BLAGOSLOVLJENO KRALJEVSTVO NJEGOVO

Size: px
Start display at page:

Download "BLAGOSLOVLJENO KRALJEVSTVO NJEGOVO"

Transcription

1 Jasmin Milić BLAGOSLOVLJENO KRALJEVSTVO NJEGOVO Tumačenje euharistijskog bogoslužja prema Knjizi zajedničkih molitava (The Book of Common Prayer) Osijek, 2012.

2 dr.sc. Jasmin Milić BLAGOSLOVLJENO KRALJEVSTVO NJEGOVO Tumačenje euharistijskog bogoslužja prema Knjizi zajedničkih molitava (The Book of Common Prayer) Copyright (znak) 2012 by Jasmin Milić Izdavač: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Osijek Lektura: Ana Jerković Tisak: Grafika, Osijek ISBN:

3 Povodom 350. obljetnice izdanja The Book of Common Prayer (Knjige zajedničkih molitava), 1662.

4

5 SADRŽAJ PREDGOVOR Euharistijsko bogoslužje Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH UVODNE NAPOMENE Kratka povijest Knjige zajedničkih molitava Američka izdanja BCP BCP u izdanju Reformirane episkopalne crkve Knjiga zajedničkih molitava na hrvatskom jeziku BCP o sakramentima BCP o Euharistiji Nazivi za euharistiju Služitelji euharistije Liturgijsko ruho služitelja euharistije i liturgijske boje Liturgijsko ruho Liturgijske boje Oltar ili stol Gospodnji? Koliko često slaviti euharistiju? Glazba i pjevanje u liturgiji Dodatno pojašnjenje termina

6 2. SLUŽBA RIJEČI Uvodni obredi Introit ulazna pjesma Uvodna aklamacija: U ime Trojedinoga Boga, Liturgija slika Kraljevstva nebeskoga Molitva za pročišćenje Dekalog Deset zapovijedi i Sažetak zakona Kyrie eleison Gospodine, smiluj se Molitva za milost Gloria in excelsis Deo Slava Bogu na visini Molitva dana ili kolekta Salutacija Pozdrav Kolekta Biblijska čitanja Propovijed Credo Vjerovanje Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet (Molitva vjernika) Pokajnički čin Ekshortacija Poticaj Poziv na na pokajanje i ispovijed Opća ispovijed grijeha Navještaj oproštenja Riječi utjehe Znak mira EUHARISTIJSKA SLUŽBA Otvorena pričest

7 3.2. Prinos darova Euharistijski kruh Euharistijsko vino Euharistija Starozavjetna pozadina Euharistijska molitva rane Crkve Struktura euharistijske molitve u EBPRKC Uvodni dijalog (Sursum corda Uzdignimo svoja srca) Predslovlje Sanctus Svet Euharistijska molitva Riječi ustanovljenja Tajna vjere Anamneza Epikleza Molitva prinošenja Euharistijska doksologija Obred pričesti Očenaš Molitva Gospodnja Lomljenje kruha Aleluja, žrtvovan je Krist, pasha naša Agnus Dei Jaganjče Božji Molitva poniznog pristupanja Sancta sanctis Sveto svetima Pričest Pričest pod obje prilike

8 Riječi služitelja kod podjele i način primanja Svete pričesti Preostali elementi kruha i vina Disciplinske mjere Molitva nakon pričesti (Popričesna molitva) Završni obred Blagoslov Otpust ZAKLJUČAK BIBLIOGRAFIJA BILJEŠKA O AUTORU

9 KRATICE BCP The Book of Common Prayer (Knjiga zajedničkih molitava) EBPRKC Euharistijsko bogoslužje Protestantske reformirane kršćanske crkve PRKC Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj REC Reformed Episcopal Church (Reformirana episkopalna crkva) 9

10

11 PREDGOVOR Ove, godine, obilježava se 350 godina od objavljivanja znamenite liturgijske knjige The Book of Common Prayer (Knjiga zajedničkih molitava), Iako su ovome izdanju prethodila i ranija izdanja o kojima će biti više riječi u uvodnim napomenama ove knjige, upravo je izdanje iz najznačajnije u daljnjem razvoju liturgije Engleske crkve, kao i drugih protestantskih crkava unutar kojih se razvijala liturgijska praksa. Bogoslužje Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj temeljeno je upravo na Knjizi zajedničkih molitava budući je isto prepoznato kao teološki i kulturološki relevantno za prostor u kojem PRKC djeluje. Stoga je proučavanje Knjige zajedničkih molitava relevantno i u kontekstu hrvatskoga protestantizma. Liturgija Knjige zajedničkih molitava izrasla je iz višestoljetne kršćanske prakse novozavjetnih kršćana, patrističkoga doba i reformacije. Liturgija Knjige zajedničkih molitava je reformirana liturgija. Cilj njezinih uređivača nije bio da se sve do tada učinjeno na polju liturgije ukloni i napiše potpuno nova liturgija (ili pak da se liturgija ukloni iz crkvene prakse), već da se sadržaju liturgije poda smisao u skladu s reformacijskim načelima. Liturgija Knjige zajedničkih molitava ima i svoju ekumensku dimenziju. Kršćani, i pored velikih raskola koji su se zbili u 11. i 16. stoljeću, ipak baštine višestoljetnu zajedničku povijest u kojoj su nastali prekrasni liturgijski obrasci. I Rimokatolička 11

12 se crkva, nakon Drugog vatikanskog koncila u velikoj mjeri približila reformacijskoj praksi. Molitve, himni i slično, koje izgovaramo na našim liturgijama unutar različitih crkava, zapravo svjedoče našu zajedničku povijest i baštinu. Liturgija nas stoga ujedinjuje s kršćanima svih vremena, kao i s kršćanima različitih tradicija u današnjem vremenu. Ova je knjiga skromni pokušaj da se liturgijsko bogoslužje po Knjizi zajedničkih molitava predstavi kako onima koji su dio liturgijskih crkava (no možda nedovoljno poznaju smisao i značenje određenih liturgijskih molitava i gesti), tako i onima koji zbog nedovoljnog znanja, predrasuda ili vlastitog uvjerenja zaziru od liturgijskog načina bogoslužja. Ova knjiga sigurno neće odgovoriti na sva pitanja niti dati sve informacije po pitanju euharistijske liturgije odnosno Knjige zajedničkih molitava, no vjerujem da će barem biti poticaj za daljnje proučavanje ove neiscrpne teme. Zahvaljujem mojim dragim kolegama i prijateljima, preuzvišenom dr.sc. Leonardu Begu, prečasnom dr.sc. Nenadu Tupeši i Saši Maligecu, za njihove savjete, mišljenje i pomoć pri pisanju ove knjige. Zahvaljujem i svojoj supruzi Tamari na iščitavanju rukopisa i ukazivanju na određene tipkarske pogreške. Zahvaljujem i Ani Jerković na lekturi teksta. Autor 12

13 EUHARISTIJSKO BOGOSLUŽJE Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, prema BCP 1662., 1928., 1979 i REC BCP Prijevod: Michael Brian Heller Danijela Vidaković Jadran Jelovčić Liturgijska lektura molitvenih tekstova: dr.sc. Dražen Kušen Priredio: dr.sc. Jasmin Milić

14

15 EUHARISTIJSKO BOGOSLUŽJE Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj SLUŽBA RIJEČI Služitelji u procesiji prilaze stolu Gospodnjem. Stol Gospodnji treba biti prekriven čistim bijelim platnom. Može se pjevati himan, psalam ili duhovna pjesma. Povlastica je biskupa voditi euharistijsko bogoslužje. Ukoliko je biskup odsutan, redoviti služitelj euharistijskog bogoslužja je svećenik (prezbiter). Službu riječi, ukoliko ne slijedi euharistijska služba, može predvoditi i đakon odnosno propovjednik-laik. U pravilu, ukoliko je više služitelja (koncelebracija), jedan je služitelj predsjedatelj liturgije, dok drugi pomažu predsjedatelju, pazeći da svatko obavlja onaj dio liturgije koji je svojstven njegovoj službi. Narod stoji, služitelj kaže: Blagoslovljen Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Narod: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo, sada i dovijeka. Amen. Od Uskrsa do Duhova može se dodati: 15

16 Služitelj: Aleluja, Krist je uskrsnuo! Narod: Uskrsnuo je Gospodin, doista, aleluja! U vrijeme korizme i u drugim pokorničkim prigodama može se dodati: Služitelj: Blagoslivljajmo Gospodina koji oprašta sve grijehe naše! Narod: Milost njegova ostaje dovijeka: 16 Služitelj moli MOLITVU ZA PROČIŠĆENJE: Svemogući Bože, pred tobom su sva srca otvorena, sve želje znane i sve tajne otkrivene. Nadahnućem svoga Svetoga Duha očisti nam misli srca, kako bismo te savršeno ljubili i dostojno veličali tvoje sveto Ime; Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Može se izreći DEKALOG: Dio koji je napisan manjim slovima može se izostaviti. Dekalog se može i izostaviti, pazeći da se ipak izgovara barem jedne nedjelje u mjesecu. Služitelj: Bog izgovori sve ove riječi: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca onih koji me mrze na djeci do trećeg i četvrtog

17 koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Sjeti se da svetkuješ dan počinka. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana šabat, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan počinka. Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj. Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Ne ubij! Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Ne učini preljuba! Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. 17

18 Služitelj: Ne ukradi! Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Narod: Gospodine smiluj nam se, i prikloni srca naša zakonu svome. Služitelj: Ne poželi (ništa što je tuđe) kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga! Narod: Gospodine, usrdno te molimo, smiluj nam se i upiši sve svoje zakone u srca naša. Ukoliko se Dekalog izostavlja, služitelj govori SAŽETAK ZAKONA: Poslušajmo što nam kaže naš Gospodin Isus Krist: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. Mt 22, Ovdje se nakon Sažetka zakona može pjevati ili izgovarati KYRIE Služitelj: Gospodine, smiluj se. Narod: Gospodine, smiluj se. Služitelj: Kriste, smiluj se. Narod: Kriste, smiluj se. Služitelj: Gospodine, smiluj se. Narod: Gospodine, smiluj se. 18

19 Ili: TRISAGION: Služitelj: Sveti Bože, Sveti Moćni, Sveti Besmrtni, Narod: Smiluj nam se. Ili: Služitelj: Sveti Bože, Narod: Sveti Bože. Služitelj: Sveti Moćni. Narod: Sveti Moćni. Služitelj: Sveti Besmrtni Narod: Sveti Besmrtni, smiluj nam se. Molitva za milost Služitelj: Pomolimo se. Gospodine, svemogući, vječni Bože, udostoji se, molimo te, naša srca i tijela upravljati, posvetiti i voditi putovima tvojih Zakona, kako bi vršeći tvoje zapovijedi, pod tvojom moćnom zaštitom, dušom i tijelom bili sačuvani sada i u vječnosti; po našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu. Amen Kada je određeno, pjeva se ili recitira GLORIA IN EXCELSIS DEO ili neka druga pjesma hvale, bilo kao dodatak prethodnome ili umjesto toga. Gloria se u pravilu izostavlja u Adventu i Korizmi. Služitelj: Slava Bogu na visini! Svi: I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo te. Blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te. Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje. Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući. Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste, Gospodine Bože, Jaganjče 19

20 Božji, Sine Očev. Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se. Jer ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste. Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen Molitva dana (COLECTA) Služitelj kaže narodu: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Služitelj: Pomolimo se. Služitelj izgovara MOLITVU DANA. Narod: Amen. Čitanja Narod sjedi. Čita se jedno ili dva čitanja, kako je određeno. Ukoliko se čitaju dva čitanja prije Evanđelja, prvo bi trebalo biti iz SZ, a drugo iz NZ (epistola), kako je već određeno po ABC lekcionaru. Ukoliko se koristi lekcionar iz BCP (REC BCP 2003.), tada se čita samo jedno čitanje (epistola) prije Evanđelja. Čitač kaže: Čitanje iz Može se dodati navod poglavlja i redaka. 20

21 Narod: Poslije svakog čitanja, čitač može reći: Riječ je Gospodnja. Bogu hvala. Ili čitač može reći: Ovdje završava čitanje (epistola ili poslanica). Nakon svakog čitanja može slijediti himan ili duhovna pjesma. Nakon čitanja Staroga zavjeta, može se izgovarati ili pjevati psalam završavajući ga sa SLAVA OCU (GLORIA PATRI). Služitelj ili neka druga određena osoba i zajednica mogu izgovarati psalam naizmjence, redak za retkom, odnosno zajednica može izgovarati jedan redak koji je u pravilu uzet iz samoga psalma. Ukoliko se prije Evanđelja uzima samo jedno čitanje, onda pripjevni psalam slijedi iza toga čitanja. Poželjno je da prva dva čitanja i psalam čitaju drugi služitelji ili pak ovlašteni laici, a ne predsjedatelj liturgije. Ukoliko službu riječi služi propovjednik-laik, tada se uzimaju oba ili jedno od prva dva čitanja. Svi stoje. Pjeva se ALELUJA kao poklik Evanđelju. Aleluja se izostavlja u korizmi. Umjesto Aleluja može se pjevati neka druga svečana pjesma. Poželjno je da takva pjesma sadrži usklik Aleluja u sebi. U pravilu se Evanđelje čita (ili pjeva) iz sredine crkve. Čita ga đakon ili svećenik. Prikladno je da se tekst Evanđelja čita iz evanđelistara. Đakon ili svećenik: Sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po Narod: Slava tebi, Gospodine. 21

22 Narod: Nakon čitanja, čitač kaže: Evanđelje Gospodinovo. Slava Tebi, Kriste. Propovijed Prije propovijedi, propovjednik može izreći jednu od sljedećih invokacija: Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj. Psalam 19,15 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Matej 28,19 Nedjeljama i na druge glavne blagdane slijedi VJEROVANJE (CREDO). U pravilu se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. U određenim prilikama izgovara se i Apostolsko vjerovanje, a kada to BCP propisuje, može se izgovarati i Atanazijevo vjeroispovijedanje. Za vrijeme izgovaranja vjerovanja, svi stoje. Služitelj može pozvati narod da izgovori vjerovanje ovim ili sličnim riječima: Kršćani, što vjerujete? Svi: Nicejsko-carigradsko vjerovanje Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, 22

23 svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao čovjekom. Raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen. Ili: Apostolsko vjerovanje Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu sveopću Crkvu, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen. Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet (Molitva vjernika). Zazivi MOLITVE ZA CJELOKUPNU KRISTOVU CRKVU I ZA SAV SVIJET koja se naziva i MOLITVA VJERNIKA izriču se u sljedećem obliku ili pak u alternativnim oblicima (Knjiga zajedničkih molitava, 23

24 2003. str ). Nakon svakoga zaziva molitve, prisutni prema uputama mogu izgovarati prikladan odgovor. Pomolimo se za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet. Svemogući, vjekovječni Bože, svojom si nas svetom Riječju poučio kako treba moliti, tražiti i zahvaljivati za sve ljude. Ponizno te molimo, premilostivi Bože, da primiš ove naše molitve koje donosimo pred tvoje božansko veličanstvo. Svoju sveopću Crkvu, molimo te, neprestano nadahnjuj duhom istine, jedinstva i sloge. Daj da svi koji ispovijedaju tvoje sveto Ime prionu uz istinu tvoje svete Riječi te žive u jedinstvu i u pobožnoj ljubavi. Daj milosti svim biskupima (posebno ) i ostalim službenicima da životom i naukom pronose tvoju istinu i živu Riječ, te pravo i predano dijele tvoje svete sakramente. Narodu svome, a posebno ovoj okupljenoj zajednici, podari, Gospodine, nebesku milost, da smjernim srcem i dužnim poštovanjem slušaju i prihvaćaju tvoju svetu Riječ, i u sve dane svoga života istinski služe tebi u svetosti i pravednosti. Molimo te i da upravljaš srcima onih koji su na vlasti u ovoj zemlji, kao i u drugim zemljama (posebno ), kako bi mogli donositi mudre odluke i pravilno postupati na dobrobit i za mir cijeloga svijeta. Otvori, Gospodine, oči svih ljudi da spoznaju tvoju milosrdnu ruku u svim tvojim djelima, kako bi mogli, radujući se sa svim stvorenjem, tebi iskazivati čast svojim životom i biti vjerni upravitelji tvojih dobara. Najponiznije te molimo, Gospodine, da po svojoj dobroti utješiš i podigneš ( i) sve one koji su u ovome prolaznome 24

25 životu pritisnuti nevoljom, žalošću, siromaštvom, bolešću ili su u bilo kojoj drugoj potrebi. Dodatni zazivi i zahvale mogu se ovdje uvrstiti Blagoslivljamo tvoje sveto Ime poradi onih tvojih slugu koji su preminuli u vjeri i bogobojaznosti (posebno ). Usrdno te molimo, pomogni nam slijediti njihov dobar primjer (i primjer ), kako bismo zajedno s njima mogli imati udjela u nebeskom kraljevstvu. Usliši ove naše molitve, Oče, poradi Isusa Krista, našega jedinoga Posrednika i Zagovornika. Amen. Ukoliko ne slijedi euharistijska služba, slijedi Očenaš, blagoslov i otpust. Kada službu riječi predvodi đakon odnosno propovjednik laik, ne izgovara se blagoslov već samo otpust. Pokajnički čin (CONFITEOR) Služitelj može izgovoriti ovaj POTICAJ ili pak poticaj iz BCP Napomena: Poticaj će se svakako izgovarati prve nedjelje adventa, prve nedjelje korizme i na nedjelju Svetog Trojstva. Ljubljeni u Gospodinu, Spasitelj naš Isus Krist, noć prije svoje patnje, ustanovio je sakrament svoga Tijela i Krvi kao znak i zalog za trajno sjećanje na žrtvu njegove smrti i za duhovno sudioništvo u njegovu uskrslom životu. U ovim svetim otajstvima, mi smo jedno tijelo u njemu te udovi jedni drugih. Imajući na umu, dakle, njegovu veliku ljubav za nas, i u poslušnosti njegovoj zapovijedi, njegova Crkva uzvraća Svemogućem Bogu našem nebeskom Ocu, beskrajnu zahvalnost za stvaranje svijeta, za njegovu stalnu providnost za nas, za 25

26 njegovu ljubav prema cijelom čovječanstvu, kao i za otkupljenje svijeta po Spasitelju našem Isusu Kristu. On je na sebe uzeo naše tijelo i ponizio samoga sebe sve do smrti na križu, da bi nas učinio djecom Božjom po sili Duha Svetoga, te nas uzdigao do vječnoga života. No, ako pravo sudjelujemo u slavljenju ovih svetih otajstava i hranimo se tom duhovnom hranom, moramo se sjetiti dostojanstva toga svetog sakramenta. Podsjećam vas, stoga, kako je sveti Pavao poticao sve osobe da se pažljivo pripreme prije negoli jedu od toga Kruha i piju od toga Kaleža. Naime, kao što je velika dobrobit ako sveti sakrament primamo pokajanim srcem i živom vjerom, tako je velika opasnost ako ga primamo nedolično, ne prepoznajući Tijelo Gospodinovo. Prosudite, stoga, sami sebe, da ne bi bili suđeni od Gospodina. Ispitajte svoje živote i budite vođeni pravilom Božjih zapovijedi, kako biste mogli zapaziti jeste li zgriješili u onome što ste učinili ili u onome što ste propustili, da li mišlju, riječju ili djelom. Priznajte svoje grijehe pred Svemogućim Bogom, s namjerom da promijenite život, spremni da popravite i nadoknadite sve štete i pogreške učinjene drugima od vas. Da bi vama moglo biti oprošteno, oprostite i vi onima koji su vas povrijedili, a onda, izmireni jedan s drugim, dođite na gozbu te najnebeskije hrane. Na koncu, ako u svojoj pripremi trebaš pomoć i savjet, idi i podijeli svoju bol povjerljivom pastoru koji te razumije. Ispovijedi svoje grijehe, da bi mogao primiti dobrobit odrješenja, te duhovnu uputu i savjet; radi uklanjanja sumnji, sigurnost oproštenja i jačanje tvoje vjere. Kristu, našem Gospodinu, koji nas ljubi, koji nas je oprao u svojoj vlastitoj krvi i učinio nas kraljevskim svećenstvom da služimo njegova Boga i Oca; njemu neka je slava u Crkvi i zauvijek. Po njemu neprestano prinosimo žrtvu hvale koja je naša obvezujuća 26

27 dužnost i služba. S vjerom u njega, pođimo hrabro pred prijestolje milosti i ponizno priznajmo svoje grijehe Bogu. Služitelj izgovara jedan ili oba biblijska stiha: Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. 1 Ivanova 1,8.9 Imajući dakle velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa Isusa, Sina Božjega čvrsto se držimo vjere. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Hebrejima 4,14.16 Služitelj nastavlja: Svi vi koji se istinski i iskreno kajete za svoje grijehe, ljubite i pomažete bližnjemu svome, želite živjeti novim životom, izvršavati Božje zapovijedi i od sada hodati njegovim svetim putovima; pristupite s vjerom (uzmite sveti sakrament za svoju utjehu;) i ponizno priznajte grijehe svemogućemu Bogu (pobožno klečeći). Ili: Priznajmo ponizno svoje grijehe svemogućemu Bogu. Nakon trenutka tišine služitelj i narod zajedno mole: BCP Svemogući Bože, Oče našega Gospodina Isusa Krista, Stvoritelju svega, koji ćeš suditi svim ljudima, priznajemo i žalimo zbog mnogih naših grijeha i pokvarenosti koje smo povremeno činili mišlju, riječju i djelom protiv tvojeg božanskog veličanstva, 27

28 izazivajući tvoj gnjev i ogorčenje. Istinski se kajemo i žalimo zbog naših prijestupa. Bolno nam je sjećanje na njih, a teret je njihov pretežak. Smiluj nam se, smiluj nam se, milostivi Oče, poradi Sina svojega Isusa Krista; oprosti nam prošle prijestupe i podaj nam da ti od sada služimo novim životom koji će ti biti ugodan, na slavu i čast tvojeg Imena; po Isusu Kristu, našem Spasitelju. Amen. ili Milosrdni Bože, ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe; mišlju, riječju, djelom i propustom. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim; niti svoje bližnje kao same sebe. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Poradi Sina svojega Isusa Krista, smiluj nam se i oprosti nam, kako bismo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putovima, na slavu tvoga svetoga Imena. Amen. BCP Ukoliko je prisutan biskup, upućuje sljedeće riječi NAVJEŠTAJA OPROŠTENJA. U njegovu odsustvu navještaj oproštenja upućuje prezbiter. BCP Smilovao vam se svemogući Bog, naš nebeski Otac, koji je u svojem velikom milosrđu obećao oproštenje grijeha svima koji mu se budu obratili skrušenim srcem i istinskom vjerom; bio vam milostiv + i oslobodio vas od svih vaših grijeha; osnažio vas i učvrstio u svemu dobru i uveo vas u život vječni; po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

29 Ili: BCP Smilovao vam se svemogući Bog, oprostio vam + grijehe vaše po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. Služitelj potom može reći jednu ili više sljedećih rečenica, prethodno rekavši: Čujmo riječi utjehe našega Gospodina Isusa Krista izgovorene svima koji mu se iskreno utječu. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Matej 11,28 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ivan 3,16 Čujmo što Sveti Pavao govori: Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike. 1 Timoteju 1,15 Čujmo što Sveti Ivan govori: Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše. 1 Ivanova 2,1-2 Izmjena mira Svi stoje. Služitelj govori narodu: Mir Gospodnji bio uvijek s vama. Narod: I s duhom tvojim. Tada se služitelji i narod mogu međusobno pozdraviti, odnosno izmijeniti znak mira u ime Gospodnje. 29

30 EUHARISTIJSKA SLUŽBA Služitelj može započeti euharistijsku službu ovim riječima: Naša braća i sestre kršćani iz ostalih denominacija Kristove Crkve, i svi kršteni, koji iskreno ljube našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, pozvani su k stolu Gospodnjem. Služitelj može započeti PRINOS DAROVA: ODLOMCI O PRINOSU DAROVA Može se uzeti jedan od sljedećih ili neki drugi prikladni svetopisamski odlomak: Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! Ps 50,14 Dajte Gospodinu slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove. Ps 96,8 Hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu. Bogu na ugodan miris. Ef 5,2 Zaklinjem Vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu kao svoje duhovno bogoslužje. Rim 12,1 Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Mt 5,23.24 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! Heb 13,

31 Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno! Otk 4,11 Tvoja je, Gospodine, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospodine, kraljevstvo, i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 1 Ljet 29,11 Ili ovaj poziv Darove i prinose našega života i rada, radosno izručimo Gospodinu. Za vrijeme prinosa darova može se pjevati himan ili duhovna pjesma. U isto vrijeme đakon odnosno služitelj priprema stol Gospodnji stavljajući kruh i vino onoliko koliko misli da će biti dovoljno. Kada se prikupi milostinja za siromašne i ostali darovi, đakon, ili neka druga određena osoba za tu svrhu, prinosi prikupljene darove prezbiteru, koji ih ponizno predstavlja te ih stavlja na stol Gospodnji. Prikupljeni darovi mogu biti posvećeni Gospodinu predloženim riječima, dužom doksologijom ili sličnim riječima, pjevajući ili izgovarajući: Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi. Amen 1 Ljet 29,14 Narod: Narod ostaje stajati. Predsjedatelj, bilo da je biskup ili svećenik, pjeva ili govori SURSUM CORDA: Gospodin s vama. I s duhom tvojim. 31

32 Služitelj: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Služitelj: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno. Potom služitelj nastavlja pjevati ili govoriti PREDSLOVLJE: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da uvijek i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. Vlastito predslovlje pjeva se ili govori svake nedjelje te u drugim prilikama, kako je određeno. VLASTITA PREDSLOVLJA Predslovlje Dana Gospodnjega Uzima se nedjeljama, kako je određeno. 1. O Bogu Ocu Stvoritelju svjetla i izvore života, koji si nas stvorio na svoju sliku, i pozvao nas na novi život u Isusu Kristu Gospodinu našemu. Ili 2. O Bogu Sinu Po Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji je prvoga dana u tjednu pobijedio smrt i grob, i svojim nam slavnim uskrsnućem otvorio put u život vječni. Ili 32

33 3. O Bogu Duhu Svetom Ti si nas vodom i Duhom Svetim učinio novim narodom u Isusu Kristu Gospodinu našemu, da pokažeš tako slavu svoju po svem svijetu. Predslovlja za određena vremena Advent Jer si nam poslao svoga ljubljenoga Sina da nas izbavi od grijeha i smrti, i u sebi nas učini baštinicima vječnoga života, da bismo se, bez stida ili straha, mogli radovati njegovu pojavku, kada u moći i velikoj slavi ponovo dođe suditi svijet. Božić i sedam dana poslije Jer si nam dao Isusa Krista, svoga jedinorođenoga Sina, da se rodi za nas. On je snažnom silom Duha Svetoga postao pravim čovjekom, rodivši se od Djevice Marije, majke njegove, da bismo mi bili oslobođeni ropstva grijeha i primili vlast da postanemo djeca Božja. Bogojavljenje Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je u smrtnome tijelu očitovao svoju slavu, kako bi nas iz tame prenio u svoje slavno svjetlo. Preobraženje Jer si dao da po tajni utjelovljene Riječi u srcima našim zasja novo svjetlo, i pruži nam spoznaju tvoje slave, u liku tvoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista. Korizma Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je u svemu bio kušan kao i mi, ali nije grijeha učinio; čijom milošću i mi možemo pobijediti svako zlo, i živjeti ne više sebi već njemu, koji je umro i uskrsnuo za nas. 33

34 34 Ili Ti si neprestano preklinjao svoj vjerni narod da očiste srca svoja i radosno se priprave za Pashalnu Gozbu kako bi, ustrajni u molitvi i djelima milosrđa te obnovljeni tvojom Riječju i sakramentima, mogli ući u puninu milosti koju si pripravio onima koji te ljube. Veliki tjedan Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je zbog naših grijeha bio uzdignut na križ kako bi mogao sav svijet privući k sebi; koji je svojom mukom i smrću postao začetnik vječnoga spasenja svima onima koji se u njega uzdaju. Uskrs i sedam dana poslije Jer prvo nam je da hitamo hvaliti tebe zbog slavnog uskrsnuća tvojega Sina, našega Gospodina Isusa Krista; on je pravo pashalno janje, žrtvovano za nas, koje je oduzelo grijehe svijeta; koje je svojom smrću uništilo smrt, a svojim uskrsnućem na život ponovo nam izvojevalo život vječni. Uzašašće i sedam dana poslije Po tvome ljubljenome Sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji se poslije svoga slavnog uskrsnuća očitovao svojim učenicima, te njima naočigled uzašao na nebo da nam pripravi mjesto, kako bismo i mi mogli biti tamo gdje je on, i vladati zajedno s njim u slavi. Pedesetnica (Duhovi) Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, po čijem je vjernom obećanju Duh Sveti sišao s neba, rasvjetljujući učenike da ih pouči i uvede u svu istinu, ujedinjujući ljude mnogih jezika u ispovijedanju jedne vjere, te dajući Crkvi vlast da ti služi kao kraljevsko svećenstvo i da propovijeda Evanđelje svim narodima.

