosa i sl. Na ovaj način osmišljen porez na dohodak predstavlja formu ravnog poreza ( flat-taxa). Međutim, njegova primjene nije dosljedna, s obzirom da čisto teorijski model ovog poreza podrazumjeva oslobađanje od oporezivanja prihoda od kapitala a vidjeli smo da važeći zakon u Srpskoj oporezuje prihode od kapitala osim kamata na dužničke hartije od vrijednosti. C. Porez na nepokretnosti (porez na imovinu) Novim zakonom koji je stupio na snagu od godine o porezu na nepokretnosti 15 uređeno je oporezivanje nepokretnosti u Republici Srpskoj. Predmet oporezivanja porezom na nepokretnosti su nepokretnosti u Republici Srpskoj. Građevinski objekti i zemljište koji čine jednu cjelinu i tako se poreski tretiraju, osim ako nisu vlasništvo istog lica kada se pojedinačno oporezuju. Stambene i poslovne jedinice koje su u sastavu zgrada oporezuju se pojedinačno.poresku osnovicu za obračun poreza na nepokretnosti predstavlja tržišna vrijednost nepokretnosti koja je utvrđena u skladu sa ovim zakonom. Za svaku poresku godinu tržišna vrijednost nepokretnosti koja predstavlja osnovicu za obračun poreza je njena vrijednost na dan 31. decembar prethodne godine. Poreski obveznik poreza na nepokretnosti je vlasnik nepokretnosti. Obaveza plaćanja poreza na nepokretnosti nastaje danom kada poreski obveznik stekne ili počne da koristi nepokretnosti, zavisno koji od uslova bude prije ispunjen. Nepokretnost u izgradnji podliježe plaćanju poreza prema procentu izgrađenosti na dan procjene vrijednosti. Poreska stopa poreza na nepokretnosti ne može biti manja od 0,05 % od procijenjene vrijednosti nepokretnosti, niti veća od 0,50 % od procijenjene vrijednosti nepokretnosti. U slučaju obavljanja deficitarne proizvodnozanatske privredne djelatnosti, obveznik može biti oslobođen obaveze, o čemu posebnu odluku donosi skupština opštine, odnosno grada. 182

183 Primjenom ovog zakona prestalo je oporezivanje nepokretnosti po kvadratnom metru što se danas smatra zastarelim sistemom oporezivanja koji značajno narušava oporezivanje obveznika prema ekonomskoj snazi.. D. Indirektni porezi koji se prikupljaju na nivou BiH Uprava za indirektno oporezivanje je zadužena za prikupljanje svih vrsta indirektnih poreza, javnih prihoda, carina, taksi i sl. ali i za njihov raspored. Kako bi se na jedinstven način svi ovi prihodi prikupljali, selektovali, donesen je Zakon o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda. Ovim zakonom reguliše se način uplate indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi za koje je odgovorna UIO, pravila za vođenje jedinstvenog računa za prikupljanje indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, doznačavanje i raspodjela prikupljenog prihoda Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko Distriuktu BiH, knjigovodstvene evidencije za jedinstveni račun, informisanje u pogledu prikupljanja, doznačavanja i raspodjele prikupljenog prihoda i godišnja nezavisna eksterna revizija o prikupljanju i raspodjeli prikupljenih prihoda. Raspodjela indirektnih poreza se vrši u skladu sa Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda i u skladu sa Odlukama Upravnog odbora UIO o koeficijentima za raspodjelu prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u 2011 godini je prikupljeno preko 4,9 milijardi KM prihoda od indirektnih poreza, što u poređenju sa prethodnom godinom predstavlja porast od 164,4 miliona KM ili %,4 %. Najveći udio u ukupnim prihodima od indirektnih poreza čine prihodi od PDV-a (62,5%). Zatim slijede prihodi od akciza sa 25,8 %, putarine i carine sa 6%, odnosno 5,8%. Tokom prvog tromjesječja prihodi od indirektnih poreza su bilježili smanjenje od preko 17%, nakon čega tokom drugog tromjesječja bilježe značajan rast od 20,5%, što je dalo doprinos pozitivnoj stopi rasta prihoda od indirektnih poreza na godišnjem nivou. Prihodi od carina se tokom godine nastavljaju smanjivati, usled uvoza pod bescarnskim režimom i smanjenjem carinskih stopa. S obzirom da je početkom godine povećana stopa akciza na duvan i duvanske prerađevine očekivano je bilo da prihodi po osnovu akcize ostvare rast. Po osnovu 183

184 putarina u toku godine prikupljeno je manje za 4,8% nego prethodne godine, a smanjenje je prije svega rezultat oslobađanja rudnika, termoelektrana i željeznica od plaćanja putarina, što se muže uočiti iz smanjenja posebne takse (putarine) na naftne derivate. 16 Zakljucak Bez obzira što proces transformacije traje već gotovo pune dvije decenije, još nisu ispunjeni svi sistemski uslovi za adekvatnu primjenu nekih od novih poreskih zakona. Pod ovim uslovima se misli prvenstveno na organizaciju, kadrovsku i materijalnu opremljenost poreske administracije. Istina je da se u ovom pravcu čine značajni napori ali je opšta konstatacija da poreska administracija još uvijek nije u potpunosti dorasla svom zadatku. Troškovi naplate i plaćanja poreza su još uvijek relativno visoki, a ugodnost plaćanja nedovoljna. Zbog toga i ne čudi što je i nizak stepen dobrovoljnog plaćanja poreske obaveze. Još uvijek vlada stav da je privređivanje u oblasti sive ekonomije društveno prihvatljivo. Reforme poreskog sistema Republike Srpske sprovodila se u cilju usklađivanja propisa sa razvijenim zapadnoevropskim zemljama i one su mnogo brže u odnosu na reforme koje se provode u Federaciji BiH, što pokazuje samo jedan od primjera kao što je fiskalizacija koju je Republika Srpska provela u toku 2008 i 2009 godine. Vlada Republike Srpske i Ministarstvo finansija u okviru reformi državne uprave od menadžmenta Poreske uprave zahtijevaju intenzivan nastavak modernizacije ovog organa. Da bi se navedeni ciljevi ostvarili neophodno je u odnosu na dosadašnji nivo organizacije i na osnovu dosadašnjeg iskustva u radu izvršiti transformaciju određenih organizacionih dijelova poreske uprave uz optimalnu upotrebu standarda savremenog menadžmenta. Put za ostvarenje naprijed navedenih strateških ciljeva koji je menadžment poreske uprave u saradnji sa Ministarstvom finansija Republike Srpske prepoznao je sledeće: Savršena usluga poreskim obveznicima u razumijevanju i primjeni poreskih zakona, pravedna i jednaka primjena poreskih zakona na cijeloj 16 Uprava za indirektno oporezivanje. 184

185 teritoriji Republike Srpske, zapošljavanje, zadržavanje i razvoj najtalentovanijih i najpredanijih kadrova, upotreba savremenih tehnologija u radu kao i vrednovanje i mjerenje učinaka zaposlenih, a sve u cilju povećanja efikasnosti rada a samim tim i zadovoljstva poreskih obveznika. 185

186 Literatura [1] Jović, Lj., Direktni porezi u savremenim poreskim sistemima, Firnar, Naučno stručni časopis Saveza računovođa i revizora Republike Srpske, br. 4, Banja Luka, [2] Martinez-Vazgues, J., McNab, R., Tax Reform in Transition Economies: Experience and Lessons, Working Paper 97-6, Georgia State University, July 1997., str.10. [3] Hussain, A., Stern, D., The Role of the State, Ownership and Taxation in Transitional Economies, Economics of Transition 1, 1993., str [4] Raičević, B., Poreska reforma i blokada, Otisak iz publikacije Privreda Jugoslavije u uslovima blokade (Naučni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti, knjiga LXXIV, Odeljenje društvenih nauka, knjiga 14), Beograd, 1994, str [5] Zakon o Poreskoj upravi ( Službeni glasnik Republie Srpske, broj: 51/01). [6] Zakon o porezu na dobit ( Sl.glasnik RS, broj:51/01 i 91/06). [7] skupstina.com [8] Uprava za indirektno oporezivanje. 186

187 TRANSITION AND REFORM OF TAX SYSTEM OF REPUBLIC OF SERPSKA ABSTRACT Content - The tax system as an important aspect of fiscal policy represented a key point within the transition reforms. Only its adoption to modern market system required its numerous changes, tax administration and tax policy.in that regard, most of significant changes Republika Srpska completed in 2001, when most comprehensive methods of direct taxes were made. Futher changes in tax policy can be characterised as a gradual and less comprehensive adjustment to market trends. Keywords:tax reforms, taxation systems, transition countries, Republika Srpska. 187

188 188

189 Akcize Sonja Gavrić 1 Sadržaj Akcize su specijalni, dodatni i visoki porezi na promet kojima se najčešće oporezuje potrošnja monopolskih proizvoda koji nemaju alternativu i proizvoda koje karakteriše izuzetno visoka tražnja i masovna potrošnja. S obzirom na pripadnost akciza kategoriji indirektnih poreza, u prvom dijelu ovog rada dat je prikaz teorijskih rješenja kategorizacije poreza na direktne i indirektne. U daljoj razradi teme, kreće se od istorijskog aspekta akciza kao jednog od najstarijih poreskih oblika u aktivnoj primjeni, sa ključnim karakteristikama ovog poreza. Oporezivanje akciznih proizvoda na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao i njihovo bliže određenje i svi relevantni elementi ovog poreskog oblika, regulisani su Zakonom o akcizama u Bosni i Hercegovini, čiji je kraći pregled dat u nastavku rada. Aktuelni izvještaji Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, prikazuju trendove i strukturu naplate prihoda od akciza u prvom kvartalu tekuće godine i u periodu od do godine. Kao poredbeni činilac u daljoj analizi, uzet je akcizni sistem Evropske unije, uz osvrt na harmonizaciju indirektnih poreza u Uniji. Ključne riječi: akciza, Bosna i Hercegovina, Evropska unija, porez, prihod 1 Sonja Gavrić, student četvrte godine Poreske akademije Slobomir P Univerziteta 189

190 I Pojam i karakteristike akciza Akcize ili trošarine su pojedinačni porez na promet kojim se zahvataju pojedini proizvodi i usluge. Za akcize se govori da su vrlo primamljive za državnu vlast i prevashodno se uvode iz fiskalnih razloga. Istovremeno, kod njih je izostavljen princip pravednosti, jer se prilikom njihove primjene ne poštuje načelo plaćanja prema ekonomskoj snazi. 2 Istorijski posmatrano, akcize se posmatraju kao najstariji oblik poreza na potrošnju i njihovom primjenom se prvi put ostvaruje ideja oporezivanja potrošnje. Sam naziv akciza (excise tax) potiče iz XVI vijeka od starofrancuske riječi assise, sto znači: sjednica, ugovor, izmirenje duga, oporezivanje. Prvi put se javlja kao namet u Holandiji u XVI vijeku, kada je donijeta odluka da se oporezuje pivo, šećer, so, alkoholna pića. Primjer Holandije vrlo brzo slijede i Njemačka i Engleska, a zatim i ostale zemlje. U XIX vijeku akcize su bile dio sistema opšteg poreza na dobra i usluge koji se početkom XX vijeka transformiše u opšti porez na potrošnju, a 60-ih godina i u porez na dodatu vrijednost." 3 Akcizama se oporezuje potrošnja ili upotreba tačno određenih proizvoda, i to proizvoda široke potrošnje čija je realizacija na tržištu jednostavna i sa značajnim finansijskim efektima. Osnovni cilj uvođenja akciza je bio fiskalni i takav karakter akcize su zadržale do danas. Da bi se taj cilj dostigao, akcizama se oporezuju proizvodi masovne potrošnje koji se ne mogu supstituisati ili je supstitucija teško izvodljiva (so, šećer, duvanske prerađevine, naftni derivati). Međutim, osim opterećenja prehrambenih proizvoda svakodnevne, neophodne potrošnje, oporezuju se i neki proizvodi luksuzne potrošnje. Njihovo mjesto u oporezivanju se razlikuje od zemlje do zemlje. Veću ulogu imaju u nerazvijenim zemljama, i zemljama u razvoju, dok su kod savremenih država kao vid prihoda države manje značajni. 2 Isailović, Z.; Javne finansije i finansijsko pravo, SVEN-Niš, Niš, Kuliš, D.; Plaćamo li evropske trošarine?, Institut za javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb,

191 Osnovne karakteristike kojima se odlikuju akcize su: Obaveza plaćanja akciza odnosi se na tačno određeni broj predmeta; Teškoće prilikom određivanja predmeta koji podliježu akcizi; Prevaljivost; Ugodnost plaćanja (,,nevidljivost poreza"); Fiskalna izdašnost; Jednostavnost i jeftinoća ubiranja; Stabilnost; Prihodi od akciza jednim dijelom pripadaju lokalnim jedinicama; Široko rasprostranjena upotreba. Uz osnovni, fiskalni cilj pri uvođenju akciza, pojavljuje se i destimulacija potrošnje nekih proizvoda, zatim, ekonomski razlozi uvođenja akciza, tj.uticanje na potrošnju tačno određenih proizvoda, mada akcize zbog svojih karakteristika nisu pogodne za vođenje ekonomske politike. Neki od nefiskalnih razloga ubiranja akciza su: Zahvatanje ekonomske snage poreskog obveznika, Izbjegavanje društveno nepoželjnog ponašanja poreskih obveznika, Naknada poreskog obveznika za korist koju ima od potrošnje nekog proizvoda, Finansiranje jedinica lokalne samouprave i uprave, Socijalni efekat. Akcize su poreskim vlastima jedan od najomiljenijih poreza: lako se ubiraju, sistem obračuna i naplate je jednostavan, evazija je mala, a kontrola obračuna i naplate je laka. Međutim, akcize karakteriše regresivnost (jer jeftinije proizvode koriste šire kategorije potrošača, sa slabijom poreskom snagom) koja se donekle može ublažiti (npr. određivanje akcize u odnosu na konačnu cijenu), ali se nikada ne može do kraja otkloniti. 191

192 II Sistem akciza u BIH Zakonom o akcizama u Bosni i Hercegovini ( Službeni glasnik BiH", broj: 49/09), uređeno je oporezivanje prometa i/ili uvoza akciznih proizvoda na teritoriji Bosne i Hercegovine. Prihodi po osnovu akciza i putarina uplaćuju se na Jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a njihova raspodjela vrši se u skladu sa Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda. Prema stavu (2) člana 4. ovog Zakona, akciznim proizvodima smatraju se: a) naftni derivati; b) duhanske prerađevine; c) bezalkoholna pića; d) alkohol, alkoholna pića i voćna prirodna rakija; e) pivo i vino; f) kafa. Prema stavu (1) člana 12. Zakona o akcizama u BIH, poreskim obveznikom se smatra pravno lice ili preduzetnik koji akcizne proizvode uvozi i/ili proizvodi na teritoriji BiH. Prema stavu (1) člana 15. Ovog Zakona, akciza se obračunava i plaća u apsolutnom iznosu po mjernoj jedinici i/ili po proporcionalnoj stopi. Za naftne derivate akciza se plaća po litru, i to na: a) dizel-gorivo i ostala plinska ulja 0,30 KM; b) petrolej (kerozin) 0,30 KM; c) motorni benzin - bezolovni 0,35 KM; d) motorni benzin 0,40 KM; e) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,30 KM. Za sljedeće akcizne proizvode akciza se plaća po litru, i to: a) bezalkoholna pića 0,10 KM; b) pivo 0,20 KM; c) vino 0,25 KM. 192

193 Za alkohol, alkoholna pića i voćnu prirodnu rakiju akciza se plaća po litru apsolutnog alkohola, i to: a) alkohol 15,00 KM; b) alkoholna pića 15,00 KM; c) voćna prirodna rakija 8,00 KM. Za kafu akciza se plaća prilikom uvoza po kilogramu, i to za: a) sirovu kafu 1,50 KM; b) prženu kafu (u zrnu ili mljevena) 3,00 KM; c) ljuske i opne pržene kafe i ostale proizvode od kafe 3,50 KM. Na cigarete se plaća proporcionalna akciza u procentu na maloprodajnu cijenu i specifična akciza na cigareta, odnosno za pakovanje od 20 komada. Prema odredbi člana 25. stav (1) Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini, duvanske prerađevine, alkoholna pića, voćna prirodna rakija, kafa i vina koja se stavljaju u promet u pakovanjima predviđenim za prodaju za malo u Bosni i Hercegovini moraju biti obilježeni akciznim markicama. Takođe, u stavu (1) člana 6. Pravilnika o akciznim markicama za duvanske prerađevine, alkoholna pića, voćnu prirodnu rakiju, kafu i vino određeno je da su proizvođači, odnosno uvoznici alkoholnih pića, voćne prirodne rakije i vina, dužni obilježiti svaki pojedinačni proizvod akciznom markicom. U stavu (1) člana 7. istog pravilnika određeno je da se akcizna markica štampa u narandžastoj boji za vina proizvedena u Bosni i Hercegovini, a u zelenoj boji za vina iz uvoza, a način lijepljenja markica na alkoholna pića, voćnu prirodnu rakiju i vino propisan je u članu 13. stav (2) istog pravilnika. 4 A. Obilježavanje i uslovi prometovanja akciznih proizvoda Prema članu 25. Zakona o akcizama BiH, poreski obveznik mora prijaviti Upravi za indirektno oporezivanje maloprodajne cijene duvanskih prerađevina koje će se štampati na akciznim markicama prije njihovog stavljanja u promet. Pravilnikom je propisano da su poreski obveznici dužni 4 Zakon o akcizama u BIH, Službeni glasnik BiH", broj: 49/

194 prijaviti Upravi za indirektno oporezivanje svaku promjenu maloprodajne cijene, kao i puštanje u promet nove vrste duvanske prerađevine, najmanje 30 dana prije puštanja duvanskih prerađevina u promet. Iz navedenog proizlazi da su distributeri u obavezi da prodaju duvanskih prerađevina vrše po maloprodajnim cijenama koje su istaknute na akciznoj markici nalijepljenoj na pakovanjima cigareta. Međutim, postoje izuzeci kod,,posebnih akciza" koje se javljaju na kraju godine, gdje je moguće prodavati cigarete po višoj cijeni od one koja je na akcizi. B. Poreska evidencija i poreska prijava U članu 27. Zakona o akcizama propisano je da je poreski obveznik - proizvođač dužan obavezu nastalu po osnovu akcize prijaviti u poreskom periodu u kojem je obaveza i nastala, a isti obuhvata vrijeme jednog kalendarskog mjeseca. Mjesečni obračun akcize se dostavlja u prijavi akcize. Prema članu 26, poreski obveznik dužan je da vodi posebnu evidenciju o uvozu, prometu, potrošnji i stanju akciznih proizvoda, te da ima urednu i ažurnu knjigovodstvenu i vanknjigovodstvenu evidenciju. Takođe, poreski obveznik je dužan da obezbijedi podatke o količini zaliha, količini proizvedenih, uvezenih prizvoda, primarne sirovine, obračunatoj i uplaćenoj akcizi. C. Oslobođenje, povrat i umanjenje akcize Prema članu 31. Zakona o akcizama BiH, preduzetnik i pravna lica koja koriste alkohol za proizvodnju lijekova ili u medicinske svrhe, kao i etil alkohol koji koriste kao repromaterijal u proizvodnji sredstava za čišćenje i pranje, kozmetičkih proizvoda i ostalih proizvoda na koje se ne plaća akciza, imaju pravo na povrat uplaćenog iznosa akcize. Povrat se vrši na osnovu pismenog zahtjeva preduzetnika ili pravnog lica. Prema članu 30, obaveze plaćanja akciza se oslobađaju: proizvodi koje se izvoze, proizvodi koji se isporučuju diplomatskim i konzularnim predstavništvima i njihovom osoblju, gorivo za avione i brodove u međunarodnom saobraćaju, na uvoz i/ili isporuku alkohola koji se koristi kao repromaterijal za proizvodnju alkoholnih pića. 194

195 III Prihod od akciza u BIH U martu je zabilježen rast kako ukupnih prihoda od indirektnih poreza, tako i svih najvažnijih vrsta prihoda. Bruto naplata je povećana za 37,6 mil KM, što predstavlja povećanje od 8,3% u odnosu na mart Posmatrano po vrstama prihoda, najveći rast u prvom kvartalu je zabilježen kod akciza i putarine, ukupno 31,1 mil KM. Naplata akciza na derivate nafte je pratila kretanja u potrošnji derivata, osim u 2012.godini kada je zabilježen rast potrošnje, a pad naplate akciza (Grafikon 1). Grafikon 1: Promjene u naplati prihoda od akciza i potrošnji derivata u periodu od do godine; Kao razlog divergentnih trendova kod akciza može biti smanjenje udjela više oporezovanog bezolovnog benzina u korist niže oporezovanog dizela. U ovom slučaju fiskalni gubitak iznosi 0,06 KM/l, uključujući i pripadajući PDV. Od godine, strukturu prihoda od akciza na derivate čine prihodi naplaćeni na uvozne derivate i akcize koje uplaćuje Rafinerija (grafikon 2). 195

196 Grafikon 2: Trendovi i struktura naplate akciza na derivate ( ); Najveći rast prihoda od akciza u protekloj godini je zabilježen kod akciza na pivo, alkohol, alkoholna i bezalkoholna pića, te na domaći duvan. Visok rast je ostvaren i kod akciza na derivate nafte i putarine. Pretpostavlja se da je rast prihoda rezultat rasta potrošnje koja je podstaknuta drastičnim padom maloprodajnih cijena. Pad prihoda od akciza je zabilježen kod uvoznih cigareta i kafe. 5 5 OMA bilten, Macroeconomic Unit of the Governing Board of the Indirect Tax Authority, bilten br

197 IV Akcize u Evropskoj uniji Sistem akciza u EU je regulisan pravom Evropske unije. Kada govorimo o pravu EU, misli se na: primarno, sekundarno pravo i sudsku praksu. Primarno pravo se odnosi na Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (1957.g., tzv. Rimski ugovor). Ovim ugovorom su harmonizovani osnovni elementi ovog prihoda: definisanje akciznih proizvoda, utvrđivanje osnovice i poreskih oslobođenja. Član 99. tzv. Rimskog ugovora glasi:,,...na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja sa Evropskim parlamentom, te Ekonomskim i socijalnim odborom, Vijeće jednoglasno donosi odredbe o usklađivanju zakona o porezu na promet, akciza i ostalih oblika indirektnog oporezivanja u mjeri u kojoj je takvo usklađivanje potrebno da bi se osiguralo uspostavljanje i funkcionisanje Unutrašnjeg tržišta." Sekundarno pravo se odnosi na odredbe, smjernice, odluke, preporuke, mišljenja. Bitne smjernice koje je donijela Evropska unija godine su: - Sistemska direktiva: usklađivanje samo najvažnijih akciza (duvan, alkohol, nafta); - Strukturna direktiva: utvrđuje za svaku kategoriju akciznih dobara krug poreskih predmeta koji podliježu oporezivanju; - Direktiva o poreskim stopama: utvrđuje najniže poreske stope za sve poreske predmete koji podliježu usklađenim akcizama; - Uredbe vezane za prevoz robe: utvrđuje prateću dokumentaciju za postupak prevoza akcizne robe. Oporezivi proizvodi su predmet oporezivanja tj. akciznih obaveza po završetku proizvodnog procesa (bilo gdje u EU) ili po izvršenom uvozu (iz zemalja koje nisu članice EU). Isto tako, akcizna obaveza se treba izvršiti u momentu kada dolazi do finalne potrošnje robe koja se dodatno oporezuje. Ako je neki proizvod uvezen u zemlju članicu, ali transportovan u neku drugu zemlju članicu radi finalne potrošnje, akcizna obaveza se izmiruje u zemlji članici gdje dolazi do potrošnje ili upotrebe uvezenog proizvoda. Zemlje članice mogu zadržati već postojeće ili uvoditi nove akcize na neke 197

198 druge proizvode za koje svaka zemlja samostalno formira sistem oporezivanja, ali uz uslov da promet tih proizvoda pri prelasku granice ne iziskuje posebne carinske formalnosti. Dobrima koja se oporezuju akcizama treba biti omogućeno slobodno kretanje u prekograničnom prometu između zemalja članica. Takvo slobodno kretanje uslovljeno je postojanjem carinskih skladišta i odgovarajućih poreskih dokumenata koji moraju pratiti te proizvode." 6 Akcizni proizvodi se oporezuju u zemlji trošenja (načelo odredišta), tj. u zemlji kupca, kada je riječ o pravnim licima. A kada je riječ o fizičkim licima, koji kupuju proizvode za sopstvenu upotrebu, onda se primjenjuje načelo porijekla, tj. akciza se plaća u zemlji kupovine. Zbog razlike u poreskim stopama i radi sprečavanja krijumčarenja, ograničen je prenos robe iz jedne u drugu članicu. Direktivom 2073/2004. se određuje mnogo jača saradnja administrativnih službi zemalja članica, naročito carinskih i poreskih službi. Ova saradnja je mnogo važna za pravednije oporezivanje zbog toga što se poreski sistemi i propisi zemalja članica i dalje razlikuju, pa je čest slučaj da se propisi druge članice koriste radi izbjegavanja, ili bar smanjenja obaveze plaćanja poreza. A. Akcize (trošarine) na duvanske proizvode Pripreme za uspostavljanje harmonizovanog sistema oporezivanja počele su još godine, kada je Komisija Evropske unije,,bijelom knjigom" preporučila potpuno usklađivanje poreza na duvan. Pošto potpuna harmonizacija nije uspjela, donijete su dvije smjernice kojima se određuje: zajednička poreska struktura i minimalne poreske stope. Direktivom 92/79/EEC o usklađivanju poreza na cigarete, trošarina na cigarete obračunava se posebnom (po jedinici proizvoda) i proporcionalnom metodom (ad valorem). Direktivom 92/80/EEC određeno je oporezivanje ostalih duvanskih proizvoda. Akcize se obračunavaju na tri načina: 6 Kuliš, D.; Plaćamo li evropske trošarine?, Institut za javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb,

199 - prema vrijednosti (ad valorem), izračunano u odnosu prema maloprodajnoj cijeni, - posebnom metodom, odnosno prema količini proizvoda, - kombinacijom te dvije metode. Svake dvije godine Vijeće Evrope razmatra stope i može, ako je potrebno, predložiti izmjene postojećih stopa. B. Akcize(trošarine) na alkoholna pića Oporezivanje alkohola je uređeno 1. januara godine. Direktivom 92/83/EEC određuje se: - Vrsta alkoholnih proizvoda koji se oporezuju, - Mogućnost snižene poreske stope za određena pića, - Mogućnost snižene stope za male nezavisne proizvođače piva i male destilerije čija godišnja proizvodnja nije veća od hektolitara. Stope se preispituju i prema potrebi usklađuju svake dvije godine. Otežavajuća okolnost za državu je ta što i dalje postoje velike razlike između visine poreskih stopa zemalja koje podstiču legalnu prekograničnu trgovinu, i s druge strane nelegalnu, što uzrokuje veliki gubitak prihoda. U izvještaju posebne organizacije EU (The High Level Group on Fraudge), u toku godine izgubljeno je oko 1,5 milijardi EUR. Veći gubitak je bio u zemljama koje imaju veće poresko opterećenje. C. Akcize(trošarine) na naftne derivate i električnu energiju EU u svoj sistem oporezivanja uvodi naftne derivate 31. decembra godine. Visina poreske stope se određuje prema namjeni (npr. da li je riječ o komercijalnoj ili industrijskoj upotrebi derivata) i prema ekološkim standardima. Proizvodi koji se oporezuju su: nafta i naftni derivati, plinsko ulje, kerozin, tečni naftni plin (LPG - liquidpetroleum gas) i prirodni plin. Direktiva 2003/96/EC, od 1. januara zamjenjuje prethodne smjernice i u njoj se proširuje obuhvat oporezivih proizvoda na sve energente uključujući ugalj, koks, prirodni plin i električnu energiju. Cilj ovog oporezivanja je poboljšanje u funkcionisanju unutrašnjeg tržišta i smanjenje 199

