IDI, POSTAVI STRAŽARA

Transcription

1

2 HARPER LEE IDI, POSTAVI STRAŽARA Preveo s engleskoga Marko Kovačić

3 U spomen na g. Leeja i Alice

4 PRVI DIO

5 1. J oš od Atlante gledala je kroz prozor vagon-restorana s užitkom koji joj je pružao gotovo fizičko zadovoljstvo. Uz jutarnju kavu pratila je kako se zadnji brežuljci Georgije gube i pomalja crvenkasta zemlja, a s njom limenim krovovima prekrivene kuće usred pometenih dvorišta, u kojima raste neizbježni sporiš unutar vapnom premazanih automobilskih guma. Osmjehnula se kad je na neoličenoj crnačkoj kući spazila prvu televizijsku antenu. Što ih je bivalo više, to joj je toplije bilo oko srca. Jean Louise Finch inače je isti taj put uvijek prelazila avionom, no za svoj peti godišnji povratak kući iz New Yorka u Maycomb Junction odlučila se poslužiti vlakom. Prije svega zato što se na zadnjem letu nasmrt uplašila. Naime, pilot je odlučio proletjeti ravno kroz tornado. Osim toga, kad bi se kući vratila zračnim putem, otac bi morao ustati u tri ujutro, prevaliti automobilom stotinu šezdeset kilometara da je dočeka u Mobileu, a zatim bi još cijeli dan morao biti na poslu. Imao je sedamdeset dvije godine i to više nije bilo u redu. Bilo joj je drago što se odlučila za vlak. Vlakovi su se promijenili od njezina djetinjstva i zabavljale su je te novotarije: kad je pritisnula gumb na stijeni, jedan debeli poslužitelj samo se stvorio, kao duh iz svjetiljke. Zatim je iz druge stijene na njezin zahtjev iskočio lavor od nehrđajućeg čelika, a na zahod se moglo položiti noge. Odlučila je da se neće dati zastrašiti porukama na ugraviranim pločicama u svojem odjeljku ili coupeu, kako to zovu ali kad je sinoć legla u krevet, uspjela se zaglaviti između kreveta i stijene jer je zanemarila uputu da mora GURNUTI POLUGU U DONJI POLOŽAJ. Iz te ju je nevolje, na njezinu sramotu, spasio poslužitelj. Naime, imala je naviku spavati samo u gornjem dijelu pidžame. Slučajno je baš prolazio hodnikom kad se klopka zatvorila i zarobila je:!!izvući ću vas, gospođice, doviknuo joj je na njezino lupanje s druge strane stijene.!!nemojte, molim vas, rekla je.!!samo mi objasnite kako da se izvučem. tako.!!mogu to učiniti tako da vam držim okrenuta leđa, odgovorio joj je i postupio Kad se ujutro probudila, vlak je već kloparao skretnicama i tračnicama ranžirnog kolodvora u Atlanti, no ona je, pokorivši se drugom natpisu u svojem

6 odjeljku, ostala na ležaju dok nije načas ugledala natpis grada College Parka. Navuče na sebe odjeću predviđenu za Maycomb: sive hlače, crnu bluzu bez rukava, bijele čarape i mokasinke. Premda su joj preostala još četiri sata puta, već je čula tetu kako frkće nosom od negodovanja. Kad je prešla na četvrtu šalicu kave, Crescent Limited 1 poput goleme guske glasnim piskom pozdravi kolegu koji se kretao na sjever i tutnjio preko rijeke Chattahoochee u Alabamu. Chattahoochee je širok, ravan i muljevit. Tog dana vodostaj je bio nizak. Žuti pješčani sprud sveo je tok rijeke na curkanje. Možda se zimi čuje njezina pjesma, pomisli 2. Ne sjećam se ni stiha. Zviždučući nizinskom divljinom 3? Ne. Je li pisao o vodomaru ili je riječ bila o vodopadu? Oštro presiječe tu svoju sklonost razigranosti kad se sjetila da je Sidney Lanier zacijelo bio pomalo nalik na njezina odavno pokojnog rođaka, Joshuu Singletona St. Claira, čija je osobna književna ostavština zahvaćala područje od Crnog pojasa 4 do Bayou La Batrea. Jean Louiseina teta često joj je rođaka Joshuu isticala kao obiteljski uzor kojeg ne treba uzimati olako. Naime, bio je veličanstven čovjek, pjesnik, otišao je s ovog svijeta u najboljim godinama i Jean Louise bi bilo uputno zapamtiti da je bio dika obitelji. Njegove slike pridavale su obitelji veličinu rođak Joshua izgledao je kao zapušteni dvojnik Algernona Swinburnea 5. Jean Louise se nasmiješi prisjetivši se oca kako joj pripovijeda ostatak priče. Rođak Joshua prerano je otišao, to stoji, no nije ga odnijela Božja ruka nego domaćini Cezara. Naime, dok je bio na studiju, rođak Joshua previše je učio i previše razmišljao. Zapravo, samog je sebe doživljavao kao da je iskočio iz devetnaestog stoljeća. Ogrtao se pelerinom i nosio visoke čizme koje mu je kovač izradio prema njegovu nacrtu. Rođaku su vlasti pomrsile račune kad je zapucao na rektora sveučilišta, koji je po njegovu mišljenju bio jedva nešto više od stručnjaka za čišćenje kanalizacije, što je sasvim sigurno bila istina, ali se smatralo slabom izlikom za napad smrtonosnim oružjem. Nakon dobrane razmjene novčanih svota rođak Joshua povučen je iz javnog života i smješten u državnu ustanovu za neuračunljive, gdje je ostao do smrti. Navodno se u svakom pogledu vladao razumno dok netko ne bi izgovorio ime tog rektora. Tad bi mu se lice iskrivilo, zauzeo bi pozu bijelog ždrala te bi ostao tako osam 1 Nazvana tako Crescent (Limited) je željeznica koja od 19. stoljeća prevozi putnike na relaciji New York-New Orleans. 2 Američki pjesnik i glazbenik Sidney Lanier ( ) opjevao je rijeku u Pjesmi rijeke Chattahoochee, u kojoj rijeka u prvom licu opisuje svoj put od Georgije do Meksičkog zaljeva. 3 Jean Louise brka Lanierovu Pjesmu rijeke Chattahoochee s uvodnom pjesmom u Pjesme nevinosti i iskustva Williama Blakea. 4 Crni pojas je poljoprivredno područje koje karakterizira robovlasnička prošlost, velike plantaže i visoka stopa crnačkog stanovništva. Obuhvaća države Louisianu, Mississippi, Alabamu, Sjevernu i Južnu Karolinu i Virginiju. 5 Algernon Swinburne ( ), engleski pjesnik, pisac, dramatičar i kritičar

7 ili više sati i ništa i nitko nije ga mogao natjerati da spusti nogu dok nije zaboravio na tog čovjeka. Kad je bio priseban, rođak Joshua čitao je Grke i ostavio iza sebe knjižicu pjesama koju je privatno otisnuo jedan izdavač u Tuscaloosi. Njegova poezija bila je toliko ispred svojeg vremena da je još nitko nije odgonetnuo. Jean Louiseina teta ipak je drži malo sa strane, no vidljivo istaknutu na stolu u dnevnoj sobi. Jean Louise nasmije se naglas, zatim se ogleda da vidi nije li je tko čuo. Njezin otac znao je potkopavati sestrina predavanja o urođenoj nadmoći bilo kojeg Fincha: svaki put je svojoj kćeri ispričao ostatak priče, tiho i svečano, ali Jean Louise katkad se činilo da nazire nepogrešivo huliteljski sjaj u pogledu Atticusa Fincha ili je to bio samo odbljesak od njegovih naočala? Nikad nije bila sigurna. I priroda i vlak sad su blago hvatali daljine i kroz prozor sve do obzora nije vidjela više ništa osim pašnjaka i crnih krava. Zapitala se zašto svoju zemlju nikad nije smatrala lijepom. Kolodvor u Montgomeryju ugnijezdio se u luku rijeke Alabame, pa kad je sišla s vlaka da protegne noge, u njoj se pred navalom sivila, svjetla i neobičnih mirisa probudi osjećaj poznatosti. Učini joj se da nešto nedostaje. Mjerači ugrijanosti ležajeva, pa da. Jedan čovjek zavuče se pod vlak s polugom u ruci. Začuje se zveket, a zatim s-sss-sss, bijela para prošišti i učini joj se da je u žeravnici. Sad se sve kreće na naftu. Morio ju je neki bezrazložni davni strah. Dvadeset godina nije bila na tom kolodvoru, ali kad je kao dijete s Atticusom išla u prijestolnicu, strahovala je da će se vlak uslijed njihanja stropoštati niz riječnu obalu i sve ih podaviti. No kad se na povratku opet ukrcala, zaboravila je na to. Vlak je drndao kroz borike i podrugljivo zapištao šarenom muzejskom primjerku od lokomotive zvonolika dimnjaka na sporednom kolosijeku na čistini. Nosila je znak drvne tvrtke. Crescent Limited mogao ju je progutati cijelu i još bi ostalo prostora. Greenville, Evergreen, Maycomb Junction. Strojovođi je bila rekla da je ne zaboravi pustiti da izađe, a kako je to bio postariji čovjek, već je predvidjela njegovu šalu: zaletjet će se kao sumanut na Maycomb Junction i zaustavit će vlak pola kilometra dalje od malog kolodvora, a kad je na rastanku bude pozdravljao, reći će joj da se ispričava što je umalo zaboravio. Vlakovi se mijenjaju, ali strojovođe nikad. Zbijati šale s mladim damama kad ih se iskrcava na njihov zahtjev bilo je obilježje zvanja, a Atticus, koji je umio predvidjeti postupke svakog strojovođe od New Orleansa do Cincinnatija, dočekat će je, u skladu s tim, ni šest koraka dalje od mjesta na kojem bi izašla. Zavičaj joj je bio okrug Maycomb, unutar stotinjak kilometara duge krivudave granice, u najširem dijelu pedeset kilometara, pustoš posuta sitnim naseljima, od kojih je najveće bilo Maycomb, sjedište okruga. Povijesno gledano, okrug Maycomb još je relativno donedavno bio tako odsječen od ostatka zemlje da su neki njegovi žitelji, neupoznati s političkim naklonostima Juga tijekom proteklih devedeset godina, i dalje glasali za Republikance. Onuda nisu prolazili vlakovi Maycomb Junction, čisto

8 kurtoazni naziv, nalazio se u okrugu Abbott, trideset kilometara dalje. Autobusna služba bila je neredovita i nitko nije znao kamo vozi, ali federalna vlada probila je kroz močvare jednu ili dvije autoceste i tako žiteljima dala mogućnost za neometan izlaz. No malo se tko služio tim cestama, a zašto i bi? Kome ne treba previše, ima mnogo. Okrug i grad nazvani su prema nekom pukovniku Masonu Maycombu, čovjeku čije su nedolično samopouzdanje i uobražena svojeglavost unosili zbrku i zabunu među sve koji su s njim sudjelovali u ratovima protiv plemena Creek. Teritorij na kojem je djelovao bio je blago brdovit na sjeveru, a na južnim rubovima priobalne nizine bio je ravan. Uvjeren da se Indijanci ne vole boriti u nizini, pukovnik Maycomb pročešljavao je sjeverne dijelove područja. Kad je njegov general otkrio da se Maycomb smuca brdima dok Indijanci vrebaju iza svakog gušćeg borika, poslao je Maycombu prijateljski nastrojenog indijanskog glasnika s porukom Krenite na jug, prokleti bili. Uvjeren da je riječ o smicalici Creeka da ga stijesne (zar ih nije vodio neki plavooki crvenokosi vrag?) Maycomb je zarobio prijateljski nastrojenog indijanskog glasnika i otišao još dalje na sjever, sve dok njegove jedinice nisu zalutale u netaknutu šumskom predjelu, izgubivši svaku nadu, gdje su provele vrijeme rata u razmjernom stanju zbunjenosti. Kad je prošlo dovoljno godina da se pukovnik Maycomb uvjeri da bi ona poruka ipak mogla biti autentična, poduzeo je ciljani marš na jug. Na putu su njegove jedinice naišle na doseljenike koji su se kretali prema unutrašnjosti i koji su im priopćili da su ratovi s Indijancima nadomak kraju. Vojnici i doseljenici dovoljno su se zbližili da postanu preci Jean Louise Finch, a pukovnik Maycomb nastavio je dalje prema današnjem Mobileu kako bi za svoje podvige stekao dužno priznanje. Službena povijesna verzija ne poklapa se s istinom, ali tako glase činjenice jer su prenesene kroz vrijeme usmenom predajom i poznate su svakom stanovniku Maycomba.!!< vaša prtljaga, gospođice, reče poslužitelj. Jean Louise pođe za njim iz vagon-restorana do svojeg odjeljka. Izvadi dva dolara iz lisnice: jedan za obavljeni posao, a jedan što ju je noć prije spasio. Vlak je, dakako, sumanuto projurio kroz postaju i zaustavio se petsto metara dalje. Strojovođa se pojavi nasmiješen i reče da se ispričava što je zamalo zaboravio. Jean Louise mu uzvrati osmijehom nestrpljivo čekajući da poslužitelj postavi žutu stubu. Pomogne joj da siđe i ona mu preda one dvije novčanice. Otac je nije dočekao. Pogledala je prema kolodvoru i vidjela visoku priliku na malom peronu. Čovjek skoči na tlo i potrči joj ususret. Čvrsto je zagrli i odmakne od sebe, zatim je snažno pa opet nježno poljubi u usta.!!ne ovdje, Hank, promrmlja ona, sva sretna.!!tiho, curo, reče joj držeći joj lice.!!ljubit ću te na stubama sudnice ako poželim.

9 Posjednik prava na to da je poljubi na stubama sudnice bio je Henry Clinton, njezin prijatelj iz djetinjstva, drug njezina brata, a nastavi li je tako ljubiti, onda i njezin suprug. U ljubavi s kim želiš, u braku sa sebi ravnim, glasilo je pravilo koje je u nju bilo nagonski usađeno. Henry Clinton bio je ravan Jean Louise, pa joj se zasad to pravilo nije činilo osobito strogim. Hodali su peronom rukom pod ruku da preuzmu njezinu prtljagu.!!kako je Atticus? upita ga.!!danas ima grčeve u rukama i ramenima.!!ne može voziti kad mu to dođe, zar ne? Henry dopola zgrči prste na desnici i reče:!!ne može ih stegnuti jače od ovog. Kad mu to dođe, gospođica Alexandra mora mu vezati cipele i kopčati košulju. Ne može ni britvu držati. Jean Louise strese glavom. Bila je prestara da bi klela nepravednu sudbinu, a premlada da bez nekog otpora prihvati bolest koja joj tako koči oca.!!zar se ne može ništa učiniti?!!znaš da ne može, reče Henry.!!Uzima više od četiri grama aspirina na dan i to je sve. Podigne njezin težak kovčeg te odu prema automobilu. Pitala se kako će se ona držati kad joj dođe vrijeme da iz dana u dan trpi bolove. Sigurno ne kao Atticus. Ako ga upitaš kako je, reći će ti, ali nikad se ne žali. Držao se uvijek jednako, pa ga je trebalo ispitivati ako se htjelo znati kako se osjeća. Henry je to otkrio sasvim slučajno. Jednoga dana bili su u sudskom arhivu i tražili neke zemljišne knjige. Atticus je izvukao tešku knjižurinu s hipotekama, naglo problijedio i ispustio je na pod.!!što vam je? upitao je Henry.!!Reumatoidni artritis. Možeš li mi je podignuti? zamolio je Atticus. Henry ga je upitao otkad to ima. Od prije šest mjeseci, odgovorio je Atticus. Zna li za to Jean Louise? Ne zna. Onda bi bilo bolje da joj kaže.!!ako joj kažeš, dojurit će ovamo da me njeguje. Jedini je lijek tom stanju ne dopustiti da me dotuče. Tema je bila zaključena.!!želiš voziti? upita Henry.!!Ne budi šašav, reče mu. Premda je bila pristojna vozačica, mrzila je upravljati ičim što je mehanički složenije od sigurnosne igle. Sklopiti vrtnu ležaljku za nju je značilo posve izgubiti živce. Nikad nije naučila voziti ni bicikl niti se služiti pisaćim strojem. Pecala je štapom. Omiljena joj je igra bio golf jer su se njegova temeljna načela sastojala od štapa, loptice i duševnog stanja. Zelena od zavisti, gledala je kako Henry bez imalo napora upravlja automobilom. Automobili mu se pokoravaju, pomisli.!!servo upravljač? Automatski prijenos? upita ga. ne?!!nego što, reče joj.!!a što ako ti sve stane i ne možeš mijenjati brzine? Našao bi se na sto muka, zar

10 !!Ali neće sve stati.!!otkud znaš?!!imam vjere. Dođi. Vjera u General Motors. Nasloni glavu na njegovo rame.!!hank, reče mu zatim.!!što se, zapravo, dogodilo? Bila je to njihova stara šala. Hank je ispod desnog oka imao ožiljak koji se kretao prema kutu njegova nosa i protezao poprečno preko gornje usne. Iza te usne imao je šest lažnih prednjih zubi koje ga čak ni Jean Louise nije mogla natjerati da izvadi i pokaže joj. Vratio se takav iz rata. Neki Nijemac tresnuo ga je kundakom puške u lice, više zato da izrazi svoje nezadovoljstvo ishodom rata nego išta drugo. Jean Louise je tu priču odlučila prihvatiti jer uza sve čime se pucalo dalje od horizonta, B-17-ice, V-rakete i tome slično, Henry vjerojatno nije vidio ni N od Nijemca.!!Dobro, draga, rekao je.!!bili smo u podrumu u Berlinu. Svi smo previše popili i izbila je tučnjava draže ti je čuti ono u što ti je lakše povjerovati, zar ne? Onda, hoćeš li se sad udati za mene?!!još ne.!!zašto?!!želim biti kao dr. Schweitzer i svirati dok ne navršim trideset.!!da, dobro je svirao, smrknuto će Henry. Jean Louise se promeškolji ispod njegove ruke.!!znaš što mislim, reče mu.!!da. Nema pristojnijeg mladića od Henryja Clintona, tvrdili su stanovnici Maycomba. Jean Louise se slagala s tim. Henry je bio iz južnoga dijela okruga. Njegov otac ostavio je njegovu majku nedugo nakon Henryjeva rođenja te je žena od jutra do mraka radila u svojem dućančiću na križanju kako bi odškolovala Henryja u javnoj školi Maycomba. Henry je od svoje dvanaeste živio u pansionu prekoputa kuće Finchevih i već je time dospio na višu razinu jer bio je svoj čovjek, nesputan autoritetom kuhara, vrtlara i roditelja. Bio je k tome četiri godine stariji od nje, što je tada bila velika razlika. On ju je zadirkivao, a ona njega obožavala. Kad je imao četrnaest godina, umrla mu je majka, ne ostavivši mu gotovo ništa. Atticus Finch vodio je brigu o ono malo novca stečenog od prodaje dućana većina je otišla na trošak njezina sprovoda potajno nadopunjavajući tu svotu vlastitim novcem i pronašao je Henryju posao da poslije škole radi na blagajni u Jitney Jungleu. Henry je maturirao i pristupio vojsci, a poslije rata upisao se na fakultet i završio pravo. Upravo u to vrijeme brat Jean Louise jednog je dana ostao na mjestu mrtav i kad je strahota tog događaja prošla, Atticus, koji je oduvijek namjeravao ured prepustiti sinu, počeo se ogledavati tražeći drugog mladića. Bilo mu je prirodno da uzme Henryja pod svoje i s vremenom je Henry postao Atticusov čovjek za sve,

11 njegove oči i ruke. Henry je oduvijek gajio osjećaj poštovanja prema Atticusu Finchu, što je uskoro preraslo u privrženost te ga je Henry doživljavao kao oca. Ali nije zato Jean Louise doživljavao kao sestru. Tih godina dok je bio u ratu i na studiju, ona se od svadljivog ratobornog stvorenja u kombinezonu prometnula u prihvatljiv faksimil ljudskog bića. Počeo se s njom nalaziti na njezinim godišnjim dvotjednim posjetima kući i premda je i dalje imala kretnje kakvog trinaestogodišnjaka i prezirala većinu ženskih metoda ukrašavanja, našao je u njoj nešto tako nepogrešivo ženstveno da se zaljubio. Bilo je uglavnom ugodno gledati je i biti u njezinu društvu, ali je s njom u svakom slučaju bilo teško izaći na kraj. Opsjeo ju je neki nemiran duh koji Henry nije mogao dokučiti, ali znao je da je ona prava žena za njega. Štitit će je i oženit će je.!!jesi umorna od New Yorka? upitao je.!!nisam.!!stavi mi se na raspolaganje ova dva tjedna i pobrinut ću se da se umoriš od njega.!!je li to nepristojna ponuda?!!jest.!!onda se nosi kvragu. Henry zaustavi automobil. Ugasi motor i okrene se prema njoj. Znala je kako izgleda kad se uozbilji jer bi mu se kratko podšišana kosa ustobočila poput kakve bijesne četke, zajapurio bi se, a ožiljak bi mu se zarumenio.!!draga, da ti kažem kao pravi gospodin? Gospođice Jean Louise, dosegnuo sam ekonomski status koji mi omogućuje uzdržavati dvoje ljudi. Poput Izraela iz Starog zavjeta, sedam sam godina za tebe crnčio u vinogradima sveučilišta i na pašnjacima ureda tvojeg tate 6 <!!Reći ću Atticusu da ti produži na još sedam.!!kako si zla.!!osim toga, nadoda,!!bio je to Jakov. Zapravo, njih dvojica su jedna te ista osoba. Stalno ih mijenjaju, u svakom trećem retku. Nego, kako je teta?!!dobro znaš da je već trideset godina dobro. Ne skreći s teme. Jean Louiseina obrva zatitra.!!henry, reče mu ukočeno.!!bit ću ti ljubavnica, ali neću se udati za tebe. Upravo tako.!!ne ponašaj se kao dijete, Jean Louise! prasne Henry i, zaboravivši zadnje faze napretka General Motorsa, posegne za mjenjačem i nagazi na kvačilo. Nisu 6 Jakov, poslije nazvan Izrael, prema Knjizi postanka bio je izraelski patrijarh. Zaljubio se u Rahelu, kćer svojeg ujaka Labana, koji mu je obeća za ženu bude li mu Jakov služio sedam godina. Jakov je pristao, no nakon sedam godina Laban ga prevari i da mu za ženu svoju stariju kćer Leu, pa je Jakov morao služiti još sedam godina za Rahelu.

12 reagirali te on bjesomučno zavrne ključ kontakta, pritisne neke gumbe i veliki automobil polako počne kliziti cestom.!!spor neki kamionet, nije li? reče ona.!!nije baš za gradsku vožnju. Henry je prostrijeli pogledom.!!kako to misliš? Za koju sekundu razgovor će prerasti u svađu. Bio je ozbiljan. Bolje joj je da ga razljuti tako da umukne pa da ona može razmišljati o svemu.!!otkud ti ta nemoguća kravata? upita. E sad. Bila je gotovo zaljubljena u njega. Ne, ne može to tako, pomislila je: ili jesi ili nisi. Jedino je ljubav nedvosmislena na ovome svijetu. Ima raznih vrsta ljubavi, dakako, ali kod svih njih vrijedi da ili jesu ili nisu. Bila je vrsta osobe koja se, kad se nađe pred jednostavnim izlazom, uvijek opredijeli za teži način. Jednostavan izlaz iz ovoga bio bi udati se za Hanka i pustiti ga da crnči za nju. Nakon nekoliko godina, kad im djeca dođu do pojasa, naići će muškarac za kojeg se, zapravo, trebala udati. Bit će preispitivanja osjećaja, grozničavosti i uzrujavanja, dugih uzajamnih pogleda na stubama ispred pošte, na svačiju štetu. Kad utihne dernjava i moraliziranje, ostat će samo bijedna avanturica u stilu zbivanja u klubu Birmingham i osobni pakao iz kućne radinosti uljepšan najnovijim kućanskim Westinghouseovim uređajima. Hank ipak zaslužuje bolje. Ne. Zasad nastavlja kročiti kamenitom stazom usidjelištva. Časno će uspostaviti mir.!!oprosti, dragi, zaista mi je žao, reče ono što je zaista i mislila.!!ma dobro, reče Henry, i pljesne je po koljenu.!!samo mi katkad dođe da te ubijem.!!znam, baš sam mrska. Henry je pogleda.!!ti si čudakinja, draga. Ne znaš se pretvarati. Pogleda ga.!!što si htio reći?!!u pravilu se većina žena, prije nego što ih se domognu, predstavlja muškarcima nasmiješenim ljubaznim izrazima lica. Kriju svoje misli. A ti, draga, kad osjećaš mrskost, tada jesi mrska.!!nije li red da muškarac vidi u što se upušta?!!da, ali zar ne vidiš da se tako nikad nećeš domoći muškarca? Na takvu očitu primjedbu ona se ugrize za jezik i upita:!!a kako da postanem zavodnica? Henry se zagrijavao za temu. Sa svojih trideset godina bio je savjetnik. Možda jer je bio odvjetnik.!!kao prvo, reče hladnokrvno,!!obuzdaj jezik. Ne ulazi u rasprave s muškarcem, pogotovo kad znaš da ne možeš pobijediti. Smiješi se stalno. Pridaj mu važnost. Pričaj mu kako je divan i udovoljavaj mu. Ona se ozareno nasmiješi i reče:!!hank, slažem se sa svime što si rekao. Ti si

13 najoštroumnija osoba koju sam upoznala u zadnje vrijeme, visok si metar devedeset pet i smijem li ti pripaliti cigaretu? Što kažeš na to?!!stravično. Opet su bili prijatelji.

14 2. A tticus Finch spusti lijevu manšetu, zatim je opet pažljivo zadigne. Dvadeset do dva. Ima dana kad nosi dva sata, pa tako i tog: jedan stari džepni s lancem, na kojem su njegova djeca vježbala zube, i jedan ručni. Onaj prvi nosio je iz navike, a drugim se služio da vidi koliko je sati kad nije mogao dovoljno pomaknuti prste da dohvati onaj prvi iz džepića. Svojedobno je bio stasit dok ga godine i artritis nisu sveli na srednju visinu. Prošli mjesec navršio je sedamdeset i dvije godine, ali za Jean Louise uvijek je bio negdje u sredini pedesetih nije ga pamtila kao mlađeg niti joj se činilo da imalo stari. Pred naslonjačem u kojem je sjedio bio je čelični stalak za note, a na njemu Neobičan slučaj Algera Hissa 7. Atticus je bio blago nagnut da može bolje negodovati zbog štiva koje je čitao. Netko neupućen ne bi primijetio nezadovoljstvo na Atticusovu licu jer ga je rijetko pokazivao, no znanac bi uskoro očekivao suho!!hrm. Atticus je držao uzdignute obrve, usta su mu bila ugodna tanka crta.!!hrm, reče.!!što je bilo, dragi? upita njegova sestra.!!ne razumijem otkud tom čovjeku drskost da nam iznosi svoje mišljenje o slučaju Hiss. Kao kad bi Fenimore Cooper pisao romane iz niza Waverley.!!Zašto, dragi?!!jer djetinjasto vjeruje u poštenje javnih službenika i valjda misli da naš Kongres djeluje kao i britanska aristokracija. Uopće se ne razumije u američku politiku. Njegova sestra zagleda se u ovitak knjige.!!nije mi poznat taj autor, reče, i tako osudi knjigu za sva vremena.!!ne brini se, dragi. Zar nisu već trebali stići?!!ne brinem se ja, Zandra. Atticus pogleda sestru s podsmijehom. Bila je nemoguća kao osoba, ali draže mu je bilo gledati nju nego da stalno ima uza sebe Jean Louise svu skrušenu. Kad je utučena, njegova se kći mota okolo, a Atticus voli da su 7 Alger Hiss ( ), američki diplomat koji je optužen da je komunist i sovjetski špijun. Engleski političar William Jowitt opisao je taj slučaj u knjizi The Strange Case of Alger Hiss.

15 njegove žene opuštene umjesto da neprestano prazne pepeljare. Čuo je skretanje automobila u kolni prilaz, čuo je kako su se zalupila dvoja vrata vozila, a zatim ulazna. Pažljivo nogama odgurne stalak za note, načini jedan uzaludni pokušaj da bez ruku ustane iz duboka naslonjača, uspije iz drugog i netom uspostavi ravnotežu kad se Jean Louise bacila na njega. Otrpio je njezin zagrljaj i uzvratio na njega što je bolje mogao.!!atticuse< rekla je.!!odnesi joj kovčeg u spavaću sobu, molim te, Hank, reče Atticus iza nje.!!hvala ti što si je dočekao. Jean Louise pokuša ljubnuti tetu, ali promaši, izvadi kutiju cigareta iz torbe i baci je na dvosjed.!!kako tvoja reuma, teta?!!malo bolje, dušo.!!atticuse?!!malo bolje, draga. Jesi li dobro putovala?!!da, gospodine. Skljoka se na dvosjed. Hank se vrati obavivši što se od njega tražilo pa reče!!pomakni se i sjedne do nje. Jean Louise zijevne i protegne se.!!ima li novosti? upita.!!ovih dana doznajem samo ono što pročitam između redaka u Maycomb Tribuneu. Nikad mi ništa ne pišete. Alexandra reče:!!čula si da je umro sin rođaka Edgara. To je bilo stvarno tužno. Jean Louise primijeti da su si Henry i njezin otac dobacili poglede. Atticus reče:!!vratio se kasno jednog poslijepodneva oznojen nakon vježbanja nogometa i navalio na hladnjak bratstva Kapa Alfa. Pojeo je još tucet banana i sprao ih s pola litre viskija. Sat poslije bio je mrtav. Nema tu ništa tužno.!!uh, reče Jean Louise.!!Atticuse! reče Alexandra.!!Ta znaš da je bio Edgarov najmlađi sin.!!zaista je to bilo strašno, gospođice Alexandra, reče Henry.!!Rođak Edgar ti se i dalje udvara, teta? upita Jean Louise.!!Nekako te nakon jedanaest godina baš mogao i zaprositi. Atticus digne obrve u znak upozorenja. Vidio je kako demon u njegovoj kćeri raste i ovladava njome: njezine obrve, kao i njegove, bile su uzdignute, pod njima se oči inače teških vjeđa zaokruglile, a usna joj se u kutu opasno zavrnula. Kad je tako izgledala, samo su Bog i Robert Browning znali što bi mogla izreći 8. Njezina se teta pobuni.!!mislim stvarno, Jean Louise, Edgar je prvi rođak 8 U drami Barrettovi iz Ulice Wimpole iz Rudolf Besier opisao je ljubavnu vezu između dvoje engleskih pjesnika, Elizabeth Barrett i Roberta Browninga. Kad je Elizabeth zamolila Roberta da joj objasni jednu svoju pjesmu, on joj je odgovorio da su je u vrijeme kad je napisana razumjeli samo Bog i Robert Browning, a sad je razumije samo Bog.

16 tvojeg oca i moj.!!sada to više ne bi trebalo predstavljati neku prepreku, teta.!!kakvi su dojmovi iz velegrada? brzo se ubaci Atticus.!!Sada me zanima samo ovaj velegrad. Vas dvoje mi nikad ne pišete ništa sočno. Teta, uzdam se da ćeš mi u petnaest minuta prepričati novosti koje su se nakupile u godinu dana. Potapša Henryja po ruci, prije svega zato da ne počne s Atticusom voditi neki poslovni razgovor. Henry to protumači kao nježnu gestu koju uzvrati.!!no< reče Alexandra.!!Sigurno si čula za Merriweathere. Bilo je to zaista tužno.!!što se dogodilo?!!razišli su se.!!što? reče Jean Louise iskreno zapanjena.!!misliš, nisu više zajedno?!!tako je, potvrdi njezina teta. Jean Louise se obrati ocu.!!merriweatheri? Koliko su dugo bili u braku? Atticus se zagleda u strop, nastojeći se prisjetiti. Težio je preciznosti.!!četrdeset dvije godine, reče.!!bio sam na njihovoj svadbi.!!prvi put smo primijetili da nešto ne valja kad su ušli u crkvu i sjeli na suprotne strane< reče Alexandra.!!Samo su se ružno gledali iz nedjelje u nedjelju< reče Henry.!!Sljedeće su mi došli u ured i tražili da im sredim papire za rastavu, reče Atticus.!!I jesi li? Jean Louise pogleda oca.!!jesam.!!na osnovu čega?!!preljuba. Jean Louise strese glavom sva u čudu. Bože, pomisli, nečega ima u vodi, što drugo? Alexandrin glas trgne je iz razmišljanja:!!jean Louise, zar si takva putovala vlakom? Onako zatečenoj trebao joj je trenutak da shvati što njezina teta misli pod takvom.!!pa< jesam, reče,!!ali čekaj malo, teta. Otišla sam iz New Yorka sva u čarapama, rukavicama i cipelama. Ovo što sad nosim navukla sam kad smo prošli Atlantu. Teta šmrcne.!!voljela bih da se ovaj put pokušaš odijevati ljepše dok si kod kuće. U gradu stječu pogrešan dojam o tebi. Misle da< ovaj< misliš da si među siromasima. Jean Louise osjeti neku klonulost. Stogodišnji rat ušao je možda u dvadeset

17 šestu godinu bez naznaka prema ičemu osim razdobljima nestalnog primirja.!!teta, reče.!!došla sam kući na dvotjedno bavljenje ničim osim razvlačenjem, kratko i jasno. Mislim da se za cijelog svojeg boravka ovdje uopće neću maknuti iz kuće. Dovoljno naprežem moždane vijuge cijele godine. Ustane i priđe kaminu, namršteno se zagleda u njegov okvir pa se okrene.!!ionako u Maycombu ako ne steknu jedan dojam, nadođu na neki drugi. Jednako nisu navikli ni na to da me vide dotjeranu. Nastavi pomirljivijim tonom:!!gle, da im se odjednom pojavim pred očima utegnuta od glave do pete, rekli bi da me New York uzeo pod svoje. I sad mi ti kažeš da misle da mi nije stalo do njihova mišljenja dok hodam okolo u hlačama. Bože, teta, svatko u Maycombu zna da do prve mjesečnice nisam nosila ništa drugo nego kombinezon. Atticus zaboravi na bol u rukama. Sagne se da sveže već dobro svezane vezice pa se uspravi zajapuren, ali ozbiljan u licu.!!dosta je bilo, Scout, reče.!!ispričaj se svojoj teti. Nemoj započinjati svađu čim dođeš kući. Jean Louise se nasmiješi ocu. Kad ju je korio, uvijek je posezao za njezinim starim nadimkom iz djetinjstva. Ona uzdahne.!!oprosti, teta. Oprosti, Hank. Osjećam pritisak, Atticuse.!!Onda se vrati u New York i budi neobuzdana koliko želiš. Alexandra ustane i poravna nebrojene usi uzduž i poprijeko svoje haljine.!!jesi li večerala u vlaku?!!jesam, slaže.!!onda, što kažeš na kavu?!!molila bih.!!hank?!!da, molim. Alexandra izađe iz sobe ne upitavši brata ništa.!!još je nisi naučio piti? upita ga Jean Louise.!!Nisam, reče otac.!!ni viski?!!ne.!!a cigarete i žene?!!ne.!!zabavljaš li se više ikako?!!snalazim se. Jean Louise rukom tobože uhvati palicu za golf.!!na koji način? upita ga.!!ne tiče te se.!!možeš li još štapom pogoditi rupu?!!mogu.

18 !!Bio si prilično dobar za jednoga slijepca. Atticus reče:!!sve je u redu s mojim<!!sve osim što ništa ne vidiš.!!možeš li nekako dokazati tu tvrdnju?!!da, gospodine. Sutra u tri, može?!!može< ne. Imam sastanak. A u ponedjeljak? Hank, imamo li već nešto dogovoreno za ponedjeljak poslijepodne? Hank promijeni položaj.!!ništa osim one hipoteke u jedan. Ne bi trebalo trajati više od jedan sat. Atticus reče svojoj kćeri:!!onda sam ti na raspolaganju. Mada, sudeći po tvojem izgledu, gospođice mila Gero, bit će to kao da slijepac vodi slijepca. Jean Louise uzme stari pougljenjeni štap za golf s drvenim drškom kraj kamina, koji je godinama dodatno služio i kao žarač. Istrese sadržaj iz velike antikne pljuvačnice loptice za golf zatim je izvrne na bok, nogom odgurne loptice do sredine dnevnog boravka i upravo ih je štapom slala natrag u pljuvačnicu kad je teta opet ušla noseći pladanj s kavom, šalicama, tanjurićima i kolačem.!!zbog tebe, tvojeg oca i tvojeg brata, reče Alexandra,!!taj sag je živa sramota. Hank, kad sam mu došla održavati kuću, prvo sam taj sag dala obojiti u što tamniju boju. Sjećaš se kakav je bio prije? Odavde do kamina bio je crni trag i ničim se nije mogao ukloniti. Hank reče:!!sjećam se, gospođo. Bojim se da sam i ja pridonio tome. Jean Louise ugura štap na mjesto, kraj mašica za vatru, pokupi loptice i ubaci ih u pljuvačnicu. Sjedne na dvosjed dok je Hank pobirao preostale. Nikad se neću umoriti od gledanja njegovih kretnji, pomisli. On opet sjedne, zabrinjavajućom brzinom iskapi šalicu vruće crne kave i reče:!!gospodine Finch, bilo bi bolje da krenem.!!čekaj čas, idem i ja s tobom, reče Atticus.!!Odgovara vam to, gospodine?!!svakako. Jean Louise, odjednom će on,!!koliko toga od ovdašnjih događaja dospije u novine?!!misliš na politiku? Svaki put kad guverner počini nešto nedolično, tabloidi su ga puni, ali inače ništa.!!mislim na odluke kojima Vrhovni sud želi ostati vječno upamćen.!!a to. Pa po onome što piše u Postu, mi tu linčujemo za doručak. Journal ne mari, a Times je toliko opsjednut svojom odgovornošću prema budućim naraštajima da je nasmrt dosadan. Nisam se osvrtala na to osim u vrijeme bojkota autobusa i onoga u Mississippiju. Atticuse, to što država nije dobila presudu u tom slučaju bio je

19 naš najgori promašaj još od Pickettova juriša 9!!Da, bio je. Novinari su to sigurno dobro iskoristili.!!skroz su poblesavili.!!a NAACP 10?!!Ne znam ništa o njima osim da mi je neki zabludjeli službenik prošle godine poslao neke NAACP-ove božićne markice pa sam ih lijepila na čestitke koje sam slala kući. Je li rođak Edgar dobio svoju?!!jest, i imao je nekoliko prijedloga o tome kako bih trebao s tobom postupiti. Otac se široko osmjehne.!!što, naprimjer?!!da bih trebao otići u New York, zgrabiti te za kosu, i išibati. Edgar ti nikad nije bio sklon, kaže da si odviše neovisna<!!nikad nije imao smisla za humor, pompozna stara somina. Upravo to i jest: tu i tamo koja dlaka i usta kao u soma. Valjda misli da je to što živim sama u New Yorku već samo po sebi grijeh.!!svodi se na to, reče Atticus. Iskobelja se iz naslonjača i pokaže Henryju da pođu. Henry se osvrne prema Jean Louise.!!U pola osam, draga? Ona kimne pa krajičkom oka pogleda tetu.!!smijem u hlačama?!!ne smiješ.!!takvog te volim, Hank, reče Alexandra. 9 Pickettov juriš bio je neuspješni pješački napad konfederalne vojske u sklopu Bitke kod Gettysburga na dobro utvrđene sjevernjačke položaje na Cemetery Hillu. Osim Georgea Picketta još su dva generala predvodila taj napad koji se smatra najvećom taktičkom pogreškom generala Leeja. 10 NAACP Nacionalna udruga za boljitak obojenih ljudi (National Association for the Advancement of Colored People) osnovana kao organizacija za nenasilnu borbu protiv rasne diskriminacije.

20 3. A lexandra Finch Hancock bila je bez sumnje impozantna pojava, kako god se uzme. Straga ništa manje besprijekorna nego sprijeda. Jean Louise često se, ali nikad naglas, pitala gdje je nabavljala te steznike. Podizali su joj grudi do vrtoglavih visina, sužavali joj struk, isticali joj stražnjicu i uspijevali promatrača podsjetiti na to da je Alexandra nekoć imala figuru poput pješčanog sata. Od svih njezinih rođaka, očeva sestra bila je najvještija u vađenju Jean Louiseine masti. Alexandra nikad nije bila otvoreno neljubazna prema njoj nije bila neljubazna prema nikom živome, osim prema zečevima koje je trovala jer su joj jeli azaleje ali je život Jean Louise svojedobno i na svoj način pretvarala u živi pakao. Sad kad je Jean Louise odrasla, još im nijedanput nije uspjelo provesti petnaest minuta u razgovoru a da ne izraze nepomirljive stavove, inače tako poticajne među prijateljima, dok u bliskim krvnim srodstvima rađaju samo hladnom uljudnošću. Jean Louise potiho je voljela toliko toga kod svoje tete dok ih je razdvajalo pola kontinenta, ali isto to što je voljela, u neposrednoj blizini bilo je nepodnošljivo i poništavalo se kad bi Jean Louise počela tetine motive dovoditi u pitanje. Alexandra je bila od onih koji su kroz život prolazili tako da ih to nije ništa stajalo. Kad bi morala polagati bilo kakve emotivne račune za djela počinjena za ovozemaljskog života, Jean Louise ju je zamišljala kako staje pred prijamni šalter na nebu i zahtijeva povrat. Alexandra je trideset tri godine provela u braku. Ako ju je to na bilo koji način obilježilo, nije to nikad pokazala. Izrodila je jednoga sina, Francisa, koji je po mišljenju Jean Louise izgledao i ponašao se kao konj i odavno je već otišao iz Maycomba da pronađe slavu u prodaji osiguranja u Birminghamu. I bolje. Alexandra je bila i, tehnički gledano, još je udana za mirnu ljudinu zvanu James Hancock, koji je vrlo predano šest dana u tjednu vodio skladište pamuka, a sedmog je išao u ribolov. Jedne nedjelje, prije petnaest godina, iz svojeg ribolovnog tabora na rijeci Tensas poslao je ženi preko nekog crnčića poruku da će ostati ondje i da se više ne vraća. Kad se uvjerila da razlog nije druga žena, Alexandri je postalo svejedno. Francis je to proglasio križem koji će nositi cijeli život. Nikad nije shvatio zašto je njegov ujak Atticus ostao u odličnim, iako ne bliskim odnosima s njegovim ocem smatrao je da je Atticus trebao učiniti!!nešto i zašto njegova majka nije

21 shrvana čudnovatim, dakle neoprostivim ponašanjem njegova oca. Tetak Jimmy doznao je za Francisovo držanje i poslao je iz šume još jednu poruku da je spreman i voljan susresti se s njim ako Francis želi doći i ustrijeliti ga, ali Francis to nije učinio. Na kraju je do Francisa stigla i treća poruka, naime: ako ne želiš doći kao muškarac, onda šuti. Bijeg tetka Jimmyja nije unio ni najmanji poremećaj u jednoličnost Alexandrinih vidika. Njezini domjenci za Misionarsko društvo i dalje su bili najbolji u gradu, njezine aktivnosti u tri kulturna kluba Maycomba postale su intenzivnije, a kad je Atticus uspio od Jimmyja izvući neki novac, dodatno je obogatila zbirku predmeta od mliječnog stakla. Ukratko, prezirala je muškarce, a imala koristi od njihove nazočnosti. Njezinu pozornost posve je zaobišlo to da su se kod njezina sina pojavila sva pritajena svojstva prijetvornosti znala je samo da joj je drago što on živi u Birminghamu jer joj je bio opsesivno odan, na što se osjećala obveznom potruditi se i uzvratiti, što pak nije unijela ni uz trunku spontanosti. Za sve koji sudjeluju u životu okruga Alexandra je bila posljednja pripadnica svoje vrste: imala je manire djevojke iz internata, dame na parobrodu. Ako je trebalo prigrliti bilo kakav moral, činila je to objeručke. Bila je od onih što negoduju. Naklapala je bez dlake na jeziku. Dok je pohađala školu za djevojke,!!samokritika se nije mogla pronaći ni u kojem udžbeniku, stoga joj značenje te riječi nije bilo poznato. Nikad joj nije bilo dosadno i kad bi joj se ukazala i najmanja prilika, iskazivala je svoje vladarsko pravo: dogovarala bi, savjetovala, opominjala i upozoravala. Nije uopće bila svjesna toga da jednim pokretom jezika može u Jean Louise izazvati moralni kovitlac budeći u nećakinji sumnju u vlastite motive i najbolje namjere, trzajući protestantske i filistejske strune Jean Louiseine svijesti dok ne počnu podrhtavati kao kod spektralne citre. Da je Alexandra svjesno udarala na Jean Louiseine slabe točke, bio bi to još jedan skalp za njezinim pojasom, ali nakon godina taktičkog proučavanja, Jean Louise je znala svojeg neprijatelja. Premda ju je mogla natjerati na uzmak, Jean Louise još nije naučila popraviti nanesenu štetu. Zadnji put se sukobila s Alexandrom kad joj je umro brat. Poslije Jemova sprovoda bile su u kuhinji i čistile ostatke plemenske gozbe, koje su u Maycombu sastavni dio umiranja. Kad je čula da je Jem umro, stara kuharica Finchevih, Calpurnia, pobjegla je i više se nije vratila. Alexandra je na nećakinju navalila poput Hanibala:!!Mislim, Jean Louise, da je sad vrijeme da se zauvijek vratiš kući. Tvoj otac te toliko treba. Nakon dugogodišnjeg iskustva Jean Louise se odmah nakostriješila. Lažeš, pomisli. Da me Atticus treba, znala bih to. Ne mogu ti dočarati kako bih to znala jer ne mogu doprijeti do tebe.!!treba me? reče.!!da, draga. Sigurna sam da razumiješ. Ne trebam ti ja to reći. Reci mi. Umiri me. Tako valja, zagazi svojim cokulama na naš privatni teren. Ta on i ja čak i ne razgovaramo o tome.

22 !!Teta, bude li me Atticus trebao, znaš da ću ostati. U ovom trenutku treba me koliko i rupu u glavi. Nas dvoje zajedno u ovoj kući bili bismo loše društvo. On to zna i ja to znam. Zar ne vidiš da će naš oporavak, ako se ne vratimo onome što smo radili prije nego što se ovo dogodilo, biti kudikamo sporiji? Teta, ne mogu te uvjeriti, ali zaista, jedini način da obavljam svoju dužnost prema Atticusu jest da činim ono što činim da se sama snalazim i da sama živim. Atticus će me trebati tek kad se razboli i ne moram ti reći što ću tada učiniti. Zar ti to nije jasno? Ne, nije joj bilo. Alexandri je bilo jasno ono što je Maycombu bilo jasno: Maycomb je očekivao da svaka kći obavlja svoju dužnost. Dužnost jedine kćeri prema obudovjelu ocu nakon smrti njegova jedinog sina bila je jasna: Jean Louise ima se vratiti i doseliti k Atticusu. To kćeri čine, a ona koja ne postupi tako nije nikakva kći.!!< možeš se zaposliti u banci i neradnim danima ići na obalu. U Maycombu sad ima zgodnih ljudi, mnogo mladih. Voliš slikati, zar ne? Voli li slikati? Što je, dovraga, Alexandra mislila da čini navečer u New Yorku? Valjda isto što i rođak Edgar: klub studenata umjetnosti svaki radni dan u osam navečer. Mlade dame su risale, slikale vodenim bojama, pisale kratke odlomke imaginativne proze. Za Alexandru je postojala jasna i iritantna razlika između onoga tko slika i slikara, onoga tko piše i pisca.!!< na obali ima mnogo lijepih prizora i bit ćeš slobodna subotom i nedjeljom. Bože mili. Žena me uhvati kad sam gotovo izvan sebe i zacrtava mi životni put. Kako mu može biti sestra i nemati ni najblažeg pojma o tome što se događa u njegovoj glavi, mojoj glavi, ičijoj? Gospode, zašto nam nisi podario jezike kojima bi se to moglo objasniti teti Alexandri?!!Teta, lako je reći nekome što da radi<!!ali vrlo ga je teško natjerati da to učini. To je razlog većine nevolja na svijetu, što ljudi ne čine ono što im se kaže. Na kraju je odlučeno. Jean Louise će ostati kod kuće. Alexandra će to priopćiti Atticusu i on će biti najsretniji čovjek na svijetu.!!teta, ne ostajem kod kuće, a i kad bih ostala, Atticus bi bio najtužniji na svijetu< Ali ne brini se, Atticus to savršeno razumije i sigurna sam da ćeš se, kad se na to odlučiš, pobrinuti da i Maycomb to razumije. Teta tad urine nož duboko i naglo:!!jean Louise, tvojeg je brata do zadnjega časa brinula ta tvoja bezobzirnost! Kiša je u vrućoj večeri tiho padala po njegovu grobu. Nisi to nikad rekao, nisi čak ni pomislio. Da jesi, rekao bi to. Bio si takav. Lijepo počivaj, Jem. Utrljavala je sol u ranu: bezobzirna sam, da. Sebična, svojeglava, proždrljiva i osjećam se kao molitvenik. Bože, oprosti mi što ne činim ono što sam trebala i što činim ono što nisam trebala dovraga. Vratila se u New York s teškim teretom na savjesti, koji ni Atticus nije mogao ublažiti. Bilo je to prije dvije godine i Jean Louise je otad već davno prestalo brinuti to

23 koliko je bezobzirna, a Alexandra ju je porazila svojim jedinim plemenitim činom u životu: kad je Atticusu došao artritis, Alexandra se doselila k njemu. Jean Louise je bila ponizna od zahvalnosti. Da je Atticus znao za tajni dogovor između svoje sestre i kćeri, ne bi im to nikad oprostio. Nitko mu nije trebao, ali je bila sjajna ideja imati u blizini nekoga tko će ga držati na oku, kopčati mu košulju kad ga ruke izdaju i voditi mu domaćinstvo. Do prije šest mjeseci činila je to Calpurnia, ali ona je bila tako stara da je Atticus obavljao više kućanskih poslova od nje, a ona se vratila u Quarters u časnu mirovinu.!!pusti to meni, teta, reče Jean Louise kad je Alexandra pokupila šalice za kavu. Ustane i protegne se.!!kako se čovjek uspava po ovakvom danu.!!samo tih nekoliko šalica, reče Alexandra.!!Sredim ih za sekundu. Samo ti ostani gdje jesi. Jean Louise ostane gdje je bila i ogleda se dnevnim boravkom. Staro pokućstvo izgledalo je dobro u novoj kući. Pogleda prema blagovaonici i na kredencu spazi majčin teški vrč za vodu, pehare i pladanj kako blistaju na blago zelenoj podlozi zida. Kakav nevjerojatan čovjek, pomisli. Poglavlje njegova života privodi se kraju, a Atticus sruši staru kuću i podigne novu u novom dijelu grada. Ja to ne bih mogla. Na mjestu nekadašnje podižu sladoledarnicu. Pitam se tko je vodi. Uđe u kuhinju.!!i kako je u New Yorku? upita Alexandra.!!Želiš li još jednu šalicu prije nego što ovo bacim?!!da, molim.!!i usput da znaš, priređujem za tebe u ponedjeljak ujutro druženje uz kavu.!!teta! zastenje Jean Louise. Ta su druženja osobito tipična za Maycomb. Održavala su se za djevojke koje bi se vratile kući. Te djevojke predstavljalo se u pola jedanaest ujutro s izričitom svrhom da ih dobro prouče njihove vršnjakinje koje su ostale u osami Maycomba. U takvim su se uvjetima prijateljstva iz djetinjstva rijetko obnavljala. Jean Louise izgubila je doticaj gotovo sa svima s kojima je odrastala i nije baš žudjela za tim da opet otkrije društvo iz tih vremena. Školsko doba bilo joj je najjadnije, bila je upravo tvrdokorno bezosjećajna u vezi sa ženskom školom koju je pohađala i ništa u njoj nije budilo veće nezadovoljstvo nego da se nađe usred skupine ljudi koja se igra!!sjećate li se tog-i-tog?.!!beskrajno se grozim same ideje nekakvog druženja uz kavu, reče,!!ali ću je rado popiti.!!i mislila sam da hoćeš, draga. Srh miline prostruji kroz nju. Nikad neće moći dovoljno zahvaliti Alexandri što se preselila k Atticusu. Osjećala se jadno što je ikad bila zajedljiva prema teti, koja je unatoč svojim steznicima pokazivala određenu nezaštićenost, a k tome i određenu profinjenost koju Jean Louise neće nikad imati. Zaista je posljednja pripadnica svoje

24 vrste, pomisli. Nijedan je rat nije ni okrznuo, a proživjela ih je tri. Ništa nije narušilo taj njezin svijet, u kojem su gospoda pušila na trijemu ili u mrežama za spavanje, u kojem su se dame hladile laganim pokretima lepeza i pile hladnu vodu.!!kako je Hank?!!Odlično, draga. Znaš li da su ga u klubu Kiwanis proglasili čovjekom godine? Dali su mu krasan svitak.!!nisam znala. Kada klub Kiwanis nekoga proglasi čovjekom godine, što je poratni majkombski izum, obično je to značilo da će dotični mladac daleko dogurati.!!atticus je bio toliko ponosan na njega. Kaže za njega da još ne zna značenje riječi ugovor, ali se dobro snalazi s porezima. Jean Louise se osmjehne. Otac je govorio da je nakon stjecanja diplome pravnog fakulteta potrebno barem još pet godina da se nauči pravo: dvije godine prakse za svladavanje ekonomije, još dvije za obranu pravnog poretka Alabame, a peta za ponovno čitanje Biblije i Shakespearea. Tek si tada u potpunosti spreman bilo što podnijeti.!!što bi rekla kad bi ti Hank postao nećak? Alexandra prestane brisati ruke krpom. Okrene se i prodorno pogleda Jean Louise.!!Ti to ozbiljno?!!moglo bi biti.!!samo bez žurbe, dušo.!!bez žurbe? Imam dvadeset šest godina, teta, a Hanka znam oduvijek.!!da, ali<»što je sad, nisi mu sklona?!!nije to, nego< Jean Louise, hodati s dečkom je jedno, ali udati se za njega je nešto drugo. Moraš sve uzeti u obzir. Henryjevo podrijetlo<!!< doslovno je isto kao i moje. Odrasli smo jedno uz drugo.!!u njegovoj obitelji postoji sklonost piću<!!teta, sklonost piću postoji u svakoj obitelji. Alexandra ukoči leđa.!!u obitelji Finch je nema.!!imaš pravo. Mi smo samo ludi.!!znaš i sama da nije tako, reče Alexandra.!!Rođak Joshua ubijao se od pića, sjeti se samo.!!znaš da je to dobio od druge strane. Jean Louise, nema boljeg momka u ovom okrugu nego što je Henry Clinton. On će biti divan muž nekoj djevojci, ali<!!ali smatraš da jedan Clinton nije dovoljno dobar za jednog Fincha. Teta draga, takva razmišljanja trajala su do Francuske revolucije ili su počela s njom, ne sjećam se točno.