35 Nedjelja Svetog Trojstva Budući da sa svojim suvječnim Sinom i Duhom Svetim, u trojstvu osoba i jedinstvu naravi jesi jedan Bog i jedan Gospodin, jednu i jednaku slavu iskazujemo Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Ili Za dragocjenu smrt i zasluge tvoga Sina Isusa Krista, Gospodina našega, i jer si nam poslao Duha Svetoga, Branitelja; koji su jedno s tobom i tvojim vječnim božanstvom. Blagdan Svih Svetih Koji si nas, po mnoštvu svetih, osvjedočio tako uzvišenim svjedočanstvom, kako bismo se i mi radovali u njihovom zajedništvu, strpljivo mogli trčati utrku koja je pred nama, te zajedno s njima primili krunu neprolazne slave. Predslovlja za druge prigode Svetac Predivne su milosti i kreposti očitovane u svim svetima, koji su bili izabrane posude tvoje milosti i svjetla svijeta u svojim naraštajima. ili U poslušnosti svojih svetih dao si nam primjer pravednosti, a u njihovoj vječnoj radosti divno jamstvo nade našega poziva. ili Ti si se uvelike proslavio u zajednici svojih svetih. Sva tvoja stvorenja hvale te, a tvoje vjerne sluge blagoslivljaju te, ispovijedajući pred vladarima ovoga svijeta veličanstveno Ime tvoga jedinoga Sina. 35

36 36 Apostoli i pastiri Po velikom Pastiru tvojega stada, Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je nakon svojega uskrsnuća razaslao svoje apostole da propovijedaju evanđelje i poučavaju sve narode, te im obećao uvijek biti s njima, sve do kraja vremena. Posveta crkve Po Isusu Kristu, našem uzvišenom Velikom svećeniku, u kome smo mi ugrađeni kao živo kamenje svetoga hrama, kako bismo ti mogli prinositi žrtvu hvale i molitve, koja je u tvojim očima sveta i ugodna. Krštenje U Isusu Kristu, Gospodinu našemu, primio si nas kao svoje sinove i kćeri, učinio nas baštinicima svojega kraljevstva i dao nam Duha Svetoga da nas uvodi u svu istinu. Vjenčanje U ljubavi između muža i žene dao si nam sliku nebeskog Jeruzalema, okićenog kao nevjestu za njezina zaručnika, tvojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega. On ju ljubi i predao je sebe za nju, kako bi sav stvoreni svijet mogao obnoviti u sebi. Spomen mrtvih Po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je slavno uskrsnuo od mrtvih i utješio nas blagoslovljenom nadom vječnoga života. Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. Kada se, naime, naše smrtno tijelo polaže u grob, nama je pripravljeno vječno prebivalište u nebesima. STOGA, s anđelima i arkanđelima i sa svom nebeskom zajednicom, hvalimo i uzvisujemo tvoje slavno Ime, hvaleći te bez prestanka i govoreći:

37 Svi izgovaraju SANCTUS Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot! Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini! Blagoslovljen, koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visini! Narod kleči ili stoji. Služitelj nastavlja: Euharistijska molitva BCP Sva slava pripada tebi, svemogući Bože, Oče naš nebeski, jer si nam po svome velikome smilovanju dao Sina svoga Isusa Krista da pretrpi smrt na križu za naše otkupljenje. Prinio je samoga sebe jednom kao potpunu, savršenu i dostatnu žrtvu, prinos i zadovoljštinu za grijehe cijeloga svijeta. Ustanovio je, i u svome svetom Evanđelju zapovjedio nam, da nastavimo trajno se sjećati njegove predragocjene smrti i žrtve, sve dok ponovno ne dođe. Izgovarajući riječi ustanovljenja i posvete kruha, predsjedatelj drži kruh ili polaže ruku nad njega; izgovarajući riječi ustanovljenja i posvete kaleža, drži kalež ili polaže ruku nad njega i nad ostale posude s vinom koje treba biti posvećeno. On je one noći u kojoj je bio izdan, uzeo kruh; zahvalio, razlomio ga i dao svojim učenicima govoreći: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje, koje se daje za vas. Činite to meni na spomen. Isto tako nakon večere, uze kalež; zahvalivši, dade svojim učenicima govoreći: Pijte iz njega svi; jer ovo je moja Krv 37

38 Novoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge, na oproštenje grijeha. Činite to, kad god pijete, meni na spomen. Ovdje se može pozvati narod da izgovore TAJNU VJERE. Služitelj će reći: Naviješćujemo stoga tajnu vjere a narod odgovara: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. (BCP 1979.) Anamneza: Radi toga, Gospodine, Oče nebeski, po ustanovljenju tvojega ljubljenoga Sina, našega Spasitelja Isusa Krista, mi, tvoje ponizne sluge, pred tvojim božanskim veličanstvom, s ovim tvojim darovima, koje ti sada prinosimo, slavimo spomen tvoga Sina, koji nam je ovo zapovjedio činiti; sjećati se njegove blagoslovljene muke i predragocjene smrti, njegova uskrsnuća i slavnog uzašašća; iskazujemo ti najsrdačniju zahvalnost za nebrojene milosti koje ta otajstva u nama proizvode. Epikleza: Milosrdni Oče, najponiznije te molimo, usliši nas; po svojoj svemogućoj dobroti udostoji se, svojom Riječju i Duhom Svetim blagosloviti + i posvetiti ove tvoje darove i stvorove kruha i vina, kako bismo, uzimajući ih po tvome svetom ustanovljenju tvojega Sina našega Spasitelja Isusa Krista, na spomen njegove muke i smrti, mogli biti dionici njegova blagoslovljenoga Tijela i Krvi. Molitva prinošenja: Iskreno čeznemo za tvojom očinskom dobrotom da milostivo primi ovu našu žrtvu hvale i zahvale; najponiznije te molimo da po zaslugama i smrti tvojega Sina Isusa Krista i po vjeri u njegovu Krv, mi, zajedno s cijelom tvojom Crkvom, zadobijemo oproštenje naših grijeha i sve druge milosti proizašle iz njegove muke. 38

39 Prinosimo ti, Gospodine, ovoga časa i izručujemo ti nas, naše duše i tijela, da budu prihvatljiva, sveta i živa žrtva tebi; ponizno te molimo da mi, i svi drugi koji će biti dionici ove svete pričesti, možemo dostojno primiti predragocjeno Tijelo i Krv tvojega Sina Isusa Krista, budemo ispunjeni tvojom milošću i nebeskim blagoslovom, te činimo jedno tijelo s njim, da on bude u nama i mi u njemu. I premda smo, zbog naših mnogih grijeha, nedostojni prinositi tebi bilo kakvu žrtvu, ipak te molimo da primiš ovu našu svetu dužnost i službu, ne mjereći naše zasluge nego opraštajući naše prijestupe; po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Doksologija: Po njemu, s njim i u njemu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen. Služitelj poziva sve nazočne na MOLITVU GOSPODNJU (OČENAŠ), ovim ili sličnim riječima: A sada, kako nas je Spasitelj naš Krist naučio, usuđujemo se govoriti. Narod i služitelj: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim; 39

40 i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Jer tvoje je kraljevstvo, i slava i moć u vjekove. Amen. Lomljenje kruha Služitelj lomi posvećeni kruh. Trenutak tišine. Potom se pjeva ili izgovara: Služitelj: (Aleluja). Žrtvovan je Krist, pasha naša. Narod: Svetkujmo, stoga, u Gospodinu. (Aleluja). Svi: Aleluja se izostavlja u korizmi, a može se izostaviti i u drugo vrijeme, osim u uskrsno. Kao dodatak prethodnome ili umjesto toga, može se recitirati ili pjevati AGNUS DEI Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir. Slijedi MOLITVA PONIZNOG PRISTUPANJA, kojoj se može pridružiti narod. Milosrdni Gospodine, tvome se stolu ne usudimo pristupiti uzdajući se u svoju pravednost, nego u tvoju mnogostruku i veliku milost. Nismo dostojni skupiti ni mrvice ispod stola tvoga, no ti si nam, Gospodine, uvijek milostiv. Dopusti nam, stoga, milosrdni Gospodine, da se hranimo Tijelom tvoga Sina Isusa Krista i pijemo Krv njegovu, kako bi naša grešna tijela bila očišćena njegovim Tijelom, a naše duše oprane njegovom 40

41 dragocjenom Krvlju, kako bismo zauvijek živjeli u njemu i on u nama. Amen. Služitelj upućuje sljedeći poziv: ili Sveto svetima Sveti darovi Božji, za sveti narod Božji. I može nadodati: Uzmite ih sa zahvalnošću na spomen Kristove smrti za vas i hranite se njima s vjerom u svojim srcima. Služitelji uzimaju sakrament pod objema prilikama i odmah dijele narodu: Kruh i kalež dijele se pričesnicima uz riječi: Tijelo našega Gospodina Isusa Krista, koje je bilo predano za tebe, očuvalo dušu i tijelo tvoje za život vječni. Uzmi i jedi ovo sa zahvalnošću, na spomen Kristove smrti za tebe, i hrani se od njega s vjerom u svome srcu. Krv našega Gospodina Isusa Krista, prolivena je za tebe, očuvala dušu i tijelo tvoje za život vječni. Pij ovo na spomen Kristove Krvi za tebe prolivene i budi zahvalan. Ili: Tijelo (Krv) Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. (Amen). Ili: Tijelo Kristovo, kruh nebeski. (Amen) Krv Kristova, kalež spasenja. (Amen). 41

42 42 Za vrijeme pričesti mogu se pjevati himni, psalmi ili duhovne pjesme. Ukoliko je potrebno, služitelj može posvetiti dodatni kruh i vino, koristeći sljedeći oblik: Usliši nas, Oče nebeski, i svojom Riječju i Duhom Svetim blagoslovi i posveti ovaj kruh (vino), da nam također mogu biti sakrament predragocjenoga Tijela (Krvi) tvojega Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji je uzeo kruh (kalež) i rekao Ovo je Tijelo (Krv) moje(a).. Amen. Služitelj moli POPRIČESNU MOLITVU. Narod se može pridružiti u molitvi: Pomolimo se. BCP Svemogući, vjekovječni Bože, najsrdačnije ti zahvaljujemo što si nas po ovim svetim otajstvima nahranio duhovnom hranom predragocjenoga Tijela i Krvi Tvojega Sina, našega Spasitelja Isusa Krista. Time si iskazao svoju naklonost i dobrotu prema nama i potvrdio da smo pravi udovi otajstvenoga Tijela tvoga Sina, blagoslovljeni članovi svega vjernoga naroda, a u nadi baštinici vječnoga kraljevstva. Ponizno te molimo, Oče nebeski, da nam milošću svojom pomogneš kako bismo ostali u tom svetom zajedništvu i činili dobra djela na koja si nas pripravio. Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, kojemu neka je, zajedno s tobom i Duhom Svetim, sva čast i slava, u sve vijeke vjekova. Amen. ili: BCP Vječni Bože, nebeski Oče, milostivo si nas prihvatio kao žive udove svoga Sina, našega Spasitelja Isusa Krista i nahranio

43 nas duhovnom hranom u sakramentu njegova Tijela i Krvi. Pošalji nas sada u miru u svijet i podari nam snagu i odvažnost ljubiti te i služiti tebi u radosti i jednostavnosti srca; po Kristu Gospodinu našemu. Amen. ili: BCP Svemogući vjekovječni Bože, zahvaljujemo ti što si nas nahranio duhovnom hranom, predragocjenim Tijelom i Krvlju tvojega Sina, Spasitelja našega Isusa Krista; te nam po ovome sakramentu zajamčio da smo živi udovi Tijela tvojega Sina i baštinici tvojega vječnoga kraljevstva. A sada, Oče, pošalji nas da izvršimo djelo koje si nam povjerio, da te ljubimo i da ti služimo kao vjerni svjedoci Krista Gospodina našega. Njemu, tebi i Duhu Svetomu, neka je čast i slava, sada i u vijeke. Amen. Biskup ili svećenik izgovara BLAGOSLOV nad narodom ispruženih ruku prema njima: Mir Božji, koji nadilazi svako razumijevanje, sačuvao vam srca i misli u spoznaji i ljubavi Boga i njegova Sina Isusa Krista Gospodina našega. I blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina + i Duha Svetoga, neka siđe na vas i ostane uvijek s vama. Amen. Ili: Blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina + i Duha Svetoga, sišao na vas i ostao uvijek s vama. Amen. Ili: Gospodin vas blagoslovio i čuvao. Obasjao vas licem svojim i bio vam milostiv. Svratio Gospodin svoj pogled na vas i dao vam njegov mir, U Ime Boga Oca i Sina + i Duha Svetoga. Amen. 43

44 Đakon ili svećenik može otpustiti narod ovim riječima: Pođimo sada u ime Kristovo. Narod: Bogu hvala. Ili: Đakon: Narod: Idite u miru ljubeći i služeći Gospodinu. Bogu hvala. Ili: Đakon: Narod: Pođimo sada u svijet, radujući se u sili Duha. Bogu hvala. Ili: Đakon: Narod: Blagoslivljajmo Gospodina. Bogu hvala. Bilo kojem obliku otpusta, od uskrsnog bdijenja do Duhova, može se dodati Aleluja, aleluja. Narod odgovara: Bogu hvala. Aleluja, aleluja 44

45 TUMAČENJE EUHARISTIJSKOG BOGOSLUŽJA PREMA KNJIZI ZAJEDNIČKIH MOLITAVA (THE BOOK OF COMMON PRAYER).

46

47 1. UVODNE NAPOMENE Kratka povijest Knjige zajedničkih molitava 1 Liturgijska knjiga Knjiga zajedničkih molitava (engl. The Book of Common Prayer. U daljnjem tekstu koristit ćemo englesku kraticu BCP) nastala je u 16. stoljeću kao rezultat reformacije Engleske crkve. Prvi njezin urednik bio je Thomas Cranmer 2, nadbiskup Canterburyja. Henrik VIII., iako je odvojio Englesku crkvu od Rima, ipak nije bio sklon protestantizmu. Protiv Lutherovog učenja o dva sakramenta, Henrik VIII. je napisao djelo Assertion septem sacramentoru, u kojem je branio učenje o sedam sakramenata. Radi toga mu je papa dao titulu Defensor fidei (Zaštitinik vjere). 3 Niti nakon raskola Engleske crkve od Rima, Henrik VIII. ne prihvaća učenja reformatora. Stoga je potpuno pogrešno govoriti o Henriku VIII. kao začetniku reformacije u Engleskoj. 1 Vidi više u: W.R. HUNTINGTON, A Short History of the Book of Common Prayer, New York: Thomas Whittaker, 1893., str Thomas Cranmer ( ) bio je nadbiskup Canterburyjski. Poništio je prvi brak Henrika VIII. i vjenčao Henrika i Anu Boleyn. Budući je bio pod utjecajem reformatora, želio je reformirati Englesku crkvu. Kako mu to nije uspjelo za života Henrika VIII., pogodna se prilika pružila za vrijeme Edwarda VI.. Usp. A. THOMSON, Crkvena povijest 3, Novi Sad: Baptistička teološka škola, 1986., str Henrik VIII. (Greenwich, 28. lipnja London, 28. siječnja 1547.) bio je kralj Engleske i gospodar Irske. O Henriku VIII i njegovom odvajanju od Rima vidi više u: H. JEDIN, Velika povijest crkve IV., Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2004.,

48 Odvajanje Engleske crkve od Rima zasigurno je reformaciji omogućilo lakši put, no reformacija Engleske crkve započela je tek nakon smrti Henrika VIII. Tada je na prijestolje stupio njegov devetogodišnji sin Edward VI. (vladao od ), kojega mu je rodila njegova treća supruga Jane Seymour. Pod Edwardom VI., Nadbiskup Cranmer započinje reformu Engleske crkve, a među njegovim prvim potezima u tom smjeru bila je liturgijska reforma. Cranmer je godinama proučavao različite liturgijske knjige kršćanskoga Istoka i Zapada, posebice liturgiju Sarum 4. Za vrijeme Henrika VIII. koji je, kako smo ustvrdili, bio nesklon protestantima Cranmer nije mogao realizirati svoje naume u reformi liturgije. Jedino što je za njegove vladavine uspio, bilo je objavljivanje Velike Litanije 5 na engleskom jeziku godine. 6 Prvo izdanje BCP (Prvi molitvenik kralja Edwarda VI.) nastalo je u listopadu godine kao rezultat dotadašnjeg Cranmerovog istraživanja. Bio je to prvi obrednik Engleske crkve na narodnom jeziku. Ovo je izdanje sadržavalo dijelove odnosno sažetke više liturgijskih knjiga, koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane, poput brevijara, misala, propisnika o obredima i sl. Glavne su značajke ovog obrednika bile: - po prvi put su, nakon nekoliko stoljeća, sve službe bile na narodnom jeziku; 4 Sarum liturgija, Sarum Rite ili Use of Sarum, jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisburyju u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. U 13. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. Vidi više: The Liturgy of the Church of Sarum, London: J.T. Hayes, Velika litanija koja je i danas sastavni dio svih BCP izdanja objavljena je i na hrvatskoj jeziku: Velika litanija, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Usp. M.J. HATCHETT, Commentary on The American Prayer Book, New York: The Seabury Press, 1981., str

49 - složeni sustav liturgijskih knjiga, u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak, bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovani član crkve mogao služiti; - služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli; - Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. 7 Na liturgijsku reformu Engleske crkve utjecali su i značajni protestanti s kontinenta poput Petera Martyra Vermiglia 8 i Martina Bucera koji su, kao izbjeglice, našli svoje utočište u Engleskoj. 9 Značajnu ulogu u liturgijskoj reformi Engleske cr- 7 Usp. A. THOMSON, Crkvena povijest 3, str Peter Martyr Vermigli, talijanski Pietro Martire Vermigli, (8. rujna studenog 1562.) bio je talijanski augustinski redovnik, profesor teologije i reformator. Rođen je kao Piero Mariano, a Peter Martyr (mučenik) mu je redovničko ime. Pod utjecajem djela Martina Bucera, priklanja se protestantizmu. Istupa iz samostana te odlazi kao izbjeglica u Zürich, zatim u Basel, a na kraju u Strasbourg, gdje je, uz Bucerovu podršku, imenovan za profesora teologije. Tu je oženio svoju prvu suprugu, Katarinu Dammartin. Godine Thomas Cranmer poziva Petera Martyra Vermiglija u Englesku da mu pomogne oko reforme Engleske crkve. Predavao je na Oxfordu. Zastupao je nauk o stvarnoj prisutnosti Kristovoj u Euharistiji koja je uvjetovana vjerom primatelja (Calvinov nauk kojega je prihvatila i Crkva Engleske). Usp. E.Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, Prvi tom, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2002., str Martin Bucer (11. studenog veljače 1551.), njemački reformator. Bio je redovnik, dominikanac, no nakon susreta s Martinom Lutherom i pod njegovim utjecajem, godine istupa iz samostana te djeluje kao reformator. Kao izbjeglica odlazi u Strasbourg gdje s ostalim reformatorima djeluje na reformi i organizaciji crkve. Djelovao je kao posrednik između Martina Luthera i Huldrycha Zwinglija u cilju usaglašavanja učenja u Euharistiji. Smatrao je da je moguće pridobiti njemačke katolike da se odvoje od Rima te da zajedno s protestantima organiziraju jaku Njemačku crkvu. No to se nije dogodilo. U Strasbourgu je sastavio liturgiju. Godine kao izbjeglica dolazi u Englesku gdje je zajedno s Thomasom Cranmerom radio na liturgijskoj reformi te na sastavljanju BCP. Usp. J.D. DOUGLAS, The New International Dictionary of the Christian Church, Grand Rapids, Michigan: Zondervan, 1974., str

50 kve ima i John Hooper. 10 Njihov je utjecaj posebno vidljiv u izdanju BCP Drugo izdanje BCP objavljeno je godine (Drugi molitvenik kralja Edwarda VI.). U njemu se više osjećao utjecaj reformirane teološke misli, poglavito po pitanju euharistije. Reformatori s kontinenta nisu bili posve zadovoljni s BCP 1549., budući su u njoj zadržani mnogi tradicionalni oblici, kako u liturgiji tako i u ostalim obredima. Obredi u BCP su pojednostavljeni i uklonjen je svaki ostatak veze s misnom žrtvom. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Oltar je nazvan stolom Gospodnjim, no zadržan je termin svećenik, te klečanje kod primanja pričesti. Ukidaju se i određeni dijelovi misnog ruha. Molitvenik je bio kratko u uporabi. Edward VI. umire 1553., u svojoj petnaestoj godini od tuberkuloze, a na prijestolje dolazi njegova polusestra Marija Tudor, kći Henrika VIII. i njegove prve supruge, Katarine Aragonske. Ona obnavlja Rimokatoličku crkvu u Engleskoj te uklanja BCP iz liturgijske uporabe. Pod njezinom vladavinom pogubljena su 273 protestanta, a među njima i Thomas Cranmer, koji biva spaljen na lomači 21. ožujka godine. Zbog surovog progonstva protestanata, Marija je nazvana i krvava Marija (Bloody Mary). Oko 800 protestanata je pobjeglo u Njemačku i Švicarsku, a među njima je bio i John Knox koji je kasnije postao značajan reformator i utemeljitelj prezbiterijanizma u Škotskoj John Hooper ( ), engleski vjerski reformator, studirao na Oxfordu. Kad je Henrik VIII. došao na vlast, Hooper je pobjegao na kontinent, da bi izbjegao progonstvo. Dolaskom Edvarda VI., on se vraća u Englesku te djeluje u širenju reformacije. Postaje biskup anglikanske crkve. Dolaskom Marije krvave zatvoren je, osuđen i spaljen na lomači kao heretik. Usp. J.D. DOUGLAS, The New International Dictionary of the Christian Church, str Usp. Ž. DELIMO, Nastanak i učvršćenje reformacije, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1998., str

51 Treće izdanje BCP (Molitvenik kraljice Elizabete I.), nastaje godine Elizabeta I. (vladala od ), kći Henrika VIII. i njegove druge supruge Ane Boleyn, obnovila je BCP iz godine, koju je Marija Tudor bila ukinula, s nekoliko izmjena kojima se vratilo ranije uklonjeno svećeničko ruho, crkveni ukrasi i sl. Elizabeta I. je uz pomoć Richarda Hookera, anglikanskog svećenika i teologa ( ) utemeljila ono što donekle i danas poznajemo kao Anglikansku crkvu, kao srednji put (via media) između katoličanstva i radikalnog protestantizma. Pod njezinom vladavinom, godine su usvojeni Trideset i devet članaka vjere. 12 Škotsko izdanje BCP nastalo je za vrijeme kralja Charlesa I.. Još je njegov otac, James I., želio da se priredi posebna verzija BCP za Škotsku. Škotska je u to vrijeme bila prožeta vjerskim kontraverzama. Anglikanci su željeli sačuvati svoju liturgiju, nasuprot prezbiterijancima i puritancima koji su se protivili BCP. Škotsko izdanje BCP bio je pokušaj da se osigura opstanak anglikanizma u Škotskoj. Dana 23. srpnja 1637., dekan Edinburgha je u Edinburškoj katedrali, odjeven u superpelicij, započeo bogoslužje temeljem škotske BCP. No bogoslužje nije mogao nastaviti, budući su prisutni negodovali. Škotska BCP stoga nikada nije niti korištena niti je zaživjela u Škotskoj crkvi. Charles I. ju je dokinuo, no to nije zaustavilo puritansku 12 Godine objavljeno je službeno vjerovanje Anglikanske Crkve u obliku 39 članaka vjere (skraćeni oblik 42 članka), koje su priredili nadbiskup Matthew Parker i biskup Edmund Guest. U pripremi se koristilo Wurttembergskim vjeroispovijedanjem (Confessio Virtembergica), a vidljiv je i utjecaj luteranske i kalvinističke teologije. Kalvinistička teologija prevladava u odnosu na sakramente. Članke je engleski Parlament prihvatio godine i do danas su, uz nekoliko manjih revidiranja, službeno vjerovanje anglikanskih crkava. Prijevod ovih članaka objavljen je i na hrvatskom jeziku godine pod nazivom: Trideset i devet članaka vjere, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, Drugo, popravljeno hrvatsko izdanje objavljeno je godine: Trideset i devet članaka vjere, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira,

52 revoluciju. Na kraju je Charles I. zbačen s prijestolja te pogubljen odrubljivanjem glave, 30. siječnja Puritanizam i prezbiterijanizam u Škotskoj utjecao je i na pokušaj uvođenja prezbiterijanizma i u Engleskoj. U ljeto sastala se sinoda u Westminsteru s ciljem da se stvori novo crkveno ustrojstvo za Englesku, po uzoru na škotsko prezbiterijansko ustrojstvo. Usvojen je Westminsterski direktorij za bogoslužje te Westminstersko vjeroispovijedanje. No, prezbiterijanizam u Engleskoj ipak nije zaživio. Za razliku od Engleske, u Škotskoj je prevladao prezbiterijanizam. No ustrojena je i manjinska Škotska episkopalna crkva koja je prihvatila Škotsku BCP Upravo je ova verzija BCP utjecala i na kreiranje prve američke BCP 1789., koja je priređena za vrijeme prvog episkopalnog biskupa na američkom kontinentu, Samuela Seaburyja. Četvrto izdanje BCP objavljeno je dvije godine nakon restauracije monarhije. Nakon razdoblja Elizabete I., Engleska je prolazila kroz burno vjersko razdoblje. Puritanci, prezbiterijanci i drugi su željeli formirati Englesku crkvu pa tako i liturgiju, sukladno svojim teološkim stajalištima. Godine sazvana je Savoyska konferencija kako bi se ocijenila BCP Na konferenciji su se prezbiterijanci na čelu s Richardom Baxterom 14 zalagali da dobiju odobrenje za alternativni molitvenik, no taj im pokušaj nije uspio. Konačna je revizija BCP objavljena godine. Cjelovit naziv BCP glasi: Knjiga zajedničkih molitava, 13 Usp. R.KOTTJE-B.MOELLER, Ekumenska povijest Crkve 2, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, 2008., str Richard Baxter ( ), svećenik anglikanske crkve koji je kasnije odbacio episkopalno ustrojstvo te postao jedan od značajnih lidera puritanskog pokreta. Na koncu je bio isključen iz Anglikanske crkve, no i dalje je nastavio s propovijedanjem radi čega je bio i zatvaran. Usp. J.D. DOUGLAS, The New International Dictionary of the Christian Church, str

53 službe sakramenata i ostalih obreda i ceremonija, za služenje u Crkvi Engleske, zajedno s Psaltirom, odnosno Psalmima Davidovim za pjevanje ili izgovaranje u crkvama. Ova je verzija i danas službena liturgijska knjiga Engleske crkve. Uz nekoliko redakcija, ovo je izdanje postalo temelj liturgijskoj praksi crkava koje su izrasle iz anglikanske tradicije (anglikanske i episkopalne 15 ), ali i drugim protestantskim liturgijskim crkvama (luteranskim, reformiranim, prezbiterijanskim, metodističkim i sl.). Sadržaj BCP 1662: - Predgovor - O službama crkve - O ceremonijama - Pravila čitanja psalama - Pravila čitanja ostalih dijelova Sv. Pisma kako je određeno čitati - Tabela određenih lekcija (čitanja) i psalama - Kalendar s tablicom čitanja - Tablica blagdana i posta tijekom godine - Red Jutarnje molitve - Red Večernje molitve - Atanazijevo vjeroispovijedanje - Litanija - Molitve i zahvale - Kolekte, epistole i evanđelja za uporabu u Svetoj pričesti - Sveta pričest - Javno krštenje odraslih 15 Naziv za anglikanske crkve koje su se formirale na američkom kontinentu. 53

54 - Privatno krštenje djece - Katekizam - Svečanost vjenčanja - Posjet bolesnima - Pričest bolesnih - Sprovod umrlih - Zahvalnost za ženu nakon rođenja djeteta - Commination (prijetnja kaznom) - Psaltir - Oblici molitve za uporabu na moru - Oblik i način zaređenja odnosno posvećenja biskupa, svećenika i đakona (ordinal) - Članci vjere - Tablica rođaka i srodnika (kojima nije dozvoljeno stupiti u brak) Struktura euharistijskog bogoslužja po BCP Očenaš - Molitva za pročišćenje - Dekalog - Molitva za suverena - Molitva dana/kolekta - Epistola (poslanica) - Evanđelje - Credo (vjerovanje) - Propovijed - Prinos darova 54

55 - Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu na zemlji - Poticaj - Pokajnički čin (Opća ispovijed grijeha) - Sursum corda (Uzdignimo srca) - Molitva poniznog pristupanja - Euharistijska molitva - Riječi ustanovljenja - Pričest - Očenaš - Molitva prinošenja - Popričesna molitva - Gloria in excelsis Deo - Blagoslov 1.2. Američka izdanja BCP Na američkom kontinentu nastaju nova izdanja BCP. Prvo američko izdanje BCP iz nastalo je, kako smo ranije ustvrdili, temeljem škotskog izdanja BCP. Drugo značajno izdanje jest BCP U daljnjem ćemo tekstu vidjeti kako je ovo izdanje značajno odredilo daljnji tijek liturgijske obnove među episkopalcima. Izdanje BCP iz korišteno je sve do BCP Uz tradicionalne oblike, temeljene na BCP i BCP 1928., ovo je izdanje donijelo i određene alternativne oblike. Tako npr. u euharistijskoj službi, pored oblika koji je temeljen na BCP odnosno 1928., te alternativni oblik II (koji nije temeljen na izvornom BCP izdanju), donosi se i četiri euharistijske molitve (A, B, C, D) koje također nisu temeljene na izvornom BCP izdanju. Ove su euharistijske molitve pre- 55

56 vedene i na hrvatski jezik te se mogu služiti kao alternativni oblici. 16 Alternativni se oblici donose i u drugim obredima koji su sastavni dio BCP BCP u izdanju Reformirane episkopalne crkve 17 Reformirana episkopalna crkva u Americi (Reformed Episcopal Church) osnovana je godine od strane nekoliko svećenika Protestantske episkopalne crkve, predvođenih biskupom George Davidom Cumminsom (rođen , preminuo ). Biskup Cummins se zalagao za evanđeoski identitet Protestantske episkopalne crkve, nasuprot anglokatolicizmu koji je pod utjecajem Oxfordskog pokreta 18 sve više jačao među episkopalcima. U tom smislu, Cummins je pristupio i reviziji BCP iz godine. Prvo BCP izdanje Reformirane episkopalne crkve uslijedilo je godine, 19 godinu dana nakon njezina osnutka. U ovome izdanju su određeni termini iz BCP zamijenjeni onima koji su odgovarali shvaćanju Reformirane episkopalne 16 Usp. Knjiga zajedničkih molitava, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, 2003., str Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj je pod jurisdikcijom Reformirane episkopalne crkve iz SAD-a. Reformirana episkopalna crkva je pod jurisdikcijom Anglikanske crkve Sjeverne Amerike. 18 Oxfordski pokret nastao je unutar visoke struje Anglikanske crkve s namjerom da preraste u anglokatolicizam. Poznat je i kao traktarijanski pokret po traktatima (Tracts of the Time) koji su tiskani između Značajni lider ovoga pokreta bio je i John Henry Newman koji je kasnije pristupio Rimokatoličkoj crkvi te postao njezin kardinal, kao i Edward B. Pusey koji ostaje u Anglikanskoj crkvi učvršćujući pokret unutar Anglikanske crkve koji je i danas poznat kao Anglokatolicizam. Usp. G. BEDOUELLE, Povijest crkve, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2004., str The Book of Common Prayer of the Reformed Episcopal Church, Philadelphia,

57 crkve. Npr. termin svećenik je zamijenjen terminom služitelj (engl. minister) i sl. U 20. stoljeću novo REC izdanje BCP objavljeno je godine te konačno godine (Drugo izdanje godine). Za PRKC ovo posljednje izdanje je značajno jer se temelji na BCP te na BCP Euharistijska služba je u ovom izdanju temeljena na BCP s manjim izmjenama, no donosi se i alternativni oblik koji je temeljen na BCP (na BCP temeljen je i oblik I, Euharistijske službe u BCP 1979.). U Reformiranoj episkopalnoj crkvi se pored REC izdanja BCP 2003., rado koristi i BCP Knjiga zajedničkih molitava na hrvatskom jeziku Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj je kao svoju službenu liturgijsku knjigu prihvatila BCP iz razloga teološke, liturgijske te kulturološke relevantnosti u kojoj Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH djeluje. 20 Euharistijska služba koja se služila u Tordincima, najstarijoj Protestantskoj reformiranoj crkvenoj općini u Hrvatskoj i jedinoj hrvatskoj župi koja kontinuirano djeluje od vremena reformacije, temeljila se u zadnjih nekoliko decenija upravo na dijelovima euharistijskog bogoslužja iz BCP. Koristili su se razni interni prijevodi određenih dijelova bogoslužja po BCP. Obnovom župe nakon ratnih događanja, od godine, BCP se počinje intenzivnije koristiti u liturgiji tordinačke župe. Vremenom se osnivaju nove hrvatske župe, poput Crkve Dobroga Pastira u Osijeku, te se sve više javlja potreba za liturgijskom knjigom na hrvatskom jeziku. Prvo izdanje Knjige zajedničkih 20 Protestantska reformirana kršćanska crkva djeluje misijski i na prostoru Republike Srbije. Povijesni utjecaj Zapada i Istoka kao i reformirane teologije čini ovaj obrednik relevantan i za navedeni prostor. 57

58 molitava na hrvatskom jeziku izlazi godine. 21 Ovo je izdanje temeljeno na BCP Donosi svagdanju Jutarnju i Večernju molitvu, Dekalog, molitve dana, euharistijsku službu (Oblik II iz BCP 1979.), Odlomke o prinosu darova, Vlastita predslovlja, molitve vjernika (više alternativnih oblika), Sveta večera u posebnim okolnostima, blagoslove te molitve za razne prigode koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima koju je godine objavila tordinačka reformirana crkvena općina. 22 Nakon osam godina uporabe Knjige zajedničkih molitava iz godine, pristupilo se izradi novoga prijevoda BCP na hrvatskom jeziku. Za sada su objavljene dvije skripte: Knjiga zajedničkih molitava, Euharistijsko bogoslužje i Velika litanija 23 te Knjiga zajedničkih molitava, Dnevne molitve. 24 Prva skripta donosi prijevod euharistijskog bogoslužja sukladno REC izdanju BCP iz godine, a koje je temeljeno na BCP Donosi se također i alternativni oblik euharistijske službe iz REC izdanja BCP a koje je temeljeno na BCP Osim ova dva oblika služenja euharistije, donosi se i prilagođeni oblik za služenje u PRKC. Ovaj prilagođeni oblik temelji se na BCP 1662., BCP 1928., BCP (REC) 2003., te BCP (Prvi obred). Donose 21 Knjiga zajedničkih molitava, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima, Tordinci, Tordinačka reformirana crkvena općina, Knjiga zajedničkih molitava, Euharistijsko bogoslužje i Velika litanija, Osijek: Reformirani episkopalni dekanat Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH, Knjiga zajedničkih molitava, Dnevne molitve, Osijek: Reformirani episkopalni dekanat Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH,