200 konkurencije među državama koje se bave ovim derivatima. Zemlje članice moraju uskladiti visine svojih stopa s minimalno propisanima, pri čemu gornja granica nije određena i svaka zemlja može autonomno uvoditi i više stope. 7 Postoje određena oslobođenja od plaćanja akcize, u slučajevima kada se radi o opštem interesu. Takođe, zemlje članice omogućavaju povrat poreza onima koji ulažu u racionalno korištenje energije. Kod nekih zemalja postoji značajna razlika između nacionalnih i poreskih stopa koje propisuje EU. Za njih je odobren prelazni period, u kome države treba da prilagode svoke propise propisima EU. D. Harmonizacija indirektnih poreza u Evropskoj uniji Poreska harmonizacija ili poresko usklađenje, označava koordinaciju poreskih sistema država članica Evropske unije radi izbjegavanja nacionalnih poreskih mjera koje mogu negativno uticati na funkcionisanje zajedničkog tržišta, tj. na slobodno kretanje roba, usluga i kapitala, te koje mogu narušiti poresku konkurenciju. 8 Usvojenim direktivama o držanju, otpremanju i kontroli akciznih proizvoda u trgovinskoj razmjeni između država članica, definisani su zajednički stavovi o akcizama u pogledu: predmeta oporezivanja, teritorije primjene, obaveze plaćanja akciza, lica obaveznih za plaćanje akciza, strukture i minimalne stope akciza, vrsta oslobođenja, kao i povrata akciza u međusobnoj trgovini između zemalja članica. Konkretnije govoreći, od početka godine, u EU se primjenjuje zajednički pravni sistem akciza, obuhvatajući tri izdašne grupe proizvoda: naftne derivate, duvanske proizvode i alkoholna pića. Navedene direktive kojima se harmonizuju akcize u EU kategorisane su u tri grupe. U prvu grupu ulazi samo tvz.,,horizontalna direktiva, koja propisuje nastanak poreske obaveze, držanje, kretanje i kontrolu akciznih proizvoda, oslobođenja od plaćanja akciza u slučajevima isporuke proizvoda diplomatskim i konzularnim predstavništvima i sl. Pod nazivom,,strukturne direktive u drugoj grupi harmonizovane su akcize obuhvaćene pravnom regulativom EU (naftni derivati, duvanski proizvodi i alkoholna pića). Na 7 Kuliš, D.; Plaćamo li evropske trošarine?, Institut za javne financije:zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, Kesner-Škreb, M.; Financijska teorija i praksa,

201 kraju, treću grupu predstavljaju propisi pod imenom,,direktive o približavanju stopa akciza koje opterećuju navedene akcizne proizvode. 9 V Sistem akciza u BIH vs Sistem akciza u EU Za razliku od politike oporezivanja energenata u EU, koja obuhvata oporezivanje derivata nafte, plina, koksa, uglja i električne energije, politika oporezivanja energenata u BiH odnosi se samo na oporezivanje derivata nafte akcizom i putarinom iz cijene naftnih derivata. U osnovi, politika oporezivanja derivata nafte u BiH podrazumijeva diferencirano oporezivanje derivata akcizom prema vrsti derivata i selektivnu primjenu putarine. Konačno, potrošnja derivata nafte se oporezuje jedinstvenom stopom PDV-a od 17%. Diferencijacija akcize se ogleda u tome što je stopa akcize na dizel i lož-ulje manja nego kod benzina. Akcize na derivate se nisu mijenjale već 15 godina. Akciza na motorni benzin iznosi 0,40 KM/l, na bezolovni benzin 0,35 KM/l, a na dizel i lož-ulje 0,30 KM/l. 10 Direktivama EU iz oblasti akciza omogućeno je diferencirano oporezivanje u odnosu na upotrebu ili sektore industrije gdje se koriste energenti. Diferenciranim oporezivanjem nastoji se stimulisati potrošnja određene vrste energije iz obnovljivih izvora i energenata koji u manjoj mjeri zagađuju okolinu. Grafikon 3: Razlike u akcizama na energente u BIH i EU 9 Isailović, Z.; Javne finansije i finansijsko pravo, SVEN-Niš, Niš, OMA bilten, Macroeconomic Unit of the Governing Board of the Indirect Tax Authority, bilten br

202 Postoji takođe i različit pristup oporezivanju lož-ulja u BIH u odnosu na EU. Akcize na lož-ulje su u BIH izjednačene sa akcizom na dizel, da bi se smanjile moguće prevare. Usvajanjem novog Zakona o akcizama u BIH, započet je složen proces harmonizacije akciza sa minimalnim akcizama u EU Antić, Dinka (2011); Diferencirano oporezivanje energenata u Europskoj uniji; Porezni savjetnik br. 9, str

203 Zaključak Akcize kao poseban oblik poreza na promet i jedan od najstarijih poreskih oblika, izuzetno su značajan element fiskalne arhitekture svake zemlje zbog svoje izdašnosti i relativne stabilnosti u priticanju prihoda. Podaci Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje ukazuju da nakon pet mjeseci rasta prihoda od trošarina, naplata u martu je bila za 1,7% manja od naplate u istom mjesecu 2013, ali taj pad nije značajnije uticao na rast kumulativne naplate trošarina koji je dostigao 3,2%. U ukupnim prihodima od indirektnih poreza u BIH, akcize učestvuju sa približno 25%. Iako je neizvjestan put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, s obzirom na opsežnost i težinu obaveza u sferi oporezivanja energenata akcizom, nužno je kontinuirano pratiti legislative u EU i postepeno inkorporirati evropske standarde i najbolju praksu članica EU u domaće zakonodavstvo i praksu. Pretpostavlja se da će sporazumi sa EU i želja ka što bržem ulasku u EU dovesti do povećanja akciza, kako bi se nacionalne akcize uskladile sa standardima EU. To se naročito odnosi na proizvode poput duvana, alkohola, nafte, koji i jesu najviše opterećeni akcizama. Literatura [1] Ilić, G.; Pravne osnove poreskog savetovanja, Beograd Pravni fakultet Univerziteta, [2] Isailović, Z.; Javne finansije i finansijsko pravo, SVEN-Niš, Niš, [3] Kuliš, D.; Plaćamo li evropske trošarine?, Institut za javne financije : Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, [4] Zakon o akcizama u BIH, Službeni glasnik BiH", broj: 49/09. [5] OMA bilten, Macroeconomic Unit of the Governing Board of the Indirect Tax Authority, bilten br [6] Kesner-Škreb, M.; Financijska teorija i praksa, [7] Antić, D. (2011); Diferencirano oporezivanje energenata u Europskoj uniji; Porezni savjetnik br. 9, str

204 EXCISES Sonja Gavrić ABSTRACT Content An excise tax is a special, stiff and additional type of sales taxes commonly applied to the monopolistic products with no alternative use, as well as for the taxation of goods characteristic for a very high demand and mass consumption. Due to the fact that an excise tax falls under the category of indirect taxes, the first part of this paper will provide an overview of the theoretical solutions of tax division into direct and indirect ones. In further analysis of the topic the historical aspects of the excise tax will be examined, since it is one of the oldest tax types still actively applied and special attention will be paid to its core characteristics. The taxation of excise goods in the territory of Bosnia and Herzegovina, its specifications and all the relevant features are regulated by the Law on Excise Tax, whose short review is given in the following section of the paper The up- to -date reports of the Macroeconomic Unit of the Governing Board of the Indirect Tax Authority show the trends and structure of excise revenue collection in the first quarter of the current year, as well as for the time period of In further analysis the Excise Movement and Control System of the European Union is used for comparison, with special attention being paid to the harmonization of indirect taxes in the European Union. Keywords: Bosnia and Herzegovina, European Union, excise, income, tax 204

205 Ekonomije zemalja Centralne i Istočne Evrope i novi model rasta Vlado Radić, Jovanka Bajčetić Sadržaj Od ranih 1990-tih do početka globalne finansijske krize godine, zemlje Centralne i Istočne Evrope (CIE) ostvarivale su najveći privredni rast i ekonomski napredak koji je teško uporediv sa drugim regionima sveta i tako postale važan akter globalne ekonomije. Privatizacijom državnih preduzeća i sprovođenjem reformi pokrenule su inherentne prednosti svojih ekonomija, što je privuklo veliki kapital i direktne strane investicije i dovelo do poboljšanja produktivnosti i rasta BDP. Međutim, od početka ekonomske krize, rast BDP-a u većini zemalja CIE je smanjen. U radu su analizirane konkretne prednosti ekonomija navedenih zemalja, kao i karakteristike novog modela rasta. Ključne reči: ekonomija, globalizacija, privredni rast, zemlje centralne i istočne Evrope novi model I. UVOD Osam zemalja CIE (Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija) uveliko se razlikuju po površini, broju stanovnika, urbanizaciji i fazi ekonomskog razvoja. Ipak, one imaju mnogo toga zajedničkog, uključujući geografiju, kulturu, istoriju i model rasta. U navedenim zemljama, godine BDP po glavi stanovnika kretao se od u Bugarskoj (ekonomski najmanje razvijenoj zemlji) do u Sloveniji (što iznosi oko 60 odsto proseka u zemljama EU-15). Prosečne plate u Rumuniji su oko polovine onih u Češkoj, a skoro 50 odsto više Bugara nego Rumuna živi u urbanim sredinama. Kada je u pitanju model rasta, sve zemlje CIE napravile su od 1990-tih prelaz iz ekonomija pod kontrolom države u otvorene, slobodno-tržišne ekonomije. Pet zemalja (Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija) ostvarile su reforme koje su ih kvalifikovale za članstvo u Evropskoj uniji

206 godine. Sledile su ih Bugarska i Rumunija godine i Hrvatska godine. Slovačka i Slovenija usvojile su euro kao valutu. Sve privrede zemalja CIE doživljavale su procvat pre svetske ekonomske krize, sa rastom BDP-a u proseku većem od 5 odsto godišnje (od do godine) i brzim napretkom. Jasno je da je veliki deo ovog rasta podstaknut potrošnjom, koja je omogućena pozajmljivanjem i prilivom kapitala iz zemalja EU-15 (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Nemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Portugalija, Španija, Švedska i Velika Britanija). Novi model rasta ukazuje na oblasti koje treba poboljšati, promeniti i uskladiti sa pravilima i zakonima u EU (mada je to urađeno u procesu pristupanja i dalje postoje određene neusaglašenosti). Primena novog modela rasta treba da omogući ekspanziju BDP na nivo pre krize, ali se, takođe, mora prilagoditi konkretnim uslovima u svakoj zemlji. II. KLJUČNE SNAGE I PREDNOSTI Tokom protekle dve decenije, ekonomije zemalja CIE ostvarivale su rast i ekonomski napredak koji se može uporediti sa malo kojim regionom u svetu. Izašle iz decenija socijalizma, zemlje CIE brzo su oslobodile inherentne prednosti svojih ekonomija: privatizovale su državna preduzeća i sprovele ozbiljne reforme, što je privuklo veliki kapital i strana direktna ulaganja i pomoglo poboljšanju produktivnosti i rastu BDP. Uprkos uticaju globalne finansijske krize, koji su osetile i zapadna Evropa i SAD, ključne snage i prednosti ekonomija zemalja CIE ostale su netaknute: Visokoobrazovana radna snaga. Oko 22 odsto ukupne radne snage ima visoko obrazovanje, a 29 odsto zaposlenih starosti između 25 do 34 godine ima završen fakultet. Broj diplomaca iz oblasti nauke, tehnologije, inženjeringa i matematike rastao je od do godine za 6,6 odsto na godišnjem nivou, pa se procenjuje da ih ima Stabilan makroekonomski ambijent. Ekonomije zemalja CIE su od pristupanja EU "uživale" u relativno stabilnoj makroekonomskoj klimi, čak i tokom globalne krize. Devizni kurs je retko varirao izvan okvira ± 15 odsto (u odnosu na evro), a javni budžetski deficiti u proseku oko 3 odsto BDP-a između i godine (što je oko polovine nivoa zemalja EU-15 u istom periodu). Ukupan javni dug u godini nije prešao 60 odsto BDP (osim u Mađarskoj), dok je prosek zemalja EU-15 (osim Grčke) u godini bio oko 85 odsto [1]. 206

207 Povoljno poslovno okruženje. Privrede zemalja CIE su postale mnogo lakša mesta za poslovanje i u anketi Svetske banke godine zemlje istočne Evrope i centralne Azije su rangirane kao drugi region u svetu po pogodnosti poslovanja, pretekavši istočnu Aziju i Pacifik. Prosečna stopa poreza na dobit je 18 odsto (u poređenju sa prosekom od 26 odsto u zemljama EU-15, 22 odsto u Aziji, 28 odsto u Južnoj Americi i 29 odsto u Africi). Po meri korupcije, zemlje CIE zaostaju za zemljama EU-15, ali su daleko ispred zemalja BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina) [1]-[3]. Prosek za zemlje CIE bio je 50, što je uporedivo sa zemljama EU-15 (72), Brazilom (43), Kinom (39), Indijom (36) i Rusijom (28). Strateški položaj. Region se nalazi u neposrednoj blizini velikog tržišta potrošača i novih izvora globalnog rasta (sl. 1). Sl. 1. Strateški položaj zemalja CIE Izvor: Autori Najdalje zemlje CIE su na manje od kilometara od Nemačke i drugih zapadnoevropskih zemalja i predstavljaju jedno od najvažnijih tržišta u svetu sa skoro 400 miliona stanovnika i 8,8 triliona godišnje potrošnje. Na istočnoj strani regiona su Rusija i druge zemlje ZND (Zajednice nezavisnih država), kao i Turska i Bliski Istok. 207

208 Zemlje CIE imaju i druge prednosti. U proseku, imaju više mobilnih i fiksnih telefonskih veza po stanovniku u odnosu na zemlje BRIK-a. Pristup Internetu ima prosečno 61 odsto stanovništva (u poređenju sa 27 odsto u zemljama BRIK-a i 76 odsto u zemljama EU-15). Po osnovnim pokazateljima zdravlja, zemlje CIE su, takođe, naprednije: dužina života u njima veća je, na primer, za pet godina u odnosu na zemlje BRIK-a. III. PRIVLAČENJE INVESTICIJA Kraj ere socijalizma otvorio je ekonomijama zemalja CIE pristup stranim investicijama, a vlade tih zemalja brzo su se udaljile od državne kontrole svojih ekonomija. Strane kompanije i investitori brzo su iskoristili priliku da se pozicioniraju na nova tržišta. Kompanije iz zapadne Evrope, SAD i Azije osnovane su sa ciljem da iskoriste znanja i jeftinu radnu snagu regiona. Stekli su imovinu, izgradili fabrike, distributivne centre i ulagali u druge poslove, pokrećući direktne strane investicije na nivou koji je mnogo veći nego i u zemljama BRIK-a. Na vrhuncu (2007. godine), neto tokovi stranih direktnih investicija u privrede zemalja CIE iznosili su 33 milijarde ili 5 odsto BDP-a regiona (dva puta više od proseka zemalja BRIK-a) [1]. Ulaganja su fokusirana na nekoliko sektora, uključujući finansije, automobilsku industriju, outsorsing i offshoring. Sa privatizacijom banaka ranih 1990-tih, sektor finansijskih usluga postao je najveća meta direktnih stranih investicija. Značajni investitori bili su Erste i Raiffeisen banka iz Austrije, KBC iz Belgije, UniCredit i Banca Intesa iz Italije i Societe Generale iz Francuske. Erste banka kupila je godine češku Sporitelnu i godine banku BCR Romania. Raiffeisen banka kupila je godine Banca Agricola Romania, a od 1986, odnosno godine, ima aktivnosti u Mađarskoj, odnosno Češkoj. UniCredit banka kupila je godine banku Pekao Poland. Od do godine, jedna petina neto priliva direktnih stranih investicija od 168 milijardi u zemljama CIE plasirana je u finansijski sektor. Danas, stranci drže 85 odsto kapitala u prvih deset banaka u zemljama CIE [2]-[4]. U automobilskom sektoru, zapadnoevropske i kompanije iz Azije investirale su u lokalne proizvođače i uspostavile nove fabrike. Fiat je godine kupio poljski FSM, Volksvagen je godine preuzeo Škodu u Češkoj, a Renault je godine kupio Daciu u Rumuniji. Audi, Opel i Suzuki su otvorili pogone u Mađarskoj, Peugeot, Tojota i Hyundai započeli su aktivnosti u Češkoj [5], a grupacija Peugeot-Citroen investirala je u Slovačkoj. Uz automobile, došli su i dobavljači automobilskih delova, stvarajući autoklastere širom regiona CIE. Domaća prodaja automobila je preporođena, sa rastom većim od 20 odsto u periodu od do

209 godine (u poređenju sa 5 odsto u zemljama EU-15). Međutim, većina proizvoda ovog sektora usmerena je na izvoz skoro dve trećine izvoza automobila je na tržište zemalja EU-15, od čega je 60 odsto prodaje koncentrisano u Nemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Outsourcing i offfshoring (O&O) poslovi postali su meta za strane investicije u protekloj deceniji. Globalne kompanije, kao što su Credit Suisse, Hewlett-Packard, Philips i UniCredit, započele su aktivnosti kako bi iskoristile veliki talenat, znanje i niske plate zaposlenih u zemljama CIE, kao i atraktivne rente za poslovne objekte. Do godine u zemljama CIE bilo je 200 outsourcing centara, grupisanih najvećim delom u većim gradovima (Varšava, Prag i Budimpešta). Priliv stranih investicija pomogao je podizanju produktivnosti. Početkom 1990-ih, produktivnost u proizvodnom sektoru CIE varirala je, zavisno od industrije, od 10 do 30 odsto proseka EU-15. Pre godine produktivnost je bila limitirana zbog lošeg upravljanja, ograničene razmene i odsustva tržišne konkurencije koja primorava firme (kompanije, organizacije) da poboljšaju poslovnu efikasnost. Nacionalne stope produktivnosti su bile male i zbog velikog broja zaposlenih u javnom sektoru i državnim preduzećima. Strane kompanije donele su ne samo novac za kapitalno osiromašene industrije, nego i tehnologije, menadžersku stručnost i sposobnost da se koristi ekonomija obima. Svi ovi faktori pomogli su povećanju produktivnosti. U automobilskom segmentu, na primer, ukupna proizvodnja vozila u zemljama CIE više je nego udvostručena od 1,5 miliona jedinica godišnje u godini na 3,4 miliona u godini, dok je zaposlenost u proizvodnji automobila porasla za 60 odsto na u godini. IV. RADNO VREME U periodu pre krize, ekonomije zemalja CIE uspele su da održe rast bez podizanja stope učešća radne snage, jer je iskorišćenost rada bila visoka. Tokom 1990-tih, nekoliko talasa industrijskih restrukturiranja i reformi, kao što su oni u Poljskoj (rudarstvo i industrija čelika), dovelo do veće produktivnosti radnika, eliminacije viška pozicija i duže radne nedelje. U zemljama CIE radnici danas rade u proseku 280 sati više nego radnici u zemljama EU sati godišnje u poređenju sa (sl. 2). 209

210 Sl. 2. Radni sati u zemljama CIE (bez Hrvatske), SAD i EU-15 Izvor: Prema podacima OECD, Main Economic Indicators, 2012 Ovo neslaganje delimično je rezultat relativno niskog procenta honorarnih pozicija u zemljama CIE. Prosečni sati rada godišnje u zemljama CIE, takođe, premašuju i stopu u visokoliberalizovanom tržištu rada u SAD. Pet zemalja (Češka, Mađarska, Poljska, Rumunija i Slovačka) prevazišle su prosečan nivo radnih sati u SAD. Poljska je vodeća u regionu sa oko sati po radniku godišnje. Poljaci rutinski rade prekovremeno, a procenjuje se da 7 odsto Poljaka ima drugi posao. Bugarska ima najniži prosečan godišnji broj sati u zemljama CIE (1.650 sati), što je čak ispod statistike za SAD. Međutim, ukupna stopa učešća radne snage je niža nego u zemljama EU- 15 (65 odsto u poređenju sa 72 odsto), a posebno je nisko učešće žena u radu (59 odsto u poređenju sa 66 odsto). Nedostatak zapošljavanja na kraće vreme ukazuje da žene moraju usaglasiti mnogobrojne porodične obaveze, što objašnjava jaz o njihovom učešću u radu [6]. Dok je broj zaposlenih sa nepunim radnim vremenom u zemljama EU-15 u stalnom porastu i sada čini 20 odsto svih pozicija, u zemljama CIE honorarno zaposleni čine manje od 10 odsto. Broj radnih sati neznatno opada i veruje se da će dalje opadati, što vrši pritisak na ekonomije zemalja CIE da pronađu načine za obezbede veće učešće radne snage. Ovaj izazov će se intenzivirati, jer starost stanovništva (pa i zaposlenih) i penzionisanje utiču na manju dostupnost radne snage. S druge strane, satnica u zemljama CIE je u proseku 75 odsto manja nego u zemljama EU-15. Međutim, i ovde postoje oštre intraregionalne razlike. U Bugarskoj i Rumuniji, troškovi rada su 90 odsto niži od proseka u EU-15, dok je to u Češkoj 60 odsto. V. SLABOSTI MODELA RASTA U svetlu globalne finansijske krize i recesije, kao i nastavka suočavanja evrozone sa dužničkom krizom zemlje CIE pokušavaju da povrate prethodne stope rasta. U većini zemalja rast tražnje je slab, pa je i rast BDP- 210

211 a od do godine u proseku samo 0,7 odsto. Osim Poljske i Slovačke, svaka zemlja CIE imala je manji BDP u nego godine (sl. 3). Sadašnje stanje ilustruje ranjivost modela rasta visok nivo domaće potrošnje podstiče dug, a veliko oslanjanje na izvoz u zemlje EU-15, priliv kapitala, i neadekvatne nivoe domaćih ušteda za finansiranje investicija. Takođe, ilustruje koliko se zemlje CIE međusobno razlikuju. Poljska, koja je izbegla recesiju, doživljava relativno snažan rast, dok se većina drugih ekonomija zemalja CIE bori za ponovo održiv rast. Poljska je nastavila nezavisnu monetarnu politiku, pokrenula kontraciklična fiskalna kretanja i ima koristi od stabilne domaće tražnje i njenih bliskih veza sa nemačkom ekonomijom. Veliki rast BDP-a u zemljama CIE u velikoj meri je zavisio od potrošnje pre krize. Prosečna potrošnja od 80 odsto BDP-a u periodu godine, uporediva je sa nivoima u zapadnoj Evropi, ali je mnogo iznad nivoa u drugim ekonomijama u razvoju. U istom periodu, potrošnja u Kini činila je 50 odsto BDP-a, a u Indiji 68 odsto. Sl. 3. Rast BDP-a u zemljama CIE Izvor: Prema podacima Svetske banke, 2013 Potrošači u zemljama CIE oslanjali su se na potrošačke kredite, čiji broj je rastao je u periodu između i godine po godišnjoj stopi 26 odsto. Potrošački krediti su u godini dostigli nivo od 8 odsto BDP-a (u poređenju sa 6 odsto u zemljama EU-15). Pozajmljivanje od zapadnoevropskih banaka pomoglo je pokretanje domaće potrošnje i dovelo do "naduvavanja" cena nekretnina u Bugarskoj, Ru- 211

212 muniji i Slovačkoj. Između i godine, cene nekretnina porasle su tri i po puta u Bukureštu (Rumunija), više nego trostruko u Bratislavi (Slovačka) i udvostručile se u Sofiji (Bugarska). Potrošnja u godini opala je za 10 odsto u odnosu na godinu. Zavisnost od zaduživanja za finansiranje potrošnje vodila je stanju u kome su zemlje CIE postale veoma ranjive kada ih je pogodila svetska kriza tokovi investicija (od kojih je 80 odsto bilo iz zapadne Evrope) praktično su presušili i one su se samo delimično oporavile. U godini, godišnji priliv direktnih stranih ulaganja bio je 15 milijardi, što je manje od polovine najvišeg nivoa. Prekid direktnih stranih investicija otežavao je i finansiranje deficita u zemaljama CIE, koji su između i godine iznosili u proseku 5 odsto BDP-a. Najvažnije od svega, prekid stranih investicija uklonio je pokretače poboljšanja produktivnosti rada. VI. TRGOVINSKI BILANS Između i godine izvoz je rastao po godišnjoj stopi od 17 odsto. Međutim, trgovina je koncentrisana kako geografski, tako i u pojedinim sektorima. Trgovina između zemalja CIE čini 18 odsto ukupnog izvoza u godini, dok je trgovina sa zemljama EU-15 iznosila 59 odsto od ukupne trgovine. Nemačka je najveći pojedinačni kupac (potrošač) i apsorbuje 25 odsto izvoza iz zemalja CIE. Izvoz u zemlje BRIK-a čini samo 17 odsto, ali je od do godine povećan za 13 odsto godišnje. Na Rusiju se odnosi samo 7 odsto izvoza zemalja CIE (sl. 4). Sl. 4. Izvoz roba iz zemalja CIE Izvor: Prema podacima UNCTAD-a,