25 !!Uopće ne govorim o tome nego samo da bi trebala biti oprezna kod takvih stvari. Jean Louise se smiješila. Njezina obrambena sredstva bila su pregledana i spremna. Opet je počinjalo. Gospode, zašto sam uopće išta spomenula? Došlo joj je da se ispljuska. Kad bi joj se pružila prilika, teta Alexandra bi za Henryja izabrala neku finu čistu kravastu djevojku iz Wild Forka i dala bi im svoj blagoslov. To je bilo Henryjevo mjesto u životu.!!pa, ne znam koliko čovjek može biti oprezan, teta. Atticus bi volio imati Hanka službeno uza se. Znaš da bi procvao od sreće. Zaista bi. Atticus Finch promatrao je s blagom rezervom kako Henry uporno proganja njegovu kćer, davao mu je savjete kad ga se pitalo, ali izričito je odbijao svaku upletenost.!!atticus je muškarac. Ne razumije se previše u te stvari. Jean Louise već su zaboljeli zubi.!!kakve stvari, teta?!!gledaj, Jean Louise, da imaš kćer, što bi joj poželjela? Samo najbolje, dakako. Možda ne uviđaš, kao ni većina tvojih vršnjaka što bi rekla kad bi saznala da ti se kći udaje za muškarca čiji je otac ostavio njega i njegovu majku, a zatim poginuo pijan na tračnicama u Mobileu? Cara Clinton bila je dobrica, jadno je živjela, sve je to žalosno, ali ti razmišljaš o udaji za proizvod takvoga braka. To je vrlo ozbiljna misao. Baš ozbiljna. Jean Louise vidjela je odsjaj zlatnog okvira naočala nataknutih na kiselo lice koje ju je gledalo ispod naherene vlasulje, i drhtanje koščatog prsta. Reče: Pitanje se, gospodo, alkohola tiče; tražite moj savjet odgovor ću dati: kaže da pripit je mlati i viče, nek pije, dakle, moramo pokušati! 11 Alexandri to nije bilo smiješno, nego baš krajnje mrsko. Nije shvaćala ponašanje današnje mladeži. Nije ih trebalo shvatiti mladi su jednaki u svakome naraštaju ali ta drskost, to odbijanje da ozbiljno shvate najstroža životna pitanja, dražilo ju je i živciralo. Pred Jean Louise bila je najveća pogreška koju će u životu počiniti, a ona iz rukava sipa stihove i ruga joj se. Ta djevojka je trebala imati majku. Atticus ju je pustio da se smuca okolo poput divljakuše otkako je navršila dvije godine i evo što si je time priskrbio. Sad ju je trebalo ukrotiti, i to bez milosti, prije nego što bude prekasno. 11 Iz šaljive opere Suđenje pred porotom engleskog autorskog dvojca, libretista W. S. Gilberta i skladatelja Arthura Sullivana iz Jean Louise citira scenu u kojoj sudac rješava svađu novovjenčanog para i predlaže da mladoženju napiju i vide kako alkohol djeluje na njega.

26 !!Jean Louise, reče joj.!!podsjetila bih te na nekoliko životnih činjenica. Ne! Alexandra podigne ruku da je utiša!!uopće ne sumnjam da ih već sve znaš, ali evo nekoliko stvari kojih ti takva sva duhovita nisi svjesna i zahvali Bogu što ću ti ih ja reći. Nevina si poput netom snesenog jajeta, uza sve to vrijeme koje si provela u gradu. Henry nije i nikad neće biti tvoj par. Mi Finchevi ne udajemo se za seljačku djecu bjelačkog ološa, a Henryjevi su roditelji upravo to bili kad su se rodili i ostali su to cijeli život. Ne može ih se nikako ljepše nazvati. Henry je ispao takav kakav jest jedino zato što ga je tvoj otac još kao dječaka uzeo pod svoje i jer je izbio rat i otplatio njegovo obrazovanje. Ma koliko fin momak bio, šljam se neće sprati s njega. Jesi li primijetila kako liže prste dok jede kolač? Ološ. Jesi li ga vidjela kako kašlje i ne stavi ruku na usta? Ološ. Jesi li znala da je jednu djevojku doveo u nepriliku na studiju? Ološ. Jesi li ga gledala kako kopa nos kad misli da ga nitko ne gleda? Ološ<!!Nije to zato što je ološ nego jer je muškarac, teta, blago će ona, no u sebi je kipjela. Još samo koji časak i mogla bi povratiti dobro raspoloženje. Ona se ne može ponašati prostački, kao što ću ja uskoro početi. Ona ne može biti obična, kao Hank i ja. Ne znam što je ona, ali bolje bi joj bilo da me se okani ili ću joj dati materijala za razmišljanje<!!< i na kraju, misli da može naći mjesto pod suncem u ovome gradu držeći se za skute tvojega oca. Kakva pomisao, da zauzme mjesto tvojega oca u metodističkoj crkvi, da preuzme njegov odvjetnički ured i još se po svijetu vozika u njegovu automobilu. Ponaša se kao da mu ova kuća već pripada. A što radi Atticus? On to prihvaća, eto što. Prihvaća i voli to. Ta cijeli Maycomb priča o Henryju Clintonu, kako sve grabi sebi. Atticus je< Jean Louise prestane kružiti prstima po rubu mokre šalice u sudoperu. Otrese kap vode s prsta na pod i utrlja je cipelom u linoleum.!!teta, znaš što? reče ljubazno.!!daj se popiški u svoj šešir. Jean Louise i njezin otac imali su večernji subotnji obred prestar da bi se ukinuo. Jean Louise uđe u dnevnu sobu i stane pred njegov naslonjač. Nakašlje se. Atticus odloži Mobile Press i pogleda je. Polako se okretala.!!jesam li dobro zakopčana? Šavovi na čarapama su mi ravni? Je li mi čuperak začešljan?!!sedam je sati, sve je kako treba, reče Atticus.!!Psovala si svoju tetu.!!nisam.!!rekla mi je da jesi.!!bila sam otresita, nisam psovala. Dok su Jean Louise i njezin brat bili djeca, Atticus im je katkad opisivao oštru razliku između obične skatologije i buljenja. Prvo je mogao podnijeti, ali je mrzio uvlačiti Boga u priču. Ishod je bio taj da Jean Louise i njezin brat nikad nisu psovali u njegovoj nazočnosti.

27 !!Stala mi je na žulj, Atticuse.!!Nisi joj to smjela dopustiti. Što si joj rekla? Jean Louise mu ispriča. Atticus se trzne.!!no, bolje se izmiri s njom. Mila, ona ti katkad obuče široke gaće, ali dobra je žena<!!to o Hanku me razljutilo. Atticus je bio mudar čovjek pa je odustao od teme. Zvonce na vratima Finchevih bilo je tajanstven uređaj. Bilo je kadro prikazati stanje svijesti onoga tko bi ga pritisnuo. Kad je reklo di-ding, Jean Louise je znala da je vani Henry i da je zadovoljan. Požurila je do vrata. Zapahnuo ju je njegov ugodan, blago muževan miris kad je ušao u hodnik, ali pjena za brijanje, duhan, novi automobil i prašnjave knjige bili su zasjenjeni sjećanjem na razgovor u kuhinji. Odjednom ga obujmi oko struka i prisloni glavu na njegova prsa.!!zašto sad to? oduševljeno će Henry.!!Tek toliko, zbog sira i vojne muzike. Pođimo. Henry zaviri iza ugla i ugleda Atticusa u dnevnom boravku.!!danas ću je dovesti rano, gospodine Finch. Atticus strese novine prema njemu. Kad su izašli u noć, Jean Louise se upita što bi Alexandra učinila kad bi znala da je njezina nećakinja bliže udaji za ološ nego ikad prije.

28 DRUGI DIO

29 4. G rad Maycomb u Alabami svoj je položaj dugovao sabranosti nekog Sinkfielda, koji je u počecima postojanja okruga vodio svratište na križanju dviju svinjećih staza: jedini ugostiteljski objekt na tom potezu. Guverner William Wyatt Bibb, koji je u novopečenom okrugu namjeravao promicati miran kućni život, poslao je ekipu mjernika da odredi točan centar okruga, u kojem bi on uspostavio sjedište uprave. Da se Sinkfield nije poslužio smjelim lukavstvom da očuva svoj posjed, Maycomb bi se našao usred Winstonove močvare, posve lišene bilo čega zanimljivog. Ali Maycomb je izrastao i proširio se iz svoje jezgre, odnosno Sinkfieldove krčme jer je Sinkfield jedne večeri napio mjernike, sklonuo ih da izvade one karte i mape, oduzmu malo na jednome mjestu, dodaju na drugom i namjestio centar okruga tako da se uskladi s njegovim željama. Sutradan ih je poslao na put oboružane tim kartama i s pet litara alkohola u bisagama dvjema za svakog od njih i jednom za guvernera. Jean Louise nikad nije bila načistu je li Sinkfieldov potez bio pametan. Smjestio je novonastalo naselje trideset kilometara od jedinog javnog prijevoza u to vrijeme parobroda i nekome tko živi na južnom kraju okruga trebala su dva dana do Maycomba, gdje može kupiti uskladištenu robu. Posljedica je bila ta da grad u više od sto pedeset godina nije nimalo narastao. Glavni razlog njegova postojanja bila je uprava okruga. Od toga da postane tek još jedna prljava mala alabamska zajednica spasio ga je visok udio raznih zanimanja: u Maycomb se išlo radi vađenja zubi, popravljanja kola, osluškivanja srca, polaganja novca u banku, pregleda mazge, spasa duše, produženja hipoteke. Doseljenici su bili rijetkost. Iste obitelji vjenčavale su se za iste obitelji dok se veze nisu nepovratno izmiješale, a pripadnici zajednice poprimili ravnomjeran izgled i postali nalik jedni na druge. Jean Louise je do Drugoga svjetskog rata bila krvno ili bračno povezana gotovo sa svakim u gradu, ali to je još bilo i umjereno u odnosu na sjevernu polovicu okruga Maycomb, čija je zajednica Old Sarum nastanjena dvjema obiteljima, koje su u početku bile odvojene i razdvojene, ali su se, nažalost, zvale podjednako. Cunninghami i Coninghami vjenčavali su se jedni s drugima dok način pisanja njihovih imena nije postao obični kuriozitet. Doduše, kuriozitet sve dok neki

30 Cunningham nije ušao u spor s nekim Coninghamom oko vlasništva nad zemljom i zatražio pravnu pomoć. Jedini put da je Jean Louise u sudnici vidjela suca Taylora u nedoumici bilo je za vrijeme rasprave takve vrste. Jeems Cunningham svjedočio je da je njegova mati na ispravama i tome sličnom katkad pisala Cunningham, ali je, zapravo, bila Coningham, mučila se s pisanjem i često je samo sjedila na trijemu pred kućom i gledala u daljinu. Nakon devet sati slušanja mušičavih žitelja Old Saruma, sudac Taylor odbacio je slučaj uz obrazloženje da je neozbiljan i izrazio iskrenu nadu da će parbenici biti zadovoljni time što je svatko od njih imao mogućnost javno se izjasniti. I bili su. To su od početka jedino i htjeli. Maycomb nije imao asfaltiranu ulicu dok je nije dobio zalaganjem F. D. Roosevelta, a ni tada to što je asfaltirano nije baš bila ulica. Iz nekog razloga Predsjednik je odlučio da čistinu koja vodi od ulaznih vrata osnovne škole Maycomba do spoja dviju kolotečina uz školski posjed treba urediti te je dosljedno uređena, što je kod djece urodilo oguljenim koljenima i napuklim lubanjama, a kod ravnatelja objavom da se zabranjuje bilo kome na pločniku igrati lanca probijanca. Tako je u srca Jean Louiseina naraštaja zasađeno sjeme državnog prava. Drugi svjetski rat ostavio je traga na Maycombu: momci koji su se vratili iz njega donijeli su sa sobom čudne zamisli o zarađivanju novca i želju da nadoknade izgubljeno vrijeme. Obojili su kuće svojih roditelja kričavim bojama, preličili prodavaonice vapnom i istaknuli neonske znakove, sazidali su kuće od crvene opeke u nekadašnjim kukuruzištima i boricima i narušili izgled staroga grada. Ulice ne samo da su asfaltirane nego su dobile i imena (Adelinina avenija, prema gospođici Adeline Clay), ali stariji žitelji suzdržavali su se od uporabe naziva ulica dovoljno je bilo reći cesta koja prolazi kraj Tompkinovih da se čovjek snađe. Poslije rata u Maycomb su iz cijele zemlje nagrnuli mladići s imanja u zakupu, podignuli drvene kućerke i začeli obitelji. Nikome nije bilo sasvim jasno od čega su živjeli, ali nekako jesu i stvorili bi u Maycombu novi društveni sloj da je ostatak grada priznavao njihovo postojanje. Premda se Maycomb izgledom promijenio, u novim su kućama tukla ista srca iznad miješalica i pred televizorima. Kuće se moglo bijeliti vapnom koliko god se kome htjelo i na njima isticati šaljive neonske znakove, no stare drvene grede bile su čvrste pod dodatnim teretom.!!ne sviđa ti se ovdje, zar ne? upita Henry.!!Vidio sam ti na licu kad si ušla na vrata.!!to je samo moj konzervativni otpor prema promjeni, reče Jean Louise usta punih prženih škampa. Bili su u restoranu hotela Maycomb i sjedili na kromiranim stolcima za stolom za dvoje. Uređaj za klimatizaciju izražavao je svoje mišljenje neprestanim dubokim brujanjem.!!jedino mi se sviđa što više nema smrada. Dugi stol nakrcan raznim jelima, ustajali miris stare prostorije i vruća mast u kuhinji.!!hank, što je to vruća mast u kuhinji?!!molim?!!bila je to nekakva igra.

31 !!Misliš na vrući grašak, draga. Tako smo zvali preskakanje užeta, kad jedan brzo vrti uže i pokušava te saplesti.!!ne, imalo je neke veze s igrom lovice. Nije se mogla sjetiti. Vjerojatno bi se sjetila da umire, ali sad su joj u sjećanju tek blijedi rukav od trapera i žuran povik!!vrućamastuku-hinji! Pitala se čiji je bio onaj rukav i što se s njim dogodilo. Možda podiže obitelj u kojoj od tih novih kućica. Imala je čudan osjećaj da ju je pregazilo vrijeme.!!hank, pođimo do rijeke, reče.!!nisi valjda mislila da nećemo ići? Henry joj se smiješio. Nikad nije shvatio zašto, ali Jean Louise bila je ponajviše ona stara kad su išli na Finchev pristan, kao da nešto udiše iz zraka!!ti si lik poput Jekylla i Hydea, reče joj.!!previše gledaš televiziju.!!katkad mislim da te imam, evo ovako Henry stegne ruku u šaku!!i baš kad pomislim da sam te uhvatio i da te čvrsto držim, ti mi pobjegneš. Jean Louise zadigne obrve.!!gospodine Clinton, ako dopustite jednu primjedbu od žene koja je vidjela svijeta, vidi vam se ruka.!!kako to? Nasmiješi mu se.!!zar ne znaš kako se zgrabi žena, dragi? Ona prijeđe rukom preko glave, kao da je kratko ošišana, namršti se i reče:!!žene vole da su im muškarci autoritativni, a istodobno nepristupačni, ako je to uopće izvedivo. Trebaš ih pustiti da se osjećaju bespomoćno, pogotovo kad znaš da su u stanju kao od šale podignuti cijelo brdo. Nikad im ne pokaži sumnju u sebe i nipošto im ne reci da ih ne razumiješ.!!pun pogodak, mala moja, reče Henry.!!Ali zadržao bih se malo na tvojem zadnjem savjetu. Mislio sam da žene vole da ih se smatra čudnima i tajanstvenima.!!ne, samo vole ostavljati dojam da su čudne i tajanstvene. Kad se probiješ kroza sve pernate boe, svaka žena na ovome svijetu želi snažnog muškarca koji je čita kao knjigu, koji joj nije samo ljubavnik nego i čuvar Izraelov 12. Glupo, zar ne?!!onda žele oca, a ne muža.!!na to se sve svodi, složi se ona.!!knjige se slažu o tom pitanju. Henry reče:!!nešto si mi mudra večeras. Odakle ti sve to?!!iz grešnog života u New Yorku, reče mu. Pripali cigaretu i duboko uvuče dim.!!naučila sam to gledajući elegantne mlade vjenčane parove tipične za Madison Avenue poznaješ li taj izričaj, dragi? Vrlo je zabavan, ali moraš imati osjećaj za njega prolaze kroz neki provokativni plemenski ples, ali primjena mu je univerzalna. Počinje tako što se žene nasmrt dosađuju jer su njihovi muškarci toliko umorni od zarađivanja novca da se ne osvrću na njih. A kad žene počnu zanovijetati, umjesto da nastoje shvatiti razloge takvom razvoju događaja, muškarci potraže rame za plakanje 12 Psalam 121:4

32 kod nekoga s više razumijevanja. Poslije, kad se umore od toga da pričaju o sebi, vraćaju se svojim ženama. Sve je neko vrijeme lijepo i krasno, ali muškarci se opet umore i žene opet počnu zanovijetati i tako to ide ukrug. U naše vrijeme muškarci su drugu ženu zamjenjivali za psihijatarski naslonjač, i to po znatno nižoj cijeni. Henry ostane zagledan u nju.!!nisam te nikad čuo tako ciničnu, reče.!!što ti je došlo? Jean Louise žmirne.!!oprosti, dušo. Zgnječi cigaretu.!!samo me tako strah da ću zabrljati udajom za pogrešnog čovjeka odnosno pogrešnu vrstu za mene. Nisam ništa drugačija od drugih žena, a pogrešan bi me čovjek u rekordnom roku pretvorio u gunđavu babuskaru.!!zašto si tako uvjerena da ćeš se udati za pogrešnog čovjeka? Zar ne znaš da oduvijek mlatim žene? Jedna crna ruka pruži im račun na pladnju. Bila joj je to poznata ruka i ona podigne pogled.!!zdravo, Alberte, reče.!!navukli su ti bijelu kutu.!!da, gospojo, gospođice Scout, reče Albert.!!Kako je u New Yorku?!!Čisto dobro, reče mu pitajući se tko se još u Maycombu sjeća Scout Finch, dječje odmetnice, rijetke vrste neukrotive izgrednice. Nitko osim možda strica Jacka, koji ju je katkad bezdušno sramotio u društvu nižući pijevnim glasom njezina mladenačka nedjela. Vidjet će ga sutra u crkvi, a poslije podne će mu otići u dug posjet. Stric Jack bio je jedan od trajnih užitaka Maycomba.!!Kako to, oprezno će Henry,!!da poslije večere nikad ne popiješ više od polovice druge šalice kave? Ona spusti pogled na šalicu, iznenađena. Svaki spomen njezinih osobnih čudnovatosti, čak i iz Henryjevih usta, budio je u njoj stid. Vrlo je to oštroumno primijetio. Zašto je čekao petnaest godina da je to upita?

33 5. D ok je ulazila u automobil, žestoko udari glavom u okvir.!!prokletstvo! Zašto ih ne prave dovoljno visoko da se može ući? Trljala je čelo dok joj se pogled nije opet razbistrio.!!dobro si, draga?!!da. Jesam. Henry blago zalupi vrata, obiđe vozilo pa uđe i sjedne kraj nje.!!previše si navikla na život u gradu, rekao je.!!tamo se nikad ne voziš u autu, je li tako?!!istina. Kad će ih već jednom početi raditi tako da budu viši od lakta? Dogodine ćemo se voziti potrbuške.!!kao ispaljeni iz topa, reče Henry.!!Ispaljeni iz Maycomba u Mobile u tri minute.!!bit ću zadovoljna i starim kockastim Buickom. Sjećaš ih se? U njima se sjedilo barem metar i pol od tla.!!sjećaš se kad je Jem ispao iz auta? upita Henry. To je nasmije.!!tjednima sam mu to stavljala pod nos< Tko ne stigne do Barkerova vira tako da ne ispadne iz auta, taj je velika mokra kokoš. U maglovitoj prošlosti Atticus je imao starinski otvoreni automobil s platnenim krovom i jednom dok je Jema, Henryja i Jean Louise vozio na plivanje, automobil je prešao preko posebno nezgodne grbe na cesti, kod koje je Jem i ostao. Atticus je mirno nastavio vožnju dok nisu stigli do Barkerova vira jer Jean Louise nije htjela ocu reći da su ostali bez Jema, a nije dopustila ni Henryju da to učini nego ga je zgrabila za prst i svinula mu ga. Kad su stigli do obale potoka, Atticus se okrenuo i veselo poviknuo:!!ispadajte svi!, no tad mu se osmijeh zaledio na licu:!!gdje je Jem? Jean Louise reče da će doći svaki čas. Kad se Jem pojavio sav zapuhan, znojan i prljav od prisilnog trčanja, prošao je ravno kraj njih i onako odjeven skočio u potok. Časak zatim izronilo je lice ubojita izraza i reklo:!!uđi malo, Scout! Izazivam i tebe, Hank! Prihvatili su izazov i već kad je Jean Louise pomislila da će je Jem nasmrt zadaviti, ipak ju je pustio jer Atticus je bio ondje.

34 !!Postavili su pilanu kod vira, reče Henry.!!Sad se više ne može kupati. Odveze automobil do zalogajnice E-Lite i potrubi.!!dva kompleta molim, Bille, reče mladiću koji se odazvao. U Maycombu ili se pije ili se ne pije. Kad se pije, ode se iza garaže, otvori pivo i ispije se. Kad se ne pije, naruče se pod okriljem mraka kompleti u lokalu E-Litea. Bilo je nezamislivo da netko popije koju čašicu prije ili poslije večere kod kuće ili sa susjedom. To bi bilo druženje uz piće. Oni koji su se družili uz piće nisu baš bili iz najvišeg sloja društva, a kako nitko u Maycombu nije osjećao pripadnost nijednom drugom nego samo najvišem sloju, druženja uz piće nije bilo.!!meni jednu blagu, dušo, reče ona.!!tek toliko da oboji vodu.!!zar ga još nisi naučila piti? upita Henry. Posegne pod sjedalo i izvuče smeđu bočicu Seagramova viskija.!!žesticu nisam, reče mu. Henry oboji vodu u njezinoj papirnatoj čaši. Sebi nalije mušku porciju, promiješa je prstom i začepi bocu držeći je koljenima. Gurne je pod sjedalo i upali automobil.!!idemo, reče. Gume automobila stvarale su jednoličan zvuk na asfaltu, od čega joj se prispava. Najviše je kod Henryja Clintona voljela to što ju je puštao da šuti kad bi joj došlo. Nije ga morala zabavljati. Henry joj nikad nije dodijavao kad bi se ušutjela. Smatrao se Asquithovim sljedbenikom 13 i znao je da mu je zahvalna na strpljenju. Nije znala da je tu vrlinu učio od njezina oca.!!samo opušteno, sinko, rekao mu je Atticus u jednom od svojih rijetkih komentara o njoj.!!nemoj je forsirati. Pusti je da živi vlastitim tempom. Budeš li je pritiskao, lakše će ti biti živjeti s bilo kojom mazgom u okrugu. Studenti s godine Henryja Clintona na pravnom fakultetu sastojali su se od bistrih mladih veterana neobdarenih smislom za humor. Konkurencija je bila oštra, no Henry je bio naviknut na rad. Premda je znao držati korak s drugima i dobro se snalazio, naučio je malošto primjenjivo u praksi. Atticus Finch imao je pravo kad je Henryju rekao da mu je jedina korist od studija ta što se sprijateljio s budućim političarima, demagozima i državnicima Alabame. Svrha pravosuđa počne se nazirati tek kad dođe vrijeme da se njime bavite. Alabama i obrana u okviru običajnog prava bio je, naprimjer, kolegij tako neuhvatljive prirode da je Henry taj ispit položio tek kad je knjigu naučio napamet. Šturi čovječuljak koji je držao kolegij bio je jedini profesor na studiju koji je imao dovoljno hrabrosti da ga nastoji predavati, a čak je i on odavao krutost svojstvenu nepotpunom razumijevanju.!!gospodine Clinton, rekao mu je kad se Henry odvažio zatražiti objašnjenje vezano za jedno osobito dvosmisleno pitanje,!!možete vi zapisivati do sudnjeg dana, što se mene tiče, ali ako se vaši 13 Herbert Henry Asquith (I8S ), premijer Ujedinjenog Kraljevstva od do i čelnik Liberalne stranke

35 odgovori ne podudaraju s mojim odgovorima, onda su pogrešni. Pogrešni su, gospodine. Nije ni čudo da je Atticus u počecima njihove povezanosti zbunjivao Henryja govoreći mu:!!obrana je jedva nešto više od pismenog sastavljanja onoga što želiš reći. Strpljivo i nenametljivo Atticus ga je podučio svemu što Henry zna o toj vještini, ali Henry se katkad pitao neće li već zaći u Atticusove godine prije nego što uspije ovladati pravom. Tom, Tom, dimnjačarev sin. Je li to bio poznat slučaj polaganja prava? Ne, nego prvi slučaj nehotičnog pronalaska: pravo na posjed prevladava nad svakim namjernikom osim nad pravim vlasnikom. Dječak koji je pronašao dragocjenost. Spusti pogled na Jean Louise. Drijemala je. On je bio njezin pravi vlasnik, to mu je bilo jasno. Od vremena kad je bacala kamenje na njega, kad si je gotovo raznijela mozak igrajući se barutom, kad bi skočila na njega s leđa, uhvatila ga čvrsto u kravatu kao na rodeu i tjerala ga da viče predajem se, kad je jedno ljeto bila bolesna i u bunilu dozivala njega, Jema i Dilla Henry se pitao gdje je Dill. Jean Louise će znati, održavala je s njim vezu.!!draga, gdje je Dill? Jean Louise otvori oči.!!zadnje sam čula da je u Italiji. Promeškolji se. Charles Baker Harris. Dill, njezin bliski prijatelj. Ona zijevne i zagleda se u prednji dio automobila kako guta bijelu crtu na cesti.!!gdje smo?!!još je petnaest kilometara pred nama.!!već se osjeća rijeka, reče ona.!!ti si neka polualigatorica, reče Henry.!!Ja ništa ne osjećam.!!je li Dvoprsti Tom još u ovim krajevima? Dvoprsti Tom živio je svuda gdje je bila rijeka. Bio je genij: kopao je tunele ispod Maycomba i noću ljudima jeo kokoši. Jednom su ga pratili od Demopolisa do Tensasa. Bio je star koliko i okrug Maycomb.!!Možda ga vidimo večeras.!!kako si došao na Dilla? upitala je.!!ne znam. Jednostavno mi je pao na pamet.!!nikad ti nije bio simpatičan, je li tako? Henry se nasmiješi.!!bio sam ljubomoran na njega. Imao je tebe i Jema cijelo ljeto samo za sebe, a ja sam morao ići kući čim bi završila škola. Kod kuće se nisam imao s kim glupirati. Šutjela je. Vrijeme je stalo, prebacilo se i lijeno pošlo unatraške. Nekako je tad stalno bilo ljeto. Hank je bio kod svoje majke i do njega se nije moglo, a Jem se morao zadovoljiti društvom mlađe sestre. Dani su bili dugi, Jemu je bilo jedanaest godina i obrazac je bio već zacrtan: Bili su na trijemu za spavanje, najsvježijem dijelu kuće. Spavali su ondje svake noći od početka svibnja do kraja rujna. Jem, koji je bio na svojem ležaju i čitao od svanuća, gurnuo joj je nogometni časopis pod nos, pokazao na jednu sliku i upitao:!!tko je ovo, Scout?

36 !!Johnny Mack Brown 14. Idemo zamisliti priču. Jem zašuška stranicom koju je držao pred njom.!!tko je dakle ovo?!!ti, odgovori mu.!!dobro. Zovi Dilla. Nije ga ni trebalo zvati. Glavice kupusa u vrtu gospođice Rachel zadrhte, stražnji plot zaškripi i Dill se stvori među njima. Dill je bio zanimljiv jer je bio iz Meridiana u Mississippiju i snalazio se u širokom svijetu. Svako ljeto provodio je u Maycombu sa svojom pratetom koja je živjela u kući do Finchevih. Bio je nizak dječak, zbijen i svojeglav, anđeoskog lica i lasičjeg uma. Bio je godinu stariji od nje, ali ona je bila za glavu viša.!!zdravo, reče Dill.!!Idemo se danas igrati Tarzana. Ja ću biti Tarzan.!!Ne možeš ti biti Tarzan, reče Jem.!!Ja sam Jane, reče ona.!!e pa neću ja opet biti majmun, reče Dill.!!Svaki put ja moram biti majmun.!!želiš onda biti Jane? upita Jem. Protegne se, povuče hlače i reče:!!igrat ćemo se Toma Swifta 15. Ja sam Tom.!!Ja sam Ned, rekoše Dill i ona uglas.!!ne nisi, reče ona Dillu. Dill se zarumeni.!!scout, stalno ti moraš biti druga najvažnija. Nikad ja nisam drugi najvažniji.!!i što misliš poduzeti? pristojno ga upita, stežući šake. Jem reče:!!ti možeš biti gospodin Damon, Dille. On je vječno duhovit i na kraju ih sve spasi. Znaš, on se stalno u sve zaklinje.!!tako mi police osiguranja, reče Dill, zakvačivši palce za nevidljive naramenice.!!onda dobro.!!kako ćemo onda? upita Jem.!!Idemo na njegov oceanski aerodrom ili letećim strojem?!!sita sam ih, reče ona.!!smisli nam nešto novo.!!dobro. Scout, ti si Ned Newton. Dille, ti si gospodin Damon. Jednoga dana Tom u laboratoriju radi na stroju kojim će se moći gledati kroz zid od cigle, kad mu u prostoriju uđe neki čovjek i kaže: Gospodine Swift? Ja sam Tom, dakle ja kažem: Da, molim? <!!Ničim se ne može gledati kroz zid od cigle, ustvrdi Dill.!!Uz pomoć tog stroja bi se moglo. Uglavnom, čovjek uđe i kaže: Gospodin Swift?!!Jem, reče ona,!!ako se pojavi taj čovjek, trebat će nam još netko. Da otrčim po 14 Johnny Mack Brown ( ), igrač američkog nogometa i glumac 15 Tom Swift je glavni lik niza znanstveno-fantastičnih romana za mlade iz pera nekoliko autora. Obično pustolovine doživljava s prijateljem Nedom Newtonom.

37 Bennetta?!!Ne, taj čovjek nema veliku ulogu, preuzet ću ja njegov dio. Ti moraš započeti priču, Scout. Uloga čovjeka sastojala se od objašnjavanja mladom izumitelju da je jedan dragocjeni profesor prije trideset godina nestao u belgijskom Kongu i krajnje je vrijeme da ga netko odatle pokuša izvući. Naravno, obratio se Tomu Swiftu i njegovim prijateljima, a Tom je odmah naskočio na samu mogućnost pustolovine. Njih troje ukrcalo se u njegov leteći stoj, koji se sastojao od širokih dasaka koje su davno pribili preko najdebljih grana očenašice.!!strašno je vruće ovdje gore, reče Dill.!!Ha-ha-ha.!!Što? upita Jem.!!Kažem da je strašno vruće ovdje gore tako blizu suncu. Tako mi dugih gaća.!!ne možeš to tvrditi, Dill. Što se više penješ, to hladnije postaje.!!ja mislim da postaje toplije.!!e pa krivo misliš. Što više, to hladnije jer je zrak rjeđi. Sada ti, Scout, kažeš: Tome, kamo to idemo?!!mislio sam da idemo u Belgiju, reče Dill.!!Morate pitati kamo idemo jer je čovjek rekao meni, a ne vama, a ja vam nisam rekao, kopčate? Skopčali su. Kad im je Jem objasnio njihov zadatak, Dill upita:!!ako je tako dugo izgubljen, kako znaju da je živ? Jem reče:!!čovjek je rekao da su primili signal sa Zlatne obale da je profesor Wiggins<!!Ako se upravo čuo s njim, kako to da je izgubljen? upitala je.!!< da je u izgubljenom plemenu lovaca na glave, nastavi Jem, prečuvši što je rekla.!!nede, imaš li pušku s rendgenskim nišanom? Sad kažeš da imaš. Ona reče:!!da, Tome.!!Gospodine Damon, jeste li leteći stroj opremili s dovoljno provijanta? Gospodine Damon! Dill se trgne i sabere.!!tako mi mojeg valjka za tijesto, Tome. Nego što! Ha-ha-ha! Aterirali su elegantno u predgrađu Kaapstada i ona reče Jemu da joj već deset minuta nije zadao nikakvu rečenicu i da se neće više igrati ako joj nešto ne zada.!!dobro. Scout, ti kažeš: Tome, nemamo vremena na bacanje. Krenimo prema džungli. Ona to reče. Hodali su po dvorištu iza kuće sijekući pred sobom raslinje, povremeno

38 zastajući da ustrijele kojeg zalutalog slona ili da se bore protiv plemena ljudoždera. Jem ih je predvodio. Katkad je poviknuo:!!natrag! i oni bi popadali potrbuške na vrući pijesak. Jednom je gospodina Damona spasio iz Viktorijinih slapova dok je Scout samo stajala sa strane i durila se jer je jedini njezin zadatak bio držati konop za koji je Jem bio vezan. Malo zatim Jem povikne:!!još malo pa smo stigli, uprite! Požure do garažnog mjesta, odnosno sela lovaca na glave. Jem padne na koljena i stane oponašati krotitelja zmija.!!što radiš? upitala ga je.!!tiho! Prinosim žrtvu.!!izgledaš kao da te nešto muči, reče Dill.!!Što je to žrtva?!!prineseš je da lovce na glave zadržiš dalje od sebe. Gledajte, eno ih! Jem tiho otpjevuši nešto kao budža-budža-budža, i garažu preplave divljaci. Dill jezivo izvrne oči u dupljama, zgrči se i padne na tlo.!!sredili su gospodina Damona! povikne Jem. Dilla, krutog poput bandere, odnesoše na sunce. Prikupe smokvino lišće i poslažu ga na Dilla od glave do pete.!!misliš da će uspjeti, Tome? upitala je.!!moglo bi. Ne znam još. Gospodine Damone? Gospodine Damone, probudite se! Jem ga udari po glavi. Dill se uspravi razbacujući smokvino lišće.!!prestani s tim, Jem Finch, reče i raširi noge.!!neću još dugo ostati ovdje. Postaje vruće. Jem načini tajanstvene papinske kretnje iznad Dillove glave i reče:!!pogledaj, Nede. Dolazi k sebi. Dillovi kapci zatrepere i otvore se. On ustane i stane se okretati dvorištem mrmljajući:!!gdje sam?!!evo ovdje, Dille, rekla mu je, malo napeto. Jem se namršti.!!znaš da to ne vrijedi. Trebaš reći: Gospodine Damon, izgubljeni ste u belgijskom Kongu. Bacili su na vas čini. Ja sam Ned, a ovo je Tom.!!Jesmo li i mi izgubljeni? upita Dill.!!Bili smo sve vrijeme dok si ti bio začaran, ali više nismo, reče Jem.!!Profesor Wiggins zaglavio je u kolibi tamo negdje i moramo po njega< Što se nje ticalo, profesor Wiggins je ostao zaglavljen. Calpurnia je narušila čaroliju tako što je provirila kroz stražnja vrata i zakričala:!! Oćete malo limunade? Pol jedanaest je. Brzo dođite piti il će vas sunce žive spržiti! Calpurnia odloži tri čaše i velik vrč pun limunade s unutrašnje strane vrata trijema iza kuće, ne bi li sve troje barem pet minuta ostalo u sjeni. Ljeti se sredinom jutra svaki dan pila limunada. Iskapili su tri čaše svaki i nisu više znali što bi s ostatkom jutra koje se protezalo pred njima.

39 !!A da odemo na Dobbsovu livadu? predloži Dill. Ne.!!A da izradimo zmaja? predloži ona.!!calpurnia nam može dati brašna<!!ne može se ljeti puštati zmaj, reče Jem.!!Nema ni daška vjetra. Termometar na trijemu iza kuće pokazivao je trideset tri stupnja, garaža je muklo svjetlucala u daljini, a dva jednaka golema stabla očenašice bila su mrtvački nepomična.!!znam što ćemo, reče Dill.!!Održat ćemo preporod. Njih troje se međusobno zgledaju. Bio je to hvalevrijedan prijedlog. Vrijeme pasje vrućine u Maycombu značilo je barem jedan preporod, a taj tjedan upravo se održavao jedan. Bio je običaj da se tri gradske crkve metodistička, baptistička i prezbiterijanska ujedine i poslušaju jednog gostujućeg propovjednika, ali ponekad, kad crkve ne bi postigle dogovor u vezi sa svećenikom ili njegovim honorarom, svaka kongregacija održala bi vlastiti preporod na koji su svi bili pozvani. Tako bi stanovništvu bilo zajamčeno trotjedno duhovno buđenje. Doba preporoda bilo je doba rata: rata protiv grijeha, koka-kole, slikokaza, lova nedjeljom. Rata protiv sve veće sklonosti mladih žena da šaraju po sebi i puše u javnosti, rata protiv ispijanja viskija s tim u vezi barem pedesetero djece svako je ljeto prilazilo oltaru i zaklelo se da neće piti, pušiti ni psovati dok ne navrše dvadeset jednu. Rata protiv nečega tako nejasnog da Jean Louise nikad nije uspjela otkriti što je to, osim da se nije moralo zaklinjati ni na što u vezi s tim. Rata između gospođa u gradu oko toga koja će prostrijeti najbolju trpezu u čast propovjednika. I Maycombovi regularni svećenici taj su tjedan jeli besplatno, a među najbezbožnijima se mrmljalo da je mjesni kler namjerno postigao održavanje odvojenih misa, da tako naplate honorar za još dva tjedna. No to je bila neistina. Taj tjedan, tri noći, Jem, Dill i ona sjedili su u dječjem odjelu baptističke crkve (taj put baptisti su bili domaćini) i slušali poruke velečasnog Jamesa Edwarda Mooreheada, glasovitog govornika iz sjeverne Georgije. Tako im je barem rečeno. Malo su od rečenog razumjeli osim njegovih tvrdnji o paklu. Pakao je bio i, što se nje tiče, uvijek će biti jezero vatre veliko upravo kao Maycomb, okruženo zidom od opeke visokim šezdeset metara. Grešnike je Sotona ostima prebacivao preko tog zida te su se za vijeke vjekova krčkali u nekakvom bućkurišu od tekućeg sumpora. Velečasni Moorehead bio je visok, neveseo i pogrbljen, a svojim je propovijedima davao neobične nazive. (Bi li razgovarao s Isusom da ga sretneš na ulici? Velečasni Moorehead sumnjao je da bi to itko mogao čak i da želi jer bi Isus vjerojatno govorio aramejski.) Druge večeri tema njegove propovijedi bila je Plaća za grijeh. U to vrijeme mjesno kino prikazivalo je istoimeni film (zabranjen za mlade od šesnaest). Cijeli Maycomb mislio je da će velečasni Moorehead govoriti o filmu i svi su se sjatili da ga poslušaju. Velečasni Moorehead nije ni izdaleka ispunio njihova očekivanja nego je tričetvrt sata cjepidlačio o gramatičkim nijansama propovijedi. (Što je ispravno plaća za grijeh je smrt ili plaća grijeha je smrt? To dvoje nije bilo isto i velečasni

40 Moorehead isticao je takve dubinske razlike da ni Atticus Finch nije razumio što, zapravo, želi reći.) Jem, Dill i ona nasmrt bi se dosađivali da velečasni Moorehead nije posjedovao jedinstven dar za opčinjavanje djece. Bio je zviždač. Imao je procjep između prednja dva zuba (Dill se kleo da su lažni, samo su tako izrađeni da izgledaju prirodno) u kojem je nastajao katastrofalno urnebesan zvuk svaki put kad bi Moorehead izgovorio riječ koja je sadržavala jedno s ili više njih. Sotona, Isus, Krist, blagoslov, spasenje, apostol bile su ključne riječi koje su svake večeri iščekivali i njihova je pozornost bila dvostruko nagrađena: kao prvo, tih dana nijedna se propovijed nije mogla održati a da se ne izgovori svaka od njih i bilo im je zajamčeno da će svake večeri doživjeti barem sedam prigušenih napadaja smijeha. Kao drugo, zato što su tako predano pratili riječi velečasnog Mooreheada, držalo se da su Jem, Dill i ona najuzornija djeca među vjernicima. Treće večeri preporoda, kad je s još nekoliko djece prišlo oltaru i prihvatilo Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, njih troje je prikovalo pogled za pod za vrijeme mise jer je velečasni Moorehead sklopio ruke iznad njihovih glava i među ostalim rekao:!!blagoslovljen svatko tko ne sjedi među bezbožnima 16. Dilla je spopao žestok napad kašlja te je velečasni Moorehead šapnuo Jemu:!!Izvedi dječaka na zrak. Uzbuđenje. Jem reče:!!znam što ćemo, možemo ga održati u tvojem dvorištu uz ribnjak. Dill reče da može.!!da, Jem. Možemo nabaviti neke kutije za propovjedaonicu. Šljunčani kolni prilaz dijelio je dvorište Finchevih od dvorišta gospođice Rachel. Ribnjak je bio na dijelu gospođice Rachel i bio je okružen grmljem azaleje, grmljem ruže, grmljem kamelije i grmljem gardenija. U vodi je živjelo nekoliko starih debelih zlatnih riba uz nekoliko žaba i vodenih guštera, zasjenjeno širokim listovima lopoča i bršljanom. Golemo stablo smokve prostiralo je svoje otrovne listove nad okolnim područjem u kojem je zato bilo najsvježije u četvrti. Gospođica Rachel rasporedila je oko ribnjaka ležaljke, a ispod stabla smokve bio je stol s nogama u kriš-kraš. Pronašli su dva prazna sanduka u pušnici gospođice Rachel i ispred ribnjaka podignuli oltar. Dill je zauzeo mjesto za njim.!!ja ću biti gospodin Moorehead, reče.!!ja ću biti gospodin Moorehead, reče Jem.!!Ja sam najstariji.!!a dobro, reče Dill.!!Ti i Scout možete biti vjernici.!!nećemo imati što raditi, rekla je,!!i crknut ću budem li sjedila ovdje i cijeli sat slušala tebe, Jeme Finchu. 16 Psalam 1:1

41 !!Ti i Dill možete prikupljati milodare, reče Jem.!!Možete biti i zbor. Vjernici privuku dvije dvorišne ležaljke i sjednu nasuprot oltaru.!!sad svi nešto zapjevajte, reče Jem. Ona i Dill zapjevaju: O milosti puna draži Što me spasi uboga; Pronađe se tko se traži, Bijah slijep, al progledah. A-men. Jem se uhvati za propovjedaonicu, nagne se i reče povjerljivim tonom:!!o, kako je lijepo vidjeti vas okupljene u ovako lijepo jutro. Jer jutro je zaista lijepo. Dill reče:!!a-men.!!želi li nam tko danas razgaliti dušu i zapjevati od sveg srca? upita Jem.!!O da, reče Dill. Dill, koga su njegova četvrtasta građa i manjak visine zauvijek osudile na istu ulogu, ustane i pred njima postane jednočlani zbor: Kad se trublja Gospodnja oglasi i kad stane sve I kad svane jutro koje vječno sja; Kada svi što spas su našli prijeđu na te obale I kad svi se jave, ondje bit ću ja. Propovjednik i vjernici pridruže se zboru. Dok su pjevali, čula je Calpurniju kako ih doziva iz neodređene daljine. Rukom odagna taj zunzavi zvuk iz uha. Rumen od napinjanja, Dill sjedne u kut iz kojeg se govori amen. Jem pričvrsti na nos nevidljivi cviker, nakašlje se i reče:!!danas, subraćo, čitamo iz psalama: Kličite radosno Gospodu, vrata njegova. Jem otkvači svoj cviker i dok ga je brisao, ponovi dubokim glasom:!!kličite radosno Gospodu. Dill reče:!!vrijeme je za prikupljanje milodara i podbode je da mu da dva novčića koje je imala u džepu.!!poslije mise ćeš mi ih vratiti, Dill, reče mu.!!tišina, reče Jem.!!Vrijeme je za propovijed. Jem je održao najdulju i najdosadniju propovijed koju je u životu čula. Rekao je

42 da je Sotona nešto možda najsotonskije što postoji i Sotona ne može postati apostol i blagoslovljen onaj koji ne sjedi u stolcu među bezbožnima. Ukratko, ponovio je svoju verziju svega što su čuli u protekle tri večeri. Glas mu se spuštao u najniže dosege registra, dizao se dok nije postao kreštav i hvatao je zrak kao da se zemlja otvara pod njim. Jedanput je upitao!!gdje je vrag? i pokazao ravno prema vjernicima.!!upravo ovdje, u Maycombu u Alabami. Okomio se na pakao, ali ona je rekla:!!daj, dosta sad, Jem. Opis pakla iz usta velečasnog Mooreheada bio joj je dovoljan za cijeli život. Jem okrene ploču i prijeđe na raj: u raju je sve puno banana (koje Dill voli) i krumpira u ploškama (njezina omiljenog) pa kad umru, završit će ondje i jesti poslastice do sudnjeg dana, a na sam sudnji dan, Bog, koji je u jednu knjigu zapisao sve što su radili od samog rođenja, bacit će ih u pakao. Jem misu privede blizu kraju molbom da svi koji se žele sjediniti s Kristom pristupe. Pristupila je. Jem joj položi ruku na glavu i reče:!!mlada damo, kaješ li se?!!da, gospodine, reče mu.!!jesi li krštena?!!nisam, gospodine, reče mu.!!onda< Jem umoči ruku u crnu vodu ribnjaka i položi je na njezinu glavu.!!krstim te<!!hej, stani malo! povikne Dill.!!Ne radi se to tako!!!ja mislim da da, reče Jem.!!Scout i ja smo metodisti.!!da, ali sad imamo baptistički preporod. Moraš je skroz uroniti. Mislim da ću se i ja dati krstiti. Dill je počeo shvaćati posljedice obreda i trudio se dobiti tu ulogu.!!ja sam taj, ustvrdio je.!!ja sam krštenik pa dakle mene treba krstiti.!!slušaj ti, Dille krastavi Harrise, reče ona s prijetnjom u glasu.!!cijelo jutro nisam imala raditi ništa pod Bogom. Ti si bio u kutu za amen, pjevao si solo i prikupljao milodare. Sad malo ja. Držala je stisnute šake, lijeva ruka bila joj je napeta, a nožnim prstima ukopala se u zemlju. Dill se povuče.!!prekini, Scout.!!Ima pravo, Dill, reče Jem.!!Možeš biti moj pomoćnik. Jem je pogleda.!!scout, bolje skini odjeću da se ne smoči. Ona svuče kombinezon, jedino što je imala na sebi.!!nemoj me držati ispod vode, reče mu,!!i ne zaboravi mi držati začepljen nos. Stajala je na cementnom rubu ribnjaka. Jedna prastara riba izronila je na površinu i zlokobno je gledala, a zatim nestala u tamnoj vodi.!!koliko je ovdje duboko? upitala je Scout.!!Ma oko pola metra, reče Jem i okrene se Dillu tražeći potvrdu. Ali Dilla više

43 nije bilo. Vidjeli su kako je klisnuo prema kući gospođice Rachel.!!Misliš da je poludio? upitala je.!!ne znam. Pričekajmo da vidimo hoće li se vratiti. Jem reče da bi bilo bolje otjerati ribe na jednu stranu ribnjaka da ne ozlijede koju od njih pa su se stali naginjati preko ruba i pljuskati po vodi kad je mračan glas iza njih rekao:!!uuuu<!!uuuu< reče Dill ispod plahte za bračni krevet, u kojoj je prorezao otvore za oči. Podigne ruke iznad glave i skoči prema njoj.!!jesi li spremna? upita.!!požuri, Jem. Postaje mi vruće ispod ovog.!!sveca mu, reče Jem.!!Što ti pada na pamet?!!ja sam Duh Sveti, skromno će Dill. Jem je uzme za ruku i povede u ribnjak. Voda je bila topla i sluzava, a dno sklisko.!!da me nisi zagnjurio više nego jedanput, reče mu ona. Jem je stajao na rubu ribnjaka. Lik ispod plahte pridružio mu se i žestoko mahao rukama. Jem je nagne unatraške i potopi. Kad joj se glava našla ispod površine, čula je Jema kako pjevuši:!!jean Louise Finch, krstim te u ime< Fljus! Šiba gospođice Rachel pogodi svetu priliku posred stražnjice. Kako nije htio hodati unatraške u kišu udaraca, Dill je žustro krenuo naprijed i pridružio joj se u ribnjaku. Gospođica Rachel neumoljivo je zamahivala prema spletu od lopoča, plahte, nogu, ruku i vitica bršljana.!!izlazi odatle! vrisne gospođica Rachel.!!Dat ću ja tebi Svetog Duha, Charles Baker Harris! Trgao bi mi plahte s najboljeg kreveta, ma nemoj! Rezao bi rupe u njima, ma nemoj! Spominjao bi ime Gospodnje uzalud, ma nemoj! Hajde, izlazi odatle!!!prestani, teta Rachel! zaklokota Dill, s glavom napola u vodi.!!daj da ti objasnim! Dillovi napori da se dostojanstveno ispetlja bili su tek donekle uspješni: ustao je iz ribnjaka poput malog morskog čudovišta iz priče, prekriven zelenom sluzi i promočenom plahtom. Vitica bršljana omotala mu se oko glave i vrata. Žestoko strese glavom da je se oslobodi, a gospođica Rachel ustukne da je ne poprska. Jean Louise izašla je za njim. Nos ju je strašno svrbio jer je bio pun vode i boljelo ju je kad je htjela disati na njega. Gospođica Rachel nije ni taknula Dilla, nego je zamahivala na njega šibom i rekla mu:!!tjeraj! Ona i Jem pratili su ono dvoje pogledom dok nisu nestali u kući gospođice Rachel. Nije se mogla oteti osjećaju sućuti prema Dillu.!!Idemo kući, reče Jem.!!Sigurno je već vrijeme za večeru. Okrenuli su se prema svojoj kući i našli oči u oči sa svojim ocem. Stajao je na