59 se također i alternativni oblici euharistijske službe, koji su temeljeni na BCP U drugoj skripti, Jutarnja i Večernja molitva je prevedena iz REC izdanja BCP, dok je Podnevna molitva preuzeta iz REC izdanja The Book of Occasional Services. 26 Ove su dvije skripte eksperimentalne (ad experimentum), predane u uporabu na dvije godine. Dvogodišnje je razdoblje određeno kako bi se ispravile eventualne pogreške kod prevođenja i unosa teksta. Osim navedene Knjige zajedničkih molitava iz godine, treba spomenuti da je u izdanju Seniorata Evangeličke crkve, godine objavljena Pjesmarica Božjeg naroda 27 u kojoj se također nalazi redoslijed evangeličke liturgije, molitve dana/kolekte s nedjeljnim biblijskim čitanjima te predslovljima. Mnogi liturgijski elementi koje nalazimo u navedenom izdanju jednaki su onima u BCP odnosno liturgiji koju ovdje razmatramo. Ovo je ujedno i prva objavljena protestantska liturgija na hrvatskom jeziku u okviru navedene pjesmarice BCP o sakramentima Sastavni dio BCP su već spomenuti Trideset i devet članaka vjere. Ovo vjeroispovijedanje Engleske crkve definira sakramente kao vidljive i djelotvorne znake po kojima Bog u nama djeluje, vjeru oživljava te nas snaži i učvršćuje (čl. 25). 25 Usp. Knjiga zajedničkih molitava, Euharistijsko bogoslužje i Velika litanija, str Usp. The Book of Occasional Services, The Reformed Episcopal Church, 53rd General Council, 2011., str Pjesmarica Božjeg naroda, Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve,

60 Euharistija je, sukladno 39 članaka vjere, jedan od dva sakramenta (uz krštenje). Dva sakramenta je Gospodin naš Isus Krist ustanovio u Evanđeljima, to jest Krštenje i Večeru Gospodnju (čl. 25). 28 U Katekizmu BCP, navode nam se također dva sakramenta koja je Krist ustanovio. 29 U engleskom izdanju temeljenom na BCP iz godine, katekizam navodi da su ova dva sakramenta nužna za spasenje, dok katekizam u BPC Krštenje i Večeru Gospodnju naziva Dva velika sakramenta evanđelja. 30 Time je Crkva Engleske napravila jasan odmak od rimokatoličkog shvaćanja o sedam sakramenata 31 te se priklonila protestantskim reformatorima BCP o Euharistiji Teološko učenje Anglikanske crkve o sakramentu euharistije jednako je Calvinovom shvaćanju Večere Gospodnje 32. Krist je stvarno prisutan u sakramentu euharistije, no ne fizički, u 28 Usp. Trideset i devet članaka vjere, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, str Usp. The Book of Common Prayer, Cambridge University Press, 1964, str Usp. The Book of Common Prayer, New York: Oxford University Press, 1990., str Više o rimokatoličkom shvaćanju sakramenata vidi u: Enciklopedijski teološki rječnik, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2009., str Calvin je naučavao da je Krist u Večeri Gospodnjoj prisutan duhovno i time se udaljio i od katoličkog i od luteranskog vjerovanja. Usp. Ž. Kalvin, Osnove hrišćanske vere, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1996., str

61 smislu transsupstancijacije, 33 već duhovno. U euharistiji ne dolazi do pretvorbe kruha i vina u fizičkom smislu, već vjernik duhovno prima Krista i duhovno se sjedinjuje s njim. Takvo učenje nalazimo i u ranim kršćanskim spisima. U euharistijskoj molitvi koju nam donosi ranokršćanski spis Didache ( godine po Kristu), čitamo: Ti, svemogući Gospodine, sve si stvorio radi imena svojega i ljudima si za uživanje dao hranu i piće, da ti zahvaljuju, a nama si po svome Sinu udijelio duhovno jelo i piće te vječni život. 34 Justin u svojoj Apologiji I, priopćuje caru što za kršćane znači euharistija. U 66. poglavlju on piše kako euharistija za kršćane nije običan kruh ni obično piće... ovo jelo koje asimiliranjem hrani našu krv i tijelo, moljenjem istih Kristovih riječi blagoslova isto je tako tijelo i krv utjelovljenoga Isusa. 35 Trideset i devet članaka vjere u 28. članku o euharistiji govore sljedeće: Večera Gospodnja nije samo znak međusobne ljubavi kršćana, već sakrament našeg otkupljenja smrću 33 Transsupstancijacija je službeno definirana na četvrtom lateranskom koncilu godine. Nauk je izgrađen na aristotelovskim temeljima, odnosno na Aristotelovom razlikovanju između supstancije i akcidenta. Supstancija je bit, dok akcident predstavlja svojstvo (boju, oblik, miris i sl.). Prema teoriji transsupstancijacije, akcidenti kruha i vina ostaju nepromijenjeni u trenutku posvećenja, a njihova se supstanca pretvara u tijelo i krv Kristovu. Usp. A.E. McGRATH, Uvod u kršćansku teologiju, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, str Didache u: Apostolski oci II, Zagreb: Verbum, 2010., str JUSTIN, Apologije, Split: Verbum, str Usp. T.J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1984., str

62 Kristovom. Tako je Večera Gospodnja za one koji je dostojno i pobožno primaju kruh kojeg lomimo zajedništvo tijela Kristovog, i posvećeni kalež zajedništvo krvi Kristove. Transsupstancijacija ili preobražaj supstancije kruha i vina u Euharistiji ne može se dokazati u Svetom Pismu, već je u suprotnosti s jasnim riječima Svetog Pisma, izvrće prirodu sakramenta, a dosad je dala povoda raznim praznovjerjima. Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Večeri Gospodnjoj prima i blaguje. 36 U prvom dijelu ovoga članka imamo tri aspekta Večere Gospodnje: 1. Večera Gospodnja je znak kršćanske ljubavi. Socijalni aspekt Večere Gospodnje nalazimo u i 1 Kor 10,17: Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 2. Večera Gospodnja je sakrament našega otkupljenja po Kristovoj smrti. Ona je vidljivi znak odnosno simbol Kalvarije. Ona nam na jednostavan način govori o otajstvu Kristove ljubavi. Ono što u Riječi slušamo, u sakramentu euharistije gledamo. 3. Večera Gospodnja je znak milosti. Tu milost primaju samo oni koji dostojno i pobožno primaju kruh i kalež. Sukladno članku 25, Sakramenti imaju spasonosnu snagu ili djelovanje samo kod onih koji ih dostojno primaju Trideset i devet članaka vjere, str Usp. W.H.G.THOMAS, The Principles of Theology, An Introduction To the Thirthy Nine Articles, Philadelphia: Philadelphia Theological Seminary, 1996., str

63 U svome teološkom klasiku, Teološki uvod u trideset i devet članaka vjere Engleske crkve, E. J. Bicknell, D.D, piše: Stvarna prisutnost. Smatramo da po kruhu i vinu primamo Tijelo i Krv Kristovu, jer je u odgovoru na molitve svoje Crkve i ispunjenju svojih obećanja On sam doveo te elemente u otajstveno zajedništvo s Njim samim. Tako ih je On uzdigao u puninu svojega uznesenoga života i učinio ih vodičem prijenosa toga života u svojim članovima. Tako je On u pravom smislu prisutan ne samo u svetoj pričesti već u samim posvećenim elementima. O načinu toga sjedinjenja ne možemo ništa preciznije tvrditi. Prisutnost je duhovna, a ne materijalna. U Dokumentu Anglican Belief and Practice, A Joint Affirmation of the Reformed Episcopal Church and the Anglican Province of America (October 4th, 2001). u točki IV. o stvarnoj prisutnosti čitamo sljedeće: Sveto Pismo o euharistiji uči ono što tradicionalno nazivamo doktrinom stvarne prisutnosti. Ukratko, Isus je stvarno, istinski, i jedinstveno prisutan u Euharistiji. Euharistijskim slavljem dominiraju i služe kao fokus elementi kruha i vina. Prisutnost našeg Gospodina treba biti slavljena u životu cjelokupne crkve na zemlji, o čemu Euharistijsko zajedništvo predstavlja lokalnu manifestaciju. Anglikanci su neskloni ići dalje od ove temeljne definicije, osim da odbace kao dogmatsku teoriju transsupstancijaciju i ukažu na ulogu Svetoga Duha u slavlju sakramenta. Riječima Johna Cosina što se tiče načina prisutnosti Tijela i Krvi našega Gospodina u blagoslovljenom sakramentu, mi. ne istražujemo način na koji je prisutan, putem složenih istraživanja; ali 63

64 po primjeru prve i najčistije Crkve Kristove, ostavljamo to snazi i mudrosti našega Gospodina. Westminstersko vjeroispovijedanje, za koje se može slobodno reći da je nastalo kao svojevrsno tumačenje 39 članaka vjere, također uči o pravoj prisutnosti Kristovoj u euharistiji: Nauk koji drži da se bit kruha i vina, nakon svećenikova blagoslova ili na bilo koji drugi način, mijenja u tijelo i krv Kristovu (što se obično naziva transsupstancijacija), u suprotnosti je ne samo s Pismom, već i sa zdravim razumom; takav nauk razara stvarnu narav ovog sakramenta i uzrok je nebrojenim praznovjerjima, pa čak i strašnom idolopoklonstvu. (poglavlje XXIX, čl. 6). Tijelo i krv Kristova nisu tjelesno ili fizički prisutni u, sa ili pod prilikama kruha i vina; oni se ipak stvarno, ali u duhovnom smislu, daju pričesnicima koji vjeruju, a sami elementi ostaju kakvi jesu u svom izvanjskom obliku (poglavlje XXIX, čl. 7) Nazivi za euharistiju Uobičajeni naziv koji BCP koristi za euharistiju je: Večera Gospodnja (engl. Lord s Supper) odnosno Sveta pričest (staroslav. pristup čestici, djelu, odnosno zajedništvo/ sjedinjenje (s Kristom); engl. Holy Communion). Osim ovih, u tradiciji crkve se susrećemo i s drugim nazivima: Lomljenje kruha uobičajeni termin u Novome zavjetu za euharistijsko blagovanje po gesti lomljenja kruha pri židovskoj 38 Westminstersko vjeroispovijedanje, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, 2009., str. 64.

65 gozbi. Predsjedatelj stola je, naime, nakon molitve blagoslivljao i lomio kruh, a isto je učinio i Krist prilikom ustanovljenja euharistije. Krist je nakon uskrsnuća prepoznat u lomljenju kruha. Euharistija (grč. eukharistia = zahvalnost, zahvaljivati), temeljem židovskih blagoslovnih molitava izgovaranih za objedom, a kojima su se navješćivala Božja djela stvaranja, otkupljenja i posvećenja. Rani crkveni oci su uglavnom koristili ovaj termin za Večeru Gospodnju. Misa (lat. mittere = slati, otpuštati. Po završetku u latinskom obredu: Ite missa est = idite, otpust je, završeno je) iako se u našem kontekstu ovaj termin vezuje uz Rimokatoličku crkvu, treba reći da ga je koristio i Luther, a koristi se i danas u nekim luteranskim i anglikanskim crkvama. Večeru Gospodnju naziva misom i prvo izdanje BCP Reformatori su ga izbjegavali koristiti zbog povezanosti sa žrtvenim karakterom euharistije. Liturgija U istočnim crkvama naziv liturgija odnosno božanstvena liturgija odnosi se na slavljenje euharistije Služitelji euharistije Euharistiju služi, odnosno njoj predsjedava biskup ili prezbiter. Biskup (grč. episkopos, lat. episcopus = nadzornik, nadglednik) je u episkopalno uređenim crkvama najviši, treći stupanj svećeničkog reda. Prezbiter (lat. presbyter, grč. presbyteros = stariji, starac, u novozavjetnom značenju starješina) u odsutnosti biskupa predsjeda euharistijom. Služba prezbitera u episkopalno uređenim crkvama zapravo je drugi stupanj svećeničkog reda. 65

66 U prezbiterijalno uređenim crkvama, prezbiter označava i laika odnosno starješinu upravitelja. Reformirana tradicija na našim prostorima prezbiterima zapravo naziva crkvene odbornike. Pod utjecajem reformirane prakse, ovaj su termin za laike, odnosno crkvene odbornike preuzele i luteranske crkve na našem prostoru. U našoj tradiciji za prezbitere se koristi termin svećenik, a termin pastor kao i župnik se koristi u smislu svećenikovog upravljanja konkretnom župom. Đakon (grč. diakonos = sluga, poslužitelj, podvornik) pomaže predsjedatelju liturgije u onim dijelovima koji su predviđeni za đakona. Od 2. stoljeća đakoni pripremaju stol Gospodnji za služenje euharistije. Od 4. stoljeća u različitim se liturgijama ustalilo da đakon čita Evanđelje. Od kraja 4. stoljeća đakon predvodi i Molitvu naroda. S dozvolom biskupa, đakoni mogu i propovijedati na liturgijskom slavlju. Đakoni predvode Jutarnju i Večernju molitvu, službu riječi (kada ne slijedi euharistijska služba) te mogu podijeliti od ovlaštenog služitelja posvećene euharistijske elemente kruha i vina vjernicima. Njihova je dužnost podučavati mlade katekizmu, pomagati bolesnima, starima i nemoćnima a u određenim okolnostima, u odsutnosti prezbitera, mogu i krštavati. Đakoni na euharistijskom bogoslužju upućuju i otpust. Ukoliko se služi koncelebrirano bogoslužje (bogoslužje s više biskupa ili prezbitera kojima pomažu i ostali služitelji) uvijek je jedan služitelj bilo biskup, bilo prezbiter predsjedatelj euharistijskog slavlja dok su ostali uključeni u određenim dijelovima bogoslužja kako će to predsjedatelj već odrediti. Apostolska sukcesija odnosno nasljedstvo (kod pravoslavnih prejemstvo) je u Anglikanskoj crkvi preduvjet za valjanu svećeničku službu. Sukladno shvaćanju apostolske sukcesije, svaki valjano ordinirani odnosno zaređeni biskup 66

67 mora imati poveznicu sa samim apostolima (apostoli su zaredili svoje nasljednike biskupe, oni pak druge biskupe, i tako sve do današnjih biskupa). Apostolsku sukcesiju naglašavaju i Rimokatolička, Pravoslavna, Starokatolička i neke druge, poglavito stare istočne crkve 39 koje su očuvale apostolsku sukcesiju. Od protestantskih crkava je naglašavaju i luteranske skandinavske crkve. Prema buli Apostolicae Curae pape Leona XIII. iz 1896., Rimokatolička crkva ne priznaje apostolsku sukcesiju anglikancima zbog promjena u shvaćanju euharistije i svetog reda koje se dogodilo za kralja Edvarda VI., odnosno u BCP No anglikanski znanstvenici su odgovorili na ove primjedbe izjavljujući da je nakana anglikanskog ređenja podijeliti onakvu svećeničku službu kakvu je Krist ustanovio. Također su se usprotivili prigovorima pape Leona XIII. tvrdeći da su riječi i geste koje je on smatrao nužnima za valjano ređenje, potpuno nedostajale u obrednicima prve Crkve. 40 Od rimokatolici i anglikanci raspravljaju o valjanosti anglikanskoga ređenja te se može reći da je, bez obzira na nepromijenjeni stav pape Leona XIII., anglikansko ređenje još uvijek otvoreno pitanje u dijalogu između rimokatolika i anglikanaca. Rimokatolici priznaju apostolsku sukcesiju Starokatoličkoj crkvi koja ima interkomuniju s Anglikanskom crkvom te si ove crkve međusobno priznaju sukcesiju. Pojedine Pravoslavne crkve smatraju da je anglikansko ređenje potpuno valjano i jednako onom u Katoličkoj crkvi. Bez obzira na stav određenih crkava o anglikanskoj sukcesiji, ona ipak ima neprekinuti slijed od samih apostola i svaki valjano zaređeni 39 Pet starih istočnih crkava (Nestorijanci, Jakobiti, Armenci, Kopti, Etiopljani) koje su se za vrijeme velikih kristoloških rasprava od stoljeća odvojile od tada jedinstvene Crkve. Vidi više u: J. KOLARIĆ, Istočni kršćani, Zagreb: Veritas, Usp. Suvremena katolička enciklopedija, Split: Marjan Tisak, 2005., str

68 biskup sukladno BCP, može to i potvrditi. Biskupa, sukladno staroj tradiciji crkve, zaređuju (ili posvećuju) tri biskupa, iako je i ređenje od strane jednoga biskupa, u nužnim okolnostima, valjano. Anglikanci ne drže da je podjeljivanje svetoga reda sakrament te da isto djeluje ex opere operato (Samo po sebi djelotvorno). Apostolska sukcesija se ne sastoji samo u mehaničkom prenošenju polaganja ruku s biskupa na biskupa (a po njima na svećenike i đakone), već i u očuvanju apostolskog nauka. Ordinacija službenika zapravo je potvrda milosnog dara kojeg mu je Gospodin svojim pozivom već udijelio. Zaređenim služiteljima pomažu laici koji se ne zaređuju, već imenuju za posebne službe. Propovjednik-laik (engl. lay reader) je specifična služba u okviru Engleske crkve te onih crkava koje nasljeduju hijerarhijsku strukturu ove crkve. Njegove su dužnosti voditi Jutarnju i Večernju molitvu, službu riječi (ukoliko ne slijedi euharistijska služba), propovijedati ukoliko ga za to ovlasti biskup, a u posebnim okolnostima može obaviti i sprovod. U evangeličkim i reformiranim crkvama na ovim prostorima, ova se služba naziva i lektorskom službom. No u anglikanskoj tradiciji lektorska je služba različita od službe propovjednikalaika. Lektor (lat. lector = čitač) spominje se već u 2. stoljeću. Lektor čita prvo i drugo čitanje za vrijeme Jutarnje i Večernje molitve te službe riječi. Čitanje Evanđelja je pridržano đakonu odnosno prezbiteru. Lektor, ukoliko nema đakona, nosi evanđelistar u procesiji bilo na početku bogoslužja, bilo prilikom navještaja evanđelja. Iako svaki vjernik može čitati prva čitanja, ipak se trebaju imenovati posebne osobe za tu važnu 68

69 liturgijsku službu. Služba čitača je prisutna i u rimokatoličkoj crkvi. U istočnim crkvama lektori se nazivaju čteci. Akolit (lat. acolythus = jednoga puta pratilac. U liturgijskom kontekstu se može prevesti s liturgijski pratitelj ili liturgijsko pratiteljstvo ) pomaže predsjedatelju liturgije u onim dijelovima koji su predviđeni za akolite. Akoliti se prvi put spominju u 3. stoljeću. Njegove su dužnosti da pali svijeće i da ih nosi u procesiji, da nosi procesijski križ te da pomaže predsjedatelju liturgijskoga slavlja donošenjem kruha i vina na stol Gospodnji. U tradiciji Crkve, ova je služba bila samostojna i trajna. Kao takva se udjeljuje u anglikanskim crkvama, kao i u PRKC. U Rimokatoličkoj crkvi je nakon godine obnovljena služba akolita kao pripravnika za svećeničku službu (niži redovi), no dužnosti akolita uglavnom obavljaju ministranti (najčešće djeca). U istočnim crkvama službu akolita uglavnom obavljaju čteci Liturgijsko ruho služitelja euharistije i liturgijske boje Liturgijsko ruho Ovdje navodimo osnovno liturgijsko ruho služitelja euharistije. Reverenda je duga crna haljina koju klerici mogu nositi i kao svagdanju odjeću. Crna boja simbolizira trajno pokajanje služitelja, a također označava odanost Kristu. Biskupi nose ljubičastu reverendu. U istočnoj tradiciji se naziva rasa ili mantija. Reverendu za vrijeme bogoslužja mogu nositi kao donju odjeću i služitelji laici, ali ne i izvan njega. 69

70 Superpelicij (lat. superpelliceum = iznad krzna) je bijele boje. Podsjeća na albu, ali je nešto kraća i ima široke rukave. Nose je klerici, kao i služitelji laici preko reverende. Roketa (lat. roccheto = haljetak malih rukava) ili kota je slična superpeliciju, no ima kraće rukave te je i po dužini kraća. Nose je klerici, kao i služitelji laici preko reverende. Superpelicij i roketa podsjećaju na krsnu haljinu te su simbol čovjeka koji se obnovio u pravednosti i pravoj svetosti. Alba (lat. bijela) bijela, donja haljina koja dopire do peta. Predstavlja haljinu koju je Herod dao obući Kristu da mu se naruga, a također simbolizira i čistoću, nevinost i vječnu radost onih koji su otkupljeni Spasiteljevom krvlju. Nose je svi zaređeni služitelji, kao i služitelji laici. U istočnim se crkvama ova haljina naziva stihar te nije uvijek bijele boje, već može biti u skladu s liturgijskom bojom koja se koristi u konkretnom slavlju. Štola (lat. stola = gornja haljina; grč. stole = haljina; hrv. naramenica) uzak, izvezen dio odjeće koji se nosi preko ramena. Simbolizira Kristov jaram, kršćansku dužnost odanosti i vjernosti Kristovom kraljevstvu te nadu u vječni život. Nose je biskupi, prezbiteri te đakoni. Đakon nosi štolu na način da mu preko lijevog ramena pada niz prsa poprijeko na desnu stranu gdje se pričvršćuje. U istočnim crkvama štola se naziva epitrahilj (grč. epitrahilion = oko vrata). Za razliku od štole na zapadu čiji su krajevi razdvojeni, na istoku su krajevi epitrahilja spojeni. Đakonska štola se na Istoku naziva orar (lat. oraorium, od orare = moliti). Tipet (eng. tippet = šal) podsjeća na štolu. Crne je boje i obično na donjim krajevima ima ušiven znak denominacije, 70

71 biskupije i sl. Propovjednik-laik koristi plavi tipet. Tipet je specifičan za anglikansku tradiciju. Kazula (lat. casula = kućica) prekriva ostale odjevne liturgijske predmete. Obično se na prednjem i stražnjem dijelu nalazi križ koji podsjeća na Kristovu muku. Kazula se povezuje s Kristovom haljinom koju je Pilat dao obući Kristu kao Židovskom kralju. Podsjeća i na Kristovu nešivenu haljinu za koju su vojnici na Kalvariji bacali kocke. Budući da kazula prekriva svu drugu liturgijsku odjeću, ona također označava kršćansku ljubav i zaštitu. Ljubav je, naime, ona krepost koja mora prožimati sve ostale kreposti. Na Istoku se kazula naziva felon od grčke riječi felonion. Nose je biskupi i prezbiteri. Dalmatika (lat. dalmatica, najvjerojatnije nazvana po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. stoljeća) od starine je liturgijska odjeća koju đakon nosi iznad albe. Kada se razvuče, ima oblik križa te podsjeća na Kristovu muku. Pluvijal odnosno plašt (lat. pluviale = kišni ogrtač) nosi svećenik odnosno biskup, u svečanim prilikama tijekom Euharistijskog bogoslužja, kao i prilikom drugih bogoslužja (Jutarnja i Večernja molitva i sl.). To je svečani plašt koji seže do zemlje, otvoren s prednje strane i povezuje se kopčom. Boja plašta slijedi liturgijske boje. Označava nevinost, čistoću i dostojanstvo služitelja. Specifična odjeća anglikanskih biskupa je šamir (engl. chimere). Šamir je duga crvena odnosno crna haljina bez rukava koju biskup nosi iznad albe. U početku je označavala akademski stupanj biskupa, pa su doktori bogoslovlja nosili crveni šamir, a ostali biskupi s nižim akademskim zvanjima crni šamir. Danas se rijetko slijedi ova praksa. U anglikanskoj tradiciji biskup također na glavi nosi soli Deo (lat. samo Bogu, jer se skida samo 71

72 tijekom Euharistijske službe) i mitru (lat. mitra). Dva roga mitre simbol su Staroga i Novoga zavjeta koje su biskupi ovlašteni tumačiti. Također, podsjećaju na dvije zrake svjetla koje su izbijale iz Mojsijeva čela prigodom primanja Deset zapovijedi. Dvije trake koje padaju preko ramena, označavaju duh i slovo Staroga i Novoga zavjeta. Kao znak svojega dostojanstva, biskup nosi štap odnosno pastoral (lat. pastoralis = pastirski). Prvi se puta spominje u 5. stoljeću, a od 8. stoljeća ga biskupi redovito nose. Oznaka je pastirske službe nad vjernicima. U pojedinim se tradicijama koristi samo crni široki talar, 41 širokih rukava, kojega su reformatori nosili kao znak akademskoga stupnja. Uz talar se obično nose i tzv. propovjedničke pločice, odnosno dvije bijele trakice oko vrata, koje simboliziraju dvije ploče zakona, odnosno Stari i Novi zavjet. One se nose i u kombinaciji s reverendom. Treba napomenuti da je sve do kraja 19. stoljeća bilo uobičajeno da anglikanski svećenici na bogoslužju koriste samo reverendu, superpelicij i tipet Liturgijske boje Pod liturgijskom bojom podrazumijevamo boju tkanine kojom se prekriva propovjedaonica te boju štole odnosno kazule služitelja. BCP ne propisuje liturgijske boje. Kanon liturgijskih počinje se upotrebljavati u 9. stoljeću. U Karolinško doba koristilo se najvjerojatnije osam boja i to: zlatna (žuta), modra, zelena, smeđa, crna, crvena i grimizna, budući su se ove boje smatrale otajstvima i pralikovima. Početkom 13. stoljeća, Papa Inocent III. ustaljuje kanon boja i to: bijelu, crnu, crvenu, zelenu, ljubičastu, purpurnu i zlatnu. Bijela i zlatna označavaju radost i 41 Naziva se i Propovjednički talar, Ženevski talar odnosno Lutherov talar (luterak) 72

73 koriste se na Gospodnje i Marijanske blagdane, te na blagdane svetaca koji nisu mučenici; crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak; crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika; ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu, korizmi, i na vigilije (noćne službe bdijenja); purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme; zelena označava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane preko tjedna kad se ne slavi nijedan svetački blagdan. No sve do Tridentskog koncila ovaj je kanon boja bio samo preporučen, da bi Tridentskim misalom (1570.) postao obvezan. U reformaciji je praksa liturgijskih boja nastavljena uglavnom u luteranskoj (poglavito skandinavskoj) i anglikanskoj tradiciji, no liturgijska je obnova obnovila kanon boja i u drugim protestantskim liturgijskim crkvama. 42 U liturgijskoj praksi PRKC liturgijske boje su sljedeće: Bijela kod Kristovih blagdana Ljubičasta u Adventu i Korizmi Zelena u nedjeljama kroz godinu Crvena na Veliki Petak, Duhove, Dan reformacije, kod konfirmacije, kao i na druge blagdane kada se spominje određeni mučenik crkve (npr. Sv. Stjepan) Kanon liturgijskih boja svakako doprinosi svečanijem liturgijskom slavlju Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str ; I. Šaško, Liturgijski simbolični govor, Zagreb: Glas Koncila 2005., str ; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str Više o kanonu boja vidi u: A. CRNČEVIĆ, I. ŠAŠKO, Na vrelu liturgije, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, 2009., str

74 1.9. Oltar ili stol Gospodnji? U liturgijskim je crkvama uobičajeno da se u prednjem dijelu crkve, između ostalog, nalazi stol za euharistiju i propovjedaonica za navještaj Božje riječi. Nekada su propovjedaonice iz praktičnih razloga građene uzdignute, kako bi se propovijed mogla bolje čuti. U reformiranoj tradiciji uzdignuta je propovjedaonica imala simbolično značenje: Riječ je iznad sakramenta. Katolička, luteranska i neki dijelovi anglikanske tradicije koriste termin oltar za stol na kojem se obavlja euharistijska služba. Pravoslavna tradicija ga naziva časna trpeza ili sveto prijestolje 44, a reformirana tradicija stol Gospodnji, distancirajući se tako od žrtvenog karaktera euharistije, s kojim se povezuje i termin oltar. I u Reformiranoj episkopalnoj crkvi povijesno se koristi termin stol Gospodnji, što je definirano i u Deklaraciji o principima Reformirane episkopalne crkve iz U našoj tradiciji, koja se temelji na reformiranoj povijesti u ovim krajevima, uvriježen je termin stol Gospodnji. Treba reći da se i u Rimokatoličkoj crkvi, nakon Drugog vatikanskog koncila, češće koristi termin stol Gospodnji te se euharistija naglašava ne samo kao žrtva, već i kao gozba Božjega naroda. 45 Izvorno se, sukladno BCP, euharistijsko bogoslužje služilo na način da je služitelj u molitvenom dijelu bogoslužja okrenut leđima narodu, prema stolu Gospodnjem, kako je to bilo i u tadašnjem rimskom obredu. U nekim je crkvama služitelj za vrijeme euharistijske službe stajao s lijeve strane stola Gospodnjeg, što je i danas praksa nekih anglikanskih crkava, 44 Usp. L.MIRKOVIĆ, Pravoslavna liturgika I deo, Beograd: Sveti arhijerejski sinod, 1965., str Usp. Katekizam Katoličke crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 1994., str

75 npr. Slobodne crkve Engleske (Free Church of England). Nakon promjena u Rimokatoličkoj crkvi, nakon Drugog vatikanskog koncila, i u većini protestantskih crkava služitelj se nalazi iza stola Gospodnjega te je tako i u molitvenim dijelovima okrenut prema narodu, budući se euharistija sve više razumije kao gozba zajedništva Božjega naroda. Tako se u anglikanskim, luteranskim, reformiranim i drugim liturgijskim protestantskim crkvama može vidjeti različita praksa i po pitanju položaja služitelja kod euharistije. Budući je PRKC izrasla iz višestoljetne reformirane tradicije na ovim prostorima, a u kojoj se služitelj uvijek okretao prema narodu (i prije promjena u Rimokatoličkoj crkvi), tako je zadržana i praksa da se na taj način služi euharistija. No, po slobodnom nahođenju služitelja, može se služiti i na tradicionalni način služenja ispred stola Gospodnjega te okretanja služitelja prema stolu u molitvenim dijelovima, što simbolizira usmjerenost prema Bogu. Nekada i manji prostor uvjetuje da se na takav način služi bogoslužje, no u tom slučaju treba paziti na dijelove bogoslužja kada služitelj svakako treba biti okrenut prema narodu. U svakom slučaju, i jedan i drugi način služenja je pravovaljan i odobren Koliko često slaviti euharistiju? Prva je Crkva lomila kruh svakoga puta kada su se sastajali, a to je nerijetko bilo i svakoga dana. Ustanovljenjem tjednoga bogoslužja u Dan Gospodnji (Nedjelju) euharistija se slavila kao sastavni dio bogoslužja. Na Istoku je već u 4. stoljeću ponegdje došlo do običaja da se narod pričešćuje samo jedanput godišnje. 46 Na to reagira sv. Ambrozije (+397) u svome spisu De sacramentis: 46 Treba ipak napomenuti da je ovakva praksa bila izdvojen slučaj a ne naučavanje i praksa Crkve 4. stoljeća. Npr. sv. Bazilije (umro 379. god.) 75