213 Izvoz zemalja CIE koncentrisan je, takođe, u nekoliko industrija. Mašine i transportna oprema su najvažnija kategorija (koja generiše 45 odsto izvoza), zatim proizvodnja industrijskih roba (koja iznosi 28 odsto). Ovaj miks je sličan onom u zemljama EU-15, gde izvoz mašina i transportnih uređaja iznosi do 42 posto ukupnog izvoza, a industrijskih roba 23 odsto. Automobilska industrija je lider u izvozu u svim zemljama CIE, osim Bugarske. Skoro dve trećine izvoza automobila odlazi u zemlje EU-15, od čega se 60 odsto odnosi na tri zemlje: Nemačku, Veliku Britaniju i Francusku [7]. Poređenja radi, većina izvoza automobila iz zemalja EU-15 odnosi se na SAD, Kinu, Rusiju, Švajcarsku i Tursku, što čini 40 odsto zapadnoevropskog izvoza automobila. Izvoz usluga iz zemalja CIE je relativno mali (predstavlja samo 20 odsto ukupnog izvoza) i koncentrisan je na zapadnoevropskom tržištu i u uskom dijapazonu industrija zemlje EU-15 apsorbovale su godine 57 odsto izvoza usluga. Skoro 60 odsto vrednosti izvoza usluga (oko 75 milijardi ) odnosi se na turistička putovanja i prevoz (morski, vazdušni i kopneni), kao i putne troškove za hotele i restorane, zatim outsourcing i offshoring usluge. Bugarska i Hrvatska su imale naročite koristi od stranih turista, što čini između jedne polovine i tri četvrtine ukupnog izvoza njihovih usluga. Nastavak koncentracije izvoza na usku grupu proizvoda i ograničeno geografsko područje može izložiti zemlje CIE većoj nestabilnosti izvoza. Iako se u proteklih nekoliko godina izvozne aktivnosti između zemalja CIE i BRIK pojačavaju, zemlje CIE su veoma zavisne od tražnje na tržištu zemalja EU-15. Udeo izvoza u zemlje u razvoju je i dalje relativno mali. Turska, recimo, daje primer mnogo raznovrsnijeg profila izvoza, koji ciljanim politikama nastavlja da se proširuje. Turska vlada je identifikovala 17 prioritetnih tržišta i pruža podršku i podsticaje za prodor na njih [8]. Ona ima veliki izvozni dijapazon od tekstila, hrane, automobila do turizma. Zemlje EU konzumiraju 37,4 odsto turskog izvoza (8,9 odsto odnosi se na Nemačku), na Bliski Istok ide 17,9 odsto, na zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza 10,7 odsto i u severnu Afriku 6,3 odsto. VII. NEDOSTATAK INVESTICIJA I STARENJE POPULACIJE Pre krize, zemlje CIE održavale su iskorišćenost radne snage relativno stabilnom, sa malim smanjenjem broja radnih sati. Sada se region suočava sa izazovima kao što su starost i smanjenje dostupnosti radne snage. Očekuje se da se između i godine radno sposobno stanovništvo u zemljama CIE smanjuje u proseku za 0,6 odsto godišnje, dok se za stanovništvo starosti 65 i više godina planira rast po godišnjoj stopi od 1,9 213

214 odsto. Sa ograničenim potencijalom povećanja sati rada, industrije zemalja CIE biće pod velikim pritiskom. Prema trenutnim trendovima, procenjuje se da efekat starenja radne snage može u periodu između i godine smanjiti BDP po glavi stanovnika za 0,7 odsto godišnje i 0,3 odsto godišnje između i godine. Starenje stanovništva nameće značajno opterećenje javnih finansija zemalja CIE, s obzirom na velike obaveze po pitanju penzija i zdravstvene zaštite. Evropska komisija prognozira da će se do godine godišnja izdvajanja za penzije u zemljama CIE povećati za više od 50 odsto, a troškovi javne zdravstvene zaštite i do 90 odsto, što realno prevazilazi stope rasta BDP [9]. Nisu sve zemlje CIE ugrožene na isti način. U Slovačkoj se, na primer, u narednih dvadeset godina očekuje udvostručenje troškova za penzije i zdravstvenu zaštitu. U Poljskoj i Sloveniji očekuje se da se troškovi u obe kategorije povećaju od jedan i po do dva puta u odnosu na sadašnji nivo. Najniži rast očekuje se u Mađarskoj u naredne dve decenije troškovi penzija povećaće se za manje od 30 odsto (relativno u skladu sa rastom BDP-a zemlje), a troškovi zdravstvene zaštite za manje od 70 odsto. VIII. NOVI MODEL I OSNOVE ZA RAST Najvažniji faktori koji su omogućili upečatljiv rast ekonomija CIE pre globalne finansijske krize i dalje su na snazi. Ažuriranjem i oplemenjivanjem modela rasta na koordiniran način i obraćanje pažnje na slabosti koje koče rast, ekonomije zemalja CIE mogu opet postati globalno konkurentne i nastaviti snažan rast. Poboljšani model bi se fokusirao na investicije i rast izvoza, povećanje produktivnosti i učešća radne snage, oživljavanje tokova direktnih stranih investicija. Za implementaciju novog modela identifikovana su tri glavna pravca: proširenje izvoza, povećanje produktivnosti i investicija u zaostalim sektorima i povećanje stope domaćih ušteda. Ovi pravci novog modela rasta zahtevaju viši stepen koordinacije između aktera iz privatnog i javnog sektora unutar i izvan ekonomija CIE. Kreatori politike u regionu CIE moraju koordinirati i zajednički kreirati politike za privlačenje stranih investitora u pojedine grane industrije, kao što je, npr. prehrambena industrija. Privatni sektor može, takođe, da se angažuje i van granica zemalja CIE. Tako su, na primer, u januaru godine, 40 srpskih i slovenačkih kompanija formirale zajednički građevinski konzorcijum Feniks. Cilj je okupljanje građevinskih kompanija iz različitih zemalja kako bi zajednički nastupale na međunarodnim građevinskim tenderima, jer niko od članova konzorcijuma to ne bi mogao sam da uradi. 214

215 Sada grupacija ima 50 članova sa zaposlenih i uključuje preduzeća iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Slovenije. Vlade zemalja CIE treba, takođe, da razmotre načine za izgradnju snažnih osnova za dalji rast. Ovo bi obuhvatalo sledeće pristupe: Investicije u infrastrukturu. Za ubrzanje stope rasta BDP, zemlje CIE treba da povećaju godišnje investicije u infrastrukturu za oko 24 odsto (što čini oko 5 procenata BDP-a) [10]. Tokom dve decenije (od do godine), zemlje CIE ulagale su prosečno 3,3 odsto BDP-a godišnje u infrastrukturu (u poređenju sa prosekom od 2,6 odsto u zemljama čitave EU). U godini, potrošnja na infrastrukturu bila je veća (približno 4,1 odsto BDP-a u zemljama CIE). Posebno su neophodne investicije u puteve radi efikasnijeg transporta, proširenja izvoza hrane i ubrzanja ukupnog toka roba/usluga u regionu i van njega. Povećanje ulaganja u infrastrukturu u neposrednoj budućnosti biće veliki izazov. Ne samo da je kapacitet javne potrošnje u zemljama CIE ograničen, nego su i fondovi EU za infrastrukturne projekte, takođe, drastično smanjeni. Finansiranje infrastrukturnih razvojnih programa u EU, koje traje do godine, smanjeno je sa 36 na 21 milijardu, što ozbiljno ograničava pomoć za puteve, energetske tokove i ekspanziju telekomunikacione mreže. Da bi poboljšale infrastrukturu, čak i u uslovima ograničenih finansija, zemlje CIE mogu koristiti proverene taktike poboljšanje izbora projekata, povećanje kapaciteta postojeće infrastrukture i ne preduzimanje izgradnje potpuno novih puteva ili luka ili željezničkih linija. Takvim merama ostvaruju se manji troškovi i do 40 odsto [10]. Velika Britanija je, na primer, uspostavila analizu troškova programa u 40 velikih projekata, reformisala procese planiranja i formirala potkomitet za nadgledanje i obezbeđivanje brže realizacije projekata. Ove mere smanjile su troškove za 15 odsto. Da bi se poboljšala izbor projekata, vlada Južne Koreje je formirala javno-privatni infrastrukturni investicioni menadžment centar. Odbacivanjem 46 odsto predloženih projekata (u poređenju sa 3 odsto pre osnivanja centra), uštedela je 35 odsto budžeta za infrastrukturu. Završetkom projekata na vreme i unutar budžeta može se uštedeti i do 15 odsto troškova. Racionalizacija podrazumeva jednostavnije procese odobrenja i kupovine zemljišta, ugovore koji podstiču uštede izvođača, korišćenje naprednih tehnika gradnje i pažljivije upravljanje. Jedan skandinavski organ za puteve smanjio je promenom standarda za projektovanje puteva, korišćenjem lean građevisnkih tehnika i nabavkom i isporukom materijala u inostranstvu ukupnu potršnju za 15 odsto. 215

216 216 Suviše često vlade žure da izgrade novu infrastrukturu, umesto da efikasnije koriste onu koja već postoji. Kvalitet puteva znatno se razlikuje od zemlje do zemlje. Prema statistici konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma (na skali od 1 do 7), region CIE ima prosek 3,7 (u poređenju sa Nemačkom sa 6,9 i Italijom sa 4,4). Hrvatska i Slovenija imaju relativno visok skor od 5,5 i 5,1, repspektivno, dok Rumunija i Bugarska imaju 2,1 odnosno 2,9 [11]. Urbanizacija. Zemlje CIE su manje urbanizovane od zapadnoevropskih zemalja, ali mogu ukloniti prepreke za migraciju selo-grad i urbani razvoj. U zemljama CIE samo 62 odsto stanovnika živi u gradovima (u poređenju sa 77 odsto u zemljama EU-15). Urbanizacija je još niža u većim zemljama u regionu: Poljska je urbanizovana 61 odsto, a Rumunija samo 53 odsto. Ujedinjene nacije procenjuju da bi do godine urbanizacija u CIE mogla porasti na 70 odsto, do kada bi stopa urbanizacije u zemljama EU-15 urbanizacija dostigla 81 odsto [12]. Očito, dok je urbanizacija u drugim delovima sveta napredovala, u zemljama CIE je stagnirala. Nasuprot tome, Kina je izgradila desetine novih gradova i podigla stopu urbanizacije sa 26 odsto u godini na 51 odsto u godini. Generalno, visoki nivoi urbanizacije su povezani sa većim bogatstvom a postoji i oštar disparitet između produktivnosti urbanih i ruralnih područja, što utiče na nacionalnu produktivnost i rast [13]. Na primer, 32 odsto populacije CIE koja živi u gradovima sa preko stanovnika doprinosi 46 odsto BDP-a regiona [14]. Viši nivoi urbanizacije mogu da pomognu razvoju usluga, pored toga što su u urbanim sredinama prihodi i potrošnja veći. Troškovi obezbeđenja infrastrukture (javni transport, voda i struja ili pružanje usluga zdravstvene zaštite i obrazovanja) mogu biti manji po stanovniku zahvaljujući većoj gustini naseljenosti. Međutim, treba imati na umu da je to dug proces i da zahteva stalnu posvećenost javnog sektora uklanjanju prepreka za ruralno-urbane migracije, investiranje u infrastrukturu i poboljšanje lokalne uprave. Bilo koju meru koja omogućava dalju urbanizacija treba sprovesti u koordinaciji svih zainteresovanih strana lokalnih i gradskih vlada, projektanata, kao i ruralnog i urbanog stanovništva. Urbanizacija se mora planirati i pažljivo upravljati da bi se izbegle negativne posledice, kao što je zagušenje saobraćaja, siromaštvo i zagađenje životne sredine. Uređenje i izgradnja institucija. Zemlje CIE moraju poboljšati pravnu zaštitu i ubrzati procese za pokretanje poslovanja, kako bi proširenje poslovanja bilo lakše i privlačnije za strane investitore i domaće preduzetnike. Pored usvajanja reformi, moraju se ojačati državne institucije

217 izgradnjom sposobnosti i uspostavljanjem jasno merljivih i ostvarivih ciljeva. U izveštaju Svetske banke ističu se pitanja s kojima se suočavaju preduzeća u zemljama CIE. Na primer, potrebno je u proseku 58 dana za registraciju imovine u zemljama CIE (u poređenju sa 25 dana u zemljama EU-15); potrebno je 15 dana za izvoz robe iz zemalja CIE i 17 dana za uvoz (u poređenju sa deset dana za uvoz i izvoz u zemljama EU-15) [15]. Osim Slovenije, koja je povećala poslovni indeks sa 35 na 63, većina zemalja CIE nije se pomerila na rang listi od kada je ona izašla prvi put godine [16]. Slovenija je smanjila vreme potrebno za započinjanje poslovanja od 60 dana na šest, smanjila vreme za registraciju imovine za dve trećine i korporativne poreske stope za više od 10 odsto. Posle otkrivanja korupcije i pritužbi na rad vladine birokratije, Češka je pala za više od 20 mesta na rang listi [17]. Letonija je primer šta zemlje mogu da urade na poboljšanju poslovnog okruženja i rešavanju administrativnih i regulatornih pitanja. Ona je izuzetno transformisala svoje institucije pred ulazak u EU i nastavila sa unapređenjem regulatornog procesa od prijema. U godini, za pokretanje poslovanja trebalo je 17 procedura i 114 dana, a do godine, trebalo je pet procedura i 16 dana. Letonija je napravila slična poboljšanja u procesu dobijanja građevinskih dozvola, porezima i kreditnoj zaštiti. Sada je po "lakoći posla" rangirana globalno na 25 mestu, čak ispred Švajcarske. Pravni sistemi zemalja CIE prošli su potrebne testove pred ulazak u članstvo EU tokom protekle decenije. Ipak, prema anketama stranih investitora, i dalje postoje problemi oko pravne zaštite i sposobnosti da se sprovedu ugovori. Svetska banka je pronašla neke slabosti u pravnoj zaštite u svim zemljama CIE [16]. U pet od osam zemalja CIE, na primer, sprovođenje ugovora je dug i komplikovan proces: prosečno vreme potrebno za sudsko izvršenje ugovora u zemljama CIE je 666 dana (150 dana više nego u zemljama EU-15). Zaštita investitora i rešavanje nesolventnosti su, takođe, oblasti koje bi mogle biti poboljšane. U proseku, u zemljama CIE potrebno je tri godine da se reši stečajni postupak (u poređenju sa manje od 18 meseci u zemljama EU-15) [15]. Singapur, Hongkong, Švedska i SAD pružaju primere najbolje prakse za efikasno rešavanje nelikvidnosti. Možda nije dovoljno je da se regulatorni procesi učine efikasnijim. Za povećanje produktivnosti u nekim važnim sektorima, vlade zemalja CIE moraju dodatno da usklade svoje zakone sa evropskim standardima i jačaju funkcionisanje institucija. To, pored ostalog, uključuje usvajanje zakona EU da se pojednostavi i automatizuje katastar i dozvoli stranim lica da kupuju 217

218 218 zemlju (što bi privuklo multinacionalne kompanije i strane investitore koji mogu dovesti najsavremeniju tehnologiju i napredna znanja i unapređeni know-how u poljoprivredu zemalja CIE). Zemlje CIE moraju da ulože veće napore na smanjenju korupcije. Iako ozbiljnost ovog problema varira širom regiona, nema nijedne zemlje CIE koja je dobila najviše ocene od Transparency International o merenju korupcije [17]. Da bi ograničile korupciju, vlade zemalja CIE treba da koriste neke od mera koje preporučuje Transparency International: regulisanje finansiranja političkih partija, obavezna registracija lobista, etički kodeks za izabrane zvaničnike i pravna zaštita uzbunjivača [17]. Čak i sa najboljim politikama i jakom predanošću vladinih lidera, bolje performanse od regulatornog režima ne mogu se očekivati bez jačanja institucija koje moraju da sprovede politiku i sprovode propise i zakone. Zemlje CIE moraju da ulažu u izgradnju kapaciteta (sposobnosti) u raznim ministarstvima koja su odgovorna za sprovođenje politike i primenu propisa. Prema indeksu efikanosti Svetske banke, koji meri kvalitet civilnog servisa i kvalitet formulisanja i sprovođenja politike (na skali od 2,5 do 2,5), vlade zemalja CIE ostvarile su veoma različite rezultate, ali sa prosečnom ocenom od 0,57. Sa ocenom 1,02 Slovenija je najbolje, a Rumunija sa 0,31 najlošije plasirana [18]. Među zemljama zapadne Evrope, Nemačka je ostvarila skor 1,53, Francuska 1,33, a Italija samo 0,41! Obrazovanje i znanje. Zemlje CIE danas mogu da ispune zahteve za visokostručnim kadrovima, ali ulaganje u obrazovanje i obuku može pomoći da radnici iz tih zemalja preuzimaju poslove sa visokom dodatom vrednošću, povećaju produktivnost i plate. Premda zemlje CIE imaju dobar nivo obrazovanja, kvalitet obrazovanja može da se poboljša. U PISA ispitima, koji testiraju znanje 15-godišnjih učenika, učenici iz zemalja CIE zaostaju, na primer, iza proseka zemalja OECD (493 poena): Rumunija ima 424, Bugarska 429 i Hrvatska 479 poena, a samo Poljska ima skor 500 [19]. Po fakultetskom obrazovanju, institucije u CIE su rangirane ispod univerziteta u zapadnoj Evropi, a samo sedam CIE univerziteta rangirani su na Šangajskoj listi 500 univerziteta u svetu (u poređenju sa 181 u zapadnoj Evropi i 30 u azijsko-pacifičkom regionu) [20]. Ono što zabrinjava po pitanju stvarne efikasnosti obrazovnog sistema jeste nezaposlenost mladih. Među zemljama OECD, prosečan udeo ljudi starosti između 15 i 24 godine koji nisu ni obrazovani ni zaposleni je 17,1 odsto, ali stopa u Poljskoj je 26,7 odsto i Mađarskoj 28,4 odsto [21]. Generalno, obrazovni sistem u zemljama CIE nije usmeren na "proizvodnju" radnika sa znanjima i veštinama koje zahtevaju poslodavci. Obrazovni sistemi više se fokusiraju na "sirovo" sticanje znanja, nego na osposobljavanje za veštine potreb-

219 ne novoj ekonomiji znanja [22]. Da bi "proizvodile" radnike sa pravim znanjem i veštinama, obrazovne institucije treba više da sarađuju sa lokalnim kompanijama i drugim akterima na definisanju nastavnih planova i zahteva za posao. Pored rešavanja praznina u srednjem i fakultetskom obrazovanju, zemlje CIE mogu imati koristi od ulaganja u stručnu obuku. Nezaposlenost mladih je posebno visoka među radnicima koji nisu završili srednju školu. Stručno obrazovanje je dokazano rešenje za one koji su napustili školu da bi dobili kvalifikacije koje će im pomoći u zapošljavanju. Švajcarski stručni sistem obuke je dobar primer i namenjen da obezbedi vezu između ponude i tražnje veština/znanja. Naime, dve trećine učenika koji završe srednju školu pohađa švajcarske strukovne škole, koje pokrivaju 230 vrsta zanimanja i podržane su od 30 odsto kompanija. Pojavljuju se praznine po pitanju veština, pa radnici imaju poteškoća u zapošljavanju kada nije jasno koje se veštine traže. U Francuskoj, na primer, do godine može se desiti da bude više od 2,3 miliona radnika bez diplome visoke spreme koje tržište rada može iskoristiti. U isto vreme, može se pojaviti manjak od 2,2 miliona kandidata sa visokom spremom za mesta koje poslodavci treba da popune [23]. Studenti treba da znaju koji subjekti u stručnim i fakultetskim institucijama omogućavaju zapošljavanje i koje nivoe diploma dobijaju. Zemlje CIE već se suočavaju sa prazninama u veštinama u menadžerskom talentu. Kratkoročno rešenje bilo bi da se profesionalci koji su emigrirali u zapadnu Evropu i drugde vrate i pokažu svoje veštine i iskustvo u matičnim ekonomijama. Prema OECD, više od 10 odsto stanovnika zemalja CIE sa diplomama visokog obrazovanja je emigriralo. U Mađarskoj i Rumuniji, stope emigracije fakultetski obrazovanih stanovnika su dva puta veće od ostalih zemalja [24]. Nasuprot, Kina ohrabruje emigrante da se vrate uvođenjem politike preferencijala za njihove porodice i pruža im podršku u traženju posla. Mere koje se koriste u drugim regionima obuhvataju niže stope poreza na prihod i subvencionisanu stanogradnju. Istraživanje & razvoj i inovacije. Zemlje CIE investiraju u proseku manje od 1 odsto BDP-a u istraživanje i razvoj (u poređenju sa 2,1 odsto u zemljama EU-15). Da bi povećale vrednost proizvodnje i usluga, treba da povećaju izdvajanja u istraživanje i razvoj, izgrade svoje industrijske klastere i ohrabre inovativne preduzetnike. Danas su u zemljama CIE klasteri fokusirani na proizvodnju proizvoda dizajniranih i razvijenih u zapadnoj Evropi, Japanu i Južnoj Koreji, a po osnovu malih plata. Da bi se povećao nivo rada koji se obavlja u CIE 219

220 klasterima i istraživačko-razvojne aktivnosti, zemlje CIE moraju povećati saradnju između preduzeća (kompanija, firmi) i univerziteta. Svetski ekonomski forum dao je zemljama CIE 3,6 poena na skali od 1 do 7 za saradnju između preduzeća i univerziteta u istraživanju i razvoju (u poređenju sa 4,7 za zemlje EU-15). Nizak nivo saradnje sugeriše da preduzeća trenutno nemaju značajnu korist od istraživanja na univerzitetima. Vlade zemalja CIE moraju koristiti finansijske podsticaje za povećanje saradnje između preduzeća i univerziteta i između preduzeća. Švedska, na primer, koja troši 3,7 odsto BDP-a na istraživanje i razvoj, nudi istraživačke stipendije preduzećima, univerzitetima, institutima i saradničkim mrežama preko državne agencije Vinnova. Zemlje CIE treba da omoguće akademsko-poslovnu saradnju preko zajedničkih istraživačkih centara u okviru vodećih univerziteta, tako da industrija može imati pristup vodećim istraživanjima. U Brazilu, Univerzitet u Rio de Žaneiru formirao je tehnološki park gde se vrše istraživanja u saradnji sa energetskim kompanija, kap što su Petrobras i Schlumberger. U Nemačkoj, Fraunhofer instituti igraju značajnu ulogu u poslovno orijentisanim istraživanjima i inovacijama i postale su šablon za inicijative u SAD i Velikoj Britaniji. U zemljama CIE, takva čvorišta mogla bi se fokusirati na povećanje produktivnosti u proizvodnji automobila. Takođe, zemlje CIE mogu ohrabriti inovativne start up-ove sa poslovnim inkubatorima. Mnoga mesta pokušala su (a nisu uspela) da budu sledeća Silikonska dolina, ali neke zemlje su uspele da uspostave pristup kapitalu i stručnosti koji mogu pomoći preduzetnicima. U zemljama CIE stanovništvo pokazuje veliku želju da započne biznis (u anketama, 21 odsto kaže da namerava da pokrene biznis, u poređenju sa 10 odsto stanovnika u zemljama EU-15). Međutim, samo 5 odsto zapravo je prošlo kroz taj proces, u poređenju sa 6 procenata u zemljama EU-15. Izrael je sproveo niz politika da bi promovisao mlade inovativne kompanije, tako što novoosnovanim nudi direktne stipendije. Preduzeća, tako, od Vlade mogu primiti čak 90 odsto troškova istraživanja, ali uspešne kompanije su dužne da vrate sredstva u procentu buduće prodaje. Izrael je uspostavio brojne poslovne inkubatore, koji su počeli sa javnim finansiranjem, ali većina njih su privatni. Takođe, podržavaju se istraživački programi, pod uslovom da su nastali u partnerstvu između kompanija i univerziteta. ZAKLJUČAK Ukoliko se analizirane inicijative (pristupi) kombinuju, mogu značajno da podrže novi rast u zemljama CIE. Ako je cilj povratak na godišnje stope rasta od 4,6 odsto (kao u u periodu godine), investicije treba da 220

221 se povećaju sa 24,9 na 26 odsto (što je bio nivo u Češkoj u periodu pre krize). Učešće radne snage od 65 odsto trebalo bi da se poveća na nivo od 72 odsto kao u zemljama EU-15. Takođe, pretpostavka je da bi nezaposlenost mogla da se vrati na stopu pre krize od 6,5 odsto. Cilj kome se teži zahteva višefaktorni rast produktivnosti od prosečno 2,6 odsto godišnje na 2,9 odsto. Rezultat novog modela bio bi smanjenje potrošnje i povećanje investicija i štednje kao osnove za održiv rast, sa užim i održivim deficitom tekućeg budžeta i približavanjem istorijskom nivou priliva stranih direktnih investicija. Strane direktne investicije, pored svega, pokazale su se veoma uspešnim "receptom" za ostvarenje veće produktivnosti. Premda je njihov obim u poslednje vreme manji u odnosu na period "procvata" ekonomija CIE, očekuje se da poboljšanjem i unapređenjem regulatornih, institucionalnih i obrazovnih potencijala zemalja CIE njihovo učešće bude bar približno onom u peridou godine. LITERATURA [1] Anderson, J. and Gonzalez, A. (2012) Does doing business matter for foreign direct investment? Washington: World Bank [2] Klingen, Ch. et al (2013) Banking in Central and Eastern Europe and Turkey: Challenges and opportunities, Luxemburg: European Investment Bank [3] Bijsterbosch, M. and Kolasa, M. (2009) FDI and productivity convergence in Central and Eastern Europe: An industry-level investigation, Frankfurt am Main: European Central Bank, working paper series number 992 [4] Dimova, D. (2005) The benefits of privatizing banks to strategic foreign investors: A survey of Central and Eastern Europe. Undergraduate Economic Review, Vol. 2, No. 1, article 1, pp [5] Guidote, M. B. (2008) A case study on the car industry of the Czech Republic: Tracing FDI trends in Central and Eastern Europe after the 1990s, (dostupno na: [6] Chen, M., Vanek, J. (2002) Women and men in the informal economy: A statistical picture. Geneva: International Labour Organisation [7] UNCTAD (2013) Global value chains investment and trade for development, World Investment Report, New Yorka and Geneva: United Nations [8] Ekmen-Ozcelik, E. and Erlat, G. (2013) Turkey's Comparative Advantages and Dynamic Market Positioning in the EU market, Topics in Middle Eastern and African Economics, Vol. 15, No. 2, pp [9] The 2012 ageing report: Economic and budgetary projections for the 27 EU member states ( ), Brussels: European Commission and Economic Policy Committee, February [10] Dobbs, R. et al. (2013) Infrastructure productivity: How to save $1 trilion a year, New York: McKinsey Global Institute [11] Schwab, K., Global competitiveness report, Full Data Edition, , , Geneva: World Economic Forum 221

222 [12] World population prospects: The 2004 revision and World urbanisation prospects: The 2005 revision, New York: United Nations Population Division, October [13] Bloom, D., Canning, D. and Fink, G. (2008) Urbanisation and the wealth of nations, Science, Vol. 319, No. 5864, pp [14] Dobbs, R. et. al (2012) Urban world: Cities and the rise of the consuming class, New York: McKinsey Global Insitute [15] World Development Indicators, Washington: World Bank, 2012 [16] Doing business 2013, 2014, Washington: World Bank and International Finance Corporation [17] Mulcahy, S. (2012) Money, politics, power: Corruption risks in Europe, Berlin: Transparency International [18] Worldwide Governance Indicators, Washington: World Bank, [19] PISA Results, OECD, Paris, [20] Academic Ranking of World Universities, Centar for World-Class Universities at Shangai Jiaotong University, August 2013 [21] OECD (2012) Youth (age 15-24) unemployment rates, Paris [22] Sondergaard, L., Murthi, M. (2012) Skills, not just diplomas: Managing education for results in Eastern Europe and Central Asia, Washington: World Bank [23] Labaye, E. et. al (2012), French employment 2020: Five priorities for action, New York: McKinsey Global Institute [24] Peri, G. (2011) Migration challenges and policies. Immigration and Europe's Demographic Problems: Analysis and Policy Considerations, Journal for Institutional Comparisons, Vol. 0, No. 4, pp