44 kolnom prilazu. Kraj njega je stajala neka njima nepoznata žena i velečasni James Edward Moorehead. Čini se da su već neko vrijeme stajali ondje. Atticus pođe prema njima, skidajući kaput. Grlo joj se čvrsto stegne, a koljena zadrhte. Tek kad joj je prebacio kaput preko ramena, shvatila je da stoji gola golcata u nazočnosti propovjednika. Pokuša pobjeći, no Atticus je zgrabi za šiju i reče:!!idi do Calpurnije. Uđi na stražnja vrata. Calpurnia ju je u kadi divljački trljala i mrmljala:!!gospodin Finch nazvao je ujutro i veli da dolazi kući na večeru s propovjednikom i njegovom ženom. Zvala sam vas dok nisam poljubičastila. Zašto mi se niste javili?!!nismo te čuli, slaže joj.!!bilo mi je ili ću staviti kolač u pećnicu ili vas prikupiti. Ne mogu i jedno i drugo. Sramite se, tako osramotiti tatu! Mislila je da će joj Calpurnijin koščati prst probiti uho.!!prestani, reče joj.!!ako vas on ne izmlati k o dva vola u kupusu, onda ću ja, obeća Calpurnia.!!A sad izlazi iz te kade. Calpurnia je zamalo izgulila kožu s nje trljajući je grubim ručnikom i zapovjedila joj da digne ruke iznad glave. Ugurala ju je u čvrstu uštirkanu ružičastu haljinu, čvrsto je palcem i kažiprstom uhvatila za bradu i izgrebenala joj kosu češljem oštrih zubaca. Do nogu joj je bacila par cipela od lakirane kože.!!obuj ih.!!ne mogu ih zakopčati, reče ona. Calpurnia uz tresak zaklopi zahodsku dasku i posjedne je na nju. Jean Louise je gledala prste kao u golemog strašila kako izvode nimalo jednostavnu radnju guranja sedefnih gumba kroz rupe premale za njih i divila se snazi Calpurnijinih ruku.!!sad idi svojem tati.!!gdje je Jem? upita.!!pere se u kupaonici gospodina Fincha. Njemu mogu vjerovati. U dnevnoj sobi ona i Jem sjedoše šutke na dvosjed. Atticus i velečasni Moorehead vodili su nezanimljiv razgovor, a gospođa Moorehead netremice je zurila u djecu. Jem pogleda gospođu Moorehead i nasmiješi se. Osmijeh mu ostane neuzvraćen pa je odustao. Na olakšanje svih nazočnih, Calpurnia ih zvonom pozove na večeru. Za stolom su neko vrijeme sjedili u neugodnoj tišini dok Atticus nije zamolio velečasnog Mooreheada da izrekne zahvalu i blagoslovi stol. No umjesto da izrekne blagoslov, velečasni Moorehead iskoristi priliku da Boga izvijesti o Jemovim i njezinim nepodopštinama. Kad je velečasni Moorehead prešao na objašnjenje da su to djeca bez majke, osjetila se manjom od makovog zrna. Krišom pogleda Jema: nos mu je bio gotovo u tanjuru, a uši su mu bile crvene. Sumnjala je da će Atticus ikad više uspjeti odignuti glavu, a njezine sumnje potvrđene su kad je velečasni Moorehead napokon

45 rekao amen i Atticus podignuo pogled. Dvije krupne suze skotrljale su mu se iza naočala niz svaki obraz. Ovaj put su ga duboko povrijedili. Odjednom on reče:!!ispričavam se, naglo ustane i nestane u kuhinji. Calpurnia oprezno uđe, noseći obilno nakrcan pladanj. U društvu je poprimala društvene manire: premda je unijela govoriti engleski kao sam Jeff Davis 17, kao i svi, u nazočnosti gostiju ispuštala je glagole. Dodavala je pladnjeve s povrćem držeći se otmjeno i činilo se da samo udiše. Kad se Calpurnia našla uz nju, Jean Louise reče!!oprosti, molim, pruži ruke i Calpurnia spusti glavu na razinu njezine.!!cal, prošapće,!!je li Atticus zaista uzrujan? Calpurnia se uspravi, pogleda je odozgo i reče cijelome stolu:!!gospodin Finch? Ni govora, gospođice Scout. On na stražnjem trijemu. Smijao! Gospodin Finch? On smijao. Trgne se na zvuk kotača kad su s kolnika prešli na golo tlo. Prođe prstima kroz kosu. Otvori pretinac, pronađe kutiju cigareta, izvadi jednu i pripali je.!!još malo pa smo stigli, reče Henry.!!Kamo si odlutala? U New York sa svojim dečkom?!!samo sam sanjarila, odgovori mu.!!prisjećala sam se našeg preporoda. Propustio si to.!!sva sreća. To je jedna od omiljenih zgoda doktora Fincha. Ona se nasmije.!!stric Jack prepričava mi to već gotovo dvadeset godina i još me bude sram. Znaš, samo smo Dillu zaboravili reći da je Jem umro. Netko mu je poslao izrezak iz novina. Tako je doznao.!!uvijek je to tako. Zaborave se oni najstariji. Misliš da će se ikad vratiti? upita Henry. Jean Louise strese glavom. Kad ga je vojska poslala u Europu, Dill je ondje i ostao. Bio je rođeni skitač. Poput mlade pantere kad je na neko vrijeme ograničiš na iste ljude i okolinu. Pitala se gdje će završiti pri kraju života. Ne na pločniku u Maycombu, to je barem sigurno. Svjež lahor prostruji s rijeke kroz sparnu noć.!!finchev pristan, gospođo, reče Henry. Finchev pristan sastojao se od tristo šezdeset šest stuba koje su se spuštale niz visoki klis i završavale u širokom molu koji je zalazio u rijeku. Prilazilo mu se velikom čistinom širokom tristotinjak metara, koja se protezala od ruba klisure do šume. S drugog kraja čistine bila je staza s dva kolotečna utora koja se gubila među mračnim drvećem. Na kraju ceste stajala je bijela dvokatnica s trijemovima oko sve četiri strane, 17 Jefferson Davis ( ), predsjednik Konfederacije Američkih Država u vrijeme Građanskog rata

46 i gore i dolje. Ne samo da se nije raspadala nego je stara kuća Finchevih bila odlično očuvana. Bio je to lovački klub. Neki poslovni ljudi iz Mobilea zakupili su zemlju oko nje, kupili kuću i otvorili lokal koji se u Maycombu smatralo privatnim kockarskim brlogom. Nije to bio: prostorijama nove kuće u zimskim se noćima orilo muško klicanje i začuo bi se koji pucanj iz puške, ne od bijesa nego od dobrog raspoloženja. Neka se kartaju i banče koliko god žele, Jean Louise je samo htjela da se stara kuća održava. Kuća je imala uobičajenu povijest za Jug: djed Atticusa Fincha kupio ju je od strica glasovite trovačice koja je djelovala na objema stranama Atlantika, no potjecala je iz dobre alabamske obitelji. Atticusov otac rođen je u toj kući, kao i Atticus, Alexandra, Caroline (koja se udala za čovjeka iz Mobilea) i John Hale Finch. Čistinom se koristilo za obiteljska okupljanja sve dok nisu izašla iz mode, ali ih se Jean Louise dobro sjećala. Praprapradjed Atticusa Fincha, engleski metodist, nastanio se uz rijeku kod Claibornea i imao sedam kćeri i jednoga sina. Kćeri su se udale za sinove vojnika pukovnika Maycomba, bile su plodne i zasnovale!!osam obitelji, kako ih je okrug zvao. S vremenom su tamošnji Finchevi morali za godišnja okupljanja potomaka raskrčiti još više šume da načine mjesta za održavanje piknika. Tako je čistina poprimila današnju veličinu. No imala je i druge namjene, a ne samo onu koja se ticala obiteljskih okupljanja: crnci su ovdje igrali košarku, Ku Klux Klan se ovdje sastajao u svojim sretnim danima, a u Atticusovo vrijeme održan je veliki turnir na kojem su gospoda iz okruga održavala viteška nadmetanja za čast nošenja svojih dama u Maycomb na veliki banket. (Alexandra je rekla da se odlučila udati za tetka Jimmyja kad je vidjela kako je u punom galopu utjerao motku kroz alku.) U Atticusovo vrijeme Finchevi su se preselili u grad. Atticus je u Montgomeryju završio pravo i vratio se u Maycomb da otvori ured. Alexandra je, opčinjena vještinom tetka Jimmyja, pošla s njim u Maycomb. John Hale Finch otišao je u Mobile studirati medicinu, a Caroline je pobjegla od kuće sa sedamnaest godina. Kad im je otac umro, iznajmili su zemlju, ali se njihova majka nije htjela maknuti iz stare kuće. Ostala je, gledala kako se zemlja oko nje iznajmljuje i prodaje česticu po česticu. Kad je umrla, ostala je samo još kuća, čistina i pristanište. Kuća je bila prazna sve dok je nisu kupila gospoda iz Mobilea. Jean Louise mislila je da se sjeća svoje bake, no nije bila sigurna. Kad je prvi put vidjela Rembrandtovu sliku na kojoj je prikazana žena s kapom i čipkastim ovratnikom, rekla je:!!gle baku. Atticus je rekao ne, da joj nije nimalo slična. Ali Jean Louise činilo se da je negdje u staroj kući vidjela blago osvijetljenu sobu i da je usred sobe sjedila neka prastara gospođa sva u crnom, s bijelim čipkastim ovratnikom. Stube prema pristaništu zvale su se, dakako, Stube prijestupne godine, a kad je kao dijete Jean Louise pohodila godišnja okupljanja, ona i mnoštvo rođaka izluđivali su roditelje od brige jer su se igrali na stubama sve dok djeca nisu okupljena i podijeljena u dvije skupine: plivače i neplivače. Neplivači su premješteni na šumsku

47 stranu čistine i upućeni u bezazlene igre. Plivači su na raspolaganju imali stube, pod ne baš strogom paskom dvojice mladih crnaca. Lovački klub održavao je stube u dobrom stanju i služili su se molom kao privezištem za čamce. Bili su lijenčine. Lakše je bilo pustiti se niz struju i veslati do Winstonove močvare nego se probijati kroz šikaru i krčevinu medu borovima. Dalje nizvodno, iza klisa, bili su tragovi starog pamučnog pristaništa, gdje su Finchevi crnci ukrcavali bale i plodine, a iskrcavali led u blokovima, brašno, šećer, ratarsku opremu i ženske potrepštine. Finchev pristan služio je samo putnicima: stube su gospođama davale divnu izliku da padaju u nesvijest. Njihova prtljaga ostavljala se na pristaništu za pamuk jer iskrcavanje pred crncima nije bilo zamislivo.!!misliš da su dovoljno čvrste? Henry reče:!!svakako. Klub ih dobro održava. Ometamo posjed, znaš.!!vraga ometamo. Voljela bih vidjeti taj dan kad jedan Finch ne bude smio prijeći preko vlastite zemlje. Ona zastane.!!kako to misliš?!!prodali su zadnji komad prije pet mjeseci.!!nitko mi ništa nije rekao, reče Jean Louise. Henry zastane zbog tona u njezinu glasu.!!nije te valjda to pogodilo.!!ne, nije baš. Samo bih voljela da su mi rekli. Henry nije baš bio uvjeren.!!zaboga, Jean Louise, kakva je korist bila od nje za gospodina Fincha i ostale?!!baš nikakva, uz poreze i sve. Samo bih voljela da su mi rekli. Ne volim iznenađenja. Henry se nasmije. Sagne se i zgrabi šaku sivog pijeska.!!pretvaraš se u južnjakinju? Da ti oponašam Geralda O Haru 18?!!Prekini, Hank. Glas joj je bio ugodan.!!mislim da si ti najgora od svih njih, reče Henry.!!Gospodin Finch je sedamdeset dvije godine mlad, a ti si sto godina stara kad su takve stvari u pitanju.!!samo ne volim da mi se život narušava bez ikakva upozorenja. Idemo do pristaništa.!!raspoložena si za to?!!mogu te pobijediti kad se sjetim. Utrkivali su se do stuba. Kad je počela žurno silaziti, Jean Louise je prstima prešla preko hladnog metala. Zastala je. Lani su na stube postavili ogradu od željeznih cijevi. Hank je odmaknuo predaleko da bi ga stigla, ali pokuša. Kad je sva zadihana stala na pristanište, Henry je već bio raskrečen na daskama.!!pazi na katran, draga, reče joj.!!sustižu me godine, reče ona. 18 Gerald O Hara, vlasnik plantaže Tara iz djela Prohujalo s vihorom Margaret Mitchell iz 1936.

48 Šutke su pušili. Henry podmetne ruku ispod njezina vrata i svako toliko bi se okrenuo i poljubio je. Ona je gledala nebo.!!gotovo možeš pružiti ruku i dodirnuti ga, tako je nisko. Henry reče:!!jesi li ozbiljno mislila maloprije da ne voliš da ti se život narušava?!!ha? Nije znala. Valjda jest. Pokuša mu objasniti:!!ma svaki put kad sam dolazila kući proteklih pet godina čak i prije toga. S fakulteta nešto se malo dodatno promijenilo<!!< i to ti se baš nekako ne sviđa, ha? Henry se kesio na mjesečini i ona je to vidjela. Ona sjedne.!!ne znam mogu li ti to objasniti, dragi. Kad živiš u New Yorku, često ti se čini da New York nije svijet. Hoću reći da se svaki put kad dođem kući, osjećam kao da se vraćam u svijet, a kad odlazim iz Maycomba, to je kao da napuštam svijet. Ma glupo. Ne znam objasniti, a još je gluplje to što bih potpuno poludjela da živim u Maycombu. Henry reče:!!ne bi, da znaš. Ne želim te tjerati da mi odgovoriš ne miči se ali moraš se na nešto odlučiti, Jean Louise. Vidjet ćeš promjenu, vidjet ćeš kako se Maycomb potpuno mijenja za naših života. Tvoja je nevolja što želiš i ovce i novce: želiš zaustaviti sat, ali ne možeš. Kad-tad morat ćeš se odlučiti ili na Maycomb ili na New York. Tako mu je malo nedostajalo da shvati. Udat ću se za tebe, Hank, ako me dovedeš da živim ovdje, na pristaništu. Zamijenit ću New York za ovaj kraj, ali ne za Maycomb. Gledala je prema rijeci. Strana uz okrug Maycomb bila je visoka strmina, dok je okrug Abbott bio ravan. Kad je kišilo, rijeka se izlijevala i moglo se kroz polja pamuka veslati u čunu. Pogleda uzvodno. Ovdje se odvila Borba kanua 19, pomisli. Sam Dale napao je Indijance, a Crveni Orao skočio je s litice. Misli dakle da zna brda gdjeno nasta, more kud se slijeva. 20!!Nešto si rekla? upita Henry. 19 Borba kanua bila je minorni događaj u sklopu ratovanja s Indijancima Creek, koji se odvio , nekoliko mjeseci nakon što su Crveni Orao i njegovi ratnici razorili utvrdu Fort Mims u Alabami. Četiri doseljenika koje je predvodio Samuel Dale svladalo je na rijeci Alabami osmoricu Indijanaca, otelo im kanu i ušlo u legendu. 20 Stihovi iz pjesme Zakopan život Matthewa Arnolda ( )

49 !!Nisam. Samo mi je došla romantika, reče.!!inače, nemaš tetinu naklonost.!!oduvijek to znam. A tvoju?!!aha.!!onda se udaj za mene.!!predloži mi to. Henry ustane i sjedne do nje. Mlatarali su nogama preko ruba pristaništa.!!gdje su mi cipele? naglo će ona.!!kod auta, gdje si ih izula. Jean Louise, mogu nas sad oboje uzdržavati. Ako stvari nastave ovako, za nekoliko godina živjet ćemo dobro, jug je sada pun mogućnosti. Ovdje, u okrugu Maycomb, ima dovoljno novca da se u njemu utopi< Bi li voljela imati muža u zakonodavnom tijelu? Jean Louise se iznenadi.!!kandidirat ćeš se?!!razmišljam o tome.!!protiv političkog aparata?!!da. Još malo pa će se srušiti pod vlastitom težinom. Ukrcam li se u prizemlju<!!poštena vlada u okrugu Maycomb bila bi takav šok da građani to vjerojatno ne bi podnijeli, reče mu.!!što kaže Atticus?!!Kaže da je kucnuo čas.!!tebi neće biti tako lako kao što je bilo njemu. Nakon svoje prve kampanje njezin otac je sudjelovao u državnom zakonodavstvu koliko god je dugo htio, bez prepreka. Bio je jedinstven slučaj u povijesti okruga: nikakvi se aparati nisu suprotstavljali Atticusu Finchu, nikakav ga aparat nije podupirao i nije imao protukandidata. Kad je otišao u mirovinu, aparat je progutao jedini preostali neovisni ured.!!neće, ali mogu ih dobrano ugroziti. Družina u sudnici sad lijepo zabušava i malo žešća kampanja mogla bi ih fino potući.!!dragi, nećeš u meni imati pomagačicu, reče mu.!!politika mi je nasmrt dosadna.!!no dobro, barem nećeš voditi kampanju protiv mene. Već je i to olakšanje.!!pravi si mladić u usponu, zar ne? Zašto mi nisi rekao da si proglašen čovjekom godine?!!bojao sam se da ćeš mi se smijati, reče Henry.!!Tebi se smijati, Hank?!!Aha. Cijelo vrijeme mi se nekako napola smiješ. Što da kaže na to? Koliko ga je puta povrijedila? Reče:!!Znaš da nikad nisam bila baš taktična, ali kunem se Bogom da ti se nikad nisam smijala, Hank. U dubini duše nisam. Obujmi mu glavu. Osjeti njegovu kratko podšišanu kosu pod bradom; bila je

50 poput crnog baršuna. Henry je, poljubivši je, povuče k sebi na daščani pod pristaništa. Jean Louise to uskoro prekine:!!bolje da krenemo, Hank.!!Ne još.!!da. Hank će umorno:!!najviše ovdje mrzim to što se uvijek moraš uspeti natrag.!!imam prijatelja u New Yorku koji stalno trči uz stube, svom brzinom. Kaže da se tako vježba da ne ostane bez daha. Zašto ne probaš?!!je li ti to dečko?!!ne budi blesav, reče mu.!!već si to jedanput rekla danas.!!onda se nosi kvragu, reče mu.!!već si to jedanput rekla danas. Jean Louise položi ruke na bokove.!!želiš se okupati obučen? Nisam to danas još rekla. Sad bih te najradije gurnula unutra.!!znaš, mislim da bi to učinila.!!najradije bih, kimne ona. Henry je uhvati za rame.!!ako idem ja, ideš i ti sa mnom.!!pristajem na jedan ustupak, reče mu.!!dajem ti priliku da isprazniš džepove dok ne nabrojim do pet.!!ovo je suludo, Jean Louise, reče on vadeći novac, ključeve, lisnicu i cigarete. Izuje mokasinke. Gledali su se poput borbenih pjetlića. Henry je uspije gurnuti, ali ona se u padu uhvati za njegovu košulju i povuče ga sa sobom. Brzo su šutke plivali do sredine rijeke, okrenuli se i polako otplivali do pristaništa.!!daj mi ruku, reče ona. Penjali su se stubama dok se s njih cijedila voda i odjeća se lijepila za njih.!!bit ćemo gotovo suhi dok dođemo do auta, reče joj.!!bila je jaka struja večeras, reče ona.!!prejaka disipacija.!!nemoj da te gurnem s ove stijene. Ne šalim se. Zahihoće se.!!sjećaš se što je gospođa Merriweather radila sirotom starom gospodinu Merriweatheru? Kad budemo oženjeni, tako ću i ja tebi. Jao si ga gospodinu Merriweatheru ako se kojim slučajem posvađao sa svojom ženom na autocesti. Gospodin Merriweather nije znao voziti i ako bi se njihova razmirica zaoštrila, gospođa Merriweather zaustavila bi automobil i autostopirala do grada. Jednom su se posvadili u uskoj uličici i gospodin Merriweather ostao je u škripcu sedam sati. Napokon ga je poveo seljak s kolima koji je naišao.!!kada dospijem u parlament, nećemo moći na ponoćno kupanje, reče Henry.!!Onda se nemoj kandidirati.

51 Automobil je dalje brujao. Svježi je zrak malo-pomalo ostajao za njima i opet je postalo zagušljivo. Jean Louise vidjela je u vjetrobranu odsjaj farova iza njih. Prestigne ih automobil. Zatim prođe i drugi pa još jedan. Maycomb je bio blizu. S glavom naslonjenom na njegovo rame, Jean Louise je bila zadovoljna. Možda bi nam zaista bilo dobro, pomisli. Ali ja nisam neka domaćica. Ne znam ni zapovijedati kuharici. Što gospođe kažu jedna drugoj kad idu u posjet? Morala bih nositi šešir. Dječica bi mi ispadala i pogibala. Kraj njih prohuji nešto nalik na golemu pčelu i nagne se u zavoju ispred njih. Ona sjedne uspravno, prestravljena.!!što je to bilo?!!auto pun crnaca.!!bože sveti, što im je došlo?!!tako se u današnje vrijeme dokazuju, reče Henry.!!Imaju dovoljno novca da kupuju rabljene aute i voze se po autocesti najvećom mogućom brzinom. Ugrožavaju sve oko sebe.!!a vozačke dozvole?!!malo koja. Nemaju ni osiguranje.!!svašta, a ako se nešto dogodi?!!to je onda pretužno. Henry je na vratima nježno poljubi i odmakne se.!!sutra navečer? upita je. Ona kimne.!!laku noć, mili. S cipelama u ruci odšuljala se na prstima do spavaće sobe u prednjem dijelu kuće i upalila svjetlo. Skinula se, navukla gornji dio pidžame i tiho se ušuljala u dnevni boravak. Upalila je svjetiljku i prišla policama s knjigama. Strava, pomisli. Prijeđe prstima preko svezaka vojne povijesti, zadrži se na Drugom plinskom ratu i stane na Jurišu lake konjice 21. Mogla bi se malo pripremiti za strica Jacka, pomisli. Vrati se u svoju spavaću sobu, ugasi stropnu lampu, rukama napipa svjetiljku i upali je. Uspne se u krevet u kojem je rođena, pročita tri stranice i zaspi s upaljenim svjetlom. 21 The Reason Why iz autorice Cecil Woodham-Smith

52 TREĆI DIO

53 6. J ean Louise, Jean Louise, probudi se! Alexandrin glas probijao se kroz njezinu ugaslu svijest i morala je uprijeti sve snage da se suoči s jutrom. Otvori oči i ugleda Alexandru kako stoji iznad nje.!!st< zausti.!!jean Louise, kako ti je palo na pamet< Kako je tebi i Henryju Clintonu sinoć palo na pamet da se idete kupati goli? Jean Louise sjedne u krevetu.!!hnh?!!kažem, što ste ti i Henry Clinton mislili kad ste se sinoć išli kupati goli u rijeci? Cijeli Maycomb priča jutros o tome. Jean Louise zabije glavu među koljena i pokuša se razbuditi.!!tko ti je to ispričao, teta?!!mary Webster me nazvala u cik zore. Rekla je da ste viđeni kao od majke rođeni usred rijeke sinoć u jedan ujutro!!!netko s tako dobrim vidom ne može imati dobre namjere. Jean Louise slegne ramenima.!!e pa, teta, izgleda da se sad moram udati za Hanka, zar ne?!!ja< Ne znam što da mislim o tebi, Jean Louise. Otac će ti umrijeti, jednostavno će umrijeti kad sazna. Bolje da mu sama kažeš prije nego što čuje na ulici. Atticus je stajao na vratima s rukama u džepovima.!!dobro jutro, reče.!!što će me to ubiti? Alexandra reče:!!neću mu ja reći, Jean Louise. Prepuštam to tebi. Jean Louise šutke da znak ocu. Njezina je poruka primljena i shvaćena. Atticus je imao ozbiljan izraz na licu.!!što je bilo? upita.!!mary Webster je bila na telefonu. Njezini uhode vidjeli su sinoć Hanka i mene kako se usred rijeke kupamo bez odjeće na sebi.!!hm, reče Atticus. Dodirne naočale.!!nadam se da nisi plivala leđno.!!atticuse! vikne Alexandra.!!Oprosti, Zandra, reče Atticus.!!Je li to istina, Jean Louise?

54 !!Djelomično. Jesam li nas nepovratno osramotila?!!možda preživimo. Alexandra sjedne na krevet.!!dakle, istina je, reče.!!jean Louise, ne znam što si uopće radila sinoć na pristanu<!!kako ne znaš? Mary Webster ti je rekla sve, teta. Zar ti nije rekla što je bilo poslije? Dobacite mi nagliže, molim, gospodine. Atticus joj dobaci donji dio pidžame. Navuče ga ispod plahte koju odbaci i protegne noge.!!jean Louise< zausti Alexandra pa stane. Atticus je držao zgužvanu pamučnu haljinu. Odloži je na krevet i priđe stolcu. Uzme u ruku zgužvanu podsuknju, podigne je i spusti na haljinu.!!prestani mučiti svoju tetu, Jean Louise. Jesu li ovo tvoji odjevni predmeti za kupanje?!!da, gospodine. Mislite li da bismo ih trebali pronijeti gradom na nekoj motki? Alexandra, sva u čudu pokaže na Jean Louiseinu odjeću i upita:!!ali što te spopalo da uđeš u vodu odjevena? Na to se njezin brat i nećakinja nasmiju i ona reče:!!nije nimalo smiješno. Čak i da si ušla odjevena, Maycomb ti to ne bi uzeo u obzir. Isto ti je kao i da si ušla gola. Ne razumijem što vam se dogodilo s mozgom da učinite takvo što.!!ni ja, reče Jean Louise.!!Osim toga, ako te to imalo tješi, teta, nije ni bilo bogznašto. Počeli smo si spuštati, ja sam Hanka izazvala tako da nije mogao odbiti, onda ja nisam mogla odbiti i odjedanput smo se samo našli u vodi. Na Alexandru to nije ostavilo nikakav dojam.!!u vašim godinama, Jean Louise, takvo vladanje posve je neprimjereno. Jean Louise uzdahne i izađe iz postelje.!!a eto, žao mi je, reče.!!ima li kave?!!čeka te cijeli vrč. Jean Louise pridruži se ocu u kuhinji. Ode do peći, nalije si šalicu kave i sjedne za stol.!!kako možeš piti ledeno hladno mlijeko za doručak? Atticus proguta.!!okus je bolji nego u kave.!!kad smo je Jem i ja molili da nam da kave, Calpurnia nam je znala reći da ćemo od nje postati crni kao što je ona. Jesi li ljut na mene? Atticus frkne nosom.!!naravno da nisam. Ali pada mi na pamet dosta zanimljivijih noćnih djelatnosti od ovog što ste izveli. Bolje se pripremi za vjeronauk. Alexandrin nedjeljni steznik bio je još veličanstveniji od onih tjednih. Stajala je na vratima Jean Louiseine sobe utegnuta, sa šeširom, rukavicama, naparfimirana i

55 spremna. Nedjelja je bila Alexandrin dan: u ono vrijeme prije i poslije vjeronauka ona i petnaest drugih gospođa metodistica sjelo bi u auditorij crkve i održalo simpozij koji je Jean Louise zvala!!pregled tjednih novosti. Jean Louise je žalila što je svoju tetu lišila njezinih nedjeljnih zadovoljstava jer danas će se Alexandra morati držati defanzivno, ali Jean Louise bila je uvjerena da će teta voditi uspješan obrambeni rat nešto drugačijom taktikom od uobičajenih nasrtaja te da će isplivati i odslušati propovijed uz netaknutu reputaciju svoje nećakinje.!!jesi li spremna, Jean Louise?!!Još malo, odgovori. Prijeđe ružem preko usta, zagladi svoj pramen, opusti ramena i okrene se.!!kako izgledam? upita.!!otkad znam za tebe, nisam te vidjela odjevenu od glave do pete. Gdje ti je šešir?!!teta, vrlo dobro znaš da bi, kad bih danas ušetala u crkvu sa šeširom na glavi, pomislili da je netko umro. Šešir je nosila samo na Jemovu sprovodu. Nije znala zašto, ali prije sprovoda tražila je od gospodina Ginsberga da joj otvori dućan, odabrala je jedan i nataknula ga na glavu, znajući dobro da bi joj se Jem smijao da je može vidjeti, ali nekako se zbog tog šešira osjećala bolje. Kad su stigli, na stubištu crkve stajao je njezin stric Jack. Dr. John Hale Finch nije bio viši od svoje nećakinje koja je imala metar i sedamdeset tri. Od oca je naslijedio izbočeni nos, strogu donju usnu i visoke jagodične kosti. Bio je sličan svojoj sestri Alexandri, ali njihova fizička sličnost prestajala je kod vrata: dr. Finch bio je mršav, gotovo kao pauk, dok je njegova sestra bila čvršće građe. On je bio kriv što se Atticus nije oženio do četrdesete jer kad je došlo vrijeme da John Hale Finch odabere zvanje, odlučio se na medicinu. Upisao ju je u vrijeme kad je pamuk stajao dva centa po kilogramu, a Finchevi su imali sve osim novca. Atticus, koji još nije bio siguran čime će se baviti, uložio je u bratovo obrazovanje svaki novčić koji bi iznašao. S vremenom mu je to vraćeno s kamatama. Dr. Finch postao je stručnjak za kosti, zaposlio se u Nashvilleu, pametno je ulagao novac na burzi i do svoje četrdeset pete namaknuo dovoljno da se povuče i potpuno posveti svojoj prvoj i trajnoj ljubavi: viktorijanskoj književnosti. Već zbog tog interesa dospio je na glas kao najučeniji diplomirani ekscentrik u okrugu Maycomb. Dr. Finch toliko se dugo i dobrano natapao u tom opojnom uvarku da mu je cijelo biće bilo prožeto neobičnim manirizmima i čudnim usklicima. Naglašavao je svoje rečenice sitnim uzvicima!!hah i!!hum te arhaičnim izrazima na kojima je jedva održavao svoju sklonost k modernom šatrovačkom izražavanju. Bio je oštrouman poput britve. Bio je rastresen. Bio je samac, ali ostavljao je dojam da čuva neke zanimljive uspomene. Bio je vlasnik žute mačke stare devetnaest godina i većini žitelja okruga Maycomb bio je nerazumljiv jer je njegov govor bio obojen istančanim aluzijama na neznane viktorijanske trenutke.

56 Na neupućene je ostavljao dojam da je granični slučaj, ali oni koji su bili na njegovoj valnoj dužini znali su da je dr. Finch tako zdrava uma, pogotovo kad su u pitanju tržišne manipulacije, da su se njegovi prijatelji često dovodili u opasnost da umjesto njegovih savjeta slušaju beskrajno predavanje o poeziji Mackwortha Praeda 22. Iz duge i bliske povezanosti (u njezinim adolescentskim godinama dr. Finch je pokušao od nje stvoriti stručnjakinju) Jean Louise je o njegovim temama naučila dovoljno da može pratiti većinu onoga što govori, i uživala je u razgovoru s njim. Kad je nije dovodio u stanje prigušenog histeričnog smijeha, opčinjao ju je svojim slonovskim pamćenjem i golemim nemirnim umom.!!dobro jutro, Nerejeva kćeri! reče stric poljubivši je u obraz. Jedan od ustupaka doktora Fincha dvadesetom stoljeću bio je telefon. Odmakne od sebe nećakinju koliko mu je ruka dugačka i zaneseno je promotri.!!devetnaest sati kod kuće i već si popustila svojoj sklonosti kupalačkoj neumjerenosti, hah! Klasičan primjer Watsonova 23 behaviorizma mislim da ću pisati o tebi i poslati to u časopis liječničke udruge.!!tiho, varalico stara, procijedi šaptom Jean Louise.!!Dolazim k tebi poslije podne.!!ti i Hank u putenim igrama u rijeci hah! trebalo bi vas biti stid kakva sramota za obitelj jeste se zabavili? Počinjao je vjeronauk i dr. Finch joj se nakloni na vratima:!!tvoj krivnjom ispunjen ljubavnik čeka te unutra, reče. Jean Louise pogleda strica pogledom koji ga nimalo ne pogodi te uđe u crkvu što je dostojanstvenije mogla. Nasmiješi se, pozdravi metodiste Maycomba i smjesti se do prozora u svojoj staroj učionici pa otvorenih očiju prospava cijelo predavanje, kao što je običavala. 22 Winthrop Mackworth Praed ( ), engleski političar i pjesnik 23 John Watson ( ), američki psiholog, utemeljitelj američke behaviorističke škole

57 7. N ema boljeg načina da se čovjek osjeti kao kod kuće nego da posluša himnu od koje se ledi krv u žilama, pomisli Jean Louise. Svaki njezin eventualni osjećaj izdvojenosti popustio je i iščezao u nazočnosti dvjestotinjak grešnika koji su iskreno tražili da ih se zagnjuri u iskupiteljsku crvenu tekućinu. Dok je Bogu pružala plodove bunila gospodina Cowpera 24 ili pak izjavljivala da ju je ljubav uzdignula, Jean Louise je dijelila toplinu koja vlada među različitim ljudima kad se na jedan sat svakoga tjedna nađu u istom košu. Sjedila je uz svoju tetu u srednjem redu na desnoj strani auditorija. Njezin otac i dr. Finch sjedili su jedan uz drugoga u trećem redu lijevo, gledano sprijeda. Nije mogla dokučiti zašto, ali sjedili su tako otkako se dr. Finch vratio u Maycomb. Nitko ne bi pomislio da su braća, pomisli. Teško je povjerovati da je Atticus deset godina stariji od strica Jacka. Atticus Finch bio je sličan svojoj majci, a Alexandra i John Hale Finch bili su slični ocu. Atticus je bio za glavu viši od brata, lice mu je bilo široko i pronicljivo, s ravnim nosom i širokim tankim ustima, ali bilo je kod svih njih nečega što je odavalo njihovu međusobnu srodnost. Stric Jack i Atticus posijedjeli su na istim mjestima i imaju slične oči, sjeti se Jean Louise, eto što je. Imala je pravo. Svi Finchevi imali su ravne oštre obrve i obješene kapke. Kad su gledali iskosa, gore ili ravno pred sebe, i manje uneseni promatrač uhvatio bi tračak obiteljske sličnosti, kako su to zvali u Maycombu. Njezinu zamišljenost prekinuo je Henry Clinton. Poslao je jednu pliticu za milodare niz red iza nje i, dok je čekao da se druga plitica vrati preko klupe u kojoj je ona sjedila, napadno joj i svečano namigne. Alexandra to spazi i sasiječe ga pogledom. Henry i njegov kolega sakupljač pošli su prolazom u sredini i pobožno stali pred oltar. Netom nakon prikupljanja milodara metodisti Maycomba zapjevali su 24 William Cowper ( ), engleski pjesnik i sastavljač himni, kraće razdoblje institucionaliziran zbog duševnih problema. Njegova himna Ima jedan zdenac pun krvi u metodističkom himnariju ima redni broj 622.

58 doksologiju 25, kako su to zvali, umjesto da se svećenik moli nad pliticom za milodare. Tako je bio pošteđen smišljanja nove molitve jer je dotle već izrekao tri zdrave invokacije. Još od prvih Jean Louiseinih sjećanja vezanih za crkvu Maycomb je doksologiju pjevao na jedan način i nikako drugačije: Slavite< Boga< izvor< sveg< blagoslova, što je jednako uvriježena verzija u južnjačkom metodizmu kao i čašćenje svećenika. Te nedjelje Jean Louise i ostatak pastve nevino su se nakašljavali da mogu skladno zapjevati kad je iz čista mira gospođa Clyde Haskins prionula na orgulje. SlaviteBogaizvor sveg bla< go< slo< va SlaviteGanasvijetu stvo< re< nja< sva SlaviteGa svi vi iz doma ne< bes< kog Slavite Oca, Sina i Du< ha< Sve< tog! Da se u nastaloj pomutnji odjednom niotkud među njima stvorio nadbiskup Canterburyja u svečanom ruhu, Jean Louise ne bi ni trepnula od čuda. Pastva nije primijetila nikakvu promjenu u načinu na koji je gospođa Haskins svirala svih tih godina, nego su intonirali doksologiju, kakva god bila, do kraja, kako su naučili, dok je gospođa Haskins divljački jurišala dalje poput nečega izašlog iz salisburijske katedrale. Jean Louiseina prva misao bila je da je Herbert Jemson izgubio razum. Herbert Jemson je, otkad pamti, bio glazbeni voditelj metodističke crkve Maycomba. Bio je krupna dobričina nježnog baritona, koji je laganim taktom vodio zbor neostvarenih solista i koji je bez greške pamtio omiljene himne metodističkih čelnika. U raznim crkvenim ratovima koji su bili neodvojivi dio majkombskog metodizma, na Herberta se moglo računati kao možda jedinog koji će ostati pribran i smislen te pomiriti primitivnije elemente pastve s mladoturskom frakcijom. Posvetio je svojoj crkvi svoje slobodno vrijeme tijekom trideset godina i njegova ga je crkva nedavno počastila putovanjem u metodistički glazbeni kamp u Južnoj Karolini. Druga misao Jean Louise bila je svaliti krivnju na propovjednika. Bio je to mlad čovjek koji se zvao Stone i posjedovao je, kako je dr. Finch rekao, najveći dar za ubijanje dosadom ikad viđen kod čovjeka koji nije prevalio pedesetu. S gospodinom 25 Doksologija je slavljenje i veličanje Boga, riječi pohvale ili molitva koja slavi Trojstvo u sažetim i ustaljenim formulama.

59 Stoneom sve je bilo u redu osim što je posjedovao sve osobine kakve su potrebne službenom javnom knjigovođi: nije volio ljude, dobro je baratao brojkama, nije imao smisla za humor i bio je sirov. Kako majkombska crkva godinama nije bila dovoljno velika za dobrog svećenika, a bila je prevelika za osrednjega, Maycomb se oduševio kad je na zadnjem crkvenom vijećanju odlučeno da se metodistima pošalje jedan koji je energičan i mlad. Nakon manje od godine dana mladi svećenik toliko se dojmio pastve da je dr. Finch jedne nedjelje odsutno i čujno primijetio:!!tražili smo kruh, a dali su nam kamenog Stonea. Gospodina Stonea dugo se sumnjičilo za liberalne tendencije. Neki su ga smatrali odveć ljubaznim prema njegovoj jenkijevskoj braći. Nedavno je malo stradao u vezi s kontroverznim pitanjem Apostolskog vjerovanja. Što je još gore, smatralo ga se ambicioznim. Jean Louise imala je neoboriv razlog protiv njega kad se još sjetila da gospodin Stone nema ni trunke sluha. Nepokoleban iskazom nelojalnosti Herberta Jemsona, jer ga nije čuo, gospodin Stone ustao je i otišao do propovjedaonice s Biblijom u ruci. Otvorio ju je i rekao:!!današnji je tekst iz dvadeset prvog poglavlja Izaije, stih šesti: Jer ovako mi reče Gospodin:»Idi, postavi stražara, neka javi što vidi.«jean Louise iskreno se trudila poslušati što je to vidio stražar gospodina Stonea, ali uza sva nastojanja da to spriječi, osjetila je kako komičnost prerasta u njoj u gorko nezadovoljstvo i tijekom cijele mise zurila je ravno u Herberta Jemsona. Kako se usuđuje mijenjati je? Zar ih nastoji vratiti Majci Crkvi? Da je dopustila razumu da joj vodi misli, shvatila bi da je Herbert Jemson metodist od glave do pete: notorno je slabo poznavao teologiju, ali je iza sebe imao niz dobrih djela. Kad je završila doksologija, slijedilo je kađenje ortodoksija je moja doksa. Je li to rekao stric Jack ili koji od starijih biskupa? Dobacila je pogled na drugu stranu prolaza i vidjela oštar obris njegova profila: bijesan je, pomisli. Gospodin Stone mljeo je dalje: < kršćanin se može riješiti frustracija modernog života tako da< dođe na obiteljsku večer svake srijede i donese jelo pod poklopcem< uz vas sad i u vijeke vjekova, amen. Gospodin Stone izrekne blagoslov i već je bio na putu prema vratima kad je Jean Louise pošla prolazom da pritijesni Herberta, koji je ostao zatvoriti prozore. No dr. Finch je bio brži:!!< ne bi se to trebalo tako pjevati, Herberte, govorio je.!!ipak smo mi metodisti, D. V.

60 !!Ne govorite to meni, dr. Finch. Herbert zabaci ruke uvis kao da se brani od onog što nadolazi.!!tako su nas učili u kampu Charles Wesley.!!Zar ćete se tako lako predati? Tko vas je na to obvezao? Dr. Finch zavrne donju usnu dok nije postala gotovo nevidljiva i pusti je da odskoči.!!nastavnik glazbe. Držao je tečaj o tome što ne valja u južnjačkoj crkvenoj glazbi. Bio je iz New Jerseyja, reče Herbert.!!A tako, je li?!!da.!!i što je rekao da ne valja s njom? Herbert reče:!!rekao je da bismo po tome kako pjevamo većinu himni mogli slobodno pjevati i Gore glavu, goni kravu Gospodu u slavu. Da bi Crkva zakonom trebala zabraniti Fanny Crosby 26 i da je Kamen vječnosti sramota pred Bogom.!!Ozbiljno?!!Rekao je da moramo oživjeti doksologiju.!!oživjeti je? Kako?!!Pjevajući ovako kao danas. Dr. Finch sjedne u prednju klupu. Prebaci ruku preko naslona i stane zamišljeno micati prstima. Pogleda Herberta.!!Čini se, reče,!!čini mi se da naša hiperborejska braća nisu samo nezadovoljna radom Vrhovnog suda, nego nam sad žele mijenjati i himne.!!rekao nam je da trebamo odbaciti južnjačke himne i naučiti neke druge, reče Herbert.!!Meni se to ne sviđa te koje on misli da su lijepe nemaju nikakvu melodiju.!!hah! dr. Fincha bilo je prhkije nego inače, što je siguran znak da mu je strpljenje na izmaku. Ipak ga smogne dovoljno da kaže:!!južnjačke himne, Herberte? Južnjačke himne? Dr. Finch položi ruke na koljena i izravna leđa.!!dobro, Herberte, reče,!!sjednimo mirno u ovom svetištu i promotrimo to staloženo. Vjerujem da taj vaš čovjek želi da doksologiju pjevamo u dlaku kao i anglikanska crkva, ali skače si u usta skače si u usta i želi izbaciti< Budi uza me?!!tako je.!!lyte.!!ovaj< molim?!!lyte, gospodine. Lyte. A što je s himnom Čudesni dok gledam križ!!i tu, reče Herbert.!!Dao nam je popis. 26 Fanny Crosby ( ), američka misionarka, pjesnikinja i skladateljica

61 !!A dao vam je popis, je li? Pretpostavljam da je na njemu i Naprijed, vojsko kršćanska?«!!u vrhu.!!aha! reče dr. Finch.!!H. F. Lyte, Isaac Watts, Sabine Baring Gould 27. Dr. Finch je zadnje ime naglašeno izgovorio s prizvukom okruga Maycomb, izduljivanjem a-ova i i-jeva i sa stankom između slogova.!!svaki od njih je Englez, Herberte, pravi pravcati, reče.!!njih bi izbacio, ali bi htio da pjevamo doksologiju kao da smo svi u Vestminsterskoj opatiji, je li tako? E pa znate što ću vam reći< Jean Louise pogleda Herberta, koji je kimao u znak slaganja, zatim strica, koji je izgledao kao Theobald Pontifex 28.!!< taj vaš čovjek je snob, Herberte, bez daljnjeg.!!bio je kao neki razmaženko, reče Herbert.!!U to ne sumnjam. I vi mislite provoditi sve te besmislice?!!ne, zaboga, reče Herbert.!!Htio sam samo jedanput isprobati, tek toliko da se uvjerim u ono što sam već slutio. Vjernici to neće nikad svladati. Osim toga, ja volim stare himne.!!i ja, Herberte, reče dr. Finch. Ustane i uzme Jean Louise pod ruku.!!vidimo se iduće nedjelje u ovo vrijeme i otkrijem li da je ova crkva skrenula i pedlja s puta, smatrat ću vas osobno odgovornim. Nešto je u pogledu dr. Fincha govorilo Herbertu da se šali. Nasmije se i reče:!!budite bez brige, gospodine. Dr. Finch otprati nećakinju do automobila, gdje su stajali Atticus i Alexandra.!!Želiš da te povezemo? upita ona.!!naravno da ne, reče dr. Finch. Običavao je u crkvu i iz nje svake nedjelje ići pješice i u tome ga nisu mogle omesti ni oluje ni žarko sunce ni ciča zima. Kad je već htio poći, Jean Louise ga zovne.!!striče Jack, reče.!!što znači D. V.? Dr. Finch uzdahne uzdahom koji kaže!!kako si neobrazovana, ženo mlada, podigne obrve i reče:!!deo volente. Uz Božju volju, dijete. Uz Božju volju. Pouzdana katolička izreka. 27 Henry Lyte ( ), anglikanski svećenik, autor himni (Budi uza me ti) i pjesnik; Isaac Watts ( ), engleski sastavljač himni (Čudesni dok gledam križ) i teolog; Sabine Baring-Gould ( ), anglikanski svećenik i pisac (stihovi himne Naprijed, vojsko kršćanska) 28 Theobald Pontifex je nezaposleni klerik, lik iz romana lako umire svaka put iz engleskog pisca Samuela Butlera ( ).

62 8. N aglošću kojom dijete divljaka iščupa ličinku mravolovca iz njezine rupe i ostavi je da se koprca na suncu, Jean Louise je tog sparnog nedjeljnog poslijepodneva oteta svojem miru i ostavljena da štiti svoju osjetljivu epidermu kako god zna i umije točno u 14:28. Okolnosti koje su vodile tom događaju bile su sljedeće. Poslije objeda, za kojim je Jean Louise zabavljala ukućane primjedbama dr. Fincha o pjevanju himni po modi, Atticus je sjeo u svoj kut dnevnog boravka i čitao nedjeljne novine, a Jean Louise iščekivala veselo poslijepodne sa svojim stricem, uz čajne slatkiše i najjaču kavu u Maycombu. Zazvonilo je kućno zvonce. Čula je Atticusa kako je viknuo:!!naprijed! i Henryjev glas kako mu je odgovorio:!!spremni, gospodine Finch? Bacila je kuhinjsku krpu. I prije nego što je izašla iz kuhinje, Henry je provirio glavom kroz vrata i rekao:!!hej. Alexandra ga začas pritisne uza zid:!!henry Clintone, trebao bi se stidjeti. Henry svoj šarm, koji nije bio zanemariv, usmjeri svom snagom na Alexandru, koja međutim nije ničim pokazivala da bi se mogla smekšati.!!gospođice Alexandra, reče.!!ne možete se dugo ljutiti na nas, ma koliko se trudili. Alexandra reče:!!ovaj put sam vas oboje izvukla, ali drugi put me možda ne bude.!!gospođice Alexandra, cijenimo to više od svega. Obrati se Jean Louise.!!Večeras u pola osam i zaobilazimo pristan. Idemo na predstavu.!!dobro. A kamo idete vas dvojica?!!u sudnicu. Imamo sastanak.!!u nedjelju?!!aha.!!pa da, zaboravljam da ovdje sve politikantstvo pada u nedjelju. Atticus pozove Henryja da pođu.!!zdravo, dušo, reče. Jean Louise ga otprati do dnevnog boravka. Kad su se ulazna vrata zatvorila

63 iza njezina oca i Henryja, ona priđe naslonjaču svojeg oca da složi novine koje je ostavio na podu. Podigne ih, rasporedi i stavi na dvosjed u urednu hrpu. Opet prijeđe preko sobe da poravna knjige naslagane na njegovu noćnom stoliću i dok je to činila, za oko joj zapne letak veličine uredske omotnice. Sprijeda je bio crtež negroidnog ljudoždera, a iznad crteža bilo je otisnuto Crna kuga. Autor je bio netko čijem je imenu bilo pridodano nekoliko akademskih titula. Otvorila je letak, sjela u očev naslonjač i počela ga čitati. Kad je dovršila, uzela je letak za jedan ugao, podignula ga kao što se mrtvi štakor drži za rep i otišla u kuhinju. Pokazala je letak svojoj teti.!!što je ovo? upitala je. Alexandra ga je pogledala preko naočala.!!nešto što pripada tvojem ocu. Jean Louise stane na pedalu koša za smeće i ubaci letak unutra.!!nemoj to, reče Alexandra.!!Teško ih je danas nabaviti. Jean Louise zausti da nešto kaže, predomisli se pa opet zausti.!!teta, jesi li ti to pročitala? Znaš li što piše unutra?!!naravno. Da joj je Alexandra nešto opsovala u lice, Jean Louise bi bila manje iznenađena.!!ti< teta, znaš li da je u usporedbi s onim što unutra piše dr. Goebbels poput nekog naivnog seljačkog derana?!!ne znam na što misliš, Jean Louise. Ima mnogo istine u toj knjizi.!!je, baš, kiselo će Jean Louise.!!Posebno mi se svidio onaj dio gdje negroidima, blaženi bili, ne preostaje drugo nego da se osjećaju inferiorno prema bijeloj rasi jer su im lubanje deblje, a šupljina u njima plića ma što to značilo i stoga moramo svi biti jako dobri prema njima, ne dopustiti im da si ikako naude i držati ih ondje gdje pripadaju. Dobri Bože, teta< Alexandra je bila ravna kao svijeća.!!da? upita. Jean Louise reče:!!pa eto, nisam znala da čitaš opsceno štivo, teta. Teta je šutjela, a Jean Louise nastavi:!!posebno me oduševila prispodoba po kojoj su vladari svijeta od pamtivijeka bijelci, osim Džingis Kana i ne znam koga još autor je taj dio pošteno obradio i izveo sjajan zaključak da su čak i faraoni bili bijelci, a njihovi podanici ili crnci ili Židovi<!!To je točno, zar ne?!!svakako, ali kakve to ima veze s bilo čim? Kad je bila napeta, iščekivala nešto ili živčanila, pogotovo kad se suočavala s tetom, mozak Jean Louise škljocao je u ritmu gilbertijanskog budaljenja 29. Tri živahne prilike bjesomučno su joj se vrzmale mislima sati ispunjeni plesom sa stricem Jackom i Dillom u taktu besmislenih pjesmica zastirali su nadolazak sutrašnjice sa 29 odnosi se na Gillbertove opere, vidi bilješku 11

64 svojim sutrašnjim nevoljama.!!kažem ti. To je tvoj otac donio kući sa sastanka Vijeća građana, govorila joj je Alexandra.!!S čega?!!vijeća građana okruga Maycomb. Zar nisi znala da ga imamo?!!nisam.!!e pa tvoj otac je član Upravnog odbora, a Henry je jedan od najpouzdanijih članova, uzdahne Alexandra.!!Nije da nam baš treba. U Maycombu se još ništa nije dogodilo, ali uvijek je mudro biti na oprezu. Sad su upravo na sastanku.!!vijeće građana? U Maycombu? začula se Jean Louise kako glupavo ponavlja.!!atticus? Alexandra reče:!!jean Louise, mislim da ne možeš u cijelosti sagledati što se događalo u ovom dijelu< Jean Louise okrene se na peti, ode do kućnih vrata, izađe kroz njih, prijeđe široko dvorište ispred kuće, nastavi ulicom prema gradu što je brže mogla, dok je iza nje odzvanjalo Alexandrino!!ne ideš valjda takva u grad. Zaboravila je da je u garaži automobil u voznom stanju, da su ključevi na stolu u hodniku. Hodala je žustro, u ritmu šašave pjesmice koja joj je jurcala kroz glavu. Zdravo, cvjetiću! Za te poći ću, Tvoga dana zadnjega Tad se djeva tvoga sna Mora sresti sa smrću! Zdravo, cvjetiću! 30 Što su Hank i Atticus smjerali? Što se događa? Nije znala, ali otkrit će prije nego što sunce zađe. Imalo je to neke veze s onim letkom koji je pronašla u kući svima i Bogu naočigled neke veze s vijećima građana. O, čula je ona za njih. Puni su ih novinski stupci u New Yorku. Da je barem polagala više pozornosti na njih, ali već jedan pogled na tiskani stupac bio je dovoljan da joj kaže poznatu priču: isti oni koji su tvorili Nevidljivo Carstvo, koji su mrzili katolike, neznalice, prožeti strahom, zajapurenih lica, neotesani, pokorni zakonu, stopostotni punokrvni Anglosasi, njezini zemljaci Amerikanci ološ. 30 Iz opere Mikado Sullivana i Gilberta iz Ove stihove pjeva Yum-Yum u koju je zaljubljen Nanki-Poo, kojem se ona i obraća.