76 Ako je kruh svagdanji, zašto ga primaš u razmaku od godine dana, kako su se, kažu, naučili činiti Grci na istoku? Primaj svaki dan ono što treba da ti svaki dan koristi. Živi tako da budeš vrijedan svaki dan primiti. Tko ne zaslužuje da primi svaki dan, taj ne zaslužuje da primi ni poslije godinu dana (De sacramentis, 5). 47 Luther se zalagao za tjedno i blagdansko služenje euharistije. U Augsburškoj konfesiji, čl. 24, govori se o tome da su evangelici lažno optuženi za ukidanje mise te da se u ovim crkvama misa održava i slavi s najvećim poštovanjem. Za Luthera, kao i za Augsburšku konfesiju, misa je naziv koji podrazumijeva i bogoslužje riječi i euharistijsko bogoslužje. Zwingli se zalagao za slavljenje euharistije svega 4 puta godišnje, budući je za njega Večera Gospodnja bila puki simbol, pa stoga nije bilo nužno ni njezino često blagovanje. Kod Calvina, pod utjecajem Zwinglija, euharistija se služila šest puta godišnje. Calvin se također zalagao da se euharistija slavi jednom tjedno, svake nedjelje 48, ali nije uspio u svojim namjerama jer je Ženeva prihvatila Zwinglijevu praksu slavljenja euharistije šest puta godišnje. U anglikanskoj je tradiciji ostala praksa da se služi euharistija svake nedjelje odnosno blagdana. Na našim prostorima reformirane su crkve ostale pri praksi da se euharistija služi svega šest puta godišnje. Evangeličke odnosno luteranske crkve slave euharistiju jedanput mjesečno i na blagdane. U Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u spominje kako se u Kapadociji, u njegovo vrijeme pričest primala četiri puta tjedno: nedjeljom, srijedom, petkom i subotom, te drugim danima ukoliko se slavio spomen određenog sveca (Epist. 93). Usp. T.J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str T.J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str Usp. Ž. KALVIN, Osnove hrišćanske vere, str

77 Hrvatskoj u nekim se župama služi euharistija jedanput mjesečno i na blagdane, a u nekima svake nedjelje i blagdana. U šarolikoj praksi naših crkava, euharistiji bi trebalo vratiti ono mjesto koje joj i pripada, a to je da se slavi barem jednom tjedno, odnosno nedjeljom, na centralnom okupljanju kršćanske zajednice Glazba i pjevanje u liturgiji Tema liturgijske glazbe i pjevanja zahtijevaju jednu posebnu knjigu. No ovdje ćemo dati samo nekoliko napomena važnih za ispravno uključivanje glazbe odnosno pjevanja u naša bogoslužja. Stara je svetopisamska tradicija uključivala pjevanje u bogoslužju. Novozavjetni kršćani nastavljaju tu tradiciju. Apostol Pavao potiče kršćane na pjevanje: Od srca pjevajte hvalu Bogu psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim. (Kol 3,16). Govorite među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! (Ef 5,19). Čini se iz izvještaja apostola Pavla u 1 Kor 14,26 da su vjernici u korintskoj crkvi sami stvarali pjesme: Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje U poslanicama nalazimo zapisane neke dijelove liturgijskih pjesama prve Crkve: Ef 5,14; 1 Tim 3,16; 1 Tim 6,15-16; Ef 1,4-14; Kol 1, Sve ove pjesme odišu radosnim karakterom zbog djelovanja Božje milosti. Jakov potiče vjernike: Ako je tko među vama radostan, neka pjeva! (Jak 5,13). I nebeska Crkva u Otkrivenju također hvali Boga za otkupljenje (Otk 4,8; 5,9-10 i sl.). 49 Liturgija se od starine pjevala. Na Zapadu je posebno zaživio Gregorijanski koral, a prakticirali su se i određeni 49 Usp. M. BABIĆ, Liturgika 1. dio, Split: Katolički bogoslovni fakultet, 2010., str

78 pučki napjevi. 50 Na Zapadu je vremenom zaživjela i recitirana liturgija, dok Istok i nadalje poznaje samo pjevanu liturgiju. Naravno, umjesto recitiranja, od starine se i na Zapadu cijela liturgija pjevala. Nema sumnje da pjevana liturgija, ili barem njezini dijelovi, euharistijskom slavlju daju posebnu svečanost. Od protestantskih crkava, u našim je krajevima pjevanu liturgiju očuvala Slovačka evangelička crkva. Psalmi. Pjevanje psalama je naslijeđeno iz sinagogalnog bogoslužja. Židovi su ih dijelili na psalme hvale, pokajanja i molitvene psalme. Prva ih je crkva koristila kao svoju pjesmaricu, posebice u vrijeme progonstva. U 3. stoljeću, Tertulijan ističe: Pisma čitaju, psalmi pjevaju, nagovori izlažu, molitve upućuju. (De anima 9,4). Razvojem monaštva, u 4. stoljeću, psalmi zauzimaju sve značajniju ulogu u dnevnim bogoslužjima (koja će se kasnije uobličiti u liturgijskoj knjizi časoslova ili brevijara). Calvin je zagovarao samo pjevanje psalama tijekom bogoslužja. Sukladno BCP psalmi se pjevaju uglavnom na Jutarnjoj i Večernjoj molitvi, dok se u euharistijskom bogoslužju mogu pjevati kao introit (kasnije će biti više o tome riječi) ili pak u službi riječi, između prvog i drugog čitanja. Svetopisamski kantici ili hvalospjevi. Uz psalme, u Bibliji nalazimo i druge pjesme koje se nazivaju svetopisamski kantici odnosno hvalospjevi. U Starome zavjetu ih nalazimo u Ponovljeni zakon 32, Izaiji 15, Jeremiji 4, Danijelu 3 i sl. Luka nam donosi 3 kantika: Marijin kantik iz Lk 1,46-55 (Magnificat = Veliča), Zaharijin kantik iz Lk 1,68-79 (Benedictus = Blagoslovljen) te Šimunov kantik iz Lk 2,29-32 (Nunc Dimittis 50 Vidi više u: Svećenička pjevačka služba, Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda,

79 = Sad otpuštaš), koji se koriste u Jutarnjoj i Večernjoj molitvi sukladno BCP. Himni. Himni su također rani oblik pjevanja tijekom bogoslužja. Neki su himni dio i same liturgije, poput Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Radi se i o pjesmama koje imaju sličnu strukturu kao i psalmi pa ih se nazivalo i nebiblijski psalmi. Himni su uglavnom kristocentrični, dakle kristološki, kojima se zapravo ispovijeda vjera o Kristu. 51 Na Istoku se već od 4. stoljeća prakticiralo sastavljanje himni. Sv. Efrem Sirac je najpoznatiji pjesnik na tome području, a neke je sastavljao i Severin Antiohijski. Istočna je liturgija usavršila himne u formi kontakia (kondaka) i kanona. Tu su također i tropari koji su omiljeni način izražavanja Istočne liturgije. Najsvečaniji himan je Akatist (Akathistos), prvobitno spjevan u čast Mariji. Kasnije su spjevani i drugi Akatisti (Kristu i pojedinim svecima). 52 Na Zapadu je najutjecajniji pisac himni Sv. Ambrozije. Himni su na zapadu svoje posebno mjesto našli u časoslovu. Doksologije ili slavoslovlja. Doksologija je posebna forma koja služi za davanje slave Bogu odnosno Kristu, a najčešće su doksologije one koje izražavaju slavu svim trima osobama Trojstva. Taj je liturgijski oblik preuzet iz Staroga zavjeta koji je, u jednostavnijoj formi služio kao završetak molitava odnosno molitvenih knjiga. U Novome zavjetu nalazimo doksologije pri završetku poslanica i Otkrivenja. Ta slavoslovlja također izražavaju slavu Trojedinom Bogu: Rim 9,5; 16,25-27; Gal 1,5; Ef 3,20,21; Fil 4,20; 1 Tim 1,17; 6,16; 2 Tim 4,18; Heb 13,21; 1 Pt 4,11; 2 Pt 3,18; Jud 25; Otk 1,6; 5,13; 7,12. Doksologije 51 Usp. I. ŽIŽIĆ, Plemenita jednostavnost, Liturgija u iskustvu vjere, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, 2011., str Usp. A.K. KERN, Liturgika, himnografija i heortologija, Sremski Karlovci: Srpski Sion, 1998., str

80 su veoma rano korištene i za završetak kršćanskih molitava. U 4. stoljeću razvija se trojstvena doksologija: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu kojom su kršćani svjedočili Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje nasuprot arijanskoj herezi. Ova je doksologija kasnije uključena kao završni redak psalama u bogoslužju. Poklici. Vjernici jednostavnim i kratkim formulacijama odgovaraju na liturgijske molitve. Najpoznatiji i najčešći poklik u bogoslužju je Amen, koji je preuzet iz sinagogalnog bogoslužja. Drugi poklik kojega također nalazimo u starozavjetnoj bogoštovnoj praksi je Aleluja. On je služio kao refren u pojedinim psalmima, a nalazimo ga i kao pjesmu spašenih u Otkrivenju (Otk 9,1-6). Najpoznatiji ranokršćanski poklik je Kyrie eleison (Gospodine smiluj se). Tu su i poklici poput Bogu hvala nakon prvih biblijskih čitanja ili Slava tebi Kriste nakon čitanja evanđelja, I s duhom tvojim, Uzdižemo ih Gospodinu, Dostojno je i pravedno u euharistijskoj molitvi i sl. O ovim će oblicima biti više riječi u nastavku ove knjige. Duhovne pjesme. Pjevanje naroda za vrijeme bogoslužja je zaživjelo za vrijeme reformacije u Njemačkoj. Luther je i sam priređivao i pisao pjesme za bogoslužje, od kojih je najpoznatija Naš Bog je jaka utvrda spjevana temeljem 46. psalma. Ova vrsta crkvene glazbe naziva se i protestantski koral. Danas se u našim crkvama pjevaju tradicionalne pjesme koje su nastajale od reformacije do danas, a u novije vrijeme sve je više tzv. pjesama slavljenja (iako su sve pjesme, pjesme slavljenja i cjelokupno je bogoslužje zapravo slavljenje pa je stoga pogrešno je svesti slavljenje na pola sata ili više uvodnoga pjevanja) koje su dinamične i prilagođene mlađem naraštaju. Pjesme, bilo tzv. tradicionalne bilo tzv. pjesme slavljenja, trebaju naći mjesta u našim bogoslužjima i učiniti ih svečanima, veselima, ali nadasve 80

81 dostojanstvenima. Kod izbora pjesama važno je paziti da budu prilagođene dijelovima liturgije u kojima određena pjesma nalazi mjesto. Npr. prikladno je na početku liturgije pjevati pjesme koje pozivaju na štovanje Boga, prije čitanja Božje riječi i propovijedi, one pjesme koje govore o Božjoj riječi, poslušnosti Božjoj riječi, voljnosti i spremnosti izvršavati Gospodnju volju, prije euharistijske službe pjesme koje govore o Kristovoj žrtvi, njegovoj krvi i sl. Također treba paziti da pjesme budu prilagođene razdobljima liturgijske godine. Instrumenti. Prva je Crkva u početku izbjegavala instrumente smatrajući ih sredstvima poganske zabave. U 8. stoljeću, na Istoku počinju se koristiti orgulje u bogoslužju. Na Zapadu se javljaju u 9. stoljeću. U 13. stoljeću izumljen je regulator zraka (conflatorium) što doprinosi kvalitetnijoj uporabi orgulja u liturgiji. Tijekom druge polovice 20. stoljeća u liturgiju se sve više uključuju i drugi instrumenti poput gitare, bubnjeva i sl. Ne postoje sveti intsrumenti te se stoga u liturgiji mogu koristiti različiti instrumenti, pazeći na dostojanstvenost liturgijskog slavlja. Korištenje različitih instrumenata u bogoslužju ima i svoju biblijsku potporu (Ps 150). Kao i kod pjevanja, i kod korištenja različitih glazbala uvijek treba imati na umu dostojanstvo liturgijskog slavlja. U istočnoj liturgiji pravoslavnih crkava nema glazbene pratnje. Instrumentalna glazba se koristi u istočnoj liturgiji Koptske i Etiopske crkve Dodatno pojašnjenje termina U ovome izlaganju odnosno tumačenju Euharistijskog bogoslužja, sukladno BCP, koristit ćemo određene termine koje nismo dodatno pojasnili niti će biti posebno objašnjeni u 81

82 daljnjem tekstu. Stoga ćemo ih ovdje navesti radi razumljivosti istih u samome tekstu. Istočne crkve: Prvenstveno Pravoslavne crkve, ali i Grkokatoličke crkve koje su u punom zajedništvu s Rimokatoličkom crkvom (zajedno čine jednu crkvu s dva obreda, zapadnim i istočnim). 53 Istočnim crkvama se nazivaju i one crkve Istoka koje su se od tada jedinstvene Crkve odvojile od stoljeća zbog različitog shvaćanja nauka o Kristu. Neke od njih su i u punom zajedništvu s Rimokatoličkom crkvom. 54 Istočna liturgija: Prvenstveno Liturgija Sv. Ivana Zlatoustog koja se služi u Istočnim crkvama, Pravoslavnoj, ali i Grkokatoličkoj na našim prostorima. Pored liturgije Sv. Ivana Zlatoustog, u Istočnim se crkvama služi i liturgija Sv. Bazilija Velikog i Liturgija pretposvećenih darova. 55 Zapadne crkve: Do 16. stoljeća onaj dio crkve koji danas poznajemo kao Rimokatolička crkva, a od 16. stoljeća i Protestantske, uključujući Anglikanske crkve. Predkoncilska liturgija: Liturgija Rimokatoličke crkve prije Drugog vatikanskog koncila. 56 Postkoncilska liturgija: Liturgija Rimokatoličke crkve nakon Drugog vatikanskog koncila Vidi više u: J. KOLARIĆ, Ekumenska trilogija, Zagreb: Prometej, 2005., str Vidi više u: J. KOLARIĆ, Ekumenska trilogija, str Vidi više u: Bizantsko-hrvatski liturgikon, Zagreb: Glas koncila, 1999.; Služebnik, Beograd. Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Vidi više u: Latinsko-hrvatski misal za tradicionalnu svetu Misu, Koblenz Vidi više u: Red mise, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,

83 2. SLUŽBA RIJEČI U ovoj knjizi razmatramo Euharistijsko bogoslužje Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj koje je temeljeno na BCP 1662, BCP 1928., BCP te REC BCP U daljnjem tekstu koristit ćemo kraticu EBPRKC. Euharistijsko bogoslužje ima dva glavna dijela: 1. Službu riječi i 2. Euharistijsku službu. Struktura Službe riječi prema EBPRKC je sljedeća: - Uvodni obredi - Čitanja - Propovijed - Vjerovanje - Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet - Pokajnički čin - Znak mira Prvi dio bogoslužja, Služba riječi, u starim se liturgijama naziva i služba za katekumene ili, kako se to još u istočnim crkvama i danas zove, liturgija oglašenih. Naime, u ovome dijelu bogoslužja mogli su biti prisutni i pripravnici za krštenje. Nakon prvoga dijela bogoslužja, nekršteni su napuštali crkvu budući da nisu mogli biti prisutni na euharistijskoj službi. U istočnoj liturgiji Svetog Ivana Zlatoustog, i danas se od strane služitelja upućuje poziv na kraju službe riječi: 83

84 Svi koji ste oglašeni, iziđite! Da nitko od oglašenih ne ostane! 58 U kasnijem razvoju, ovaj je dio postao formalnost. Nekršteni nisu mogli pristupiti pričesti, no u praksi nisu udaljavani iz crkve Uvodni obredi U ranoj Crkvi, sve do 4. stoljeća, bogoslužja su započinjala čitanjima iz Biblije, čemu je vjerojatno prethodio određeni pozdrav predsjedavajućeg euharistijskog slavlja. O tome nam svjedoči Justin u svojoj Apologiji I., 6 poglavlju, 59 kao i rani liturgijski tekstovi, poput liturgije Apostolskih uredaba 60 i sl. Od 4. stoljeća, kada je kršćanstvo dobilo slobodu te se bogoslužje iz katakombi preselilo u velebne crkve i bazilike, pojavila se potreba i za svečanijim uvodnim obredima koji su trebali imati za cilj pripremiti vjernike za pozorno slušanje Riječi. Uvodni obredi u BCP su se sastojali od introita, 61 Očenaša, molitve za pročišćenje, Kyrie, Gloria in Excelsis, molitve dana/kolekte te dvije molitve za suverena. U BCP Uvodni obredi se sastoje od Očenaša, molitve za pročišćenje, Dekaloga, molitve dana/kolekte te dvije molitve za suverena. U BCP Uvodni obredi se sastoje od Očenaša, molitve za pročišćenje, Dekaloga, dvije molitve za suverena, te molitve dana/kolekte. 58 Bizantsko-hrvatski liturgikon, str JUSTIN, Usp. Apologije, str Vidi više u: Liturgija apostolskih ustanova, Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke, BCP sadrži, uz molitve dana/kolekte i biblijskih čitanja, također i psalam introita. U izdanju iz ulaznog psalma nema. 84

85 Stavljajući Očenaš na početak bogoslužja, Cranmer upućuje na porijeklo kršćanskoga bogoslužja. Ono dolazi od samoga Krista i njegova učenja. Krist nas uči kako moliti, kako Bogu pristupati. Po njemu imamo slobodan pristup Bogu. 62 REC izdanje BCP na početku bogoslužja nakon ekshortacije (poticaja) koristi dio iz Jutarnje molitve: S. Gospodin s vama N. I s duhom tvojim. S. Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje; N. I spasenje svoje daj nam. S. Čisto srce stvori nam, Bože; N. I svoga Duha Svetoga ne uzmi od nas. Nakon ovoga uvodnoga dijela slijedi Očenaš i Molitva za pročišćenje. Uvodni obredi u EBPRKC sadrže sljedeće elemente: - Introit ulazak (procesija) - Uvodna aklamacija - Molitva za pročišćenje - Dekalog - Slava Bogu na visini - Kyrie (ili Trisagion) - Molitva dana/kolekta Introit ulazna pjesma Od 4. stoljeća uvodi se svečani ulazak svećenstva i vjernika u crkvu (procesija, o kojoj ćemo kasnije više reći) ispred koje je 62 Usp. G. DUNBAR, Likeagles in this Life: A Theological Reflection on The Order for the Administration of the Lord s Supper or Holy Communion in the Prayer Books of 1559 and 1662 u: The Book of Common Prayer: Past, Present & Future, Continuum, 2011.str

86 nošen križ, simbol kršćanstva, uzdignuto evanđelje kao simbol službe riječi, svijeće kao simbol svjetla riječi Božje te se kadilo tamjanom koji simbolizira molitve vjernih kojima se daje čast Kristu kao kralju i Bogu. Od 5. stoljeća procesija je bila popraćena pjevanjem psalma ili dijelom psalma s određenim antifonima koji se naziva introit (lat. introitus ulazak ). Ovaj je psalam bio prilagođen određenom blagdanu, ili pak pristupanju bogoslužju. Vrijeme između introita i biblijskih čitanja bilo je ispunjeno litanijskim molitvama i zazivima Kyrie eleison (Gospodine, smiluj se), o kojima će kasnije biti više riječi. Litanijske molitve (jektenije od grč. ektenio = produžen, proširen, usrdan, a odnosi se na red prošnji za razne osobe i potrebe kršćanskog života) ostale su i danas uvodni dio u liturgiji Istočne crkve (Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog). 63 Na Zapadu su litanije vremenom potisnute te je uvodni obred sadržavao pristupni psalam, opću ispovijed grijeha sa zazivima Kyrie te molitvu. Po uzoru na Lutherovu praksu, BCP sadrži ulazne psalme (introit) koji su prilagođeni konkretnim danima u godini. Npr. Psalam 98 za Božić, Psalam 96 za Bogojavljenje, Psalam 6 za Čistu srijedu i sl. Uvodni psalmi su u kasnijim izdanjima BCP uklonjeni. Introit danas može biti i neka druga prikladna pjesma. Npr. u Protestantskoj reformiranoj crkvenoj općini u Tordincima redovito se pjeva Te Deum (Tebe Boga hvalimo) kao ulazna pjesma Uvodna aklamacija: U ime Trojedinoga Boga, Liturgija slika Kraljevstva nebeskoga Uvodna aklamacija: Blagoslovljen Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo, sada i do vijeka. 63 Usp. I.K.PAVKOVIĆ, Liturgika, Zagreb: Ordinarijat eparhije križevačke, str ; 86

87 prvi se puta pojavljuju u izdanju BCP godine. Ovaj je oblik preuzet iz drevne istočne liturgije Sv. Ivana Zlatoustog 64, a korijen mu je zapravo u židovskoj molitvi berakah (od hebr. blagoslivljati) kojom su Židovi blagoslivljali Boga. 65 Kršćanin vjeruje u Trojedinoga Boga. Bog se kao takav otkriva u svojoj riječi. Kršćanin je kršten u ime Trojedinoga Boga i ispovijeda vjeru u Trojstvo. Sve što čini, čini u ime Božje, pa stoga i bogoslužje započinje blagoslovom odnosno zazivom Trojedinoga Boga. Ovdje treba naglasiti i povezanost sakramenta krštenja i euharistije (dva sakramenta koje reformacijska tradicija prepoznaje kao sakramente) 66. Krštenjem vjernik započinje svoj život unutar Crkve, a vrhunac sudjelovanja u crkvenom životu jest pristupanje stolu Gospodnjem (sudjelovanje u euharistiji). Zbog toga je udaljavanje od stola Gospodnjega jedna od najtežih kazni koju crkva izriče nad onima koji se teško ogriješe o Božju Riječ. Neke druge liturgijske tradicije također započinju bogoslužje u ime Trojedinoga Boga, npr. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ili milošću ( Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga sa svima vama ). I ovi uvodni pozdravi izražavaju vjeru u Trojedinoga Boga, u čije se ime započinje bogoslužje. 64 Liturgija Sv. Ivana Zlatoustog (Antiohija, između 344. i 354. Komana, 14. rujna 407.) sačuvana je danas u bogoslužju Istočnih crkava. Vidi: Bizantskohrvatski liturgikon, Zagreb: Glas koncila, 1999; Služebnik, Beograd. Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Usp. V. ZAGORAC, Dođi kraljevstvo tvoje, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, 2008., str Katolička i Pravoslavna tradicija prihvaćaju učenje o sedam sakramenata, odnosno svetih tajni. To su: krštenje, krizma, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. 87

88 Uvodnom aklamacijom se želi naglasiti i eshatološka stvarnost bogoslužja. 67 Ono nije samo spomen-čin onoga što se dogodilo u povijesti, nego je tip nečega što tek ima doći: 88 tip Kraljevstva Božjega u punini, predokus eshatološke gozbe u Kraljevstvu Božjem, početak i jamstvo i kapara buduće slave u Kristu, navještaj i početak eshatološkoga doba, doba budućih dobara kojemu je sadašnje doba samo sjena (Heb 10,1; usp. 8,5; Kol 2,17). 68 Bogoslužje je navještaj da se približilo Kraljevstvo nebesko te da je počela propovijed Spasitelja: dođe Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest Božju. Govorio je Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest! (Mk 1,14b-15). Iščekivanjem Kraljevstva nebeskoga i traženjem njegovog dolaska započinje i molitva Gospodnja, Očenaš, koju nam je darovao sam Gospodin: Dođi kraljevstvo tvoje (Mt 6,10). Kraljevstvo Božje ostvaruje se konkretno u znanju Boga, ljubavi prema njemu, jedinstvu s njim i životom u njemu. Stoga je Kraljevstvo Božje sadržaj kršćanskog života. Kršćanskog života nema bez jedinstva s Bogom kao izvorom života odnosno samim Životom (Isus za sebe kaže da je Život), stoga je Kraljevstvo Božje sadržaj vječnog života ( A ovo je vječni život: spoznati tebe Iv 17,3). Upravo je radi ovakvoga potpunog zajedništva s Bogom stvoren čovjek da časti Boga kao Kralja. No time što je sagriješio, čovjek odbacuje svoga Boga i svoga Kralja. Po grijehu je svijetom zagospodarilo zlo, stradanje i smrt. Sotona je postao knez ovoga svijeta. No Bog nije odustao od čovjeka. U euharistijskoj molitvi Svetog Ivana Zlatoustog stoji sljedeće: 67 Usp. F, COURTH, Sakramenti, Đakovo: U pravi trenutak, 1997., str A. REBIĆ, Biblijsko-povijesni vidovi euharistije i križa, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2005., str. 54.

89 Ti si nas iz nepostojanja doveo u postojanje, a kada smo pali, ti si nas opet podigao i nisi prestao sve činiti dok nas u nebo nisi uveo i darovao nam svoje buduće kraljevstvo. 69 Upravo su to buduće kraljevstvo očekivali, u molitvi sazivali i propovijedali proroci Staroga zavjeta. Dolaskom Krista, ispunilo se vrijeme i približilo se Kraljevstvo nebesko. Krist je došao da podari čovjeku oproštenje grijeha, mir s Bogom i novi život. Smrću na križu i uskrsnućem iz mrtvih Krist je postao Kralj svih onih koje je on prizvao u svoje Kraljevstvo. Prvo vjeroispovijedanje kršćana bilo je Isus Krist je Gospodin. U prvim su stoljećima kršćani bili proganjani jer nisu htjeli priznati bilo koga za kralja do Krista. Krist je došao i uspostavio svoje kraljevstvo u srcima onih koji su nanovorođeni od njega. No konačna vladavina Kristova očitovat će se kada Krist ponovno dođe u sili i slavi, kao Kralj. Zato je Kristovo kraljevstvo već tu, ali još ne. To ispovijedamo u zadnjem dijelu uvodnoga pozdrava sada i dovijeka. Amen. Krist je došao, Krist dolazi, Krist će ponovno doći. To je bila i nada prvih kršćana kada su se pozdravljali aramejskim pozdravom Marana tha Dođi Gospodine Isuse! 70 Kada izgovaramo Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo, blagosloviti kraljevstvo ne znači samo da mu kličemo, da ga slavimo, već da ispovijedamo da je Kraljevstvo Božje...naš cilj, kraj svih naših želja i interesa, našeg cijelog života, najveća i posljednja vrijednost cjelokupnog našeg postojanja Bizantsko-hrvatski liturgikon, str Usp. A. ŠMEMAN, Evharistija, Manastir Hilandar, 2002., str A. ŠMEMAN, Za život sveta, Beograd: Pravoslavlje, , str

90 To mogu ispovijedati samo oni kojima je otkriven krajnji cilj cjelokupnog života. Crkva je u određenom smislu procesija (lat. processio = napredovanje; pro = naprijed, cedere = stupati, koračati), hod prema nebeskoj domovini, nebeskom Kraljevstvu, a bogoslužje je slika toga Kraljevstva. Božji izabrani narod Starog saveza u stvari je bio u stalnom kretanju, na putu, od Egipta do Kanaana, iz sužanjstva do Jeruzalema. Tu karavanu Biblija opisuje kao veliku blagdansku procesiju s pjevanjem, glazbom, zastavama (Br 9-10; Jš 6)... Po povratku u domovinu, Hebreji također ostaju putnički narod. 72 Stoga i ulazak svećenika u procesiji na početku bogoslužja nije slučajan. Prve zabilježene procesije nalazimo u 4. stoljeću. Procesija je bila uobičajeni ulazak u crkvu svećenstva i naroda. Sveti Maksim Ispovjedalac u svome čuvenom djelu Mistagogija govori o ulasku naroda zajedno sa svojim biskupom kao o vraćanju nevjernika od neznanja i zablude u poznavanje Boga, kao prijelaz vjernika od poroka i neznanja ka vrlini i znanju 73 Procesiju nalazimo kod Isusovog ulaska u Jeruzalem te na njegovom križnom putu, prema Golgoti. Svećenici u procesiji predstavljaju cijelu vjerničku zajednicu koja pristupa bogoslužju. Ta hodnja u procesiji temelji se na uvjerenju da smo hodočasnici na zemlji koji teže živjeti novi život po Duhu Svetome (Gal 5,25). 72 M. BABIĆ, Liturgika 1.dio, str SVETI MAKSIM ISPOVEDNIK, Izabrana dela, Prizren: Eparhija Raško- Prizrenska, 1997., str

91 Zahvaćenost Duhom ne smije se čuvati u statičnosti. Prevedeno u liturgijsko slavlje, to znači da je hodnja u procesiji zapravo molitva gibanja tijela. Crkva ne može biti nepokretna, jer je zahvaćena događajem Pedesetnice, prisutnošću Krista koji hodi pred njom i s njom, da bi izašla iz ropstva grijeha i išla prema zemlji ispunjenih obećanja. Hodnja je izričaj spasenjskoga već, ali ne još, izričaj kršćanske eshatološke napetosti, ruba i razdjelice koju čovjek živi u sebi i s drugima. 74 Od starine, na čelu procesije se nalazi križ. Put ka nebeskom kraljevstvu otvoren nam je Kristovom žrtvom (Heb ). Križ je snažni simbol te žrtve, simbol spajanja neba i zemlje, čovjekovog hoda prema Kraljevstvu. U bogoslužju je križ simbol Kristove prisutnosti među nama. Iza križa, đakon ili neki drugi služitelj nosi uzdignuti evanđelistar. Hod ka nebeskom kraljevstvu poduprt je i prosvijetljen Božjom riječju. Bogoslužje, posebice euharistijsko, treba se shvatiti kao procesija ili putovanje. To je putovanje crkve u dimenziju Kraljevstva nebeskoga. Što moramo učiniti da dođemo na bogoslužje? Ostavljamo svoje postelje, svoje domove, svoje svakodnevne obveze. Iz svakodnevnog života, iz ovoga svijeta, mi putujemo zajedno s onima koji također dolaze na bogoslužje, kako bi bili sabrani na jednom mjestu. To nam na snažan način govori prva zapisana euharistijska molitva koju nalazimo u ranokršćanskom spisu Didache : Kao što ovaj razlomljeni kruh bijaše po brjegovima raspršen pa sabran postade jedan, tako neka se tvoja Crkva s krajeva zemlje sabere u tvoje kraljevstvo Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje: izbavi je od svakoga 74 I. ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, str

92 92 zla i usavrši je u svojoj ljubavi pa je posvećenu saberi od četiri vjetra u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio, jer je tvoja moć i slava u vijeke. Neka dođe tvoja milost, a mine ovaj svijet. Hosana Bogu Davidovu. 75 Mi živimo u konkretnom svijetu, kao konkretni pojedinci, međusobno različiti u mnogim aspektima. No kada se saberemo na bogoslužje, mi zapravo postajemo punina crkve. Mi idemo u crkvu da bismo bili crkva u potpunosti. Bogoslužje stoga moramo razumjeti mnogo više od zajedničkog okupljanja na molitvu. U bogoslužju smo mi na potpuni način Crkva u kojem se ostvaruje dimenzija kraljevstva Božjega. 76 To je razlog zašto čovjek koji ne sudjeluje u bogoslužju crkve ne poznaje Krista. Krista, nakon njegova uskrsnuća nisu prepoznali čak ni njegovi učenici, dok im se nije otkrio u lomljenju kruha (Lk 24,15-16,30). 77 U bogoslužju mi zapravo uzlazimo na samo nebo, tamo gdje je Krist. Taj nas susret mijenja, preobražava, na isti način kao što je preobrazio Mojsija nakon susreta s Bogom na Sinaju (Izl 34,29). To na prekrasan način potvrđuje jedna stara liturgijska himna: Mi koji kerubine otajstveno predstavljamo i životvornom trojstvu trosvetu pjesmu pjevamo, ostavimo sada svaku životnu brigu da primimo Kralja svemira koga nevidljivo prate anđeoski zborovi: aleluja, aleluja, aleluja. 78 Zato se ne smije zanemarivati bogoslužje, zajedničko sabranje, konkretno mjesto kraljevstva Božjega na zemlji. Ukoliko nismo spremni ostaviti svoje svakodnevne živote 75 Didache u, Apostolski Oci II, str Usp. N. AFANASJEV, Trpeza Gospodnja, Cetinje: Svetigora, 1996., str Usp. A. ŠMEMAN, Za život sveta, str Bizantsko-hrvatski liturgikon, str. 74.