223 THE ECONOMIES OF CENTRAL AND EASTERN EUROPE AND THE NEW GROWTH MODEL Vlado Radić, Jovanka Popović ABSTRACT Content - From the early 1990s until the beginning of the global financial crisis in 2008, the countries of Central and Eastern Europe (Bulgaria, Croatia, Czech Republic, Hungary, Poland, Romania, Slovakia, Slovenia) have pursued the highest economic growth and economic progress that is difficult comparable to other regions of the world and thus become an important player in the global economy. The privatization of state enterprises and reforms initiated by the inherent advantages of its economy, which attracted large capital and foreign direct investment, and led to improvements in productivity and GDP growth. The paper analyzes the specific advantages of economies of the countries listed above, as well as the characteristics of the new growth model. Keywords economy, globalization, economic growth, the countries of Central and Eastern Europe 223

224 224

225 Produkivnost rada u poljoprivredi kao determinanta razvoja poljoprivrede u Republici Srbiji 1 Nada Kosanović, 2 Vesna Klikovac Katanić 3 Sadržaj U radu je izvršena analiza produktivnosti rada u poljoprivredi kao determinanta razvoja poljoprivrede u Republici Srbiji u periodu Za ispitivanje definisanog uticaja u analiziranom periodu, u obzir je uzet broj aktivnih poljoprivrednika u Republici Srbiji, ukupan broj hektara obradive površina, investicije u poljoprivredukao i BDV poljoprivrede Republike Srbije za analizirani period.na osnovu navedenih podataka, izračunata je produktivnost rada u poljoprivrednoj proizvodnji, produktivnost obradivih površina u Republici Srbiji, investicije po aktivnom poljoprivredniku i investicije po hektaru obradivih površina.na osnovu dobijenih rezultata, mogu se izvući zaključci o stanju i perspektivama razvoja srpske poljoprivrede. Ključne reči Poljoprivreda, produktivnost, razvoj, Republika Srbija. Uvod Poljopriveda je primarna delatnost koja se odvija na otvorenom prostoru, čiji je osnovni proizvodni faktor poljoprivredno zemljište, kao prirodno dobro od opšteg interesa, koje se teško može povećavati, ali se zbog drugih ljudskih potreba, ponekad i nedovoljne brige, smanjuje. Primarna poljoprivredna proizvodnja je osnovni izvor sirovina za brojne preradne kapacitete i baza 1 Rad je rezultat rada u okviru Projekta "Održiva poljoprivreda i ruralni razvoj u funkciji ostvarivanja strateških ciljeva Republike Srbije u okviru dunavskog regiona-razvoj lokalnih zajednica. 2 Nada Kosanović, Naučni saradnik, Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Bulevar Despota Stefana 68b, Beograd, Republika Srbija (telefon; ; e mail:nada.kosanovic@gmail.com. 3 Vesna Klikovac-Katanić, M.Sc, ), 13.jul Plantaže, Podgorica, Republika Crna Gora (corresponding author: telefon: ; e mail: vesnak_plantaze@t-com.me. 225

226 značajnih izvoznih prihoda. Osnovni zadatak poljoprivredno-prehrambene proizvodnje je da obezbedi dovoljne količine hrane za stanovništvo. U razvojnoj poliitici Republike Srbije, poljoprivrednoj proizvodnji je poklonjena posebna društvena pažnja. Poljoprivreda Republike Srbije danas, predmet je brige zainteresovanih pojedinaca, grupacija, društvenih zajednica, a posebno države. Zahvaljujući tome, Srbija ima značajan regulatorni okvir koji obuhvata ovu oblast, a kao razvojni potencijal, prepoznata je u nizu starteških dokumenata gde su poljoprivreda i ruralni razvoj identifikovane kao oblasti od posebnoginteresa. Najznačajniji ciljevi agrarne politike identifikovani regulatornim okvirom su-poboljšanje konkurentnosti i proizvodnja poljoprivrednih proizvoda u skladu sa standardima tržišta na kojima naši poljoprivredni proizvodi imaju potencijal za plasman.politika oslanjanja na agrar i ruralnu ekonomiju trebalo bi da bude, ne samo u funkciji preživljavanja u sadašnjim vremenima, već i trajno opredeljenje Srbije i njene ekonomske razvojne politike, zasnovane na decentralizaciji i uravnoteženom ekonomskom razvoju. Produktivnost rada kao sintetički pokazatelj ekonomske efektivnosti reflektuje kako utrošak rada i konverziju proizvodnog potencijala rada u poljoprivredne proizvode, tako i usluge, u fizičkom i vrednosnom obliku.za ocenu ekonomske efektivnosti utroška rada u poljoprivredi Srbije, mogu se koristiti veći broj kriterijuma koji izražavaju produkivnost rada. S obzirom da nivo investicija određuje sadašnju a pogotovo buduću profitabilnost sektora, za potrebe ovog istraživanja, odabrana su četiri parametra, koja su po mišljenju autora sasvim dovoljna da bi se odredili parametri produktivnosti rada u poljoprivrednoj proizvodnji kao determinante za definisanje smernica u ovu značajnu privrednu oblast. U radu se vrši analiza produktivnosti rada u poljoprivredi u Republici Srbiji za period od godine. Dobijeni parametri nas upućuju na potrebu za trajno opredeljenje nosilaca agro-ekonomske politike u Republici Srbiji da značajnije razvijaju i osnažuju sektor poljoprivredne proizvodnje. I. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANjA I IZVORI PODATAKA Za ispitivanje definisanog uticaja u analiziranom periodu, u obzir je uzet broj aktivnih poljoprivrednika u Republici Srbiji, ukupan broj hektara obradive površina, vrednost BDV poljoprivrede Republike Srbije kao i investicije u poljoprivredu. Na osnovu navedenih podataka, izračunata je produktivnost rada u poljoprivrednoj proizvodnji kao odnos društvenog proizvoda poljoprivrede(u mil.rsd) i broja aktivnih poljoprivrednika, produktivnost obradivih površina kao odnos društvenog proizvoda poljoprivrede (u 226

227 mil.rsd) i ukupnih obradivih površina (u hektarima) u Republici Srbiji, investicije po aktivnom poljoprivredniku kao i investicije po hektaru obradive površine. Za analizu su korišćeni zvanični statsitički podaci. Podaci o BDV poljoprivrede u Republici Srbiji,podaci o broju aktivnih poljoprivrednika kao i o broju hektara obradive površene, preuzeti su iz sledećih izvora: Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period godineStatistički godišnjak Republike Srbije 2014., godišnje publikacije Reubličkog zavoda za statistiku RS, Narodna banka Srbije, Ministarstvo finansija RS, RZS i dr.korišćeni su i drugi izvori, kao i podaci iz izvora korišćene literature, date u fusnotama. Korišćen parametar za investicije je međufazna potrošnja kao vrednost utrošenog repromaterijala i usluga (inputa) u poljoprivredi u obavljanju poljoprivredne proizvodnje (ali ne uključuje potrošnju osnovnih fondova amortizaciju) tokom posmatranog perioda..iskazuje se u kupovnim cenama. Rad je organizovan i podeljen učetiri segmenta gde svaki segment ima svoj naslov. Nakon uvoda i prikazane metodologije istraživanja, definisani problem istraživanja razmotren je u trećem delu istraživačkog rada naslovljenog kao u naslovu rada. Zaključna razmatranja su prikazana u četvrtom segmentu ovog rada. Podaci o produktivnosti rada i produktivnosti potiču od kalkulacija autora za svaku posmatranu godinu. II. PRODUKIVNOST RADA U POLjOPRIVREDI KAO DETERMINANTARAZVOJA POLjOPRIVREDE U REPUBLICI SRBIJI Povećanje materijalnih proizvodnih snaga u poljoprivredi, preduslov je modernizacije procesa rada, povećanje proizvodnje i prinosa a samim tim i produktivnosti rada i zemljišta Međutim, problemi nasleđeni iz prethodnog perioda, kao i novi izazovi, problemi i propusti u procesu tranzicije, učinili su da poljoprivreda već duži niz godina ostvaruje znatno sporiji rast proizvodnje u odnosu na mogućnosti. Tranzicija privrede Srbije ostavila je pogubne posledice popoljoprivredu. Administrativni model upravljanja zamenjenje liberalnim tržišnim modelom privređivanja. Pritom tržište, kao ključ na institucijamo demogdemokratskog društva, nije uređeno, što se negativno odražava na subjekte privređivanja u poljoprivredi. Tržište, poredtoga, nije razvijeno ni efikasno, nika daje u pitanju tržište roba, tržišten ovca, tržište kapitala, tržište radne snage, tržište zakupa i prometa zemljišta (zastareli registar zemljišta i katastarski sistem, nerešeno pitanje društvene svojine u zadrugama itd.). 227

228 Analizirani šestogodišnji period ekonomskih kretanja u srpskom agraru, su godine u kojima se osećaju efekti ekonomske krize.dinamika investiranja u poljoprivredu nije usklađena sa stvarnim potrebama poljoprivrede i zbog takvih tendencija, iako su se kretanja u spoljnotrgovinskoj razmeni poljoprivrednim proizvodima promenilaova razmena beleži suficit. Prema podacima Republičkog zavoda uza statistiku, učešće poljoprivrede u ukupnom izvozu Srbije je 19,2%, a učešće uvoza poljoprivrede u ukupnom uvozu je7,6 %. Međutim, suficit u spoljno-trgovinskoj razmeni agrarnim proizvodima, koji se ostvaru je od godine, više je indikator naših potencijalnih mogućnosti, nego naše stvarne konkurentnosti. Činioci razvoja poljoprivrede dele se na unutrašnje i spoljne. Unutrašnjim činiocima smatraju se: prirodni uslovi (zemljište, klima, vode); investicije (visina, tehnička struktura); savremena poljoprivredna tehnika i tehnologija (mehanizacija, hemizacija, nove sorte i rasestoke, obrada zemljišta, stanovništvo i radna snaga, obrazovanje, stručna radna snaga; agrarna struktura; struktura proizvodnje; koncentracija i centralizacija proizvodnje. Spoljnim faktorima smatraju se: ekonomski razvoj zemlje; tražnja poljoprivrednih proizvoda u zemlji; izvoz; organizacija i funkcionisanje prometa poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ova klasifikacija faktora koji utiču na razvoj poljoprivrede svrstala je investicije, zemljište i radnu snagu u poljoprivredi u grupu unutrašnjih faktora, odnosno onih faktora koji imaju veliki značaj za njen razvoj. Zbog toga su ovi činioci, predmet analize prikazane u sledećoj tabeli. Podaci neophodni za izračunavanje zadatih odnosa i izračunati odnosi prikazani u sledećoj tabeli, (tabela 1) gde je: BDV-bruto dodata vrednost poljoprivrede u Republici Srbiji u milijardama RSD; R-broj aktivnih poljoprivrednika u Republici Srbiji; Z-površina obradivog zemljišta u Republici Srbiji u hiljadama hektara. /Tabela 3/ I- investicije, odnosno vrednost utrošenog repromaterijala i usluga (inputa) u poljoprivredi u obavljanju poljoprivredne proizvodnje (ali ne uključuje potrošnju osnovnih fondova amortizaciju) tokom posmatranog perioda u milionima RSD; Na osnovu navedenih podataka izračunata je: A).P/R-produktivnost rada u poljoprivredirepublike Srbije, kao odnos BDV poljoprivrede u dinarima i broja aktivnih poljoprivrednika. B). P/Z-produktivnost obradivih površina u Republici Srbiji kao odnos društvenog proizvoda poljoprivrede u dinarima i ukupnih obradivih površina u hektarima u Republici Srbiji. Ovaj pokazatelj može da 228

229 se nazove i i društvenim proizvodom poljoprivrede po hektaru obradivih površina. V).I/Z-investicije u poljoprivredu po hektaru obradivih površina, kao odnos ukupnih ulaganja u poljoprivredi u obavljanju poljoprivredne proizvodnje u RSD i obradivih površina u hektarima. G).I/R- investicije u poljoprivredu po aktivnom poljoprivredniku, kao odnos ukupnih investicija u poljoprivredu u RSD i broja aktivnih poljoprivrednika. Tabela: Produktivnost rada u poljoprivredi, produktivnost obradivih površina, investicije po hektaru obradivih površina, investicije po aktivnom poljoprivredniku a) Godin a BDV poljoprivrede - P (U mil.rsd) Investicijeup oljoprivredu - I (000 RSD) Aktivni poljoprivrednici (R) Obradiva pov. - Z (ha) , , , , , , b) Produktivnostr ada P/R (000 RSD/akt.polj.) Produktivnostze mljišta P/Z (000 RSD/ha) Investicije po aktivnom poljoprivredniku - I/R (000 RSD/akt.polj.) Investicije po hektaru obrdivih površina - I/Z (000 RSD/ha) 5,36 0,72 0,58 0,08 5,30 0, ,08 6,95 0,74 0,85 0,09 8,46 0,89 0,98 0,09 8,07 0,85 0,95 0,10 9,84 1,04 1,04 0,11 Napomena: Podaci se odnose na Republiku Srbiju za period Godine, sa 2008.a bez 2014.god.bezpodataka za Kosova i Metohiju. 229

230 Iz prethodne tabele možemo uočiti da broj aktivnih poljoprivrednika u analiziranom periodu ima tendenciju opadanja a prosečan broj aktivnih poljoprivrednika u posmatranom periodu je što predstavlja značajno odstupanje od broja aktivnih poljoprivrednika posmatrano po godinama. Tendencija opadanja aktivnih poljoprivrednika posledica je transfera stanovništva iz poljoprivrede u ne poljoprivredne delatnosti, koja pored nesumnjivo pozitivnih efekata (porast zaposlenosti, veće mogućnosti za obrazovanje, itd.), ima za rezult atibrojne negativne pojave.smanjivanje poljoprivrednog stanovništva (sa 66,0% u na 10,9% u godini) je jedna od najbitnijih promena u socio-ekonomskim strukturama stanovništva Srbije. Međutim, i pored izrazitih migracionih kretanja stanovništva, na relaciji selo-grad, tj. Iz poljoprivrede u neagrarne sektore, ipak danasu Srbiji i dalje relativno veliki deo stanovništva ostvaruje dohodak od poljoprivredn eaktivnosti, što navodi na zaključak da radna snaga, gledano u celini, nije ograničavajući faktor razvoja poljoprivrede. 4 S obzirom na činjenicu da smanjivanje radne snage u poljoprivredi može da ugrozi proizvodnju u ovoj privrednoj oblasti, ako ne dođe do bržeg povećanja produktivnosti nego što je smanjenje ekonomske aktivnosti, produktivnost u poljoprivredi, značajan je putokaz za definisanje stanja u srpskom agraru. Obradiva površina je imala relativno konstantnu vrednost od ha prosečno, sa tendencijom opadanja. 5 Vrednost društvenog proizvoda poljoprivrede po aktivnom poljoprivredniku ili produktivnost rada u poljoprivredi u posmatranom periodu prosečno je iznosila ,00 RSD i kretala se u rasponu od , godine kada smo imali najniže učešće BDV poljoprivrede u ukupnom BDP Republike Srbije (Tabela 3) do ,00 RSD godine, što upućuje na zaključak da je povećanje vrednosti poljoprivredne proizvodnje rezultat pozitivnih kretanja u produktivnosti rada, odnosno povećanje produktivnosti rada posledica je većih investicionih ulaganja u poljoprivredu.društveni proizvod poljoprivrede po hektaru obradivih površina, prosečno je iznosio ,00 RSD a. Zbog približno ujednačenog iznosa obradivih površina na raspon kretanja ovog pokazateljaveliki uticaj je imao iznos BDV poljoprivrede ostvarenog po godinama posmatranja,/ Tabaela 2/gde na osnovu podataka u tabeli možemo videti da poljoprivreda 4 Svetla tačka poljoprivrede Srbije je nauka. Naši naučnici su stvorili više od visokorodnih sorti hibrida pšenice i kukuruza, suncokreta, soje, šećerne repe. 5 Svake godine u poljoprivredi Srbije ostane neobrađeno oko hektara zemljišta koje je u vlasništvu starih i iznemoglih lica. 230

231 ima učešće u stvaranju bruto dodate vrednosti koje se kreće od procenta i da je u BDV poljoprivrede po hektaru obradive površine u direktnoj korelaciji sa sa rastom BDV poljoprivrede. Raspon društvenog proizvoda poljoprivrede po hektaru obradivih površina kretao se od ,00 RSD u 2009.godini do ,00 RSD u godini. Na osnovu rezultata izvršene analize investicija u Srbiji u periodu godine, može se zaključiti da su analizirani aspekti investicionih ulaganja u poljoprivredu imali kolebljivu tendenciju rasta. Investicije po aktivnom poljoprivredniku u analiziranom periodu prosečno su iznosile dinara i kretale su se u rasponu od do ,00 dinara,dok su investicije po hektaru obradivih površina prosečno iznosile svega 9.200,00 dinara. Raspon investicija po hektaru obradivih površina kretao se od 8.000,00 do ,00 dinara. Istovremeno, možemo uočiti da dobijeni parametri imaju nižu vrednost na početku analiziranog perioda, što je posledica sveukupnih ekonomskih kretanja, budući da su 2008 i godine kada se osećaju prvi efekti ekonomske krize u Republici Srbiji. Rezultati istraživanja rasta produktivnosti rada i produktivnosti zemljišta, tj. Efikasnosti upotrebe zemljišta od snadbevenosti rada i zemljišta investicionimin putima ukazuje na veoma veliku elastičnost promene poljoprivredne proizvodnje, kao i parcijalnih produktivnosti poljoprivrede u zavisnosti od promena u nivou snabdevenosti investicionimin putima. Iz ovih rezultati može se videti značaj koji investiciona ulaganja imaju na rast poljoprivredne proizvodnje, a naročito na rast produktivnosti rada, kod koga se relativno najviše manifestuje elastičnost promene u odnosu na snadbevenost rada investicionimin putima, što jasno ukazuje na brz proces supstitucije živog rada o predmećenim. 231

232 Tabela 2: Učešće poljoprivrede u ukupnom Bruto društvenom proizvodu (BDP) i bruto dodatoj vrednosti (BDV) u Republici Srbij(u milijardama RSD)4. Godina BDP BDP u poljoprivrediи u % od ukupne BDV BDV u poljoprivredi u % od BDP ,661, , ,720, , ,881, , ,208, , ,348, , ,618, , Izvor:Strategija poljoprivrednog i ruralnog razvoja Republike Srbije za period , Službeni glasnik Republike Srbije br. 85/2014. Tabela 3. Obim i struktura poljoprivrednih površina Republike Srbije (000 ha) Godina Poljop. zemljište ukupno Oranice i bašte Od kojih ugari i neobrađeno zemlj. Zemljošte pod stalnim zasadima od kojih voćnaci vinogradi Stalni travnjaci Od kojih: livade pašnjaci

233 Izvor: Preuzeto sa sajta Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, dostupno na ZAKLjUČAK Današnje stanje u poljoprivredi Republike Srbije, njeni potencijali i ograničenja, i dalje pokazuju trend manjeg ulagnja od neophodnosti, što potvrđuju i rezultati istraživanjakoji između ostalog, mogu poslužiti da se definišu osnovni razvojni problemi, pri čemu je produktivnost rada u poljoprivredi značajan činilac za stvaranje konkurentnosti celokupne agro privrede Republike Srbije. Sa povećanjem ulaganja u poljoprivredu ova proporcija ulaganja može imati razvojnu funkciju Potreba za stvaranje značajne materijalne osnove za rast društvenog bruto proizvoda, nacionalnog dohotka i dobiti poljoprivredno-prehrambenog sektora i ukupne poljoprivrede Republike Srbije u onoj meri u kojoj se razvija poljoprivreda je neminovnost s obzirom da bez snažne finansijske potpore koja bi upotpunila investicioni proces u svim oblastima poljoprivredne proizvodnje, ne može se adekvatno odgovoriti zahtevima savremenog društva i biti konkurentan na izbirljivom svetskom tržištu. Svakako da ne treba zaboraviti ni činjenicu, da se privreda Republike Srbije, i u okviru nje poljoprivreda, kao jedna od najznačajnijih privrednih grana, sučeljavala sa ogromnim teškoćama u deceniji koja je iza nas i da je, ipak, uspela da održi, korak sa nivoom razvoja poljoprivrede u zemljama okruženja. Zbog svega navedenog, put razvoja Srbije podrazumeva iznalaženje načina kojima se Srbija može i mora uključiti u međunarodnu podelu rada i iskoristiti svoju istorijsku šansu da postane i ostane deo porodice evropskih zemalja. Poljoprivrednici Srbije imaju šansu da postanu deo Zajedničke agrarne politike Evropske Unije i da od jedne гране, која је одувек сматрана социјалном категоријом, постане продуктивна, богата и поштована, конкурентна на тржишту Европске Уније, али и на другим tržištima, a poljoprivredno-prehrambeni proizvodi ''čuvari'' nacionalnog identitrta. 6 Nov milenijum i liberalizacija tržišta, Srbiji je donela nove izazove.i danas je veliki broj onih koji tvrde da bi Srbija mogla da hrani pola Evrope. I zbog toga je vreme da Srbija ovoj privrednoj grani pristupi strateški. Iako je u protekle dve decenije značajno stradala, iako su opustošena velika poljoprivredna gazdinstva, kombinati, iako se selagase a stanovništvo na selu i u poljoprivredi nam je najstarije u Evropi, nebo i zemlja su joj i dalje naklonjeni. 6 Kosanović, N, Pejanović, R, Konkurentnost i kvalitet hrane, Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd,, strana 15,

234 LITERATURA [1] Bilten javnih finansija br. 120, Ministarstvo finansija Republike Srbije, en-120-web.pdf [2] Kosanović, N., Pejanović, R., (2010)Konkuirentnost i kvalitet hrane, Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd, Srbija [3] Milovanović, M.(2011), Finansijske prepreke i podsticaji razvoju agroprivrede Srbije u pretpristupnom periodu, dostupno na [4] Strategija poljoprivrednog i ruralnog razvoja Republike Srbije za period , Službeni glasnik Republike Srbije br. 85/2014. [5] Jonel Subić, Radna snaga značajan ekonomski potencijal u poljoprivredi, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd. %20RADNA%20SNAGA [6] Ekonomski računi poljoprivrede u Republici Srbiji, , Izdavač: Republički zavod za statistiku, Beograd, Milana Rakića br. 5 Za izdavača: prof. dr Dragan Vukmirović, direktor [7] Strategija razvoja poljoprivrede Republike Srbije (Sl. Glasnik RS,, broj 78/05 [8] Nacionalni program za poljoprivredu Republike Srbije od 2010.do Godine (,,Sl. glasnik RS,, broj 83/10), [9] Nacionalni program ruralnog razvoja od do (,, Sl. Glasnik RS,, broj 15/11), [10] Stat. God. Srb. 2012, Statistički godišnjak Republike Srbije Republički zavod za statistiku, Beograd, [11] Kosanović,N; Regionalni otkupni centri u funkciji održivosti ruralnih područja, Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Bulevar despota Stefana 68b, Beograd Web stranice: webrzs.stat.gov.rs/website/public/pageview.aspx?pkey=82 234

235 WORK PRODUCTIVITY IN AGRICULTURE AS A DETERMINANT OF AGRICULTURAL DEVELOPMENT IN THE REPUBLIC OF SERBIA Nada Kosanović, 1 Vesna Klikovac Katanić 2 ABSTRACT Content: The paper presents the analysis of work productivity in agriculture as a determinant of agricultural development in the Republic of Serbia in the period For examination of defined impact in the analized period, it was taken, number of active farmers in the Republic of Serbia, total number of hectares of arable land, investments in agriculture as well as GVA in agriculture for the Republic of Serbia in the given period. Work productivity in agricultural production, arable land productivity in the Republic of Serbia, investments per active farmer as well as investments per hectare of arable land were calculated based on this data.based on the received results conclusions can be drawn about the condition and the overview of development of Serbian agriculture. Keywords: Agriculture, productivity, development, Republic of Serbia 1 Nada Kosanović, Research associate, Institute of applied science in agriculture, Bulevar Despota Stefana 68b, Beograd, Republic of Serbia (phone: ; nada.kosanovic@gmail.com) 2 Vesna Klikovac-Katanić, Msc, Corresponding author, 13.jul Plantaže, Podgorica, Republic of Montenegro (phone: ; vesnak_plantaze@t-com.me) 235

236 236

237 Evolucija indirektnih poreza u poreskom sistemu Bosne i Hercegovine Irina Šolaja 1 Sadržaj - U radu se analizira prva postavka indirektnih poreza Poreskog sistema Bosne i Hercegovine, a koja je ustanovljena Dejtonskim mirovnim sporazumom. Nakon predstavljanja pravno relevantnih c injenica koje su evidentirane u praksi primjene propisa donijetih posle Dejtonskog mirovnog sporazuma, autor c e analizirati pravni okvir pozitivnih propisa i ukazati na njihove prednosti i nedostatke u odnosu na prethodni pravni sistem, a u okviru njega i poreski sistem posrednih poreza. Središte pažnje bic e na analizi važec ih pravnih propisa, institucija koje konstituišu i njihove adekvatnosti za proces Evropskih integracija na c ijem putu je Bosna i Hercegovina. Ključne riječi - Evropske integracije, entitetska nadležnost, naslijeđe iz prošlosti, reforme, unutrašnja organizacija poreskog sistema. 1 Irina Šolaja, Slobomir P Univerzitet, Slobomir - Bijeljina, Bosna i Hercegovina, (Telefon: ; sholajairina@gmail.com) 237

238 UVOD A UTOR analizira prve osnove jedne od dimenzija pravnog sistema, a koja obuhvata indirektne poreske oblike savremenih država i čini dio Poreskog sistema. Dejtoski mirovni sporazum konstituiše raspodjelu fiskalnih ovlašćenja između subjekata finansiranja unutar države. I na taj način daje fiskalni suverenitet za ubiranje prihoda od indirektnih poreza entitetima Bosne i Hercegovine. Shodno tome, osvrnućemo se na evidentiranu praksu i pravnu literaturu naših pisaca poput prof. dr Dinke Antić Finansije i finansijsko pravo, propisa i zakonskih akata, s ciljem da bismo sagledali naslijeđe iz prošlosti. Nakon predstavljenih činjenica iz prvobitne strukture poreskog sistema, dalja pažnja biće na težnji da se u kratkim i preciznim crtama predstavi reforma unutrašnjeg poreskog sistema u domenu indirektnih poreza, preko pravnog, administrativnog i fiskalnog procesa reformi institucija. Neophodnost evolucije i reformisanja našeg Poreskog sistema bila je uzrokovana težnjom Bosne i Hercegovine da bude članica Evropske Unije. Naime, kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina se obavezala da će u svoj poreski sistem ustanoviti i uvesti najbitniji i najizdašniji posredni porez, porez na dodatu vrijednost. Preciznije, da bi jedna država dobila status države članice Evropske Unije ona mora donijeti Zakon o porezu na dodatu vrijednost. Priroda ovoga poreskog oblika zahtjeva da se ubire na centralnom nivou. Što je dovelo do reforme čitavog Poreskog sistema. Dakle, modifikacija Poreskog sistema u domenu indirektnih poreza uslovljena je težnjom Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji, a što je zahtjevalo reformu njenih institucija. Sam kraj rada poredi osnovne karakteristike našeg poreskog sistema sa Poreskim sistemom zemalja članica EU zone. Zbog objektivne nemogućnosti da se sve izloži ukazaćemo samo najbitnije determinante koje precizno određuju mjesto Bosne i Hercegovine na putu ka Evropskoj Uniji. 238