65 Ma Atticus i Hank nešto izvode, ondje su samo da drže stvari na oku teta je rekla da je Atticus u Upravnom odboru. Varala se. Bila je to sve pogreška. Teta je katkad brkala činjenice< Uspori kad je došla do grada. Bio je pust. Samo tri automobila ispred drogerije. Stara zgrada sudnice bijeljela se na popodnevnom blještavilu. U daljini je ulicom trčao crni hrt, araukarije su se nečujno kostriješile u kutovima trga. Kad je stigla do sjevernog ulaza, vidjela je prazne automobile dvoredno parkirane uz zgradu. Kad se uspela stubama sudnice, nedostajali su joj starci koji su ondje postajkivali, nedostajao joj je aparat za vodu iza vrata, nedostajali su joj stolci u auli sa sjedištima od rogožine, nije joj nedostajao vlažan urinarno-slatkasti vonj mračnih okružnih zakutaka. Prošla je kraj ureda ubirača poreza, razreza poreza, okružnog službenika, matičara, ostavinskog suda, rasklimanim neoličenim stubama do razine sudnice, pa malim pokrivenim stubištem do balkona za obojene, na koji je izašla i zauzela svoje staro mjesto na kraju prvog reda, gdje su ona i njezin brat sjedili kad su išli na sud gledati oca. Ispod nje na grubim klupama, sjedila je ne samo većina ološa u okrugu Maycomb nego i najviđeniji muškarci okruga. Gledala je prema drugom kraju prostorije i iza ograde koja je razdvajala sud od gledališta. Za dugim stolom sjedili su njezin otac, Henry Clinton, nekoliko muškaraca koje je itekako dobro poznavala i jedan kojeg nije poznavala. Na kraju stola, poput velikog sivog puža nabreklog od vodenice, sjedio je William Willoughby, politički simbol svega što su njezin otac i ljudi poput njega prezirali. Bio je posljednji izdanak svoje vrste, pomisli. Atticus bi mu jedva ikad rekao i koliko je sati, a evo ih sad za istim< William Willoughby bio je zaista posljednji izdanak svoje vrste, barem tada. Polako je nasmrt krvario usred obilja jer njegov životni sok bilo je siromaštvo. Svaki okrug dubokoga Juga imao je svojeg Willoughbyja, a svaki je bio toliko nalik na drugoga da su, s obzirom na male teritorijalne razlike, tvorili kategorije On, Veliki Velikan, Malen čovjek. On, ili kako su ga već njegovi podčinjeni zvali, zauzimao je vodeći administrativni ured u svojem okrugu obično je bio šerif, sudac ili ostavinski sudac no bilo je i mutacija, kao što je Maycombov Willoughby, koji se odlučio na to da nijednu javnu službu ne počasti svojom osobom. Willoughby je bio rijetka ptica: radije se držao pozadine, što je ukazivalo na izostanak velike osobne taštine, što je pak presudna crta za petparačkog despota. Willoughby je radije vodio okrug iz ne baš najudobnijeg ureda nego iz jednog koji bi se najbolje mogao opisati kao špelunka malenog mračnog sobička opaka mirisa, s njegovim imenom na vratima, u kojem nije bilo ničega osim telefona, kuhinjskog stola i neoličenih kapetanskih stolaca s debelom patinom. Kud god Willoughby išao, aksiomatski ga je slijedila kamarila pasivnih, većinom zloćudnih likova poznatih kao sudnička rulja, primjerci koje je Willoughby rasporedio po

66 raznim okružnim i općinskim uredima da rade ono što im se kaže. Za stolom je uz Willoughbyja sjedio jedan od njih, Tom-Carl Joyner, njegova desna ruka, s pravom ponosan na sebe: nije li od početka bio uz Willoughbyja? Nije li obavljao sve Willoughbyjeve poslove na terenu? Nije li, u davna vremena, u doba krize, kucao na vrata potleušica u ponoć? Nije li svakoj neznalici i gladušu koji su primali javnu potporu, bilo u obliku posla ili socijalne pomoći, utuvio u glavu da njegov glas pripada Willoughbyju? Tko ne glasa, taj ne hasa. Kao i drugi njegovi manje važni priljepci, Tom-Carl je s godinama počeo ostavljati dojam da je ugledan, koji mu nije nimalo pristajao, i nije dopuštao da ga se podsjeća na neslavne rane dane. Tom-Carl te je nedjelje sjedio uljuljan u uvjerenje da će omanje carstvo, čije ga je stvaranje stajalo toliko odricanja, postati njegovo kad Willoughbyjev interes popusti ili kad umre. Ništa na licu Tom-Carla nije ukazivalo na to da bi mu se moglo spremati neugodno iznenađenje: neovisnost nastala na prosperitetu već je potkopavala njegovo carstvo dok se ne počne urušavati. Još dva održavanja izbora i smrvit će se u materijal za tezu nekog studenta sociologije. Jean Louise gledala je njegovo umišljeno lišce i samo što nije prasnula u smijeh kad je pomislila kako je Jug, zapravo, okrutan kad svoje javne službenike nagrađuje iščeznućem. Gledala je odozgo nizove poznatih glava sijeda kosa, smeđa kosa, pomno počešljana kosa da sakrije nedostatak kose i sjetila se kako je, ne tako davno kad se dosađivala na sudu, tiho ispaljivala kuglice iz puhaljke dolje na sjajne ćele. Sudac Taylor jednog ju je dana uhvatio u tome i zaprijetio joj pritvorom. Sudnički sat zacvili, napne se i reče!!pijuk! pa odbije puni sat. Dva. Kad se zvuk utišao, vidjela je oca kako je ustao i obratio se skupu svojim glasom kakvim se služio u sudnici:!!gospodo, naš današnji govornik bit će gospodin Grady O Hanlon. Ne treba ga predstavljati. Gospodin O Hanlon. Gospodin O Hanlon ustane i reče:!!kao što jednoga hladnog jutra krava reče mljekaru: Hvala na toplini dlanova 31. Nikad u životu nije vidjela gospodina O Hanlona ni čula za njega. No iz glavnih crta njegovih uvodnih rečenica bilo joj je jasno tko je gospodin O Hanlon običan bogobojazan čovjek, kao i svaki drugi, koji se odrekao posla kako bi se u potpunosti posvetio očuvanju segregacije. Dobro, ljudi imaju čudne sklonosti, pomisli Jean Louise. Gospodin O Hanlon imao je svijetlosmeđu kosu, modre oči, magareće lice i kričavu kravatu, a kaput nije. Raskopčao je ovratnik, razvezao kravatu, zatreptao, prošao rukom kroz kosu i primio se posla: Gospodin O Hanlon rođen je i odrastao na Jugu, gdje je završio obrazovanje, oženio južnjakinju, živio ondje cijeli život i danas je njegov glavni interes očuvati 31 Igra riječi. Thank you for the warm hand može (u slučaju krave) značiti!!hvala ti što imaš toplu ruku ili (u slučaju O Hanlona)!!hvala vam na toplom aplauzu.

67 južnjački način života i nikakvi nigeri i nikakav Vrhovni sud neće ni njemu ni bilo kome govoriti što da radi< tako batoglava rasa kao< urođena inferiornost< vunokose glavurde< žive još na drveću< smrad masti< ženiti vaše kćeri< pomeleziti rasu< pomeleziti< pomeleziti< spasimo Jug< Crni ponedjeljak< ništavniji od žohara< Bog je stvorio rase< Nitko ne zna zašto, ali namjera Mu je bila da ostanu razdvojene< da nije tako htio, svima bi nam dao istu boju< natrag u Afriku< Čula je očev glas, glasić iz tople i udobne prošlosti. Gospodo, ako postoji na svijetu slogan u koji vjerujem, onda je to ovaj: jednaka prava svima, povlastice nikome. Ti zavodljivi nigerski propovjednici< kao majmuni< usta kao limenke od pola litre< izvrću riječ Gospodnju< sud radije sluša komuniste< izvući ih sve van i postrijeljati zbog izdaje< Tirada gospodina O Hanlona u njoj je budila sjećanje koje mu je proturječio: sudnica se nezamjetno promijenila i u njoj je odozgo gledala iste te glave. Kad je pogledala na drugi kraj prostorije, ondje je porota sjedila iza pregrade, sudac Taylor bio je za sudačkom klupom, njegov zapisničar sjedio je niže ispred njega i neumorno pisao. Otac je stajao. Ustao je od stola za kojim je s leđa vidjela jednu vunokosu glavurdu< Atticus Finch rijetko je preuzimao kriminalne slučajeve. Nije bio obožavatelj kaznenog prava. Preuzeo je taj slučaj samo zato što je znao da njegov klijent nije počinio zločin za koji se tereti i nije nikako mogao dopustiti da crnački dječak završi u zatvoru zbog malodušnog branitelja kojeg mu je sud dodijelio. Dječak mu je prišao preko Calpurnije, ispričao mu svoju priču i rekao mu istinu koja je bila nemila. Atticus je stavio karijeru na kocku, dobro je iskoristio manjkavosti u optužnici, stao pred porotu i postigao ono što nikad prije ni poslije nije nitko u okrugu Maycomb: skidanje optužnice s obojenog dječaka osumnjičenog za silovanje. Glavna svjedokinja tužiteljstva bila je bjelačka djevojčica. Atticus je imao dvije velike prednosti: premda je bjelkinja imala četrnaest godina, osumnjičeni se nije teretio zbog silovanja maloljetnice, stoga je Atticus mogao i dokazao postojanje pristanka. Pristanak je bilo lakše dokazati nego pod normalnim okolnostima, naime osumnjičeni je imao samo jednu ruku. Drugu je izgubio u nesreći u pilani. Atticus je u slučaj do samoga kraja uložio sve svoje umijeće i istodobno osjećao takvu nagonsku gorčinu da ju je mogla sprati samo njegova spoznaja o tome da će poslije imati mirnu savjest. Nakon presude izašao je iz sudnice usred bijela dana, otpješačio kući i okupao se u vrućoj kupelji. Nikad nije izračunao koliko ga je to stajalo. Nije se više vraćao na to. Nije saznao da su ga s galerije gledala dva para očiju poput njegovih. < nije sad pitanje hoće li musavi nigeri ići u školu s vašom djecom ili se voziti u prednjem dijelu autobusa< nego hoće li kršćanska civilizacija i dalje postojati ili ćemo biti robovi komunista< nigerski odvjetnici< pregazili su Ustav< naši židovski

68 prijatelji< ubili su Isusa< izglasali nigera< naši pradjedovi< nigerski suci i šerifi< odvojenost je jednakost< devedeset pet posto novca od poreza< za nigera i starog lovačkog psa< klanjanje zlatnom teletu< držanje propovijedi< stara Rooseveltova< nigerofilka< primi četrdeset pet nigerica, ali nijednu svježu bjelačku južnjačku djevicu< Huey Long, taj kršćanski gospodin< crn kao izgoreni stijenj< potkupio Vrhovni sud< čestiti bijeli kršćani< zar je Isus razapet zbog nigera< Jean Louise sklizne ruka. Odigne je s ograde galerije i pogleda je. Znoj se cijedio s nje. Mokra mrlja na ogradi odražavala je tračak svjetla koji je dopirao kroz gornje prozore. Gledala je oca koji je sjedio desno od gospodina O Hanlona i nije vjerovala svojim očima. Zurila je u Henryja lijevo od gospodina O Hanlona i nije vjerovala svojim očima< < ali sjedili su po cijeloj sudnici. Vrijedni i značajni ljudi, odgovorni muškarci, čestiti. Muškarci svih vrsta i reputacija< Od muškaraca u okrugu kao da nije bio nazočan jedino stric Jack. Stric Jack trebala ga je u neko doba otići posjetiti. A kad? Slabo se razumjela u muške poslove, ali znala je da nazočnost njezina oca za istim stolom za kojim čovjek bljuje takve gadosti< Umanjuje li ona tu gadost? Ne, nego joj povlađuje. Bilo joj je zlo. Želudac joj se zgrči i ona zadrhti. Hank. Svaki živac u njezinu tijelu vrisne pa odumre. Sva je obamrla. Nesigurno se osovi na noge pa posrćući siđe s galerije pokrivenim stubištem. Nije čula kako joj noge stružu širokim stubama ni sudnički sat kako bremenito odbija pola tri. Nije osjetila ustajali zrak na prvom katu. Jarko sunce bolno joj bljesne u oči te ih zakloni. Kad je polako spustila ruke da joj se oči nakon tame priviknu na svjetlo, vidjela je Maycomb bez igdje ikoga, kako blista na sparnom poslijepodnevu. Siđe stubama i stane u sjenu zimzelenog hrasta. Pruži ruku i nasloni se na deblo. Pogleda Maycomb i grlo joj se stegne: Maycomb joj je uzvraćao pogled. tajne. Odlazi, govorile su stare zgrade. Nemaš ovdje što tražiti. Nisi poželjna. Imamo Pokorivši im se, hodala je u usijanoj tišini glavnom žilom Maycomba, autocestom koja je vodila u Montgomery. Nastavila je hodati, kraj kuća širokih dvorišta u kojima su se kretale vješte vrtlarice i usporeni krupni muškarci. Učinilo joj se da je čula gospođu Wheeler kako nešto dovikuje gospođici Maudie Atkinson prekoputa, a da ju je gospođica Maudie vidjela, rekla bi joj da uđe i pojede komad torte jer je upravo ispekla jednu veliku za doktora i malu za nju. Brojila je pukotine u pločniku, prikupljala snagu za navalu gospođe Henry Lafayette Dubose Nemoj ti meni hej, Jean Louise Finch, nego reci dobar dan! ubrzala je korak kraj straćare kosoga krova, prošla kraj kuće gospođice Rachel i našla se kod kuće. DOMAĆI SLADOLED.

69 Trepne čvrsto zažmirivši. Gubim razum, pomisli. Htjedne nastaviti dalje, no bilo je prekasno. Gdje je nekoć bio njezin stari dom, otvorena je četvrtasta zgurena moderna sladoledarnica i u nju je kroz prozor piljio neki čovjek. Ona posegne u džepove hlača i iznađe četvrt dolara.!!mogu li dobiti vaniliju u kornetu, molim?!!više se ne daje u kornetima. Mogu t dat <!!Svejedno. Dajte mi kako god se daje, reče čovjeku.!!jean Louise Finch, je l tako? reče on.!!da.!!živ la si o dje, nisi?!!da.!!štoviše, rođena si o dje, nisi?!!da.!!živiš u New Yorku, ne?!!da.!!maycomb se promijenio, ne?!!da.!!ne s ćaš me se, ha?!!ne.!!e pa neću ti reći ko sam. Moš tu sjedit, jest svoj slad led i pokušat prokljuvit ko sam. Ako uspiješ, dam ti još jednu porciju besplatno.!!hvala, gospodine, reče mu.!!smeta ako odem otraga<!!ni govora. Ima otraga stol va i stol ca. Ljudi tamo sjede navečer i jedu slad led. Stražnjim dvorištem bio je rasut bijeli šljunak. Kako neveliko izgleda bez kuće, bez garaže, bez stabala očenašica, pomisli. Sjedne za stol i stavi na njega posudu sa sladoledom. Moram malo razmisliti. Sve se dogodilo tako brzo da joj se želudac još grčio. Duboko je disala da ga umiri, ali nije prestajao. Osjetila je kako gubi boju od mučnine i spusti glavu. Ma koliko se trudila, nije mogla razmišljati, nego samo znati, a znala je ovo: Jedino ljudsko biće kojem je ikad vjerovala dušom i srcem iznevjerilo ju je. Jedini čovjek kojeg je poznavala, u kojeg je mogla uprijeti prstom i pouzdano reći:!!ovo je gospodin, u duši je gospodin, izdao ju je, javno, grubo i besramno.

70 9. P oštenje, humor i strpljenje bile su tri riječi koje su opisivale Atticusa Fincha. Odgovarala mu je i cijela rečenica: odaberi nasumce bilo kojeg stanovnika okruga Maycomb i okolice, upitaj ga što misli o Atticusu Finchu i odgovor će vjerojatno glasiti:!!nisam još nikad imao boljeg prijatelja. Tajna života Atticusa Fincha bila je tako jednostavna da je bila i duboko složena: dok je većina muškaraca imala kodekse i nastojala ih ispuniti, Atticus se svojeg držao doslovno, bez halabuke, bez pompe i preispitivanja. Njegov privatni karakter bio je istovjetan njegovu javnom. Njegov kodeks ponašanja bio je jednostavna etika Novog zavjeta, za što su nagrade bile poštovanje i odanost svih koji su ga poznavali. Čak su ga i neprijatelji voljeli jer Atticus nikad nije pokazivao da ih doživljava kao neprijatelje. Nikad nije bio bogat, ali je bio najbogatiji čovjek kojeg su njegova djeca poznavala. Njegova djeca bila su bliska znanjima kakvima djeca rijetko jesu. Kad je bio u Parlamentu, Atticus je upoznao, zavolio i oženio se djevojkom iz Montgomeryja petnaestak godina mlađom od sebe. Doveo ju je kući u Maycomb i živjeli su u tek kupljenoj kući na glavnoj gradskoj ulici. Kad je Atticus imao četrdeset dvije godine, rodio im se sin i nazvali su ga Jeremy Atticus, prema njegovu ocu i ocu njegova oca. Četiri godine poslije rodila im se kći i dali su joj ime Jean Louise, po njezinoj majci i majci njegove majke. Dvije godine poslije Articus se jedne večeri vratio kući s posla i zatekao svoju ženu mrtvu na podu prednjeg trijema, zaklonjenu od pogleda viticom glicinije, zbog koje je taj kut trijema bio mjesto za bijeg u hladovinu. Nije dugo bila mrtva jer stolac s kojeg je pala još se ljuljao. Jean Graham Finch donijela je u obitelj srce koje je njezina sina ubilo dvadeset dvije godine poslije na pločniku ispred ureda njegova oca. S četrdeset osam godina Atticus je ostao sam s dvoje male djece i crnom kuharicom po imenu Calpurnia. Upitno je da li je ikad tražio razloge. Samo je podizao djecu najbolje što je mogao, a sudeći po osjećajima koje su njegova djeca gajila prema njemu, njegova najbolja nastojanja bila su zaista dobra: nikad nije bio preumoran za igru zrende, nikad nije bio prezauzet da izmisli nove fantastične priče, nikad nije bio toliko zaokupljen vlastitim brigama da ne bi ozbiljno saslušao što kojega od njih muči,

71 svake večeri naglas im je čitao dok ga glas ne bi izdao. Čitajući svojoj djeci, Atticus je ubijao više muha jednim udarcem i vjerojatno bi nekog dječjeg psihologa bacio u očaj: čitao je Jemu i Jean Louise naglas sve ono što je slučajno tad i inače čitao i djeca su odrastala ovladavajući nesvakidašnjom erudicijom. Stražnji su im zubi rasli uz vojnu povijest, prijedloge zakona koje treba izglasati u zakone, Detektivske priče, Kodeks države Alabame, Bibliju i Palgraveovu Zlatnu riznicu. Kamo god je išao Atticus, gotovo su uvijek išli i Jem i Jean Louise. Vodio ih je sa sobom u Montgomery ako je skupština imala ljetno zasjedanje, vodio ih je na nogometne utakmice, na politička okupljanja, u crkvu, noću u ured ako je morao raditi dokasna. Nakon zalaska sunca Atticus je rijetko u javnosti viđan bez djece. Jean Louise nije imala prilike upoznati majku i nije saznala kako je to imati majku, no rijetko je osjećala potrebu za njom. U djetinjstvu njezin je otac nikad nije pogrešno shvatio niti ikad pokazivao nesigurnost, osim jedanput, kad se jednoga dana, kad joj je bilo jedanaest godina, vratila iz škole na večeru i otkrila da joj je potekla krv. Mislila je da umire i počela je vrištati. Calpurnia, Atticus i Jem dotrčali su, a kad su vidjeli što je muči, Atticus i Jem bespomoćno su pogledali Calpurniju, koja ju je uzela pod svoje. Jean Louise nikad nije u potpunosti pojmila to da je djevojčica. Život joj je bio ispunjen vratolomnim, bubetavim aktivnostima: tučnjava, nogomet, penjanje, nadmetanje s Jemom i nadmašivanje svih svojih vršnjaka u svemu što je zahtijevalo fizičke sposobnosti. Kad se dovoljno umirila da obrati pozornost, mislila je da je žrtva okrutne neslane šale: morala je prijeći u svijet ženstvenosti, svijet koji je prezirala, koji nije mogla pojmiti niti se od njega braniti, u svijet koji je nije htio. Jem se udaljio od nje kad je imao šesnaest godina. Počeo si je vodom začešljavati kosu i izlaziti s djevojkama, i jedini joj je prijatelj postao Atticus. Tada se dr. Finch vratio kući. Dvojica muškaraca zašla u godine bila su joj društvo u najpustijim i najtežim trenucima, u doba bolne preobrazbe iz starmalog neukrotivog djevojčurka u mladu ženu. Atticus joj je uzeo zračnicu i dao u ruke palicu za golf, a dr. Finch ju je učio dr. Finch ju je učio ono što je njega najviše zanimalo. Pretvarala se pred svijetom: naizgled se pokoravala normama u skladu s propisima kojih bi se trebale držati djevojke iz dobrih obitelji, pokazivala je kakvo-takvo zanimanje za odjeću, dječake, frizure, naklapanja i ženske težnje, no sve vrijeme osjećala je nelagodu dok je bila daleko od okrilja onih za koje je znala da je vole. Atticus ju je poslao u školu za djevojke u Georgiji. Kad je diplomirala, rekao joj je da je krajnji čas da se počne sama brinuti za sebe pa zašto ne bi otišla u New York ili kamo god. Osjetila se blago uvrijeđenom i činilo joj se da je izbacuje iz vlastite kuće, ali s godinama je shvatila punu veličinu Atticusove mudrosti. Stario je i htio je umrijeti sa spoznajom da se njegova kći umije sama snalaziti.

72 Nije bila sama, ali njezin oslonac, najmoćnija moralna sila u njezinu životu, bila je ljubav njezina oca. Nikad je nije dovodila u pitanje, nikad nije razmišljala o njoj, nije bila ni svjesna toga da joj je, prije nego što bi donijela bilo kakvu važnu odluku, kroz podsvijest prošlo pitanje:!!što bi Atticus učinio? Nikad nije shvaćala da je ostajala ustrajna i stajala čvrsto na nogama zbog svojega oca, da je sve vrijedno i valjano u njezinoj ličnosti tamo usadio njezin otac. Nije znala da ga je obožavala. Znala je samo da joj je žao njezinih vršnjaka koji su na svoje roditelje išli drvljem i kamenjem jer im nisu dali jedno ili su im uskratili nešto drugo. Bilo joj je žao sredovječnih matrona koje su nakon toliko preispitivanja otkrile da je izvor njihovih nevolja u njihovu domu. Bilo joj je žao ljudi koji su svoje očeve zvali moj stari, što im je značilo da su raspuštena, vjerojatno pripita nesposobna stvorenja koja su u nekom trenutku strahovito i bespovratno razočarala svoju djecu. Bila je rasipna u sažalijevanju, a spokojna u svojem udobnom svijetu.

73 10. J ean Louise ustane s vrtnog stolca u kojem je sjedila, ode u kut dvorišta i izbljuje sav svoj nedjeljni objed. Prstima se uhvati za žicu metalne ograde koja je dijelila vrt gospođice Rachel od stražnjeg dvorišta Finchevih. Da je Dill ovdje, skočio bi k njoj preko ograde, spustio njezinu glavu do svoje, poljubio bi je i uzeo za ruku te bi se držali zajedno dok nevolja u kući ne prođe. Ali Dill joj je odavno nestao s obzora. Mučnina je iznova obuzme, i to dvostrukom žestinom kad se sjetila onog prizora u sudnici, ali nije više imala što izbaciti iz sebe. Da si mi barem pljunuo u lice< Možda je to bila, mogla bi biti, možda i dalje jest strašna pogreška. Um joj je odbijao pojmiti ono što su mu oči i uši govorile. Vratila se u stolac i zagledala u lokvicu rastopljenog sladoleda od vanilije kako polako mili prema rubu stola. Širila se, zastajala, procurila i počela kapati. Kap, kap, kap, sve dok zasićeni bijeli šljunak više nije mogao upijati nove kapi pa se pojavila i druga lokvica. To je tvoje djelo. To je tvoje djelo u istoj mjeri kao i tvoja nazočnost ondje.!!jes se sjetila kako se zovem? Ma vidi, propao ti slad led. Podignula je glavu. Prodavač je virio sa stražnjeg prozora, ni dva metra od nje. Nestao je i opet se pojavio s kuhinjskom krpom. Dok je brisao nered, upitao je:!!kako se zovem? Cvilidreta.!!Oh, oprostite. Oprezno je pogledala čovjeka.!!jeste li vi jedan od onih Coninghama s ce-o? Čovjek joj se široko osmjehne.!!blizu. Ja sam jedan od onih ce-u. Kako s pogodila?!!obiteljska sličnost. Što vas je izvuklo iz šume?!!mama mi ostavila neš stabala. Prodao sam ih i otvorio ovaj dućan.!!koliko je sati? upitala je.!!bit će pol pet, rekne gospodin Cunningham. Ona ustane, nasmiješi se na rastanku i reče da će uskoro opet doći. Domogne se

74 pločnika. Puna dva sata nisam znala gdje sam. Tako sam umorna. Nije se vratila kroz grad nego je dugo hodala naokolo, kroz školsko dvorište, ulicom omeđenom stablima oraha, zatim još jednim školskim dvorištem, preko nogometnog igrališta na kojem je Jem jednom rastresen oborio vlastitog suigrača. Tako sam umorna. Alexandra je stajala na vratima. Ukloni se da propusti Jean Louise.!!Gdje si bila? upita je.!!jack je još davno zvao i pitao za tebe. Zar si takva bila u posjetu obitelji?!!ja< Ne znam.!!kako ne znaš? Jean Louise, urazumi se malo i nazovi svojeg strica. Ona tronuto priđe telefonu i reče:!!jedan jedan devet. Glas dr. Fincha reče:!!doktor Finch. Tiho mu reče:!!oprosti. Vidimo se sutra? Dr. Finch reče:!!vrijedi. Bila je preumorna da bi je zabavile telefonske manire njezina strica: na takve naprave gledao je s krajnjim bijesom i njegovi razgovori bili su u najboljem slučaju dvosložni. Kad se okrenula, Alexandra reče:!!izgledaš mi slabašno. Što te muči? Gospođo, moj otac ostavio me da se batrgam kao morski list u vrijeme oseke, a vi me pitate što me muči.!!želudac, reče.!!to je sad vrlo rašireno. Boli? Da, boli. Kao sam vrag. Toliko da mi je nepodnošljivo.!!ne, gospođo, samo mi je muka.!!a da uzmeš jednu šumeću tabletu? Jean Louise reče da hoće i Alexandri tog časa sine:!!jean Louise, jesi li bila na sastanku onih muškaraca?!!da, gospođo.!!ovakva?!!da, gospođo.!!gdje si sjedila?!!na galeriji. Nisu me vidjeli. Gledala sam ih s balkona. Teta, kad Hank dođe večeras, reci mu da sam< indisponirana.!!indisponirana? Nije se mogla natjerati da ostane više i sekunde.!!da, teta. Idem kamo i svaka kršćanska mlada svježa južnjačka djevica kad je indisponirana.!!a kamo to?!!u krevet. Jean Louise ode u svoju sobu, zatvori vrata, raskopča bluzu, rastvori smičak svojih hlača i baci se na majčin čipkasti željezni krevet. Bez gledanja napipa jastuk i gurne ga pod lice. Začas je usnula.

75 Da je bila kadra razmišljati, Jean Louise bi možda spriječila neke događaje, da je razmotrila zbivanja dana u okvirima priče stare kao i samo vrijeme, koja se stalno ponavlja. Poglavlje koje se odnosilo na nju započeto je prije dva stoljeća i odvilo se u ponosnom društvu koje nije mogao uništiti ni najkrvaviji rat, ni najstroži mir u novijoj povijesti pa se poglavlje vratilo da bi se opet odigralo na privatnom terenu u suton civilizacije koju nikakvi ratovi i nikakav mir nisu mogli spasiti. Da je imala uvid u to, da je mogla prodrijeti kroz prepreke svojeg krajnje selektivnog i izoliranog svijeta, možda bi otkrila da je cijeli život imala očnu manu koja je prošla nezamijećeno i zanemareno s njezine strane i onih koji su joj najbliži: od rođenja nije razlikovala boje.

76 ČETVRTI DIO

77 11. N ekoć davno jedine mirne trenutke u životu proživljavala je od časa kad bi ujutro otvorila oči dok nije u roku od nekoliko sekundi stekla punu svijest i razbuđena ušla u dnevnu noćnu moru. Pohađala je šesti razred, koji će joj ostati u sjećanju po svemu što je naučila u školi i izvan nje. Te godine malobrojnu gradsku djecu privremeno je preplavio određeni broj starijih učenika dovedenih iz Old Saruma jer je netko tamošnju školu zapalio. Najstariji dječak u šestom razredu kod gospođice Blunt imao je gotovo devetnaest godina i bilo je još troje njegovih vršnjaka. Bilo je nekoliko šesnaestogodišnjakinja, putenih, sretnih stvorenja za koja je škola bila neka vrsta odmora od plijevljenja pamuka i hranjenja stoke. Gospođica Blunt bila im je ravna u svemu: bila je visoka kao i najviši dječak u razredu i dvostruko šira. Jean Louise odmah su se svidjeli došljaci iz Old Saruma. Nakon što je pridobila punu pozornost razreda namjernim spominjanjem Gastona B. Meansa 32 u raspravi o prirodnim resursima Južne Afrike, i kad je pod odmorom pokazala preciznost u pucanju iz pištolja na elastične gumice, stekla je povjerenje polaznika iz Old Saruma. S grubom pažnjom stariji momci učili su je bacati kocke i žvakati duhan tako da joj ne pobjegne. Starije djevojke većinom su se hihotale zaklanjajući se rukama i neprestano se došaptavale, ali Jean Louise bile su korisne kad je trebalo birati ekipu za odbojku. Sve u svemu, pred njom je bila divna godina. Divna, sve dok jednoga dana nije došla kući na objed. Tog poslijepodneva nije se vratila u školu, nego je to vrijeme provela na krevetu plačući od bijesa i nastojeći pojmiti stravične spoznaje koje je čula od Calpurnije. Sutradan se vratila u školu krećući se krajnje dostojanstveno, ne oholo nego uozbiljena dotad joj nepoznatim opterećenjima. Bila je sigurna da svi znaju što joj je, da je gledaju, no nije razumjela kako to da svih tih godina nikad prije nije čula da se o tome govori. Možda nitko ne zna za to, mislila je. Ako je tako, imala im je bogme što ispričati. 32 Gaston B. Means ( ), američki trgovac, krijumčar, krivotvoritelj, varalica i ucjenjivač

78 Pod odmorom, kad ju je George Hill pozvao da igraju Vruću-mast-u-kuhinji, stresla je glavom.!!ne smijem više ništa raditi, rekla je, sjela na stube i gledala dječake kako se valjaju po zemlji.!!ne smijem čak ni hodati. Kad više nije mogla izdržati, pridružila se grupici djevojaka pod zimzelenim hrastom u kutu školskog dvorišta. Ada Belle Stevens se nasmijala i načinila joj mjesta na dugoj cementnoj klupi.!!zaš se ne igraš? upitala ju je.!!jer mi se neće, odgovori Jean Louise. Oči Ade Belle se napola stisnu, svijetle joj se obrve tržnu.!!kladim se da znam što ti je.!!što?!!imaš prokletstvo.!!što to?!!prokletstvo. Evino prokletstvo. Da Eva nije pojela jabuku, ne bismo to imale. Je l ti loše?!!nije, reče Jean Louise, u sebi proklinjući Evu.!!Otkud znaš?!!hodaš k o da si jahala riđu kobilu, reče Ada Belle.!!Naviknut ćeš se. Ja to imam već godinama.!!nikad se neću naviknuti. Bilo je teško. Kad je morala ograničiti aktivnosti, Jean Louise se zadovoljila kockanjem za male iznose u stražnjem dijelu školske zgrade, iza hrpe ugljena. Opasnost koja je išla uz tu djelatnost bila joj je čak privlačnija od same igre. Nije joj dovoljno dobro išlo računanje da bi marila hoće li dobiti ili izgubiti i nije joj pričinjalo veselje boriti se protiv zakona vjerojatnosti, ali je osjećala neko zadovoljstvo u varanju gospođice Blunt. Suigrači su joj bili neki od većih lijenčina iz Old Saruma, od kojih je najljenji bio neki Albert Coningham, usporeni dječak kojem je Jean Louise pružala dragocjenu pomoć tijekom tromjesečnih pisanih testova. Jednoga dana kad je zazvonilo zvono za početak nastave, Albert joj, tresući ugljenu prašinu s hlača reče:!!stani malo, Jean Louise. Stala je malo. Kad su ostali sami, Albert reče:!!htio sam ti reći da sam ovaj put dobio pozitivnu ocjenu iz zemljopisa.!!to je stvarno dobro, Alberte, odvratila je.!!samo sam ti htio zahvaliti.!!nema na čemu, Alberte. Albert je porumenio sve do korijena kose, privukao je k sebi i poljubio je. Osjetila je njegov vlažni topli jezik na usnama i povukla se. Nitko je dotad nije tako poljubio. Albert ju je pustio i otišao s noge na nogu prema školskoj zgradi. Jean Louise za njim, smetena i blago ljutita.

79 Morala je otrpjeti jedino da je rodbina ljubi u obraz i tada se potajno brisala. Atticus joj je davao nježne poljupce, već gdje bi pogodio. Jem je uopće nije ljubio. Mislila je da je Albert nekako krivo procijenio i začas je to zaboravila. Kako je godina tekla, sve se češće pod odmorom zatjecala kako sjedi s djevojkama pod stablom, usred skupine, prepuštena sudbini, ali je gledala dječake kako u školskom dvorištu igraju svoje sezonske igre. Jednoga jutra došla je malo kasnije na druženje, zatekla djevojke kako se hihoću još tajanstvenije nego inače i zatražila objašnjenje.!!to je zbog Francine Owen, reče jedna.!!francine Owen? Nje nema već nekoliko dana, reče Jean Louise.!!A znaš zašto? upita je Ada Belle.!!Ne.!!Zbog sestre. Socijalna služba ih je obje preuzela. Jean Louise trkne Adu Belle, koja joj načini mjesta na klupi.!!što joj je?!!trudna je, a znaš tko joj je to učinio? Njezin tata.!!što znači trudna? upita Jean Louise. Zamor prostruji krugom djevojaka.!!imat će bebu, glupačo, dobaci joj jedna. Jean Louise probavi taj podatak i reče:!!ali kakve veze ima njezin tata s tim? Ada Belle uzdahne:!!njezin tata je tata. Jean Louise se nasmije.!!daj, Ada Belle<!!Kad ti kažem, Jean Louise. Sto posto Francine još nije samo zato što još nije počela.!!što nije počela?!!ministrirati, nestrpljivo će Ada Belle.!!Kladim se da ih je već obje.!!što ih je? Jean Louise je sad bila posve zbunjena. Djevojke vrisnu od smijeha. Ada Belle reče:!!ti ne znaš ništa, Jean Louise Finch. Prvo počneš< I ako onda to radiš poslije toga, naime nakon što počneš, sigurno dobiješ dijete.!!što ako radiš, Ada Belle? Ada Belle pogleda nazočne i namigne.!!pa, kao prvo treba ti dečko. Onda te on čvrsto zagrli i počne teško disati, a onda te poljubi na francuski način. To je ono kad te poljubi otvorenih usta i gurne ti jezik u usta< Zvonjava u njezinim ušima nadglasala je ostatak objašnjenja Ade Belle. Osjetila je kako joj se krv naglo povukla s lica. Dlanovi su joj se oznojili i pokušala je progutati slinu. Nije smjela otići. Kad bi otišla, znale bi. Ustala je, pokušala se nasmiješiti, ali usne su joj drhtale. Začepila si je usta i stegnula zube.!!< i to je sve. Što ti je, Jean Louise? Blijeda si ko krpa. Nisam te valjda

80 splašila? Ada Belle se isceri.!!ne, reče Jean Louise.!!Samo nisam baš nešto. Bolje da odem unutra. Molila se Bogu da ne primijete kako joj drhte koljena dok prelazi školsko dvorište. U ženskom zahodu nagnula se nad umivaonik i povratila. Nije bilo nikakve sumnje: Albert joj je gurnuo jezik. Bila je trudna. Jean Louiseina znanja o moralu i običajima odraslih tada su još bila rascjepkana, ali dovoljna: znala je da je moguće imati dijete, a ne biti u braku. No sve dotada nije znala niti marila kako se to postiže jer je ta tema nije zanimala, no ako neka žena ima dijete bez braka, njezinu obitelj očekuje teška sramota. Slušala je Alexandru kako naširoko razglaba o sramoti nanesenoj obiteljima, gdje je sramota značila slanje u Mobile i zatvaranje u neki dom, daleko od čestitog svijeta. Takva obitelj neće više nikad uspraviti glavu. Nešto se takvo jednom dogodilo u ulici prema Montgomeryju i žene na drugom kraju ulice tjednima su o tome šuškale i kvocale. Mrzila se, mrzila je sve žive. Nikome nije naudila. Bila je ojađena zbog nepravednosti cijele situacije: nije htjela nikome zlo. Iskrala se iz školske zgrade, obišla svoju kuću, odšuljala se na stražnje dvorište, popela se na stablo očenašice i ostala ondje sjediti do večere. Večera je bila duga i mučna. Jedva je za stolom bila svjesna Jema i Atticusa. Poslije večere vratila se na stablo i sjedila ondje do sumraka, kad je čula da je Atticus zove.!!siđi odatle, reče. Osjećala se prejadno da bi reagirala na hladnoću u njegovu glasu.!!gospođica Blunt je zvala i rekla da si pod odmorom otišla i više se nisi vratila. Gdje si bila?!!na stablu.!!jesi li bolesna? Znaš da, ako si bolesna, trebaš otići ravno do Cal.!!Nisam, gospodine.!!ako nisi bolesna, imaš li kakav prihvatljiv razlog kojem možeš pripisati svoje ponašanje? Imaš li neko opravdanje?!!ne, gospodine.!!e pa da ti onda nešto kažem. Ako se to opet dogodi, bit će svega i svačega.!!razumijem. Bilo joj je navrh jezika da mu kaže, da to breme prebaci na njega, ali i dalje je šutjela.!!sigurna si da si dobro?!!da, gospodine.!!onda uđi u kuću.

81 Za stolom, dok su večerali, htjela je baciti pun tanjur na Jema, nadmoćnog petnaestogodišnjaka koji je s ocem razgovarao kao odrastao čovjek. Svako toliko Jem bi joj dobacio prijekoran pogled. Dobit ćeš ti svoje, bez brige, obećala mu je. Ali sad ne mogu ništa. Svakog jutra budila se puna neke mačje energije i najboljih namjera i svakog jutra vraćala joj se tupa tjeskoba. Svakog jutra tražila je tragove djeteta. Danju joj ta misao nikad nije bila daleko od neposredne svijesti i vraćala se u mahovima i nenadano, šaptala i zadirkivala je. Potražila je u rječniku pojam dijete, no nije pronašla mnogo. Potražila je rađanje i pronašla još manje. Pronašla je u kući staru knjigu s naslovom Demoni, lijekovi i liječnici i doživjela nijemu histeriju zbog straha od prizora srednjovjekovnih stolaca za rađanje, oruđa za porod djece i od podataka da su žene katkad višestruko bacane o zidove da se izazove rađanje. Malo-pomalo prikupila je podatke od prijateljica u školi, pazeći da pitanja postavlja u razmaku od nekoliko tjedana da ne pobudi sumnje. Izbjegavala je Calpurniju koliko god je mogla jer je bila uvjerena da joj je Cal lagala. Cal joj je rekla da sve djevojke imaju menstruaciju, da je to prirodno kao i disanje, znak odrastanja, i imaju je dok ne zađu u pedesete. Jean Louise je tad bila toliko shrvana očajem na pomisao da bi mogla biti prestara za uživanje u bilo čemu kad je više ne bude imala, da se radije suzdržavala od zapitkivanja na tu temu. Cal joj nije rekla ništa o djeci i ljubljenju u usta. Napokon je ispipala Calpurniju uz pomoć obitelji Owen. Cal je rekla da ne želi razgovarati o tom gospodinu Owenu jer nije zaslužio da bude izjednačen s ljudskim bićima. Dugo će ostati u zatvoru. Da, Francineinu sestru poslali su u Mobile, sirota mala. Francine je bila u domu baptističke siročadi u okrugu Abbott. Jean Louise nije namjeravala zaokupljati misli tim ljudima. Calpurniju je hvatao bijes i Jean Louise je dignula ruke od te teme. Kad je otkrila da do dolaska djeteta ima devet mjeseci, osjetila se kao pomilovana kriminalka. Brojila je tjedne i križala ih na kalendaru, ali nije uzela u obzir da su prošla četiri mjeseca prije nego što je počela računati. Kako se trenutak bližio, provodila je dane u nemoćnoj panici da će se probuditi i u krevetu do sebe zateći dijete. Rastu u trbuhu, u to je bila sigurna. Ta joj se ideja već dugo motala glavom, ali ju je nagonski izbjegavala: bilo joj je nepodnošljivo misliti na konačnu odvojenost, ali znala je da će doći dan kad više neće biti odgađanja ni skrivanja. Premda su njezini odnosi s Atticusom i Jemom dosegnuli najnižu točku (!!Ovih si dana baš sva zbrkana, Jean Louise, rekao joj je otac.!!zar se ne možeš ni pet minuta ni na što usredotočiti? ), misao na bilo kakav život bez njih, ma koliko lijepo bilo na nebu, bila je nepodnošljiva. Ali biti poslana u Mobile i biti kriva što obitelj mora nadalje živjeti pognutih glava bilo je još gore. Nije to htjela čak ni Alexandri. Prema njezinoj računici dijete bi došlo u listopadu, a tridesetog rujna počinit će samoubojstvo.

82 Jesen u Alabami nastupa kasno. Još na Svisvete čovjek može nositi stolce s trijema neopterećen debelim kaputom. Sumrak traje dugo, ali mrak pada naglo. Nebo iz mutne narančaste prijeđe u tamnoplavu dok ne načiniš ni pet koraka, a sa svjetlom odlazi zadnji tračak dnevne vrućine i ostavlja za sobom vrijeme sobne klime. Jesen joj je bila omiljeno godišnje doba. Bilo je nekog iščekivanja u njezinim zvucima i oblicima: flop kožne lopte u daljini i mlada tijela na igralištu blizu njezine kuće skretali su joj misli na orkestre i hladne koka-kole, prženi kikiriki i vidljiv ljudski dah u zraku. Čak je i početak škole donosio neke radosti obnovu starih zadjevica i prijateljstava, tjedne učenja onoga što se već napola zaboravilo za dugoga ljeta. Jesen je bila doba toplih večera, kad si mogao jesti sve što si propustio ujutro, kad si još previše pospan da bi u tome uživao. Njezin svijet bio je u najboljem izdanju sad kad joj je došlo vrijeme da ga napusti. Imala je dvanaest godina i pohađala sedmi razred. Njezina sposobnost da uživa u promjeni nakon prolaska nižih razreda bila je umjerena. Nije uživala u tome da se u istome danu seli u različite učionice i uči kod različitih učitelja, ni u spoznaji da negdje u zabitnoj srednjoj školi ima junaka za brata. Atticusa nije bilo, otišao je u Montgomery na skupštinu, a koliko je vidjela Jema, bilo joj je isto kao da je i on otišao s njim. Tridesetog rujna tratila je vrijeme u školi i ništa nije naučila. Poslije nastave otišla je u knjižnicu i ostala ondje dok joj nije prišao domar i otjerao je. Hodala je prema gradu, polako, da se što dulje zadrži. Dnevno svjetlo gubilo se dok je prelazila preko tračnica stare pilane do ledane. Tamošnji trgovac Theodore pozdravi je dok je prolazila, a ona nastavi dalje ulicom pa se okrene da ga vidi kako ulazi u dućan. Na polju kod ledane bio je gradski vodotoranj. Bilo je to nešto najviše što je ikad vidjela. Od tla do male platforme koja je okruživala tank protezale su se uske ljestve. Bacila je knjige na tlo i počela se penjati. Kad se popela više od očenašica u njezinu dvorištu, zavrtjelo joj se pa je ostatak uspona gledala pred sebe. Cijeli joj je Maycomb bio na dlanu. Činilo joj se da vidi svoju kuću: Calpurnia sigurno pravi biskvit, Jem se uskoro vraća s nogometnog treninga. Pogleda na drugi kraj trga i bila je sigurna da vidi Henryja Clintona kako izlazi iz dućana Jitney Jungle ruku punih namirnica. Iskrcao ih je na stražnje sjedalo nečijeg automobila. Sve su se ulične svjetiljke upalile u isti čas i ona se nasmiješi, odjednom raznježena. Sjedila je na uskoj platformi i mahala nogama preko ruba. Ispadne joj jedna cipela, zatim druga. Pitala se kako će izgledati njezin sprovod: stara gospođa Duff cijelu će noć bdjeti i davat će ljudima da se upisuju u knjigu. Hoće li Jem plakati? Bio bi mu to prvi put. Pitala se treba li skočiti na glavu ili samo skliznuti s ruba. Ako udari leđima o tlo, možda je neće toliko boljeti. Pitala se hoće li im ikad biti jasno koliko ih je voljela. Netko je zgrabi. Ukočila se kad je osjetila kako joj netko pritišće mišice uz

83 slabine. Bile su to Henryjeve ruke, umrljane zelenom bojom od povrća. Ne izustivši ni slovca, osovi je na noge i potjera niza strme ljestve. Kad su došli do podnožja, Henry je povuče za kosu:!!tako mi svega ako te ovaj put ne tužim gospodinu Finchu! podvikne.!!kunem se, Scout! Zar nemaš nimalo mozga kad se ideš igrati na tom visokom tanku? Mogla si poginuti! Još jedanput je povuče za kosu, iščupa nekoliko vlasi. Prodrma je, razveže svoju bijelu pregaču, zgužva je u loptu i bijesno baci na zemlju.!!zar ne znaš da si mogla poginuti. Jesi li ti pri sebi? Jean Louise ga je blijedo gledala.!!theodore te vidio gore i potrčao po gospodina Fincha. Nije ga našao pa je otišao po mene. Bože sveti! Kad je vidio da drhti, znao je da se nije igrala. Blago je primi za šiju. Na povratku kući pokušao je otkriti što je muči, ali nije ništa htjela reći. Ostavio ju je u dnevnoj sobi i otišao u kuhinju.!!dijete, što ti je došlo? Kad joj se obraćala, ton Calpurnijina glasa uvijek je bio između gunđave miline i blagog prijekora.!!gospodine Hank, reče.!!bolje da se vratite u dućan. Gospodin Fred pitat će se kamo ste se djenuli. Calpurnia, postojano žvačući štapić sladića, spusti pogled na Jean Louise.!!Što si mislila postići? upita.!!što si radila na onom vodotornju? Jean Louise je šutjela.!!ako mi kažeš, neću ništa reći gospodinu Finchu. Što te toliko uzrujalo, dijete? Calpurnia sjedne kraj nje. Calpurnia je prešla srednju dob i tijelo joj je malo zadriglo, kovrčava joj je kosa sijedjela i škiljila je od kratkovidnosti. Ona raširi ruke u krilu i promotri ih.!!ništa na svijetu nije tako strašno da se o tome ne može govoriti, reče joj. Jean Louise skoči u Calpurnijino krilo. Osjeti grube ruke kako joj gnječe ramena i leđa.!!rodit ću dijete! zajeca.!!kad?!!sutra! Calpurnia je uspravi i obriše joj lice skutom pregače.!!kako si, za Boga miloga, došla na takvu ideju? Grcajući, Jean Louise joj prepriča svoju sramotu. Ništa nije izostavila i molila ju je da je ne pošalje u Mobile, da je ne razvlače i ne mlate njome o zid.!!mogu li doći u tvoju kuću? Molim te, Cal. Preklinjala je Calpurniju da je prokrijumčari unutra, a dijete bi mogli odnijeti noću kada dođe.!!i to te cijelo vrijeme mučilo? Zaš nisi ništa rekla?

84 Osjeti tešku Calpurnijinu ruku kako je grli, što je bilo utješno i kad utjehe nije bilo. Čula je Calpurniju kako mrmlja:!!< nemaju ti šta punit glavu pričama< da ih ja dohvatim, ne bi izvukle živu glavu.!!cal, pomoći ćeš mi, zar ne? upita stidljivo. Calpurnia reče:!!jasno, kao što je i rođenje dragog Isusa, dušo. Utuvi si to odmah u glavu, nisi trudna, nisi ni bila. Ne ide to tako.!!ali ako nisam, što mi je onda?!!sa svim tvojim čitanjem i knjigama, ti si najveća neznalica koju sam ikad vidjela među djecom< Glas joj zamre.!!< ali valjda nisi ni imala prilike. Polako i važući svaku riječ, Calpurnia joj pojednostavni priču. Dok je slušala, zbir odvratnih podataka koje je Jean Louise te godine nakupila uklopio se u novi kristalno jasan nacrt. Dok je uza zvuk Calpurnijina hrapavog glasa iz nje otjecala godišnja nakupina užasa, Jean Louise osjeti kako joj se život vraća. Disala je duboko i osjećala svježu jesen u grlu. Čula je cvrčanje kobasica u kuhinji, vidjela bratovu zbirku sportskih časopisa na stolu dnevne sobe, mirisala gorkoslatkasti miris Calpurnijine frizure.!!cal, reče.!!zašto sve to nisam doznala prije? Calpurnia se namršti tragajući za odgovorom.!!jer nekako kasniš, gospođice Scout. Teško hvataš korak sa sobom< A da si odrasla na selu, znala bi sve to i prije nego što prohodaš ili da je bila neka žena da je tvoja mama poživjela, znala bi<!!mama?!!dašta. Vidjela bi takih stvari, recimo da tvoj tata ljubi tvoju mamu i počela bi zapitkivati čim progovoriš, sto posto.!!jesu li oni radili sve to? Calpurnia razotkrije svoje zlatne krune.!!bog s tobom, nego kako misliš da si dospjela vamo? Jasno da jesu.!!ma ne vjerujem da bi oni to radili.!!dušo, moraš još malo odrasti prije nego što ti sve to sjedne, ali tvoj tata i tvoja mama voljeli su se ludo, a kad se nekoga tako voli, gospođice Scout, e onda to želiš raditi. Svi to žele raditi kad se tako vole. Žele se vjenčati, žele se ljubiti, grliti i još više, imati dijete za djetetom.!!ne vjerujem da teta i stric Jimmy žele. Calpurnia je ćupkala pregaču.!!gospođice Scout, razni se ljudi žene iz raznih razloga. Gospođica Alexandra, mislim da se udala da zadrži kuću. Calpurnia se počeška po glavi.!!ali ne trebaš se sad time baviti, to te se ne tiče. Ne bavi se tuđim poslima dok ne središ svoje. Calpurnia ustane.!!sad je tvoj posao ne mariti za to što ti kažu došljaci iz Old

85 Saruma. Ne trebaš im se suprotstavljati, nego se prosto nemoj obazirati na njih, a ako te neš zanima, samo dođi staroj Cal.!!Zašto mi sve to nisi rekla prije?!!jer su ti te stvari došle zericu prerano, a kako ti nisu sjele baš najbolje, mislili smo da ti ni ostatak neće sjesti ništa bolje. Gospodin Finch rekao je da malo pričekamo dok se ne navikneš, ali nismo računali na to da ćeš sama otkriti tako brzo i tako pogrešno, gospođice Scout. Jean Louise se dobrano rastegne i zijevne, radosna što postoji. Prispavalo joj se i nije bila sigurna može li ostati budna do večere.!!imamo večeras tople biskvite, Cal?!!Da, gospođo. Čula je kako su se ulazna vrata zalupila i zatim Jemove teške korake hodnikom. Išao je u kuhinju, gdje će otvoriti hladnjak i progutati litru mlijeka da utaži svoju sportašku žeđ nakon nogometne tjelovježbe. Prije nego što je zaspala, prisjetila se da joj je Calpurnia prvi put u životu rekla!!da, gospođo i!!gospođica Scout, da se poslužila oblicima oslovljavanja koje obično čuva za visoke uzvanike. Bit će da starim, pomisli. Jem ju je probudio upalivši stropnu lampu. Vidjela ga je kako ide prema njoj, a veliko smeđe slovo M oštro se isticalo na njegovu bijelom puloveru.!!jesi li budna, mala trooka?!!ne budi zajedljiv, reče mu. Da su je Henry ili Calpurnia tužili, umrla bi, ali bi ih povukla sa sobom. Zurila je u brata. Kosa mu je bila mokra i odisao je na jak sapun iz školske svlačionice. Bolje da prva počnem, pomisli.!!uh, pušio si, reče.!!osjeti se na kilometre.!!nisam.!!nije mi jasno kako te uopće drže u momčadi. Premršav si. Jem se nasmiješi, ali ne prihvati njezinu igru. Rekli su mu, pomislila je. Jem se potapša po svojem M.!!Stari nepogrešivi Finch, to sam ja. Danas sam pogodio sedam od deset, reče. Ode do stola i uzme nogometni časopis, otvori ga i počne ga prelistavati kadli reče:!!scout, ako ti se ikad išta dogodi ili što ja znam znaš već nešto što možda ne bi htjela ispričati Atticusu<!!Ha?!!Znaš, ako se nađeš u nevolji u školi ili tako nešto samo meni reci. Ja ću to srediti. Jem išeta iz dnevne sobe, ostavivši Jean Louise zabezeknutu i ne sasvim sigurnu je li budna ili sanja.