93 i sabrati se na jedno mjesto u određeno vrijeme kako bi bili konkretna crkva, pitanje je koliko smo mi uistinu dio Kristove Crkve na zemlji? Bogoslužja na internetu ili na TV-u, koliko god da su korisna, ne mogu nikako zamijeniti crkvu. Tu nema pravoga zajedništva, nismo sabrani s konkretnom crkvom na konkretnom mjestu (samo smo promatrači), i što je najvažnije, ne možemo uživati blagoslove euharistijskog zajedništva. Čovjek bez bogoslužja, bez euharistije, bez zajedništva s drugim članovima Kristovoga tijela, zapravo je izvan Crkve. Nemoguće je biti kršćanin a ne sudjelovati u bogoslužju Crkve. Prvi kršćani nisu odlazili u crkvu već se sastajali u Crkvu (1 Kor 11, 18). Kraljevstvo se Božje posebice manifestira u Euharistijskom bogoslužju, u kojem se na duhovan način sjedinjujemo s Kristom i koje nas podsjeća na ono što je Krist za nas učinio u prošlosti, što čini u sadašnjosti i što će učiniti u budućnosti (Krist je došao, Krist dolazi, Krist će ponovno doći). Dolazeći na bogoslužje, mi ne pristupamo običnom skupu, sastanku ljudi koje samo povezuju isti interesi, ista vjera i sl. Mi zapravo pristupamo u posvećeno vrijeme u kojemu je Krist, Vladar i Kralj svega vremena i svega stvorenja, prisutan na poseban način po svojoj Riječi i po sakramentu Večere Gospodnje (kojega vjerom, na duhovan način primamo). 79 Crkva je zajednica koju Duh Sveti povezuje, učvršćuje i čuva. Gdje nema Duha Svetoga nema ni Crkve. On daje Crkvi darove i službe. Vjernike doziva Kristu, vodi ih ka pokajanju, i daje im svoje plodove koji su pokazatelji posvećenja. Sve su to znaci prisutnosti kraljevstva Božjega u Crkvi Kristovoj. 79 Zanimljiv članak o viđenju istočne euharistijske teologije kao Kraljevstva Božjega vidi u: J. ZIZIULAS, Evharistija i Carstvo Božje, u Beseda, knj.6., Novi Sad, 2006., str

94 Nedjelja slika budućeg kraljevstva. Okupljanje zajednice u Dan Gospodnji, prvi dan tjedna, ili, kako ga crkveni oci nazivaju, osmi dan, također nas simbolično uvodi u eshatološko promišljanje Kraljevstva nebeskog. S nedjeljom, odnosno s Kristovim uskrsnućem, započinje novo stvaranje. Naime, Krist koji je prvorođenac svakog stvorenja postao je i počelo novoga roda što ga je on sam preporodio 80 Euharistija je radosno iščekivanje susreta s uskrslim Gospodinom. Nedjelja je dan koji stvori Gospodin kako to kaže psalmist (Ps 118,24). Vječna nedjelja, vječni osmi dan zapravo je neprolazan. Bogoslužje u vječnosti je neprolazno, susret s Kristom u vječnosti je neprolazan. To je razlog za neizmjernu radost, i stoga naša bogoslužja trebaju biti protkana istinskom radošću jer su ona stvarnost vječnosti na zemlji, slika neprolazne radosti. Od Uskrsa do Duhova, Crkva se na poseban način sjeća Kristovog Uskrsnuća ranim kršćanskim usklikom Aleluja, Krist je uskrsnuo! Narod odgovara: Uskrsnuo je Gospodin doista! Aleluja! Tradicionalni je ovo uskrsni pozdrav, temeljen na Lk 24,34. U korizmenom vremenu i drugim pokorničkim razdobljima, crkva se utječe Milostivom Gospodinu koji oprašta sve naše grijehe. Aklamacija Blagoslivljajmo Gospodina koji oprašta sve naše grijehe temeljena je na Psalmu 103, 1-3 i Psalmu 136 gdje se kao zaziv izgovara između svakoga stiha vječna je ljubav njegova, a njegova ljubav zapravo govori o milosti spram onih kojima oprašta grijehe. Bog kojega štujemo, pobijedio je smrt. Bog kojega štujemo, oprašta naše grijehe. Bogoslužje je mjesto gdje nam se to na 80 JUSTIN, Razgovor s Trifunom 138, Zagreb: Verbum, 2011., str

95 poseban način objavljuje te je stoga susret s Kraljem, susret sa živim Kristom u bogoslužju, privilegija za svakoga vjernika. Sudionici smo Kraljevstva Božjega već sada, ovdje na zemlji. Buduće Kraljevstvo Božje može biti stvarnost samo onima koji su sada, na ovoj zemlji, sudionici toga Kraljevstva. Bogoslužje je neizostavni dio toga sudioništva. Uskrsna i korizmena aklamacija u EBPRKC također su preuzete iz BCP gdje se izgovaraju umjesto uvodne aklamacije: Blagoslovljen Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. U EBPRKC se izgovaraju kao dodatak uvodnoj aklamaciji a ne umjesto nje, upravo zbog njezinog gore objašnjenog značaja, kako bi se u svijesti vjernika uvijek zadržala slika liturgije kao slike Kraljevstva Božjega Molitva za pročišćenje Nadalje se bogoslužje nastavlja molitvom za pročišćenje (The Collect for Purity). Ova molitva temeljena na Psalmu 51, u kojem David moli za čisto srce, bila je u 11. stoljeću sastavni dio Sarum liturgije, kao molitva prizivanja milosti Duha Svetoga, izgovarana nakon Veni Creator Spiritus 81 od strane svećenika, 81 Ova je pohvala Duhu Svetom nastala u 9. stoljeću i pjeva se u okviru liturgije Zapadne crkve, kao i kod određenih obreda (ređenje svećenika, krizme, krunisanja i sl.). Luther je preradio ovu pjesmu za Duhove pod nazivom: Komm, Gott Schöpfer, heiliger Geist. Anglikanska ju je tradicija preuzela posebice kod službe ređenja. Latinski tekst: Veni, Creator Spíritus, mentes tuórum visita, imple supérna grátia, quae tu creásti péctora. Qui díceris Paráclitus, altíssimi donum Dei, fons vivus, ignis, cáritas, et spiritális únctio. Tu septifórmis múnere, dígitus paternae déxterae, tu rite promíssum Patris, sermóne ditans gúttura. Accénde lumen sénsibus; infunde amórem córdibus, infírma nostri córporis virtúte firmans pérpeti. Hostem repellas longius, pacemque dones protinus: ductore sic te praevio vitemus omne noxium. Per te sciamus da Patrem, noscamus atque Filium; Teque utriusque Spiritum credamus omni tempore. Deo Patri sit gloria, et Filio, qui a mortuis surrexit, ac Paraclito, in saeculorum saecula. Amen. Hrvatski tekst: O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori 95

96 za vrijeme njegove priprave za bogoslužje. 82 BCP godine zadržao je Očenaš i molitvu za pročišćenje kao dio osobne priprave služitelja koju je izgovarao za vrijeme pjevanja introita. U BCP iz godine Očenaš i molitva za pročišćenje postale su sastavni dio javnog bogoslužja. U izdanju BCP iz godine, dopušta se da se izostavi Očenaš s početka liturgije, no molitva pročišćenja je ostala kao prepoznatljiv dio anglikanskog bogoslužja u svim izdanjima BCP sve do danas. Molitva za pročišćenje je trinitarnog karaktera. Upućuje se Bogu Ocu, po Kristu, s molbom da Duh Sveti djeluje u nama. Liturgijske molitve, posebice one koje potječu iz najranijeg perioda, ujedno su i ispovijed prave vjere, nasuprot krivovjerjima koja su negirala Krista kao Boga, istinu o Svetom Trojstvu i sl. 83 Istina o Svetom Trojstvu srž je mnogih liturgijskih molitava i himni, kao što ćemo to vidjeti u daljnjem proučavanju liturgije. U istočnoj liturgiji, služitelji na početku bogoslužja mole sličnu molitvu koja glasi: Kralju nebeski, Utješitelju, duše istine! Ti svugdje prebivaš i sve ispunjaš. Riznico dobara i darovatelju života. ih. Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno! Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom! Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka! Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo! Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj! Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen. Božanski časoslov, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, 2006., str Usp. W.A. SNIVELY, Parish Lectures on the Prayer Book, New York: Thomas Whittaker, 1888., str Vidi više u: H. JEDIN, Velika povijest crkve II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995., str

97 Dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, duše naše. 84 U Izaiji, 6. poglavlju, opisan nam je veličanstveni susret Izaije s Božjom slavom. Osjećaj nedostojnosti je obuzeo Izaiju u susretu sa Svetim Bogom. Izaija stupa pred prijestolje svetoga Boga, no svjestan je da je pred njim ubogi grešnik, čije su usne nečiste. Bog po serafu čisti njegove usne, oslobađa ga od krivice i oprašta mu grijehe. Sada je spreman ići naprijed i služiti Gospodinu. U Otkr 1 i 4 čitamo o Ivanovom stupanju na nebesku liturgiju. On pada kao mrtav, osjećajući nedostojnost da stupi pred Svetoga Boga. No Bog stavlja svoju desnicu na njega, i pruža mu predivnu privilegiju da u duhu vidi i sudjeluje u najveličanstvenijoj liturgiji koja nam je zapisana u Božjoj riječi. Ivan se našao pred prijestoljem Božjim te je vidio isto ono što i Izaija stotinama godina ranije. Bog je uzvišen na svome prijestolju a živa bića (anđeli) kliču mu: Svet, svet, svet Gospodin Bog svemogući koji bijaše, koji jest i koji će doći (Otkr. 4,8). Primijetimo ovdje nebesko slavljenje Boga (nebesku liturgiju) kao Kralja koji je vladar vremena, Kralja koji je bio, koji jest i koji će doći. I opet nam se nameće ta prekrasna slika liturgije kao Kraljevstva Božjega. Stupajući na bogoslužje, mi stupamo pred svetoga Boga. Dolazimo takvi kakvi jesmo, kako bi ga štovali. Psalmist se pita i ujedno daje i odgovor: Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno (Ps 24, 3-4). No naše ruke nisu čiste, niti su naša srca nedužna. Svaki naš susret s Bogom, bilo u privatnoj molitvi bilo na javnom bogoslužju, jest susret grešnika i Svetoga. 84 Bizantsko-hrvatski liturgikon, str

98 I zato upravo molitvom za pročišćenje pristupamo bogoslužju i molimo Boga Oca pred kojim nema ničega tajnog ili sakrivenog, da nam Duhom Svetim očisti one najskrivenije misli (slikovito izraženo kao misli srca ) kako bi bile čiste i izraz savršene ljubavi prema Bogu. Bog treba čisto srce koje će ga dostojno veličati. Naša srca nisu čista sama po sebi, ali ih Bog po Duhu Svetome pročišćava kako bismo mogli dostojno veličati Ime Božje, odnosno služiti Bogu. No osim duhovne spremnosti za konkretno bogoslužje, mi se u ovoj molitvi zapravo molimo i za posvećeni život. Što zapravo znači savršeno ljubiti Gospodina? Ljubav prema Bogu konkretno se manifestira ispunjavanjem njegovih zapovijedi. O tome sam Isus govori: Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi (Iv 14,15). No, naša narav nije sklona ljubiti Boga ni bližnje, nije sklona ispunjavati Božje zapovijedi. Zato nam je potrebna nebeska pomoć. Isus zna naše ograničenosti. Zato nam on nadalje govori: Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek (Iv 14,16). Isus govori o Duhu Svetom. U molitvi za pročišćenje zapravo molimo da Bog Duhom Svetim djeluje na način da možemo ljubiti Boga savršeno. S time zapravo priznajemo da je posvećenje djelo Duha Svetoga u nama, a ne rezultat naših vlastitih napora Dekalog Deset zapovijedi i Sažetak zakona U molitvi za pročišćenje molimo da Bog u nama djeluje po Duhu Svetom na takav način da ga možemo savršeno ljubiti. Rekli smo, citirajući samoga Isusa, da se ljubav prema Bogu manifestira držanjem Božjih zapovijedi. Apostol Pavao, u Rim 13, 8-10, kaže da je ljubav srž svih zapovijedi. Stoga nije slučajno da nakon molitve za pročišćenje slijedi Dekalog (Deset zapovijedi, Izl 20, 1-17). Najosnovniji dijelovi Božjega zakona 98

99 utjelovljeni su u Dekalogu koji se naziva i moralnim zakonom kako bi ga razlikovali od građanskih i obrednih zakona. Sveto pismo govori o Dekalogu kao o Deset riječi (hebrejska riječ prevedena sa zapovijed doslovno znači riječ : Pnz 4,13 u prijevodu Đjure Daničića glasi: Objavio vam je zavjet svoj, koji vam zapovijedi da držite, deset riječi ) 85 odnosno Sažetkom zakona (Dvije zapovijedi ljubavi, Mk 12,21-39). Prvo izdanju BCP iz godine ne sadrži Dekalog, već se nakon molitve za pročišćenje pjevao ili čitao psalam koji se zaključivao zazivima: Kyrie (Gospodine, smiluj se). U izdanju BCP iz 1552., Dekalog je uvršten odmah nakon molitve za pročišćenje, umjesto zaziva Kyrie, odnosno zazivi da nam se Gospodin smiluje bili su izgovarani od naroda nakon svake zapovijedi. Svoje je mjesto Dekalog našao i u BCP te ostao u svim daljnjim izdanjima. Dekalog je zapravo zamijenio nekadašnje litanije koje su se izgovarale odnosno pjevale u uvodnom dijelu bogoslužja a koje je narod pratio nakon svakog zaziva s Gospodine smiluj se. O zazivima Kyrie bit će više riječi kasnije. Kako smo u Uvodnim napomenama spomenuli, BPC je bila pod snažnijim utjecajem protestantske reformacijske misli, što je vidljivo i iz uključivanja Dekaloga na početku liturgije. Dekalog je, naime, u metričkoj verziji, uz zazive Kyrie eleison, priredio Luther, a preveo ih je i tiskao godine Miles Coverdale. Ovakav oblik molitve prakticirao je i Calvin u svojoj liturgiji. Nakon molitve za oproštenje grijeha, koju je služitelj molio u ime cijele zajednice, te navještaja oproštenja grijeha, zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi, a služitelj je molio da ti zakoni budu upisani u našim srcima, tako da 85 Usp. S. SMALLMAN, Što je Reformirana crkva?, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, 2010., str

100 možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni. Ostatak se zapovijedi pjevao dok se službenik uspinjao prema propovjedaonici. 86 Dekalog je bio uključen i u liturgiji Martina Bucera iz godine. Dekalog je u ovoj liturgiji bio izgovaran u okviru pokajničkog čina na način da je svaka zapovijed počinjala ispovijedanjem ( Ispovijedam da nisam vjerovao u jednoga Boga Ispovijedam da sam uzimao Božje ime uzalud i sl.). 87 Uključivanjem Dekaloga, priređivači su htjeli u liturgiju uključiti tri osnovne forme koje su i djeca već prilikom svoje konfirmacije trebala znati, a to su: Dekalog, Očenaš i Vjerovanje. Dekalog se izgovara na način da iza svake zapovijedi narod izgovara: Gospodine, smiluj nam se i prikloni srca naša Zakonu svome. Ovaj je zaziv nadahnut Psalmom 119,36. Nakon posljednje, desete zapovijedi, svi izgovaraju: Gospodine, usrdno te molimo, smiluj nam se i upiši sve svoje zakone u srca naša. Ovaj je zaziv nadahnut Jeremijom 31,33 i Psalmom 119,34. Zapovijedi se mogu izgovarati i na način da se nakon što služitelj pročita prvih četiri zapovijedi narod izgovori: Gospodine, smiluj nam se i prikloni srca naša Zakonu svome, te da nakon toga služitelj pročita ostalih šest zapovijedi, a narod izgovara: Gospodine, usrdno te molimo, smiluj nam se i upiši sve svoje zakone u srca naša. Sukladno BCP 1662., Dekalog se izgovara svake nedjelje (odnosno blagdana), dok je u REC izdanju BCP Usp. T.H.L. PARKER, Jean Calvin, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić- Ilirik, str Liturgies of the Western Church, Philadelphia: Fortress Press, 1980., str

101 predviđeno da se Dekalog izgovara barem jednom mjesečno. Ovu praksu slijedi i EBPRKC. BCP uz Dekalog uključuje i sažetak Zakona (Mt 22, 37-40, poznat i kao dvije zapovijedi ljubavi). Sažetak ukratko sažima svih Deset zapovijedi: Prve četiri se odnose na ljubav prema Bogu, a ostalih šest na ljubav prema bližnjemu. Isus je, citirajući ove dvije zapovijedi, zapravo ponovno istaknuo vrijednost Dekaloga. On nije došao da ukine Zakon, već da ga ostvari odnosno ispuni (Mt 5,17). Sažetak preuzimaju i sljedeća izdanja BCP (1928. i 1979.) kao i sva REC izdanja BCP. Sažetak je ukljućen i u EBPRKC koji se može izgovarati umjesto Dekaloga. Ukoliko se izgovara samo sažetak zakona, tada se izgovara i Kyrie. Reformirana je teologija naglasila važnost starozavjetnog Zakona koji nije izgubio svoju vrijednost time što se ne spašavamo Zakonom već milošću. Opravdani vjernik koji je iskusio Božju milost, teži ispuniti Zakon Božji. No, u isto vrijeme, suočenjem sa Zakonom mi spoznajemo svoju nemoć. Apostol Pavao kaže u Rim 7,22-23: Istina, moj se nutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom. Ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima.. Spoznaja vlastite nemoći da izvršimo zakon, vodi nas ka Kristu koji je rješenje naše nesposobnosti da u svemu izvršimo volju Božju. Zakon nas zapravo, kako kaže apostol Pavao, vodi do opravdanja vjerom: Zakon nam je bio čuvar, da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo (Gal 3,24). Shvaćamo, dakle, da u nama nema snage, no Krist je onaj koji nam daje svoje milosti i koji priklanja naša srca Zakonu svome, odnosno 101

102 upisuje svoj Zakon u naša srca, kako izgovaramo u zazivima između izgovaranja Zapovijedi. Smallman navodi tri oblika upotrebe Zakona u Reformiranim crkvama: Prva je upotreba za društvo općenito. Bog je objavio ljudima moralni Zakon odnosno način kako čovječanstvo treba živjeti. U tom smislu je koristan u uređenju ljudskog društva i suzbijanju bezakonja. Stoga se kršćani trebaju angažirati u smislu da budu korisni u izgradnji pravednijeg društva. Druga je upotreba u smislu da nas upućuje na Spasitelja, kako smo to već istakli. Sagledavajući moralni Zakon, shvaćamo da je potpuno nemoguće zaslužiti spasenje. No radosna je vijest da je Krist učinio ono što mi nismo mogli. To apostol Pavao pojašnjava u Rimljanima poslanici: Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha. A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci, i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju. (Rim 3,20-22). Zakon nam iznova i iznova pokazuje koliko je potrebno pouzdati se u Krista. Zapravo, nakon obraćenja još više ćemo otkriti koliko smo daleko od Božjih standarda. Martin Luther je govorio da si svaki dan trebamo propovijedati Radosnu vijest iz Rim 8,1: Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu Treća je upotreba Zakona za kršćane. Promijenjenih srca, po Duhu Svetomu, Bog nam daje želju da mu budemo poslušni. Zakon nam daje obrise novoga načina života. Propovijed na Gori (Mt 5-7) potvrđuje vrijednost Zakona, ali s Isusom koji je ispunjenje Zakona. Umjesto na kamene ploče, Zakon se upisuje u naša srca. Zakon tako ne postaje slijepi legalizam već je prepoznavanje ispravnog duha poslušnosti Usp. S. SMALLMAN, Što je Reformirana crkva?, str

103 Kyrie eleison Gospodine, smiluj se Izdanje iz godine sadrži zazive Kyrie eleison (grč. = Gospodine, smiluj se) odmah nakon uvodnog psalma koji je slijedio nakon Molitve za pročišćenje. U izdanju iz godine ovi su zazivi izostavljeni, budući se u okviru Dekaloga izgovaralo, Gospodine smiluj nam se Isto je i u izdanju iz godine. U BCP zazivi Kyrie su obnovljeni. Izgovara ih se nakon nakon Sažetka zakona, ukoliko se Dekalog nije izgovarao. 89 Kyrie eleison je drevna aklamacija koja je bila poznata još u poganskoj starini kojom se iskazivalo štovanje božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao boga. Može se usporediti s aramejskim izrazom Hosana (Hosana = spasi sada). Crkva ih je ispravno usmjerila na Krista, temeljem spisa apostola Pavla u kojima se Krist predstavlja kao božanski Gospodin. Na Istoku su se ovi zazivi koristili od 4. stoljeća u litanijama (jektenijama). Pojedine je molbe zajednica pratila zazivima Kyrie (Gospode, smiluj se/gospodi pomiluj). Na Zapadu su se ovi zazivi pojavili u 5. stoljeću u okviru određenih litanija koje su se izgovarale na početku bogoslužja, ostajući i u latinskoj misi na grčkom jeziku. Od 6. stoljeća, dodan je zaziv Kriste eleison (Kriste, smiluj se). Od kraja službe Riječi premještale su se naprijed na mjesto gdje se i danas nalaze. 90 BCP donosi i alternativne zazive, tzv. Trisagion 91 (Sveti Bože, Sveti Moćni ) koje dolaze iz istočne tradicije. 89 I u REC izdanju BCP i u izdanju Episkolane crkve SAD iz godine, kao i i pojedinim drugim izdanjima, nalazimo ovakvu praksu. 90 Usp. A. ADAM, Uvod u Katoličku liturgiju, str Trisveto (grčki): Ἅγιος ὁ Θεός, Ἅγιος ἰσχυρός, Ἅγιος ἀθάνατος, ἐλέησον ἡμᾶς. (Agios o Theos,Agios ischyros, Agios athanatos, eleison imas). 103

104 Trisagion je nastao u 5. stoljeću na Istoku 92 za vrijeme Prokla Carigradskog ( ). U istočnoj liturgiji on dolazi nakon tzv. malog izlaska (malog vhoda) kada svećenik iznosi iz oltara evanđelje. Ubrzo se ovaj himan počeo koristiti u Galikanskoj liturgiji na Zapadu te u Rimskom obredu u službi Velikoga Petka. Sarum liturgija je koristila ovaj himan od treće do pete nedjelje Korizme. Trisagion je posebice bio popularan u Njemačkoj te ga je Luther metrički uredio i uklopio u obred sprovoda. Thomas Cranmer je također, najvjerojatnije po uzoru na Luthera, u obred sprovoda uključio parafrazu Trisagiona. BCP godine predviđa da se Kyrie ili Trisagion izgovaraju svakako, u vremenu kada se izostavlja himan Gloria in Excelsis Deo (o kojem će u nastavku biti više riječi). Ne treba se izgovarati na Božić, Bogojavljenje, uskrsnom tjednu, Uzašašću te u nedjelje od Uskrsa do Duhova. Psalmist u 51. psalmu moli: Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome (51,1). Slijepac koji je sjedio pored puta zavapio je: Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se! (Mk 10,47). Jedan otac moli za svoga sina: Gospodine imaj smilovanja mome sinu! (Mt 17,15). Žena Kananejka koja je znala da nema pravo na pomoć, molila je: Smiluj mi se Gospodine! Sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zao duh! (Mt15,22). Ovu je molitvu ponizno izgovarao i carinik u Hramu. Dok se farizej hvalio svojim dobrim djelima, carinik se udarao u prsa (uobičajena gesta pokajanja) te je ponizno molio Bože, smiluj se meni grešniku. (Lk 18,9-14). Ovakva ponizna molitva dovela je do opravdanja carinika. Isus je bio posebno osjetljiv na samopravednost. Osjećaj je to koji određene vjernike, a možemo slobodno reći i određene skupine vjernika (poput Farizeja u NZ) drži da su bolji, svetiji, 92 Usp. J. PAVIĆ, Liturgika, Zagreb: Biskupski ordinarijat Križevci, 1961., str

105 posvećeniji od drugih. Takvi ljudi s visine gledaju na druge. Oni svoja djela smatraju ugodnima Bogu, oni svoje vjerovanje smatraju da je na višem nivou (doktrinarna superiornost). Ponizna i pokajnička molitva Bože, smiluj se meni grešniku, trebala bi biti naša svakodnevna molitva. Takvo svakodnevno ispovijedanje donosi zdravo nepovjerenje u vlastitu pobožnost i vodi ka ovisnosti o Bogu i Njegovoj milosti. Također osposobljava kršćanina da u poniznosti i blagosti promiče Božju svetost 93 Ovaj je zaziv već bio prisutan u Dekalogu, a provlači se i dalje kroz liturgijske molitve o čemu će kasnije biti još spomena (Gloria, pokajnički čin, Agnus Dei ) Molitva za milost BCP donosi odmah nakon Dekaloga, odnosno sažetka Zakona i Kyrie, i molitvu za milost koju preuzima i BCP 1928., kao i sva REC izdanja BCP. Molitva za milost je sastavni dio i EBPRKC. Ovom molitvom zapravo opet tražimo od Boga da posveti naše duše, kao i u uvodnoj Molitvi za pročišćenje. Poslušno vršenje Božjih zapovijedi sačuvat će nas u ovome životu mnogih opasnosti te nas sačuvati za život vječni. No, naše duše i naša tijela nisu skloni izvršiti što Bog od nas traži, stoga molimo Boga da nas posveti i upravlja našim životima, da djeluje u nama, jer jedino tako možemo izvršiti ono što od nas očekuje. Kao što je Krist, u svojoj ljudskosti, bio poslušan svome Ocu, tako smo i mi pozvani, kao narod saveza, biti poslušni Bogu, te se prepustiti njegovu vodstvu. 93 P.G. RYKEN, Tko je pravi kalvinist, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, 2008., str

106 Gloria in excelsis Deo Slava Bogu na visini U BCP 1549., odmah nakon zaziva Kyrie, slijedio je stari kršćanski himan Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Već u izdanju od godine on se premješta na kraj euharistijske službe, neposredno prije blagoslova, gdje ostaje i u izdanju iz godine. Na ovome se mjestu nalazi i u pojedinim današnjim izdanjima koja se temelje na BCP godine. Može se reći da završetak bogoslužja ovim himnom daje jedan uzvišen i svečan ton cijeloj liturgiji. BCP godine vratila je ovaj himan na mjesto gdje se nalazio i u prvome izdanju iz godine. Gloria je zapravo jedan od ranih crkvenih himana koji se pjevao u liturgiji (poput himni i duhovnih pjesama koje i danas pjevamo u našim bogoslužjima) i koji je kao takav sačuvan do danas u većini liturgijskih bogoslužja. Već u Novome zavjetu nalazimo određene doksologije koje veličaju Krista, njegovo Gospodstvo, njegovo kraljevstvo, njegovu slavu. Jednu od tih doksologija nalazimo u 1 Tim 6,15-16: Blaženi i jedini Vladar, Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara,ž koji prebiva u svjetlu nedostupnomu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. S obzirom na strukturu ove doksologije, bibličari se slažu da ona odiše židovskim liturgijskim duhom te da je najvjerojatnije bila dio liturgijske prakse prve crkve. 106

107 Gloria se po svojim naglascima nastavlja na spomenutu doksologiju. Ona je trijumfalna pjesma našega spasenja (Josip Freinademetz). To je pjesma slavljenja temeljena na pjesmi anđela. Ova nas pjesma zapravo podsjeća što treba biti centar našega bogoslužja. U njoj nema ničega što bi govorilo o našim osjećajima i iskustvima (Thomas Howard). Fokus je Krist i njegova slava, a ne mi. Pjevajući ili izgovarajući ovaj himan, mi se pridružujemo zboru anđela, kao i kršćana svih vjekova. 94 Ovaj je himan temeljen na riječima koje su anđeli pjevali najavljujući rođenje Kristovo (Lk 2,14). Na te su riječi već u 2. stoljeću dodavane nove aklamacije Trojstvu. Na Istoku se već u 4. stoljeću Gloria pjevala u Jutarnjoj molitvi. I danas se svečano pjeva u Jutarnjoj molitvi Istočne crkve i naziva se Veliko slavoslovlje (Velika doksologija) ili Anđeoska himna. Na Zapadu je ovaj himan poznat od 6. stoljeća i koristio se samo na bogoslužjima kojima je predsjedavao biskup, a drugi su ga svećenici pjevali na Uskrs. Latinski prijevod pripisuje se Hilariju iz Poitiersa (oko ). Od godine redovito se koristi u euharistijskom bogoslužju, osim u adventu, prije korizme i u korizmi. U Zwinglijevoj liturgiji iz godine Gloria se izgovarala prije biblijskih čitanja, naizmjence od muškaraca i žena, nakon poziva pastora (npr. Pastor: Slava Bogu na visini. Muškarci: I na zemlji mir. Žene: Ljudima dobre volje. Muškarci: Hvalimo te, blagoslivljamo te i tako redom). 95 U Calvinovoj liturgiji Gloria je izostavljena, dok ju je Luther također zadržao u liturgiji kako u latinskoj misi iz godine, tako i u njemačkoj iz godine. 94 Usp. R. GROTE JR., Calling on the Name of The Lord, (neobjavljena skripta), str Usp. Liturgies of the Western Church, str

108 Slika kraljevstva Božjega snažno je prisutna i u ovom himnu. U njemu mi zapravo slavimo povijest spasenja. Prisjećamo se Kristovog života od navještaja anđela (njegovog rođenja) pa sve do njegovog ponovnog kraljevanja u slavi Očevoj. Zahvaljujemo Bogu Ocu, našem nebeskom kralju, za njegovu milost otkupljenja. Molimo njegovog jedinorođenog sina, Gospodina Boga i Jaganjca Božjega, da nam bude milostiv i da usliši naše molitve. Završavamo snažnim priznanjem da je on jedini svet, jedini Gospodin, jedini svevišnji, sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. 96 Himan je dakle trinitarnog karaktera, koji nas prenosi u dimenziju kraljevstva Božjega, u kojem Trojedini Bog stoluje i kome usmjeravamo cjelokupno naše bogoslužje (slavljenje, molitve, čašćenje, priznavanje). Gloria ima tri osnovna dijela: Pjesma anđela i najavljivanje Božića je u prvom dijelu: Gloria in excelsis Deo / Slava Bogu na visini. Na to se nastavlja navještaj mira i na zemlji Mir ljudima dobre volje (u nekim prijevodima: Miljenicima Božjim ). Ljudima kojima Bog daje svoju milost, obećao je i mir. U riječi mir, sukladno biblijskoj uporabi, sadržano je cjelokupno spasenje i radost za koju čovjek ima potrebu. Svake nedjelje i svakim blagdanskim danom se podsjećamo na navještaj mira. Slava Bogu Ocu je sadržana u trećem dijelu Glorie. Ovdje se upotrebljavaju mnogi glagoli koji izražavaju slavu: Slavimo te, blagoslivljamo, klanjamo ti se, veličamo te radi velike slave tvoje ; Na isti način nalazimo riječi koje izražavaju Božju veličinu: Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući. U trećem dijelu Glorie otkrivamo jednakost Sina s Ocem, i tražimo njegovo milosrđe: Gospodine, Sine jedinorođeni, Isuse Kriste, Gospodine Bože, Jaganjče 96 Usp. F. PROCTER, An Elementary Introduction to the Book of Common Prayer, London: Macmillan and CO., Limited, 1901., str