239 I. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA PORESKOG SISTEMA Riječ sistem je grčkog porijekla i predstavlja skup povezanih principa koji uređuju neku cjelinu. 2 Svi poreski sistemi u sebi sadrže osnove društveno-političkog sistema države, čiji je korjen u Ustavu. Oblik državnog uređenja BiH je federacija (složena) država. Pri tome, karakteriše je decentralizacija u visokom stepenu i ne samo političkom već i fiskalnom. Propise iz sfere direktnih poreza nadležni su da donose entiteti i kantoni, dok su indirektni porezi u nadležnosti BiH (centralne vlasti). Međutim, dug je bio proces koji je doveo do uspostavljanja navedene raspodjele ovlašćenja u pogledu prikupljanja prihoda. Osvrnimo se ukratko. A. Nadležnost u prikupljanju indirektnih poreza (entitetska ) Dejtonski mirovni sporazum je ustanovio potpuni fiskalni suverenitet entiteta, koji je shvaćen kao zatvaranje entitetskih granica. Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu spoljnotrgovinska i carinska politika su isključivo u nadležnosti države. Dok su carinske uprave, pravno i operativno, djelovanje u nadležnosti entiteta. Njihova ovlašćenja su obuhvatala administriranje poreza na promet, carine i akcize. Pri tome, RS je sve do godine imala i poseban oblik poreza na promet na razvoj željeznica. Poreski tretman kompanija iz drugih entiteta bio je jednak onom koje su imale rijetke inostrane kompanije, tako da je dolazilo do dvostrukog oporezivanja. Međuentitetska trgovina je tretirana kao uvoz i izvoz. U toku godine na osnovu sporazuma entiteta i Distrikta Brčko ukinuto je dvostruko oporezivanje prometa između entiteta. Izmjenama entiteskih zakona i Zakona o porezu na promet Brčko Distrikta 3 uvedena su uslovna oslobođenja. Koja su podrazumijevala oslobođenje od plaćanja poreza na promet proizvoda ukoliko krajnji kupac ima sjedište u drugom entitetu ili Distriktu. Međutim, uvođenje uslovnih oslobođenja u praksi je dovelo do zloupotrebe ovog instituta. Pojavile su se fiktivne kompanije, koje su bile posljednje u prometnom lancu i koje su na kraju nestale, a da nisu uplatile porez na promet. Ova vrsta izbjegavanja plaćanja poreza 2 M. Raković, Finansije i finansijsko pravo, Banja Luka, 2007, str Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, Službene novine BiH br. 37/2003, Zakon o akcizama i porezu na promet, Službeni glasnik RS br. 25/2002, i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga u Brčko Distriktu BiH, Službeni glasnik Distrikta, br. 16/

240 karakteristična je za decentralizovani sistem poreza na promet. Uvođenjem PDV-A godine otklanja se ta mogućnost. Pored navedenog, karakteristika ovog perioda je šarolika lepeza stopa poreza na promet. Zatim favorizovanje domaćih proizvoda u odnosu na uvozne, a čemu u prilog govori da su stope akciza na domaće proizvode bile niže u poređenju sa uvoznim proizvodima. MMF i CAFAO su procjenili obim poreskih prevara (u periodu od godine) na oko 10% BDP. 4 Na samom završetku ovog perioda, uslijedila je harmonizacija poreza na promet i akciza, na sledeći način : skala stopa poreza na promet je snižena na tri tarifna stava: standardnu stopu, nižu stopu i stopu od 0%, stope poreza na promet su od prvobitnih 24% za proizvode i 12% za usluge, snižene na 20% i 10% (preciznije u RS 18% + 2% za razvoj željeznica), ravnopravan poreski tretman domaćih i uvoznih akciznih proizvoda i ustanovljenje visokog stepena harmonizacije akciza u cijeloj BiH. Međutim, pored svih napora entiteta koji su realizovani donošenjem propisa kojima je harmonizovana skala stopa poreza na promet. Poreska konkurencija između Brčko Distrikta i entiteta ostala je prepreka, koju je teško bilo otkloniti. U prilog tome govore i sledeći podaci. Niže stope poreza na promet (18% i 8%) imale su za posljedicu da je Brčko Distrikt postao atraktivniji za alociranje poslovanja pogotovo za uvoznike nafte i derivata. Zatim, pravna neuređenost i ekonomska podjela, prouzrokovale su da privredni subjekti iz entiteta za gotovinu nabavljaju robu u Distriktu za kupce u entitetima. Pored navedenog i Međunarodna zajednica je dala svoj doprinos za privilegovan položaj Distrikta. Nezaobilazna je i Konačna arbitražna odluka, u kojoj se navodi da je Distrikt došao u nezavidan ekonomski položaj zbog izostanka brige entiteta i uopšte neizvjesnog pravnog statusa. II. REFORME KOJE SU KONSTRUISALE CENTRALIZACIJE Posmatrajući strukturu Ustava BiH 5 i opseg nadležnosti organa uprave koje utvrđuje, primjećuje se da svi prihodi koji se uberu u BiH, pripadaju 4 Izvor: izvještaj MMF-a koji nisu javno objavljeni. 5 Ustav BiH i amandmani na Ustav su preuzeti sa stranice Ustavnog suda BiH, ( ), sajt posjećen 10. marta g. 240

241 entitetima, bez obzira na izvor prihoda (npr. carinske ili monetarne politike). U skladu sa čl. 8 (1) Ustava Federacije BiH je dužna da osigura 2/3, a Republika Srpska 1/3 prihoda potrebnih za finansiranje institucija BiH. Ovakav sistem finansiranja institucija BiH je bio na snazi do 1. januara godine. Nakon čega je uslijedio dugotrajan, složen i neophodan proces fiskalne reforme. Koji je s jedne strane, obuhvatio harmonizaciju direktnih poreza i modernizaciju poreskih uprava entiteta (pod podrškom Međunarodne zajednice), a sa druge strane i reformu indirektnih poreza. Fiskalna reforma u domenu indirektnih poreza se odvijala kroz tri faze, zbog političke osjetljivosti, složenosti i obimnosti, i trajala je u periodu od godine. I završava se uvođenjem poreza na dodatu vrijednost (u daljem tekstu - PDV). 1. PRAVNI OSNOV, koji predstavlja osnov za dalji okvir u kojem će se reforma odvijati. Šta to znači? Prvo je bilo potrebno izvršiti prenos ovlašćenja, u pogledu nadležnosti za ubiranje indirektnih poreza, sa entiteta na centralnu vlast. Što je bilo moguće samo učini donošenjem propisa. To je izvršeno donošenjem tri zakona od kojih je prvi Zakon o uplatama na jedinstven račun i raspodjeli prihoda koji je i izvršio centralizaciju (čl. 1.) 6. Zatim donošenje Zakona o porezu na promet koji je ustanovio jedinstvenu skalu stopa u BiH (utvrđivanja osnovice, oslobođenja i olakšica) 7. Dok je Zakon o akcizama 8, uspostavio jedinstvenu skalu stopa, sistem oporezivanja, sistem kontrole i naplate. Ovi zakoni su stavili van snage sve dotadašnje propise entiteta i Distrikta. Specifičnost Zakona o porezu na promet je kratak rok primjene, naime bio je na snazi samo jednu godinu do donošenja Zakona o porezu na dodatu vrijednost (u daljem tekstu ZPDV). Šta za praksu znači centralizacija prihoda? Centralizacija prikupljanja prihoda značila je za niže nivoe vlasti lišenje dotadašnje fiskalne autonomije, a istovremeno značilo je da entiteti da se Entiteti ne mogu finansirati iz budžeta. Navedene radikalne mjere su doprinijele transparentnosti i neutralnosti novog fiskalnog sistema. 2. PROCES PRIPREMANJA ADMINISTRACIJE se ogleda u spajanju carinskih administracija i delegiranju nadležnosti Upravi 6 Zakon o uplatama na jedinstven račun i raspodjeli prihoda, Službeni glasnik BIH, br. 55/04. 7 Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, Službeni glasnik BiH, br. 62/04. 8 Zakon o akcizama u BiH, Službeni glasnik BiH br. 55/

242 za indirektno oporezivanje (UIO-operativni organ) i Upravnom odboru UIO ( upravljačkom organu ). 9 Krajem decembra godine donošenjem Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja, kojim se uspostavlja organizacijski osnov za jedinstveni sistem indirektnog oporezivanja u BiH 10. S ciljem da se održi fiskalna i makroekonomska stabilnost. Bitna karakteristika zakona je da se osigurava uniformnost u pogledu politike indirektnih poreza. Koja se ostvaruje preko jedinstva u sprovođenju naplate indirektnih poreza i uspostavljanja novog institucionalnog okvira. Upravni odbor UIO je ovlašćen za upravljački dio, dok Operativni dio je u nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu UIO). UIO je institucija sui generis. Njena posebnost je što, iako je formirana na nivou države i finansira se iz budžeta institucija BiH, predstavlja posrednika za nivoe vlasti u BiH. Koja u svoje ime ali za njihov račun prikuplja indirektne poreze u državi. UIO je sastavljena od šest članova; ministri finansija BiH, RS i FBiH koji djeluju ex officio. Kao i iz tri eksperta iz oblasti indirektnih poreza. U svojstvu posmatrača su direktor UIO, predstavnik Centralne banke i Distrikta Brčko. Prve četri godine Odbor ima sedam članova, a predsjedavajući je stranac. Upravni odbor UIO je nadležan za utvrđivanje prijedloga politike o indirektnom oporezivanju (zakonski propisa u oblasti poreskih stopa i ostalih elemenata). Kao i za staranje da se dosljedno sprovode na teritoriji BiH. Zatim, i donošenje podzakonskih akata koji su neophodni za dodatno objašnjenje zakonskih propisa i njihovu lakšu implementaciju u praksi, budući da je potrebno u ovako osjetljivoj materiji isključiti svaku arbitrarnost. 3. DOMEN FISKALNIH PRIHODA, kao treća faza, obuhvata uspostavljanje sistema jedinstvenog računa UIO za naplatu svih indirektnih poreza u BiH i redefinisanje sistema raspodjele prihoda. To je izvršeno tako što se centralna vlast ovlašćuje za finansiranje javnih institucija. Prema zakonu, UIO je nadležna za naplatu svih indirektnih poreza u BiH. Uvoznih i izvoznih dažbina, akciza, PDV, putarine i ostalih prihoda i naknada. Prihodi od skladištenja, novčane kazne, prihodi od prodaje robe predane upravi ili robe 9 Zakon o spajanju carinskih uprava i osnivanju UIO, Službeni glasnik BiH, br. 18/ Zakon o postupku indirektnog oporezivanja, Službeni glasnik BiH, broj 44/

243 oduzete u upravnom ili prekršajnom postupku, prihodi od carinske pratnje... i ostali prihodi koje ostvaruje uprava u okviru svojih nadležnosti. Njena je zakonska obaveza je, da vodi jedinstven račun (kod Centralne banke) na koji se prikupljaju svi indirektni porezi, te da osigura minimalan iznos za povrat indirektnih poreza, prioritet u raspodjeli prihoda ima povrat obveznicima. U slučaju zakašnjenja u vezi sa povratom, država će platiti dnevnu zateznu kamatu obvezniku koji potražuje povrat, i da redovno izvršava transfere državi, entitetima i Distriktu. 11 Budžet institucija BiH se finansira iz dva izvora: vlastitih prihoda države (emisiona dobit Centralne banke) i dijela indirektnih poreza izraženog u apsolutnom indeksu. U budžet BiH se svaki dan uplaćuje jednak iznos novca sa jedinstvenog računa UIO srazmjerno visini godišnjeg budžeta institucija BiH. Nakon odbitka rezervi i dijela koji pripada budžetu, preostalo se djeli između entiteta i Distrikta. Od iznosa koji pripada entitetima, prvo se odbija spoljni dug prema postupku koji utvrdi Ministarstvo finansija i trezora BiH. Servisiranje i otplata inostranog duga je obaveza entiteta, međutim država BiH je garant urednog izvršenja obaveza prema međunarodnim kreditorima. Zato se i realizuje iz dijela indirektnih poreza ali sam postupak, u ime države, izvršava Centralna banka, kao fiskalni asignant BiH. Nakon toga slijedi transfer entitetima, prema Zakonu o sistemu indirektnog oporezivanja dio preostalog iznosa koji se prenosi Federaciji, Republici Srpskoj i Distriktu utvrđuje se na temelju njihovog udjela u krajnjoj potrošnji prikazanoj u prijavama poreza na dodatu vrijednosti. Krajnja potrošnja se definiše kao PDV za koji poreski obveznik nema pravo na povrat. U praksi krajnju potrošnju čini krajnja prodaja osobi koja nije obveznik PDV-a, odnosno maloprodaja i prodaja državnim tijelima i institucijama. Sadašnja raspodjela prihoda od indirektnih poreza u entitetima regulisana je u Federaciji BiH novim Zakonom 12 o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, koji je stupio na snagu 9. maja 2006, a primjenjuje se retroaktivno od 1. januara godine, a u Republici Srpskoj na snazi je Zakon o budžetskom sistemu Republike Srpske Zakon o uplatama na jedinstven račun i raspodjeli prihoda, Službeni glasnik BiH, br 55/ Zakon o pripadnosti javnuh prihoda u FBIH, Službene novine FBiH, br. 22/ Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske, Službeni glasnik RS, br. 128/

244 III. NASLIJEĐE IZ PROŠLOSTI Bosnu i Hercegovinu, kao i većinu država koje se nalazi u tranziciji, karakteriše velika zavisnost i oslanjanje na prihode od oporezivanja potrošnje. Razloge za to treba tražiti prvenstveno u jednostavnosti u ubiranju poreza, nastojanju da se utiče na porast investicija preko podsticanja štednje i nedostatka visokog ili uopšte ikakvog novčanog dohodka kod građana. Arhitektura poreske strukture je determinisana sledećim faktorima: Istorijsko naslijeđe iz perioda socijalizma, čiji je dokaz oslanjanje na indirektne poreze i socijalne doprinose; Nedostatak ekonomski razvijenog tržišta i nizak udio direktnih poreza; Federalizam kao oblik državnog uređenja i visok stepen decentralizovanosti (složen poreski sistem); EU integracioni zahtjevi, koji su doprinijeli implementaciji PDV-a u skladu sa direktivama EU i na osnovu najbolje prakse država članica. TABELA 2 : STRUKTURA PORESKIH PRIHODA U BIH G. 14 VRSTE PRIHODA IZNOS (KM) % Indirektni porezi 4, ,4% PDV 2, % Carine ,1% Akcize 1, ,3% Putarine ,2% Ostalo ,4% Direktni porezi ,9% Porez na dobit ,3% Porez na dohodak ,4% Ostali direktni porezi ,2% Doprinosi 3, % Ukupni poreski prihodi i 9, 534,8 100,0% doprinosi 14 Izvještaji Odjeljenja za makroekonomsku analizu UO UIO,( sajt posjećen 4. maja g. 244

245 Na osnovu izvještaja vidi se da u strukturi poreskih prihoda u BiH dominira PDV, slijede akcize. Dakle, visok stepen zavisnosti budžeta u BiH o naplati indirektnih poreza i samim tim njegova osjetljivost na izmjene u politici indirektnih poreza IV. BOSNA I HERCEGOVINA NA PUTU KA EVROPSKIM INTEGRACIJAMA Nakon kratkog uvida u stanje našeg poreskog sistema i polazeći od toga da status članice EU može da dobije svaka država Evrope (ukoliko se ispune uslovi). Nakon donošene odluke od strane Savjeta ministara, koji je prethodno dobio saglasnost Evropskog parlamenta, na osnovu čl. 49. Ugovora o Evropskoj Uniji. Amsterdamski ugovor (koji je modifikovao Ugovor o EZ) precizira uslove, koji glase : Svaka evropska država koja poštuje načela slobode, demokratije, ljudskih prava i temeljnih sloboda, te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo u EU. 15 Na Savjetu u Kopenhagenu godine donesena je odluka da pridružene zemlje srednje i istočne Evrope koje to žele, mogu postati članice 16 uz ispunjenje ustanovljenih kriterijuma: Politički - stabilne institucije koje garantuju demokratiju, vladavina prava, poštovanje i zaštita manjina; Ekonomski - funkcionisanje tržišne privrede i razvijene sposobnosti da se nosi sa konkurentima na jedinstvenom prostoru EU; Razvijene sposobnosti za- preuzimanje obaveza koje članstvo nosi da bi se ostvarili ciljevi političke, ekonomske i monetarne unije; Prilagođavanje administrativnih i pravosudnih struktura pravnim pravilima EU, preciznije stvaranje prostora da se zakonodavni okvir EU iz prve tri tačke može djelotvorno primjeniti. (Madrid 1995 ). Pri tome, prijem u članstvo EU je složen i veoma dug vremenski i obuhvata: PRETPRISTUPNE OBAVEZE - ispunjenje obaveza koje proističu iz ugovora o stabilizaciji i pridruživanju (Association Agreement Stabilisation- u daljem tekstu AAS). BiH i EU su 16. juna godine u Luksemburgu potpisala AAS, koji nije stupio na 15 European Commision, EU s Relations with South Eastern Europe (online), str.7. Avaible from, ( 4. Maj Ibid, str

246 snagu. 17 Dok je 1. jula potpisan Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima 18 koji se primjenjuje. POST-PRIJEMNE OBAVEZE- koje proizlaze iz ugovora između EU i konkretne zemlje koja ulazi u EU. Pravna stečevina EU (acquis communautare), koje su članice obavezne preuzeti i primjenjivati, obuhvata cjelokupno zakonodavstvo i praksu EU. Broj poglavlja je 35, od njih se dva odnose na sferu poreza Oporezivanje i Carinska unija. Nova članica počinje sa harmonizacijom propisa, prije ulaska, jer na taj način dokazuje svoju spremnost. Poreska struktura BiH u poređenju sa poreskom strukturom EU: Ukupno poresko opterećenje u BiH je ispod prosjeka u EU, pogotovo ako se uporedi oporezivanje rada i kapitala. Pri tom da troškovi rada nisu visoko oporezovani. Udio indirektnih poreza je iznad prosjeka u EU, ali ispod prosjeka članica koje imaju maksimalan udio (npr. Francuska). Dok je udio direktnih poreza je daleko niži u odnosu na prosjek EU, čak ispod minimuma (npr. Bugarska). Sve se to pravda se s jedne strane niskom ekonomskom razvijenošću i niskim primanjima zaposlenih, a s druge strane politika niskih stopa poreza na dobit i dohodak. Dok je udio socijalnih doprinosa na nivou prosjeka EU. 17 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU I BiH, Službeni glasnik BiH- Međunarodni ugovori, br. 10. od 16. Juna godine 18 Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima, Službeni glasnik BiH- Međunarodni ugovori, br. 13. od 1. Jula godine. 246

247 ZAKLJUČAK Poslednja globalna ekonomska i finansijska kriza govori o značaju javnih finansija. S jedne strane su smatrane za jednog od osnovnih generatora budžetskih deficita i uopšte nezapamćene visine javnih dugova. A s druge strane vlade vide izlaz iz recesije u području javnih finansija, politici povećanja javnih prihoda, rezanja javnih rashoda i restriktivnim pravilima zaduženja. Sve je to dovoljan razlog zašto mi je područje javnih finansija zanimljivo i razlog da ga upoznam što više mogu. Poreski sistem kao jedan od instituta koji se izučava u okviru predmeta Finansijsko pravo zahtjeva poznavanje ne samo važećih propisa nego i prvobitne koncepcije kao i razloga koji su ustanovili modifikaciju upravo navedene osnovne koncepcije. Shodno navedenom, u radu je predstavljen condicione sine qua non razlog, naime da bismo postali ravnopravna članica EU - zone mi smo morali izmjeniti propise i administrativni okvir. Za sve to je razlog što Ugovor iz Mastrihta propisuje da ukoliko jedna država želi da ima status zemlje članice EU mora u svoj Poreski sistem ustanoviti i uvesti porez na dodatu vrijednost. To omogućava jednak tretman proizvoda, usluga, dobara i kapitala na zajedničkom tržištu, ali i sigurne i izdašne prihode budžetu EU koji se najvećim dijelom finansira upravo iz poreza na dodatu vrijednost. Na osnovu istraživanja koje smo u radu predstavili mi možemo zaključiti da su BiH institucije reformisane i usklađene sa EUintegracijama. U predstojećem periodu trebamo raditi na obučavanju državnih službenika koji rade u interesu države za koju prikupljaju prihode, ali i u interesu građana, te kontinuirano uskladiti njihove interese i podsticati jačanje poreskog morala poreskih obveznika i na taj način omogućiti što bolju naplatu poreza. Korak u pravom smijeru treba da bude na odgovornom fiskalnom ponašanju poreskih obveznika i samim tim uticaju na balans prihoda i rashoda, niži proračunski deficit i javni dug. Odjek na ekonomski rast BiH, političku stabilnost i blagostanje građana, treba da bude cilj do kojeg nema prečice. Možda ne znamo mnogo, ali znamo ponešto i dok moramo uvijek biti spremni mijenjati mišljenje, moramo djelovati najbolje što možemo u svijetlu onoga što znamo. (W. H. Auden, 1940, Criticism in a Mass Society). 247

248 LITERATURA Antić, D., (2012) Finansije i finansijsko pravo, Panevropski Univerzitet Banja Luka. Raković, M., (2007) Finansije i finansijsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Banja Luci. Popović, D., (2009) Poresko pravo, Beograd. Isailović, Z., (2013) Finansije i finansijsko pravo, Kosovska Mitrovica. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, Službene novine BiH br. 37/2003. Zakon o akcizama i porezu na promet, Službeni glasnik RS br. 25/2002. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga u Brčko Distriktu BiH, Službeni glasnik Distrikta, br. 16/03. Ustav BiH i amandmani na Ustav preuzeti su na stranici Ustavnog suda BiH, ( ). Zakon o uplatama na jedinstven račun i raspodjeli prihoda, Službeni glasnik BIH, br. 55/04. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, Službeni glasnik BiH, br. 62/04. Zakon o akcizama u BiH, Službeni glasnik BiH br. 55/04. Zakon o spajanju carinskih uprava i osnivanju UIO, Službeni glasnik BiH, br. 18/03. Zakon o postupku indirektnog oporezivanja, Službeni glasnik BiH, broj 44/03. Zakon o uplatama na jedinstven račun i raspodjeli prihoda, Službeni glasnik BiH, br 55/04. Zakon o pripadnosti javnuh prihoda u FBIH, Službene novine FBiH, br. 22/06. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske, Službeni glasnik RS, br. 128/06. Izvještaji Odjeljenja za makroekonomsku analizu UO UIO,( European Commision, EU s Relations with South Eastern Europe (online), str.7. Avaible from, ( Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU I BiH, Službene glasnik BiH- Međunarodni ugovori, br. 10. od 16. juna g. 1 Privremeni sporazum o trgovini I trgovinskim pitanjima, Službeni glasnik BiH- Međunarodni ugovori, br. 13. od 1. jula

249 DEVELOPMENT OF INDIRECT TAXES OF THE TAXATION SYSTEM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Irina Šolaja ABSTRACT Content - This paper analyses initial organization of indirect taxes in the Taxation System of Bosnia and Herzegovina, which was institued by Dayton Agreement. After representing legally relevant facts that were derived from the application of the regulations implemented after the Dayton Agreement, the author will analyze the legal structure of the positive regulations and will point to their strengths and weakness in comparison to the previos legal system, and within It the taxation system of direct taxes. The center of attention will be on the analysis of valid legal regulations, institutions that constitute and their capability for the process of European integrations on which path Bosnia and Herzegovina is now. Keywords - European integrations, entity jurisdiction, past legacy, reforms and internal organization of the tax system. 249

250 250

251 Nova marketinška paradigma XXI vijeka Jelena Žugić 1 Sadržaj Ekonomsko okruženje u XXI vijeku je značajno izmijenjeno, prvenstveno usled neophodnosti globalnog prisustva, velikog talasa tehnoloških promjena, smanjenja troškova poslovanja i produženja životnog ciklusa proizvoda. Revolucionarne promjene koje su se zadnjih desetak godina desile u tržišnom okruženju a koje su nastale prvenstveno pod uticajem društvenih medija odnosno Internet marketinga, nametnule su potrebu da se preispita poslovna praksa, upravljačka filozofija poslovanja, kao i principi i koncepti modernog marketinga. Dva najmoćnija oblika marketinga u XXI vijeku su živa riječ i elektronska riječ, pa iako se poruka koju šaljemo nije promijenila - medij jeste. U globalnim uslovima poslovanja gdje imate visoko osviješćenog i tehnološki obezbijeđenog potrošača, kompanije moraju svoje marketinške tehnike i komunikacije prilagoditi novom okruženju. S obzirom da je XXI vijek više vijek potrošača, nego vijek tehnologije, u radu će biti razmatran razvoj dugoročnih odnosa sa potrošačima kroz usvajanje filozofije relacionog marketinga, menadžmenta odnosa sa kupcima (CRM), kao i usvajanjem holističkog pristupa marketinga i najnovijeg koncepta marketinga 3.0. U uslovima globalizacije ponašanje modernih potrošača se mijenja, pa oni danas biraju proizvode i kompanije koji zadovoljavaju njihove dublje potrebe za kreativnošću, zajedništvom ili idealizmom. Iz tog razloga, u XXI vijeku kompanije su prinuđene stvarati proizvode, usluge i korporativne kulture koje nadahnjuju, uključuju i odražavaju vrijednosti i kulture njihovih klijenata. Ključne riječi marketing, globalizacija, tehnologija, Internet, potrošač 1 Jelena Žugić, Univerzitet Mediteran, Podgorica, Crna Gora (telefon: ; jelena_perovic@yahoo.com). 251