86 12. P robudilo ju je sunce. Pogleda na sat. Bilo je pet ujutro. Netko ju je pokrio tijekom noći. Zbaci pokrivač, spusti noge na pod i ostane tako sjediti i gledati svoje duge noge, neugodno zatečena mišlju da i one imaju dvadeset šest godina. Njezine mokasinke stajale su u stavu pozor ondje gdje ih je izula prije dvanaest sati. Jedna je čarapa bila kraj cipela, a drugu otkrije na svojoj nozi. Skine je i mekim koracima priđe psihi u čijem zrcalu spazi svoj lik. Mrzovoljno je gledala svoj odraz. Doživljavaš ono što bi gospodin Burgess nazvao!! oror, reče ogledalu. Sveca mu, nisam se ovako probudila već petnaest godina. Danas je ponedjeljak, kod kuće sam od subote, ostaje mi još jedanaest dana praznika i već se budim sva nakostriješena. Nasmije se sama sebi: pa dobro, ovo je bilo najdulje zabilježeno spavanje dulje nego kod slonova, a bez ikakve koristi. Dohvati kutiju s cigaretama i tri šibice, koje utakne u omot od celofana pa se iskrade u hodnik. Otvori drvena, a zatim i zaštitna mrežasta vrata. Bilo koji drugi dan stajala bi bosa na rosnoj travi i slušala jutarnji poj ptica rugalica. Bila bi zamišljena nad besmislom tihe stroge ljepote koja se obnavlja svakim novim osvitom i promakne neviđena polovici svijeta. Šetala bi ispod borova žute kore, što strše prema blistavome istočnom nebu i njezine osjete svladala bi radost jutra. Ono je i sad čekalo da je primi, ali ona niti je gledala niti slušala. Imala je dvije minute mira prije nego što joj se jučerašnji dan vrati u misli. Ništa ne može pokvariti zadovoljstvo prve cigarete novoga dana. Jean Louise otpuhne dim u nepomični zrak. Oprezno se vrati na jučerašnji dan, zatim uzmakne. Ne usuđujem se sad o tome razmišljati, dok ne odmakne dovoljno. Čudno je ipak, pomisli, da to mora biti poput fizičke boli. Kažu da se tijelo, kad više ne možeš podnijeti, počne samo braniti, otupiš i više ništa ne osjećaš. Bog ti nikad ne šalje više nego što možeš podnijeti< Bila je to drevna majkombska uzrečica kojom su se služile ovdašnje krhke gospođe kada su bdjele nad tijelima umrlih, koja je ožalošćenima trebala pružiti duboku utjehu. Pa dobro, smatrat će se utješenom. Odradit će ta dva tjedna kod kuće uljudno distancirana, neće ništa govoriti, postavljati pitanja, nikome ništa

87 predbacivati. Držat će se najbolje što bude mogla, s obzirom na okolnosti. Položi ruke na koljena, a glavu na ruke. Da sam vas barem zatekla obojicu u nekoj rupetini s dvije flundre< Treba pošišati travnjak. Jean Louise ode do garaže i podigne vrata. Izvuče motornu kosilicu, odvrne poklopac za gorivo i provjeri stanje. Vrati poklopac, prebaci malu polugu, stane jednom nogom na kosilicu, drugom čvrsto u travu i naglo povuče konopčić. Motor dvaput kašljucne i zamre. Prokletstvo, presaugala sam je. Odgura kosilicu na sunce i vrati se u garažu, gdje se oboružala velikim škarama za živicu. Uđe u jarak na početku kolnog prilaza i poreže žilaviju travu koja je rasla s obiju strana ulaza. Nešto joj se pomaknu do nogu i ona lijevom rukom poklopi zrikavca. Desnu provuče ispod stvorenjca i podigne ga. Zrikavac stane izbezumljeno mlatarati krilima o njezine dlanove i ona ga spusti.!!predugo si se zadržao vani, reče mu.!!idi kući mami. Uzbrdo se uspne kamion i stane pred njom. Crnački dječak skoči s papuče vozila i doda joj tri litre mlijeka. Ona odnese mlijeko do stuba pred pragom i na povratku do jarka još jedanput potegne kosilicu koja ovaj put upali. Zadovoljno pogleda uredni trag iza sebe. Netom pošišana trava polegla je i mirisala na obalu potoka. Tijek engleske književnosti bio bi nedvojbeno drugačiji da je gospodin Wordsworth imao motornu kosilicu, pomisli. Nešto joj nadre u vidno polje i ona podigne pogled. Na ulaznim vratima stajala je Alexandra i izvodila kretnje u smislu smjesta da si došla ovamo. Čini mi se da ima steznik na sebi. Pitam se prevrće li se ikad noću u krevetu. Alexandra nije ničim potvrđivala takvu aktivnost dok je stajala i čekala nećakinju da joj priđe: gusta joj je sijeda kosa bila uredno počešljana, kao i uvijek, nije bila našminkana, no nije bilo neke razlike. Pitam se je li ikad išta osjetila u životu. Francis ju je vjerojatno namučio kad je došao na svijet, ali pitam se je li je ikad išta dirnulo.!!jean Louise! sikne Alexandra.!!Budiš tom bukom cijelu ulicu! Već si probudila svojeg oca, a noć prije jedva je oka sklopio. Smjesta prestani s tim! Jean Louise ugasi motor i nagla tišina prekine njihovo primirje.!!znaš valjda i sama da time ne bi trebala upravljati bosa. Fink Sewell tako je ostao bez tri nožna prsta, a Atticus je otraga u dvorištu još prošle jeseni ubio zmiju od jednog metra. Stvarno, katkad se tako ponašaš da bi svatko pomislio da nemaš mjere! Unatoč svemu, Jean Louise se nasmiješi. Na Alexandru se uvijek moglo računati da će katkad izvaliti nešto naopako. Najdojmljiviji je bio njezin komentar o proždrljivosti koju je najmlađi član jedne židovske obitelji u Mobileu pokazao kad je svoju trinaestu godinu priveo kraju: Alexandra je izjavila da je Aaron Stein najpohlepniji dječak kojeg je ikad vidjela jer da je na svoju menopauzu pojeo četrnaest klipova kukuruza.

88 !!Zašto nisi unijela mlijeko u kuću? Sad se vjerojatno već ukiselilo.!!nisam vas htjela sve probuditi, teta.!!e pa budni smo svi, mrzovoljno će ona.!!želiš li nešto za doručak?!!samo kavu, molim.!!želim da se obučeš i odeš u grad nešto mi obaviti. Morat ćeš voziti Atticusa. Danas je prilično nepokretan. Da je barem ostala u krevetu dok nije izašao iz kuće, ali ionako bi je probudio da ga vozi u grad. Ušla je u kuću, otišla u kuhinju i sjela za stol. Gledala je groteskni pribor za jelo koji je Alexandra postavila uz Atticusov tanjur. Nije dopuštao da ga se hrani i dr. Finch mu je riješio taj problem tako što je na drške vilice, noža i žlice nabio krajeve velikih drvenih kalema.!!dobro jutro. Jean Louise je čula oca kad je ušao. Pogleda u svoj tanjur.!!dobro jutro, gospodine.!!čujem da ti je bilo loše. Potražio sam te kad sam došao kući, ali si već čvrsto spavala. Danas si dobro?!!da, gospodine.!!ne zvučiš baš dobro. Atticus zamoli Boga da im podari zahvalna srca za ovaj i sve njihove blagoslove, podigne čašu i izlije njezin sadržaj po stolu. Mlijeko mu se prolije u krilo.!!ispričavam se, reče.!!ima dana kad mi treba neko vrijeme da dođem k sebi.!!ne miči se, ja ću to obrisati. Jean Louise skoči i priđe sudoperu. Baci dvije krpe preko mlijeka i uzme jednu novu iz ladice kredenca da upije mlijeko s njegovih hlača i prednjeg dijela košulje.!!zadnjih dana nabijam si račun u čistionici, reče.!!da, gospodine. Alexandra posluži Atticusu jaja sa slaninom i dvopek. Dok je bio zaokupljen doručkom, Jean Louise iskoristi priliku da ga mirno promotri. Nije se promijenio. Lice mu je bilo kao i uvijek. Ne znam zašto sam očekivala da izgleda kao Dorian Gray ili ne znam tko. Trgne se na zvuk telefona. Nije se mogla priviknuti na pozive u šest ujutro, vrijeme kad Mary Webster ordinira. Alexandra se javi i vrati se u kuhinju.!!za tebe, Atticuse. Zove šerif.!!pitaj ga, molim te, što treba, Zandra. Alexandra se vrati.!!nešto da ga je netko zamolio da te nazove<!!reci mu neka nazove Hanka, Zandra. Hanku može reći sve što je htio reći

89 meni. Obrati se Jean Louise.!!Dobro je što imam mlađeg partnera, a i sestru. Što jednom promakne, drugom neće. Pitam se što hoće šerif u ovo doba.!!i ja, odgovori mu ravnodušno.!!mila, mislim da bi danas trebala otići k Allenu na pregled. Nekako si mi odsutna.!!da, gospodine. Poskrivećke je gledala oca kako doručkuje. Baratao je nezgrapnim priborom kao da je normalne veličine i oblika. Krišom mu je pogledavala lice i vidjela da je prekriveno sijedim čekinjama. Da pusti bradu, bila bi sijeda, ali kosa mu tek počinje sijedjeti, a obrve su mu još crne. Stric Jack je već sijed do čela, a teta potpuno. Kad meni dođe vrijeme za to, odakle će početi? Zašto razmišljam o tome?!!ispričavam se, reče i odnese svoju kavu u dnevni boravak. Odloži šalicu na stolić, a kad je razgrnula zastore, spazila je Henryjev automobil u kolnom prilazu. Kad je ušao, zatekao ju je kraj prozora.!!dobro jutro. Izgledaš pokislo, reče joj.!!hvala. Atticus je u kuhinji. Henry je izgledao kao i uvijek. Nakon dobro prospavane noći ožiljak mu je bio manje vidljiv.!!jesi ti nešto ljuta? upita je.!!jučer sam ti mahao dok si bila na galeriji, ali me nisi vidjela.!!ti si mene vidio?!!da. Nadao sam se da ćeš nas pričekati vani, ali nisi. Je li ti danas bolje?!!da.!!dobro, ne moraš mi odgristi glavu. Ona popije kavu, sama sebe uvjeri da želi još jednu šalicu i pođe za Henryjem u kuhinju. On se nasloni na sudoper vrteći oko kažiprsta ključeve automobila. Gotovo je jednako visok kao i kredenc, pomisli Jean Louise. Više nikad neću s njim moći progovoriti nijednu suvislu rečenicu.!!< i jasno da se to dogodilo, govorio je Henry.!!Trebalo je kad-tad.!!je li pio? upita Atticus.!!Nije pio, nego je bio pijan. Vraćao se s noćnog opijanja u onoj njihovoj rupi.!!što je bilo? upita Jean Louise.!!Zeebov sin, reče Henry.!!Šerif kaže da ga drži u zatvoru zamolio ga je da nazove gospodina Fincha da ga izvuče uh.!!zašto?!!dušo, Zeebov sin je dolazio iz Quartersa jutros u zoru jureći sve u šesnaest kad je naletio na gospodina Healyja koji je prelazio cestu i ostao na mjestu mrtav.!!jao, ne<.!!čiji je bio automobil? upita Atticus.

90 !!Zeebov valjda.!!što si rekao šerifu? upita Atticus.!!Rekao sam mu da kaže Zeebovom malom da se nećete pačati u to. Atticus položi laktove na stol i odgurne se.!!nisi to trebao reći, Hank, reče mu blago.!!naravno da ćemo ga preuzeti. Hvala ti, Bože. Jean Louise potiho odahne i protrlja oči. Zeebov sin bio je Calpurnijin unuk. Atticus je možda zaboravio mnogo toga, ali njih nikad neće zaboraviti. Jučerašnji dan brzo je blijedio u loše provedenu noć. Siroti gospodin Healy, vjerojatno je bio tako naliven da nije ni znao što ga je snašlo.!!ali, gospodine Finch, reče Henry.!!Mislio sam da nitko od< Atticus se osloni rukom na ugao stolca. Kad se na nešto koncentrirao, običavao je motati oko prsta lanac svoje ure i odsutno prčkati po džepiću u kojem drži sat. Danas su mu ruke mirovale.!!hank, mislim da bi, kada dođemo do svih podataka o slučaju, za dječaka bilo najbolje da se izjasni krivim. Nije li za nas bolje da budemo uz njega na sudu nego dopustiti da padne u pogrešne ruke? Osmijeh polako ozari Henryjevo lice.!!sad razumijem, gospodine Finch.!!Ali ja ne, reče Jean Louise.!!Kakve pogrešne ruke? Atticus joj se obrati.!!scout, vjerojatno to nisi znala, ali odvjetnici koje unajmljuje NAACP ovdje vrebaju naokolo kao lešinari čekajući upravo ovakvo nešto<!!misliš, obojeni odvjetnici? Atticus kimne.!!tako je. Imamo ih sad troje ili četvero u državi. Uglavnom su u Birminghamu i sličnim mjestima, ali idu od kotara do kotara, prate i čekaju da neki crnac počini bilo kakav prijestup protiv bijelca iznenadila bi se kako brzo saznaju ponude se i< ha, jednostavno rečeno, u takvim slučajevima zahtijevaju crnačke porotnike. Šalju sudske pozive povjerenicima za biranje porote, traže smjenu suca, posežu za svakim pravnim trikom koji pronađu a imaju ih na bacanje pokušavaju natjerati suca da pogriješi. Najviše od svega nastoje slučaj pogurati na federalni sud, gdje znaju da su karte posložene njima u prilog. Tako je već bilo u kotaru našeg prvog susjeda i nigdje ne piše da se neće isto dogoditi i ovdje. Atticus se obrati Henryju.!!Zato kažem da ćemo preuzeti slučaj bude li htio da ga preuzmemo.!!mislila sam da je NAACP-u zabranjeno djelovanje u Alabami, reče Jean Louise. Atticus i Henry je pogledaju i nasmiju se.!!draga, reče Henry,!!ti ne znaš kako je završilo kad se nešto slično zbilo u okrugu Abbott. Ovog proljeća mislili smo neko vrijeme da ćemo se naći u gadnoj nevolji. S druge strane rijeke čak su pokupovali sve moguće streljivo<

91 Jean Louise izađe iz sobe. U dnevnom boravku čula je Atticusov ravnomjeran glas:!!< malo obuzdati plimu odavde< dobro je što je tražio odvjetnika iz Maycomba< Zadržat će kavu u sebi, kud puklo da puklo. Kome su se Calpurnia i njezini obraćali prvome i jedinome? Koliko je rastava braka Atticus sredio za Zeeba? Barem pet. Koji mu je to bio sin? Ovaj put se lijepo usosio, trebala mu je prava pomoć, a ovi tu samo sjede u kuhinji i razgovaraju o NAACP-u< ne tako davno, Atticus bi to bio učinio iz puke dobrote, učinio bi to za Cal. Moram je obvezno potražiti tijekom jutra< Kakva je to pošast zahvatila ljude koje je voljela? Vidi li ona to s tolikom jasnoćom zato što je bila daleko od toga? Je li se to malo-pomalo filtriralo s godinama sve dosad? Je li joj to bilo stalno pod nosom, samo nije nikad pogledala? Ne, nije to. Što to običnog čovjeka tjera da iz svega glasa vrišti gadosti, što je to njoj bliske okorjelo toliko da stalno govore!!niger kad ta riječ nikad prije nije prešla preko njihovih usana?!!< im pokazati gdje im je mjesto, nadam se, govorila je Alexandra dok je s Atticusom i Henryjem ulazila u dnevni boravak.!!nema razloga za strepnju, reče Henry.!!Sve će biti dobro. Večeras u pola osam, draga?!!da.!!mogla bi baš pokazati i malo oduševljenja. Atticus se nasmijulji.!!već je umorna od tebe, Hank.!!Mogu li vas povesti u grad, gospodine Finch? Strašno je rano, ali mislim da ću se provozati i obaviti neke stvari u svježini jutra.!!hvala, ali Scout će me poslije povesti. Uši joj se zažare kad je izgovorio njezin nadimak iz djetinjstva. Da me nisi više tako zvao. Ti koji si me zvao Scout mrtav si i u grobu si. Alexandra reče:!!imam popis stvari koje bih htjela da mi doneseš iz Jitney Junglea, Jean Louise. Idi se sad presvući. Možeš sad u grad dućan je otvoren pa se vrati po oca. Jean Louise ode u kupaonicu i otvori slavinu za vruću vodu. Uđe u sobu, izvadi pamučnu haljinu iz ormara i prebaci je preko ruke. Pronađe u kovčegu ravne cipele, izvadi par gaćica i sve to odnese u kupaonicu. Promotri se u zrcalu medicinskog ormarića. Tko je sad Dorian? Ispod očiju je imala plavosmeđe sjene, a bore od nosnica do kutova usta bile su joj utisnute zauvijek. Nema sumnje u to, pomisli. Zategne obraz na jednu stranu i zagleda se u tanku boricu. Baš me briga. Kad budem spremna za udaju, imat ću devedeset godina, a tada će biti prekasno. Tko će me pokopati? Daleko sam najmlađa od svih njih dobar razlog za pravljenje djece. Nakon vruće vode naglo pusti hladnu pa uđe u kadu kad je mogla podnijeti

92 temperaturu, smireno se istrlja, pusti vodu da otekne, obriše se i brzo odjene. Ispere kadu, osuši ruke, raširi ručnik na sušilu i izađe iz kupaonice.!!našminkaj malo usne, reče joj teta dočekavši je u hodniku. Alexandra priđe ormaru i izvadi usisavač.!!ja ću to kad se vratim, reče Jean Louise.!!Kad se vratiš, bit će gotovo. * Sunce još nije obasjalo pločnike Maycomba, ali hoće uskoro. Zaustavi automobil ispred prodavaonice i uđe u nju. Gospodin Fred rukuje se s njom, reče da mu je drago vidjeti je, izvadi orošenu kolu iz aparata, obriše je pregačom i pruži joj. To je ono dobro u životu što se nikad ne mijenja, pomislila je. Dokle god bude živio i ona bude navraćala, gospodin Fred bit će ovdje i njegova< jednostavna dobrodošlica. Tko je to ono bio? Alisa? Bijeli Zec? Ne, bila je Krtica. Krtica, kad se vratila s nekog dugog putovanja, nasmrt umorna, otkrila je znanca kako je čeka sa svojom jednostavnom dobrodošlicom.!!ja ću se pobrinuti za namirnice s popisa, a vi dotle možete uživati u koli, reče gospodin Fred.!!Hvala vam, gospodine, reče mu. Jean Louise pogleda na popis i zine.!!teta je sve sličnija rođaku Joshui. Mislim, što će joj koktelni ubrusi? Gospodin Fred se zasmijulji.!!vjerojatno je mislila na ubruse za domjenak. Nisam još čuo da je kušala neki koktel.!!i nećete. Gospodin Fred prihvati se posla, a zatim dovikne iz stražnje prostorije dućana:!!jeste li čuli za gospodina Healyja?!!A< ha, reče Jean Louise. Ipak je bila kći odvjetnika.!!nije ni shvatio što mu se dogodilo, reče gospodin Fred.!!Za početak nije znao ni kamo ide, jadan stari. Pio je više bućkuriša nego itko koga poznajem. To mu je bilo jedino postignuće.!!zar nije svirao na vrč?!!o da, reče gospodin Fred.!!Sjećate se kad su imali večeri darovitih u sudnici? On je uvijek puhao u taj vrč. Donio bi ga punog i malo bi otpio da snizi ton, zatim bi popio još malo dok nije bio sasvim dubok, a zatim bi odsvirao svoj solo, i to svaki put Old Dan Tucker i svaki put bi snebio gospođe, ali nikad nisu mogle ništa dokazati. Znate da se miris čistog alkohola baš ne osjeti.!!od čega je živio?!!mislim da je imao mirovinu. Bio je u španjolskom< pravo da vam kažem, bio

93 je u nekakvom ratu, ali ne sjećam se kojem. Evo namirnica.!!hvala, gospodine Fred, reče Jean Louise.!!Zaboga, zaboravila sam ponijeti novac. Mogu li ostaviti račun na Atticusovu stolu? Brzo će on doći.!!svakako, mila. Kako je tata?!!danas je nešto mrk, ali ide u ured pa makar sjekire padale.!!zašto ovaj put ne ostanete kod kuće? Njezin gard popusti kad je na licu gospodina Freda vidjela samo nenametljivu raspoloženost:!!jednoga dana i hoću.!!znate, bio sam u Prvome svjetskom ratu, reče gospodin Fred.!!Nisu me slali preko oceana, ali sam vidio mnoge dijelove ove zemlje. Ništa me nije vuklo natrag i poslije rata ostao sam deset godina podalje, ali što sam dulje izbivao, to mi je više nedostajao Maycomb. U nekom trenutku morao sam se vratiti ili umrijeti. Ne ide to van iz čovjeka.!!gospodine Fred, Maycomb je kao i svaki drugi gradić. Uzmete li presjek<!!nije, Jean Louise. Znate i sami.!!imate pravo, kimne ona. Nije to samo zato što se ovdje čovjek rodi, nego jer su se ovdje ljudi rađali i rađali i rađali dok napokon uslijed svega toga nisi nastala ti, koja sad piješ kolu u Jitney Jungleu. Osjeti tad oštar odmak, odvojenost, ne samo od Atticusa i Henryja. Cijeli Maycomb i okrug Maycomb odmicali su od nje sve dalje iz sata u sat i automatski je krivila sebe. Udarila se u glavu dok je ulazila u automobil. Nikad se neću naviknuti na te stvari. Stric Jack često ima pravo u svojoj filozofiji. Alexandra uzme namirnice sa stražnjeg sjedala. Jean Louise se pruži i otvori vrata ocu. Protegne se preko njega i zatvori ih. njim.!!trebaš danas auto, teta?!!ne, draga. Ideš nekamo?!!da, gospođo. Neću dugo. Pozorno je gledala ulicu. Sve mogu, samo ne gledati ga, slušati i razgovarati s Kad je stala ispred brijačnice, rekla je:!!pitaj gospodina Freda koliko smo dužni. Zaboravila sam uzeti račun iz vrećice. Rekla sam da ćeš mu ti platiti. Kad mu je otvorila vrata, izašao je na ulicu.!!pazi! Atticus domahne vozaču automobila koji je prolazio.!!nije me, reče. Ona zaokruži oko trga i izađe na autocestu za Meridian dok nije došla do

94 račvanja. Ovdje se to valjda dogodilo, pomisli. Bilo je tamnih mrlja u crvenom šljunku gdje je završavao kolnik i ona potjera automobil preko krvi gospodina Healyja. Kad je došla do račvanja na makadamu, skrenula je desno i nastavila uličicom tako uskom da ni s lijeve ni desne strane velikog automobila nije ostalo nimalo mjesta. Vozila je dok se dalje više nije moglo. Cestu je zakrčio red poprečno ostavljenih automobila, napola u grabi. Zaustavila se iza zadnjeg i izašla. Hodala je nizom kraj Forda iz 1939., Chevroleta nepoznate godine proizvodnje, Willysa i modrih mrtvačkih kola s riječima!!nebeski mir urezanima u kromiranom polukrugu na prednjim vratima. Plaho zaviri unutra: otraga su bili stolci u redovima, pričvršćeni vijcima za pod i nije bilo mjesta za položeno tijelo, bilo živo ili mrtvo. Ovo je taksi, pomisli. Povuče žičani prsten sa stupa na vratima i uđe. Calpurnijino je dvorište bilo od onih pometenih. Vidjelo se da je pometeno nedavno, posvuda su još bili vidljivi potezi metle između tragova stopa. Podigne pogled i na trijemu Calpurnijine kućice ugleda različito odjevene crnce: dvije lijepo dotjerane žene, jedna je na sebi imala pregaču od perkala, a druga je bila odjevena za rad u polju. Jean Louise prepozna jednog od muškaraca kao profesora Chestera Sumptera, ravnatelja Trgovačkog instituta Mt. Sinai, najveće crnačke škole u okrugu Maycomb. Profesor Sumpter nosio je crno, kao i uvijek. Drugog čovjeka u crnom odijelu nije poznavala, ali shvatila je da je svećenik. Zeebo je bio u svojoj radnoj odjeći. Kad su je ugledali, stali su uspravno i povukli se s ruba trijema, stopivši se međusobno. Muškarci skinuše šešire i kape, a žena u pregači prekriži ruke ispod nje.!!jutro, Zeebo, reče Jean Louise. Zeebo naruši onu jednoobraznost i istupi prema njoj.!!bar dan, gospođice Jean Louise. Nismo znali da s u gradu. Jean Louise je bila itekako svjesna da je crnci odmjeravaju. Šutke su stajali, s poštovanjem, i pozorno je gledali.!!je li Calpurnia kod kuće? upita.!!dabome, gospođice Jean Louise, Mama je u kući. Da odem po nju?!!smijem li ući, Zeebo?!!Da, gospođice. Crnci se razdvoje da je propuste do ulaznih vrata. Nesiguran u protokol, Zeebo joj otvori vrata i odmakne se da je propusti.!!vodi me, Zeebo, reče mu. Ušla je za njim u mračnu prostoriju ispunjenu mošusnim slatkastim mirisom čistih crnaca, burmuta i učvršćivača za kosu. Nekoliko sjenovitih prilika ustane kad je ušla.!!ovuda, gospođice Jean Louise. Prijeđu tijesni hodnik i Zeebo tiho pokuca na jedna neoličena vrata od borovine.!!mama, reče,!!gospođica Jean Louise je ovdje. Vrata se tiho otvore i kroz njih se pomoli glava Zeebove žene. Izađe na hodnik,

95 koji je bio jedva dovoljno velik da u njega stanu sve troje.!!zdravo, Helen, reče Jean Louise.!!Kako je Calpurnia?!!Strašno joj teško to pada, gospođice Jean Louise. Frank dosad nije imao nikakvih problema< Dakle, Frank je u pitanju. Od svih njezinih kojekakvih potomaka, Calpurnia se najviše ponosila Frankom. Bio je na listi čekanja za institut Tuskegee. Bio je rođeni vodoinstalater, znao je popraviti sve kroz što teče voda. Helen, trbuha obješena od rađanja tolike djece, nasloni se na zid. Bila je bosa.!!zeebo, reče Jean Louise,!!ti i Helen opet živite zajedno?!!dabome, krotko će Helen.!!Sav je star. Jean Louise se nasmiješi Zeebu, koji je plaho gledao. Jean Louise si ni za živu glavu nije znala posložiti Zeebovu obiteljsku situaciju. Mislila je da je Helen Frankova majka, ali nije bila sigurna. Bila je sigurna da je Helen Zeebova prva žena, ali je bila jednako sigurna i da je ona i njegova sadašnja žena, samo koliko ih je onda bilo između? Sjetila se da joj je Atticus pričao kako mu je njih dvoje prije mnogo godina došlo u ured i zatražilo rastavu braka. Nastojeći ih pomiriti, Atticus je upitao Helen bi li uzela natrag svojeg muža.!!taman posla, gospodin Finch, polako je odgovorila.!!zeebo si je uživao okolo s drugim ženama. Sa mnom si opće ne uživa i neću takvog koji ne uživa u svojoj ženi.!!mogu li vidjeti Calpurniju, Helen?!!Dabome, samo uđi. Calpurnia je sjedila u drvenom stolcu za ljuljanje u kutu sobe kraj ognjišta. Soba je sadržavala željezni krevetni okvir prekriven izblijedjelim poplunom s isprepletenim prstenastim uzorkom. Na zidu su visjele tri fotografije crnaca, s pozlaćenim okvirima, i kalendar Coca-Cole. Grubo izrađen okvir kamina bio je krcat malim šarenim figuricama od gipsa, porculana, gline i mliječnog stakla. Na konopu je sa stropa visjela gola žarulja, svijetlila njišući se i bacala oštru sjenu na zid iza okvira kamina i u kutu gdje je sjedila Calpurnia. Izgleda tako sitno, pomisli Jean Louise. Bila je tako visoka. Calpurnia je bila stara i koščata. Izdavao ju je vid i nosila je naočale crnih okvira, u oštrom kontrastu s njezinom toplom smeđom kožom. Velike su joj ruke počivale u krilu i ona ih podigne i raširi prste kad je Jean Louise ušla. Jean Louise stegne se grlo kad je vidjela Calpurnijine koščate prste, tako nježne kad je Jean Louise bila bolesna, a tvrde poput ebanovine kad je bila zločesta, prste koji su s ljubavlju obavljali davnašnje složene zadaće. Jean Louise ih prinese usnama.!!cal, reče.!!sjedni, dušo, reče Calpurnia.!!Ima li neki stolac?!!ima, Cal. Jean Louise privuče stolac i sjedne pred staru prijateljicu.

96 !!Cal, došla sam ti reći< Došla sam ti reći ako mogu išta učiniti za tebe, moraš mi to reći.!!hvala vam, gospojo, reče Calpurnia.!!Ništa mi ne pada na pamet.!!želim ti reći da je gospodinu Finchu rano jutros javljeno o svemu. Frank je tražio od šerifa da ga nazove i gospodin Finch će< mu pomoći. Riječi su joj zamrle na usnama. Prekjučer bi bila rekla!!gospodin Finch će mu pomoći sigurna da će Atticus prevrnuti nebo i zemlju. Calpurnia kimne. Glava joj je bila uspravna i gledala je ravno pred sebe. Ne vidi me dobro, pomisli Jean Louise. Pitam se koliko je stara. Nikad to nisam točno znala, a sumnjam da je i ona.!!bez brige, Cal, reče Jean Louise.!!Atticus će učiniti sve što bude u njegovoj moći.!!znam da hoće, gospođice Scout, reče Calpurnia.!!On uvijek učini sve u njegovoj moći. On uvijek učini dobro. Jean Louise je zabezeknuto zurila u staricu. Calpurnia se držala dostojanstveno oholo, kao u službenim situacijama, što je bivalo popraćeno hirovitom gramatikom. Da se Zemlja tad zaustavila, da se drveće zaledilo, da je more predalo svoje mrtve, Jean Louise ne bi ništa od toga primijetila.!!calpurnia! Jedva je čula Calpurniju kako izgovara:!!frank pogriješio< plati za to< moj unuk. Volim ga< ali ide u zatvor s gospodinom Finchem ili bez<.!!calpurnia, prestani! Jean Louise je bila na nogama. Osjeti kako joj naviru suze na oči i naslijepo je otišla do prozora. Starica se ne pomaknu. Jean Louise se okrene i vidi je kako sjedi. Činilo se da samo udiše. Calpurnia se držala kao i inače pred gostima. Jean Louise opet sjedne ispred nje.!!cal, zavapi,!!cal, Cal, Cal, što mi to radiš? Što ti je? Ja sam tvoja curica, zar si me zaboravila? Zašto me guraš? Što mi radiš? Calpurnia podigne ruke i blago ih položi na ručke svojeg stolca za ljuljanje. Na licu je imala milijun sitnih bora, a oči su joj bile ugasle iza debelih naočala.!!a što vi svi radite nama? reče.!!nama?!!dabome. Nama. Jean Louise polako reče, više sebi nego Calpurniji:!!Otkad živim, nije mi bilo nakraj pameti da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi. I evo sad. Ne mogu razgovarati s onim jedinim stvorenjem koje me podizalo od moje druge godine života< to se događa pred mojim očima dok ovdje sjedim i ne mogu u to vjerovati. Pričaj mi, Cal. Za Boga miloga, pričaj. Nemoj samo tu sjediti!

97 Gledala je staričino lice i znala da nema nikakve nade. Calpurnia ju je motrila i u tom pogledu nije bilo ni naznake sućuti. Jean Louise ustane da krene.!!reci mi nešto, Cal, reče,!!samo jednu stvar prije nego što odem molim te, moram to znati. Jesi li nas mrzila? Starica je sjedila i šutjela, trpeći teret svojih godina. Jean Louise je čekala. Napokon, Calpurnia strese glavom.!!zeebo, reče Jean Louise.!!Ako ikako mogu pomoći, zovi me, zaboga. *!!Dabome, reče grmalj.!!ali čini se da neće niš trebat. Frank ga je bogami ubio i niko tu niš ne može. Gospodin Finch ne može učiniti ništa kod takvog nečeg. Mogu možda ja učinit neš za tebe dok si kod kuće, gospođo? Stajali su na trijemu, u prolazu koji im je bio raščišćen. Jean Louise uzdahne.!!da, Zeebo, i to odmah. Možeš mi pomoći okrenuti automobil, inače ću začas završiti u kukuruzištu.!!dabome, gospođice Jean Louise. Gledala je kako Zeebo manevrira automobilom u onoj skučenoj ulici. Nadam se da ću se moći vratiti kući, pomislila je.!!hvala ti, Zeebo, reče umorno.!!ne zaboravi. Crnac dodirne obod šešira i vrati se u majčinu kuću. Jean Louise sjedne u automobil i ostane zagledana u upravljač. Zašto mi je sve što sam voljela na ovome svijetu oduzeto u samo dva dana? Bi li mi i Jem okrenuo leđa? Voljela nas je, kunem se da nas je voljela. Sjedila je preda mnom i nije vidjela mene, nego je vidjela bijelce. Podignula me i sad je nije briga. Nije uvijek bilo tako, kunem se da nije. Ljudi su, iz nekog razloga, nekoć imali povjerenja jedni u druge, ne sjećam se zašto. Nisu se tad gledali kao kopci. Prije deset godina ne bi me gledali kao kad sam se penjala onim stubama. Nikad se nije ni s kim od nas držala onako gostinski< kad je Jem umro, njezin dragulj, zamalo je umrla i sama< Jean Louise pamtila je kako je jednoga poslijepodneva kasno, prije dvije godine, otišla u Calpurnijinu kuću. Sjedila je u sobi, kao i danas, s naočalama navrh nosa. Bila je uplakana.!!s njim je uvijek bilo tako lako, rekla je Calpurnia.!!Nikad nikakvih nevolja s njim, dečko moj. Donio mi je dar iz rata, donio mi je električni kaput. Kad se nasmiješila, Calpurnijino lice smežuralo se u svojih milijun bora. Prišla je krevetu i ispod njega izvukla široku kutiju. Otvorila ju je i izvadila cijelu jednu plahtu crne kože. Bila je to letačka jakna njemačkog časnika.!!vidiš? reče.!!to se pali. Jean Louise je proučila kaput i vidjela da kroz njega prolaze žičice. U jednom džepu bile su baterije.!!gospodin Jem rekao je da će mi zimi čuvati toplinu u kostima. Rekao je neka se ne bojim, samo da pazim kada sijeva. Calpurniji su na toj električnoj jakni zavidjeli prijatelji i susjedi.!!cal, rekla joj je Jean Louise.!!Molim te, vrati se. Ne mogu u miru ići natrag u New York ako nema tebe. To kao da je pomoglo: Calpurnia

98 se uspravila i kimnula.!!da, gospojo, rekla je.!!vraćam se. Ne beri brige. Jean Louise pritisne gumb za pogon i automobil polako krene cestom. En, ten, tini, crncu ruku svini. Kad vrisne, ne brini< Bože mi pomozi.

99 PETI DIO

100 13. A lexandra je sjedila za kuhinjskim stolom, unesena u kulinarske obrede. Jean Louise uzalud je pokušavala nezamijećena proći kraj nje na vršcima prstiju.!!dođi nešto vidjeti. Alexandra se odmakne od stola i pokaže na nekoliko pladnjeva od brušenog stakla, na koje su bila naslagana tri kata slasnih sendviča.!!je li to Atticusova večera?!!ne, on će pokušati danas jesti u gradu. Znaš kako se mrzi zateći među hrpom žena. Bože sveti, Isuse Kriste. Druženje uz kavu.!!dušo, a da pripremiš dnevnu sobu? Stižu za jedan sat.!!koga si pozvala? Alexandra izreda tako apsurdan niz uzvanica da Jean Louise teško uzdahne. Pola žena bilo je mlađe od nje, druga polovica bila je starija. Nisu dijelile nikakve doživljaje kojih bi se mogla prisjetiti, osim jedne djevojke s kojom se stalno svađala u srednjoj školi.!!gdje su svi iz mojeg razreda? upita.!!valjda jesu negdje. A da. Negdje, u Old Sarumu i drugdje, dublje u šumi. Pitala se što je s njima.!!jesi li bila jutros u nekom posjetu? upita je Alexandra.!!Išla sam vidjeti Cal. Alexandrin nož zvekne po stolu.!!jean Louise!!!Što je sad, dovraga? Ovo će mi biti zadnji okršaj s njom, tako mi svega. Po njezinu još nikad u životu nisam učinila ništa kako valja.!!smiri se, gospođice. Alexandrin glas bio je leden.!!jean Louise, nitko u Maycombu ne ide više posjećivati crnce, ne nakon svega što su nam počeli raditi. Osim što su tromi, sad nas još ponekad gledaju otvoreno drsko, a što se tiče oslanjanja na njih, to je prošlost. Došao je taj NAACP i punio ih otrovom dok im nije izašao na nos. Možemo samo zahvaliti tomu što imamo snažnog šerifa pa u ovom okrugu dosad još nismo imali nevolja. Ti ne shvaćaš što se događa. Bili smo dobri prema njima, od pamtivijeka ih vadimo iz zatvora i spašavamo od dugova, izmišljali smo im

101 poslove i kad posla nije bilo, poticali smo ih da napreduju, civilizirali su se, ali draga moja taj sloj civiliziranosti tako je tanak da nekolicina umišljenih jenkijevskih crnaca može srušiti stoljetni napredak u pet< Ne, draga moja, nakon što su nam tako lijepo zahvalili na brizi za njih, nitko u Maycombu više ne trči da im pritekne u pomoć kad se uvale u nevolje. Znaju samo ujedati ruku koja ih hrani. Ne, draga, gotovo je neka se ubuduće sami snalaze. Spavala je dvanaest sati i ramena su joj se ukočila.!!sarah koja je radila kod Mary Webster godinama je imala iskaznicu kao i svačija kuharica u ovome gradu. Kad je Calpurnia otišla, jednostavno se nisam htjela gnjaviti s nekom drugom, čemu samo za Atticusa i mene? Usrećivati nigera danas je kao služiti kralju< Moja svetica teta zvuči kao gospodin Grady O Hanlon koji se odrekao posla kako bi se u potpunosti posvetio očuvanju segregacije.!!< moraš im ugađati i dvoriti ih dok se ne počneš pitati tko je tu čiji sluga. Jednostavno se ne isplati više truditi< Kamo ćeš?!!pripremiti dnevnu sobu. Utone u duboki naslonjač i stane razmišljati o tome kako ju je sve to osiromašilo. Moja teta je neljubazna neznanka, moja Calpurnia ne želi imati posla sa mnom, Hank je poludio, a Atticus< Nešto sa mnom nije kako treba, ima nešto u meni. Sigurno je stvar u meni jer nisu se svi ti ljudi mogli promijeniti. Zašto im se koža ne ježi? Kako mogu predano vjerovati u sve što čuju u crkvi i onda to što čuju prepričavati a da pritom ne povraćaju? Mislila sam da sam kršćanka, ali nisam. Nešto sam drugo, a ne znam što. Sve što sam smatrala ispravnim i pogrešnim naučili su me ovi ljudi ovi isti, upravo ti ljudi. Dakle, u meni je stvar, a ne u njima. Nešto se sa mnom dogodilo. Svi mi oni na neki čudan, jedan te isti način pokušavaju reći da je sve to zbog crnaca< ali crnci s tim imaju veze koliko i ja s letenjem, a sam Bog zna, dođe mi da izletim kroz prozor svaki čas.!!nisi još pripremila dnevnu sobu? Alexandra je stajala pred njom. Jean Louise ustane i pripremi dnevnu sobu. Kvočke su došle u 10:30, točno prema rasporedu. Jean Louise je stajala na stubama na ulazu i svaku je pozdravila kad bi koja ušla. Nosile su rukavice i šešire i naširoko širile mirise ulja, parfema, vodica i prašaka za kupanje. Pred njihovom šminkom postidio bi se i neki egipatski graditelj, a njihova odjeća osobito cipele bez sumnje su kupljene u Montgomeryju ili Mobileu: Jean Louise je primijetila odjevne predmete maraka A. Nachman, Gayfer s, Levy s i Hammel s kako prešetavaju po dnevnoj sobi. O čemu danas razgovaraju? Jean Louise je pobjegla sva pozornost, ali ju je uspjela uhvatiti. One odnedavno udane samodopadno su čavrljale o svojim Bobovima

102 i Michaelima, o tome kako su u braku s Bobom i Michaelom četiri mjeseca i kako su Bob i Michael dobili deset kilograma po glavi. Jean Louise odoli iskušenju da svoje mlade gošće prosvijetli o mogućim medicinskim razlozima za ubrzano bujanje njihovih voljenih i preusmjeri pozornost prema skupini koja se bavila pelenama i koja ju je uzrujavala preko svake mjere: Kad je Jerry imao dva mjeseca, pogledao me i rekao< privikavanje na zahod trebalo bi početi kad< su ga krstili, zgrabio je gospodina Stonea za kosu i gospodin Stone< sada piški u krevet. Odviknula sam je u isto vrijeme kad sam je odviknula od sisanja prsta, s< najslađa, apsolutno najslađa vesta koju ste ikad vidjele: ima crvenog slonića i naprijed ispisano Crimson Tide 33 < i morali smo dati pet dolara da se to iščupa. Lijevo od nje sjedila je laka konjica: žene zašle u tridesete ili na sredini, koje su većinu slobodnog vremena posvećivale klubu Amanuensis, bridžu i međusobnom nadmetanju u električnim pomagalima: John kaže< Calvin kaže da je to< bubrege, ali Allen me skinuo sa svega prženog< kad mi je taj zatvarač zapeo, da bar nisam< pitam se otkud joj, zaboga, ideja da će se izvući s tim< sirota, na njezinu mjestu, išla bih na< šok terapiju, na to je išla. Kažu da< pušta sve iz ruku svake subote kad počne Lawrence Welk 34 < i smijeh, mislila sam da ću umrijeti! Stajao je u< mojoj vjenčanici, znaš, još je mogu navući na sebe. Jean Louise gledala je tri vječne optimistice sa svoje desne strane. Bile su to lepršave djevojke Maycomba odličnog karaktera, koje nisu postigle ono što se od njih očekivalo. Njihove udane vršnjakinje davale su im savjete, blago ih sažalijevale i poticale na izlaske sa svakim slobodnjakom koji bi zalutao u posjet njihovim prijateljima. Jean Louise zlurado je gledala jednu od njih. Naime, Jean Louise je s deset godina izvela svoj jedini pokušaj da se pridruži nekoj grupi. Jednog dana upitala je Saru Finley:!!Mogu li doći do tebe popodne?!!ne možeš, odgovorila je Sarah,!!mama kaže da si prevelika seljanka. Sad smo obje same, iz posve drugačijih razloga, ali osjećaj je isti, zar ne? Vječne optimistice potiho su se došaptavale: < najdulji dan u životu< otraga u banci< nova kuća uz cestu kod< Sindikata nastavnika, kad se sve zbroji i provedu četiri sata svake nedjelje u crkvi< koliko sam puta rekla gospodinu Fredu da volim rajčice< vruće kao u paklu. Rekla sam im ako ne ugrade klima-uređaj u uredu< na povraćanje bez prestanka. I kakvog to onda ima smisla? Jean Louise uskoči u arenu:!!i dalje si u banci, Sarah?!!Nego što. Dok ne skončam. 33 Alabama Crimson Tide momčadi iz različitih vrsta sportova, vezane za Sveučilište Alabama 34 Lawrence Welk ( ), američki glazbenik i voditelj zabavne emisije Lawrence Welk Show od do 1982.

103 Hm.!!Nego, što je bilo s Jane< kako se ono preživala? Znaš, tvoja prijateljica iz srednje? Sarah i Jane kako-se-ono-prezivala bile su nekoć nerazdvojne.!!a, ona. Ona se udala za jednog čudnog dječaka u vrijeme rata i sad ima takav naglasak da je ne bi prepoznala.!!a da? Gdje sad živi?!!u Mobileu. Otišla je u Washington u vrijeme rata i poprimila taj jezivi naglasak. Svi su smatrali da joj loše stoji, ali nitko joj to nije imao srca reći tako da i dalje tako govori. Sjećaš se kako se držala s nosom u zraku, ovako? I dalje je takva.!!ma da?!!aha. Od tete ima koristi, vrag je odnio, pomisli Jean Louise kad je spazila Alexandrin mig. Ode u kuhinju i iznese pladanj koktelnih ubrusa. Dok ih je slala okolo, Jean Louise se učini kao da prebire po tipkama golemog čembala: Nisam nikad< vidjela sam tu sjajnu sliku< sa starim gospodinom Healyjem< iznad kamina cijelo vrijeme mi je bila pred nosom< zar? Prošlo jedanaest, mislim< na kraju će se rastati. Uostalom, on je tako< masirao mi leđa svaki čas svih devet mjeseci< ti bi umrla. Da si ga vidjela< kako piški noću svakih pet minuta. Prestala sam< svima u našem razredu osim onoj gaduri iz Old Saruma. Neće ni primijetiti< između redaka, ali vrlo je jasno što je mislio. Još jedanput ljestvicom, ali unatraške, sa sendvičima: Gospodin Talbert me pogledao i rekao< neće naučiti sjediti na tuti< od graha svakog četvrtka navečer. To je jedno jenkijevsko što mu se uhvatilo u< Rat ruža? Ne, draga, rekla sam da mi muž rado pruža< u smetlarski kamion. Nije mi preostalo drugo kad je uspjela< raž. Nisam se mogla suzdržati, osjećala sam se kao velika< A-men! Bit će mi tako drago kad svemu dođe kraj< što joj je samo radio< hrpe i hrpe pelena, a on me pita da zašto sam tako umorna. Uostalom, bio je< u arhivu, cijelo vrijeme je bio ondje. Alexandra je hodala iza nje, kavom ublažavala zvuk tipki dok se nije sveo na blagi mrmor. Jean Louise zaključi da bi joj laka konjica najbolje odgovarala, privuče tabure i pridruži im se. Izdvoji Hester Sinclair iz grupice:!!kako je Bill?!!Dobro. Svaki dan sve mu je teže živjeti. Nije li strašno što se jutros dogodilo starom gospodinu Healyju?!!Bogme da.!!nije li taj dječak imao neke veze s vama? upita Hester.!!Da. On je unuk naše Calpurnije.!!Isuse, više ne znam koji je koji, pogotovo ti mladi. Misliš da će mu suditi za ubojstvo?!!možda za ubojstvo iz nehaja.!!a tako, razočarano će Hester.!!Da, vjerojatno je tako. Nije to učinio namjerno.

104 !!Ne, nije to učinio namjerno. Hester se nasmije.!!a ja već mislila da ćemo imati malo uzbuđenja. Jean Louise se digne kosa na glavi. Valjda gubim smisao za humor, bit će da je to. Pretvaram se u rođaka Edgara.!!< nismo već deset godina imali dobro suđenje, nastavljala je Hester.!!Odnosno, dobro nigersko suđenje. Samo potezanje noževa i pijančevanje.!!voliš suđenja?!!naravno. Prošlog proljeća imali smo dosad najluđi slučaj bračnog razvoda. Neki selje iz Old Saruma. Sva sreća da je sudac Taylor umro znate koliko je to mrzio, stalno je tražio da žene izađu iz sudnice. Ovom novom ne smeta. Dakle<!!Oprosti, Hester. Treba ti još kave. Alexandra je držala teški srebrni vrč za kavu. Jean Louise ju je gledala kako je toči. Nije prolila ni kap. Kad bismo Hank i ja< Hank. Prijeđe pogledom dugom prostorijom niskog stropa preko dvoreda žena, žena koje je jedva i poznavala i s kojima nije mogla razgovarati ni pet minuta a da ne usahne. Nemam im što ispričati. Ne prestaju govoriti o tome što rade, a ja ne znam raditi to što one rade. Kad bismo se vjenčali kad bih se udala za bilo koga iz ovoga grada ovo bi bile moje prijateljice i ne bih ni u snu znala što bih im ispričala. Bila bih Jean Louise, ona šutljiva. Ne bih nipošto znala sama dogovoriti ovakav domjenak, a teta se zabavlja kao nikad u životu. Bila bih mrtva ucrkvljena, ubridžena, morala bih držati izlaganje o pročitanim knjigama u klubu Amanuensis, očekivalo bi se da se uklopim u zajednicu. Potrebno je mnogo nečega što nemam da bih se uklopila u ovaj pir.!!< baš tužno, reče Alexandra,!!ali oni su jednostavno takvi i nema im pomoći. Calpurnia je bila najbolja među njima. Taj njezin Zeebo, ta protuha još je na grani, ali eto, Calpurnia ga je natjerala da oženi svaku od svojih žena. Mislim da ih je bilo pet, ali Calpurnia ga je natjerala da oženi svaku od njih. To je za njih kršćanstvo.!!nikad ne znaš što si misle, reče Hester.!!Evo moja Sophie, recimo, jednoga dana pitam ja nju: Sophie, na koji dan pada Božić ove godine? Sophie se počeška po onoj svojoj vuni i kaže: Gospojica Hester, mislim da padne dvadeset petog ove godine. Mislila sam da ću umrijeti od smijeha. Htjela sam znati koji dan u tjednu, a ne u godini. Glu-pa-ča! Post. Humor, humor, humor, izgubila sam smisao za humor. Postajem kao New York!!< ali znate, ne mijenjaju se. Sputavanje ih je samo natjeralo na skrivanje. Bill kaže da se ne bi iznenadio kad bi počeo novi ustanak Nata Turnera 35. Sjedimo na hrpi dinamita i trebali bismo biti spremni, reče Hester. 35 Nat Turner dignuo je ustanak u Virginiji. On i njegovi ljudi ubijali su bijelce na plantažama i oslobađali crnce dok nije uhvaćen i obješen.

105 !!Ovaj, Hester, ne znam, naravno, mnogo o tome, ali mislila sam da su u Montgomeryju najviše vremena provodili u crkvi i molili se, reče Jean Louise.!!Dijete, zar ne znaš da je to bilo samo zato da dobiju naklonost Istoka? To je najstariji trik poznat čovječanstvu. Znaš da se car Bill 36 cijeli život svake noći molio Bogu. Jean Louise u mislima sinu apsurdni stihovi. Gdje li ih je pročitala? Božjom pravdom, o Augusta, pobjeda nas snašla tusta; Deset tisuća Francuza pade. Slava Bogu što nam je dade 37. Pitala se kako Hester dolazi do svojih podataka. Bilo joj je nezamislivo da bi Hester Sinclair, ako je netko nije ozbiljno natjerao, čitala išta osim časopisa za domaćice. Netko joj je to prepričao. Tko?!!Zanima te povijest u zadnje vrijeme, Hester?!!Ha? Ma samo sam govorila što kaže moj Bill. Bill ozbiljno čita. On kaže da nigeri koji predvode ono na sjeveru pokušavaju isto što i Gandhi, a znaš što je to.!!bojim se da ne znam. Što?!!Komunizam.!!A ja sam mislila da su komunisti za nasilno preuzimanje vlasti i sve tome slično. Hester strese glavom.!!gdje ti živiš, Jean Louise? Služe se svim mogućim sredstvima da postignu cilj. Isti su kao katolici. Znaš kako katolici idu po svijetu i praktički i sami postanu domoroci da bi preobratili divljake. Ako treba, reći će i da je sveti Pavao bio niger, baš kao i oni, ako će time preobratiti jednog crnca. Bill kaže bio je ondje u ratu, znaš Bill kaže da na nekim od tih otoka nije mogao raspoznati što je vudu, a što katoličanstvo i da se ne bi iznenadio da je vidio vudu vrača s kolarom. Isto je i s komunistima. Učinit će sve, ma što bilo, samo da se dočepaju ove zemlje. Svuda su oko nas, nikad ne znaš tko jest, a tko nije. Čak i ovdje u okrugu Maycomb< Jean Louise se nasmije.!!jao, Hester, što će komunistima okrug Maycomb? 36 Vilim II., njemački car, vladao od do 1918., smatra se posrednim krivcem za izbijanje Prvoga svjetskog rata. 37 Iz autobiografije britanske plemkinje Margot Asquith ( ). Stihovi su parodija na pisma koja je pruski car Vilim pisao svojoj supruzi Augusti 1870., o pobjedi nad Francuzima u Francusko-pruskom ratu.