109 Božji, Sine Očev. Redci: Jer ti si jedini Svet, ti si jedini Gospodin, ti si jedini Svevišnji Isuse Kriste, sa Svetim Duhom u slavi Boga Oca, temeljeni su na riječima apostola Pavla Filipljanima: Isus Krist je Gospodin, na slavu Boga Oca (Fil 2,11). U ovom tekstu apostol Pavao zapravo citira deklaraciju prvih kršćana. S ovom deklaracijom oni su prepoznali Isusa kao svoga Gospodina i proklamirali suprotstavljanje svim rimskim imperatorima, koji su pretendirali da ih slave kao Boga. Gloria izražava vjeru u Krista kao jedinoga Kralja, izričući na taj način frontalni stav prema kultu cara. 97 Gloria završava sa ponovnom slavom Bogu s kojim je molitva početa: Slava Bogu na Visini!. Poziv i poslanje kršćana je slaviti njegovu Slavu (Ef 1,6.12); Pozvani smo dati slavu Bogu i pronositi mir. Sukladno današnjoj praksi većine zapadnih crkava, Gloria se ne izgovara u adventu i korizmi. Izgovarajući je, nakon poduže šutnje na blagdan Božića i Uskrsa, Gloria izražava posebnu radost vjerničke zajednice za spasonosna djela Božja učinjena za nas po Kristovom rođenju i po njegovu uskrsnuću Molitva dana ili kolekta Molitve su bitna sastavnica cjelokupne liturgije. Cijela je liturgija zapravo svojevrsna molitva. Iako smo kao pojedinci također pozvani upućivati svoje molitve tijekom bogoslužja, moramo imati na umu da je liturgija prvenstveno molitva Crkve. Sabrani smo kao jedan Božji narod da upravimo Gospodinu našu zajedničku molitvu. Upravo to naglašava i naziv BCP: Knjiga zajedničkih molitava (u doslovnom prijevodu bi naziv glasio: Knjiga zajedničke molitve. Na hrvatskom smo se opredijelili za množinu, zbog naravi BCP kao zbirke različitih 97 Usp. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1990., str

110 molitava i obreda). Tu zajedničku molitvu na poseban način izražavamo molitvom dana odnosno kolektom (lat. collecta = zajedničko okupljanje ljudi ili od colligere orationem = sakupiti molitve svih prisutnih), poznatom i kao zborna molitva Salutacija Pozdrav Molitva dana započinje salutacijom (Pozdravom) Gospodin s vama, s odgovaranjem naroda I s duhom tvojim. Starije liturgije koriste pozdrav Mir s vama ili Gospodin s vama, a narod odgovara I s tobom ili I s duhom tvojim. U liturgiji pozdrav ima posebno značenje: To pokazuje da se zajednica tretira od prisutnosti onih s kojima se nalazimo. U zajednici smo s Isusom Kristom. Kratka formula, Gospodin s vama pokazuje povijest odnosa Boga s ljudima. U Bibliji ovu formu pozdrava susrećemo više puta. Osobe kojima je Bog povjerio posebnu misiju, pozdravljane su od anđela s riječju Jahve s Tobom. U teška vremena, Gideon Židov je bio pozvan da spasi Izrael (Sudci 6,12). Iste riječi su bile upućene Mariji od Anđela, kad čitamo opis pozdrava; anđeo se objavio Mariji i rekao: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom (Lk 1, 28). U Bibliji nalazimo potvrdu da je Bog sa svojim narodom, i Isus je bio nazvan Emanuel Bog s nama (Mt 1,22-23); (Iz 7,14). Kao Bog s nama On prati svoj narod sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20). Na sve riječi svećenika, zajednica u slavljenju odgovara I s duhom tvojim. Ova formula po načinu opisanom u Bibliji ima duboko značenje: da mi prepoznajemo kako Duh Sveti djeluje po službi svećenika, da se mi prepoznajemo kao jedna zajednica animirana od Duha Svetoga W. EGGER, Misterij, Tajna vjere, Travnik, 2007., str

111 U izdanju BCP godine, salutacija se nalazila na početku molitve dana, euharistijske molitve (Sursum corda) te na početku popričesne molitve. U izdanju BCP godine salutacija je uklonjena iz svega navedenoga. Nema je ni u BCP Tek u novijim izdanjima, poput BCP salutacija je vraćena na mjesto molitve dana i početka euharistijske molitve. U REC izdanju BCP bogoslužje započinje salutacijom nakon koje slijedi Molitva za pročišćenje Kolekta Molitva dana (kolekta ili zborna molitva) u izdanju BCP iz godine dolazi nakon Glorie, zajedno s dvije molitve za suverena. U izdanju iz godine, molitva dana dolazi nakon dvije molitve za suverena koje smo ranije naveli, a od kojih se u pravilu molila samo jedna. Molitve dana su vezane uz konkretna biblijska čitanja na liturgiji. Stoga su molitve dana u BCP (koje preuzima i REC izdanje BCP) i molitve dana u BCP različite s obzirom da se koriste različiti lekcionari, kako ćemo to vidjeti u daljnjem tekstu. EBPRKC preuzela je molitve dana iz BCP s obzirom da se koristi trogodišnji ABC ciklus biblijskih čitanja. Molitve dana, kao zborne molitve, prisutne su i u današnjoj rimokatoličkoj liturgiji. Evangelici također imaju u svojim liturgijama molitve dana. Molitve dana Evangeličke crkve u Hrvatskoj mogu se naći u već spomenutoj Pjesmarici Božjeg naroda Vidi: Pjesmarica Božjeg naroda, str

112 Istočna liturgija poznaje tropare (pjesme) koje su prilagođene određenim liturgijskim danima u godini. 100 Molitva dana ili kolekta (zborna molitva) kratka je molitva koja se u starini izgovarala na početku, kada su se vjernici okupili na zajedničko bogoslužje. Crkva je vjernike na ovu molitvu pripravljala s pozivom svećenika: Pomolimo se, a đakon je izgovarao Prignimo koljena. Svi su klečeći tiho molili, svatko za sebe. Đakon je nakon toga izgovarao Ustanite te se molila molitva dana od strane služitelja. 101 Molitva dana je kratka, sažeta, i u pravilu je upravljena Bogu Ocu. Sve su molitve dana sastavljene od tri dijela. Prvi dio je narativni: iznosi neko Božje svojstvo ili spominje otajstvo koje se toga dana slavi. Drugi dio izriče i obrazlaže predmet molbe. U trećem dijelu izriče se doksologija kojom se ističe da je naša molba upravljena Ocu po jedinom posredniku Isusu Kristu u Duhu Svetom. Evo kako to izgleda na primjeru molitve dana za Uskrs (BCP 1979.): Bože, poradi našega otkupljenja ti si svoga jedinorođenoga Sina predao u smrt na križu i njegovim nas slavnim uskrsnućem oslobodio moći neprijatelja (narativni dio); daj da svakodnevno umiremo grijehu, kako bismo zauvijek mogli živjeti s njim u radosti njegova uskrsnuća (predmet molbe), po istom Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, sada i dovijeka (doksologija). Amen. 100 Usp. K. KERN, Liturgika, himnografija i heortologija, Sremski Karlovci, 1998., str Usp. M.KIRIGIN, Moja misa, Ćokovac: Benediktinci (Internet izdanje), str

113 Na kraju svi jednodušno uskliknu Amen dajući svoj pristanak na ono što je izrečeno. Riječ Amen upravo i znači: da, tako je, pristajem uz to. Možemo reći da je svaki Amen najvažniji usklik puka u bogoslužju. Ova se molitva, kao i druge liturgijske molitve koju izriče služitelj, moli raširenih i uzdignutih ruku. Raširene ruke simboliziraju našu potpunu otvorenost pred Bogom kako bi od Boga primili što ima za nas, te kako bi mu se u cijelosti predali Biblijska čitanja Liturgijska bogoslužja su nadasve biblijska bogoslužja. Već su se i do ovoga trenutka naviještali svetopisamski odlomci (Deset zapovijedi, sažetak Zakona i sl.), a naviještat će se i dalje tijekom nastavka liturgije. No ovdje dolazimo do centralnoga dijela službe riječi, kada se čita nekoliko pomno odabranih dijelova iz Biblije. Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Što se tiče izbora tekstova, može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga Pisma koji se koristio u sinagogi. Justin nam u svojoj Apologiji I., piše sljedeće: Na dan što je prozvan po Suncu, sastaju se na istom mjestu svi stanovnici grada i zemljoradnici. Tu se čitaju uspomene apostola ili neki drugi proročki spisi, kako je podesno prema vremenu. Kad čitač prestane čitati, predstojnik bodri i govori da potakne prisutne na nasljedovanje tih lijepih stvari JUSTIN, Apologija I, 67. Prijevod preuzet iz: ZAGORAC V., Kristova otajstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost 1998., str., 79. Usp. JUSTIN, Apologije, str

114 Iz ovoga povijesnog teksta vidljivo je da se već u 2. stoljeću čitalo nekoliko biblijskih ulomaka na bogoslužju. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja. Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Drugo čitanje je dolazilo iz poslanica, odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Treće je čitanje bilo iz evanđelja. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica, a drugo iz evanđelja. Takva je praksa bila u Rimokatoličkoj crkvi do uvođenja ABC lekcionara, 103 a u Pravoslavnoj crkvi je i danas praksa da se čita epistola (apostol) i evanđelje. 104 Takav je običaj bio i u drugim dotadašnjim liturgijama, a po uzoru na sinagogalno bogoslužje u kojem su se čitala dva čitanja: jedno predviđeno za određeni dan u godini a drugo po slobodnom izboru, uglavnom iz starozavjetnih proroka. 105 Jednogodišnji lekcionar (epistole i evanđelja). Prva izdanja BCP, pa tako i izdanje BCP te REC izdanje BCP predviđaju jednogodišnji lekcionar od dva čitanja: epistole i evanđelja. Epistola je uglavnom bila čitanje iz poslanica no bilo je i čitanja iz Djela apostolskih kao i iz Staroga zavjeta. Čitanja su podijeljena na sljedeća razdoblja: adventno razdoblje, božićno razdoblje, bogojavljensko razdoblje, korizmeno razdoblje, uskrsno razdoblje te na Nedjelje po sv. Trojstvu. Također su predviđena čitanja za posebne blagdane poput blagdana apostola, anđela, Svih Svetih i sl. Tekstovi jednogodišnjeg 103 Evanđelistar to jest epistole i evanđelja, Dubrovnik: Nakladna knjižara Jadran, 1921.; K.H. BIERITZ, Crkvena godina, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2010., str Usp. L.MIRKOVIĆ, Pravoslavna liturgika, Prvi opšti deo, Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC, 1965., str Usp. A. REBIĆ, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996., str

115 lekcionara (epistole i evanđelja) uključeni su u potpunosti u svim BCP izdanjima koje koriste jednogodišnji lekcionar i čine oko 30 % knjige. Osim lekcionara s epistolama i evanđeljima, BCP donosi i tablicu dnevnih čitanja. Ona izdanja koja koriste jednogodišnji lekcionar donose jednogodišnju tablicu dnevnih čitanja za Jutarnju i Večernju molitvu. Za razliku od lekcionara s epistolama i evanđeljima, koji je predviđen za euharistijska bogoslužja u kojem su minimalna čitanja iz Staroga zavjeta, dnevni lekcionar predviđa da u Jutarnjoj i Večernjoj molitvi prvo čitanje bude iz Staroga, a drugo iz Novoga zavjeta. Uz dva čitanja predviđeno je i čitanje odnosno pjevanje psalama. 106 ABC lekcionar. Rimokatolička crkva nakon Drugog vatikanskog koncila, godine, uvodi trogodišnji ABC lekcionar. 107 Revidiranog ga prihvaća BCP Tako su nedjeljna i blagdanska čitanja, sukladno BCP 1979., podijeljena na tri razdoblja: godinu A, godinu B i godinu C, dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina 1 i godina 2). Za razliku od jednogodišnjeg reda dnevnog čitanja, u kojem se čitaju dva čitanja na Jutarnjoj i Večernjoj molitvi, dvogodišnji red svakodnevnih čitanja po BCP 1979., predviđa tri čitanja: Stari Zavjet, epistolu i evanđelje. Preporuka je da se, ukoliko se služi Jutarnja i Večernja molitva, dva čitanja 106 Vidi više u: D. PHILLIPS, The lectionaries in the Book of Common Prayer, u: The Book of Common Prayer, Past, Present & Future, (Edited by Prudence Dailey), Continuum, 2011., str ABC lekcionar je izradila radna skupina zadužena za provedbu odluka Drugog vatikanskog koncila, a koje su se ticale čitanja Riječi Božje u liturgiji. Radna je skupina proučavala zapadne i istočne lekcionare, kao i lekcionare crkava izniklih iz reformacije. Lekcionar je odobrio papa Pavao VI. Apostolskom konstitucijom Missale Romanum od 3. travnja godine. Usp. B. ŠKUNCA, Duh i obred, Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral HBK, 1998, str

116 čitaju na Jutarnjoj, a jedno na Večernjoj molitvi. Ukoliko se služi samo jedno dnevno bogoslužje, tada se preporuča da se čitaju sva tri čitanja. Ukoliko se služe oba dnevna bogoslužja, predlaže se čitanje evanđelja na Jutarnjoj molitvi u godini 1 te na večernjoj molitvi u godini 2. Ukoliko se i na Večernjoj molitvi koriste dva čitanja, tada se čitanje iz Staroga zavjeta alternativne godine može koristiti kao prvo čitanje. Ipak, treba naglasiti kako su i Jutarnja i Večernja molitva svečanije ukoliko se čitaju dva čitanja. Liturgijska godina započinje prvom nedjeljom Adventa (sada, 2011./2012. liturgijska je godina B). Godine Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 108 Prihvatili su ga anglikanci (episkopalci), luterani, reformirani, prezbiterijanci kao i neke druge liturgijske crkve. Prema Zajedničkom lekcionaru ili ABC lekcionaru, nedjeljama i blagdanima predviđena su tri čitanja: starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme, umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela apostolskih i Otkrivenja), čitanje iz apostolskih poslanica te iz evanđelja. U godini A čita se Evanđelje po Mateju, u godini B Evanđelje po Marku, a u godini C Evanđelje po Luki. Evanđelje po Ivanu čita se svake godine, osobito u božićnom vremenu, korizmi i uskrsnom vremenu, kao i tijekom godine B, jer su čitanja u Marka kraća. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. U adventu, božićnom vremenu, korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije, za Uskrs Evanđelje po Ivanu, a u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. Starozavjetna čitanja 108 Usp. M. PERHAM, Celebrate the Christian Story, An Introduction to the New Lectionary and Calendar, London: SPCK; 1997., str

117 u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. U radne dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijede Matej te Luka. Prva čitanja osim redovitih služitelja mogu čitati i propovjednici laici, lektori, akoliti, odnosno laici za to određeni. Kod prvih čitanja uobičajeno se sjedi. I služitelj koji predvodi liturgijsko slavlje sjeda. Time se želi simbolično pokazati kako u jednom trenutku i sam služitelj sjeda kako bi slušao Božju riječ. Nakon prvih čitanja čitač izgovara: Riječ je Gospodnja, na što narod odgovara: Bogu hvala, ili čitač jednostavno kaže: Ovdje završava čitanje (Poslanica). 109 Psalmi. Između prvoga i drugoga čitanja, odnosno ukoliko se uzimaju samo dva čitanja, između prvoga čitanja i evanđelja, izgovara se ili pjeva psalam. Psalme je koristila i starozavjetna i novozavjetna crkva. Pjevanje psalama bilo je uobičajeno u bogoslužjima prvih kršćana. Sv. Augustin opisuje bogoslužje svoga vremena: Slušali smo prvo čitanje i zatim smo pjevali psalam i pjevajući poticali smo se međusobno složnim glasom: Dođite, poklonimo se BCP predviđa da čitač jednostavno izgovori Ovdje završava čitanje (Poslanica). Drugi alternativni oblik Riječ je Gospodnja (lat. Verbum Domini) nalazimo u BCP (preuzima ga i REC izdanje BCP 2003.). Ovaj je oblik preuzet iz Rimskog obrednika Pavla VI. (1969.). Narod odgovara Bogu hvala lat. Deo gratias). Usp. M.J. HATCHETT, Commentary on The American Prayer Book, str U novome lekcionaru na hrvatskom jeziku iz 2007., u izdanju Kršćanske sadašnjosti, poklik čitača Riječ je Gospodnja zamijenjen je s poklikom Riječ Gospodnja. O razlozima ove promjene vidi više u: A. CRNČEVIĆ, I. ŠAŠKO, Pred liturgijskim slavljem, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, 2011., str V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str.,

118 Reformatori su također naglašavali važnost upotrebe psalama u bogoslužju. Zwingli je uklonio pjevanje svih drugih pjesama osim psalama. Calvin je uredio psalme za pjevanje u bogoslužju po uzoru na bogoslužje u Strasbourgu iz godine. Ovaj je Psaltir sačinjavao samo 19 psalama. Clement Marot i Theodor Beza proširili su ovaj Psaltir na 101 psalam te ga objavili godine. Ovaj je psaltir prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe, a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. 111 Sva ranija izdanja BCP sadrže cjelokupni Psaltir (svih 150 psalama). Psaltir je razdijeljen na 60 dijelova, odnosno na psalme predviđene za Jutarnju i Večernju molitvu za 30 dana. Učinjeno je to po uzoru na brevijare koji su predviđali da se cjelokupni Psaltir izmoli za mjesec dana. Kada mjesec ima 31 dan, tada se psalmi 30-og dana ponavljaju i 31-og dana. Psalmi obuhvaćaju oko 30 % cjelokupne BCP što s epistolama i evanđeljima čini 60 %. Tu su dakako svetopisamski tekstovi i u drugim dijelovima BCP (euharistijskoj službi, obredima i sl.) što govori da je BCP doista biblijska knjiga. Novi, zajednički lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalma na način da je cijela zajednica uključena u njegovo izgovaranje. Psalam se može pjevati odnosno izgovarati antifonalno. Kada se psalmi pjevaju korski, tada jedan kor pjeva neparne, a drugi parne stihove. To je i danas anglikanska tradicija. Budući da većina crkava nema korsko pjevanje, tada predvoditelj ili pjevač može pjevati ili izgovarati neparne stihove, a narod parne (ili kako su već psalmi podijeljeni za pjevanje odnosno izgovaranje). Psalam se može pjevati odnosno izgovarati i na responzorijalni način. Predvoditelj čita cjelokupni psalam, a kor odnosno narod uključuje pripjevnim retkom koji je u pravilu uzet iz samoga psalma. Na kraju psalma 111 Usp. J.H. LEITH, Introduction to the Reformed Tradition, str

119 se, sukladno staroj tradiciji može dodati i doksologija Gloria Patri (Slava Ocu ). Kod izgovaranja Gloria Patri, u prvome dijelu ove doksologije, služitelji i vjernici se naklone, u znak poštovanja prema Trojedinom Bogu. Gradual (lat. gradus = korak, stupanj, stuba) je psalam odnosno njegov dio koji se pjevao dok đakon ulazi po stubama na ambon čitati evanđelje. 112 Evanđelje se od starine osobito svečano čitalo na bogoslužju. Evanđelju prethodi svečano pjevanje Aleluja. Izostavlja se u korizmi. U Galikanskoj i istočnoj liturgiji Aleluja se pjeva i u vrijeme korizme. Aleluja je svetopisamski poklik koji se pojavljuje još u Starome zavjetu (hebr. hallelu-jah = hvalite Jahvu). Židovi su ga uključivali u psalme kao refren. Kršćani su ga također od najranijih vremena koristili u svome bogoslužju. To je i nebeska pjesma iz Otkr 19,1-6. Matejev martirij nam svjedoči da je u trećem stoljeću bio običaj pjevanja Aleluja u iščekivanju čitanja evanđelja. 113 U vrijeme korizme tradicionalno se pjeva Tractus (lat. tractus = zavlaka) odnosno Psalam koji se u neke dane, kada se ne pjeva Aleluja, pjeva nakon graduala, a pjeva ga samo jedan kor i to otegnuto, a ne oba kora, kao što pjevaju introit i gradual. 114 Čitanje evanđelja simbolizira prisutnost samoga Krista u službi riječi, stoga je to i najsvečaniji čin u prvome dijelu liturgije. Sv. Nikola Kavasila naglašava kako redoslijed biblijskih čitanja zapravo otkriva postupno objavljivanje Božje riječi njegovu narodu. Evanđelje je savršenije javljanje od onoga što 112 Usp. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str Usp. M.J. HATCHETT, Commentary on the American Prayer Book, str Usp. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, str

120 su govorili apostoli. 115 Navještajem evanđelja zapravo se odaje počast Kristovu nauku. Neka ljudski rod napreduje koliko hoće, nikada se neće uzdignuti nad savršenstvo ćudorednih nauka koje nam sja iz Evanđelja (Goethe). Evanđelje redovito čita (ili pjeva) zaređeni službenik, đakon ili svećenik. Nekada se evanđelje čitalo sa stola Gospodnjega (Strana evanđelja, lijeva strana stola Gospodnjega 116 ), dok se danas evanđelje naviješta s propovjedaonice, ambona 117 ili iz sredine crkve, među narodom. Čitanje iz sredine crkve odiše posebnom svečanošću. Time se želi simbolički naglasiti da je Krist išao među narod naviještati radosnu vijest. Na početku bogoslužja, procesija simbolizira pristup čovjeka k Bogu. Sada, kod čitanja evanđelja, također se formira procesija koja ide do mjesta odakle će se čitati evanđelje. Ova procesija simbolizira dolazak Boga k čovjeku: I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama (Iv 1,14). Kretanje je dvosmjerno kao što je i samo bogoslužje dvosmjerno: mi služimo Bogu i Bog služi nama. U procesiji navještaja evanđelja akolit stupa naprijed noseći procesijski križ do mjesta gdje će se čitati evanđelje. Okreće se prema služitelju s uzdignutim križem. Iza procesijskog križa 115 Usp. N. KAVASILA, Tumačenje svete liturgije, Novi Sad: Beseda, 2002., str Usp. R. PALMER, J.W. HAWKES, Readiness and Decency, Ontario: The Society of St. John the Evangelist Bracebridge, str Od grč. anabaiono = penjem se, idem prema gore. Usp.I. ŠAŠKO, Liturgijski simbolički govor, Zagreb: Glas Koncila 2005., str Ambon i propovjedaonica se nerijetko poistovjećuju. No razlika je u tome što je ambon uzvišeno mjesto odakle se naviještala Božja riječ. Osim akustike, odnosno bolje čujnosti u crkvi, u vrijeme kada nije bilo tehničkih pomagala, ambon je imao i svoju teološku simboliku. U reformiranim crkvama se naglašavalo da je Riječ iznad sakramenta (jer je ambon iznad oltara odnosno stola Gospodnjega). U današnjim crkvama ambon zamjenjuju propovjedaonice koje su nerijetko jednostavne i ne odražavaju simboličnu važnost naviještanja i propovijedanja Riječi. 120

121 drugi akoliti nose svijeće, a za njima ide služitelj s uzdignutim evanđelistarom 118. Jedan od služitelja ili akolita bi trebao držati otvoreni evanđelistar. Akoliti s upaljenim svijećama staju s lijeve i s desne strane čitaču evanđelja. Nakon najave čitanja evanđelja narod izgovara: Slava tebi Gospodine. Nakon samoga čitanja, čitač podižući visoko evanđelistar glasno izgovara: Evanđelje Gospodinovo, a narod odgovara: Slava tebi Kriste. Time se vjernici pridružuju zboru anđela i njihovom štovanju utjelovljene Riječi Božje Krista. 119 Dok narod za vrijeme prvih čitanja sjedi, za vrijeme čitanja evanđelja ustaje (već kod pjesme Aleluja). U istočnoj liturgiji se očuvao drevni običaj pozivanja na stajanje od strane služitelja: Mudrost! Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje. Mir svima! Propovijed Propovijed ili homilija slijedi nakon čitanja svetopisamskih tekstova. Propovijed je bila sastavni dio sinagogalnog bogoslužja. Rana Crkva ju je također prihvatila što nam potvrđuju i Djela apostolska, kao i Justin mučenik polovicom drugoga stoljeća. 121 Prakticirala se na redovitim nedjeljnim bogoslužjima, a u nekim crkvama i preko tjedna. U samostanima su se, umjesto propovijedi, često čitale homilije svetih otaca. 118 Od starine se posebna pažnja u bogoslužju davala čitanju evanđelja. Iz tog je razloga nastala posebna liturgijska knjiga, evanđelistar, koja je bila prikladne veličine da bude vidljiva okupljenom narodu i bila je svečano ukrašena. Svečani se evanđelistar i danas koristi u većini liturgijskih crkava. 119 R. GROTE JR., Calling on the Name of The Lord, (neobjavljena skripta), str Bizantsko-hrvatski liturgikon, str Usp. JUSTIN, Apologije, str

122 Prije reformacije, propovijedanje je bilo veoma rijetko u nekim crkvama jednom do četiri puta godišnje. 122 Propovijed je bila posebna povlastica biskupa. Luther je odredio da se propovijeda svake nedjelje, dok se u reformiranim crkvama pod vodstvom Calvina propovijedalo i preko tjedna. BCP je od svojeg prvog izdanja predviđala propovijedanje odnosno čitanje homilija svake nedjelje i na blagdane. Homilije su bile objavljenje u dvije Knjige homilija. Prva Knjiga homilija iz (dakle nastala prije prvoga izdanja BCP) sadržavala je 12 homilija koje je uglavnom sastavio Cranmer. 1) Plodonosan poticaj na čitanje Svetog pisma. 2) O bijedi cijelog čovječanstva. 3) O spasenju cijelog čovječanstva. 4) O istinskoj i živoj vjeri. 5) O dobrim djelima. 6) O kršćanskoj ljubavi i milosrđu. 7) Protiv psovanja i krivokletstva. 8) O otpadu od Boga. 9) Poticaj protiv straha od smrti. 10) Poticaj na poslušnost. 11) Protiv bluda i preljuba. 12) Protiv svađa i prepiranja. U 35. članku Trideset i devet članaka vjere spominju se homilije odnosno propovjedi u drugoj Knjizi homilija, koje je uglavnom sastavio biskup John Jewel i koje su objavljene godine, a trebaju se čitati u crkvama: 122 Usp. M.J. HATCHETT, Commentary of the American Prayer Book, str

123 O homilijama Drugi svezak homilija, čije smo pojedinačne naslove u nastavku dodali ovom članku, sadrži blažen i spasonosan nauk potreban našem vremenu, kao što je to bio i prvi svezak u vrijeme Edwarda VI. Stoga procjenjujemo da će svećenici u crkvama marljivo i jasno čitati homilije kako bi ih puk mogao razumjeti. Naslovi homilija 1) O pravoj uporabi crkve. 2) Protiv idolopoklonstva. 3) O popravljanju i očuvanju čistoće crkve. 4) O dobrim djelima: najprije o postu. 5) Protiv neumjerenosti i opijanja. 6) Protiv pretjerane raskoši u odijevanju. 7) O molitvi. 8) Mjesto i vrijeme molitve. 9) Da se javne molitve i sakramenti moraju održavati na razumljivom jeziku. 10) O časnom štovanju riječi Božje. 11) O davanju milostinje. 12) O rođenju Kristovom. 13) O patnji Kristovoj. 14) O uskrsnuću Kristovom. 15) O dostojnom primanju sakramenta Tijela i Krvi Kristove. 16) O darovima Duha Svetoga. 17) Za prosne dane. 123

124 18) O bračnom stanju. 19) O pokajanju. 20) O gubljenju vremena (ljenčarenju). 21) Protiv pobune. 123 Reformatori su propovijedi dali centralno mjesto u bogoslužju, potiskujući euharistiju kao centralni događaj bogoslužja, smatrajući da se čovjek u slučaju nužde može spasiti bez sakramenata, ali ne i bez Riječi. 124 Otuda je i običaj da se u reformiranim i evangeličkim crkvama propovjedaonica uzdiže iznad stola Gospodnjega (oltara) što simbolično govori da je Riječ iznad sakramenta. Engleska je reformacija zadržala euharistiju kao centralni događaj bogoslužja. 125 Novija promišljanja i u protestantskim krugovima idu k tome da se euharistiji i Riječi daje isto značenje, odnosno da i sakrament i Riječ imaju podjednako, centralno mjesto u zajedništvu Božjega naroda. Također se i među rimokatolicima nakon Drugog vatikanskog koncila ponovno naglašava važnost Riječi u bogoslužju. Dogmatska konstitucija o Božjoj objavi naglašava: Crkva je uvijek častila božanska Pisma slično kao i samo Gospodinovo Tijelo jer ona iznad svega u svetom bogoslužju ne prestaje uzimati i vjernicima pružati kruh života sa stola kako Božje riječi tako i Kristova Tijela Trideset i devet članaka vjere, str Usp. D.G. BLOESCH, Osnove evanđeoske teologije 2, Novi Sad: Dobra vest, 1989., str Usp. The Way, the Truth and the Life, Vancouver: Regent College Publishing, 2008., str Dogmatska konstitucija Dei Verbum o božanskoj objavi, čl. 21., u: Drugi vatikanski koncil, dokumenti, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993., str

125 Ova tvrdnja na određeni način potvrđuje da i u Rimokatoličkoj crkvi bogoslužje poznaje dva stola: stol riječi Božje i stol euharistije. Stoga nije slučajno da se i u Rimokatoličkim crkvama propovjedaonica i stol Gospodnji sve više izjednačuju i od istoga materijala izrađuju. 127 Propovijed bi se svakako trebala temeljiti na biblijskim čitanjima ili barem nadovezati na iste. Propovjednik mora imati na umu da naviješta Božju riječ, a ne da drži predavanje. On je pastir, a ne profesor. Naravno, to ne isključuje podučavanje, no propovijed mora biti prvenstveno izraz propovjednikove povezanosti s Kristom. Vlastito proživljena propovijed imat će velik učinak na slušateljstvo koje će to znati prepoznati. Liturgijsko štovanje je više jedna cjelina negoli samo kolaž iskustava, misli ili osjećaja Propovijedanje Riječi nije prekid ili diverzija liturgije iako katkada propovijed dolazi u obliku uputa, ukora, upozorenja ili tješenja. Vjerno propovijedanje će narod Božji uvijek dovesti na put pred Božji oltar. To je dio otajstva Crkve kojoj je dan zadatak čuvanja i poučavanja Riječi Božje. (Thomas Howard, The Liturgy Explained, str. 14) 128 Ranije smo naglasili da je cjelokupno liturgijsko bogoslužje zapravo bogoslužje slavljenja, štovanja Gospodina. Propovijed je također dio slavljenja odnosno štovanja Boga: Mnogi propovijed smatraju odvojenim, neovisnim i nevezanim sa štovanjem koje prethodi propovijedi i slijedi nakon nje. Liturgijska crkva nema drugog stajališta nego da liturgijsko propovijedanje drži dijelom liturgije. 127 Usp. B. KORNER, Božja prisutnost, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, str Preuzeto iz: R.U.GROTE Jr, Calling on the Name of he Lord, str

126 Propovijed koja proširuje i primjenjuje glavne ideje proprija uključujući i poslanice i evanđelja nije neovisna od liturgije. Ona ne pripada propovjedniku već narodu kao dio njihovog bogoštovlja. Angus Dun je dobro rekao: Primarna uloga propovijedi nije da nam netko govori što on misli o stanju svijeta i što on misli o Bogu ili Kristu ili milosrđu ili molitvi. Propovijed je ljudska riječ koja pravi put Božjim riječima. Kao i molitva crkve, i propovijed mora biti skupna vjernici je moraju primiti i učiniti svojom. Ona je integralni dio liturgije, a liturgijom narod Božji štuje. Kada je liturgija pravilno osmišljena i izvedena, ona je štovanje, narodno štovanje, samo srce štovanja jer Bog se štuje i proslavlja kroz svoju Riječ i sakramente. Bog okupljenoj zajednici govori kroz propovijed, ali propovijed je također dio Božjeg otkrivenja unutar Crkve. Odgovor Crkve je proslavljanje njegova imena čime ga navještaju kako bi ga svi štovali. Liturgija je čin skupne pobožnosti okrećući srca i misli ljudi ka Kristu, a po njemu ka nadi i težnji ka boljem svijetu i sigurnosti u vječni život. Stoga, ako je propovijed dijelom štovanja, trebala bi biti u harmoniji s općim tonom pobožnosti određene promjenjivim dijelom liturgije (proprija). Zajednica koja je naučena pametno štovati koristi se promjenjivim dijelovima liturgije (proprij) koji usmjeravaju njihovo štovanje u određenom smjeru i stoga ih propovijed ne bi trebala naglo primorati da promjene taj smjer. Lindeman, The Lessons and the Propers, str. 5) 129 Treba također razmišljati i o duljini propovijedi i imati na umu da najučinkovitija propovijed koju će ljudi pozorno moći pratiti jest oko 25 do 30 minuta. 129 Preuzeto iz: R.U.GROTE Jr, Calling on the Name of he Lord, str