252 I. UVOD U poslednjih dvadesetak godina došlo je do gotovo nevjerovatnih promjena u poslovnom i društvenom okruženju što se u velikoj mjeri odrazilo i na marketing. Po mišljenu mnogih teoretičara, marketing praksa se nalazi na prekretnici. Smatra se da se nešto slično dogodilo početkom 70-ih godina prošloga vijeka, kada se ubrzavao razvoj konkurentnih odnosa koji je zahtijevao da preduzeća najrazvijenijih zemalja drugačije počnu definisati konkurentsku prednost i načine za obezbeđenje stabilne konkurentske pozicije. Tada se po prvi put počelo ozbiljnije razmišljati o potrošačima i njihovim zahtjevima, interesima i željama. Marketing aktivnosti preduzeća podrazumijevaju sve poslove i funkcije koje se spremaju i realizuju na postojećim tržištima ili tržištima na koje će kompanija poslovati. Za posljednjih dvadesetak godina došlo je do gotovo nevjerovatnih promjena u poslovnom i društvenom okruženju što se značajno odrazilo i na marketing. Ekonomsko okruženje u XXI vijeku je značajno izmijenjeno, prvenstveno usled neophodnosti globalnog prisustva, velikog talasa tehnoloških promjena, smanjenja troškova poslovanja i produženja životnog ciklusa proizvoda. Današnji potrošači biraju one proizvode, usluge i kompanije koji mogu zadovoljiti njihove duboke potrebe za kreativnošću, zajedništvom i idealima. Vodeće kompanije danas moraju shvatiti da imaju posla sa visoko osvješćenim i tehnološki obezbijeđenim kupcima, gdje stara pravila marketinga neće biti od velike koristi prilikom obezbjeđivanja vrijednosti za kupce. Umjesto toga, oni su prinuđeni kreirati proizvode, usluge i korporativnu kulturu koja inspiriše, uključuje i reflektuje vrijednosti za kupce. U marketinškom okruženju XXI vijeka, umjesto organizovanja po proizvodima i/ili prodajnim teritorijama, uspješne kompanije su se (re)organizovale prema tržišnim segmentima. Kod manje uspješnih i neuspješnih kompanija na vrhu organizacione piramide nalaze se»top«menadžeri, potom slijede srednji menadžeri i ostali zaposleni, dok se na najnižem hijerarhijskom nivou na dnu piramide, nalaze kupci/potrošači. U uspješnim kompanijama koje su pravilno razumjele suštinu filozofije marketinga, na najvišem hijerarhijskom nivou, tj. na vrhu piramide nalaze se kupci, u središnjem delu nalaze se zaposleni koji su u direktnom kontaktu s kupcima, ispod njih se nalaze srednji menadžeri koji podupiru zaposlene»na prvoj liniji«, dok se na dnu piramide nalaze top menadžeri koji pružaju podršku menadžerima srednjeg nivoa. 252

253 Sa druge strane, ako se poistovjeti isključivo sa njegovim operativnim aspektima (četiri ili sedam elemenata marketing miksa), dosadašnja praksa je pokazala da marketing kao integralni dio organizacionih aktivnosti ne daje rezultate koje se od njega očekuju. Naravno, ovo ne znači da je marketing miks suvišan u paleti marketing angažovanja kompanija, već prije svega da je u savremenom marketing okruženju dubina i profil uspješnog tržišnog ponašanja mnogo više usmjerena ka strategijskoj dimenziji marketinga. Praćenje tehnološkog okruženja može dovesti do toga da se primijete šanse za velike investicije u novim tehnoloskim oblastima. Posebno bitne tehnološke promjene su one koje utiču na marketing i marketing okruženje koje su vezane za neslućeni razvoj informatičke tehnologije. Dok tradicionalni mediji nude metod masovne komunikacije sa potrošačima, društveni mediji se individualno obraćaju potrošačima jedan na jedan (kastomizirani marketing). Dakle, Internet je iz korijena promijenio način komunikacije među ljudima a na tržištu, u XXI vijeku, vladaju nova pravila marketinga i drugačiji, interaktivni načini promovisanja brendova. Umjesto bombardovanja reklamama, što je bio slučaj kod tradicionalnih medija (elektronski, štampani mediji), važno je staviti akcenat na slanje poruka pravim ljudima, i u pravom trenutku. Na ovaj način, koristeći ciljane poruke koje koštaju samo mali dio budžeta koji se troši na reklamiranje pitem tradicionalnih medija, može se doprijeti i do teško pristupačnih tržišnih niša i zadovoljiti potrebe i tih potrošača. U radu će biti ukazano na ključne tržišne promjene prvih 15 godina novog milenijuma i njihove implikacije na poslovnu filozofiju, koncepte, principe i tehnike marketinga iz ugla donošenja strateških marketinških odluka. U tom kontekstu biće opisana revolucionarna uloga informaciono-komunikacionih tehnologija, posebno Interneta, i to kroz razvoj dugoročnih odnosa sa potrošačima, sa naglaskom na holistički pristup marketingu, usvajanje filozofije relacionog marketinga, menadžmenta odnosa sa kupcima (CRM), i najnovijeg koncepta marketinga 3.0. II. RAZVOJ DUGOROČNIH MARKETINŠKIH ODNOSA U XXI vijeku, marketing se ne može odnositi samo na aktivnosti koje obavlja grupa ljudi u definisanom oblasti ili odeljenju preduzeća. Često se citira misao Dejvida Pakarda, suosnivača kompanije Hewlett-Packard : Marketing je isuviše važan da bismo ga prepustili samo odeljenju za marketing. U marketingu se, između ostalog, koriste strategije komunikacije, distribucije i formiranja cijena kojima se kupcima i drugim stejkolderima obezbjeđuju proizvodi, usluge, ideje, vrijednosti i koristi koje 253

254 oni žele, u vrijeme i na mjestu koje njima odgovara. To podrazumijeva izgradnju dugoročnih odnosa od koje svi učesnici imaju koristi. U tom kontekstu marketing predstavlja skup ustanovljenih procesa i praksi kojima se kreiraju, isporučuju i razmjenjuju ponude koje predstavljaju vrijednost za kupce, klijente, partnere i društvo u cjelini. 2 Jedan od najboljih mislioca iz oblasti marketinga, koga mnogi smatraju»ocem marketinga«, Filip Kotler (Philip Kotler) je napisao da: Marketing menadžement smatramo umjetnošću i naukom izbora ciljnih tržišta i sposobnošću pridobijanja, zadržavanja i povećavanja broja kupaca putem stvaranja, isporučivanja i komuniciranja superiorne vrijednosti za potrošače«. 3 U središtu navedenih definicija marketinga nalazi se koncept vrijednosti za potrošača (customer value). Vrijednost za potrošača je relativna kategorija koja označava apsolutnu ili relativnu razliku između koristi od kupovine ili potrošnje proizvoda i troškova nabavke toga proizvoda, posmatrana u odnosu na konkurentski proizvod. Korist koju potrošač dobija kupovinom datog proizvoda proističe iz kvaliteta samog proizvoda, njegovog dizajna, usluga vezanih za proizvod, imidža Brenda, korporativnog imidža ili imidža zemlje porijekla proizvoda. Troškovi, koji čine drugu komponentu vrijednosti za potrošača, obuhvataju novčane izdatke potrošača za nabavku jedne jedinice proizvoda, napor i vrijeme koji su uloženi u pribavljanju informacija neophodnih za donošenje odluke o kupovini datog proizvoda. Preduzeće može na dug rok da poveća vrijednost za potrošača na više načina: 1. povećavanjem koristi, uz nepromijenjene troškove, 2. smanjivanjem troškova (prije svega cijene), uz nepromenjenu koristi 3. istovremenim povećavanjem koristi i smanjivanjem troškova 4. bržim porastom koristi u odnosu na porast troškova 5. sporijim smanjivanjem koristi u odnosu na smanjivanje troškova. Danas, vrijednost za kupca ne zavisi samo od visokog kvaliteta, pa visokokvalitetan proizvod koji je dostupan samo po visokoj cijeni neće biti percipiran kao dobra vrijednost, baš kao ni proizvodi ili usluge niskog 2 Lamb, C.W., Hair, J.F. and McDaniel, C. (2013), Marketing MKTG, Data status, Beograd, str. 2 3 Kotler, P. and Keller, K. (2006), Marketing menadžment-12. izdanje, Data status, Beograd, str

255 kvaliteta koji se prodaju po niskoj cijeni. Kupci cijene one proizvode i usluge čiji je kvalitet u skladu sa njihovim očekivanjima i koji se prodaju po cijeni koju su spremni da plate. Primjera radi, potrošači sa manjim prihodima su cjenovno osjetljivi ali će platiti proizvode koji donose korist koja je vrijedna uloženog novca. Iako cijena predstavlja signal vrijednosti (tašna od dolara se smatra kvalitetnojom od one koja košta 100 dolara), vrijednost nije vezana samo za cijenu. Grupna trgovina putem Interneta već je nekoliko godina u usponu, ali pojavila se nova vrsta sajtova za grupnu trgovinu kojom se pokušavaju privući bogati kupci. Osnovni koncept je da poznato ime iz svijeta mode uređuje sajt tako da pažljivo bira atrikle omiljenih maloprodacvaca (Saks Fifty Avenue, Barneys New York). Kupci onda kupuju pažljivo probrane artikle, a sajt zarađuje proviziju od svake kupovine. Tako Moda Operandi je rasprodala pletene suknje po dolara po komadu, Motilo se usmjerava na francusku visoku modu a Fino File je onlajn časopis koji nudi mogućnost kupovine raznih artikala, od ženskih majci za 80 dolara do čizama za dolara. S obzirom na izvještaje o sve većem broju pretplatnika i rasprodatoj robi, jasno je da ovi veb-sajtovi privlače kupce koji cijene pažljivo odabran stil. 4 U marketinškoj teoriji, postoje načini za stvaranje veće (dodate) vrijednosti za potrošače. Tako je Majkl Porter (Michael Porter) sa Harvarda predložio lanac vrijednosti kao snažan instrument za pronalaženje načina za stvaranje veće (»dodate«) vrijednosti za potrošače. 5 Porterov lanac vrijednosti je predstavljen na slici 1. 4 Wilson, E. (2012), Social Shopping: Everybody Wants In, New York Times, 25.mart 2012, str.18 5 Kotler, P. and Keller, K. (2006), Marketing menadžment-12. izdanje, Data status, Beograd, str

256 Izvor: Kotler,P., Keller, K (2006), Marketing menadžment, Data status, Beograd, str.39 Slika 1: Model lanca vrijednosti Prema modelu lanca vrijednosti, predstavljenom na slici 1, svaka organizacija predstavlja sintezu aktivnosti koje se obavljaju u cilju dizajniranja, proizvodnje, marketiranja, isporuke i podrške njenim proizvodima. U lancu vrijednosti identifikovano je devet strateški relevantnih aktivnosti koje stvaraju vrijednost proizvoda. Ovih devet aktivnosti, koje stvaraju vrijednost, sastoje se od pet primarnih aktivnosti (aktivnosti uvođenja materijala u posao-ulazna logistika; aktivnosti pretvaranja materijala u finalne proizvode-proizvodnja; aktivnosti prevoza i otpremanja finalnih proizvoda-izlazna logistika; aktivnosti marketiranja - marketinga i prodaje; i uslužne aktivnosti) i četiri aktivnosti podrške ili pomoćne aktivnosti (nabavka, razvoj tehnologije, upravljanje ljudskim resursima i infrastruktura organizacije). Koristeći model lanca vrijednosti, zadatak kompanije je da analizira troškove i učinke svake aktivnosti koja stvara vrijednost i da pronađe načine da ih unaprijedi. U tom kontekstu, kompanija treba da procijeni troškove i učinke primarnih i pomoćnih aktivnosti konkurentskih kompanija da bi ih koristila kao repere za poređenje sopstvenih troškova i učinaka pojedinih aktivnosti koje oblikuju lanac vrijednosti. 256

257 Razvijajući dugoročne marketinške odnose, marketari danas moraju biti spremni za potrošača koji je svjesniji, aktivniji i moćniji nego ikada ranije. U isporuci superiorne vrijednosti potrošaču kao i u obavljanju izvršnih i kreativnih aktivnosti, revolucionarnu ulogu u XXI vijeku imaju najnovije informaciono-komunikacione tehnologije. Danas se marketarima pružaju mogućnosti da putem Weba, pomoću precizne poruke, dođu do velikog broja mikro tržišta i isporuče vrijednost kupcima, umjesto da koriste Web lokacije namijenjene masovnoj publici. Kao marketinški primjeri, najzanimljiviji su primjeri lokacija Amazon i itunes, koji su vođeni tzv. teorijom dugačkog repa. Teorija dugačkog repa (The Long Tail) zasniva se na tezi da se današnja ekonomija pomjera sa proizvoda široke potrošnje i masovnih tržišta koji na grafiku ukupne tražnje čine glavu krive tražnje, ka brojnim tržišnim nišama koje su u repu te krive. Kako opadaju troškovi proizvodnje i distribucije, posebno putem Interneta, tako je sve manje potrebno da jedan proizvod odgovara najvećem broju potrošača. U vremenu kada nas više ne sputava nedostatak fizičkog prostora na policama i uska grla distribucije, prodaja proizvoda u ciljanim tržišnim nišama može biti ekonomski privlačna kao i poslovanje na masovnom tržištu. 6 III. KONCEPT HOLISTIČKOG MARKETINGA Savremeni marketing se zasniva na tradicionalnim principima marketinga, ali se fokusira i na novim elementima. Holistički marketing koncept se zasniva na razvoju, dizajnu i implementaciji marketing programa, procesa i aktivnosti koje reorganizuju širinu i međuzavisnost marketinga. Sa sve većim razvojem informacione tehnologije neophodno je unapređivati i uskladiti marketing sa novonastalim promjenama na tržištu. Holistički marketing, odnosno savremeni marketing, je integrisanje aktivnosti istraživanja vrijednosti, stvaranja vrijednosti i isporuke vrijednosti, sa ciljem izgradnje dugoročnih, obostrano zadovoljavajućih odnosa i zajedničkog prosperiteta među ključnim interesnim grupama (stejkholderima). 7 Profitabilan rast se obezbjeđuje povećanjem učešća na tržištu, izgradnjom lojalnosti potrošača i korišćenjem tzv. doživotne vrijednosti potrošača. 6 Anderson, C. (2006), The Long Tail: Why the Future of Business is Selling Less of More, Hyperion E-book, str.13 7 Janičić, R. i Filipović, V. (2010), Strateški marketing, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str

258 Okvir holističkog marketinga obuhvata tri ključne oblasti: 1. Istraživanje vrijednosti: Kako kompanija može da identifikuje šanse za ponudu novih vrijednosti? 2. Stvaranje vrijednosti: Kako kompanija može na efikasan način da kreira kvalitetniju ponudu nove vrijednosti? 3. Isporuku vrijednosti: Kako kompanija može da koristi svoje mogućnosti i infrastrukturu za isporuku novih vrednosti na efikasniji način? Na slici 2 prikazane su dimenzije holističkog koncepta marketinga Izvor: Janičić, R. Filipović, V. (2010), Strateški marketing, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str.18 Slika 2: Dimenzije holističkog pristupa marketingu 8 Kao što se može vidjeti na slici 2, holistički marketing pristup teži da je "sve bitno" i shodno tome fokusira se na četiri važne komponente: interni marketing, integrisani marketing, relacioni marketing (marketing odnosa) i marketing društvene odgovornosti. Holistički pristup internim odnosima u organizaciji obezbjeđuje da svi u organizaciji private marketing princip, posebno viši nivoi menadžmenta. Zapošljavaju se, obučavaju i motivišu sposobni ljudi, koji su spremni da maksimalno rade na stvaranju vrijednosti 258

259 za kupce, društvo i kompaniju. Interni odnosi prepoznaju se na dva nivoa. Na prvom nivou, različite marketing podfunkcije moraju uspostaviti sinergiju. Na drugom nivou, preostale poslovne funkcije u organizaciji (proizvodnja, istraživanje i razvoj, ljudski resursi i finansije), moraju se marketinški orjentisati i razviti zajedničku strategiju u odnosu na okruženje i tržište. Integrisani marketing ima za cilj da razvije integrisane marketing programe radi stvaranja, komuniciranja i isporuke vrijednosti za potrošače, iznad očekivanih ili uobičajenih. Program integrisanog marketinga sastoji se od niza odluka koje se odnose na poboljšanje ukupnih performansi poslovnog procesa i menadžerskih aktivnosti, koje kompanija koristi radi ostvarenja postavljenih ciljeva. Integracija aktivnosti i procesa marketinga ima za cilj maksimiziranje njihovih zajedničkih efekata. Kao osnovni zadatak relacionog marketinga, postavlja se usmjeravanje ka izgradnji optimalnog nivoa odnosa, kako sa kupcima, tako i sa ostalim grupama koje čine mikro okruženje konkretnog poslovnog sistema (dobavljači, konkurenti, distributeri i drugi), a koje u značajnoj mjeri određuju uslove i kriterijume tržišnog poslovanja u određenim situacijama. Ralacioni marketing se može definisati kao uspostavljanje, održavanje i razvoj odnosa sa potrošačima kao i poslovnim partnerima u cilju strateškog razvoja kompanije. Kao neka od značajnih načela društveno odgovornog marketinga, mogu se navesti: etičko poslovanje, poštovanje ljudskih i radnih prava pojedinca i grupa na tržištu, poštovanje ekoloških principa u razvoju novih proizvoda, borba protiv korupcije u tržišnom poslovanju i poštovanje etičkih principa u kreiranju komunikacije sa tržišnim grupama. Relacioni marketing (marketing odnosa) se posebno izdvojio u okviru holističkog pristupa marketing budući da je zasnovan na razvoju dugoročnih odnosa i to na mikro i makro nivou. Preduzeće koje primjenjuje marketing odnosa na makro nivou prepoznaje da marketing aktivnosti utiču na tržište potrošača, tržište rada, tržište dobavljača, interna tržišta i tržišta institucija. Na mikro nivou, marketing odnosa prepoznaje da se fokus marketinga mijenja i preusmjerava sa obavljanja pojedinačnih transakcija na izgradnju dugoročnih odnosa sa potrošačima. Zato zastupnici marketinga odnosa vjeruju da proizvodi/usluge njihovih kompanija dolaze i odlaze, a da je prava jedinica vrijednosti dugoročni odnos sa potrošačima. Za navedenu činjenicu se može koristiti primjer kofe koja curi. Primjera radi, ako imamo dvije banke, banku A i banku B, koje se trude da privuku nove klijente i uspjele su da svake godine privuku deset procenata novih klijenata, razvojem raznih novih usluga ili targetiranjem novih tržišnih segmenata. Ali svi privučeni klijenti u toku jedne godine ne ostaju u banci, stopa zadržavanja klijenata nije 100 % - postoje rupe u kofi. Banka A ima malu rupu na kofi i gubi 5% svake godine, tako da je poslije 14 godina ova banka udvostručila broj 259

260 korisnika. Banka B ima veći problem jer je zadržala 90% korisnika, a rupa u kofi je 10%, tako da ova banka privlači i gubi korisnike istom brzinom. Veličina kompanije B poslije 14 godina ostala je na istom nivou. Puno naučnika danas smatraju da zadržavanje korisnika ima snažniji efekat na profit od tržišnog učešća, ekonomije obima i drugih varijabli koje se obično povezuju sa konkurentskom prednošću. Marketing odnosa izgrađuje snažne ekonomske, tehničke i društvene veze među uključenim stranama. Krajnji rezultat marketinga odnosa je izgradnja jedinstvene imovine preduzeća koja se naziva marketinška mreža. 8 Ona se sastoji od preduzeća i njegovih stejkholdera (potrošača, klijenata, zaposlenih, dobavljača, distributera) sa kojima je izgradila međusobno profitabilne poslovne odnose. Konkurencija se danas ne javlja samo među preduzećima nego među njihovim marketinškim mrežama, a uspijeva ono preduzeće koje je izgradilo bolju mrežu. Princip djelovanja je jednostavan: izgraditi učinkovitu mrežu odnosa s ključnim stejkohderima i dobit neće izostati. 9 IV. MENADŽMENT ODNOSA SA KUPCIMA (CUSTOMER RELATIONSHIP MANAGEMENT - CRM) Osnovni zadatak upravljanja marketingom kompanije odnosi se na privlačenje i zadržavanje klijenata kroz razvoj dugoročnih odnosa sa kupcima i akcionarima i postizanje pune saradnje sa njima kroz marketing odnosa i holistički pristup marketingu. Menadžment odnosa sa kupcima (CRM) predstavlja strategiju naprednog upravljanja odnosima preduzeća sa klijentima. U teoriji postoje mišljenja da će najznačajnija karakteristika poslovanja u XXI vijeku biti premještanje pregovaračke snage u lancu vrijednosti sa proizvođača na potrošače, koji svojim potrebama i zahtjevima diktiraju uspjeh ili propast pojedinih institucija i njihovih proizvoda i usluga. Prema nekim mišljenjima, XXI vijek je prikladnije nazvati vijekom potrošača, nego vijekom tehnologije. CRM za preduzeća znači biti dobro informisan i biti sposoban za interakciju sa profitabilnim i potencijalno profitabilnim kupcima. Ovako shvaćen CRM predstavlja poslovnu filozofiju 8 Murphy, B. et. al. (2005), Stakeholder perceptions presage holistic stakeholder relationship marketing performance, European Journal of Marketing, Vol.39, No. 9/10, str Narayandas, D. and Rangan, V.K. (2004), Building and Sustaining Buyer Seller Relationships in Mature Industrial Markets, Journal of Marketing, Vol. 68, 2004, str

261 koja ne može isključivo da se svede na implementaciju pojedinačnih softverskih rješenja. Ideja CRM se odnosi prvenstveno na pružanje pomoći preduzećima da koriste tehnologiju i ljudske potencijale kako bi stekli uvid u ponašanje kupaca i vrijednost tih kupaca. Na taj način oni mogu pružiti bolju uslugu korisnicima, bolje i brže prodavati svoje proizvode i usluge, pojednostaviti marketinške i prodajne procese, otkriti nove kupce i na taj način povećati prihode. To se ne događa tako što će preduzeće jednostavno kupiti i instalirati softver. Da bi CRM zaista bio efikasan, kompanija prvo mora biti načisto koju vrstu informacija traži od kupaca i šta namjerava učiniti s tim informacijama. Osnovna ideja CRM nije orjentisanost kompanije prema uslugama i proizvodima, već povećana briga za korisnike pa usluge i proizvodi moraju biti prilagođeni ličnostima, željama i preferencijama korisnika. 10 Dok marketing odnosa naglašava značaj razvijanja dugoročnih odnosa sa svim stejkholderima CRM stavlja težište na izgrađivanje i razvijanje dugoročnih odnosa sa potrošačima. Polazi se od toga da je višestruko skuplje privlačenje novih potrošača u odnosu na zadržavanje postojećih. Samo ukoliko dobro poznajemo svoje potrošače, u mogućnosti smo da zadovolji njihove potrebe i želje bolje od konkurencije, izgradimo lojalnost i povjerenje potrošača. 11 U svakoj kompaniji nalazi se veliki broj podataka o kupcima koji su razbacani širom banke i duboko zakopani u»parcijalnim«bazama podataka i dokumentima koji se nalaze u raznim sektorima kompanije. Kada se ti podaci o klijentima na adekvatan način integrišu, onda oni postaju veoma značajna baza informacija za izgradnju snažnih odnosa sa kupcima i makismiziranje njihove lojalnosti. Zato CRM predstavlja marketinški koncept koji preduzeću pomaže da upravlja detaljnim informacijama o pojedinačnim klijentima i pažljivo upravlja svim»dodirnim tačkama«sa njima (potrošačeve kupovine, kontakti s prodavcima, posjete na sajtu) radi maksimiziranja njihove lojalnosti. Svaka kompanija koja ima iskustva u primjeni ovog modela shvatila je da CRM nije samo tehnologija i softversko rešenje već sastavni dio cjelokupne strategije odnosa s kupcima. U vezi sa tim treba ukazati najmanje na dva problema, koje marketing menadžeri moraju imati u vidu, i to: 12 1) kupci često ne znaju šta zaista žele, a posebno koje će biti njihove vrijednosti u budućnosti, 10 Lovreta, S., et.al. (2010), Menadžment odnosa sa klijentima, Ekonomski fakultet, Data Status, Beograd, str Maričić,B. (2002), Ponašanje potrošača, Ekonomski fakultet, Beograd, str Mihailović B. (2008), Marketing, CPI, Podgorica, str

262 2) Njihova očekivanja dramatično rastu, sve do nerealnih zahtjeva. Jedna kompanija, na primjer, može imati komunikaciju sa klijentima na mnogo različitih načina, uključujući reklamne kampanje, Internet marketing, vještine upravljanja prodajom i advertajzing. CRM model ima zadatak da poveže svaku od ovih tačaka, pa analitičari kao češalj prolaze kroz sve prikupljene podatke, kako bi dobili holistički,pogled na svakog klijenta i ukazali na područja u kojima su potrebne bolje usluge. Cilj upravljanja odnosa sa klijentima je stvaranje superiorne vrijednosti za klijenta, uspostavljanje i održavanje dugoročnih odnosa sa klijentima. Nije u pitanju samo aktuelna nego i dugoročna korespodencija ponude sa očekivanom vrijednošću kako bi se kreirao dugotrajni kupac (longer lasting customer). Poznato je pravilo 80/20/30 o profitabilnosti klijenata koje kaže da 20% klijenata generiše 80% gotovine, zatim su na redu klijenti sa kojima postoji mogućnost unapređivanja odnosa, a zatim ide onih 30% klijenata koji generišu gubitke. 13 Za kompaniju je veoma bitno da utvrdi profile svojih klijenata kako bi im mogla na pravi način prilagoditi svoju poslovnu strategiju. Najvrednije i najprofitabilnije klijente, svakako, ne može i ne bi trebala tretirati na isti način kao one koji samo generišu gubitke. Dubina fokusiranja prema klijentima zavisi prije svega od industrije u kojoj kompanija posluje, kao i od njenih organizacionih i tehnoloških mogućnosti. CRM strategija je centralna i najvažnija poslovna inicijativa kompanije na kojoj su aktivno angažovani najvažniji kadrovi u kompaniji, uključujući sam top menadžment. Iako je od većine prepoznat kao softver, CRM prerasta u korisnički orjentisanu filozofiju koja prožima sve delove jedne organizacije. 14 Dakle, CRM ne treba shvatiti kao tehnologiju već kao proces koji treba da pomogne da se "djelovi slagalice" prikupe i slože u cjelinu koja će dati pravi pogled na kupca, prodaju, efikasniji marketing i bolje praćenje tržišta. 13 Renko, N. (2005), Strategije marketinga, Grafički zavod Hrvatske, str Muller, J. and Srića, V. (2005), Upravljanje odnosom sa klijentima, ZT zagraf, Zagreb, str

263 V. ZAKLJUČAK Marketinško okruženje u XXI vijeku je veoma izmijenjeno, prvenstveno usled neophodnosti prisustva na globalnoj sceni, velikog talasa tehnoloških promjena, pogotovo u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija, smanjenja troškova poslovanja i produženja životnog ciklusa proizvoda. Internet je iz korijena promijenio način komunikacije među ljudima a na tržištu danas vladaju nova pravila marketinga i drugačiji, interaktivni načini komunikacije. Usled intenzivne konkurencije tradicionalni marketing dobija nov oblik. Tokom godina, marketing je evoluirao iz Marketinga 1.0 preko Marketinga 2.0 do Marketinga Marketing 1.0 se odnosio na proizvodnu orjentaciju odnosno filozofiju koja je bila usmjerena na interne sposobnosti preduzeća umjesto na želje i potrebe tržišta. Marketing 2.0 je proizašao iz informacione ere gdje je jezgro činila informaciona tehnologija. Zlatno pravilo da je potrošač kralj važi za veliki broj kompanija koje pokušavaju doći do srca i misli potrošača. Međutim, potrošački orjentisan pristup implicitno podrazumijeva da su potrošači pasivne mete marketinških kampanja. Umjesto tretiranja ljudi jednostavno kao potrošača, Marketing 3.0 ih tretira kao ljudska bića sa umom, srcem i duhom a kompanije se više bave potrošačevim najdubljim potrebama i u skladu sa njima formiraju svoje vizije, misije i vrijednosti. Danas, kompanije treba da se bave potrošačima kao kompletnim ljudskim ličnostima koji se sastoje od četiri komponente: fizičko tijelo, um sposoban za nezavisne misli i analize, srce koje može osjetiti emocije i ljudski duh- njegova duša ili filozofsko središte. 16 Uspostavljanje i održavanje dugoročnih odnosa sa kupcima kroz relacioni marketing postaje imperativ za sva preduzeća koja teže da opstanu i razvijaju se u uslovima sve izraženije konkurencije, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Kompanije koje investiraju značajne napore u izgradnju kvalitetnih i bliskih odnosa sa ključnim kupcima su mnogo uspješnije u upravljanju portfoliom kupaca, pokazuju bolje razumijevanje zahtjeva i najdubljih potreba kupaca i posljedično ostvaruju bolje poslovne performanse. Kako bi kompanija uspješno poslovala i postizala rast i razvoj, ona mora na vrijeme da se prilagodi promjenama. Upravo iz tog razloga nastao je i CRM, kao nov način poslovanja i strategije koja kompanijama može da pomogne da što duže opstane na tržištu na kojem kupac ima sve 15 Kotler, P., Kartajaya, H. and Setiawan, I. ( 2010), Marketing 3.0- From Products to Customers to the Human Spirit, John Wiley&Sons, Inc, Hoboken, New Jersey, str Covey, S., R. (2004), The 8th Habit: From Effectiveness to Greatness, Free Press, New York, str

264 264 veću moć, tehnološki je osviješćen i odlučuje o stvaranju vrijednosti. CRM je okrenut optimizaciji lanca vrijednosti prema željama i zahtjevima krajnjeg potrošača kroz superiorno zadovoljavanje njihovih potreba. CRM kao koncept se stalno razvija i predviđa se da će u budućnosti biti znatno širi i svobuhvatniji s obzirom da je uvođenje CRM-a dugotrajan proces, za koji nikada ne možemo reći da je do kraja završen. Dakle, marketing XXI vijeka baziran je na holističkom pristupu, kroz integrisanje aktivnosti istraživanja vrijednosti, stvaranja vrijednosti i isporuke vrijednosti, sa ciljem izgradnje dugoročnih, obostrano zadovoljavajućih odnosa i zajedničkog prosperiteta među svim interesnim grupama.