106 !!Ne znam, ali znam da imaju ćeliju u Tuscaloosi i da se oni momci nisu pobunili, ona nigerica studirala bi sa svima ostalima 38.!!Malo sam se izgubila, Hester.!!Nisi čitala o onim uglađenim profesorima koji su postavljali pitanja na onoj< onoj konvokaciji? Bogme, bili bi je pustili da se upiše. Da se nisu umiješali dečki iz bratstva<!!isuse, Hester. Čitala sam pogrešne novine. U onima koje sam ja čitala pisalo je da je pobuna došla iz tvornice guma<!!što ti čitaš, Daily Worker 39? Kako li si zadivljena sobom. Reći ćeš sve što ti padne na pamet, ali to što ti padne na pamet ja ne razumijem. Da mi je odvojiti tu tvoju glavu, ugurati u nju neku činjenicu i gledati kako se probija kroz žljebove tvojega mozga dok ti ne izađe na usta. Obje smo rođene ovdje, pohađale smo iste škole, učile iste stvari. Pitam se što si ti vidjela i čula.!!< zna se da je NAACP posvećen tome da uzdrma Jug< Sve počiva na nepovjerenju i na zamisli da su svi ljudi stvoreni zli.!!< ne ustručavaju se reći da se žele riješiti crnačke rase, a Bill kaže da će u tome i uspjeti u četiri naraštaja ako počnu od ovog< Nadam se da svijet neće previše mariti niti dugo pamtiti to što govoriš.!!< i svatko tko misli drugačije ili je komunist ili je isto kao i da je. Pasivni otpor, ma baš< Kad se u povijesti ljudskog roda pojavi potreba da jedan narod razvrgne političke veze koje ga spajaju s drugim, naziva ga se komunistima.!!< uvijek se žele oženiti za nekoga svjetlije nijanse od sebe, žele pomeleziti rasu< Jean Louise se ubaci.!!hester, da te pitam nešto. Kod kuće sam evo od subote i od subote dosta slušam o meleženju rasa, što me navodi na pitanje nije li to malo nezgodan izraz i ne bi li ga naše doba trebalo ukloniti iz južnjačkog žargona. Potrebne su dvije rase da bi se rasa pomelezila ako je to prava riječ za to a kad bijelci vrište o meleženju, nije li to donekle odraz nas kao rase? Iz toga zaključujem, kad bi to miješanje bilo zakonito, da bi nastala pomama vjenčavanja za crnce. Da sam znanstvenica, što nisam, rekla bih da takva vrsta tumačenja ima duboko psihološko značenje koje baš ne laska onome tko takvo tumačenje iznosi. U najboljem slučaju ukazuje na zastrašujuće nepovjerenje prema vlastitoj rasi. Hester je gledala Jean Louise.!!Stvarno ne razumijem što misliš reći, reče. 38 Nakon duge pravne bitke Autherine Lucy je postala prva crna studentica koja je upisala Sveučilište Alabama (u Tuscaloosi). Slijedili su veliki rasni neredi zbog kojih je sveučilište Autherine onemogućilo daljnji studij. 39 glasilo Komunističke partije SAD-a, osnovano 1924.

107 !!Ni ja nisam sigurna što točno mislim, reče Jean Louise,!!osim što mi se digne kosa na glavi svaki put kad čujem ovakve razgovore. Možda zato što nisam odrastala s tim. Hester se nabrusi:!!aludiraš na<!!oprosti, reče Jean Louise.!!Nisam to mislila reći. Ispričavam se.!!jean Louise, kad sam to rekla, nisam mislila na nas.!!nego o kome si govorila?!!govorila sam o< znaš, ološu. Ljudima koji su s crnkinjama i tome slično. Jean Louise se nasmiješi.!!zanimljivo. Prije stotinu godina s obojenim ženama bila su gospoda, a sad je s njima ološ.!!to je bilo prije, kad su ih posjedovali, ludo. Ne, NAACP upravo i cilja na ološ. Žele da se nigeri žene za taj sloj i da nastave tako dok ne nestane cijeli taj društveni obrazac. Društveni obrazac. Dvostruko isprepleteni prstenasti popluni. Sigurno nas nije mrzila, a Atticus sigurno ne vjeruje u ovakve tvrdnje. Žalim, to je nemoguće. Od jučer se osjećam kao da sam zagazila na dno dubokog, dubokog<!!i što ima u New Yorku? New York. New York? Reći ću ti što ima u New Yorku. New York ima odgovor na sve. Ljudi idu u Hebrejsko udruženje mladih, Savez engleskoga govora, Carnegie Hall, Novu školu za društvena istraživanja i nalaze odgovore. Grad živi na sloganima, izuma i brzim sigurnim odgovorima. New York mi u ovom času govori: ti, Jean Louise Finch, ne djeluješ prema našim načelima u odnosu na svoj soj, stoga ne postojiš. Najveći umovi u zemlji rekli su nam tko si. Ne možeš od toga pobjeći i ne predbacujemo ti to, ali tražimo od tebe da se držiš pravila ponašanja koja su odredili znalci i ne nastoj biti nešto drugo. Odgovor na to glasi: molim vas, vjerujte mi, to što se dogodilo u mojoj obitelji nije ono što mislite. Mogu reći samo jedno: da sam sve o ljudskoj valjanosti naučila ovdje. Od vas nisam naučila ništa osim da budem nepovjerljiva. Nisam znala što je mržnja dok nisam došla među vas i vidjela kako mrzite iz dana u dan. Čak su morali donijeti zakone da spriječe tu vašu mržnju. Prezirem vaše brze odgovore, vaše slogane u podzemnoj željeznici, a najviše od svega prezirem vaš nedostatak manira: nećete ih imati dokle god živite. Čovjek koji ne bi pokazao osornost ni prema sviscu sjedio je u sudnici i podupirao ideje ljigavih sitnih duša. Mnogo puta vidjela ga je kako u dućanu čeka na red iza crnaca i Bog zna koga sve. Vidjela je gospodina Freda kako diže obrve čudeći mu se i svojeg oca kako u znak odgovora odmahuje glavom. Bio je vrsta čovjeka koji nagonski čeka da dođe na red. Imao je manire. Gle, draga, znamo kako stoje stvari: potrošila si prvih dvadeset i jednu godinu života u zemlji linča, u okrugu čije je stanovništvo dvotrećinski zemljoradničko i crnačko. Dakle, prestani se pretvarati.

108 Nećeš mi vjerovati, ali svejedno ću ti reći: nisam u životu do danas čula da neki član moje obitelji izgovara riječ!!niger. Nisu me učili razmišljati uz takve pojmove. Dok sam odrastala, a odrastala sam među crncima, bili su to Calpurnia, smetlar Zeebo, vrtlar Tom ili kako su se već zvali. Bilo je oko mene na stotine crnaca, bili su radnici u poljima, koji su plijevili pamuk, radili na cestama, pilili daske za naše kuće. Bili su siromašni, bili su zaraženi i prljavi, neki su bili lijeni i tromi, ali nikad mi nije palo na pamet da ih prezirem, da ih se bojim, da budem osorna prema njima ili da pomislim da ih mogu zlostavljati, a da za to ne odgovaram. Oni kao narod nisu ušli u moj svijet niti sam ja ušla u njihov. Kad sam išla u lov, nisam zašla na crnačku zemlju, ne zato što je crnačka nego jer se neovlašteno ne zalazi ni na čiju zemlju. Naučila sam da nikad ne iskorištavam nikoga tko je imao manje sreće od mene, bilo da se to tiče pameti, bogatstva ili društvenog položaja, dakle nikoga, a ne samo crnce. Stavljeno mi je na znanje da bi suprotno bilo izvrgnuto prijeziru. Tako sam odgojena, a odgojili su me crnkinja i bijelac. Sigurno si to proživjela. Ako ti netko kaže!!ovo je istina i ti mu povjeruješ i otkriješ da to što tvrdi nije istina, razočaraš se i paziš da te opet ne obmane. Ali čovjek koji je živio u skladu s istinom a ti si vjerovala u ono što je proživio taj te ne ostavi samo s osjećajem opreza kad te iznevjeri, nego te ostavi bez ičega. Mislim da sam zato gotovo izvan sebe<!!new York? Uvijek će biti gdje jest. Jean Louise se okrene ispitivačici, mladoj ženi sa šeširićem na glavi, sitnog lica i oštrih zubića. Bila je to Claudine McDowell.!!Fletcher i ja bili smo ondje lani na proljeće i pokušavali smo doći do tebe. Jeste, svakako.!!je li vam se svidjelo? Ne, nemoj mi reći, ja ću: bilo vam je divno, ali ni u snu ne biste ondje živjeli. Claudine iskesi svoje mišje zube.!!upravo tako! Kako si znala?!!vidovita sam. Jeste li obišli grad?!!o da. Bili smo u Latin Quartern, Copacabani, pogledali smo Pajama Game. Bila je to prva predstava na pozornici koju smo vidjeli i baš smo se razočarali. Jesu li sve takve?!!većina. Jeste li išli navrh znaš već čega?!!ne, ali prošli smo kroz Radio City. Mislim, ondje bi se moglo stanovati, koliko je. Vidjeli smo predstavu u koncertnoj dvorani Radio Cityja i, Jean Louise, na pozornicu se popeo pravi konj. Jean Louise reče da nije iznenađena.!!fletcheru i meni bogme je bilo drago vratiti se kući. Nije mi jasno kako možeš živjeti ondje. Fletcher je ondje u dva tjedna potrošio više nego što ovdje potrošimo u šest mjeseci. Rekao je da ne razumije zašto ljudi žive ondje kad bi ovdje mogli imati kuću s dvorištem i za mnogo manje. Ja znam zašto. U New Yorku si svoj na svome. Možeš pružiti ruke i u miloj samoći grliti cijeli Manhattan ili možeš ići kvragu ako želiš.

109 !!Ha, reče Jean Louise,!!treba se malo navikavati. Ja sam ga dvije godine mrzila. Svakog me dana plašio sve dok me jednoga jutra netko u autobusu nije gurnuo, a ja sam mu uzvratila istom mjerom. Tada sam shvatila da sam postala dio grada.!!guraju se, takvi su. Nemaju manire, reče Claudine.!!Imaju manire, Claudine. Samo su drugačije od naših. Čovjek koji me u autobusu gurnuo očekivao je da mu uzvratim na isti način. Od mene se to očekivalo, to je obična igra. Nećeš pronaći bolje ljude od onih u New Yorku. Claudine naškubi usne.!!no ne bih se htjela miješati sa svim onim Talijanima i Portorikancima. Jednog sam se dana u dućanu ogledala oko sebe i tamo je neka crnkinja večerala tik kraj mene, tik kraj mene. Znala sam da smije, naravno, ali snebilo me to.!!je li ti nešto učinila?!!a valjda nije. Brzo sam ustala i otišla.!!znaš, blago će Jean Louise,!!kreću se onuda slobodno, svakakvi ljudi. Claudine pogne ramena.!!ne razumijem kako možeš živjeti ondje među njima.!!ne budeš ih svjesna. Radiš s njima, jedeš uz njih i s njima, voziš se u autobusima s njima i nisi ih svjesna osim ako želiš biti. Čak i ne znam da je do mene u autobusu sjedio debeli krupni crnac dok ne ustanem da izađem. Jednostavno ne primjećuješ.!!e pa ja sam primijetila. Valjda si slijepa, što li? Slijepa, to sam. Nisam ni otvorila oči. Nije mi nikad palo na pamet da zagledam ljudima u srce, gledala sam im samo lica. Slijepa kao da sam okamenjena< Kameni gospodin Stone. Gospodin Stone je postavio stražara jučer u crkvi. Trebao je meni dodijeliti jednog. Trebam stražara da me vodi okolo i svakog punog sata javlja što vidi. Trebam stražara da mi kaže što je to što netko kaže, a što je to što misli, da povuče crtu po sredini i kaže da je ovdje ova pravda, a ondje je ona pravda i da mi pomogne shvatiti razliku. Trebam stražara da hoda ispred i objavi svima da je dvadeset šest godina predugo vrijeme da bi se nekog vuklo za nos, ma koliko to bilo šaljivo.

110 14. T eta, reče Jean Louise, kad su raskrčile krš nakon jutrošnje navale,!!ako ne trebaš auto, idem do strica Jacka.!!Trebam samo odspavati. Ne želiš ništa večerati?!!ne, gospođo. Stric Jack napravit će mi sendvič ili što bilo.!!bolje ne računaj na to. On sad jede sve manje. Zaustavila je automobil na kolnom prilazu dr. Fincha, popela se visokim stubama do ulaza u njegovu kuću, pokucala na vrata i ušla, pjevušeći promuklo: Dobri stari Jack ima štaku i štap Jer previše je čagao dok je bio mlad; Porez na promet plaća sad< Kuća dr. Fincha bila je mala, ali je na ulazu imala golem prostor koji je nekoć bio samo prekriveni hodnik, ali ga je dr. Finch zatvorio i uza zidove podignuo police. sam.!!čuo sam te, prostakušo, doviknuo je iz stražnjeg dijela kuće.!!u kuhinji Pošla je hodnikom kroz vrata i izašla na nekoć otvoreni stražnji trijem. Sad je blago podsjećao na radnu sobu, kao i većina prostorija u njegovoj kući. Nikad još nije vidjela domaćinstvo koje tako izrazito odražava osobnost svojeg vlasnika. Usred reda prevladavalo je neko nestvarno svojstvo nereda: dr. Finch održavao je svoju kuću vojnički besprijekorno, ali knjige su se gomilale gdje god bi sjeo, a kako je običavao sjesti gdje god mu dođe, naslaganih knjiga bilo je na neočekivanim mjestima u kući, što je za njegovu čistačicu bila prava muka. Nije joj dopuštao da ih dira, a svejedno je ustrajavao na besprijekornoj urednosti, pa je sirota žena morala usisavati, brisati prašinu i laštiti oko njih. Jedna se nesretna spremačica smela i izgubila mu zalogu, pa nije znao gdje je stao u Tuckwellovu Oxfordu prije traktarijanizma i dr. Finch je

111 zamahnuo metlom prema njoj. Kad je stric došao, Jean Louise pomisli kako moda dolazi i prolazi, ali on i Atticus nikad se neće odreći svojih prsluka. Dr. Finch je bio bez haljetka, a u naručju je držao svoju staru mačku Rose Aylmer.!!Gdje si završila jučer, opet u rijeci? Strogo ju je gledao.!!isplazi jezik. Jean Louise isplazi jezik, a dr. Finch premjesti Rose Aylmer na pregib desnog lakta, pročeprka po džepu prsluka, izvadi par poluokvirnih naočala, otvori ih uz škljocaj i nabije na nos.!!dobro, nemoj ga ostaviti tako. Uvuci ga natrag, reče joj.!!izgledaš grozno. Dođi u kuhinju.!!nisam znala da imaš poluokvirke, striče Jack, reče Jean Louise.!!Hah shvatio sam da bacam novac.!!kako?!!kad sam gledao kroz stare. Ove su stajale upola toliko. Usred kuhinje dr. Fincha bio je stol, a na stolu tanjurić s keksom, na kojem je počivala samotna sardina. Jean Louise zine.!!to ti je večera? Stvarno, striče Jack, zar možeš biti još čudniji? Da. Dr. Finch privuče visok stolac stolu, odloži na njega Rose Aylmer i reče:!!ne. Jean Louise i njezin stric sjedoše za stol. Dr. Finch uzme keks i sardinu i pruži ih Rose Aylmer. Rose Aylmer gricne, spusti glavu i nastavi žvakati.!!jede poput čovjeka, reče Jean Louise.!!Nadam se da sam je naučio manirama, reče dr. Finch.!!Sad je tako stara da je moram hraniti zalogaj po zalogaj.!!zašto je ne daš uspavati? Dr. Finch ojađeno pogleda nećakinju.!!zašto bih? Ništa joj nije. Pred njom je još dobrih deset godina. Jean Louise šutke potvrdi i, relativno gledano, poželi izgledati jednako dobro kao i Rose Aylmer kad bude tako stara. Žuto krzno Rose Aylmer bilo je u odličnom stanju. Očuvala je figuru, oči su joj bile blistave. Najveći bi dio dana prospavala, a jedanput na dan dr. Finch bi je na uzici vodio u šetnju dvorištem. Dr. Finch strpljivo je natjerao staru mačku da pojede svoj ručak do kraja, a kad je bila gotova, prišao je ormariću iznad sudopera i uzeo bočicu s kapaljkom na poklopcu. Povuče dobru količinu tekućine, odloži bočicu, uzme mačku za šiju i reče Rose Aylmer da zine. Mačka se pokori. Proguta i strese glavom. Dr. Finch kapaljkom povuče još tekućine i reče Jean Louise:!!Zini! Jean Louise proguta i zakašlje.!!dobri Bože, što je to bilo?!!vitamin C. Želim da dopustiš Allenu da te malo pogleda.

112 Jean Louise reče da hoće i upita strica čime se bavi ovih dana. Nagnuvši se nad peć, dr. Finch reče:!!sibthorp.!!molim? Dr. Finch uzme s peći drvenu salatnu zdjelu koja je, na iznenađenje Jean Louise, bila puna povrća. Nadam se da peć nije bila upaljena.!!sibthorp, djevojko. Sibthorp, reče.!!richard Waldo Sibthorp. Rimokatolički svećenik. Pokopan uza sve počasti anglikanskog obreda. Nastojim pronaći još nekoga poput njega. Nadasve značajno. Jean Louise bila je naviknuta na stričevu tipičnu intelektualnu stenografiju. Običavao je navesti jednu ili dvije izolirane činjenice i zatim zaključak naizgled neizvediv iz njih. Polako ali sigurno, ako ga se znalo navoditi, dr. Finch bi s kalema razmotao svoju čudnu doktrinu dok ne otkrije mišljenje koje je sjalo vlastitim jedinstvenim svjetlom. Ali nije se došla baviti prevrtljivošću drugorazrednog viktorijanskog estetičara. Gledala je strica kako barata zelenim listovima salate, maslinovim uljem, octom i nekim nepoznatim joj sastojcima istom pomnjom i sigurnošću kao i kod složenog osteotomijskog zahvata. Podijelio je salatu na dva tanjura i rekao:!!jedi, dijete. Dr. Finch prionuo je na svoj ručak i gledao kako njegova nećakinja na svojem tanjuru reda listove salate, komadiće avokada, paprike i luka u uredni niz.!!dobro, u čemu je stvar? Jesi li trudna?!!nisam, zaboga, striče Jack.!!To je otprilike jedino što mi pada na pamet a da danas brine mlade žene. Hoćeš li mi reći? Glas mu se smekša.!!hajde, mala Scout. Oči Jean Louise ispune se suzama.!!u čemu je stvar, striče Jack? Što je Atticusu? Mislim da su Hank i teta izgubili razum i sigurna sam da ga sad i ja gubim.!!nisam primijetio da im se nešto događa. Zar bih trebao?!!trebao si ih vidjeti jučer na onom sastanku< Jean Louise podigne pogled prema stricu koji se opasno ljuljao na stražnjim nogama stolca. On položi ruke na stol da održi ravnotežu, oštre mu se crte lica opuste, obrve mu polete uvis i on prasne u smijeh. Prednje noge njegova stolca padoše uz tresak, a smijeh mu se stiša u hihot. Jean Louise pobjesni. Ustane od stola, prevrne stolac, podigne ga i priđe vratima.!!nisam došla ovamo da bih bila ismijana, striče Jack, reče mu.!!daj sjedni i umukni, reče njezin stric. Gledao ju je s iskrenim zanimanjem, kao da je preparat pod mikroskopom, kao da je neko medicinsko čudo koje se nehotice stvorilo u njegovoj kuhinji.!!tako mi svega, nisam mislio da će me dobri Bog dovoljno poživjeti da vidim nekoga kako ulazi usred revolucije s utučenim izrazom lica i kaže: U čemu je stvar? Opet se nasmijao tresući glavom.!!stvar, dijete? Reći ću ti u čemu je stvar ako se sabereš i suzdržiš od toga da se

113 držiš kao< ahem. Pitam se jesu li tvoje oči i uši ikad u kontaktu s tvojim mozgom a da to nije grčevita radnja. Lice mu se stvrdne.!!nećeš baš svime biti oduševljena, reče.!!kako bilo da bilo, striče Jack, samo mi objasni što je mojeg oca pretvorilo u nigeromrsca.!!pazi na izražavanje. Glas dr. Fincha postane strog.!!nikad da nisi nazvala svojega oca tom riječju. Mrzak mi je njezin prizvuk koliko i sadržaj.!!kako da ga onda zovem? Njezin stric duboko uzdahne. Priđe štednjaku i upali prednji plamenik ispod lončića za kavu.!!razmotrimo to mirno, reče. Kad se okrenuo, Jean Louise vidi kako je raspoloženost prognala ljutnju u njegovu pogledu, a zatim se pretopila u izraz koji joj je bio nečitak. Čula ga je kako mrmlja:!!o Bože. Jao meni, da. Roman mora ispripovjediti priču.!!kako to misliš? upita ga. Znala je da joj nešto citira, ali nije znala što, nije znala zašto i nije joj bilo ni stalo. Stric ju je mogao naživcirati do besvijesti kad bi se na to odlučio, a po svoj prilici sad se odlučio na to i bilo joj je to mrsko.!!nije važno. On sjedne, skine naočale i vrati ih u džep prsluka. Počne govoriti polako.!!dušo, reče,!!posvuda na Jugu tvoj otac i muškarci poput njega bore se protiv neke vrste zalaznice i tako odgađaju bitku za očuvanje određene vrste filozofije koja će uskoro postati lanjski snijeg<!!ako misliš na ono što sam čula jučer, onda je dobro da smo je se riješili. Dr. Finch podigne pogled.!!gadno griješiš ako misliš da je tvoj tata posvećen tome da crncima pokaže gdje im je mjesto. Jean Louise podigne ruke i glas:!!nego što da mislim, dovraga? Bilo mi je zlo od toga, striče Jack. Baš ozbiljno zlo< Stric se počeška po uhu.!!sasvim sigurno netko ti je u nekom trenutku podastro određene povijesne činjenice i nijanse<!!striče Jack, nemoj me sad masirati takvim pričama< To nema nikakve veze s vođenjem rata.!!naprotiv, ima itekakve veze ako se potrudiš razumjeti. Prvo što moraš shvatiti jest nešto ili je bilo, uz Božju volju što tri četvrtine nacije do dana današnjeg nije shvatilo. Kakvi smo mi to ljudi, Jean Louise? Kakvi smo mi to ljudi? Kome smo još najbliži na ovome svijetu?!!mislila sam da smo samo ljudi. Nemam pojma. Stric se nasmiješi i u očima mu zaiskri neka zloća. Sad će skrenuti u digresiju, pomisli ona. Ne mogu ga nikad uhvatiti i vratiti.!!uzmi okrug Maycomb, reče dr. Finch.!!Tipičan Jug. Je li ti se ikad učinilo jedinstvenim to što je gotovo svatko u ovome okrugu ili u srodstvu ili gotovo u srodstvu sa svakim?!!striče Jack, kako netko može biti gotovo u srodstvu s nekim?!!vrlo jednostavno. Sjećaš se Franka Bucklanda, zar ne?

114 Ma koliko se tome opirala, Jean Louise osjeti da je dr. Finch polako i podmuklo uvlači u svoju mrežu. On je predivni stari pauk, no svejedno je pauk. Malko mu se primakne:!!frank Buckland?!!Prirodnjak. Nosio je mrtve ribe u torbi i držao čaglja u stanu.!!da?!!sjećaš se Matthewa Arnolda, zar ne? Reče da se sjeća.!!eto, Frank Buckland bio je sin brata od oca muža sestre Matthewa Arnolda, dakle bili su gotovo u rodu. Zar ne?!!da, ali< Dr. Finch pogleda u strop.!!nije li moj sinovac Jem, reče polako,!!bio zaručen za drugu rođakinju supruge sina njegova prastrica? Ona rukom prekrije oči i grčevito stane razmišljati.!!bio je, napokon će.!!striče Jack, mislim da je ovo što radiš non sequitur, ali nisam sasvim uvjerena.!!to je zaista sve isto.!!ali ne vidim kakve ima veze. Dr. Finch položi ruke na stol.!!jer je nisi ni tražila, reče joj.!!nisi nijedanput otvorila oči. Jean Louise poskoči. Stric joj reče:!!jean Louise, danas u okrugu Maycomb još živi nasljednik svakog svojeglavog Kelta, Angla i Sasa koji je ikad postojao. Sjećaš se dekana Stanleyja 40, zar ne? U misli joj se vrate dani beskrajnih sati. Bila je u ovoj istoj kući, pred toplom vatrom, slušala rečenice čitane iz pljesnivih knjiga. Glas njezina strica bio je uobičajeno dubok i gunđav ili pak visok kad nije mogao potisnuti smijeh. U sjećanju joj iskrsne smušeni mali klerik paperjaste kose i njegova snažna žena.!!zar te ne podsjeća na Finka Sewella?!!Ne, gospodine, reče.!!misli, djevojko. Misli. Kad nećeš misliti, malo ću ti pomoći. Dok je bio dekan Westminstera, Stanley je iskopao gotovo svakoga u opatiji tražeći Jakova I. 41!!Zaboga, reče ona. Za vrijeme svjetske krize gospodin Finckney Sewell, stanovnik Maycomba oduvijek poznat po svojem slobodoumnom razmišljanju, izvadio je iz groba vlastitog djeda i povadio mu sve zlatne zube da otplati hipoteku. Kad ga je šerif uhitio zbog pljačke groba i gomilanja zlata, gospodin Fink se tome usprotivio na temelju teorije da ako njegov vlastiti djed nije njegov, čiji je onda? Šerif je rekao da je stari gospodin M. 40 Arthur Stanley ( ), dekan Westminstera 41 Jakov I. ( ), prvi zajednički kralj Engleske i Škotske

115 F. Sewell pokopan na javnom dobru, no gospodin Fink je razdraženo rekao da je prema njegovu mišljenju to njegova grobna čestica, njegov djed i njegovi zubi i odbio je do daljnjega pokoriti se uhićenju. Javno mnijenje u Maycombu bilo je na njegovoj strani. Gospodin Fink bio je častan čovjek, trudio se na sve načine otplatiti dugove i vlasti ga više nisu uznemiravale.!!stanley je za svoja iskapanja imao najdublje povijesne razloge, zamišljeno će dr. Finch,!!ali umovi su im radili u dlaku isto. Ne može se poreći da je svakog heretika do kojeg je mogao doći pozvao da u opatiji održi propovijed. Mislim da je čak jednom pričestio gospođu Annie Besant 42. Sjećaš se i njegove podrške biskupu Colensu. Sjećala se. Biskup Colenso, čiji su se stavovi o svemu smatrali nezdravima u onom vremenu, a arhaičnima u ovome, postao je posebni miljenik maloga dekana. Colenso je na svakom okupljanju klera bio predmet ogorčene debate i Stanley je jednom održao odlučan konvokacijski govor u njegovu obranu, upitavši to tijelo je li svjesno da je Colenso jedini kolonijalni biskup koji se Bibliju potrudio prevesti na jezik zulu, što je bio prilično veći trud nego što su uložili ostali.!!fink je bio isti takav, reče dr. Finch.!!Usred Velike krize pretplatio se na Wall Street Journal i pozvao svakoga da kaže nešto o tome ako se usudi. Dr. Finch se zasmijulji.!!jake Jeddo u poštanskom uredu samo što ne bi doživio grč svaki put kad je razvrstavao poštu. Jean Louise netremice je zurila u strica. Sjedila je u njegovoj kuhinji, usred atomskog doba i u najdubljim zakutcima svijesti znala da su usporedbe dr. Fincha i više nego precizne.!!< baš kao i on, nastavljao je dr. Finch,!!ili evo ti Harriet Martineau 43 < Jean Louise zatekla se kako gazi kroz vodu jezera. Batrgala se da održi glavu izvan vode.!!sjećaš li se gospođe E.C.B. Franklin? Sjećala se. Za gospođicu Martineau pipala je naslijepo kroz godine, ali s gospođom E.C.B. bilo je lako. Sjećala se kačkane beretke, kačkane haljine kroz koju je virilo kačkano ružičasto donje rublje i kačkanih dokoljenki. Svake subote gospođa E.C.B. propješačila bi pet kilometara od svojeg imanja, koje se zvalo Gustiš gardenija, sve do grada. Gospođa E.C.B. pisala je poeziju.!!pamtiš li manje poznate pjesnikinje? upita dr. Finch.!!Da, gospodine, reče mu.!!dakle? Još kao djevojčica neko je vrijeme pomagala u uredu Maycomb Tribunea i svjedočila nekim prepirkama, pa i zadnjoj, između gospođe E.C.B. i gospodina 42 Annie Besant ( ), engleska socijalistica, aktivistica za ženska prava, udana za svećenika od kojeg se zatim rastala zbog protuvjerskih uvjerenja. 43 Harriet Martineau ( ), engleska književnica koja se bavila feminističkim sociološkim temama.

116 Underwooda. Gospodin Underwood bio je tiskar staroga kova i nije trpio gluposti. Cijeli dan radio je na velikom crnom linotipu, u predasima se krijepeći vrčem koji je sadržavao bezazlenu trešnjevaču. Jedne subote gospođa E.C.B. ušetala je u ured s osmišljotinom za koju je gospodin Underwood rekao da odbija njome osramotiti Tribune: bila je to osmrtnica za kravu pisana u stihovima, a počinjala je ovako: Kravo naša, tako ti roga, ostadosmo bez mlijeka tvoga< i sadržavala izraze koji su grubo kršili kršćansku filozofiju. Gospodin Underwood rekao je!!krave ne idu u raj, na što je gospođa E.C.B. odgovorila!!ova je otišla i objasnila mu pojam pjesničke slobode. Gospodin Underwood, koji je svojedobno otisnuo neke hvalospjeve u stihovima neodredive kategorije, rekao je da to svejedno ne može tiskati jer je svetogrdno i neuklopivo. Gospođa E.C.B. je otkopčala okvir tiskarskog sloga i razbacala slova oglasa za Biggs Store po cijelom uredu. Gospodin Underwood udahnuo je poput kita, otpio joj pred nosom krupan gutljaj trešnjevače, progutao ga i proklinjao je sve do trga pred sudnicom. Poslije toga je gospođa E.C.B. nastavila pisati stihove radi vlastitog uzdizanja. Okrug je bio na gubitku.!!jesi li sad voljna priznati da ima neke slabe veze, ne nužno između dvaju ekscentrika nego s ah općim stanjem duha koji postoji u određenim krugovima preko bare? Jean Louise prizna poraz. Dr. Finch reče više za sebe nego svojoj nećakinji:!!odakle su u sedamdesetima osamnaestog stoljeća stizale najvatrenije izjave?!!iz Virginije, reče Jean Louise s uvjerenjem.!!a četrdesetih dvadesetoga, prije nego što smo ušli u rat, zbog čega je svaki Južnjak čitao novine i slušao novosti s posebnim osjećajem strave? Plemenski osjećaj, draga, to je počivalo negdje u dnu. Možda su Britanci vražji gadovi, ali bili su naši vražji gadovi< Dr. Finch se obuzda.!!vratimo se sad, reče naglo.!!vratimo se u Englesku na početku 19. stoljeća, prije nego što je neki izopačeni um izumio stroj. Kako se tamo živjelo?!!društvo vojvoda i prosjaka< ispali Jean Louise.!!Hah! Nisi još toliko iskvarena kao što sam mislio ako se još sjećaš Caroline Lamb 44, sirotica. Zamalo si pogodila, ali ne sasvim: bilo je to najvećim dijelom 44 Caroline Lamb ( ), engleska plemkinja i spisateljica, poznata po ljubavnoj vezi s Lordom Byronom.

117 poljoprivredno društvo, sa šačicom zemljoposjednika i mnoštvom zakupnika. Dakle, kakav je bio Jug prije rata?!!poljoprivredno društvo sa šačicom velikih zemljoposjednika i mnoštvom odrpanih seljaka i robova.!!točno. Ostavimo li robove po strani, što ti preostaje? Wade Hamptona 45 na tone, i na tisuće tvojih malih zemljoposjednika i zakupnika. S obzirom na naslijeđe i društvenu strukturu, Jug je bio kao mala Engleska. Sad mi reci što je u srcu svakog Anglo-Sasa otkad se prestao mazati ratnički plavo ne pravi grimase, znam da je to postala ružna riječ ma kakve bile njegove okolnosti ili društveni položaj, ma koliko mu znanje bilo ograničeno?!!ponosan je. Pomalo tvrdoglav.!!imaš itekako pravo. Što još?!!pa< Ne znam.!!kako to da je mala konfederalna vojska odrpanaca bila zadnja od svoje vrste? Kako to da je bila tako slaba, a opet tako moćna da je izvela čuda, čemu to duguju?!!ovaj< Robertu E. Leeju?!!Dobri Bože, curo! povikne stric.!!ta bila je to vojska individualaca! Otišli su sa svojih posjeda u rat! Dr. Finch izvadi naočale, natakne ih na nos, zabaci glavu i pogleda je kao da proučava primjerak neke rijetke vrste.!!nijedan stroj, reče,!!kad se smrvi u prah, neće se više sastaviti i proraditi, ali one suhe kosti ustale su i napredovale, i to kako su samo napredovale. A zašto?!!valjda zbog robova, tarifa i tome slično. Nikad nisam baš razmišljala o tome. Dr. Finch reče tiho:!!gospode Bože. Uloži vidljiv napor da ovlada svojom ćudi tako što je prišao štednjaku i stišao kavnik. Nalije dvije šalice kipućeg crnog napitka i stavi ih na stol.!!jean Louise, reče suho,!!jedva je nešto više od pet posto stanovništva Juga vidjelo roba, a još manje ga posjedovalo. Nešto je zacijelo ljutilo onih preostalih devedeset pet posto. Jean Louise je nastavila blijedo gledati strica.!!jesi li ikad pomislila je li te ikad u životu prožeo neki dojam da je ovo područje zasebna nacija? Ma kakve joj bile političke veze, nacija s vlastitim narodom, koji živi unutar nacije? Krajnje paradoksalno društvo, s uznemirujućim nejednakostima, ali s unutarnjim ponosom tisuća ljudi koji poput krijesnica žmirkaju u noći? Nijedan se rat nije vodio iz toliko različitih razloga svedenih na samo jedan, jasan kao dan. Borili su se za očuvanje svojeg identiteta. Svojeg političkog identiteta, osobnog identiteta. Glas dr. Fincha se smekša.!!danas kad imamo mlažnjake i predoziranje 45 Wade Hampton ( ), američka vojna i politička ličnost, guverner Južne Karoline

118 Nembutalom čini se anakroničnim da je čovjek u stanju ići u rat zbog nečega tako beznačajnog kao što je njegova država. Trepne pa nastavi.!!ne, Scout, ti odrpani neznalice borili su se gotovo do zadnjega da održe nešto što danas kao da pripada samo umjetnicima i glazbenicima. Jean Louise u brzini skoči na stričevu zahuktalu kompoziciju:!!to je bilo prije gotovo stotinu godina, gospodine. Dr. Finch se osmjehne.!!zaista? Ovisi o tome kako na to gledaš. Da sjediš negdje vani u Parizu, mogla bi to sigurno ustvrditi. Ali pogledaj malo bolje. Ostaci one male vojske imali su djecu o, kako su se razmnožavali Jug je prošao kroz eru rekonstrukcije sa samo jednom trajnom političkom promjenom: nije više bilo ropstva. Ljudi su ostali isti kakvi su bili u nekim slučajevima postali su zastrašujuće više. Nisu uništeni. Bili su utabani u tlo i opet su iz njega iznikli. Izniknuo je Duhanski put 46, a izniknuo je i najružniji i najsramotniji aspekt svega soj bijelaca koji su živjeli u otvorenom ekonomskom suparništvu s oslobođenim crncima.!!godinama i godinama sve što je taj čovjek mislio da ga iole izdiže iznad njegove crne braće bila je boja njegove kože. Bio je jednako prljav, jednako je smrdio, bio je jednako siromašan. Sad ima više nego ikad prije u životu, ima sve osim pedigrea, zbacio je svaku stigmu, ali i dalje njeguje svoju opijenost mržnjom< Dr. Finch ustane i nalije još kave. Jean Louise ga je gledala. Dobri Bože, pomisli, moj vlastiti djed borio se u tom ratu. Njegov i Atticusov tata. Bio je još dijete. Vidio je tijela na hrpi i gledao kako im krv curi u potočićima niz brdo Shiloha.!!E sad, Scout, reče stric.!!sad, upravo u ovom času, Jugu se nameće politička filozofija koja je s njim nespojiva, Jug nije spreman za nju. Našli smo se u istoj kaljuži. Povijest se ponavlja, to je nedvojbeno, a čovjek će, budući čovjekom, zadnje tražiti lekciju u povijesti. Iskreno se nadam da će rekonstrukcija ovaj put biti relativno mirna.!!ne razumijem.!!pogledaj ostatak zemlje. Mentalitetom je odavno nadrastao Jug. Vjekovni koncept vlasništva kao dio općeg zakona ljudski interes i dužnosti prema tom vlasništvu gotovo je izumro. Stavovi ljudi prema dužnostima vlade promijenili su se. Nematelji su ustali, zahtijevali i dobili što im pripada katkad i više nego što im pripada. Imateljima je onemogućeno da imaju više. Od hladnih vjetrova starosti ne štitiš se svojevoljno nego te štiti vlada koja ne vjeruje da ćeš se moći brinuti za sebe i zato će te natjerati da štediš. Sve te čudne sitnice postale su sastavni dio vlade u ovoj zemlji. Vrli novi nuklearni svijet Amerike dok Jug tek ulazi u industrijsku revoluciju. Jesi li se posljednjih sedam ili osam godina ogledala oko sebe i primijetila nastanak ovdašnjeg novoga sloja ljudi?!!novoga sloja? 46 Odnosi se na roman Duhanski put Erskinea Caldwella ( ) iz , o južnjačkoj bjelačkoj obitelji zakupnika Lester i bijedi u vrijeme Velike krize.

119 !!Za Boga miloga, dijete. Kamo su otišli oni tvoji zakupnici? U tvornice. A radna snaga s polja? Također. Jesi li slučajno vidjela tko je u onim bijelim kućicama na drugoj strani grada? Novi sloj Maycomba. Isti dječaci i djevojke koji su s tobom išli u školu i odrastali na malim imanjima. Tvoj naraštaj. Dr. Finch prijeđe prstima preko nosa.!!ti su ljudi zjenica oka federalne vlade koja im pozajmljuje novac da podignu kuće, daje im besplatno obrazovanje za služenje u njihovim vojskama, uzdržava ih kad ostare i daje im potporu nekoliko tjedana kad ostanu bez posla<!!striče Jack, ti si cinični starac.!!vraga ciničan. Ja sam zdravi starac s urođenim nepovjerenjem prema paternalizmu i vlasti u velikim dozama. Tvoj otac je isti takav<!!ako mi sad izjaviš da vlast kvari, a da apsolutna vlast kvari apsolutno, polit ću te ovom kavom 47.!!Jedino čega se bojim u ovoj zemlji jest da će vlada jednoga dana postati toliko čudovišna da će najbeznačajniji u njoj biti pregaženi, a onda neće vrijediti ni živjeti u njoj. Jedino što je u Americi još jedinstveno u ovom iscrpljenom svijetu jest da čovjek može ići dokle ga njegov um može ponijeti ili može ići dovraga ako želi, ali neće još dugo biti tako. Dr. Finch osmjehne se poput neke ljubazne lasice.!!melbourne 48 je jednom rekao da su jedine prave dužnosti vlade sprječavanje zločina i čuvanje sporazuma, čemu ću nadodati još jednu jer se protiv svoje volje nalazim u dvadesetom stoljeću, naime doprinos zajedničkoj obrani.!!to je dosta nejasna izjava.!!i jest. Ostavlja nam dosta slobode. Jean Louise položi laktove na stol i prođe prstima kroz kosu. Nešto se s njim događalo. Namjerno joj upućuje neku elokventnu neizrečenu molbu i namjerno zaobilazi temu. Malo pojednostavni priču pa malo isklizne, izbjegava i vrluda. Pitala se zašto. Tako ga je lako slušati, uljuljati se u nježno rominjanje njegovih riječi, da joj nije ni nedostajao manjak njegovih ubrzanih gesti, pljusak humova i hah-ova, kojima je obilno začinjao svoj uobičajeni govor. Nije znala da je duboko zabrinut.!!striče Jack, reče.!!kakve sve to veze ima sa švicarskom gardom, znaš dobro o čemu govorim.!!oho, reče on. Obrazi mu se zarumene.!!postala si mudra, ha?!!dovoljno mudra da znam da su odnosi između crnaca i bijelaca gori nego što sam vidjela ikad prije uzgred, nijedanput ih još nisi spomenuo dovoljno mudra da želim znati što tvoju sveticu sestru tjera da se onako drži, dovoljno mudra da želim znati što se, dovraga, dogodilo mojem ocu. 47 Vlast kvari. Apsolutna vlast kvari apsolutno. Citat britanskog povjesničara, Lorda Actona ( ). 48 William L. Melbourne ( ), britanski državnik, jedan od glavnih savjetnika kraljice Viktorije

120 Dr. Finch stegne šake i podmetne ih pod bradu.!!rađanje čovjeka vrlo je neugodno. Neuredno je, krajnje bolno, katkad i opasno po život. Uvijek je krvavo. Tako je i s civilizacijom. Jug proživljava posljednje bolne porođajne muke. Donosi nešto novo i nisam siguran da mi se to sviđa, ali ja tome neću osobno svjedočiti. Ti hoćeš. Ljudi poput mene i mojeg brata zastarjeli su i moraju otići, ali šteta je što ćemo sa sobom odnijeti štošta značajno za ovo društvo. Bilo je u njemu i ponešto dobro.!!prestani okolišati i odgovori mi! Dr. Finch ustane, nasloni se na stol i pogleda je. Između njegova nosa i usta iskoče bore tvoreći grubi trapezoid. Pogled mu usplamti, ali glas mu ostane tih:!!jean Louise, kad se čovjek nađe pred cijevima dvocijevke, dohvatit će prvo oružje koje mu se nađe pri ruci da se obrani, bio to kamen, cjepanica ili Gradski odbor.!!to nije nikakav odgovor! Dr. Finch sklopi oči, otvori ih i spusti pogled na stol.!!daješ mi neku nerazmrsivu verbalnu petlju, striče Jack i prvi put to doživljavam od tebe. Prije si mi uvijek davao izravne odgovore na sve što sam te ikad pitala. Zašto sad nećeš?!!jer ne mogu. Nije u mojoj moći ni nadležnosti da to učinim.!!nikad te nisam čula da tako govoriš. Dr. Finch zine, zatim opet zatvori usta. Uzme je za ruku, povede u susjednu sobu i postavi pred zrcalo u pozlaćenom okviru.!!pogledaj se, reče. Pogleda se.!!što vidiš?!!sebe i tebe. Okrene se prema stričevu odrazu.!!znaš, striče Jack, zgodan si na neki stravičan način. Vidjela je kako je njezinim stricem načas ovladalo zadnjih stotinu godina. On izvede pokret koji je bio kombinacija naklona i kimanja pa reče:!!vrlo ljubazno od vas, gospođo, stane iza nje i uhvati je za ramena.!!pogledaj se, reče.!!samo ti to mogu reći. Pogledaj svoje oči. Pogledaj svoj nos. Pogledaj svoju bradu. Što vidiš?!!vidim sebe.!!ja vidim dvoje ljudi.!!misliš na djevojčurka i ženu? Vidjela je kako odraz dr. Fincha trese glavom.!!ne-e, dijete. Dobro, i to je tu, ali ne mislim na to.!!striče Jack, ne razumijem zašto želiš ostati ovijen maglom< Dr. Finch počeška se po glavi i pramen sijede kose mu se nakostriješi.!!žalim, reče.!!samo naprijed. Samo naprijed i učini što si mislila. Ne mogu te spriječiti i ne

121 smijem te spriječiti, Childe Roland 49. Ali to je nešto tako neuredno i opasno. Tako krvavo<!!striče Jack, dragi, odlutao si nam nekamo. Dr. Finch stane pred nju i zadrži je među ispruženim rukama.!!jean Louise, pažljivo me poslušaj. Ovo o čemu smo danas razgovarali nastojim ti nešto reći i vidjeti možeš li sve to pospojiti. Ovako: ono što je bilo sporedno u našem građanskom ratu sporedno je i u ratu u kojem smo se sada našli i sporedno je u tvojem osobnom ratu. Razmisli o tome i reci mi što misliš da ja mislim. Dr. Finch je čekao.!!zvučiš kao neki manji prorok, reče mu.!!to sam i mislio. Lijepo, onda poslušaj još: kad to više ne budeš mogla podnijeti, kad ti se srce raspolovi, moraš doći k meni. Razumiješ li? Moraš doći k meni. Obećaj mi. Prodrma je.!!obećaj mi.!!dobro, obećavam ti, ali<!!a sad crta, reče stric.!!idi nekamo i igraj se s Hankom mame i tate. Imam pametnijeg posla<!!pametnijeg od čega?!!ne tiče te se. Iš. Kad je Jean Louise sišla niz stube, nije vidjela da se dr. Finch ugrizao za usnu, otišao u kuhinju i pogladio krzno Rose Aylmer niti da se vratio u radnu sobu s rukama u džepovima i polako hodao prostorijom amo-tamo dok napokon nije podignuo telefonsku slušalicu. 49 Odnosi se na pjesmu Roberta Browninga Childe Roland mračnoj kuli dođe.

122 ŠESTI DIO

123 15. L ud, lud, lud kao šiba. Valjda su takvi svi Finchevi. No razlika između strica Jacka i ostalih članova jest u tome što on zna da je lud. Sjedila je za stolom iza sladoledarnice gospodina Cunninghama i jela iz posude od navoštenog papira. Gospodin Cunningham, čovjek nepokolebljivog osjećaja za ispravnost, dao joj je besplatnu porciju jer mu je jučer pogodila ime. To je jedna od sitnica koje je voljela kod Maycomba: ljudi su držali riječ. Što joj je to htio reći? Obećaj mi< sporedno pitanje< Anglo-Sas< ružna riječ< Childe Roland. Nadam se da neće izgubiti osjećaj za pristojnost jer će ga inače morati zatvoriti u neku ustanovu. Toliko je udaljen od ovog stoljeća da ne može otići na zahod nego ide u klozet. Ali lud ili ne, on jedini od njih nije ništa učinio ni rekao< Zašto sam opet došla ovamo? Valjda zato da malo upijem ozračje. Da razgledam šljunak u dvorištu otraga, gdje su rasla stabla, gdje je bila garaža i da se upitam je li sve to bio san. Jem je ovdje držao svoj automobil za ribolov, kod ograde straga iskapali smo gliste iz zemlje, jednom sam posadila klicu bambusa i poslije smo se dvadeset godina borili za njega. Gospodin Cunningham vjerojatno je zasolio tlo na kojem je rastao. Više ga ne vidim. Dok je sjedila na suncu u jedan popodne, u mislima je vratila kuću u prijašnje stanje, napučila dvorište ocem, bratom i Calpurnijom, dodala Henryja na drugu stranu ulice, a gospođicu Rachel u susjednu kuću. Još su dva tjedna ostala do kraja školske godine i išla je na svoj prvi ples. Bio je običaj da učenici četvrtih razreda pozovu mlađu braću i sestre na maturalni ples koji se održavao večer prije svečane večere trećih i četvrtih razreda, što je uvijek bilo zadnjeg petka u svibnju. Jemov nogometni džemper postajao je sve ljepši bio je kapetan momčadi, prvi put u trinaest sezona da je Maycomb pobijedio Abbottsville. Henry je bio predsjednik Debatnog društva četvrtaša, samo je za tu izvannastavnu aktivnost imao vremena, a Jean Louise je bila bucmasta četrnaestogodišnjakinja, unesena u viktorijansku poeziju i detektivske romane. Tih dana, kad je u modi bilo tražiti djevojku s druge strane rijeke, Jem je bio

124 tako bespomoćan od zaljubljenosti u jednu iz okruga Abbott da je ozbiljno razmišljao o tome da zadnji razred završi u srednjoj školi Abbottsville, ali ga je od toga odgovorio Atticus, koji je pri tome bio energičan, a Jema je utješio tako što mu je financijski dovoljno pomogao da kupi Ford, Model-A coupe. Jem je automobil obojio blistavo crno i s još boje postigao bijeli obruč na gumama. Svoje prometalo držao je ulašteno do savršenstva pa je svakog petka navečer svečano šutke vozio u Abbottsville, posve nesvjestan da mu automobil zvuči poput uvećanog mlinca za kavu i kud god je prolazio, privlačio je pse u velikom broju. Jean Louise bila je sigurna da je Jem sklopio neku vrstu dogovora s Henryjem da je povede na ples, ali nije joj to smetalo. Isprva nije htjela ići, ali Atticus je rekao da bi bilo smiješno da dođe svačija sestra osim Jemove. Rekao joj je da će se sigurno dobro zabaviti i da može kod Ginsberga odabrati haljinu po želji. Pronašla je jednu krasnu. Bijelu, s napuhanim rukavima i suknjom koja se nadimala kad bi se zavrtjela oko svoje osi. Samo jedno nije valjalo: izgledala je u njoj kao čunj s kuglane. Posavjetovala se s Calpurnijom, koja joj je rekla da se ništa ne može u vezi s njezinom figurom, da je jednostavno takva, odnosno da je oblikovana manje-više kao što djevojke jesu kad imaju četrnaest godina.!!ali izgledam tako čudno, rekla je, navlačeći izrez na vratu.!!tako izgledaš stalno, rekla je Calpurnia.!!Hoću reći da si ista u svakoj haljini koju imaš. Ova nije niš drugačija. Jean Louise premirala je tri dana. Popodne, na dan plesa, otišla je natrag kod Ginsberga, odabrala par lažnih grudi i otišla kući i isprobala ih.!!pogledaj sad, Cal, reče. Calpurnia reče:!!oblik je dobar, da, al ne bi li bilo bolje da ih nosiš malo po malo?!!kako to misliš? Calpurnia promrmlja:!!trebala si ih malo nositi da se navikneš na njih sad je kasno.!!ma, Cal, ne budali.!!a dobro, daj ih vamo da ti ih prišijem. Kad ih joj je dala, Jean Louise naglo zgromi jedna misao.!!isuse, prošapne.!!što ti je sad? reče Calpurnia.!!Pripremaš se na ovo cijeli tjedan. Što si zaboravila?!!cal, mislim da ne znam plesati. Calpurnia stavi ruke na bokove.!!e jesi našla ka š se toga sjetit, reče, gledajući kuhinjski sat.!!u tri četres pet. Jean Louise otrči do telefona.!!šest pet, molim, reče, a kad se otac javio, ona zavapi u slušalicu.

125 !!Smiri se i upitaj Jacka za savjet, reče.!!jack je svojedobno bio dobar.!!sigurno je znao baciti opaki menuet, reče ona, ali pozove strica, koji se hitro odazvao. Dr. Finch davao je nećakinji poduku uza zvuke iz Jemova gramofona:!!luk i voda< poput šaha< samo se usredotoči< ne, ne, ne, uvuci dupe< ne igraš ragbi< mrzim dvoranske plesove< previše podsjećaju na rad< nemoj ti mene voditi< ako ti nagazi na nogu, bit ćeš sama kriva što je nisi maknula< ne gledaj dolje< ne, ne, ne< shvatila si< elementarno, zato ne pokušavaj ništa posebno. Nakon jednog sata intenzivne koncentracije Jean Louise je svladala jednostavnu kadrilu. Uporno je brojila u sebi i divila se stričevoj sposobnosti da govori i pleše istodobno.!!opusti se i uspjet ćeš, reče joj. Calpurnia je njegov trud nagradila kavom i pozivom na večeru, što je sve prihvatio. Samovao je jedan sat u dnevnoj sobi dok nisu došli Atticus i Jem. Njegova nećakinja dotle se zaključana u kupaonici četkala i plesala. Izašla je sva ozarena, večerala u haljetku i nestala u svojoj spavaćoj sobi i ne shvativši koliko je zabavila obitelj. Dok se odijevala, čula je na trijemu Henryja i pomislila da je došao prerano po nju, no on je nastavio hodnikom prema Jemovoj sobi. Nanijela je narančastog ruža na usne, počešljala kosu i ukrotila svoj čuperak uz pomoć Jemova briljantina. Njezin otac i dr. Finch ustanu kad je ušla u dnevnu sobu.!!lijepa si kao slika, reče Atticus i poljubi je u čelo.!!pazi, reče mu.!!raščupat ćeš me. Dr. Finch reče:!!hoćemo li još zadnji put uvježbati korak? Henry ih zatekne kako plešu u dnevnoj sobi. Žmirne kad je vidio novu Jean Louiseinu figuru i potapša dr. Fincha po ramenu.!!smijem li preuzeti, gospodine?!!baš si zgodna, Scout, reče Henry.!!Imam nešto za tebe.!!i ti dobro izgledaš, Hank, reče Jean Louise. Henryjeve svečane hlače od plavog serža imale su oštru crtu, a svijetlosmeđa jakna mirisala je na sredstvo za čišćenje. Jean Louise prepozna na njemu Jemovu svijetloplavu kravatu.!!dobro plešeš, reče Henry i Jean Louise posrne.!!ne spuštaj pogled, Scout! drekne dr. Finch.!!Rekli smo da je to kao da nosiš šalicu punu kave. Ako je pogledaš, prolit ćeš je. Atticus otvori svoj sat.!!bolje da Jem krene ako želi uloviti Irene. Ona njegova krntija ne ide brže od pedeset na sat. Kad je Jem došao, Atticus ga je poslao po drugu kravatu. Kad se vratio, Atticus mu preda ključeve obiteljskog automobila, nešto novca i upozorenje da ne vozi brže od osamdeset.!!nego, reče Jem, nakon što se dovoljno nadivio Jean Louise,!!vi biste svi mogli ići Fordom pa nećete morati sa mnom skroz do Abbottsvillea.