127 REC izdanje BCP donosi dvije invokacije (lat. invocare = zazivati) koje se mogu izgovoriti prije same propovijedi od strane služitelja koji će propovijedati. Prve su riječi psalmista: Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj. (Ps19,15) odnosno: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. (Mt 28,19). U rimskoj predkoncilskoj liturgiji su se izgovarale prije čitanja evanđelja ove molitve: Očisti srce moje i usne moje, svemogući Bože, koji si usta Izaije proroka očistio ognjenom žeravom, da očišćen tvojom milosrdnom dobrotom uzmognem dostojno navijestiti tvoje sveto Evanđelje. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen. 130 Dostoj me se, Gospodine, blagosloviti! Gospodin mi bio u srcu i na usnama, da dostojno i prikladno navijestim njegovo Evanđelje. Amen. 131 U postkoncilskoj liturgiji služitelj prije naviještanja Evanđelja izgovara ovu molitvu: Svemogući Bože, očisti mi srce i usne da mogu dostojno navijestiti tvoju svetu Blagu vijest. 132 Istočna liturgija sv. Ivana Zlatoustog također sadrži molitvu za prosvjetljenje. 130 Latinsko-hrvatski misal, str Latinsko-hrvatski misal, str Rimski misal, str

128 Zapali u srcima našim, čovjekoljubivi Vladaru, neugasivo svjetlo bogopoznanja i otvori oči našeg razuma da shvatimo navještaj tvog Evanđelja. Usadi u nas i strahopoštovanje spram tvojih svetih zapovijedi, da, svladavši sve tjelesne požude, živimo duhovnim životom: Misleći i čineći sve ono što je tebi ugodno. Jer ti si prosvjetljenje duše i tijela našeg, Kriste Bože, i mi tebi iskazujemo slavu s tvojim vječnim Ocem i s presvetim, dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen! 133 U Calvinovoj liturgiji, propovijedi je prethodila duga molitva za prosvjetljenje. Ova je molitva u određenim aspektima nalikovala na BCP molitvu Za cjelokupnu Kristovu crkvu na zemlji. 134 Sve gore navedene molitve se mogu, po slobodnom nahođenju služitelja navjestitelja Božje riječi, koristiti kao pripravna molitva za propovijed. I slobodna molitva je također primjerena prije propovijedi. Propovijedanje je povlastica biskupa. U njegovoj odsutnosti redoviti propovjednik je svećenik. Po odobrenju biskupa propovijed može održati i đakon. U određenim okolnostima i po odobrenju biskupa, propovijed može održati i propovjedniklaik odnosno student teologije na praksi Credo Vjerovanje Vjeroispovijedanje (lat. Credo) u ranim izdanjima BCP dolazi prije propovijedi, nakon čitanja evanđelja. U BCP Credo 133 Bizantsko-hrvatski liturgikon, str Liturgies of the Western Church, str

129 dolazi nakon propovijedi, sukladno današnjoj liturgijskoj praksi većine liturgijskih crkava. Takva je praksa i u EBPRKC. U čitanju evanđelja odnosno propovijedi mi primamo od Boga Riječ, a u ispovijedanju naše vjere mi odgovaramo na tu Riječ. Ispovijedanjem vjere mi se zapravo krećemo prema Bogu, kako je to izrekao Augustin K sebi si nas stvaranjem usmjerio. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje nastalo je u 4. stoljeću kao rezultat borbe protiv različitih kristoloških krivovjerja. Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo božanstvo Isusa Krista, sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. godine po Kristu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje o istobitnosti Sina s Ocem, a osuđuje Arijevo učenje 135. Na Drugom općem Saboru odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. godine, usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga, a osuđuje se Macedonijeva hereza 136. Tako nastaje Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse većine kršćanskih crkava Zapada i Istoka. U 11. stoljeću, kada je došlo do podjele Crkve na Istočnu (Pravoslavnu) i Zapadnu (Rimokatoličku), kulminirao je i spor oko uključivanja filioque (lat. = I od sina) u vjeroispovijedanje od strane Zapadne crkve. 137 Protestantska reformacija prihvatila 135 Arije (oko 250. oko 336. god.) je smatrao je da su Sin i Duh Sveti niži od Oca. Sin po Ariju nije vječan. Bilo je vremena kada Sina nije bilo. Po njemu je Krist stvorenje iznad svih drugih stvorenja. Duh Sveti je stvorenje koje je nastalo voljom Sina. T.C. HAMMOND, Uvod u teologiju, Osijek: Izvori, 1993., str. 62, Biskup Macedonije (oko 360.) učio je da je Duh Sveti stvorenje slično anđelima. Njegovi su sljedbenici nazivani macedonijevci i pneumatomasi ( duhobroci ). 137 Izraz ( i od Sina) kojim se u latinskoj teologiji označuje izlaženje Duha. Da bi se sačuvala posebnost Oca, u istočnoj teologiji se isticalo da Duh izlazi od Oca posredstvom Sina. Kad je Filioque dodan u nicejsko-carigradski simbol (možda na saboru u Toledu 589. i nadalje) došlo je do velikih reakcija koje su 129

130 je Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje zajedno s Filioque, kako je ono bilo ustaljeno u Zapadnoj crkvi. U određenim izdanjima BCP umjesto Nicejsko - carigradskog vjerovanja nudi se mogućnost izgovaranja tzv. Apostolskog vjerovanja. Tako je i u EBPRKC. Apostolsko vjerovanje ili Apostolski simbol vjere, iako mu tradicija pripisuje apostolsko porijeklo, ne potječe iz vremena apostola niti iz vremena apostolskih otaca. Postojanje apostolskog vjerovanje spominju Irinej, Tertulijan, Novicijan i drugi, no ne donose i tekst vjerovanja. Tekst vjerovanja na grčkom jeziku nalazimo u Pismu Marcela Ancirskog Papi Juliju I. (oko 340. g.), a na latinskom kod Rufina s početka 5. stoljeća te iz toga vremena također kod Nikete iz Remezijane. No ti obrazci još uvijek ne sadrže kompletno vjerovanje kakvo danas poznajemo. U 4. stoljeću, 390. godine, prvi puta nalazimo spominjanje naziva Apostolski simbol (Symbolum Apostolorum) u pismu Milanske sinode Papi Siriciju i kod sv. Ambrozija (Epist 42,5). Ambrozije je vjerovao da su apostoli na svome sastanku sastavili Apostolsko vjerovanje kao Kratko vjerovanje ili Sažetak vjerovanja (Breviarium Fidei). Rufin je oko 404. godine u svome spisu Komentar Apostolskog simbola (Commentarius in Symbolum Apostolorum) objasnio kako su apostoli, poslije Duhova, a prije nego što će krenuti u misiju u svijet, zajednički utvrdili svoje vjerovanje. Doslovan današnji tekst Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. stoljeća kod biskupa Cezareja Arolskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Prvotno se koristio kao započele u Palestini u VIII. st. Bio je to dodatni razlog za produbljenje jaza između Crkve na Zapadu i Crkve na Istoku. Mali teološki leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2002., str

131 obrazac vjere novokrštenika i ustalio se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. 138 Atanazijevo vjeroispovijedanje, poznato i kao Quicunque, smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Pisano je protiv arijevskog učenja. Autor mu je nepoznat, iako se pripisuje Atanaziju. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Božju: Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog. Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom, već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti, beskrajnosti, vječnosti i svemoćnosti. Atanazijevo vjeroispovijedanje je usvojeno u 5. stoljeću. 139 BCP predviđa da se Atanazijevo vjeroispovijedanje izgovara na sljedećim svetkovinama: Božić, Bogojavljenje, Sveti Matija, Uskrs, Uzašašće, Pentekost, Sveti Ivan Krstitelj, Sveti Jakov, Sveti Bartolomej, Sveti Matej, Sveti Šimun i Sveti Juda, Sveti Andrej, i na nedjelju Trojstva, na Jutarnjoj molitvi može se pjevati ili izgovoriti umjesto Apostolskog vjerovanja. U praksi Atanazijevo vjeroispovijedanje ipak nije tako često zastupljeno u liturgiji. Ispovijedanjem vjerovanja crkva odgovara i potvrđuje slušanu Riječ Božju, a u isto vrijeme izražava zahvalnost Bogu za ostvareno spasenje. 138 Usp. ŠAGI-BUNIĆ, TOMISLAV, Povijest kršćanske literature I, Zagreb: Kršćanska sadašnjost 1998., str J. MILIĆ, Povijesni pregled liturgije, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, 2007., str

132 2.5. Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet (Molitva vjernika) Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet (također poznata i kao molitva vjernika, molitva naroda, odnosno velika molitva) temeljena je na 1 Tim 2, 1-4. U ovim se redcima navode različiti oblici molitve (prošnje, molbe, zazivi, zahvale), te se vodi računa o svim ljudima i svim kategorijama ljudskoga društva (za odgovorne na vlasti, u crkvi i sl ). Crkva je vrlo rano počela slijediti ovaj model, što je vidljivo iz ranih spisa. U svojoj Apologiji I, Justin mučenik navodi da se vjernička zajednica sastaje u sunčev dan (nedjelju), da se čitaju biblijski tekstovi, propovijeda, a nakon toga svi ustanemo zajedno i molimo Prethodno govoreći o krštenju, Justin navodi: Mi, pošto onoga tko je svoju vjeru posvjedočio i prigrlio naš nauk tako operemo, odvodimo ga onima koje zovemo braćom na mjesto gdje su okupljeni da zajednički žarko molimo i za sebe, i za onoga koji je prosvjetljen, i za sve druge gdje se nalazili, da budemo dostojni spoznati istinu te da se po djelima nađemo kao oni koji ispravno žive i obdržavaju zapovijedi pa postignemo vječno spasenje. 141 Iz navedenoga vidimo da se zajednica vjernika molila za sav narod, za sebe, za spoznaju istine svih ljudi, za spasenje, za poslušnost vlastima (dobri građani) i sl. Nema sumnje da su ove molitve bile nadahnute 1 Tim 2,1-4. Na Istoku je, krajem 4. stoljeća, molitva vjernika uobličena u litanijsku molitvu koju je predvodio đakon, a narod je odgovarao s Gospodine smiluj se (grč. Kyrie eleison). Ona se, kao 140 JUSTIN, Apologije, str JUSTIN, Apologije, str

133 i danas u istočnim liturgijama, izgovara odmah na početku liturgije. Na Zapadu je ovakav litanijski oblik molitve vjernika prvo ušao u Galikanski obred. U rimskoj liturgiji se molitva vjernika na početku bogoslužja posljednji put spominje krajem 5. stoljeća. Papa Gelazije I. ( ) uveo je, najvjerojatnije po uzoru na istočnu liturgiju, litanijske zazive na početku liturgije. Nakon svakog zaziva zajedno se pjevalo/izgovaralo Kyrie eleison (Gospodine smiluj se). U kasnijem su razvoju zapadne liturgije zazivi postupno nestali te je ostao samo zaziv (i u današnjoj misi Rimske crkve) Kyrie eleison (Gospodine, smiluj se). Molitva vjernika ostaje kao sveopća molitva u liturgiji Velikog petka. 142 Zapadna (Rimokatolička crkva) obnovila je molitvu vjernika tek na Drugom vatikanskom koncilu: Neka se u nedjelje i zapovjedne blagdane poslije Evanđelja i homilije opet uvede zajednička molitva ili molitva vjernika, da se uz sudjelovanje naroda u njoj obave molitve za svetu Crkvu, za one koji s vlašću nama upravljaju, za one koje tište različite potrebe te za sve ljude i za spasenje svega svijeta 143 No mnogo ranije od reforme Katoličke crkve na Drugom vatikanskom koncilu, reformatori 16. stoljeća su vratili molitvu vjernika u liturgiju. Posebice se ona zapaža u Calvinovoj liturgiji. Calvin je nakon propovijedi uvodio narod u dugačku molitvu koja je započinjala sljedećim riječima: 142 Stari rimski obred sačuvala je u svojoj liturgiji Hrvatska starokatolička crkva. U njihovom Molitveniku nalazimo i bogoslužje Velikoga petka, unutar kojeg se nalazi i litanijska molitva vjernika. Molitvenik, Šaptinovci: Hrvatska starokatolička crkva, Župa Sv. Vida, 2009., str Konstitucija o svetoj liturgiji, čl. 53, u Drugi vatikanski koncil, str

134 Svemogući Bože, nebeski Oče, ti si obećao da ćeš čuti naše molbe koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista, ljubljenoga, našeg Gospodina i molimo za vladare, za pastore i Crkvu, za spasenje svih ljudi, za one koji su u bolesti i posebno za one progonjene pod papinstvom, za spasenje i posvećenje naših duša. 144 Izdanje BCP iz godine ovu molitvu uključuje unutar euharistijske službe, nakon Sanctusa, a na nju se nadovezuje euharistijska molitva. U ovom izdanju, ova se molitva naziva: molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu. Izdanje BCP je stavlja na sam početak euharistijske službe, nakon službe riječi i prinosa vjernika. Naziv molitve se mijenja na: molitva za cjelokupnu Kristovu vojujuću 145 Crkvu na zemlji. Naime, u ovome se izdanju uklonila molitva za mrtve te se jasno naglasilo da se moli samo za one koji su na zemlji. Na istom mjestu i istim nazivom nalazi se i u BCP U molitvi se nalazi i spomen preminulih, ali ne u formi molitve za njih, već se zazivom zahvaljuje Bogu za one koji su preminuli u vjeri i bogobojaznosti, izražavajući želju da se slijedi njihov dobar primjer. Dakle, ne radi se o molitvi za mrtve, već o sjećanju na one koji su preminuli. BCP i BCP molitvu vjernika stavljaju na kraju službe riječi prije pokajničkog čina. BCP vraća prvotni naziv ovoj molitvi, iz BCP 1549., molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu, a BCP dodaje i za sav svijet. Time se želi preći granica molitve samo za Crkvu te se molitve upućuju za sve ljude. 144 T.H.L. PARKER, Jean Calvin, str Vojujuća crkva (Ecclesia militans) termin je koji se u starini koristio kako bi označio crkvu koja se trajno bori protiv mnogobrojnih neprijatelja, svijeta, tijela, Sotone. To je Crkva na zemlji, za razliku od proslavljene Crkve odnosno vjerujućih koji su već u nebeskoj slavi. 134

135 Molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu i za sav svijet u EBPRKC a temeljem BCP slijedi ovaj redoslijed: 146 a) Za sveopću Crkvu b) Za biskupe i ostale službenike c) Za narod Božji i konkretnu vjerničku zajednicu d) Za vladare e) Za sve ljude f) Za potrebite g) Spomen preminulih Molitva započinje parafrazom 1 Tim 2, 1-4. po svetom si nas apostolu poučio... Izdanje BCP iz mijenja u svojom si nas svetom Riječju poučio. Ova je promjena u američkom izdanju BCP nastala iz razloga što su pojedini bibličari dvojili je li ovaj tekst izvorno Pavlov tekst. U uvodu ove molitve u BCP spominju se milodari i ostali prinosi, budući je molitva slijedila nakon prinosa vjernika. U EBPRKC, temeljem BCP 1979., ne spominju se milodari i ostali prinosi, već se moli da Bog primi naše molitve. Moli se za sveopću crkvu, za prianjanje uz istinu Riječi Božje, te jedinstvo crkve. Drugi je zaziv usmjeren na molitvu za biskupe i ostale službenike, omogućujući da se biskup i imenom spomene. U pravilu se moli za biskupa ordinarija no mogu se spomenuti i ostali biskupi u ljestvici hijerarhije. U izdanju BCP i BCP pod utjecajem luterana, molilo se za biskupe, pastore i kuratore (staratelje), da bi se u izdanju iz godine izostavio termin pastor zbog puritanskog razumijevanja ovoga termina. 146 BCP kao i prethodna izdanja, donose nešto drugačiji raspored zaziva Molitve za cjelokupnu Kristovu Crkvu: a) za sveopću Crkvu, b) za kršćanske vladare, c) za biskupe i ostale službenike, d) za narod Božji i konkretnu vjerničku zajednicu, e) za potrebite, f) spomen mrtvih. 135

136 Američko izdanje BCP uklanja termin kurator te se moli za biskupe i ostale službenike. Treći je zaziv usmjeren na narod Božji i na konkretnu vjerničku zajednicu, da bude poslušna Riječi Božjoj te da služi Bogu u svetosti i pravednosti. Četvrti je zaziv usmjeren na one koji su na vlasti. BCP 1662., kao i ranija izdanja, ovaj zaziv je usmjeravao prema kršćanskim vladarima koji trebaju dijeliti pravdu i kažnjavati pokvarenost radi očuvanja čistoće vjere. BCP (poput prethodnih izdanja) spominje vladara i imenom. BCP ovaj saziv usmjerava ne samo prema kršćanskim vladarima, već prema svima koji su na vlasti (u vlastitoj zemlji i u drugim zemljama), koji trebaju donositi mudre odluke u interesu svjetskog mira. Isto preuzima i EBPRKC. Peti je zaziv usmjeren na sve ljude ( i za sav svijet ), kako bi spoznali Boga u njegovim djelima. Ovaj zaziv nije bio prisutan u BCP niti u prethodnim izdanjima. Po prvi puta ga nalazimo u BCP Šesti je zaziv usmjeren prema onima koji su u potrebama, odnosno u nevolji, žalosti, siromaštvu, bolesti itd. U sklopu ovoga zaziva mogu se uputiti molitve za konkretne potrebe, odnosno može se pružiti prilika da i vjernici upute svoje prošnje i molitve vlastitim riječima. Sedmi je zaziv zahvalnost za preminule u vjeri. Ovo nije molitva za mrtve već zahvalnost za one koji su svojim uzornim kršćanskim životom ostavili nama primjer kojega trebamo slijediti. Zbog krivoga nauka o molitvi i posredovanju za mrtve, određene su protestantske crkve otišle u drugu krajnost izbjegavajući u svojim molitvama spomenuti preminule i zahvaljivati Bogu za njih. 136

137 Molitva vjernika, inače usmjerena Bogu Ocu, završava se snažnim naglaskom da je Krist jedini Posrednik i Zagovornik (nasuprot učenju u posredovanje i zagovor Marije i svetaca). U revidiranoj molitvi vjernika u BCP ostavlja se više mogućnosti i za spominjanje konkretnih potreba, konkretnih imena, vlastitih zaziva te zajedničkog odgovaranja vjernika iza svakog zaziva (npr. Gospodine, usliši nas i sl.) Osim ove tradicionalne molitve vjernika, BCP donosi i alternativne oblike, a koje preuzima i EBPRKC, 147 od kojih je svakako najzanimljiviji prvi oblik, budući se radi o već spominjanoj staroj istočnoj litaniji koja se u toj tradiciji naziva velika jektenija. Također se ostavlja mogućnost i kreiranja novih molitava na način da se uključe zazivi za: a) Sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, b) Za narod i sve koji su na vlasti, c) Za dobrobit svijeta d) Za potrebe mjesne zajednice e) Za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. BCP određuje da se molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu na zemlji izgovara od strane svećenika, dok BCP određuje da se ova molitva izgovara od strane đakona. Praksu BCP preuzima i EBPRKC budući je ista temeljena na drevnoj liturgijskoj praksi. 147 Vidi: Knjiga zajedničkih molitava, str

138 2.6. Pokajnički čin U ranoj je Crkvi bilo uobičajeno da vjernici prije pristupanja Večeri Gospodnjoj ispovijede javno grijehe Bogu, odnosno da jedni od drugih traže oproštenje za grijehe kojima su se međusobno povrijedili. Javna se ispovijed grijeha, pred cjelokupnom zajednicom, posebno tražila od onih koji su učinili teže grijehe. U Djelima apostolskim čitamo kako su mnogi obraćenici dolazili da pred zajednicom priznaju svoja vračarska djela (Dj 19,18). Jakov poziva vjernike da jedni drugima ispovijede svoje grijehe (Jak 5,16). Rani kršćanski spis Didache navodi sljedeće: U dan Gospodnji, sabrani lomite kruh i zahvaljujte, pošto prethodno ispovijedite svoje prijestupe Nitko tko se spori sa svojim drugom nek ne dolazi na vaš sastanak dok se ne pomire U kasnijem se razdoblju ispovijed grijeha institucionalizirala u sakrament ispovijedi (pomirenja ili pokore). Vjernici su se ispovijedali za svoje grijehe samo svećeniku koji je imao vlast oprostiti ili ne oprostiti grijehe, te nametnuti određenu vrstu pokore (na Istoku se pokora naziva epitimija), odnosno disciplinske mjere. Ispovijed, kao sakrament i danas je prisutna u Rimokatoličkoj i Pravoslavnoj crkvi. Reformacija je odbacila ispovijed pred svećenikom, vraćajući je u liturgijski okvir kao zajednički čin cjelokupnoga naroda Božjega. Već smo ranije naglasili da je i Dekalog na početku bogoslužja svojevrsni pokajnički čin u kojem se narod Božji, u svjetlu Božjega zakona, preispituje pred Gospodinom i moli njega za milost oproštenja. Pokajnički čin, kao priprava za 148 Crkveni oci, Apostolski oci II., str

139 euharistijsku službu nalazi svoje mjesto neposredno pred njezin početak. Molitve koje u sebi sadrže elemente ispovijedanja, nalazimo i prije samoga blagovanja Večere Gospodnje (Jaganjče Božji/Agnus Dei i u molitvi poniznog pristupanja, o čemu će kasnije biti više riječi). Sukladno svim BCP izdanjima, pokajnički čin čine sljedeći dijelovi: - Ekshortacija odnosno poticaj - Poziv na zajedničku ispovijed - Zajedničko ispovijedanje grijeha - Navještaj oproštenja grijeha - Riječi utjehe Ekshortacija Poticaj Prije pristupanja stolu Gospodnjem, sukladno BCP služitelj upućuje ekshortaciju, odnosno poticaj u kojem poziva vjerničku zajednicu na ozbiljno preispitivanje prije nego što će se blagovati Večera Gospodnja. BPC donosi tri poticaja koja su prisutna i u prethodnim izdanjima: Prva dva poticaja su namijenjena da se izgovore kao navještaj euharistijske službe koja će se održati u narednom periodu. 149 Vjernicima se naviješta kada će se održati Večera Gospodnja, ohrabruje ih se da ne zapostave bogoslužje Večere Gospodnje te da se duhovno preispitaju i priprave za predstojeću službu euharistije. Treći poticaj je namijenjen da se izgovori prije pokajničkog čina u cilju preispitivanja samoga 149 Prva dva poticaja, iz REC izdanja prevedene su i na hrvatski jezik i objavljene u: Knjiga zajedničkih molitava, Euharistijsko bogoslužje i Velika litanija, str

140 sebe prije nego se pristupi stolu Gospodnjem. Temeljen je na riječima apostola Pavla iz 1 Kor 11, BCP godine koristi jedan poticaj koji je na određeni način sažeo prethodna tri. U EBPRKC koristi se poticaj iz BCP 1979., no može se koristiti i poticaj iz BCP kojega koristi i REC izdanje BCP Poticaj se ne mora izgovarati na svakom euharistijskom bogoslužju, no BCP propisuje da se izgovara prve nedjelje adventa, prve nedjelje korizme i na nedjelju sv. Trojstva. Pristupanje Večeri Gospodnjoj je veoma svet i uzvišen čin te zahtijeva cjelokupnu našu pažnju i samoispitivanje. Nakon što se sa srednjovjekovne mise prešlo na blagovanje Večere Gospodnje u kontekstu reformiranog učenja o sakramentu euharistije, bilo je važno ljude poučiti kako se za Večeru Gospodnju treba i dostojno pripraviti. 150 Sukladno BCP treća ekshortacija glasi: Dragi ljubljeni u Gospodinu, svi koji želite pristupiti svetoj Večeri Tijela i Krvi našega Spasitelj Isusa Krista, imajte na umu riječi svetog apostola Pavla kojima je vjernike poticao na revno preispitivanje samih sebe prije negoli od kruha jedu i od čaše piju. Kao što su veliki blagoslovi onda kada sakrament primamo istinski pokajničkog srca i žive vjere, tako je i velika opasnost kada ga primamo nedostojni. Stoga, prosuđujmo sami sebe, braćo, kako ne bi bili osuđeni pred Gospodinom; istinski se pokajmo za naše grijehe, čvrsto vjerujmo u Krista, našeg Spasitelja, promijenimo naše živote i budimo u miru sa svim ljudima. Tako ćemo biti osposobljeni za dioništvo u ovom svetom otajstvu. Iznad svega zahvaljujmo ponizno i iskreno Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu za otkupljenje svijeta po muci i smrti našega Spasitelja Krista, Boga i čovjeka, koji se ponizio do smrti na križu za nas bijedne grešnike, koji je ležao u tami i sjeni smrti kako bi nas učinio djecom Božjom, uzvisio nas i dao nam vječni život. Sjećajmo se uvijek i do samoga kraja neizmjerne ljubavi našega Gospodara i jedinog Spasitelja Isusa Krista koji nam je, umrijevši za nas, iskazao svoju ljubav, svojom Krvlju nam pribavio nebrojene blagodati i ustanovio sveta otajstva kao znak svoje ljubavi i sjećanja na svoju smrt, a nama na vječnu utjehu. Stoga njemu i Ocu i Duhu Svetomu, neprestano zahvaljujmo (kako smo i dužni), pokoravajući se u potpunosti njegovoj svetoj volji i zadovoljstvu, proučavajući kako mu služiti u istinskoj svetosti i pravednosti u sve dane života našega. Amen. 140

141 Etički zahtjevi navedeni u poticaju podsjećaju svakog sudionika da ne može biti bezuman dionik Večere Gospodnje. 1. Vlastito samoispitivanje prije nego ćemo jesti od kruha i piti od kaleža. 2. Prosuđivati sebe da ne bi bili osuđeni od Gospodina. 3. Iskreno se pokajati za sve prošle grijehe. 4. Imati živu i čvrstu vjeru u Krista. 5. Ispravljati svoj život i biti u dobrim odnosima sa svima. 6. Dati hvalu Svetom Trojstvu za dovršeno djelo otkupljenja u Kristu Poziv na na pokajanje i ispovijed Sukladno BCP služitelj poziva vjernike na pokajanje i dostojno uzimanje sakramenta: Svi vi koji se istinski i iskreno kajete za svoje grijehe, ljubite i pomažete bližnjemu svome, želite živjeti novim životom, izvršavati Božje zapovijedi i od sada hodati njegovim svetim putovima; pristupite s vjerom i uzmite ovaj sveti sakrament za svoju utjehu i ponizno priznajte grijehe svemogućemu Bogu, pobožno klečeći. BCP uklonio je dio..i uzmite ovaj sveti sakrament budući pokajnički čin dolazi na kraju službe riječi te se u pravilu euharistijski darovi još uvijek ne nalaze na stolu Gospodnjem. EBPRKC pruža mogućnost da se poziv izgovori na način kao u BCP 1979., odnosno kao u BCP izostavljajući ovaj. Navedeni je poziv nadahnut Psalmom 15,3-5. U EBPRKC, a temeljem BCP 1979., prije poziva na zajedničku opću ispovijed, služitelj može pročitati biblijske 141

142 retke iz 1 Iv 1,8.9 te Heb 4,14.16 kao poticaj i ohrabrenje vjernicima da se mogu pouzdati u milosrdnog Boga koji oprašta grijehe svima onima koji ih iskreno priznaju. Iako je, dakle, pričest sukladno BCP i EBPRKC otvorena, ipak se pričesnicima upućuje ozbiljan poziv na preispitivanje svoga kršćanskoga života, iskreno pokajanje, ali i na posvećeni i angažirani kršćanski život. U istočnoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustog, svećenik poziva narod na pričest sljedećim riječima: Sa strahom Božjim i s vjerom pristupite! 151 Vjerojatno je i poziv u BCP bio nadahnut i ovim drevnim pozivom Zlatoustove liturgije ( pristupite s vjerom ) Opća ispovijed grijeha Prije zajedničke ispovijedi grijeha, svi će nekoliko trenutaka provesti u tišini ispovijedajući svoje vlastite grijehe pred Gospodinom. Molitva pokajničkog čina prisutna je u BCP od prvoga izdanja Do Molitvu pokajničkog čina izgovarao je jedan od prisutnih vjernika u ime svih, odnosno sam služitelj. Od molitvu pokajničkog čina izgovara cijela zajednica vjernika. U Općoj ispovijedi mi priznajemo Božju suverenost. On je Svemogući, Otac Isusa Krista, Stvoritelj svega, Sudac svih ljudi. Kajemo se i žalimo radi učinjenih grijeha i pokvarenosti. Iskreno kajanje popraćeno je iskrenim žaljenjem zbog učinjenih prijestupa spram Boga. Grijehe činimo mišlju, riječju i djelom. 151 Bizantsko-hrvatski liturgikon, str

143 Svaki grijeh zapravo je grijeh prema Bogu (prema njegovom božanskom veličanstvu). Naš odnos prema bližnjima zapravo je odnos prema Stvoritelju. Grijeh izaziva Božji gnjev i ogorčenje. Bog jest milostiv, pun ljubavi i samilosti, no Bog je i oganj koji proždire (Iza 33,14), čiji gnjev sustiže one koji griješe protiv njega i koji se za svoje grijehe ne kaju. Bog je ogorčen na svoja stvorenja koja i pored žrtve koju je radi njih podnio, ipak odlučuju okrenuti mu leđa. Bog traži iskreno pokajanje i iskreno žalovanje nad učinjenim prijestupima. Kršćanin ne može biti ravnodušan spram grijeha koji ga udaljava od Boga. On osjeća teret svojih prijestupa. Taj teret ga vodi do Boga koji iskazuje milost svoju, po Kristovoj žrtvi, svima onima koji se iskreno kaju za svoje grijehe. Krista ne molimo samo za oproštenje grijeha već i za novi život. Samo po Kristu i radi Krista možemo živjeti Bogu ugodnim životom. Osim tradicionalne molitve pri pokajničkom činu iz BCP 1662., u EBPRKC se koristi i alternativna molitva iz BCP godine koja je pripremljena od strane britanske ekumenske grupe The Joint Liturgical Group. Ova je molitva danas sastavni dio pokajničkog čina različitih protestantskih liturgija. 152 U alternativnoj molitvi ispovijedamo da smo sagriješili ne samo mišlju, riječju i djelom, već i propustom. Slično molimo i u pokajničkom činu Jutarnje i Večernje molitve:...propustili ono što smo trebali učiniti, a činili ono što nismo trebali. Naš grijeh nije samo u činjenju, već i u nečinjenju. Propustiti učiniti dobro, pomoći bližnjemu, djelovati sukladno darovima kojima nas je Gospodin obdario jest grijeh za koji se trebamo kajati i moliti Gospodina da i u tom smislu slijedimo njegovu volju. Ispovijedamo svoje grijehe protiv Boga i protiv bližnjih (sukladno naravi Dekaloga odnosno sažetka Zakona). Iznova 152 Usp. M.J. HATCHETT, Commentary on The American Prayer Book, str

144 izričemo žalovanje i pokajanje te radi Krista molimo milost i novi život sukladno Božjoj volji. Pokajnički čin se u pravilu moli klečeći. No, u ime zajednice klečati mogu samo služitelji Navještaj oproštenja Služitelj nakon zajedničke molitve pokajanja ustaje kako bi uputio navještaj oproštenja, dok je narod i dalje na koljenima. Reformacija je odbacila učenje da svećenik ima autoritet opraštanja grijeha. Služitelj, kao sluga Gospodnji, naviješta odnosno objavljuje oproštenje grijeha, temeljem riječi Božje, svima onima koji su se iskreno za svoje grijehe pokajali pred Gospodinom. U Calvinovom bogoslužju svećenik je predvodio ispovijed grijeha u ime cjele vjerničke zajednice te je nakon toga proglasio oproštenje grijeha slijedećim riječim: Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje, proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen. 153 Iako se engleska riječ absolution (od latinskog absolutio) prevodi s razrješenje, odnosno oproštenje, ono se u potpunosti mora razumjeti kao Božji, a ne služiteljev čin. On ne koristi formulu: Ja ti opraštam ili Ja te odrješujem, već objavljuje oproštenje koje Bog u svojoj milosti daje svima onima koji su se iskreno pokajali za svoje grijehe. Čisti smo po riječi Božjoj, a ne po svećenikovom oproštenju grijeha (Iv 15,3). Krist nas oslobađa od grijeha, ali i daje snagu da činimo dobro. Svojom nas milošću čuva i konačno nas uvodi u život vječni. 153 T.H.L. PARKER, Jean Calvin, str