265 LITERATURA [1] Anderson, C. (2006), The Long Tail: Why the Future of Business is Selling Less of More, Hyperion E-book [2] Covey, S., R. (2004), The 8th Habit: From Effectiveness to Greatness, Free Press, New York [3] Janičić, R. i Filipović, V. (2010), Strateški marketing, Fakultet organizacionih nauka, Beograd [4] Kotler, P. and Keller, K. (2006), Marketing menadžment-12. izdanje, Data status, Beograd [5] Kotler, P., Kartajaya, H. and Setiawan, I. ( 2010), Marketing 3.0- From Products to Customers to the Human Spirit, John Wiley&Sons, Inc, Hoboken, New Jersey [6] Lamb, C.W., Hair, J.F. and McDaniel, C. (2013), Marketing MKTG, Data status, Beograd [7] Lovreta, S., et.al. (2010), Menadžment odnosa sa klijentima, Ekonomski fakultet, Data Status, Beograd [8] Maričić,B. (2002), Ponašanje potrošača, Ekonomski fakultet, Beograd [9] Mihailović B. (2008), Marketing, CPI, Podgorica [10] Muller, J. and Srića, V. (2005), Upravljanje odnosom sa klijentima, ZT zagraf, Zagreb [11] Murphy, B. et. al. (2005), Stakeholder perceptions presage holistic stakeholder relationship marketing performance, European Journal of Marketing, Vol.39, No. 9/10 [12] Narayandas, D. and Rangan, V.K. (2004), Building and Sustaining Buyer Seller Relationships in Mature Industrial Markets, Journal of Marketing, Vol. 68 [13] Renko, N. (2005), Strategije marketinga, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb [14] Wilson, E. (2012), Social Shopping: Everybody Wants In, New York Times, 25.mart

266 A NEW MARKETING PARADIGM OF XXI CENTURY Jelena Žugić ABSTRACT Content - The economic environment in the XXI century has changed significantly, primarily due to the necessity of a global presence, a great wave of technological change, reduce operating costs and extending the life cycle of the product. Revolutionary changes that have occurred in the last ten years in the market environment resulting primarily influenced by social media and Internet marketing. These changes have imposed the need to review business practices, management philosophy of business, as well as the principles and concepts of modern marketing. The two most powerful forms of marketing in the XXI century are the living word and the electronic word, even though the message you are sending has not changed - the media is. In the global business conditions where you have highly aware and technology-enabled consumers and that the old rules of marketing won t help them do this. Since the XXI century life more consumers than life technology, this paper will describe the development of long-term relationships with customers by adopting the philosophy of relationship marketing, customer relationship management (CRM), as well as the adoption of a holistic approach to marketing and the latest concepts of marketing 3.0. In terms of globalization, modern consumer behavior is changing, and they select products and companies that meet their deeper needs for creativity, communion or idealism. For this reason, in the XXI century, companies are forced to create products, services and corporate culture that inspire, involve and reflect the values and culture of their clients. 266

267 PRIMENA I TRENDOVI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA Ljiljana Pavlović 1 Verica Radović 2 Milan Stanković 3 Rezime: Nauka i tehnologija su bile i ostale nezaobilazna dimenzija kvaliteta života (objektivnog i subjektivnog). I u budućnosti će to biti dominanta koja treba da obezbedi najviše standarde življenja i trajni napredak ljudske civilizacije. U skladu sa promenama menjaće se i filozofija življenja, a time i kvalitet života. Sa napretkom novih tehnologija i uvođenjem interaktivnih sistema, povećali su se zahtevi za što prirodnijom komunikacijom čovek-mašina, odnosno čovek-računar, onako kako ljudi međusobno komuniciraju.upravo je komunikacija između korisnika i računara usko grlo u poboljšavanju iskoristivosti interaktivnih sistema, a ne samo puko izvođenje nekog zadatka. Problem komunikacije između korisnika i računara može se posmatrati kao odnos dva moćna informacijska procesora (računarski i ljudski) koji pokušavaju da komuniciraju preko vrlo uske veze, te su nam potrebni sve brži i prirodniji načini međusobne razmene informacija, jer, konačno, naše odluke zavise od pravovremenog obezbeđivanja tačnih informacija. Samo neki od trendova internet tehnologija koje će zauzeti mesto u svakodnevici, a o kojima će biti reči u radu su: internet predmeta, cloud computing, personal cloud, in-memory computing, 3D skeniranje i 3D bio-štampanje, HTML5, prepoznavanje emocija u govoru, kućni monitoring zdravlja, masivne baze podataka, roboti koji izgledaju i ponašaju se kao ljudi i itd. Ključne reči: nove tehnologije, interakcija čovek-računar, trendovi tehnologija, ciklus razvoja novih tehnologija, primena informacionih tehnologija. 1 Mr Ljiljana Pavlović, Fakultet za poslovno industrijski menadžment, Ive Andrića 2, Mladenovac 2 Verica Radović, Železnice Srbije ad, Nemanjina 6, Beograd 3 Prof.dr Milan Stanković, Visoka škola strukovnih studija za menadžment u saobraćaju, Zetska 2, Niš 267

268 UVOD: INTERAKCIJA ČOVEK-RAČUNAR Termin koji se koristio ranije bio je CHI (computer-human interaction). U poslednje vreme istraživači i stručnjaci ovu oblast označavaju kao HCI (Human-computer interaction). HCI termin naglašava da su čovek i njegove potrebe i vreme važniji od mašinskih potreba i vremena (dakle, na prvom su mestu). Oblast je postala izuzetno važna krajem XX veka pojavljivanjem sve jeftinijih, manjih i sve moćnijih računara. Dolaskom novog milenijuma, oblast čovek-centričnog računarstva (human-centered computing) se širi sa težištem na razumevanju čoveka kao aktera unutar socio-tehničkih sistema. Smisao proučavanja interakcije između čoveka i računara je stvaranje sistema koji su funkcionalni, efikasni, sigurni i produktivni. Oblast interakcije čovek-računar je interdisciplinarna. Najlakše je shvatiti šta se pod tim pojmom podrazumeva, ako se ima u vidu da se interakcija između čoveka i računara pojavljuje kao korisnički interfejs, koji obuhvata i hardver i softver. Dugoročni cilj HCI je da dizajnira računare koji bi mogli da se koriste sa maksimalnim mogućim potencijalom koji poboljšava komunikaciju i kreativnost kod ljudi. Tokom protekle dve decenije razvile su se brojne i raznovrsne metodologije koje uobličavaju tehnike za dizajn interakcije čovek-računar. Većina metodologija projektovanja (dizajna) polazi od modela kako korisnici, dizajneri i tehnički sistemi međusobno reaguju. Prve metodologije, na primer, razmatrale su korisnikove kognitivne procese kao predvidive i merljive i podsticale stručnjake iz oblasti dizajna da se oslanjaju na naučne rezultate iz oblasti istraživanja pamćenja i pažnje kada dizajniranju korisničke interfejse. Moderni modeli usmeravaju na konstantnu povratnu spregu i saradnju između korisnika, dizajnera i inženjera, prilagođavajući tehničke sisteme korisnikovim potrebama, a ne korisnika dizajniranom sistemu. Uz računarsku nauku i informacionu tehnologiju, u HCI su uključene još sledeće oblasti: 4 4 Pokorni, S., Radić, G. Informacione i internet tehnologije, Visoka škola strukovnih studija za IT, Beograd,

269 estetika, antropologija, veštačka inteligencija, kognitivna nauka, dizajn, ergonomija, ljudski faktori, psihologija, socijalna psihologija, sociologija. Osnovni cilj HCI je da poboljša interakciju između korisnika i računara tako što će računare učiniti prikladnijim i lakšim za korišćenje. U širem kontekstu, HCI se takođe bavi: metodologijama i procesima za dizajniranje interfejsa (tj. za dati zadatak i klasu korisnika dizajnirati najbolji mogući interfejs u okviru datih ograničenja, optimizujući željena svojstva kao što su lakoća učenja ili efikasnost korišćenja), metodama za implementiranje interfejsa (softverski kompleti alata i biblioteke; efikasni algoritmi), tehnikama za procenjivanje i poređenje interfejsa, razvijanjem novih interfejsa i tehnika interakcije, razvijanjem deskriptivnih i prediktivnih modela i teorija interakcije. Dugoročni cilj HCI je da dizajnira računare koji bi mogli da se koriste sa maksimalnim mogućim potencijalom kao instrumenti koji poboljšavaju čovekovu kreativnost, oslobađaju čovekov um i poboljšavaju komunikaciju i saradnju između ljudi. Stručnjaci u oblasti HCI-ja su obično projektanti koji se bave praktičnom primenom metodologija projektovanja na realne životne probleme. 269

270 TRENDOVI RAZVOJA INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA Trendovi razvoja informacionih tehnologija u naredne dve decenije su sledeći: Bežični internet širom sveta uključujući zemlje u razvoju i ruralne oblasti, Prenosni računari sa dodatkom za kontrolu medicinskih uredjaja, aparata i sistema za zabavu, Masivne baze podataka (sa robusnom bezbednošću), koje sadrže lične informacije, kao što su istorija i dnevnici, pregledne informacije ili obradjene, kao i medicinsku dokumentaciju i informacije o genomu, Mali i jeftini uredjaji za skladištenje velikih količina podataka, kao što su glas, video i veb stranice, Poboljšanje mogućnosti pretraživanja uz pronalaženje kompletnog sadržaja predmeta pretraživanja: tekst, slika, video (bez čega je skladištenje podataka beskorisno), RF identifikacione oznake za praćenje komercijalne robe, obrazaca kupovine potrošača, pa i za pojedince u cilju bezbednog kretanja i oglašavanja, Biometrija (na primer: otisci prstiju, skeniranje zenice) široko primenljivo kod putovanja, u bezbednosti kod pristupa računarima i lokacijama, i možda za privredu, Male sveprisutne kamere i široko rasprostranjene mreže senzora sve manjih dimenzija i nenametljive, Ručno prenosni interfejsi i uredjaji za unos (na primer: skeniranje svetlosti direktno na mrežnjaču), Roboti koji izgledaju i ponašaju se kao ljudi, i Implantati koji se konektuju direktno na mozak i nervni sistem. 270

271 Lep primer trendova razvoja tehnologija možemo videti iz Gartnerovog specijalnog izveštaja za 2014.godinu 5 koji je prikazan u vidu Haip sajkla (Hype Cycles) 6 i kojim je obuhvaćeno 2000 tehnologija, usluga i trendova grupisanih u 119 oblasti. Ovaj izveštaj predstavlja način na koji tehnologije, usluge i strategije evoluiraju od tržišne vrenosti i teže da postanu meinstrim poslovanja i IT. Ciklus razvoja tehnologije možemo da sagledamo kroz segment (prva polovina 2013.god.) životnog ciklusa. Slika 1.: Ciklus razvoja tehnologija prvu polovinu 2013.god. Izvor: Navedeni Ciklus se sastoji iz pet faza : Br. Faza Opis 5 datum pristupa: Hype cycle-zaštićeni grafički alat koji je razvijen i koristi od starne istraživača i savetnika kompanije Gartner, a kojim je predstavljena zrelost, usvajanje i socijalna aplikacija određenih tehnologija 271

272 1 Tehnološki okidač Izlazak i proboj potencijalnih tehnologija. Rani dokaz koncepta priče i značajno medijsko interesovanje. Često nekorisni proizvodi i nedokazane komercijalne isplativosti. 2 Vrh očekivanja Rani publicitet stvara brojne priče o uspehu, ali često praćene neuspešnim skorovima. Neke kompanije preduzimaju mere, neke ne. 3 Kroz razočaranja Neuspešnom implementacijom provajderi bivaju uzdrmani ili propadaju. Investicija se nastavlja samo u slučaju poboljšanja proizvoda i satisfakcije onih koji su ih prvi usvojili. 4 Padina prosvećenja Kristalizuju se i postaju naširoko razumumljivi benefiti koje mogu imati preduzeća. Pojavljuju se druga i treća generacija proizvoda. Više preduzeća finansira pilot projekte, dok konzervativne kompanije i dalje ostaju oprezne. 5 Plato produktivnosti Počinje usvajanje većine. Kriterijumi za procenu održivosti postaju jasnije definisani. Široka primenljivost na tržištu i značaj postaju isplativi. Osim osnovne funkcije predstavljanja razvoja novih tehnologija, cilj ciklusa je da se posebno naglase sledećih pet oblasti: 272

273 I Povezivanje ljudi i tehnologije Tehnologije omogućavaju da se povećaju ljudske performanse u fizičkim, emocionalnim i kognitivnim oblastima. Glavna korist za preduzeća je da stvori više sposobne radne snage, poboljša produktivnost, prodaju ili usluge klijentima. Primeri iz ove oblasti su: 3D bioprinting, kontrola gestikulacijom, simultano prevođenje sa jednog jezika na drugi itd. II Mašine zamenjuju ljude U slučaju kada se poslovi ponavljaju ili su opasni po život i zdravlje ljudi, mašine mogu biti od velike koristi. Ili na primer, sposoban virtualni agent uslužnog servisa, može da zameni više agenata prilikom velikog obima posla, kod pitanja koja se ponavljaju. To su uglavnom autonomna vozila, roboti, virtualni asistenti itd. III Ljudi i mašine rade zajedno U kombinaciji kada ljudi i mašine rade zajedno najveći benefit je što se ustvari iskorišćava najbolje iz oba sveta : produktivnost i brzina mašina i ljudska emocionalna inteligencija i sposobnost rešavanja nepoznatog. A upravo jedan od zadataka tehnologija da pomognu i ljudima i mašinama da bolje razumeju jedni druge. IV Ljudi bolje razumeju mašine Kako mašine postaju sve pametnije i preuzimaju sve više zadataka od ljudi, ljudi će morati da nauče da im više veruju. Tehnologije koje konstruišu Internet predmeta, tj. stvari (eng. Internet of Things, IoT) će na primer povećati uvid u to kako mašine funkcionišu i pod kojim uslovima, a to će omogućiti ljudima i mašinama da ostvare bolju saradnju. 273

274 U okviru obeležavanja Internet of Things dana, u Beogradu, aprila 2013.god., demonstrirane su konkretne primene ove napredne tehnologije kroz nekoliko eksponata koje ovim putem samo navodimo: IoT LED lampa snagom uma i uz pomoć IoT tehnologije kontroliše se boja svetla i prikaz raspoloženja na lampi Praćenje zagađenja vazduha Ericssonova mobilna instalacija ekobus u Pančevu koja meri kvalitet vazduha Udružena zapažanja (Participatory sensing) kako zajednički možemo da pratimo stanja i događaje u našoj okolini i utičemo na rešavanje problema lokalne zajednice V Mašine i ljudi postaju pametniji Ekspanzija velikih baza podataka, analitika i kognitivni pristup računara će pružiti značajnu podršku ljudima u automatizaciji. Ove tehnologije su temelj za saradnju u digitalnoj budućnosti. NLQA (natural-language question and answering) tehnologiju na primer mogu da koriste doktori iz različitih zemalja da pretražuju velike baze medicinskih časopisa i kliničke testove na drugim jezicima, koji bi im pomogli u dijagnostici i tretmanu. ZAKLJUČAK Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija te razvoj multimedijalnih internet servisa uticali su na globalizaciju poslovnih procesa, a s pravom ističemo da je razvoj organizacionog poslovanja sa spoljnim korisnicima internet mreže, uslovio razvoj informacionih sistema unutar kompanija na principima internet tehnologije i organizacije, kakav će se trend i zadržati. Informacione i komunikacione tehnologije, kao i sve aktivnosti povezane sa produkcijom i korišćenjem informacija i znanja, za kratko vreme su stekle status jednog od ključnih pokretača ekonomskog napretka u svetu. Svakako da je razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija pre svega, pristup 274

275 internetu i novim znanjima i tehnologijama - veoma bitan za unapređenje standarda i života svih ljudi. U čitavom svetu je aktuelna digitalna podela na siromašne i bogate, ali podela nije zasnovana na posedovanju novca, već na postojanju pristupa informacionim tehnologijama. Ne tako davno traženje, upoređivanje i sortiranje informacija se obavljalo ručno. Informacione tehnologije imaju fundamentalan uticaj na moderno društvo i zato se, ne bez razloga, kaže da mi živimo u informatičkom dobu. Načini razmene i prenosa, kao i količina najrazličitijih informacija danas su veći nego ikad pre u istoriji. Nažalost, svedoci smo u modernoj istoriji i pokušaja ograničavanja internet sloboda na državnom nivou što ilustruje sledeća slika: Slika 2.: Države koje su zabranile pojedine društvene mreže. Izvor: Le Monde, god. Ono što se može smatrati nedostacima odnosi se na: nemogućnost još uvođenja u sve oblasti privrede; značajan utrošak resursa - faktori kao što su dobri i efikasni kompjuterski sistemi, menjanje izgleda i update web site-a, 275

Port Community System

Port Community System Port Community System Konferencija o jedinstvenom pomorskom sučelju i digitalizaciji u pomorskom prometu 17. Siječanj 2018. godine, Zagreb Darko Plećaš Voditelj Odsjeka IS-a 1 Sadržaj Razvoj lokalnog PCS

More information

STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13

STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13 MAŠINSKI FAKULTET U BEOGRADU Katedra za proizvodno mašinstvo STRUČNA PRAKSA B-PRO TEMA 13 MONTAŽA I SISTEM KVALITETA MONTAŽA Kratak opis montže i ispitivanja gotovog proizvoda. Dati izgled i sadržaj tehnološkog

More information

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije Biznis scenario: U školi postoje četiri sekcije sportska, dramska, likovna i novinarska. Svaka sekcija ima nekoliko aktuelnih projekata. Likovna ima četiri projekta. Za projekte Pikaso, Rubens i Rembrant

More information

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd,

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, 12.12.2013. Sadržaj eduroam - uvod AMRES eduroam statistika Novine u okviru eduroam

More information

11 Analiza i dizajn informacionih sistema

11 Analiza i dizajn informacionih sistema 11 Analiza i dizajn informacionih sistema Informatika V.Prof.dr Kemal Hajdarević dipl.ing.el 25.4.2014 11:58:28 1 1. Kompjuter, Internet, i mrežne osnove 2. Kompjuterska industrija Informatika u stomatologiji

More information

Podešavanje za eduroam ios

Podešavanje za eduroam ios Copyright by AMRES Ovo uputstvo se odnosi na Apple mobilne uređaje: ipad, iphone, ipod Touch. Konfiguracija podrazumeva podešavanja koja se vrše na računaru i podešavanja na mobilnom uređaju. Podešavanja

More information

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. 1) Kod pravilnih glagola, prosto prošlo vreme se gradi tako

More information

BENCHMARKING HOSTELA

BENCHMARKING HOSTELA BENCHMARKING HOSTELA IZVJEŠTAJ ZA SVIBANJ. BENCHMARKING HOSTELA 1. DEFINIRANJE UZORKA Tablica 1. Struktura uzorka 1 BROJ HOSTELA BROJ KREVETA Ukupno 1016 643 1971 Regije Istra 2 227 Kvarner 4 5 245 991

More information

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE International Civil Aviation Organization 19/3/12 WORKING PAPER TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE Montréal, 19 to 30 November 2012 (Presented by the Secretariat) EXPLANATORY NOTES ON THE AGENDA ITEMS The

More information

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE CJENOVNIK KABLOVSKA TV Za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje usluga kablovske televizije potrebno je da je tehnički izvodljivo (mogude) priključenje na mrežu Kablovskih televizija HS i HKBnet

More information

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE International Civil Aviation Organization AN-Conf/12-WP/8 7/5/12 WORKING PAPER TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE Montréal, 19 to 30 November 2012 Agenda Item 3: Interoperability and data through globally

More information

Enhancing Workday with BetterWorks

Enhancing Workday with BetterWorks Enhancing Workday with BetterWorks Workday is a leading Human Capital (HCM) and financial management platform for managing talent across global organizations. Workday effectively supports traditional and

More information

FLIGHT PATH FOR THE FUTURE OF MOBILITY

FLIGHT PATH FOR THE FUTURE OF MOBILITY FLIGHT PATH FOR THE FUTURE OF MOBILITY Building the flight path for the future of mobility takes more than imagination. Success relies on the proven ability to transform vision into reality for the betterment

More information

PROJEKTNI PRORAČUN 1

PROJEKTNI PRORAČUN 1 PROJEKTNI PRORAČUN 1 Programski period 2014. 2020. Kategorije troškova Pojednostavlj ene opcije troškova (flat rate, lump sum) Radni paketi Pripremni troškovi, troškovi zatvaranja projekta Stope financiranja

More information

WWF. Jahorina

WWF. Jahorina WWF For an introduction Jahorina 23.2.2009 What WWF is World Wide Fund for Nature (formerly World Wildlife Fund) In the US still World Wildlife Fund The World s leading independent conservation organisation

More information

Atennea Air. The most comprehensive ERP software for operating & financial management of your airline

Atennea Air. The most comprehensive ERP software for operating & financial management of your airline Atennea Air The most comprehensive ERP software for operating & financial management of your airline Atennea Air is an advanced and comprehensive software solution for airlines management, based on Microsoft

More information

THIRTEENTH AIR NAVIGATION CONFERENCE

THIRTEENTH AIR NAVIGATION CONFERENCE International Civil Aviation Organization AN-Conf/13-WP/22 14/6/18 WORKING PAPER THIRTEENTH AIR NAVIGATION CONFERENCE Agenda Item 1: Air navigation global strategy 1.4: Air navigation business cases Montréal,

More information

Benefits of NEXTT. Nick Careen SVP, APCS. Will Squires Project Manager, Atkins. Anne Carnall Program Manager, NEXTT

Benefits of NEXTT. Nick Careen SVP, APCS. Will Squires Project Manager, Atkins. Anne Carnall Program Manager, NEXTT Benefits of NEXTT Nick Careen SVP, APCS Anne Carnall Program Manager, NEXTT Will Squires Project Manager, Atkins 12 December 2018 1 Our industry continues to grow Our forecasts predict there will be 8.2

More information

СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ

СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ 1 СТРУКТУРА СТАНДАРДА СИСТЕМАМЕНАЏМЕНТАКВАЛИТЕТОМ 2 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ 3 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ 4 ПРИНЦИПИ МЕНАЏМЕНТА КВАЛИТЕТОМ Edwards Deming Не морате то чинити, преживљавање фирми

More information

Implementation challenges for Flight Procedures

Implementation challenges for Flight Procedures Implementation challenges for Flight Procedures A Data-house perspective for comprehensive Procedure Design solution: A need today Sorin Onitiu Manager Business Affairs, Government & Military Aviation,

More information

The Transforming Airport

The Transforming Airport DAY 2 FOUR PATHWAYS The Transforming Airport Distributed Airport Infrastructure Airport infrastructure; Creating greater choice and convenience for passengers is driving the trend for off-airport facilities.

More information

FACILITATION PANEL (FALP)

FACILITATION PANEL (FALP) International Civil Aviation Organization WORKING PAPER FALP/10-WP/19 Revised 29/8/18 FACILITATION PANEL (FALP) TENTH MEETING Montréal, 10-13 September 2018 Agenda Item 6: Other matters FACILITATION FOR

More information

# 1 in ease-of-use. Guest Service Interconnectivity. Made by hoteliers, for hoteliers.

# 1 in ease-of-use. Guest Service Interconnectivity. Made by hoteliers, for hoteliers. 1.415.992.3999 - The voice of the hotel # 1 in ease-of-use. Guest Service Interconnectivity. Made by hoteliers, for hoteliers. An intuitive guest service management software for hotels. Table of Content

More information

SAS On Demand. Video: Upute za registraciju:

SAS On Demand. Video:  Upute za registraciju: SAS On Demand Video: http://www.sas.com/apps/webnet/video-sharing.html?bcid=3794695462001 Upute za registraciju: 1. Registracija na stranici: https://odamid.oda.sas.com/sasodaregistration/index.html U

More information

Scott Silveira, District 5 Supervisor SOCIAL MEDIA POLICIES AND PROCEDURES

Scott Silveira, District 5 Supervisor SOCIAL MEDIA POLICIES AND PROCEDURES Scott Silveira, District 5 Supervisor SOCIAL MEDIA POLICIES AND PROCEDURES PURPOSE Scott Silveira, District 5 Supervisor,recognizes a need to augment his traditional communication methods with the use

More information

Preparatory Course in Business (RMIT) SIM Global Education. Bachelor of Applied Science (Aviation) (Top-Up) RMIT University, Australia

Preparatory Course in Business (RMIT) SIM Global Education. Bachelor of Applied Science (Aviation) (Top-Up) RMIT University, Australia Preparatory Course in Business (RMIT) SIM Global Education Bachelor of Applied Science (Aviation) (Top-Up) RMIT University, Australia Brief Outline of Modules (Updated 18 September 2018) BUS005 MANAGING

More information

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević GUI Layout Manager-i Bojan Tomić Branislav Vidojević Layout Manager-i ContentPane Centralni deo prozora Na njega se dodaju ostale komponente (dugmići, polja za unos...) To je objekat klase javax.swing.jpanel

More information

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ DIZAJN TRENINGA Model trening procesa FAZA DIZAJNA CILJEVI TRENINGA Vrste ciljeva treninga 1. Ciljevi učesnika u treningu 2. Ciljevi učenja Opisuju željene

More information

THE REAL-TIME AIRLINE TAKES FLIGHT

THE REAL-TIME AIRLINE TAKES FLIGHT THE REAL-TIME AIRLINE TAKES FLIGHT THE AIRLINE INDUSTRY HAS ALWAYS BEEN CHARACTERIZED BY HIGHLY CYCLICAL DEMAND AND LOW PROFITABILITY, STRONGLY INFLUENCED BY EXTERNAL FACTORS SUCH AS THE FUEL PRICE. In

More information

CRITICAL FACTORS FOR THE DEVELOPMENT OF AIRPORT CITIES. Mauro Peneda, Prof. Rosário Macário AIRDEV Seminar IST, 20 October 2011

CRITICAL FACTORS FOR THE DEVELOPMENT OF AIRPORT CITIES. Mauro Peneda, Prof. Rosário Macário AIRDEV Seminar IST, 20 October 2011 CRITICAL FACTORS FOR THE DEVELOPMENT OF AIRPORT CITIES Mauro Peneda, Prof. Rosário Macário AIRDEV Seminar IST, 20 October 2011 Introduction Airports are becoming new dynamic centres of economic activity.