126 Dr. Finch je kopao po džepovima kaputa.!!meni je svejedno kako ćete ići, reče.!!samo idite. Živcirate me dok tu stojite tako dotjerani. Jean Louise se počinje znojiti. Uđi, Cal. Calpurnia je stidljivo stajala u hodniku, mrgodno odobravajući cijeli taj prizor. Popravi Henryjevu kravatu, iščeprka nevidljivu pahulju prašine iz Jemova kaputa i pozove Jean Louise u kuhinju.!!mislim da ih treba prišiti, reče sumnjičavo. Henry povikne:!!idemo ili će dr. Finch dobiti infarkt.!!bit će sve dobro, Cal. Vrativši se u dnevnu sobu, Jean Louise zatekne strica u kovitlacu nestrpljenja, za razliku od njezina oca, koji je opušteno stajao s rukama u džepovima.!!bolje bi bilo da krenete, reče Atticus.!!Alexandra samo što nije došla, a onda ćete sigurno zakasniti. Bili su već na trijemu ispred kuće kad je Henry naglo stao.!!nešto sam zaboravio! cikne i otrči u Jemovu sobu. Vrati se s nekom kutijom i uz blagi je naklon pruži Jean Louise:!!Za vas, gospođice Finch, reče. U kutiji su bile dvije ružičaste kamelije.!!ha-ank, reče Jean Louise.!!Iz dućana!!!dopremljene skroz iz Mobilea, reče Henry.!!Stigle su autobusom od šest.!!kud ću s njima?!!za Boga miloga, stavi ih kamo se stavljaju! prasne dr. Finch.!!Daj vamo! Zgrabi kamelije iz ruke Jean Louise i pribode joj ih na rame, strogo odmjeravajući njezine lažne izbočine.!!hoćete li sad biti tako dobri da napustite kuću?!!zaboravila sam torbicu. Dr. Finch izvadi rupčić i prijeđe njime preko čeljusti.!!henry, reče,!!idi pokreni onu bijedu. Nađemo se kod nje. Ona poljubi oca za laku noć, a on joj reče:!!nadam se da ćeš se provesti kao nikad u životu. Gimnastička dvorana srednje škole u Maycombu bila je svečano ukrašena balonima i bijelocrvenim vrpcama od krep papira. U dnu je bio dugi stol, a na njemu dvije zdjele pune ružičastog punča, okružene papirnatim čašama, pladnjevima sa sendvičima i ubrusima. Pod dvorane bio je svježe navošten, a košarkaški obruči podignuti do stropa. Prednji dio pozornice sav se zelenio od biljaka, a u središtu je, bez osobite potrebe, velikim crvenim slovima od kartona bilo ispisano: MCHS 50.!!Krasno, zar ne? reče Jean Louise.!!Izgleda stvarno lijepo, reče Henry.!!Zar ti se ne čini većom nego kad je 50 Maycomb County High School, Srednja škola okruga Maycomb

127 utakmica? Prišli su skupini mlađe i starije braće i sestara koji su stajali oko zdjela s punčem. Skupina je bila vidljivo zadivljena pojavom Jean Louise. Djevojke koje je svaki dan viđala pitale su je gdje je nabavila haljinu, kao da ih nisu i same ondje kupile:!!kod Ginsberga. Calpurnia ju je doradila, reče im. Nekoliko mlađih dječaka s kojima je prije samo nekoliko godina bila u odnosu pas i mačka vodili su s njom stidljive razgovore. Kad joj je Henry predao čašu punča, ona prošapne:!!možeš se ti ići družiti s četvrtašima ili s kim hoćeš, ja ću biti u redu.!!ja sam tvoja pratnja, Scout, odgovori joj Henry smiješeći se.!!znam, ali ne trebaš osjećati obvezu< Henry se nasmije.!!ne osjećam nikakvu obvezu. To je bila moja želja. Idemo plesati.!!dobro, ali polako. On je povuče na sredinu podija. Iz razglasa je treštala spora glazba i Jean Louise je otpleše do kraja, neprestano brojeći u sebi, pogriješivši samo jedanput. Dok je večer protjecala, shvatila je da je umjereno uspješna. Nekoliko ju je dječaka zamolilo za ples, a kad bi se javila opasnost da će ostati na suhom, uvijek je u blizini bio Henry. Bila je dovoljno razumna da prosjedi treskavce i izbjegne južnoameričke ritmove i Henry izjavi da će biti glavna kad još nauči istodobno govoriti i plesati. Nadala se da večer neće nikad prestati. Nastalo je komešanje kad su ušli Jem i Irene. Jem je proglašen najpristalijim u četvrtom razredu, što je imalo smisla: imao je teleće smeđe oči, kao i njegova majka, debele finčevske obrve i pravilne crte lica. Irene je bila zadnji krik profinjenosti. Nosila je pripijenu zelenu haljinu od tafta i visoke pete, a dok je plesala, na rukama joj je zveckalo na tucete prsten-narukvica. Imala je lijepe zelene oči i vranu crnu kosu, s lakoćom se smiješila i bila vrsta djevojke na koje je Jem monotono redovito padao. Jem je odradio svoj obvezan ples s Jean Louise, rekao joj da joj dobro ide, ali da joj nos sjaji, na što mu je ona rekla da ima ruža na usnama. Broj je završio i Jem je prepusti Henryju.!!Ne mogu vjerovati da u lipnju ideš u vojsku, reče Jean Louise.!!To mi zvuči tako staro. Henry zine da odgovori, no odjednom izbulji oči i čvrsto je privine.!!što ti je, Hank?!!Ne čini ti se da je ovdje vruće? Idemo van. Jean Louise se pokuša oteti, ali držao ju je čvrsto uza se i isplesao s njom kroz postranična vrata u noć.!!što te muči, Hank? Jesam li rekla nešto< Uzme je za ruku i povede do pročelja školske zgrade.

128 !!Eh< reče Henry. Držao ju je za obje ruke.!!dušo, reče joj.!!pogledaj svoj prednji dio.!!mrkla je noć. Ništa ne vidim.!!onda opipaj. Ona opipa i dahne. Desna lažna dojka bila joj je na sredini prsa, a druga joj je spuznula gotovo ispod lijevog pazuha. Ona ih trzajem vrati na mjesto i brizne u plač. Sjedne na školske stube. Henry sjedne do nje i prebaci joj ruku preko ramena. Kad je prestala plakati, upita ga:!!kad si to primijetio?!!tek tada, kunem se.!!misliš da mi se već dugo smiju? Henry strese glavom.!!mislim da nitko nije primijetio, Scout. Gledaj, Jem je plesao s tobom čas prije mene, a da je on išta primijetio, sigurno bi ti bio nešto rekao.!!jemu je na pameti samo Irene. Ne bi primijetio ni ciklon da ide ravno na njega. Opet tiho zaplače.!!više im neću moći izaći na oči. Henry joj stegne ramena.!!scout, kunem ti se da su spuznule dok smo plesali. Budi razumna ljudi bi ti rekli da su nešto vidjeli, znaš i sama.!!ne, ne znam. Samo bi se došaptavali i smijali se. Znam kako to ide.!!ne kod četvrtaša, umirivao ju je Henry staloženo.!!a otkako je ušao Jem, plesala si s cijelom nogometnom momčadi. Istina. Cijela momčad, jedan po jedan član, zamolila ju je za ples. Bio je to Jemov prešutni način da sestri priskrbi dobru zabavu.!!osim toga, nastavi Henry,!!ionako su mi bezvezne. Ne sličiš na sebe u njima.!!hoćeš reći da s njima izgledam smiješno? reče mu pogođeno.!!i bez njih izgledam smiješno.!!samo hoću reći da s njima nisi Jean Louise. Nadoda:!!Ne izgledaš uopće smiješno, meni izgledaš dobro.!!lijepo od tebe što to kažeš. Hank, ali govoriš to tek tako. Sva sam debela na krivim mjestima, i< Henry povikne s negodovanjem.!!koliko imaš godina? Nepunih petnaest. Nisi još ni narasla do kraja. Reci, sjećaš li se Gladys Grierson? Sjećaš li se kako su je zvali Guzata?!!Ha-ank!!!Pa pogledaj je sad. Gladys Grierson, jedan od ljupkijih ukrasa četvrtog razreda, nekoć je bila pogođena onim što muči Jean Louise, ali u mnogo većoj mjeri.!!sad je sva vitka, zar ne?!!poslušaj me, Scout, odrješito će Henry.!!Samo će ti zadavati brige ostatak večeri. Bolje da ih skineš.

129 !!Neću. Idemo kući.!!ne idemo kući, idemo natrag zabavljati se.!!neću!!!prokletstvo, Scout, kažem da idemo natrag, i skini ih!!!vodi me kući, Henry. Bijesno i bez primisli Henry uvuče ruku pod ovratnik njezine haljine, izvadi nesnosne dodatke i zavitla ih u noć, što je dalje mogao.!!možemo li sad ići natrag? Očito nitko nije primijetio promjenu u njezinu izgledu što je, prema Henryjevim riječima, dokaz da je tašta poput pauna kad je mislila da je svi stalno gledaju. Sutradan se održavala nastava pa je ples prekinut u jedanaest. Henry odveze Ford kolnim prilazom Finchevih i zaustavi ga ispod očenašica. On i Jean Louise prišli su ulaznim vratima i prije nego što joj ih je otvorio, Henry je nježno zagrli i poljubi. Osjetila je kako su joj se obrazi zažarili.!!još jedanput za sreću, reče joj. Opet je poljubi i zatvori vrata iza nje. Čula ga je kako fućka dok je trčao preko ulice u svoju sobu. Gladna je na vršcima prstiju otapkala hodnikom do kuhinje. Dok je prolazila kraj očeve sobe, vidjela je ispod njegovih vrata da gori svjetlo. Pokucala je i ušla. Atticus je čitao u krevetu.!!jesi li se dobro provela?!!bilo mi je di-vno, reče mu.!!atticuse?!!ha?!!misliš li da je Hank prestar za mene?!!što?!!ništa. Laku noć. Sutradan ujutro prosjedila je cijelu prozivku pod težinom zaljubljenosti u Henryja. Prenula se tek kad je razrednica najavila održavanje posebne sjednice trećih i četvrtih razreda neposredno nakon što se oglasi kraj prvog sata. Ušla je u učionicu bez ičega na pameti osim mogućnosti da vidi Henryja i blage znatiželje o tome što je gospođica Muffett 51 imala reći. Vjerojatno još jedan poziv na kupnju ratnih obveznica. Ravnatelj srednje škole okruga Maycomb bio je gospodin Charles Tuffett, koji 51 Očito nadimak analogan prezimenu ravnatelja škole, gospodina Tuffetta, što aludira na popularnu dječju pjesmicu Little Miss Muffet sat on a tuffett...

130 je prizvuk svojeg imena nadoknađivao tako što bi na lice navukao izraz Indijanca s kovanice od pet centi. Osobnost gospodina Tuffetta bila je manje zanimljiva: bio je to razočaran i ogorčen profesor pedagogije bez ikakva razumijevanja za mlade. Bio je s brda Mississippija, što mu u Maycombu nije išlo u prilog: tvrdokorni gorštaci ne razumiju priobalne sanjare, a gospodin Tuffett nije odskakao od tog pravila. Kad je stigao u Maycomb, nije nimalo čekao da roditeljima obznani kako su njihova najzločestija djeca s kojom je ikad imao posla, da drugo i nisu u stanju naučiti nego specijaliziranu zemljoradnju, da su nogomet i košarka gubitak vremena te da je on sasvim zadovoljan bez ikakvih klubova i izvannastavnih aktivnosti jer škola je, kao i život, poslovna djelatnost. Učenici su mu, od najstarijeg do najmlađeg, uzvraćali istom mjerom: podnosili su gospodina Tuffetta, ali su ga najčešće ignorirali. Jean Louise i njezin razred sjedili su u sredini dvorane. Četvrtaši su bili s druge strane prolaza otraga, prekoputa nje, i bilo je lako okrenuti se i gledati Henryja. Jem, koji je sjedio do njega, škiljio je, bio je mučaljiv i šutljiv, kao i inače ujutro. Kad se gospodin Tuffett okrenuo prema njima da im pročita objave, Jean Louise mu je bila zahvalna što ubija prvi sat, što je značilo da nema matematike. Okrenula se kad je gospodin Tuffett prešao na ono glavno. U životu je imao posla s raznim učenicima, rekao je. Neki su čak donosili pištolje u školu. Ali nikad još nije doživio takav izopačen čin kakav ga je dočekao kad je jutros išao glavnom šetnicom. Jean Louise se pogleda sa susjedima.!!što ovog ždere? prošapne.!!bog te pita, odgovori njezin susjed slijeva. Jesu li njima jasni razmjeri te strahote? Napomenuo im je da je njihova zemlja u ratu, i dok se naši momci naša braća i sinovi bore i ginu za nas, netko im je uputio opscenu bogohulnu poruku čiji počinitelj nije ni prijezira vrijedan. Jean Louise ogleda se morem zbunjenih lica. S lakoćom je na javnim okupljanjima uočavala krivce, ali sad je odasvud nailazila samo na nijemo zaprepaštenje. Štoviše, prije nego što zaključe sjednicu, gospodin Tuffett reći će im da zna tko je počinitelj i ako dotični očekuje blag postupak, neka dođe u njegov ured najkasnije do dva, s napisanom izjavom. Obuzdavajući žamor gnušanja zbog posezanja gospodina Tuffetta za najstarijim poznatim ravnateljskim trikom, okupljeni su zaključili sjednicu i pošli za njim do pročelja zgrade.!!čovjek voli pisana priznanja, reče Jean Louise svojim kolegama.!!vjeruje da tako dobivaju službeni pečat.!!da, ne vjeruje ni u što ako nije napisano, reče netko.!!kad je nešto napisano, vjeruje svaku riječ, reče netko drugi.!!da nije netko iscrtao svastike na pločniku? upita treći.

131 !!Još davno prije, reče Jean Louise. Skrenuli su iza ugla zgrade i stali. Sve je bilo uredno. Pločnik je bio čist, ulazna vrata bila su na mjestu, grmlje netaknuto. Gospodin Tuffett pričeka da se škola okupi, a zatim teatralno pokaže uvis.!!gledajte, reče.!!gledajte svi! Gospodin Tuffett bio je domoljub. Predsjedao je svakom kampanjom za kupovanje obveznica, držao dosadne i neslavne govore na skupovima pozadinske fronte. Projekt koji je inicirao i kojim se najviše ponosio bio je golemi pano, koji je dao podignuti u dvorištu ispred škole, na kojem su bili navedeni maturanti MCHS-a koji su služili svojoj zemlji. Njegovi učenici vidjeli su mračnu stranu Tuffettova panoa: odredio je dvadeset pet centi po glavi, a zasluge je pripisao sebi. Prateći pogledom prst gospodina Tuffetta, Jean Louise je ugledala pano. Čitala je: u službi svoje zemlj. Zadnje slovo zakrile su njezine lažne grudi i blago lepršale na jutarnjem povjetarcu.!!budite uvjereni, reče gospodin Tuffett,!!da je bolje da potpisana izjava bude na mojem stolu do dva popodne. Bio sam sinoć ovdje, na području škole, reče, naglasivši svaku riječ.!!a sad idite na svoje satove. To im je dalo misliti. Taj se stalno šunjao po školskim plesnjacima ne bi li koga uhvatio kako se s nekim hvata. Virio je u parkirane automobile i zagledao među grmlje. Možda ih je vidio. Zašto ih je Hank morao baciti?!!blefira, reče Jem na odmoru.!!ali možda i ne. Bili su u školskoj blagovaonici. Jean Louise pokušavala je ostati neupadljiva. Škola je bila na rubu da pukne od smijeha, užasa i radoznalosti.!!zadnji put vam kažem, dajte mi da mu priznam, rekla je.!!daj ne blesavi, Jean Louise. Znaš koliko ga je to pogodilo. Uostalom, ja sam to učinio, reče Henry.!!Za Boga miloga moje su!!!znam kako je Hanku, Scout, reče Jem.!!Ne može ti dopustiti da to učiniš.!!ne vidim zašto.!!po milijunti put, jednostavno ne mogu, to je sve. Zar ti to nije jasno?!!ne.!!jean Louise, jučer si mi bila par<!!neću shvatiti muškarce dokle god živim, reče ona, sad već odljubljena od Henryja.!!Ne trebaš me štititi, Hank. Jutros ti nisam par. Znaš da mu ne smiješ reći.!!to stoji, Hank, reče Jem.!!Uskratio bi ti svjedodžbu. Svjedodžba je Henryju značila više nego većini njegovih prijatelja. Nekima od njih odgovaralo je da budu izbačeni. U krajnjem slučaju mogli su se prebaciti u internat.!!pogodio si ga u najbolniju točku, znaš, reče Jem.!!Bilo bi baš njemu slično da

132 vas oboje izbaci nekoliko tjedana prije nego što završite školu.!!onda me pusti da mu kažem, reče Jean Louise.!!Baš bih voljela biti izbačena. Voljela bi. Škola joj je bila nepodnošljivo dosadna.!!nije u tome poanta, Scout. Jednostavno to ne možeš učiniti. Mogao bih objasniti< Ma ne bih mogao ni to, reče Henry, kad se prisjetio posljedica svojeg nepromišljenog čina.!!ne bih ništa mogao objasniti.!!dobro, reče Jem.!!Ovako stoje stvari. Hank: mislim da se pretvara, ali velika je mogućnost i da ne. Znaš da se smuca okolo. Možda vas je čuo, bili ste praktički ispod prozora njegova ureda<!!ali u uredu je bio mrak, reče Jean Louise.!!< on voli sjediti u mraku. Ako mu Scout kaže što je bilo, bit će gadno, ali ako mu kažeš ti, sigurno će te izbaciti naglavce, a ti moraš maturirati, sinko.!!jem, reče Jean Louise.!!Lijepo je filozofirati, ali nećemo tako ništa postići<!!tvoja situacija, kako je ja vidim, Hank, reče Jem, mirno ignorirajući sestru,!!jest da si nagrabusio htio, ne htio.!!ja<!!daj šuti, Scout! drekne Henry.!!Zar ne razumiješ da se više neću moći pogledati u ogledalo ako ti to dopustim?!!au, nikad još nisam vidjela takve junake! Henry poskoči.!!čekaj malo! povikne.!!jem, daj mi ključeve automobila i skrivaj moj izostanak na razrednoj nastavi. Vratim se na ekonomiju. Jem reče:!!gospođica Muffett čut će kako izlaziš, Hank.!!Neće. Gurat ću automobil do ceste. Osim toga, bit će na razrednoj nastavi. Lako je bilo markirati sat razredne nastave koji nadzire gospodin Tuffett. Njegovi učenici nisu ga nimalo zanimali, po imenu je znao samo one glasnije. U knjižnici su se zauzimala mjesta, ali ako bi netko izrazio želju da izbiva, redovi bi se zbili. Onaj na kraju reda odnio bi preostali stolac u hodnik i na kraju sata vratio bi ga na mjesto. Jean Louise nije obraćala pozornost na nastavnika engleskoga i pedeset tjeskobnih minuta poslije Henry je zaustavi na putu prema satu građanskog odgoja.!!slušaj, reče joj odlučno.!!učini točno ono što ti kažem: reći ćeš mu što je bilo. Piši< pruži joj olovku i ona otvori bilježnicu.!!piši: Cijenjeni gospodine Tuffett. Izgledaju kao moje. Potpiši se punim imenom i prezimenom. Bolje to prepiši tintom, tako da povjeruje. Točno prije podneva ići ćeš i predat ćeš mu to. Dobro? Ona kimne.!!trenutak prije podneva. Kad je otišla na građanski odgoj, znala je da je vijest procurila. Učenici su u grupicama stajali u hodniku, došaptavali se i smijali. Bila je ravnodušna prema smješkanju i ljubaznom namigivanju čak se zbog njih gotovo osjećala bolje. Odrasli

133 uvijek misle ono najgore, mislila je, uvjerena da njezini vršnjaci ne vjeruju ni manje ni više nego ono što su proširili Jem i Hank. Ali zašto su to svima ispričali? Zauvijek će ih ismijavati. Njima je svejedno jer će maturirati, ali nju očekuju još tri godine grijanja stolca. Zapravo ne, gospođica Muffett će je izbaciti i Atticus će je nekamo poslati. Atticus bi iskočio iz kože da mu gospođica Muffett ispriča tu priču strave i užasa. Ali dobro, barem će se Hank izvući. On i Jem bili su neko vrijeme veliki kavaliri, ali na kraju je ona imala pravo. Nije bilo druge. Napisala je svoje priznanje tintom i kad se počelo primicati podne, osjeti da je klonula duhom. Obično nije mogla zamisliti većeg zadovoljstva nego svađu s gospođicom Muffett, koja je bila tako tupa da si joj mogao reći bilo što, samo si morao paziti da se držiš ozbiljno i skrušeno, no danas joj nije bilo do dijalektike. Osjetila je napetost i prezirala se zbog nje. Osjećala je blagu mučninu dok je hodnikom išla do njegova ureda. Gospodin Tuffett na sjednici je taj čin nazvao opscenim i izopačenim. Što će reći gradu? Maycombom su vladale glasine, svakakve će priče doprijeti do Atticusovih ušiju< Gospodin Tuffett sjedio je za svojim stolom, mrzovoljna pogleda uprta u njegovu površinu.!!što hoćeš? reče, ne dignuvši pogled.!!želim vam ovo predati, gospodine, rekla je, nagonski ustuknuvši. Gospodin Tuffett uzme njezin papir, zgužva ga ne pročitavši ga i baci u koš za smeće. Jean Louise je imala osjećaj da ju je oborio zapah lahora.!!ali, gospodine Tuffett, reče mu.!!došla sam vam reći kako ste tražili< Kupila sam ih kod Ginsberga, nadoda bespotrebno.!!nisam mislila ništa< Gospodin Tuffett podigne pogled, lica zajapurena od gnjeva.!!nemoj mi tu zijati i govoriti što nisi mislila! Nikad u dosadašnjem radu nisam naišao na< Sad će dobiti svoje. Ali dok ga je slušala, stekla je dojam da su primjedbe gospodina Tuffetta općenito upućene učeničkom tijelu, a ne njoj, da su odraz njegova jutarnjeg raspoloženja. Tiradu je zaključio kratkim pregledom o nezdravim stavovima koji niču u okrugu Maycomb kad ga je prekinula:!!gospodine Tuffett, želim samo reći da ne možete kriviti sve za nešto što sam ja učinila. Ne morate to svaljivati na sve skupa. Gospodin Tuffett uhvati se za rub svojega stola i procijedi kroz stisnute zube:!!za ovu drskost možete ostati u školi jedan sat nakon kraja nastave, mlada damo! Ona duboko udahne.!!gospodine Tuffett, reče.!!mislim da je došlo do nesporazuma. Zaista ne vidim<!!ne vidiš, je li? Onda ću ti pokazati! Gospodin Tuffett dohvati debeli svežanj nespojenih listova papira iz bilježnice i mahne njime prema njoj.

134 !!Vi ste, gospođice, stotinu i peta! Jean Louise promotri listove papira. Bili su svi nalik jedni na druge. Na svakom je pisalo:!!cijenjeni gospodine Tuffett. Izgledaju kao moje, i potpisala ih je svaka djevojka od devetog razreda naviše. Neko vrijeme stajala je duboko zamišljena. Ne domislivši se ničega što bi rekla gospodinu Tuffettu, tiho se iskrade iz njegova ureda.!!shrvan je, reče Jem, dok su se vozili kući na večeru. Jean Louise je sjedila između brata i Henryja, koji je trijezno slušao njezinu priču o stanju svijesti gospodina Tuffetta.!!Hank, ti si pravi genij, reče mu ona.!!kako si se samo sjetio? Henry duboko udahne dim cigarete i frcne je kroz prozor.!!posavjetovao sam se sa svojim odvjetnikom, reče važno. Jean Louise stavi ruke preko usta.!!naravno, reče Henry.!!Znaš da se brine o mojim poslovima dok sam svima još bio do koljena. Otišao sam u grad i objasnio mu. Samo sam ga zamolio za savjet.!!atticus te naveo na to? zadivljeno će Jean Louise.!!Ne, nije me on naveo. Sâm sam se toga sjetio. Neko vrijeme je okolišao, rekao da je to sve pitanje usklađivanja ravnoteže ili nešto u tom smislu, da sam u zanimljivom, ali i nezgodnom položaju. Zavrtio se u stolcu, pogledao kroz prozor i rekao da se uvijek nastojao staviti u kožu svojih klijenata< Henry zastane.!!nastavi.!!uglavnom, rekao je da se zbog krajnje delikatnosti mojeg problema i jer nema dokaza o zločinačkoj nakani, ne bi libio bacanja malo prašine u oči porotnika ma što to značilo a onda, a ne znam.!!hajde, Hank, znaš ti.!!no, govorio je nešto o snazi brojeva i da na mojem mjestu ne bi ni sanjao o krivokletstvu, ali da, koliko je njemu poznato, sve te umjetne grudi izgledaju jednako i da je to otprilike sve što može učiniti za mene. Rekao je da će mi poslati račun na kraju mjeseca. Nisam još ni izašao iz ureda kad sam shvatio što trebam učiniti! Jean Louise reče:!!hank je li išta rekao o tome što će meni reći?!!tebi? Henry se okrene prema njoj.!!vraga će tebi išta reći. Ne smije. Zar ne znaš da je sve što itko kaže svojem odvjetniku povjerljivo? Hrsk. Zdrobila je papirnatu čašu nabivši je o stol i razbila te prizore. Sunce je stajalo točno na dva, kao i jučer, kao što će i sutra. Pakao je vječna razdvojenost. Čime je zaslužila da ostatak života mora provesti sa žudnjom posežući za njima, potajno putujući u davna vremena, a nikad u sadašnjost? Ja sam njihova krv i meso, rovala sam prstima po ovoj zemlji, tu je moj

135 dom. Ali ja nisam njihova krv, zemlji je svejedno tko je kopa, neznanka sam na proslavi.

136 16. H ank, gdje je Atticus? Henry odigne pogled sa svojeg radnog stola.!!zdravo, mila. On ti je u pošti. Meni je uskoro vrijeme za kavu. Ideš sa mnom? Isto što ju je nagnalo da izađe iz sladoledarnice gospodina Cunninghama i dođe u ured navelo ju je da pođe za Henryjem na ulicu: htjela ih je obojicu potajno vidjeti i onda još jedanput, da se uvjeri da nisu možda podvrgnuti i nekoj zabrinjavajućoj tjelesnoj preobrazbi, ali nije htjela s njima razgovarati, dodirivati ih, da ne bi zbog nje počinili u njezinoj nazočnosti neku dodatnu strahotu. Dok su ona i Henry hodali jedno uz drugo do kafića, pitala se planira li im Maycomb vjenčanje za jesen ili za zimu. Zahtjevna sam, pomisli. Ne mogu u krevet s muškarcem ako se donekle s njim ne poklapam. U ovom času ne mogu s njim ni razgovarati. Ne mogu razgovarati sa svojim najstarijim prijateljem. Sjednu u separe jedno nasuprot drugome i Jean Louise uzme proučavati posudu za ubruse, zdjelu za šećer, solenku i paprenku.!!nešto si šutljiva, reče Henry.!!Kako je bilo na druženju uz kavu?!!grozomorno.!!je li bila Hester?!!Jest. Ona je otprilike tvojih i Jemovih godina, zar ne?!!da, išli smo u isti razred. Bill mi je jutros rekao da si je za tu priliku nazidala ratne boje.!!hank, Bill Sinclair je neki mračan tip.!!zašto to misliš?!!sve one bljezgarije što je utuvio Hester u glavu<!!kakve bljezgarije?!!a ono, katolici, komunisti i Bog te pita što još. Nekako joj se sve to smiješalo u glavi. Henry se nasmije i reče:!!draga, njezin dan počinje i završava s Billom. Sve što on kaže za nju je svetinja. Voli svojeg čovjeka.

137 !!Zar to znači voljeti svojeg čovjeka?!!dosta je povezano s tim.!!misliš na gubitak vlastitog identiteta, zar ne? upita Jean Louise.!!Donekle, da, reče Henry.!!Onda mislim da se nikad neću udati. Nisam još upoznala muškarca<!!udat ćeš se za mene, zaboravljaš.!!hank, bolje da ti sad kažem pa da završimo s tim: neću se udati za tebe. Točka i to je to. Nije to mislila reći, ali nije se mogla zaustaviti.!!čuo sam to već prije.!!pa eto, sad ti to kažem, ako se ikad poželiš ženiti zar je to njezin glas govorio!!bolje si počni nekoga tražiti. Nikad nisam bila zaljubljena u tebe, ali uvijek si znao da te volim. Mislila sam graditi brak na temelju toga što te volim, ali<!!ali što?!!ali čak te više ne volim ni na taj način. Povrijedila sam te, ali tako je to. Da, to je ona govorila, uobičajeno samouvjereno, lomila mu je srce u kafiću. Ta i on je njezino slomio. Henry problijedi u licu, pa porumeni, a njegov ožiljak vidno se istakne.!!jean Louise, ne misliš valjda zaista to što govoriš?!!mislim, da, od riječi do riječi. Boli, zar ne? Nego što da boli, kao sam vrag. Sad znaš kako je to. Henry se ispruži preko stola i uzme je za ruku. Ona je izvuče.!!ne diraj me, reče mu.!!draga, u čemu je stvar? Stvar? Reći ću ti u čemu je stvar. Neće ti biti drago sve to čuti.!!dobro, Hank. Jednostavno ovako: Bila sam jučer na onom sastanku. Vidjela sam tebe i Atticusa u punom sjaju za onim stolom s onim< onim šljamom, onim odurnim tipom i mogu ti reći da mi se želudac izvrnuo. I to čovjek za kojeg sam se mislila udati, i to moj vlastiti otac, toliko mi je bilo zlo od toga da sam se izbljuvala i još nisam prestala! Kako si mogao, za Boga miloga? Kako si mogao?!!mnogo toga moramo što ne želimo, Jean Louise.!!Kakav je to odgovor? plane ona.!!mislila sam da je stric Jack napokon sišao s pameti, ali sad više nisam tako sigurna!!!draga, reče Henry. Premjesti posudu sa šećerom na sredinu stola pa je opet gurne natrag.!!gledaj to ovako. Gradski odbor Maycomba nije ništa drugo< nego izraz protivljenja sudu. To je vrsta upozorenja crncima da se ne žure toliko, to je<!!< publika po mjeri za svaku ništariju koja poželi skočiti na noge i vikati niger. Kako možeš sudjelovati u nečemu takvome, kako možeš?

138 Henry pogurne posudu sa šećerom prema njoj pa je vrati. Ona mu je oduzme, lupi njome po kutu stola i ostavi je tako.!!jean Louise, kao što sam već rekao, mnogo toga<!!< moramo što ne<!!< hoćeš li me pustiti da završim?< što ne želimo. Ne, molim te, daj da završim. Pokušavam se sjetiti nečega da ti pokažem što mislim< znaš da je Klan<?!!Da, znam za Klan.!!Budi tiho. U neka vremena Klan je bio častan, kao Slobodni zidari. Kad je gospodin Finch bio mlad, gotovo svatko tko se ičim isticao bio je njihov član. Jesi li znala da im se gospodin Finch pridružio?!!ne bi me iznenadilo ništa čemu se gospodin Finch ikad pridružio u životu. Ma jasno da<!!jean Louise, šuti! Gospodinu Finchu Klan treba još manje nego ikome, a ni tad mu nije trebao. Ne zanima te zašto im se pridružio? Da otkrije točno koji se muškarci iz grada kriju ispod onih maski. Da vidi koji su to ljudi. Otišao je na jedan jedini sastanak. Mag im je bio metodistički propovjednik<!!društvo po Atticusovu ukusu.!!šuti, Jean Louise. Pokušavam ti objasniti njegove razloge: Klan je tada bio politička sila, nisu se palili križevi, ali tvojem je ocu bilo i još mu je vrlo nelagodno biti u društvu ljudi koji pokrivaju lica. Morao je znati protiv koga će se boriti ako ikad kucne čas da< morao je saznati tko su oni<!!dakle, moj veleštovani otac je pripadnik Nevidljivog carstva.!!jean Louise, to je bilo prije četrdeset godina.!!sad je sigurno već Veliki zmaj.!!pokušavam ti dočarati motive ljudi, koji su dublji od njihovih djela, smireno će Henry.!!Može se činiti da netko naizgled pripada nečemu ne tako dobrom, no ne uzimaj si za pravo da mu sudiš dok ne upoznaš i njegove motive. Čovjek može ključati u duši, ali znati da blagi odgovor ima većeg učinka nego da pokaže bijes. Čovjek može osuditi neprijatelje, ali mudrije je poznavati ih. Rekao sam da mnogo toga mor<!!hoćeš reći da se treba pridružiti masi i onda kad kucne čas< reče Jean Louise. Henry je zaustavi:!!gledaj, draga. Jesi li ikad pomislila da se muškarci, prije svega muškarci, moraju pokoriti određenim zahtjevima zajednice u kojoj žive jednostavno zato da joj mogu biti od koristi? Okrug Maycomb je moj dom, draga. Ne poznajem neki u kojem se živi bolje. Ovdje stječem ugled još od malih nogu. Maycomb me poznaje i ja poznajem Maycomb. Maycomb mi vjeruje i ja vjerujem Maycombu. Moj nasušni kruh dolazi iz ovoga grada i Maycomb mi pruža dobar život. Ali Maycomb nekad traži nešto zauzvrat. Traži da živiš razmjerno pošteno, traži da se pridružiš klubu Kiwanis, da ideš nedjeljom u crkvu, traži od tebe da se

139 prilagodiš njegovim običajima< Henry je proučavao solenku, prelazio palcem njezinim nazubljenim stranama.!!upamti ovo, draga, reče.!!morao sam se itekako pomučiti za sve što sam ikad stekao. Radio sam u onom dućanu prekoputa trga< Bio sam stalno tako umoran da sam morao uložiti sve snage da redovito studiram. Ljeti sam radio kod kuće, u maminu dućanu, a kad nisam radio ondje, onda sam popravljao po kući. Jean Louise, morao sam se od malih nogu boriti za ono što je tebi i Jemu bilo bogomdano. Nikad nisam imao neke stvari koje si ti uzimala zdravo za gotovo i nikada neću. Mogu se osloniti samo na sebe<!!kao i svi mi, Hank.!!Nije istina. Ne ovdje.!!kako to misliš?!!mislim da ima stvari koje ja jednostavno ne mogu, a ti možeš.!!kako to da sam ja tako povlaštena?!!jer si Fincheva.!!Dobro, Fincheva sam. Pa što?!!možeš se prešetavati gradom u svojem kombinezonu s izvučenom košuljom i bosa ako ti se prohtije. Maycomb će na to reći: To je ta njezina finčevska ćud, jednostavno je takva. Maycomb se osmjehne i nastavlja s poslom: stara Scout Finch nikad se ne mijenja. Maycomb je oduševljen i posve spreman povjerovati da si ušla u rijeku kao od majke rođena. Nije se nimalo promijenila, kaže grad. Uvijek ista Jean Louise. Sjećaš se kad je<? Odloži solenku.!!ali neka Henry Clinton pokaže ikakve znakove zastranjenja od norme i Maycomb neće reći: To je njegova klintonovska ćud, nego To progovara ološ iz njega.!!hank. Nije tako, znaš i sam. To je nepravedno i uskogrudno, a više od svega, to jednostavno nije istina!!!istina je, Jean Louise, blago će Henry.!!Vjerojatno nikad nisi mislila na to<!!hank, tebe muči nekakav kompleks.!!ništa me ne muči nego jednostavno poznajem Maycomb. Ne smeta to meni, ali Bog zna kako sam toga svjestan. To znači da određene stvari smijem, a određene stvari moram ako<!!ako što?!!eto, draga, zaista bih volio živjeti ovdje i volim ono što vole i drugi. Želim zadržati poštovanje ovoga grada, želim mu služiti, želim steći ime kao odvjetnik, želim zaraditi, želim se oženiti i imati obitelj<!!i to tim redom, pretpostavljam! Jean Louise ustane i izađe iz separea na ulicu. Henry joj je bio za petama. Na vratima se okrenuo i doviknuo da će začas podmiriti račun.

140 !!Jean Louise, stani! Stala je.!!dakle?!!dušo, želim samo da shvatiš<!!shvaćam ja! reče mu.!!vidim uplašenog čovječuljka, vidim čovječuljka koji se boji odbiti ono što mu Atticus zapovjedi, koji se boji da neće stati na vlastite noge, koji se boji ne sjediti s ostalim muškarčinama< Krenula je dalje. Mislila je da hoda prema automobilu. Mislila je da se parkirala ispred ureda.!!jean Louise, hoćeš li, molim te, malo stati?!!dobro, stala sam.!!znaš da sam ti rekao da ima stvari koje si uzimala zdravo za gotovo<!!o da, mnogo sam toga uzimala zdravo za gotovo. Upravo ono što sam voljela kod tebe. Gledala sam te velikim očima kao Bog zna što jer si se satirao od posla da stekneš sve što si ikad stekao i sve si sam stvorio. Mislila sam da uz to ide mnogo toga, ali toga očito nema. Mislila sam da imaš hrabrosti, mislila sam< Hodala je pločnikom, nesvjesna da je Maycomb gleda, da Henry hoda uz nju, potuljen i smiješan.!!jean Louise, hoćeš li me, molim te, poslušati?!!što hoćeš, proklet bio?!!samo te jedno želim upitati, samo jedno: koga vraga očekuješ od mene? Reci mi, koga vraga očekuješ da učinim?!!što da učiniš? Očekujem da svoje pozlaćeno dupe držiš izvan gradskih odbora! Fućka mi se sjedi li Atticus prekoputa tebe, je li engleski kralj tebi zdesna, a gospodin Bog slijeva očekujem da budeš muško, samo to! Ona oštro udahne.!!ja< Prošao si vražji rat, to je dovoljno straha za svakoga, ali prošao si ga, prošao si ga. Onda dođeš kući da bi ostatak života proveo u strahu< U strahu od Maycomba! Maycomba u Alabami. Ma, mislim! Došli su do uredskih vrata. Henry je pograbi za ramena.!!jean Louise, hoćeš li načas stati? Molim te. Poslušaj me. Znam da nisam bogzna što, ali razmisli malo. Molim te da razmisliš. Ovo je moj život, ovaj grad, zar ne razumiješ? Kvragu i sve, ja sam dio ološa okruga Maycomb, ali pripadam okrugu Maycomb. Kukavica sam, malen čovjek, ne vrijedi me ni ubiti, ali ovo je moj dom. Što da radim, da urlam s krovova da sam ja Henry Clinton i poručujem vam da sve radite krivo? Moram ovdje živjeti, Jean Louise. Razumiješ li to?!!razumijem to da si vražji licemjer.!!pokušavam ti objasniti, draga, da si ti možeš priuštiti ugodan luksuz, koji ja ne mogu. Možeš vrištati iz sveg glasa, ja ne mogu. Kako da gradu budem od ikakve

141 koristi ako je grad protiv mene? Da izađem i< Gledaj, priznat ćeš da imam određeno obrazovanje i neki potencijal za Maycomb. Priznaješ li to? Tvornički radnik ne bi me mogao zamijeniti na poslu. Da odbacim sve to, vratim se u svoje mjesto u dućan i prodajem brašno ljudima kojima bih mogao pomagati pravnim vještinama, koliko ih u meni ima? Što je vrednije?!!henry, kako se podnosiš?!!relativno lako. Katkad jednostavno ne oglašavam svoja uvjerenja, to je sve.!!hank, mi smo na suprotnim polovima. Ne znam mnogo, ali jedno znam. Znam da ne mogu živjeti s tobom. Ne mogu živjeti s licemjerom.!!ne vidim zašto ne bi mogla, čula je ugodan suhi glas iza sebe.!!licemjeri imaju jednako pravo živjeti na ovome svijetu kao i bilo tko drugi. Ona se okrene i nađe pred svojim ocem. Šešir mu je na glavi bio zabačen, obrve uzdignute. Smiješio joj se.

142 17. H ank, reče Atticus,!!kako bi bilo da odeš razgledati ruže na trgu? Možda ti Estelle daruje koju ako je lijepo zamoliš. Čini mi se da sam je ja danas jedini dovoljno ljubazno zamolio. Atticus podigne ruku prema zapućku kaputa, gdje je bio utaknut svjež grimizni pupoljak. Jean Louise pogleda prema trgu i spazi Estelle, crnu priliku na podnevnom suncu, kako neumorno motikom okopava grmlje. Henry pruži ruku prema Jean Louise, zatim je spusti i ode bez riječi. Gledala je za njim dok je prelazio ulicu.!!znao si sve to o njemu?!!naravno. Atticusu je bio poput sina, dao mu je ljubav koja je pripadala Jemu< Jean Louise odjednom shvati da stoje na mjestu gdje je Jem umro. Atticus primijeti da se stresla.!!još te to drži, zar ne? reče.!!da.!!nije li već polako vrijeme da to preboliš? Pokopaj svoje mrtve, Jean Louise.!!Ne želim razgovarati o tome. Pođimo nekamo drugamo.!!idemo onda u ured. Ured njezina oca oduvijek joj je bio sklonište. U njemu je bilo ugodno. Ondje su nevolje, ako već nisu mogle nestati, barem bile podnošljive. Pitala se jesu li to na očevu stolu isti oni izvadci, dosjei i profesionalni pribor koji su ondje bili kad bi utrčala bez daha i tražila ga novčić, žudeći za sladoledom u kornetu. Vidjela ga je kako se vrti u stolcu i proteže noge. Zavukao bi ruku duboko u džep, izvadio šaku sitniša i odabrao za nju poseban novčić. Njegova vrata nikad nisu bila zatvorena njegovoj djeci. Polako sjedne i okrene se prema njoj. Vidjela je kako mu je preko lica preletio tračak boli i nestao.!!znao si sve to za Hanka?

143 !!Da.!!Ne razumijem muškarce.!!ha sad, neki muškarci koji varaju svoje žene zakidajući ih za novac predviđen za namirnice ne bi ni u snu prevarili prodavača. Muškarci svoje poštenje često razvrstavaju po pretincima, Jean Louise. Znaju biti savršeno pošteni na neke načine i onda se obmanjivati na druge. Ne budi tako stroga prema Hanku, trudi se koliko može. Nego, rekao mi je Jack da si uzrujana zbog nečega.!!jack ti je rekao<!!nazvao me maloprije i među ostalim rekao da ako već nisi u ratnom pohodu, onda ćeš uskoro biti. Iz priloženog bih rekao da već jesi. Dakle, stric Jack mu je rekao. Sad je već bila navikla na to da je članovi obitelji izdaju jedan po jedan. Stric Jack bio je kap koja je prelila čašu pa neka se svi nose kvragu. E pa dobro, reći će mu. Reći će mu i otići. Neće s njim ulaziti u raspravu, od toga nema koristi. Svaki put ju je porazio. Nikad još nije pobijedila u prepirci s njim i nije namjeravala pokušati ni ovaj put.!!da, gospodine, nešto me uzrujalo. Onaj Gradski odbor koji pohađaš. Gadi mi se to, bolje da ti odmah kažem. Otac se nasloni u stolcu.!!jean Louise, reče.!!ti čitaš samo njujorški tisak. Ne čudi me što vidiš samo bijesne prijetnje, napade i tome slično. Odbor u Maycombeu nije od one vrste kao u sjevernoj Alabami i Tennesseeju. Naš odbor sastoji se od ovdašnjih ljudi, koji ga i vode. Sigurno si jučer vidjela gotovo sve muškarce iz okruga i prepoznala gotovo svakog od njih.!!jesam, gospodine. Svakoga, od one gnjide Willoughbyja nadalje.!!svi su vjerojatno bili ondje iz različitih razloga, reče njezin otac. Nijedan se rat nije vodio iz toliko različitih razloga. Tko je to rekao?!!da, ali okupili su se svi iz istog razloga.!!ja ti mogu navesti dva razloga zbog kojih sam ja bio ondje, a to su federalna vlada i NAACP. Jean Louise, koja je bila tvoja prva reakcija na odluku Vrhovnog suda 52? Bilo je to lako pitanje. Odgovorit će mu.!!bila sam bijesna, reče. I bila je. Znala je da se to sprema, znala je kako će odluka glasiti, mislila je da je spremna na to, ali kad je na ulici kupila novine i pročitala ih, otišla je u prvi bar i trgnula čisti burbon.!!zašto?!!jer eto, opet nam govore što bismo trebali činiti< 52 Riječ je o odluci iz o slučaju Brown protiv Odbora za obrazovanje grada Topeke, kojom je sud presudio da je odvajanje učenika prema rasi neustavno i tako ukinuo dotadašnju segregaciju u američkim javnim školama.

144 Njezin se otac osmjehne.!!samo si reagirala u skladu sa svojim sojem, reče.!!a što si pomislila kad si se počela služiti svojom glavom?!!ne mnogo, ali sam se uplašila. Činilo mi se sve naopako trčali su pred rudo, i to predaleko.!!kako to? Dražio ju je. Neka. Bili su na sigurnom terenu.!!pa jer su u nastojanju da ispoštuju jedan amandman malo zapostavili jedan drugi, i to deseti 53. To je mali amandman, od samo jedne rečenice, ali baš je taj bio nekako najvažniji.!!jesi li to sama zaključila?!!jesam, gospodine. Atticuse, ne znam ništa o Ustavu<!!Zasad mi se čini da ga poznaješ sasvim solidno. Nastavi. Kako da nastavi? Da mu kaže da ga ne može gledati u oči? Htio je čuti njezino mišljenje o Ustavu, pa evo mu ga:!!dakle, činilo mi se da je sud, da bi udovoljio stvarnim potrebama malog dijela stanovništva, pokrenuo nešto stravično, što bi moglo< Što bi moglo ostaviti traga na golemoj većini ljudi, i to lošeg. Atticuse, ja o tome ne znam ništa< Kad netko bistar naumi nešto provesti, između toga i nas stoji samo Ustav i onda lijepo Vrhovni sud tek tako poništi cijeli jedan amandman, tako mi se činilo. Imamo sustav provjere i stabilnosti i sve to, ali kad se sve uzme u obzir, nemamo, zapravo, način da nadziremo rad suda, i tko onda da sveže zvonce za mačka? Zaboga, zvučim kao Actors Studio.!!Što?!!Ništa. Samo< Samo želim reći da smo se u nastojanju da učinimo nešto ispravno našli izloženi nečemu što bi moglo ozbiljno ugroziti naš sustav. Prijeđe prstima kroz kosu. Pogleda nizove smeđe i crno ukoričenih knjiga i sudskih zapisnika na suprotnom zidu. Gledala je izblijedjelu sliku devetorice staraca 54 na zidu lijevo od sebe. Je li Roberts umro, pitala se. Nije se mogla sjetiti. Očev glas bio je strpljiv:!!nešto si htjela reći<!!da, gospodine. Govorila sam da< Da ne znam mnogo o vlasti, gospodarstvu i sve to i ne želim mnogo znati, ali znam da se federalna vlada za mene, malog čovjeka, sastoji uglavnom od mračnih hodnika i postajkivanja. Što više imamo, to više postajkujemo i više se umaramo. Ovi starkelje na zidu znali su to, ali ovaj put, umjesto da se to rješava preko Kongresa i državnog zakonodavstva, kao što bismo trebali, samo smo im, u nastojanju da učinimo nešto ispravno, još više olakšali produžavanje hodnika i postajkivanja< Otac sjedne uspravno i nasmije se. 53 Prema desetom amandmanu ovlasti koje Ustavom nisu dodijeljene Sjedinjenim Državama ni zabranjene u njezinim državama pridržava pojedina država ili narod. 54 Devetorica staraca bili su suci Vrhovnog suda koji su se godine usprotivili reformama predsjednika Franklina D. Roosevelta. Predsjednikov New Deal dobio je potporu Suda kad je sudac Owen Roberts dao svoj glas za Rooseveltove reforme.

145 !!Rekla sam ti da ne znam ništa o tome.!!draga, ti si takva pobornica državnoga prava da sam ja u usporedbi s tobom liberal Rooseveltova tipa.!!pobornica državnoga prava? Atticus reče:!!sad kad sam prilagodio uši ženskom načinu razmišljanja, mislim da ćemo otkriti da imamo ista uvjerenja. Napola je bila voljna izbrisati ono što je vidjela i čula, otpuzati natrag u New York i njega prepustiti uspomeni. Sjećanju na njih troje, Atticusa, Jema, i nju, kad je život bio neopterećen i kad ljudi nisu lagali. Ali nije mu mogla dopustiti da se nagodi s njom. Da na prijestup još nadoda i licemjerje.!!atticuse, ako vjeruješ u sve to, zašto onda ne činiš ono što je ispravno? Mislim, koliko god postupci suda bili mrski, negdje je tome bio početak<!!misliš, moramo to prihvatiti jer je sud tako rekao? Ne, draga moja. Ne vidim to tako. Ako misliš da ću ja od svih građana popustiti bez otpora, ljuto se varaš. Kao što si rekla, Jean Louise, u ovoj zemlji ima samo jedna instancija viša od Vrhovnog suda, a to je Ustav<!!Atticuse, govorimo o različitim stvarima.!!nešto mi kriješ. U čemu je stvar? Mračna kula. Childe Roland mračnoj kuli dođe. Srednjoškolska lektira. Stric Jack. Sad se sjećam.!!pitaš me u čemu je stvar? Želim reći da ne odobravam način na koji su to učinili, da osjetim smrtni strah kad se sjetim kako su to učinili, ali morali su to učiniti. Bilo im je stavljeno pod nos i morali su to učiniti. Atticuse, došlo je vrijeme kad moramo učiniti ono pravo<!!ono pravo?!!da, gospodine. Dati im priliku.!!crncima? Misliš da nemaju prilike?!!nemaju, gospodine.!!što priječi bilo kojeg crnca u ovoj zemlji da se kreće kamo god ga volja i da nađe što god traži?!!znaš i sam da je to bremenito pitanje. Toliko mi je muka od te dvoličnosti da bih mogla< Podbo ju je, bilo je vidljivo da je osjetila njegov žalac. Nije se mogla suzdržati. Otac uzme olovku i stane lupkati njome o stol.!!jean Louise, reče.!!jesi li kad razmišljala o tome da ne možeš imati sloj zaostalih ljudi u suživotu s ljudima koji su dosegnuli neku civilizacijsku razinu i očekivati društvenu Arkadiju?!!Izvrćeš mi misao, Atticuse, tako da ostavimo malo sociologiju po strani. Naravno da to znam, ali jednom sam nešto čula. Čula sam jedno geslo i urezalo mi se u misli. Glasilo je: jednaka prava za sve, povlastice nikome i meni to nije značilo

146 ništa drugo osim onoga što je tvrdilo. Nije značilo kartu s vrha špila bijelcu pa jednu s dna crncu<!!shvati to ovako, reče otac.!!uviđaš da je naše crnačko stanovništvo zaostalo, točno? Prihvaćaš to? Shvaćaš u potpunosti što podrazumijeva riječ zaostao?!!da, gospodine.!!uviđaš da je velika većina njih ovdje na Jugu nesposobna u potpunosti podijeliti odgovornosti koje podrazumijeva državljanstvo i znaš zašto.!!da, gospodine.!!ali želiš da uživaju sve prednosti?!!vrag te odnio, sve okrećeš!!!nema smisla posezati za kletvama. Razmisli ovako: u okrugu Abbott, s druge strane rijeke, imaju grdnih nevolja. Gotovo tri četvrtine stanovništva otpada na crnce. Glasačka populacija sad je gotovo pola-pola, zbog tamošnje velike učiteljske škole. Što kad vaga pretegne? Okrug neće držati cijeli matični odbor jer ako crnački glasovi brojem premaše bjelačke, imat ćeš crnce u svakom okružnom uredu<!!kako možeš biti tako siguran?!!dušo, reče joj.!!mućni glavom. Kad glasaju, glasaju u blokovima.!!atticuse, ti si kao onaj stari izdavač koji je poslao svojeg ilustratora da obrađuje španjolsko-američki rat. Ti se pobrini za slike, a ja ću osmisliti rat 55. Ciničan si kao i on.!!jean Louise, samo ti pokušavam iznijeti neke gole činjenice. Moraš vidjeti kako, zapravo, stoje stvari, ali i kako bi trebale stajati.!!zašto mi onda to nisi pokazao kad sam ti sjedila u krilu? Zašto mi nisi pokazao, a dok si mi čitao povijest i stvari za koje sam mislila da ti nešto znače, zašto nisi pazio da sve bude opasano ogradom na kojoj piše samo za bijelce?!!nedosljedna si, blago će otac.!!kako to?!!prvo se okomiš na Vrhovni sud, zatim promijeniš ploču i govoriš kao NAACP.!!Bože, nisam se ja razbjesnjela na Sud zbog crnaca. Crnci su, doduše, stavili pitanje na dnevni red, ali nije me to razjarilo, nego sam bijesna zbog onog što su učinili s desetim amandmanom i zbog sveg tog zbrkanog razmišljanja. Crnci su bili< Usputni dodatak pitanju u ovome ratu< tvojem osobnom ratu.!!imaš li već iskaznicu? 55 Navodni sadržaj brzojava koji je William Randolph Hearst uputio Fredericu S. Remingtonu. Hearst je Remingtona poslao na Kubu da izvještava o tamošnjem ratu. Remington je brzojavio da se ne događa dovoljno i da će se vratiti kući, no tada je od Hearsta dobio poruku s navedenim tekstom.

147 !!Zašto me onda nisi radije tukao? Isuse Bože, Atticuse! Otac uzdahne. Bore oko njegovih usta prodube se. Vrtio je žutu olovku medu nateklim zglobovima ruke.!!jean Louise, reče,!!da ti kažem nešto sad odmah, i to što jednostavnijim riječima. Ja sam staromodan, ali u ovo vjerujem svim srcem. Ja sam demokrat džefersonskog tipa. Znaš li što je to?!!uh, mislila sam da si glasao za Eisenhowera. Mislila sam da je Jefferson jedna od velikih duša Demokratske stranke.!!natrag u školsku klupu, reče otac.!!jedino čemu Jefferson danas služi Demokratskoj stranci jest da na svečanim okupljanjima ističu njegovu sliku. Jefferson je vjerovao da je puno državljanstvo povlastica koju je mogao zavrijediti svatko, ali da to nije nešto što se daje lako niti se uzima olako. Jefferson je smatrao da čovjek ne može glasati samo zato što je čovjek nego mora biti i odgovoran. Glas je, za Jeffersona, dragocjena povlastica koju čovjek stječe u gospodarstvu tipa< živi i pusti druge da žive.!!atticuse, pišeš novu povijest.!!ne pišem. Moglo bi ti koristiti da zaviriš u prošlost i doznaš koja su bila stvarna uvjerenja nekih od utemeljitelja naše nacije, umjesto da se oslanjaš na to u što ti tvoji suvremenici govore da su vjerovali.!!možda si džefersonovac, ali nisi demokrat.!!nije bio ni Jefferson.!!Što si onda, nekakav snob?!!da. Kad je vlast u pitanju, prihvaćam da me se naziva snobom. Rado bih da me se ostavi da sâm vodim svoje poslove i živim u gospodarstvu slobodnog tržišta, rado bih da moju državu ostave na miru da se vodi sama, bez savjeta NAACP-a, koji ne zna baš ništa o njezinim problemima niti ga je imalo briga. Ta organizacija stvorila je više nevolja proteklih pet godina<!!atticuse, NAACP nije učinio pola od onoga što sam vidjela u zadnja dva dana. Mi smo ti.!!mi?!!da, gospodine, mi. Ti. Je li itko, u svem tom natezanju i držanju velikih govora o pravima države i tome kakvu bismo vlast trebali imati, pomislio na to da se crncima pomogne? Propustili smo priliku, Atticuse. Opustili smo se i dopustili NAACP-u da uskoči jer smo bili toliko bijesni zbog nečega za što smo znali da će sud učiniti, toliko bijesni zbog njegove odluke da smo naravno počeli vrištati niger. Iskalili smo se na njima jer nam se zamjerila vlast. Kad je došao NAACP, nismo popustili ni milimetra, nego smo samo pobjegli. Kad smo im trebali pomoći da žive u skladu s donesenom odlukom, uzmaknuli smo brže od Bonapartea. Valjda je to prvi put u našoj povijesti da smo pobjegli, a pobjegavši smo izgubili. Kamo su mogli otići? Kome su se mogli obratiti? Mislim da zaslužujemo sve što nam je priuštio NAACP, pa i

148 više.!!ne vjerujem da misliš to što govoriš.!!od riječi do riječi.!!onda prenesimo to načas u praktičnu sferu. Želiš li crnačke mase u našim školama, crkvama i kazalištima? Želiš li ih u našem svijetu?!!ljudi su, zar ne? Bili smo vrlo spremni da ih dovozimo kad su nam donosili zaradu.!!želiš li da tvoja djeca pohađaju školu koja se srozala da bi mogla uklopiti crnačku djecu?!!znaš i sam da je akademska razina škole u ovoj ulici niska da niža ne može biti. Imaju pravo na mogućnosti koje imaju svi, imaju pravo na jednaku priliku< Otac se nakašlje.!!slušaj, Scout, uzrujana si jer si me vidjela da činim nešto što smatraš pogrešnim, ali pokušavam ti objasniti svoj položaj. Trudim se iz petnih žila. To je samo za tvoju informaciju, ništa drugo: prema mojem dosadašnjem iskustvu bijelo je bijelo, a crno je crno. Nisam još čuo neki argument koji me uvjerio u suprotno. Imam sedamdeset dvije godine i još sam otvoren za prijedloge. Razmisli sad o ovome. Što bi se dogodilo kad bi svi južnjački crnci odjednom dobili sva građanska prava? Reći ću ti ja. Došlo bi do druge rekonstrukcije. Bi li htjela da vladu tvoje države vode ljudi koji je ne znaju voditi? Želiš li da ovaj grad vodi< Stani malo< Willoughby je zlikovac, znamo to, no znaš li nekog crnca koji zna isto koliko i Willoughby? Zeebo bi vjerojatno bio gradonačelnik Maycomba. Bi li htjela da netko Zeebovih sposobnosti upravlja gradskim novcem? Nadjačani smo brojčano, znaš. Draga, ti kao da ne razumiješ da su ovdašnji crnci još u povojima kao narod. Trebala bi to znati, gledaš to cijeli život. Sjajno su uznapredovali prilagodivši se bjelačkom načinu života, ali pred njima je još dalek put. Dobro im je išlo, kretali su se tempom koji su mogli probaviti, glasalo ih je više nego ikad prije. Ali tada je nastupio NAACP sa svojim morskim zahtjevima i traljavim zamislima o vlasti možeš li zamjeriti Jugu što zazire od toga da mu to što da radi s vlastitim narodom govori narod koji nema pojma o njegovim svakodnevnim problemima? NAACP-u je svejedno je li crnac vlasnik ili zakupnik zemlje, koliko je dobro obrađuje te nastoji li izučiti zanat i stati na vlastite noge ne, NAACP zanima jedino glas tog čovjeka. Treba li onda zamjerati Jugu jer se želi oduprijeti invaziji ljudi koji se tako vidljivo stide svoje rase da je žele izbrisati? Kako si mogla odrastati ovdje, živjeti kako si živjela, i ne vidjeti ništa osim kršenja desetog amandmana? Jean Louise, žele nas potopiti gdje si bila?!!ovdje, u Maycombu.!!Kako to misliš?!!mislim, odrastala sam ovdje, u tvojoj kući, a da nikad nisam znala što, zapravo, misliš. Samo sam slušala što si govorio. Propustio si mi reći da smo po prirodi bolji od crnaca, blažene im runjave glave, da su sposobni dosegnuti određenu razinu, ali ništa više od toga. Propustio si mi reći ono što mi je gospodin O Hanlon

149 jučer rekao. Ono si, zapravo, govorio ti, samo si pustio gospodina O Hanlona da to kaže. Osim što si snob i tiranin, još si i kukavica, Atticuse. Kad si govorio o pravdi, propustio si reći da je pravda nešto što nema veze s ljudima< Čula sam što si jutros rekao za Zeebova dječaka< Kao da nema nikakve veze s našom Calpurnijom i time što nam je značila, njezinom vjernošću prema nama vidio si samo nigera, vidio si NAACP, uskladio si ravnotežu, zar ne? Sjećam se slučaja silovanja, na kojem si nastupio kao branitelj, ali mi je tad promaknula poanta. O, ti voliš pravdu. Apstraktnu pravdu ispisanu u izvješću točku po točku. Nije to imalo nikakve veze s onim crnačkim dječakom, nego samo voliš uredno izvješće. Njegov slučaj sudarao se s tvojim urednim mislima i morao si stvoriti red iz nereda. Nešto u tebi tjera te na to i sada ti se to vraća< Bila je na nogama, držala se za naslon stolca.!!atticuse, otkrivam ti sve i guram pred tebe: ako tvoji mladi prijatelji žele održati naš životni stil, bolje ih upozori da on počinje kod kuće. Ne počinje u školama ni crkvama, ni bilo gdje drugdje, nego kod kuće. Reci im to i uzmi svoju slijepu, nemoralnu, zavedenu, nigerofilnu kćer kao primjer. Hodaj ispred mene sa zvoncem i viči: Nečista! Pokazuj me kao svoju grešku. Razotkrij me: Jean Louise Finch, koja je bila izložena svim mogućim bljezgarijama od bijelog ološa s kojim je išla u školu, ali koja kao da se uopće nije školovala s obzirom na to koliko je to malo utjecalo na nju. Sve što je za nju bila svetinja dobila je kod kuće od svojeg oca. Usadio si to sjeme u mene, Atticuse, i sad ti se to vraća<!!jesi li rekla sve što si imala reći?!!nisam još došla ni do pola, podsmjehne se ona.!!nikad ti neću oprostiti zbog toga što si mi učinio. Prevario si me, otjerao me iz moje kuće i sad sam na ničijoj zemlji, ali dobro nema više mjesta za mene u Maycombu i nikad se više nigdje drugdje neću osjećati kao kod kuće. Glas joj pukne.!!zašto se, zaboga, nisi opet oženio? Za neku finu šupljoglavu Južnjakinju koja bi me ispravno odgojila? Koja bi me pretvorila u cerekavu mimozu koja se prenemaže, trepće okicama i živi skrštenih ruku samo za svojeg mužića. Barem bih bila sva blažena. Bila bih tipična stopostotna Majkombljanka. Živjela bih svoj beznačajan život i dala ti unuke na ponos i diku. Rastrčala bih se kao moja teta, hladila bih se lepezom na trijemu i umrla sretna. Zašto mi nisi rekao razliku između ove i one pravde, ove i one ispravnosti? Zašto nisi?!!nisam to smatrao nužnim, niti to smatram sad.!!e pa bilo je nužno, kao što dobro znaš. O, Bože! I kad već spominjem Boga, zašto mi nisi jasno dao do znanja da je Bog stvorio rase i stavio crne ljude u Afriku s namjerom da ondje i ostanu, tako da im misionari mogu doći i reći im da ih Isus voli, ali želi da ostanu u Africi? Da je to što smo ih doveli ovamo bila gadna greška i dakle sad treba kriviti njih? Da je Isus volio cijelo čovječanstvo, ali da postoje razne vrste ljudi s različitim ogradama oko sebe, da je Isus smatrao da svatko može unutar te ograde ići dokle želi<

150 !!Jean Louise, spusti se na zemlju. Rekao je to tako mirno da je stala usred riječi. Njezina pogrdna paljba zapljusnula ga je svom silinom, a on je i dalje samo sjedio. Odbijao je osjećaj ljutnje od sebe. U dubini duše osjećala je da možda nije dama, ali da nikakva sila na svijetu ne može spriječiti Atticusa da bude gospodin. No stapni stroj u njoj bio je u zamahu:!!dobro, spustit ću se na zemlju. Sletjet ću ravno u dnevnu sobu naše kuće. Spustit ću se k tebi. Vjerovala sam u tebe. Divila sam ti se, Atticuse, kao što se nikad nisam divila nikome u životu niti ću ikada. Da si mi samo nečim pokazao, da si makar koji put prekršio riječ, da si sa mnom bio otresit ili nestrpljiv da si bio manje vrijedan čovjek, možda bih mogla probaviti ono što sam te vidjela da činiš. Da si me jedanput ili dvaput pustio da te uhvatim u nekom nedjelu, razumjela bih ono jučer. Rekla bih, jednostavno je takav, to je moj stari, jer bih stalno bila spremna na to< Na očevu licu ocrtavala se sućut, gotovo molećiv izraz.!!ti očito misliš da sam upleten u nešto zaista zlonamjerno, reče.!!odbor je naša jedina obrana, Jean Louise<!!Je li gospodin O Hanlon naša jedina obrana?!!dijete, drago mi je što ti mogu reći da gospodin O Hanlon nije tipičan član odbora u okrugu Maycomb. Nadam se da si primijetila kako sam ga škrto predstavio.!!bio si recimo kratak, ali Atticuse, taj čovjek<!!gospodin O Hanlon nije rob predrasuda, Jean Louise, nego je sadist.!!zašto ste mu onda dopustili da vam se pridruži?!!jer je htio.!!molim?!!a eto, neodređeno će otac.!!ide po cijeloj državi i obraća se gradskim odborima. Zatražio je dopuštenje da govori na našem i mi smo mu ga dali. Mislim da ga plaća neka organizacija u Massachusettsu< Otac se u stolcu okrene od nje i zagleda kroz prozor.!!pokušavao sam ti pokazati da je odbor Maycomba, kako god se uzme, običan način obrane protiv<!!ma kakve obrane? Atticuse, ne razgovaramo sad o Ustavu. Pokušavam ti nešto objasniti. Znaš, ti se prema svima odnosiš jednako. Nikad kod tebe nisam vidjela ono nadmoćno, prezrivo držanje koje pola ovdašnjih bijelaca poprima pred crncima kad im se obraćaju ili traže od njih da nešto učine. Nema kod tebe u glasu onog dalje od mene, crnjo kad im se obraćaš. Ali pred njih kao narod pružaš ruku i kažeš: Stanite gdje jeste. Dalje od ovog ne možete!!!mislio sam da smo se složili da< Glas joj je bio ispunjen sarkazmom:!!složili smo se da su zaostali, da su nepismeni, da su prljavi i smiješni, tromi i beskorisni. Da su kao mala djeca i glupi, barem neki od njih, ali u jednom se nismo složili i nikada nećemo. Ti im poričeš ljudskost.

151 !!Kako to?!!poričeš im nadu. Svatko na ovome svijetu, Atticuse, svatko tko ima glavu, ruke i noge, rođen je s nadom u srcu. Nećeš to pronaći u Ustavu, to sam pokupila iz neke crkve. To su priprosti ljudi, većina njih, ali nisu zbog toga ništa manje ljudi. Govoriš im da ih Isus voli, ali ne previše. Služiš se strahovitim načinima da opravdaš ciljeve koje smatraš dobrima za većinu. Tvoji ciljevi možda su ispravni mislim da ja vjerujem u iste te ciljeve ali ne možeš se ljudima koristiti kao svojim pijunima, Atticuse. Ne možeš. Hitler i ona bagra u Rusiji učinili su svašta pozitivno za svoje zemlje, i pritom pobili desetke milijuna ljudi< Atticus se nasmiješi.!!hitler, ha?!!nisi ništa bolji od njega. Proklet bio, nisi ništa bolji, samo što im nastojiš ubiti duh umjesto tijela. Pokušavaš im reći: Slušajte, budite dobri. Pristojno se ponašajte. Budete li dobri i obazrivi prema nama, imat ćete dosta toga od života, ali ne budete li nas slušali, nećemo vam dati ništa i još ćemo vam uzeti ono što smo vam već dali. Znam da to mora biti polagan proces, Atticuse, vrlo dobro to znam. Ali znam da se to mora dogoditi. Pitam se što bi bilo kad bi na Jugu postojao tjedan ljubaznosti prema nigerima? Kad bi im samo jedan tjedan Jug iskazao nešto obične nepristrane uljudnosti. Pitam se što bi se dogodilo. Misliš li da bi se uobrazili ili bi počeli sami sebe poštivati? Jesi li ikad naišao na prijezir, Atticuse? Znaš li kakav je to osjećaj? Nemoj mi reći da su to djeca i da to ne osjećaju. Bila sam i ja dijete i osjećala sam, pa i odrasla djeca to valjda osjećaju. Kad te netko zaista prezire, osjećaš se kao da si preodvratan da se družiš s ljudima. Meni je misterij kako uspijevaju biti tako dobri kao sad, nakon stotinu godina sustavnog poricanja da su ljudi. Ne znam kakvo bismo čudo tek postigli s jednotjednim ljubaznim odnosom prema njima. Nema smisla išta govoriti jer znam da nećeš popustiti ni milimetra ni sad ni bilo kad. Prevario si me neopisivo, ali neka te to ne brine jer nasanjkana sam samo ja. Ti si valjda jedini kojem sam u potpunosti vjerovala i sad je tome kraj.!!ubio sam te, Scout. Morao sam.!!nemoj ti meni više s tim dvosmislenim izjavama! Ti si fini dragi stari gospodin i nikad ti više neću povjerovati ni riječi. Prezirem tebe i sve što predstavljaš.!!a ja tebe volim.!!da mi se nisi usudio to govoriti! Voliš me, ha! Atticuse, odlazim hitno odavde, ne znam kamo idem, ali idem. Ne želim više nikad vidjeti nijednog Fincha ni čuti za ijednog dok sam živa!!!kako te volja.!!ti licemjerni stari pasji sine kusastog repa! Samo tu sjediš i govoriš kako te volja sad kad si me bacio na tlo, izgazio me i ispljuvao, sjediš i govoriš kako te volja kad je sve što sam voljela na ovome svijetu< samo tu sjediš i govoriš kako te volja < Ti mene voliš! Pasji skote!!!dosta je bilo, Jean Louise. Dosta je bilo, njegov uobičajeni poziv da se dovede

152 u red u ona vremena kad mu je vjerovala. Ubije me i još me dokrajči< kako me može tako zavitlavati? Kako može biti takav prema meni? Bože sveti, vodi me odavde< Bože sveti, vodi me odavde<

153 SEDMI DIO

154 18. V iše se nije mogla sjetiti kako je uopće upalila automobil, kako je njime upravljala i stigla kući a da nije izazvala ozbiljnu nesreću. Volim te. Kako te volja. Da to nije rekao, možda bi još i preživjela. Da joj se valjano suprotstavio, znala bi mu njegove riječi baciti u lice, ali ne može se rukom uhvatiti živa i držati tako da ne iscuri. Otišla je u sobu i bacila svoj kovčeg na krevet. Rođena sam točno ovdje gdje je sad ovaj kovčeg. Zašto me tad nisi zadavio? Zašto si me pustio da živim sve dosad?!!jean Louise, što radiš?!!pakiram se, teta. Alexandra priđe krevetu.!!ostalo ti je još deset dana boravka ovdje. Nešto nije kako treba?!!teta, pusti me na miru, Isusa ti Boga! Alexandra se trgne.!!bit ću ti zahvalna ako se u ovoj kući ne budeš služila tim jenkijevskim izrazom! Što ne valja? Jean Louise ode do ormara, zgrabi svoje haljine s vješalica, vrati se do kreveta i nagura ih u kovčeg.!!tako se to ne radi, reče Alexandra.!!Tako ja to radim. Dohvati cipele koje su bile kraj kreveta i ubaci ih kraj haljina.!!što je bilo, Jean Louise?!!Teta, možeš izdati priopćenje u smislu da odlazim toliko daleko iz okruga Maycomb da će mi trebati stotinu godina da se vratim! Ne želim više nikad vidjeti nikoga odavde, i to se tiče svakog od vas: pogrebnika, ostavinskog suca i predsjednika odbora metodističke crkve!!!posvađala si se s Atticusom, zar ne?!!jesam. Alexandra sjedne na krevet i sklopi ruke.!!jean Louise, ne znam o čemu ste razgovarali, a sudeći po tvojem izgledu, sigurno je bilo ružno, ali znam ovo: Finchevi ne bježe.

155 Ona se okrene svojoj teti:!!isuse Kriste, nemoj mi govoriti što Finchevi rade ili ne rade! Dovde mi je toga što Finchevi rade i ne mogu to više podnijeti ni sekunde! Tjeraš me da to gutam od rođenja tvoj otac ovo, Finchevi ono! Moj otac je nešto neizrecivo, a stric Jack je poput Alise u Zemlji čudesa! A ti, ti si pompozna, uskogrudna stara< Jean Louise se zaustavi, opčinjena suzama koje su potekle niz Alexandrine obraze. Nikad je još nije vidjela da plače. Kad je plakala, Alexandra je izgledala poput drugih ljudi.!!teta, oprosti mi, molim te. Reci da mi opraštaš, molim te bio je to nizak udarac. Alexandrini prsti čupkali su čipkasti prekrivač.!!ništa zato. Ne brini se zbog toga. Jean Louise poljubi tetu u obraz.!!nisam danas sva svoja. Valjda ti je, kad si povrijeđen, prvi poriv uzvratiti istom mjerom. Nisam baš neka dama, teta, ali ti jesi.!!varaš se, Jean Louise, ako misliš da nisi dama, reče Alexandra. Otre suze.!!ali katkad si baš čudna. Jean Louise zatvori kovčeg.!!teta, misli i dalje o meni kao o dami, samo još neko vrijeme, do pet sati kad se Atticus vrati kući. Tada ćeš čuti nešto suprotno. No dobro, zbogom. Nosila je kovčeg do automobila kadli ugleda gradski bijeli taksi kako se zaustavio i iskrcao doktora Fincha na pločniku. Moraš doći k meni. Kad to više ne budeš mogla podnijeti, moraš doći k meni. E pa ni tebe više ne mogu podnijeti. Jednostavno ne mogu podnijeti više nijednu tvoju prispodobu i okolišanje. Ostavi me na miru. Zabavan si, drag i sve to, ali molim te da me ostaviš na miru. Krajičkom oka gledala je strica kako mirno hoda kolnim prilazom. Pravi tako duge korake za tako niskog čovjeka, pomisli. To je jedna od stvari koje ću pamtiti u vezi s njim. Okrene se i gurne ključ u bravu prtljažnika. Bio je to pogrešan ključ pa pokuša s drugim. Taj je bio pravi i ona podigne poklopac prtljažnika.!!ideš nekamo?!!da, gospodine.!!a kamo?!!ući ću u ovaj automobil i odvesti se do Maycomb Junctiona, gdje ću sjediti sve dok ne naiđe prvi vlak u koji ću se ukrcati. Ako želi svoj automobil, reci Atticusu da može poslati po njega.!!prestani se sažalijevati i poslušaj me.!!striče Jack, toliko sam sita i tako prokleto umorna od slušanja svih vas da mi dođe da vrištim! Hoćete li me već jednom ostaviti na miru? Zar mi se ne možete malo skinuti s grbače? Ona treskom zalupi poklopac, trzajem izvadi ključ i kad se uspravila, dočeka je

156 pljuska doktora Fincha izručena nadlanicom posred usta. Glava joj se trzne ulijevo i naleti na njegovu ruku koja se nesmiljeno vraćala istom putanjom. Posrne i nasumce se uhvati za automobil da održi ravnotežu. Vidjela je stričevo lice kako se ljeska među žmirkavim svjetlašcima.!!pokušavam privući tvoju pozornost, reče doktor Finch. Ona prstima pritisne oči, sljepoočnice, glavu. Napinjala se da se ne onesvijesti, da ne povrati, da joj se ne zavrti u glavi. Osjetila je kad joj je krv navrla između zubi i obnevidjela pljune na tlo. Malo-pomalo, podrhtavanje gonga u glavi jenja i u ušima joj prestane zvoniti.!!otvori oči, Jean Louise. Nekoliko puta trepne i uspije izoštriti sliku strica u očima. Pod lijevim laktom držao je štap za šetnju. Prsluk mu je bio besprijekoran. U zapučku je imao grimizni ružin pupoljak. Pružao joj je svoj rupčić. Uzme ga i obriše usta. Bila je iscrpljena.!!jesu li popustile strasti? Ona kimne.!!ne mogu se više boriti protiv njih, reče. Dr. Finch je uzme pod ruku.!!ne možeš im se ni pridružiti, zar ne? promrmlja. Ona osjeti kako joj usta otiču i otežano je micala usnama.!!skoro si me onesvijestio. Tako sam umorna. Šutke je otprati do kuće pa hodnikom do kupaonice. Posjedne je na rub kade, priđe ormariću za prvu pomoć i otvori ga. Natakne naočale na nos, zabaci glavu i uzme bočicu s najviše police. Odvoji grudicu vate iz pakiranja i okrene se prema njoj.!!drži glavu gore, reče joj. Natopi vatu tekućinom, pogleda njezinu gornju usnu, iskrivi lice u grimasu i obriše joj posjekotine.!!evo, da ne bi nešto dobila. Zandra! povikne. Alexandra dođe iz kuhinje.!!reci, Jack? Jean Louise, mislila sam da si<!!pusti sad to. Imaš li u kući misionarske vanilije?!!jack, budi ozbiljan.!!no, hajde. Znam da je držiš radi voćnih kolača. Dobri Bože, sestro, donesi mi tog viskija! Idi u dnevnu sobu, Jean Louise. Omamljena pođe u dnevnu sobu i sjedne. Stric uđe s čašom u kojoj je bilo tri prsta viskija u jednoj ruci i s čašom vode u drugoj.!!dam ti deset centi ako sve ovo popiješ naiskap, reče. Jean Louise popije i zagrcne se.!!drži dah, blesačo. Sad isperi. Ona zgrabi čašu s vodom i iskapi je. Držala je oči zatvorene i puštala toplinu alkohola da se širi kroz nju. Kad ih je otvorila, vidjela je strica kako sjedi na dvosjedu i spokojno je promatra.

157 !!Kako se osjećaš? upita je.!!vruće mi je.!!to je od alkohola. Reci mi, što ti je sad u glavi?!!bjelina, gospodaru 56, slabašno će ona.!!goropadnice, nemoj mi sad bacati citate, nego mi reci kako se osjećaš. Ona se namršti, čvrsto stisne kapke i jezikom dodirne svoja bolna usta.!!nekako drugačije. Sjedim ovdje i isto mi je kao da sjedim u svojem stanu u New Yorku. Ne znam osjećam se čudno. Dr. Finch ustane i zabije šake u džepove, izvuče ih i prekriži ruke na leđima.!!no dobro, mislim da ću sad poći i priuštiti si piće u to ime. Nikad prije nisam udario ženu. Mislim da ću ići udariti tvoju tetu da vidim što će biti. Ti samo ostani tu mirno sjediti. Jean Louise ostane sjediti i zasmijulji se kad je čula kako stric kvoca sestri u kuhinji.!!naravno da ću popiti čašicu, Zandra. Zaslužujem je. Ne udaram okolo žene baš svaki dan i mogu ti reći da čovjeka to iscrpi kad nije naviknut< ne, dobro je ona< ne shvaćam u čemu je razlika između toga pije li se ili jede< svi ćemo završiti u paklu, samo je pitanje vremena< ne budi stara kuhana noga, sestro, ne mislim još žaleći< zašto ne popiješ i ti jednu? Osjeti se kao da je vrijeme stalo i da se našla unutar nimalo neugodne praznine. Nigdje tla oko nje ni živih bića na tom ravnodušnom mjestu, no vladalo je ozračje neodređenog prijateljstva. Opijena sam, pomisli. Stric gotovo utrči natrag u dnevnu sobu, otpijajući gutljaje iz visoke čaše pune leda, vode i viskija.!!pogledaj što sam iskamčio od Zandre. Ne znam kako će sad praviti svoje voćne kolače. Jean Louise pokuša izvući štogod iz njega:!!striče Jack, reče.!!gotovo sam sigurna da znaš što se danas dogodilo.!!točno. Znam svaku riječ koju si izrekla Atticusu i gotovo sam čuo do svoje kuće kad si se okomila na Henryja. Stari gad, pratio me do grada.!!prisluškivao si? Cijeli<!!Naravno da ne. Misliš da si sad sposobna razgovarati o tome? Razgovarati o tome?!!da, mislim da jesam. Odnosno, ako ne budeš opet okolišao. Mislim da mi se sad ne sluša o biskupu Colensu. Dr. Finch se udobno namjesti u dvosjedu i nagne se bliže njoj.!!neću okolišati, mila. Znaš li zašto? Jer više ne moram.!!više ne moraš?!!da. Osvrni se, Jean Louise. Osvrni se na jučerašnji dan, na jutrošnju kavu, na 56 Na tri kralja ili Kako hoćete, 2. čin, 4. prizor

158 poslijepodne<!!a što znaš o onome jutros?!!nisi nikad čula za telefon? Zandra je spremno odgovorila na nekoliko vješto postavljenih pitanja. Razglasila si svoje mišljenje po cijelom mjestu, Jean Louise. Danas poslije podne pokušao sam ti malo izokola pomoći da ti olakšam, da ti pružim uvid u stanje stvari, da to malo umekšam<!!što da umekšaš, striče Jack?!!Da umekšam tvoj dolazak na ovaj svijet. Kad je srknuo svoje piće, vidjela je kako su mu pronicljive smeđe oči zasjale nad čašom. Lako je to kod njega smetnuti s uma, pomisli. Toliko se izmotava da ne primijetiš koliko te pomno motri. Lud je, istina je, kao i svaka lija na svijetu. I veći je znalac od lije. Nebesa, pijana sam.!!< osvrni se sad, reče stric.!!još je sve ondje, zar ne? Ona se osvrne. Bogme, bilo je još ondje. Sve do zadnje riječi. Ali nešto je bilo drugačije. Sjedila je šutke i prisjećala se.!!striče Jack, napokon će.!!sve je još ondje. Dogodilo se sve onako kako je bilo. Ali znaš, nekako mi je to podnošljivo. Mogu to< podnijeti. Govorila je istinu. Nije otišla na onaj put kroz vrijeme od kojeg sve postaje podnošljivo. Danas je danas i začuđeno pogleda strica.!!hvala Bogu, tiho će dr. Finch.!!Znaš li zašto je sad podnošljivo, dušo?!!ne, gospodine. Zadovoljna sam stanjem takvim kakvo jest. Ne želim ništa dovoditi u pitanje, samo da mogu ostati ovako. Bila je svjesna stričeva pogleda prikovana na nju i makne glavu ustranu. Nije mu još ni izdaleka vjerovala: počne li govoriti o Mackworthu Praedu i kaže mi da sam ista kao i on, bit ću u Maycomb Junctionu prije mraka.!!na kraju bi to i sama shvatila, čula ga je kako govori.!!ali dopusti da to malo ubrzam. Imala si zgusnut dan. Izdrživo je zato, Jean Louise, što si sad vlastita odgovorna osoba. Ne netko tko pripada Mackworthu Praedu nego sebi. Pogleda strica. Dr. Finch protegne noge.!!malo je složeno, reče,!!i ne želim da ti se dogodi dosadna pogreška dizanja nosa zbog vlastitih kompleksa. Gnjavila bi nas time doživotno pa bismo to morali izbjegavati. Svačiji otok, Jean Louise, svačiji stražar, njegova je savjest. Ne postoji kolektivna svijest. Bila je novost čuti takvo što od njega. No neka govori, nekako će već stići u devetnaesto stoljeće.!!< i onda si je ti, gospođice rođena s vlastitom savješću, negdje na svojem putu poput priljepka zakvačila na očevu. Kad si narasla i postala tako odrasla da se više ni sama nisi poznavala, pobrkala si svojeg oca s Bogom. Nisi ga vidjela kao čovjeka s ljudskim srcem i ljudskim manama. Priznajem ti da je to možda teško vidjeti jer tako rijetko griješi, ali ipak pogriješi, kao i svi mi. Bila si emotivno zakinuta kad si se držala

159 njega, dobivala od njega odgovore, vjerujući da će tvoji zaključci uvijek biti kao i njegovi. Slušala je čovjeka zavaljenog u dvosjedu.!!kad si onaj dan naišla i vidjela da čini nešto što ti se činilo čistom suprotnošću njegovoj savjesti tvoje savjesti doslovno to nisi mogla podnijeti. Fizički si se razboljela od toga. Život ti je postao živi pakao. Morala si se ubiti ili te morao ubiti on da bi bila sposobna djelovati kao samostalan entitet. Ubiti sebe. Ubiti njega. Morala sam ubiti njega da bih živjela<!!govoriš kao da to znaš još odavno. Ti<!!I znam. Kao i tvoj otac. Pitali smo se, katkad, kad će se tvoja i njegova savjest razdvojiti, i zbog čega. Dr. Finch se nasmiješi.!!eto, sad znamo. Jedino mi je drago što sam se našao pri ruci kad je počela galama. Atticus nije s tobom mogao razgovarati kao što razgovaram ja<.!!zašto, gospodine?!!ne bi ga slušala. Nisi ga mogla slušati. Naši bogovi borave daleko od nas, Jean Louise. Ne smiju nikad pasti na razinu ljudi.!!i zato nije uzvraćao? Zato se nije ni pokušao braniti?!!puštao te da razbijaš svoje ikone jednu po jednu. Puštao te da ga svedeš na status ljudskog bića. Volim te. Kako te volja. Dok bi s nekim prijateljem zbog toga povela žestoku diskusiju, razmjenu mišljenja, sraz tvrdih i drugačijih svjetonazora, njega je nastojala uništiti. Htjela ga je razbiti u krhotine, pretvoriti u olupinu, slistiti ga. Childe Roland mračnoj kuli dođe.!!razumiješ li što ti govorim, Jean Louise?!!Da, striče Jack, razumijem te. Dr. Finch prekriži noge i zabije ruke u džepove.!!kad si prestala bježati, Jean Louise, i kad si se osvrnula, taj pokret zahtijevao je izvanrednu hrabrost.!!molim?!!ne mislim na onu vrstu hrabrosti koja vojnika tjera preko ničije zemlje. On je prikupi jer mora. Ovakva je hrabrost ha, sastavni dio čovjekove volje za životom, nečijeg nagona za samoodržanje. Katkad moramo malo ubiti da bismo mogli živjeti. Jer inače, kad to ne činimo, kad žene to ne čine, tada liježu uplakane i njihove im majke svaki dan moraju prati čarape.!!kad sam prestala bježati? Kako to misliš? Dr. Finch se zahihoće.!!znaš, reče.!!toliko si slična ocu. Pokušao sam ti to danas objasniti, no žao mi je što sam se poslužio taktikom na kojoj bi mi pozavidio pokojni George Washington

160 Hill 57. Vrlo si mu slična, osim što si ti zadrta, a on nije.!!kako, molim? Dr. Finch zagrize donju usnu pa je pusti.!!ha da. Zadrta si. Ne previše. Tvoja zadrtost nije veća od obične repe. Jean Louise ustane i priđe policama s knjigama. Uzme rječnik i prolista ga.!! Zadrtost, pročita.!! Imenica. Svojstvo onoga tko je uporno ili bezobzirno odan svojoj vjeri, stranci, nazoru ili mišljenju. Objasnite svoju tvrdnju, gospodine.!!samo sam pokušao odgovoriti na tvoje aktualno pitanje. Dopusti da malo razradim tu definiciju. Što čini zadrt čovjek kad naiđe na nekoga tko propitkuje njegovo mišljenje? Ne popušta. Ostaje nepokolebljiv. Ne pokušava ni slušati nego samo juriša. I sad, ovo što ti se dogodilo s ocem bilo je pramajka svih izbacivanja iz takta pa si pobjegla. I to samo kako. Sigurno si se naslušala prilično neugodnih izjava otkako si došla kući, no umjesto da uzjašeš konja i naslijepo nasrneš na njih, ti se okreneš i bježiš. Čak si rekla: Ne sviđaju mi se postupci tih ljudi, zato se ne želim njima baviti Bolje bi ti bilo da se njima pozabaviš, dušo, inače nećeš nikad odrasti. Sa šezdeset godina bit ćeš ista kao i sada samo što ćeš tada biti medicinski slučaj, a ne moja nećakinja. Sklona si tome da u mislima nikome ne daješ prostora za njihov način razmišljanja, ma koliko ih smatrala šašavima. Dr. Finch spoji ruke i stavi ih na potiljak.!!bože dobri, dijete, ljudi se ne slažu s ljudima iz Klana, ali svakako ih ne pokušavaju sprječavati u tome da navlače plahte i javno se sramote.»zašto ste dopustili gospodinu O Hanlonu da govori?jer je on to htio.«bože, što sam učinila?!!ali oni ljudima nanose bol, striče Jack<!!To je već nešto drugo i to je samo još jedna stvar koju nisi uzela u obzir kod svojeg oca. Naširoko si govorila o despotima, Hitlerima i kusastim pasjim skotovima uzgred, odakle ti to? Podsjeća me na hladnu zimsku noć, lov na oposuma< Jean Louise se lecne.!!sve ti je to ispričao?!!o da, ali nemoj se sad početi zabrinjavati zbog naziva koje si mu prišila. Ima taj odvjetničku kožu. Čuo je svojedobno i gore stvari na svoj račun.!!ali ne od svoje kćeri.!!uglavnom, htio sam reći< Prvi put otkako pamti doživjela je da je stric vraća na temu. Drugi put otkako pamti doživjela je da se njezin stric ponašao netipično za sebe: prvi put bio je kad je sjedio u njihovoj staroj dnevnoj sobi, šutio i slušao tihi žamor (Bog ti nikad ne šalje više nego što možeš podnijeti) i rekao:!!bole me pleća. Ima li u ovoj kući viskija? Danas je dan za čuda, pomislila je. 57 George Washington Hill ( ), predsjednik tvrtke American Tobacco, poznat po promidžbenoj kampanji kojom je zagovarao pravo žena na uživanje duhana u javnosti.

161 !!< klanovci mogu paradirati koliko god ih volja, ali kad počnu bacati bombe na ljude i mlatiti ih, znaš li tko će ih prvi pokušati zaustaviti?!!da, gospodine.!!on se ravna po zakonu. Učinit će što može da spriječi nekoga da naudi nekome drugome, a zatim će se okrenuti i pokušati zaustaviti same federalne vlasti< baš kao i ti, dijete. Ti si se okrenula i suprotstavila ništa manje nego vlastitom limenom bogu ali upamti ovo, on će uvijek postupati po slovu i u duhu zakona. Tako on živi.!!striče Jack<!!Nemoj sad početi osjećati krivnju, Jean Louise. Nisi danas učinila ništa pogrešno. I nemoj se, tako ti Johna Henryja Newmana 58, početi brinuti zbog neke svoje zadrtosti. Rekao sam ti da nije veća od repe.!!upamti i ovo: uvijek je lako osvrnuti se i vidjeti što smo bili, jučer, prije deset godina. Teško je vidjeti što jesmo. Ovladaš li tim trikom, lako ćeš dalje.!!striče Jack, mislila sam da sam cijeli taj osjećaj razočaranja svojim roditeljima prevladala kad sam diplomirala, ali ima nešto< Stric stane kopati po džepovima kaputa. Pronađe što je tražio, izvuče jednu iz kutije i reče:!!imaš li šibicu? Jean Louise ostade zabezeknuta.!!rekoh, imaš li šibicu?!!zar si poludio? Prebio si me kad si me uhvatio s tim< Gade jedan stari! Tako je i bilo, bez najave, jedan Božić kad ju je otkrio ispod kuće s ukradenim cigaretama.!!neka ti to bude dokaz da na svijetu nema pravde. Sad ponekad pušim. To mi je jedan ustupak starosti. Katkad osjetim neku nervozu< barem imam što raditi s rukama. Jean Louise pronađe šibice na stolu kraj svojeg stolca. Kresne jednu i prinese je stričevoj cigareti. Da ima što raditi s rukama, reče u sebi. Upita se koliko su puta te njegove ruke u gumenim rukavicama, bešćutne i svemoćne, vratile neko dijete u život. Lud je, nema što. Dr. Finch držao je cigaretu palcem i dvama prstima. Gledao ju je zamišljeno.!!ne razlikuješ boje, Jean Louise, reče joj.!!nikada nisi, nikad i nećeš. Jedine razlike koje ćeš vidjeti između pojedinih ljudi tiču se razlika u izgledu, inteligenciji, karakteru i tome slično. Nikad nisi bila natjerana na to da sagledaš ljude kao rasu, a sad kad je ta rasa goruće pitanje, i dalje si nesposobna razmišljati rasno. Vidiš samo ljude.!!ali, striče Jack, nemam baš neku posebnu želju istrčati i udati se za crnca ili 58 John Henry Newman ( ), anglikanski svećenik, a zatim engleski kardinal koji je zagovarao pomirenje Anglikanske i Katoličke crkve.

162 nešto slično tome.!!znaš, bavio sam se medicinom gotovo dvadeset godina i bojim se da ljudska bića promatram uglavnom na temelju relativne patnje, ali ću se odvažiti na jednu malu izjavu. Ništa na ovome svijetu neće u tebi izazvati želju da se udaš za crnca samo zato što ideš u školu s jednim od njih ili ideš u školu s hrpama njih. To je jedan od bubnjeva u koje udaraju bjelački suprematisti. Koliko si miješanih brakova vidjela u New Yorku?!!Kad malo razmislim, vraški malo. Relativno gledano.!!eto ti odgovora. Bijeli suprematisti zaista su pametni. Ako ne mogu pobuditi naše strahove pričom o temeljnoj inferiornosti, umotat će je u mijazam seksa jer znaju da je to jedino što plaši ovdašnje fundamentalističke duše. Nastoje među južnjačkim majkama proširiti strah da će im djeca odrasti i zaljubiti se u crnce. Da nisu od toga pravili problem, teško bi se pojavio sam od sebe, a i da je iskrsnuo, bio bi riješen u privatnom okruženju. NAACP ima putra na glavi i što se tog dijela tiče. Ali bijeli suprematisti boje se razuma jer znaju da će ih hladnokrvni razum poraziti. Predrasude, ta prljava riječ, i vjera, ona čista, imaju nešto zajedničko: obje počinju gdje razum prestaje.!!čudno, zar ne?!!to je jedna od čudnovatosti ovoga svijeta. Dr. Finch ustane s dvosjeda i ugasi cigaretu u pepeljari na stolu do nje.!!a sada, mlada damo, vozi me kući. Uskoro će pet. Gotovo je došao čas da odeš po oca. Jean Louise izroni na površinu.!!da odem po Atticusa? Više ga nikad neću moći pogledati u oči!!!slušaj, djevojko. Moraš sa sebe zbaciti taj habit koji nosiš dvadeset godina, i to hitno. Počni odmah. Misliš li da će te Atticus zgromiti munjom?!!nakon svega što sam mu izgovorila? Nakon< Dr. Finch zabije svoj štap u pod.!!jean Louise, jesi li ikad upoznala svojeg oca? Ne. Nije. Bila je prestravljena.!!mislim da te čeka iznenađenje, reče joj stric.!!nemoj mi govoriti da ne možeš, djevojko! Reci to još jedanput i ovim ću te štapom, ne šalim se! Pođoše prema automobilu.!!jean Louise, jesi li ikad razmišljala o povratku kući?!!kući?!!bit ću ti vrlo zahvalan ne budeš li ponavljala zadnju rečenicu ili zadnju riječ svega što ti kažem. Kući. Da, kući. Jean Louise se osmjehne. Opet je postajao stari stric Jack.!!Ne, gospodine, reče.!!e pa, i pod cijenu da te preopteretim, možeš li se ikako odvažiti na to da

163 razmisliš o tome? Možda to još ne znaš, ali ovdje imaš mjesto pod suncem.!!hoćeš reći da me Atticus treba?!!ne baš to. Mislio sam na Maycomb.!!To bi bilo sjajno, ja na jednoj strani, a svi ostali na drugoj. Ako je život beskrajan tijek govorancija kakve sam čula jutros, ne mislim da bih se baš uklopila.!!to je jedna od onih stvari kod Juga koje su ti promaknule. Ostala bi u čudu kad bi znala koliko je ljudi na tvojoj strani, ako je strana prava riječ. Nisi nikakav poseban slučaj. Šuma je prepuna takvih poput tebe, ali trebamo ih još. Ona upali motor i unatraške odveze automobil kolnim prilazom. Reče:!!Što da, zaboga, učinim? Ne mogu im se suprotstavljati. Nema u meni više borbenosti<!!nisam ni mislio na borbu, nego na odlazak na posao svako jutro, vraćanje kući navečer, druženje s prijateljima.!!striče Jack, ne mogu živjeti u mjestu koje mi ne odgovara i kojem ja ne odgovaram. Dr. Finch reče:!!hmph. Melbourne je rekao<!!ako mi kažeš što je Melbourne rekao, zaustavit ću ovaj automobil i izbacit ću te van, točno ovdje! Znam da mrziš pješačiti nakon šetnje u crkvu i natrag i razvlačenja one mačke po dvorištu, već ti je dosta. Ostavit ću te vani, nemoj misliti da neću! Dr. Finch uzdahne.!!kako si gruba prema malaksalu starcu, ali ako želiš živjeti u mraku, to je tvoje pravo<!!vraga malaksao! Malaksao si koliko i krokodil! Jean Louise poklopi se po ustima.!!no dobro, kad mi ne daš reći što je rekao Melbourne, reći ću to vlastitim riječima: prijatelji te trebaju onda kada su u krivu, Jean Louise, a ne kada su u pravu<!!kako to misliš?!!mislim da je za život na Jugu danas potrebna određena zrelost. Ti je još nemaš, ali imaš neke njezine naznake. Nemaš smjernost misli<!!mislila sam da je bogobojaznost početak mudrosti.!!to je jedno te isto. Poniznost. Stigli su do njegove kuće. Ona zaustavi automobil.!!striče Jack, reče.!!što ću s Hankom?!!Ono što naposljetku budeš htjela, odgovori joj.!!blago ga otpiliti?!!a-ha.!!zašto?!!nije tvojeg soja.

164 U ljubavi s kim želiš, u braku sa sebi ravnim.!!gledaj, neću se prepirati s tobom oko usporednih vrijednosti ološa<!!to nema nikakve veze s tim. Umorila si me. Želim svoju večeru. Dr. Finch pruži ruku i uštine je za bradu.!!doviđenja, gospođice, reče.!!zašto si se danas toliko trudio oko mene? Znam koliko mrziš izlaziti iz te kuće.!!jer si ti moje dijete. Ti i Jem bili ste djeca koju nikad nisam imao. Vas dvoje nešto ste mi jednom davno dali i sad nastojim otplatiti dug. Vas dvoje pomogli ste mi<!!kako, gospodine? Dr. Finch uzvine obrve.!!zar ne znaš? Zar ti Atticus nije imao prilike to ispričati? Čudi me da Zandra nije< Dobri Bože, mislio sam da to zna cijeli Maycomb.!!Što to?!!bio sam zaljubljen u tvoju majku.!!moju majku?!!o da. Kad ju je Atticus oženio i kad sam se vratio iz Nashvillea na Božić i sve to, zaljubio sam se u nju preko ušiju. Još sam zaljubljen nisi to znala? Jean Louise nasloni glavu na upravljač.!!striče Jack, toliko me sram sebe same da ne znam što da radim. Kakvu sam samo dreku digla, kao< Dođe mi da se ubijem!!!ne bih to učinio. Već je dovoljno samoubilačkog čina za jedan dan.!!i sve ovo vrijeme, ti si<!!naravno, dušo.!!je li Atticus to znao?!!svakako.!!striče Jack, osjećam se manjom od makova zrna.!!stvarno nisam mislio to postići. Nisi sama, Jean Louise. Nisi poseban slučaj. Idi sad po svojeg oca.!!i ti to tek tako?!!aha. Tek tako. Kao što rekoh, ti i Jem bili ste mi vrlo posebni bili ste mi djeca snova 59, ali kao što Kipling reče, to je druga priča< potraži me sutra i u grobu me nađi 60. Bio je jedina njoj poznata osoba koja je mogla parafrazirati tri autora u jednoj rečenici tako da i dalje zvuče smisleno. 59 Djeca snova, djelo Charlesa Lamba ( ) 60 Riječi koje je Merkucije prije smrti uputio Romeu u 3. činu, 1. prizoru Shakespeareove tragedije Romeo i Jullja

165 !!Hvala, striče Jack.!!Hvala tebi, Scout. Dr. Finch izađe iz automobila i zalupi vrata. Gurne glavu kroz prozor, zadigne obrve i reče svečanim glasom: Bijah izvanredna mlada dama Parom iz slezene razdirana. 61 Jean Louise bila je već na pola puta prema gradu kad se sjetila. Nagazila je na kočnicu, provirila kroz prozor i poviknula prilici koja se još nazirala u daljini:!!al ludiranja naša uvijek su valjana, nisu li, striče Jack? 61 Iz komične dvočinke Ruddigore ili Vještičja kletva Gilberta i Sullivana iz 1887.

166 U 19 šla je u uredsko predsoblje. Henry je još sjedio za stolom. Priđe mu.!!hank?!!zdravo, reče joj.!!u pola osam večeras? upita ga.!!da. Dok su dogovarali sastanak za rastanak, u njoj je navirala i vraćala se plima i ona joj je trčala ususret. Bio je dio nje, bezvremen kao i Finchev pristan, kao Coninghami i Old Sarum. Od Maycomba i okruga Maycomb naučio je ono što ona nikad nije spoznala niti će kad naučiti i zbog Maycomba mu je postala neiskoristiva u bilo kojem svojstvu osim kao njegova najstarija prijateljica.!!jesi to ti, Jean Louise? Očev je glas prepadne.!!jesam, gospodine. Atticus izađe iz svojeg ureda u predsoblje i uzme svoj šešir i štap s vješalice.!!spremna? upita je. Spremna. Ti mene pitaš jesam li spremna. Što si ti, nešto što sam pokušala izbrisati i utabati u zemlju, i ti mi kažeš spremna? Ne mogu te potući, ne mogu ti se pridružiti. Zar ne znaš to? Priđe mu.!!atticuse, reče.!!meni je<!!možda ti je žao, no ja sam ponosan na tebe. Ona podigne pogled i vidi oca sveg ozarenog.!!što?!!kažem da sam ponosan na tebe.!!ne razumijem te. Uopće ne razumijem muškarce i nikada neću.!!uvijek sam se nadao da će se moja kći zauzeti za ono što smatra ispravnim da će se prije svih usprotiviti meni. Jean Louise protrlja nos.!!rekla sam ti neke prilično ružne stvari, reče mu.

167 Atticus reče:!!mogu prihvatiti da mi govore bilo što dokle god to ne stoji. Ti čak i ne znaš kako se kune, Jean Louise. Usput, gdje si čula za onu kusastu vrstu?!!ovdje, u Maycombu.!!Bože, što si sve naučila. Bože, što sam sve naučila. Nisam htjela da mi se naruši moj svijet, a htjela sam zgaziti čovjeka koji mi ga nastoji očuvati. Htjela sam pregaziti sve ljude poput njega. To je valjda poput zrakoplova: oni su otpor zraka, a mi smo potisak i zajedno održavamo cijelu priču u letu. Ako je nas previše, naginjemo se naprijed, a ako je njih previše, naginjemo se natrag sve je pitanje ravnoteže. Ne mogu ga pobijediti i ne mogu mu se pridružiti<!!atticuse?!!molim?!!mislim da te jako volim. Primijeti kako su se ramena staroga neprijatelja opustila i vidje kako je zabacio šešir na potiljak.!!idemo kući, Scout. Dan je bio dug. Otvori mi vrata. Stane ustranu da ga propusti. Išla je za njim do automobila i gledala ga kako s mukom ulazi na prednje sjedalo. Dok mu je u sebi željela dobrodošlicu među ljudski rod, malko zadrhti od naglog otkrića. Netko mi je prešao preko groba, pomisli, vjerojatno Jem po nekom idiotskom poslu. Obiđe automobil i dok je ulazila na vozačko mjesto, ovaj put pripazi da se ne udari u glavu.

168 HARPER LEE, američka spisateljica, rođena je godine u Monroevilleu u Alabami. Pohađala je ženski koledž u Montgomeryju te potom studirala pravo na Sveučilištu Alabama, a zatim radila u zračnoj kompaniji. Prijateljevala je s budućim slavnim piscem Trumanom Capoteom i pisala kratke priče sve dok se nije potpuno posvetila pisanju romana Ubiti pticu rugalicu. Objavila ga je godine i za njega primila Pulitzerovu nagradu, Predsjednikovu medalju slobode i brojne druge književne nagrade i priznanja. Knjiga je postala klasik američke književnosti i jedan od najboljih i najljepših romana 20. stoljeća. Prevedena je na pedesetak jezika i prodana diljem svijeta u više od 30 milijuna primjeraka. Dvije godine nakon izlaska knjige snimljen je i kultni film s Gregoryjem Peckom koji je svoju ulogu ovjenčao Oscarom. Nakon objavljivanja Ptice rugalice Harper Lee se povukla s književne scene. Zato je za sve ljubitelje njezina štiva još veće iznenađenje njena nova knjiga Idi, postavi stražara. Riječ je o rukopisu koji je autorica napisala pedesetih godina prošlog stoljeća, nekoliko godina prije Ubiti pticu rugalicu, ali ga dosada nije objavila.