More information

The Benefits of Attendee Travel Management

The Benefits of Attendee Travel Management The Benefits of Attendee Travel Management Travel to and from a meeting or an event is very much part of each attendee s event experience. Meeting planners and attendees alike can benefit from inclusion

More information

RE: Access Fund Comments on Yosemite National Park Wilderness Stewardship Plan, Preliminary Ideas and Concepts

RE: Access Fund Comments on Yosemite National Park Wilderness Stewardship Plan, Preliminary Ideas and Concepts September 30, 2016 Superintendent Yosemite National Park Attn: Wilderness Stewardship Plan P.O. Box 577 Yosemite, CA 95389 RE: Access Fund Comments on Yosemite National Park Wilderness Stewardship Plan,

More information

TERMS OF REFERENCE. Drone Advisory Committee (DAC) Role Name or Title Organization. Director, UAS Integration Office. Director, UAS Integration Office

TERMS OF REFERENCE. Drone Advisory Committee (DAC) Role Name or Title Organization. Director, UAS Integration Office. Director, UAS Integration Office TERMS OF REFERENCE Drone Advisory Committee (DAC) Committee Leadership Role Name or Title Organization Chairman Lead Designated Federal Officer Subcommittee Oversight Oversight Brian Krzanich Administrator

More information

DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE

DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE DEFINISANJE TURISTIČKE TRAŽNJE Tražnja se može definisati kao spremnost kupaca da pri različitom nivou cena kupuju različite količine jedne robe na određenom tržištu i u određenom vremenu (Veselinović

More information

Official Journal of the European Union L 186/27

Official Journal of the European Union L 186/27 7.7.2006 Official Journal of the European Union L 186/27 COMMISSION REGULATION (EC) No 1032/2006 of 6 July 2006 laying down requirements for automatic systems for the exchange of flight data for the purpose

More information

Navitaire GoNow Day-of-departure services

Navitaire GoNow Day-of-departure services Navitaire GoNow: Day-of-Departure Made Smarter GoNow is Navitaire s advanced day-of-departure suite offering today s evolving airlines a comprehensive, scalable solution to support efficient, cost-effective

More information

INTERNATIONAL CIVIL AVIATION ORGANIZATION AFI REGION AIM IMPLEMENTATION TASK FORCE. (Dakar, Senegal, 20 22nd July 2011)

INTERNATIONAL CIVIL AVIATION ORGANIZATION AFI REGION AIM IMPLEMENTATION TASK FORCE. (Dakar, Senegal, 20 22nd July 2011) IP-5 INTERNATIONAL CIVIL AVIATION ORGANIZATION AFI REGION AIM IMPLEMENTATION TASK FORCE (Dakar, Senegal, 20 22nd July 2011) Agenda item: Presented by: Implementation of a African Regional Centralised Aeronautical

More information

ACI EUROPE POSITION PAPER

ACI EUROPE POSITION PAPER ACI EUROPE POSITION PAPER November 2018 Cover / Photo: Stockholm Arlanda Airport (ARN) Introduction Air traffic growth in Europe has shown strong performance in recent years, but airspace capacity has

More information

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA Radovi prije aplikacije: Prije nanošenja Ceramic Pro premaza površina vozila na koju se nanosi mora bi dovedena u korektno stanje. Proces

More information

JOSLIN FIELD, MAGIC VALLEY REGIONAL AIRPORT DECEMBER 2012

JOSLIN FIELD, MAGIC VALLEY REGIONAL AIRPORT DECEMBER 2012 1. Introduction The Federal Aviation Administration (FAA) recommends that airport master plans be updated every 5 years or as necessary to keep them current. The Master Plan for Joslin Field, Magic Valley

More information

MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT. Menadžment i informacione tehnologije

MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT. Menadžment i informacione tehnologije Prezentacija smjera MENADŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Katedra za menadžment i IT Menadžment i informacione tehnologije Zašto... Careercast.com latest report on the ten best jobs of 2011 #1 Software

More information

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings Eduroam O Eduroam servisu Eduroam - educational roaming je besplatan servis za pristup Internetu. Svojim korisnicima omogućava bezbedan, brz i jednostavan pristup Internetu širom sveta, bez potrebe za

More information

Katedra za menadžment i IT. Razvoj poslovnih informacionih sistema

Katedra za menadžment i IT. Razvoj poslovnih informacionih sistema Prezentacija smjera Razvoj poslovnih informacionih sistema Katedra za menadžment i IT Razvoj poslovnih informacionih sistema Zašto... Careercast.com latest report on the ten best jobs of 2011 #1 Software

More information

From AIS to AIM. COMSOFT AIS to AIM Lima, Peru Context and Overview Isabel Zambrano Rodriguez

From AIS to AIM. COMSOFT AIS to AIM Lima, Peru Context and Overview Isabel Zambrano Rodriguez From AIS to AIM COMSOFT AIS to AIM Lima, Peru 24-28.11.2014 Context and Overview Isabel Zambrano Rodriguez Context: Challenges to AIS Worldwide AIS throughout the world face a number of challenges : Air

More information

CAMPER CHARACTERISTICS DIFFER AT PUBLIC AND COMMERCIAL CAMPGROUNDS IN NEW ENGLAND

CAMPER CHARACTERISTICS DIFFER AT PUBLIC AND COMMERCIAL CAMPGROUNDS IN NEW ENGLAND CAMPER CHARACTERISTICS DIFFER AT PUBLIC AND COMMERCIAL CAMPGROUNDS IN NEW ENGLAND Ahact. Early findings from a 5-year panel survey of New England campers' changing leisure habits are reported. A significant

More information

Analysis of the impact of tourism e-commerce on the development of China's tourism industry

Analysis of the impact of tourism e-commerce on the development of China's tourism industry 9th International Economics, Management and Education Technology Conference (IEMETC 2017) Analysis of the impact of tourism e-commerce on the development of China's tourism industry Meng Ying Marketing

More information

NextGen Trajectory-Based Operations Status Update Environmental Working Group Operations Standing Committee

NextGen Trajectory-Based Operations Status Update Environmental Working Group Operations Standing Committee NextGen Trajectory-Based Operations Status Update Environmental Working Group Operations Standing Committee May 17, 2010 Rose Ashford Rose.Ashford@nasa.gov 1 Outline Key Technical Concepts in TBO Current

More information

Sustaining quality of services through service reliability and availability

Sustaining quality of services through service reliability and availability Sustaining quality of services through service reliability and availability Karthikh Pandian, Chinnathurai Cognizant Technology Solutions Karthikh.pandian@cognizant.com January-4-17 ASTR 2016, Sep 9-11,

More information

22% 13% Increase in WEB SALES through new website using analytics and testing SOLUTION RESULTS. Adobe Customer Story

22% 13% Increase in WEB SALES through new website using analytics and testing SOLUTION RESULTS. Adobe Customer Story Sailing away on a dream cruise. Costa Crociere introduces travelers to the magic of cruises with personalized web experiences built on Adobe Experience Manager. One of the biggest achievements of Adobe

More information

AIRPORT OF THE FUTURE

AIRPORT OF THE FUTURE AIRPORT OF THE FUTURE Airport of the Future Which airport is ready for the future? IATA has launched a new activity, working with industry partners, to help define the way of the future for airports. There

More information

Rail Delivery Group. Consultation on the future of the East Midlands rail franchise

Rail Delivery Group. Consultation on the future of the East Midlands rail franchise Rail Delivery Group Response to: Department for Transport Consultation on the future of the East Midlands rail franchise Date: 11 October 2017 Rail Delivery Group Limited Registered Office, 2nd Floor,

More information

L 342/20 Official Journal of the European Union

L 342/20 Official Journal of the European Union L 342/20 Official Journal of the European Union 24.12.2005 COMMISSION REGULATION (EC) No 2150/2005 of 23 December 2005 laying down common rules for the flexible use of airspace (Text with EEA relevance)

More information

Open Letter to Director Rodriguez and Chief Colucci

Open Letter to Director Rodriguez and Chief Colucci by H. Ronald Klasko January 5, 2015 I was heartened by the remarks of Director Rodriguez at the recent EB 5 stakeholders engagement in which he extolled the virtues of the EB 5 program and emphasized the

More information

A conversation with David Siegel, CEO, US Airways

A conversation with David Siegel, CEO, US Airways A MAGAZINE FOR AIRLINE EXECUTIVES OCTOBER 2003 T a k i n g y o u r a i r l i n e t o n e w h e i g h t s E X T R E M E A I R L I N E M A N A G E M E N T A conversation with David Siegel, CEO, US Airways

More information

Progressive Technology Facilitates Ground-To-Flight-Deck Connectivity

Progressive Technology Facilitates Ground-To-Flight-Deck Connectivity Progressive Technology Facilitates Ground-To-Flight-Deck Connectivity By Robert Turner Connected Airline and Connected Flight Deck are two of the latest phrases regularly being voiced by the airline industry,

More information

PROS Inc. Intended positioning on the market

PROS Inc. Intended positioning on the market Company profile Founded in 1987 Head Office USA (Houston) Countries with offices 5 countries (USA., Bulgaria, Ireland, England, France, Germany) PROS is powering the shift to modern commerce, helping competitive

More information

AIR TRANSPORT MANAGEMENT Universidade Lusofona January 2008

AIR TRANSPORT MANAGEMENT Universidade Lusofona January 2008 AIR TRANSPORT MANAGEMENT Universidade Lusofona Introduction to airline network planning: John Strickland, Director JLS Consulting Contents 1. What kind of airlines? 2. Network Planning Data Generic / traditional

More information

NEXTT. Anne Carnall Program Manager, Future Airports. 12 December 2018

NEXTT. Anne Carnall Program Manager, Future Airports. 12 December 2018 NEXTT Anne Carnall Program Manager, Future Airports 12 December 2018 1 NEXTT vision improve and streamline the customer experience through the airport and beyond By means of coordinating the adoption of

More information

Digital Wayfinding Design & Prototype. Core 77 Award Submission 2018

Digital Wayfinding Design & Prototype. Core 77 Award Submission 2018 Digital Wayfinding Design & Prototype Core 77 Award Submission 2018 In 2017, Southwest Airlines set out to improve the in-airport experience. We listened to Customers and Employees, tested a variety of

More information

Song Rui Tourism Research Center, Chinese Academy of Social Sciences March 7, 2018, Berlin

Song Rui Tourism Research Center, Chinese Academy of Social Sciences March 7, 2018, Berlin Report on World Tourism Economy Trends (2018) Song Rui Tourism Research Center, Chinese Academy of Social Sciences March 7, 2018, Berlin TREND I Fast and comprehensive growth of the global tourism economy

More information

International Civil Aviation Organization ASSEMBLY 38TH SESSION EXECUTIVE COMMITTEE PROPOSED ROADMAP TO STRENGTHEN GLOBAL AIR CARGO SECURITY

International Civil Aviation Organization ASSEMBLY 38TH SESSION EXECUTIVE COMMITTEE PROPOSED ROADMAP TO STRENGTHEN GLOBAL AIR CARGO SECURITY International Civil Aviation Organization WORKING PAPER 20/8/13 Agenda Item 13: Aviation Security Policy ASSEMBLY 38TH SESSION EXECUTIVE COMMITTEE PROPOSED ROADMAP TO STRENGTHEN GLOBAL AIR CARGO SECURITY

More information

Safety Management 1st edition

Safety Management 1st edition Annex 19 Safety Management 1st edition ISM Integrated Safety Management 10 June 2013 initial version Page 1 Why a new Annex? Page 2 Why a New Annex? The ICAO High-level Safety Conference (HLSC) held in

More information

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE International Civil Aviation Organization 14/5/12 WORKING PAPER TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE Montréal, 19 to 30 November 2012 Agenda Item 4: Optimum Capacity and Efficiency through global collaborative

More information

NOISE MANAGEMENT BOARD - GATWICK AIRPORT. Review of NMB/ th April 2018

NOISE MANAGEMENT BOARD - GATWICK AIRPORT. Review of NMB/ th April 2018 NOISE MANAGEMENT BOARD - GATWICK AIRPORT Review of NMB/10 11 th April 2018 Synopsis This paper provides a brief review of the issues discussed at the NMB/10 meeting, which was held on 11 th April. Introduction

More information

We make it fly. Digital Transformation in the Airspace industry powered by Internet of Things

We make it fly. Digital Transformation in the Airspace industry powered by Internet of Things We make it fly. Digital Transformation in the Airspace industry powered by Internet of Things Dr.-Ing. Anes Hodžić Airbus Digital Transformation Office Vice President, Digital Transformation and IoT Berlin,

More information

OVERVIEW OF THE FAA ADS-B LINK DECISION

OVERVIEW OF THE FAA ADS-B LINK DECISION June 7, 2002 OVERVIEW OF THE FAA ADS-B LINK DECISION Summary This paper presents an overview of the FAA decision on the ADS-B link architecture for use in the National Airspace System and discusses the

More information

PERFORMANCE MEASURES TO SUPPORT COMPETITIVE ADVANTAGE

PERFORMANCE MEASURES TO SUPPORT COMPETITIVE ADVANTAGE PERFORMANCE MEASURES TO SUPPORT COMPETITIVE ADVANTAGE by Graham Morgan 01 Aug 2005 The emergence in the 1990s of low-cost airlines and the expansion of the European travel market has shown how competition

More information

Measuring Productivity for Car Booking Solutions

Measuring Productivity for Car Booking Solutions Measuring Productivity for Car Booking Solutions Value Creation Study Rebecca Bartlett 20th January 2014 Table of Contents Executive Summary Introduction Method Productivity Analysis Scenario 1 Scenario

More information

PRIMA Open Online Public Consultation

PRIMA Open Online Public Consultation PRIMA Open Online Public Consultation Short Summary Report Published on 1 June 2016 Research and Introduction Objective of the consultation: to collect views and opinions on the scope, objectives, and

More information

ICAO Young Aviation Professionals Programme

ICAO Young Aviation Professionals Programme ICAO Young Aviation Professionals Programme In partnership with and The International Civil Aviation Organization (ICAO), in partnership with the International Air Transport Association (IATA) and Airports

More information

The Importance of AIM and the Operational Concept

The Importance of AIM and the Operational Concept Global Harmonization Through Collaboration The Importance of AIM and the Operational Concept Presented By: Michael Hohm International Civil Aviation Organization Date: August 28, 2012 Flightplan Background

More information

Presentation Outline. Overview. Strategic Alliances in the Airline Industry. Environmental Factors. Environmental Factors

Presentation Outline. Overview. Strategic Alliances in the Airline Industry. Environmental Factors. Environmental Factors Presentation Outline Strategic Alliances in the Airline Industry Samantha Feinblum Ravit Koriat Overview Factors that influence Strategic Alliances Industry Factors Types of Alliances Simple Carrier Strong

More information

A Proposed Framework for the Development of Joint Cooperation On Nature Conservation and Sustainable Tourism At World Heritage Natural sites.

A Proposed Framework for the Development of Joint Cooperation On Nature Conservation and Sustainable Tourism At World Heritage Natural sites. Introduction: A Proposed Framework for the Development of Joint Cooperation On Nature Conservation and Sustainable Tourism At World Heritage Natural sites Between The tourism industry and the UNESCO, World

More information

Digital Commerce for Travel Retail

Digital Commerce for Travel Retail Company profile Founded in 1985 Head Office Ireland (Dublin) Countries with offices 7 countries (Ireland, UK, China, USA, Netherlands, Argentina, Philippines) "Datalex is a market leader in digital commerce

More information

November 6, The Honorable Michael P. Huerta Administrator Federal Aviation Administration 800 Independence Avenue, SW Washington, DC 20591

November 6, The Honorable Michael P. Huerta Administrator Federal Aviation Administration 800 Independence Avenue, SW Washington, DC 20591 November 6, 2015 The Honorable Michael P. Huerta Administrator Federal Aviation Administration 800 Independence Avenue, SW Washington, DC 20591 RE: Clarification of the Applicability of Aircraft Registration

More information

In-Service Data Program Helps Boeing Design, Build, and Support Airplanes

In-Service Data Program Helps Boeing Design, Build, and Support Airplanes In-Service Data Program Helps Boeing Design, Build, and Support Airplanes By John Kneuer Team Leader, In-Service Data Program The Boeing In-Service Data Program (ISDP) allows airlines and suppliers to

More information

Working Draft: Time-share Revenue Recognition Implementation Issue. Financial Reporting Center Revenue Recognition

Working Draft: Time-share Revenue Recognition Implementation Issue. Financial Reporting Center Revenue Recognition March 1, 2017 Financial Reporting Center Revenue Recognition Working Draft: Time-share Revenue Recognition Implementation Issue Issue #16-6: Recognition of Revenue Management Fees Expected Overall Level

More information

UNIVERZITET U BEOGRADU RUDARSKO GEOLOŠKI FAKULTET DEPARTMAN ZA HIDROGEOLOGIJU ZBORNIK RADOVA. ZLATIBOR maj godine

UNIVERZITET U BEOGRADU RUDARSKO GEOLOŠKI FAKULTET DEPARTMAN ZA HIDROGEOLOGIJU ZBORNIK RADOVA. ZLATIBOR maj godine UNIVERZITETUBEOGRADU RUDARSKOGEOLOŠKIFAKULTET DEPARTMANZAHIDROGEOLOGIJU ZBORNIKRADOVA ZLATIBOR 1720.maj2012.godine XIVSRPSKISIMPOZIJUMOHIDROGEOLOGIJI ZBORNIKRADOVA IZDAVA: ZAIZDAVAA: TEHNIKIUREDNICI: TIRAŽ:

More information

Proof of Concept Study for a National Database of Air Passenger Survey Data

Proof of Concept Study for a National Database of Air Passenger Survey Data NATIONAL CENTER OF EXCELLENCE FOR AVIATION OPERATIONS RESEARCH University of California at Berkeley Development of a National Database of Air Passenger Survey Data Research Report Proof of Concept Study

More information

COMPETITIVENESS UNITS OF LOCAL GOVERNMENT. Marijana Galić * Ensar Šehić ** Keywords: Competitiveness, Methodology, LGU, Bosnia and Herzegovina.

COMPETITIVENESS UNITS OF LOCAL GOVERNMENT. Marijana Galić * Ensar Šehić ** Keywords: Competitiveness, Methodology, LGU, Bosnia and Herzegovina. DOI 10.5644/PI2013-153-11 COMPETITIVENESS UNITS OF LOCAL GOVERNMENT Marijana Galić * Ensar Šehić ** Abstract The paper attempts to analyze competitiveness for Local Government Unit (LGU) based on unit

More information

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Idejno rješenje: Dubrovnik 2020. Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. vizualni identitet kandidature dubrovnika za europsku prijestolnicu kulture 2020. visual

More information

EXECUTIVE COUNCIL Twenty-Fifth Ordinary Session June 2014 Malabo, EQUATORIAL GUINEA EX.CL/862(XXV) Add.2 Original: English

EXECUTIVE COUNCIL Twenty-Fifth Ordinary Session June 2014 Malabo, EQUATORIAL GUINEA EX.CL/862(XXV) Add.2 Original: English AFRICAN UNION UNION AFRICAINE UNIÃO AFRICANA Addis Ababa, ETHIOPIA P. O. Box 3243 Telephone: 517 700 Fax: 5130 36 website: www. www.au.int SC12404 EXECUTIVE COUNCIL Twenty-Fifth Ordinary Session 20 24

More information

Rešavanje problema pomoću računara

Rešavanje problema pomoću računara Rešavanje problema pomoću računara Vladimir Filipović vladaf@matf.bg.ac.rs Softversko inženjerstvo Šta podrazumevamo pod softverskim inženjerstvom? vladaf@matf.bg.ac.rs 2/16 Konstrukcija prevodilaca Prevođenje

More information

Key Account Management in Business-fo-Business Markets

Key Account Management in Business-fo-Business Markets Stefan Wengler 2008 AGI-Information Management Consultants May be used for personal purporses only or by libraries associated to dandelon.com network. Key Account Management in Business-fo-Business Markets

More information

Bušilice nove generacije. ImpactDrill

Bušilice nove generacije. ImpactDrill NOVITET Bušilice nove generacije ImpactDrill Nove udarne bušilice od Bosch-a EasyImpact 550 EasyImpact 570 UniversalImpact 700 UniversalImpact 800 AdvancedImpact 900 Dostupna od 01.05.2017 2 Logika iza

More information

Upravljanje kvalitetom usluga. doc.dr.sc. Ines Dužević

Upravljanje kvalitetom usluga. doc.dr.sc. Ines Dužević Upravljanje kvalitetom usluga doc.dr.sc. Ines Dužević Specifičnosti usluga Odnos prema korisnicima U prosjeku, lojalan korisnik vrijedi deset puta više nego što je vrijedio u trenutku prve kupnje. Koncept

More information

Sequential approach and data quality

Sequential approach and data quality Giancarlo Pellizzari Supervisory Statistics Head of Division Juan Alberto Sánchez Supervisory Data Management Head of Section Sequential approach and data quality * The views expressed here are those of

More information

Request for a European study on the demand site of sustainable tourism

Request for a European study on the demand site of sustainable tourism Request for a European study on the demand site of sustainable tourism EARTH and the undersigned organizations call upon European institutions to launch a study at the European level, which will measure

More information

NATIONAL AIRSPACE POLICY OF NEW ZEALAND

NATIONAL AIRSPACE POLICY OF NEW ZEALAND NATIONAL AIRSPACE POLICY OF NEW ZEALAND APRIL 2012 FOREWORD TO NATIONAL AIRSPACE POLICY STATEMENT When the government issued Connecting New Zealand, its policy direction for transport in August 2011, one

More information

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB.

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB. 9.72 8.24 6.75 6.55 6.13 po 9.30 7.89 5.86 10.48 8.89 7.30 7.06 6.61 11.51 9.75 8.00 7.75 7.25 po 0.38 10.21 8.66 7.11 6.89 6.44 11.40 9.66 9.73 7.69 7.19 12.43 1 8.38 7.83 po 0.55 0.48 0.37 11.76 9.98

More information

EUROPEAN COMMISSION DIRECTORATE-GENERAL FOR MOBILITY AND TRANSPORT

EUROPEAN COMMISSION DIRECTORATE-GENERAL FOR MOBILITY AND TRANSPORT EUROPEAN COMMISSION DIRECTORATE-GENERAL FOR MOBILITY AND TRANSPORT DIRECTORATE E - Air Transport E.2 - Single sky & modernisation of air traffic control Brussels, 6 April 2011 MOVE E2/EMM D(2011) 1. TITLE

More information

Review: Niche Tourism Contemporary Issues, Trends & Cases

Review: Niche Tourism Contemporary Issues, Trends & Cases From the SelectedWorks of Dr Philip Stone 2005 Review: Niche Tourism Contemporary Issues, Trends & Cases Philip Stone, Dr, University of Central Lancashire Available at: https://works.bepress.com/philip_stone/25/

More information

Mogudnosti za prilagođavanje

Mogudnosti za prilagođavanje Mogudnosti za prilagođavanje Shaun Martin World Wildlife Fund, Inc. 2012 All rights reserved. Mogudnosti za prilagođavanje Za koje ste primere aktivnosti prilagođavanja čuli, pročitali, ili iskusili? Mogudnosti

More information

WHITE PAPER Product Service System (PSS) Ontology for Discrete Manufacturing. Specifications (1 st Draft Version) P a g. 1 27

WHITE PAPER Product Service System (PSS) Ontology for Discrete Manufacturing. Specifications (1 st Draft Version) P a g. 1 27 WHITE PAPER Service System (PSS) Ontology for Discrete Manufacturing Specifications (1 st Draft Version) P a g. 1 27 Introduction Background: Modern industrial companies aim to extend their products with

More information

Name of Customer Representative: Bruce DeCleene, AFS-400 Division Manager Phone Number:

Name of Customer Representative: Bruce DeCleene, AFS-400 Division Manager Phone Number: Phase I Submission Name of Program: Equivalent Lateral Spacing Operation (ELSO) Name of Program Leader: Dr. Ralf Mayer Phone Number: 703-983-2755 Email: rmayer@mitre.org Postage Address: The MITRE Corporation,

More information

Disruptive technologies and societal trends are changing everyday lives and shaking up competition across all industries

Disruptive technologies and societal trends are changing everyday lives and shaking up competition across all industries Disruptive technologies and societal trends are changing everyday lives and shaking up competition across all industries 5 years ago Now In 5 years Smartphones share (%) 18,6% 74,6% Total share? Will it

More information

CASE STUDY. CamelBak Bottles Up Real-Time Data to Enhance Retail Execution

CASE STUDY. CamelBak Bottles Up Real-Time Data to Enhance Retail Execution CASE STUDY CamelBak Bottles Up Real-Time Data to Enhance Retail Execution COMPANY: CAMELBAK CamelBak began with one man s dream of hands-free hydration an IV bag in a tube sock. Today, CamelBak is an outdoor

More information

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE

TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE International Civil Aviation Organization 16/5/12 WORKING PAPER TWELFTH AIR NAVIGATION CONFERENCE Montréal, 19 to 30 November 2012 Agenda Item 5: Efficient flight paths through trajectory-based operations

More information

ENVIRONMENT ACTION PLAN

ENVIRONMENT ACTION PLAN ENVIRONMENT ACTION PLAN 2015 16 Airservices Australia 2015 This work is copyright. Apart from any use as permitted under the Copyright Act 1968, no part may be reproduced by any process without prior written

More information

ISBN no Project no /13545

ISBN no Project no /13545 ISBN no. 978 1 869452 95 7 Project no. 18.08/13545 Final report to the Ministers of Commerce and Transport on how effectively information disclosure regulation is promoting the purpose of Part 4 for Auckland

More information