145 U EBPRKC koristi se oblik navještaja iz BCP 1662., kao i alternativni oblik iz BCP Povlastica je biskupa, ukoliko je prisutan, da navijesti oproštenje. Također je uobičajeno da služitelj desnom rukom čini znak križa prema narodu dok naviješta oproštenje Riječi utjehe Nakon navještaja oproštenja, služitelj upućuje svetopisamske riječi utjehe. Riječi utjehe u ovome obliku su originalni dio BCP. U strasbourškoj liturgiji Martina Bucera, prilikom navještaja oproštenja grijeha, služitelj je izgovarao dio iz 1 Tim 1,15 Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike. 154 U izdanju BCP iz godine služitelj poziva da se čuje što kaže Gospodin Isus Krist, odnosno apostol Pavao i Ivan, dok u izdanju iz godine služitelj poziva da se posluša Riječ Božja, sumirajući sve navedene biblijske citate kao Božju riječ, bez obzira tko ju je unutar Riječi Božje izgovorio. EBPRKC zadržala je prvotni oblik (Krist, Pavao, Ivan). U Izdanju iz (kao i u ranijim izdanjima), redak iz 1 Ivanove 2,1-2 izgovara se samo u prvom dijelu stiha: Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše. U Izdanju iz BCP dodan je i drugi dio: i ne samo naše, nego i svega svijeta. Ranija su izdanja predviđala da se svi ovi retci pročitaju vjernicima, dok BCP omogućava da se pročita jedan ili više navedenih stihova. 154 Usp. Liturgies of the Western Church, str

146 Ove svetopisamske riječi utjehe zapravo nam opisuju četiri vrste blagoslova koje dobivamo Božjim oproštenjem: a) odmor u Kristu, b) spasenje, c) sigurnost, d) zastupništvo Kristovo Znak mira Znak mira našao je svoje mjesto u protestantskoj (kao i u rimokatoličkoj) liturgiji tek u novije vrijeme. No korijeni ove geste nalaze se u drevnim liturgijskim tekstovima. Prvi su kršćani razmjenjivali poljubac mira kojega često spominje apostol Pavao (Rim 16,16; 1 Kor 16, 20; 2 Kor 13,12). Justin navodi: Po završetku molitve razmjenjujemo poljubac mira. 156 Poljubac (cjelov) mira u prvim se stoljećima upućivao na kraju službe riječi a prije prinosa darova te se time poštivala Isusova riječ iz Govora na gori da se prije prinosa dara valja najprije pomiriti s bratom. O tomu nam svjedoči Justin u Apologiji I. 157 Na ovome je mjestu poljubac (ili cjelov) mira ostao u liturgiji Svetoga Ivana Zlatoustog koja se služi u istočnim crkvama. 158 Treba napomenuti da je poljubac mira bila i gesta kojom su vjernici primali novokrštene u zajednicu. Papa Inocent I. (djelovao kao papa od 401. do 417.) ovu je gestu premjestio u euharistijsku službu, nakon euharistijske molitve. Nakon Grgura Velikoga (rođen 504., umro 604.), ova se gesta stavlja nakon Molitve Gospodnje Očenaš. U prvih 155 Preuzeto iz: R.U.GROTE Jr, Calling on the Name of he Lord, str JUSTIN, Apologije, str Usp. JUSTIN, Apologije, str. 103.; M. BABIĆ, Liturgika, 2. dio, Split: Katolički bogoslovni fakultet, (skripta), str Usp. Bizantsko-hrvatski liturgikon, Zagreb: Glas koncila, str

147 deset stoljeća u crkvi se Znak mira razmjenjivao između klera te vjernika koji su muškarci s muškarcima, žene sa ženama također međusobno izmjenjivali znak mira. Od 11. stoljeća, znak mira ostala je kao gesta koju je razmjenjivao samo kler međusobno i to u sklopu posebnih, svečanih slavlja. Time se dodatno liturgija udaljavala od naroda. Reformacija nije obnovila znak mira u svojim liturgijama. Ova je gesta ponovno našla svoje mjesto u pojedinim protestantskim kao i u rimokatoličkoj liturgiji u 20. stoljeću. BCP godine ovu gestu vraća na njezino prvotno mjesto, na kraju službe riječi, dok je u rimokatoličkim liturgijama ona nakon Očenaša, odnosno prije blagovanja pričesti. Uobičajeno je da službenici i vjernici međusobno rukuju, bez propisanih riječi koje trebaju jedni drugima izgovoriti. No, može to biti i poljubac, odnosno zagrljaj, ovisno o određenoj etničkoj i kulturnoj sredini. U rimokatoličkoj liturgiji, nakon molitve Očenaš, a neposredno prije blagovanja euharistije, kler i vjernici se međusobno rukuju. U istočnoj liturgiji poljubac mira se izmjenjuje samo među klerom prije prinosa darova Rukovanje je uobičajeno u Hrvatskoj. Svaka nadležna biskupska konferencija određuje gestu znaka mira, sukladno lokalnim tradicijama i običajima. HBK je odredila da znak mira ne bude grljenje i ljubljenje. Usp. A. ADAM, Uvod u katoličku liturgiju, str

148

149 3. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Nakon Službe riječi slijedi drugi dio bogoslužja odnosno euharistijska služba (euharistijsko slavlje). Po BCP Euharistijska služba započinje prinosom darova nakon čega slijedi molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu na zemlji, pokajnički čin te nakon toga Sursum corda i predslovlje. EBPRKC prihvaća strukturu euharistijske službe temeljem BCP koja slijedi ovaj redoslijed: - Prinos darova - Euharistijska molitva - Obred pričesti - Završni obred Isus je ustanovio euharistiju na blagdan Pashe, koji je prisjećao Židove na povijest spasenja Božjega izabranoga naroda, odnosno na izbavljenje Izraela iz egipatskog ropstva. 160 Na blagdan Pashe, Izraelci su bili obvezni hodočastiti u Jeruzalem kako bi tamo prinijeli pashalnu žrtvu Gospodinu (Pnz 16,6). Prilikom Pashe blagovala se i pashalna večera. Iz Mišne točno saznajemo kako su Židovi slavili Pashu u Isusovo vrijeme. Dana 14. nisana poslije podne žrtvovali su jaganjce u Hramu. Krvlju jaganjca poškropili su oltar, a 160 Usp. Rječnik biblijske teologije, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980., str

150 ponutricu i krv spalili. To je bio prvi čin priprave za Pashu (Lk 22,13). Večera koja je slijedila potom u kućama, bila je obredno strogo određena. Najprije su prisutni prali ruke, prišli stolu i tada je domaćin blagoslovio kalež s crnim vinom i pružio sustolnicima da iz njega piju po redu. Onda je domaćin opet oprao ruke i blagoslovio hranu, beskvasni kruh, kiselo zelje, slatku kašu od jabuka, oraha, smokava i vina i vazmeno janje. Tada je netko od mlađih zapitao što znače ovi obredi. Domaćin je na to čitao biblijsko-liturgijske tekstove koji dozivlju u pamet izlazak iz Egipta (Izl 12-13). Potom je digao drugi kalež vina i izmolio odnosno otpjevao Ps (halelpsalmi), blagoslovio kalež i dao nazočnima da iz njega piju. Zatim su oprali ruke i noge, sjeli ponovno za stol i počeli večeru u punom, pravom smislu. Jeli su beskvasni kruh s gorkim zeljem i spomenutom kašom. Poslije toga pili su vino iz treće čaše (1 Kor 11,25). Ovaj se kalež odnosno ova čaša zvala čaša blagoslova (hebr. berakha, grč. eukharistia) (1 Kor 10,16). Ponovno su napunili čašukalež vinom, izmolili ostale Halel-psalme ( ) i četvrti put pili vino iz čaše 161 Ovaj prikaz slavljenja Pashe pomoći će nam da razumijemo i Večeru Gospodnju kao pashu Novoga zavjeta Otvorena pričest U REC izdanju BCP 1874., i 2003., prije molitve za cjelokupnu Kristovu crkvu na zemlji upućuje se sljedeći poziv: 161 A. REBIĆ, Biblijske starine, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1992., str

151 Naša braća i sestre kršćani iz ostalih denominacija Kristove Crkve, i svi koji iskreno ljube našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, pozvani su k Stolu Gospodnjem. U EBPRKC, ovaj poziv u dopunjenom obliku ( i svi kršteni... ) stoji prije prinosa darova. Prvi biskup Reformirane episkopalne crkve, George David Cummins, zalagao se za otvorenu pričest. Dana 12. listopada godine, biskup Cummins je još kao pomoćni biskup Kentuckya, Protestantske episkopalne crkve, sudjelovao u dijeljenju te i sam primio pričest na Generalnoj konferenciji evanđeoske alijanse, u Fifth Avenue Presbyterian Church (Prezbiterijanska crkva pete avenije) u New Yorku. To je izazvalo osudu ondašnjih episkopalnih odnosno anglikanskih krugova. 162 Otvorena pričest će u kasnijem razvoju Reformirane episkopalne crkve biti uobičajena praksa što se definira i pozivom na samom početku Euharistijske službe. Danas je posve uobičajeno u mnogim protestantskim odnosno anglikanskim crkvama da se omogućava pričest vjernicima različitih denominacija. Danas, kada Rimokatolička crkva naglašava važnost zajedničkog euharistijskog slavlja kao konačni cilj ekumenskog zajedništva, važno je naglasiti da su naše crkve to pitanje davno riješile te da su otvorene za zajedničko slavljenje euharistije sa svima koji su također tome otvoreni. Otvorenu pričest prakticira većina protestantskih crkava. U tom se cilju i potpisuju i međusobni konkordati između crkava kojim se uređuje interkomunija. Otvorenu pričest prakticira i Starokatolička crkva. Rimokatolička i Pravoslavna crkva 162 Usp. A History of The Free Church of England, The Free Church of England Publications Commitee, 1960., str

152 ne dopuštaju pripadnicima drugih kršćanskih crkava pričest u svojoj crkvi, kao niti svojim vjernicima pričest u drugim crkvama, osim u iznimnim prilikama. 163 Kada govorimo o otvorenoj pričesti, to ne znači kako je pripadnost određenoj kršćanskoj denominaciji dovoljna da bi netko pristupio stolu Gospodnjoj. Trebamo imati na umu ranije citirane riječi kojima se po BCP vjernici pozivaju na pokajanje i na pristupanje stolu Gospodnjem: Svi vi koji se istinski i iskreno kajete za svoje grijehe, ljubite i pomažete bližnjemu svome, želite živjeti novim životom, izvršavati Božje zapovijedi i od sada hodati njegovim svetim putovima; pristupite s vjerom i uzmite ovaj sveti sakrament za svoju utjehu i ponizno priznajte grijehe svemogućemu Bogu, pobožno klečeći. Oni koji ispunjavaju ove kriterije, mogu pristupiti Stolu Gospodnjem. Također je praksa da se Večera Gospodnja udjeljuje onim krštenim vjernicima koji su konfirmirani, 164 odnosno dovoljno 163 Katolički službenici, kada to zahtijeva teška potreba, prema sudu ordinarija, mogu dijeliti sakramente (Euharistiju, Pokoru i Bolesničko pomazanje) drugim kršćanima koji nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, ako to ovi svojevoljno zatraže. U tom slučaju treba da očituju katoličku vjeru s obzirom na te sakramente i ispune potrebne uvjete. Katekizam Katoličke Crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 1994., str Konfirmacija (lat. = potvrda) je obred kojem u Anglikanskoj, Evangeličkoj, Refomiranoj, kao i u pojedinim drugim crkvama, mladi potvrđuju javno svoju vjeru u Krista i svoje znanje osnovnih istina kršćanske vjere. U anglikanskoj tradiciji, konfirmaciju obavlja biskup. Konfirmacija se uglavnom udjeljuje mladima između 14 i 16 godine, kao i onima koji prije toga nisu nikada bili konfirmirani u drugoj kršćanskoj crkvi. U Rimokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj, konfirmacija se naziva krizma odnosno potvrda. U novije vrijeme udjeljuje se srednjoškolcima. U Pravoslavnoj crkvi se konfimacija naziva miropomazanje te se udjeljuje odmah uz krštenje. Rimokatolička i Pravoslavna crkva krizmu odnosno miropomazanje smatraju sakramentom. 152

153 zreli da razumiju značenje euharistije. U Rimokatoličkoj je crkvi uobičajeno da se prva pričest razdvaja od konfirmacije (krizme) pa se tako djeci već od 9-10 godina udjeljuje prva pričest, dok se u istočnim crkvama konfirmacija (krizma, odnosno miropomazanje) udjeljuje zajedno s krštenjem. Stoga se i male bebe, koje su krštene u Pravoslavnoj crkvi, mogu pričestiti Prinos darova U prvoj je Crkvi, uz sakrament Večere Gospodnje, održavana i agape gozba, po uzoru na gozbu pri pashalnoj večeri kod Židova. Za agape gozbu bi svatko od sudionika donio ponešto, npr. ulje, brašno, vino i sl. kako bi gozba doista bila izraz zajedništva. No, zbog nereda (usp. 1 Kor 11,34; Jd 12; 2 Pt 2,13) su agape ubrzo odvojene od euharistije, ali su urodile drugim običajem da se na euharistijski sastanak donose darovi koji nisu određeni samo za gozbu, već i za pomoć siromašnima. Tako nalazimo i kod Pavla da se svakoga prvog dana u tjednu, dakle, u nedjelju, kada se slavi euharistija skupljaju darovi za siromašne u Jeruzalemu. Apostol Pavao označava ova darivanja kao izraz njihove ljubavi (1 Kor 16,1-4). 166 U ranoj su Crkvi vjernici prinosili kruh i vino za euharistijsku službu. Vremenom su se osim kruha i vina, donosili i različiti poljoprivredni proizvodi, a od 7. stoljeća novac i dragocjeni predmeti čime su vjernici doprinosili za uzdržavanje crkve i klera. Tijekom prinosa darova formirala se procesija vjernika koji su stupali pred stol Gospodnji (oltar) predajući đakonu prinesena dobra. 165 Usp. L.MIRKOVIĆ, Pravoslavna liturgika II, Beograd: Sveti arhijerejski sinod, 1983., str Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str

154 Od 8. stoljeća nalazimo praksu u Rimu u kojoj su vjernici zadržali pripravljene darove sve do kraja službe riječi te je nakon toga biskup Rima silazio k njima preuzimajući darove. U Lateranskoj bazilici bio je običaj da se darovi donose na sedam pripravljenih stolova, koji su bili povjereni sedmorici đakona (po uzoru na đakone u Djelima apostolskim 6. poglavlje). Oni su brinuli da se tim darovima pomognu siromašni i kler u sedam rimskih regija. 167 U istočnoj liturgiji se to svečano čini tzv. velikim vhodom (velikim ulazom) kada svećenik uzima euharistijske darove s proskomidikona te kroz sjeverna vrata izlazi iz oltara vraćajući se s darovima u oltar kroz carske dveri, stavljajući euharistijske elemente na stol Gospodnji (časnu trpezu). Naime, na Istoku se uvriježio običaj da se darovi donose prije bogoslužja, da bi, nakon službe riječi, kler preuzimao darove te ih u procesiji (velikom ulazu) donosio na oltar. 168 Prinos darova ili kako se to često u protestantskim crkvama naziva sakupljanje dobrovoljnog priloga; a u nekim sredinama uvriježen je naziv lemojzija ili lemojzina, nije neki sporedni čin u liturgiji, niti se radi o kakvom uljezu u liturgiji. Prinošenje naših materijalnih priloga za potrebe djela Božjega jest sastavni i bitni dio liturgije u kojem zahvaljujemo Bogu za sva primljena dobra, pouzdajemo se u njegovu providnost za naš život te iskazujemo konkretno svoju vjeru dajući svoja dobra za potrebe djela Božjega, siromašnih i potrebitih. Za vrijeme prinosa darova prikladno je pjevati pjesmu ili psalam. Tekst pjevanja bi trebao naglasiti zahvalnost Bogu za primljene 167 Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str Usp. J. FUNDULIS, Liturgika 1, Kraljevo: Eparhijski upravni odbor eparhije Žičke, 2004., str

155 darove te spremnost da i mi darujemo od onoga što smo od Boga primili. Nakon što se prikupe darovi vjernika, osobe zadužene za prikupljanje donose ih služitelju, koji zahvaljuje Bogu za iste. Za vrijeme prinošenja darova, đakon (ili prezbiter, ukoliko nema đakona) priprema stol Gospodnji za euharistijsku službu. Uobičajeno je da euharistijski elementi stoje na pomoćnom malom stolu sa strane. Đakon ih uzima s pomoćnog stola te ih prenosi na stol Gospodnji koji je prekriven bijelim platnom. Četverokutni platneni rubac, korporal (Lat. corporale = tjelesnik), koji je na kaležu, raširi se na sredini stola Gospodnjega te se na njega stavlja kalež i ubrus (Lat. purificatorium). U ovome dijelu služitelj koji će predsjedati euharistijskim slavljem može oprati ruke (odnosno prste palčeve i kažiprste) izgovarajući riječi Psalama 51,2: Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti. U tridentinskoj misi Rimskog obreda, za vrijeme pranja ruku izgovarao se Ps 26, Obred pranja ruku poznat je u Jeruzalemu od 4. stoljeća. 170 Pranje ruku u početku je imalo higijenski karakter, jer je služitelj znao zaprljati ruke određenim gestama. Vremenom je poprimilo i simbolični karakter duhovnog čišćenja. 171 Na prinošenje darova poziva se prikladnim biblijskim citatom. U EBPRKC koriste se citati iz BCB 1979., kao i citati iz REC izdanja BCP temeljenog na BCP Usp. Latinsko-hrvatski misal za tradicionalnu svetu Misu, str Usp. ST.CYRIL OF JERUSALEM, Lectures on Christian Sacraments, New York: St. Vladimir s Seminary Press, 1986., str Usp. J. PAVIĆ, Liturgika, Zagreb: Biskupski ordinarijat Križevci, 1961., str Na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: Blaženije je davati nego primati. Djela 20,35 Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Matej 5,16 155

156 Euharistijski kruh U istočnim crkvama se u euharistiji koristi kvasni, dok se u zapadnim crkvama uglavnom koristi beskvasni kruh za pričest. U 16. stoljeću su pojedini protestantski reformatori koristili kvasni kruh za pričest, kako bi se i na taj način odmaknuli od rimokatoličke euharistijske prakse. Zagovaratelji beskvasnog Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Matej 6,19-20 Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. Matej 7,12 A Zakej usta i reče Gospodinu: Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko. Luka 19,8 Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 1 Korinćanima 9,11 Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti. 1 Korinćanima 9,13-14 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja. 2 Korinćanima 9,6-7 Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Galaćanima 6,6-7 Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. Galaćanima 6,10 Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 1 Timoteju 6,6-7 Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati, zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život. 1 Timoteju 6, Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. Hebrejima 6,10 Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte, jer takve su žrtve mile Bogu! Hebrejima 13,16 Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce kako ljubav Božja ostaje u njemu? 1 Ivanova 3,17 Gospodinu pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo. Izreke 19,17. Ali neka nitko ne dođe pred Gospodina praznih ruku, nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Gospodin, Bog tvoj. Ponovljeni zakon 16,

157 kruha temeljili su takvu praksu na 1 Kor 5,6-8. Zagovaratelji kvasnog kruha smatrali su da je kvasac simbol kraljevstva Božjega, temeljem Mt 13,33. BCP nalaže da se za pričest koristi beskvasni, okrugli kruh. Ova je odredba uklonjena iz BCP 1552., no obnovljena je u BCP na način da se za pričest koristi kruh od najbolje pšenice, bilo kao komad kruha ili kao hostija. Kakav god kruh koristili, važno je da ga se može fizički i vidljivo prelomiti pred zajednicom. U EBPRKC se koristi i kvasni kruh i beskvasni kruh odnosno hostija. Iako je kvasni (običan) kruh uvriježen, temeljem reformirane tradicije na ovim prostorima u pojedinim našim župama, hostija ipak ima prednost iz razloga što može duže trajati. To je bitno kod posvećenih hostija koje se čuvaju za sljedeće bogoslužje, za bolesne i sl. U rimokatoličkoj euharistijskoj službi, redovito se koristi hostija. Od protestanata, hostiju koriste i luterani ovih prostora. I kvasni i beskvasni kruh (ili hostija) može se koristiti u euharistijskoj službi PRKC Euharistijsko vino U pojedinim se tradicijama koristi crveno (u istočnoj se tradiciji redovito koristi crveno vino, kao i u većini protestantskih crkava), dok u drugima bijelo vino (redovito u rimokatoličkoj crkvi kao i u pojedinim protestantskim crkvama). Jedni, umjesto pravoga alkoholnoga vina, preferiraju sok od grožđa. Iako se u euharistiji može koristiti i bijelo, potpuna simbolika je dakako u crvenom vinu kao slici Krvi Kristove. Kada je u pitanju sok od grožđa, tu treba biti oprezan obzirom da se radi o soku a ne 173 Toma Akvinski citira sv. Grgura Papu: Rimska Crkva prinosi beskvasne kruhove zbog toga što je Gospodin primio tijelo bez ikakve primjese. Ali ostale Crkve prinose ukvasani kruh zbog toga što je Riječ Očeva obukla tijelo i ona je pravi Bog i pravi čovjek kao što se kvasac miješa s brašnom. T. AKVINSKI, Suma protiv pogana II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1994., str Usp. Concerning the Holy Communion, Houston, Texas: Classical Anglican Press, 1999., str

158 vinu. U tom smislu njegova je uporaba nesumnjivo nepravilna u kontekstu biblijskog učenja i povijesti, odnosno tradicije crkve. 175 Zagovaratelji soka od grožđa smatraju da je alkoholno vino problem za one koji su imali ili imaju problema s alkoholom. Neke crkve prakticiraju posvećenje soka od grožđa u nekoliko manjih čašica (kada se koriste individualne čašice) ili pak u posebnom kaležu za one koji imaju problema s konzumiranjem vina. No, iako takva praksa nije zabranjena, ipak je treba obeshrabrivati i držati se biblijske prakse korištenja pravoga vina. Malo vina, ili pak hostija umočena u vino, zasigurno neće nikoga učiniti alkoholičarom. Alternativa je da onaj koji ima problema konzumirati vino, uzme samo kruh odnosno hostiju. Naime, postoje osobe koje fizički ne mogu jesti kruh (iz zdravstvenih razloga). Takve osobe mogu u pričesti uzeti samo vino. Isto pravilo važi i obrnuto tko ima problema s vinom, može koristiti samo kruh. Nikome ne smije biti uskraćen kruh ili kalež, no ukoliko se koristi samo jedan element, pričest je i u tom slučaju valjana. 176 No treba reći da ukoliko vjerom pristupamo posvećenom vinu, po kojem vjerom duhovno primamo na duhovan način krv Kristovu, isto može donijeti samo blagoslove, a nikako negativne posljedice u našem životu Euharistija Starozavjetna pozadina Euharistijska molitva ima svoje korijene u već spomenutoj pashalnoj molitvi berakah (ili eulogein odnosno euxaristein) koju je i Krist izgovorio prilikom ustanovljenja euharistije. 175 Apostolska pravila određuju svrgnuće onih služitelja koji prinesu umjetno vino : Usp. Z. ĐUROVIĆ, Crkveni kanoni, Beograd: Dam komerc, 1997., str Usp. Concerning the Holy Communion, str

159 Molitva blagoslova u židovskom pashalnom slavlju glasila je: Blagoslovljen ti, Gospodine, Bože naš, Kralju vasione, ti koji hraniš sav svijet dobrotom, milošću, naklonošću i milosrđem. Blagoslovljen ti, Gospodine, koji hraniš svemir. 177 Prilikom blagoslova druge (pashalne) čaše, izgovarala se sljedeća molitva: Blagoslovljen si Bože naš, Kralju svijeta, Ti si spasio nas i oce naše iz Egipta, i učinio si da stignemo do ove večeri kako bismo blagovali beskvasni kruh i gorke trave. Tako, o Gospode Bože naš i Bože naših otaca, učini da zdravi stignemo do budućih blagdana i svečanih dana, radosni zbog obnove tvoga grada i sretni u tvome bogoslužju; tamo ćemo blagovati žrtve i vazmene jaganjce, čija će krv, po tvojoj dobroti, biti škropljena po zidovima naših žrtvenika i gdje ćemo tebi u čast prinositi novu pjesmu za naše spasenje i naš otkup; blagoslovljen ti, o Gospode, otkupitelju Izraela. 178 Iz ovih primjera vidimo da su berakah molitve sadržavale sljedeće elemente: a) početni blagoslov sa zazivanjem imena Božjega, b) navođenje određenih Božjih atributa, anamnezu (spomen) Božjih djela u prošlosti i c) završni blagoslov. Takvu strukturu zahvaljivanja nalazimo i u Bibliji, poput Izl 18, 10-11, 1 Kr 8,15-56, i sl. 177 V. ZAGORAC, Dođi kraljevstvo tvoje, str V. ZAGORAC, Dođi kraljevstvo tvoje, str

160 Euharistijska molitva rane Crkve Već smo spomenuli da prvu euharistijsku molitvu rane Crkve nalazimo u ranokršćanskom spisu Didache. Što se tiče euharistije, ovako zahvaljujte: najprije nad čašom: Zahvaljujemo ti, Oče naš, za sveti trs svoga sluge Davida, kojega si nam obznanio po svome Sinu Isusu: Tebi slava u vijeke. A nad razlomljenim kruhom: Zahvaljujemo ti, Oče naš, za život i spoznaju koje si nam dao po svome Sinu Isusu; tebi slava u vijeke. 179 Euharistijska molitva Hipolita Rimskog započinje zahvalom što nam je Gospodin u posljednje vrijeme poslao svoga sina Isusa, nakon čega slijede riječi ustanovljenja, te anamneza (sjećanje) i epikleza (zaziv Duha svetoga, posvećenje) nad kruhom i vinom. 180 Kršćanstvo je u molitvu berakah unijelo novi sadržaj. Uz spominjanje Božjeg spasonosnog djela u povijesti, dodalo se i ono što je Bog učinio po Isusu Kristu. Time se želi naglasiti da je ispunjenje povijesti spasenja zapravo u Kristu. 181 U rimskoj liturgiji (posebice prije Drugog vatikanskog koncila) naziva se i kanon euharistije. U pravoslavnoj liturgiji naziva se anafora (grč. i lat. anafora = uznošenje, podizanje, prinos) Didache u Apostolski oci II, str Usp. J. MILIĆ, Povijesni pregled liturgije, str Usp. V. ZAGOREC, Kristova otajstva, str Usp. Božanstvena liturgija sv. Jovana Zlatousta, Beograd: Manastir Hilandar str ; J. BRIJA, Rečnik pravoslavne teologije, Beograd: Hilandarski fond, 1999, str

161 Struktura euharistijske molitve u EBPRKC Euharistijska molitva EBPRKC temeljena je na BCP a preuzima ju i BCP Struktura euharistijske molitve EBPRKC je slijedeća: - Uvodni dijalog (Sursum corda) - Predslovlje - Sanctus - Euharistijska molitva - Riječi ustanovljenja - Tajna vjere - Anamneza - Epikleza - Molitva prinošenja - Doksologija 3.4. Uvodni dijalog (Sursum corda Uzdignimo svoja srca) Hvalu dajmo Gospodinu, Bogu našemu. Dostojno je i pravedno, početak je tradicionalne židovske molitve zahvalnosti. Najvjerojatnije je i sam Isus upotrijebio riječi Hvalu dajmo Gospodinu prilikom ustanovljenja euharistije, na što su apostoli odgovorili Dostojno je i pravedno. Uvodna tročlana, naizmjenična molitva (Gospodin s vama Uzdignimo svoja srca Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu ) prvi se puta u kontekstu kršćanske liturgije javlja u poznatom ranokršćanskom djelu Apostolska predaja (Apostolike paradosis Traditio Apostolica) Hipolita Rimskog, koje je nastalo oko 215. godine po Kristu. 183 Temelji se na Rut 2,4 i 2 Kor 13, Usp. Z. PAŽIN, Povijest liturgije, Đakovo: Visoka bogoslovna škola, 1989., (skripta) str

162 U ovom uvodnom molitvenom dijalogu biva jasno da se euharistijske molitve ne mogu shvatiti isključivo kao stvar celebranta, već kao molitvu svega Božjeg naroda. 184 U BCP 1662., uvodna salutacija Gospodin s vama je izostavljena te je velika zahvala započinjala sa Uzdignimo svoja srca (Sursum Corda). BCP ponovno vraća uvodnu salutaciju. Ovim riječima služitelj poziva vjernike da uzdignu svoja srca prema nebu, odnosno prema događaju u kojem će sudjelovati. Euharistija, osim što nas sjeća na ono što je Krist učinio za nas na Golgoti, također nas uvodi u nebesku stvarnost, nebesku liturgiju gdje ćemo u vječnosti Boga slaviti. No dio vječnosti, kako smo to ranije naglasili, na određeni način doživljavamo i na samome bogoslužju, shvaćajući ga kao sliku Kraljevstva nebeskoga. Zato je ovozemaljska liturgija zapravo predokus nebeske liturgije. Sv. Ciprijan u spisu o Očenašu piše: Kad smo ustali na molitvu, predragocjena braćo, moramo cijelim srcem biti budni i pozorni na ono što se moli. Svaka tjelesna i svjetovna misao ima da odstupi, ništa naš duh neka tada nema u mislima osim onoga što se moli. Zato i svećenik izgovarajući predslovlje, prije molitve pripravlja srca braće riječima: Gore srca, kako bi puk dok odgovara Imamo kod Gospodina, bio opomenut da ne smije ni na što drugo misliti osim na Gospodina. Srce ima da bude zatvoreno za protivnika, a otvoreno jedinome Bogu: ne smije dopustiti da u vrijeme molitve dođe k njemu Božji neprijatelj. (De oratione dominica, 31). 184 A. ADAM, Uvod u Katoličku liturgiju, str

163 3.5. Predslovlje Predslovlje (lat. praefatio) jest molitva kojom se veliča Bog za djelo spasenja po uzoru na spomenutu molitvu berakah. U posebnim blagdanima i prilikama, slavi se poseban vid spasenja. Svako liturgijsko razdoblje te određeni blagdani imaju svoja predslovlja. Tradicionalnih rimskih predslovlja na kraju staroga vijeka bilo je preko 200. Na kraju 6. stoljeća svela su se na 14. Pod utjecajem njemačke liturgije, BCP navodi pet Predslovlja za konkretne blagdane: Božić, Uskrs, Uzašašće, Duhove i Sv. Trojstvo. BCP i ova predslovlja produžuju i na razdoblja koja slijede iza navedenih blagdana: za Božić i sedam dana koje slijede, Uskrs i sedam dana koji slijede, Uzašašće i sedam dana koji slijede, Duhovi i sedam dana koji slijede i predslovlje za Sv. Trojstvo (samo za ovaj blagdan). Novija BCP izdanja uvode i druga predslovlja. Osim za blagdane, BCP uvela je tri predslovlja Dana Gospodnjega (za nedjelje koje nemaju vlastita predslovlja) koje je pripremio vlč. Dr. H. Boone Porter. Temeljem REC izdanja BCP i temeljem BCP 1979., u EBPRKC imamo 24 predslovlja. Za neka razdoblja ima više varijanti predslovlja (vidi str. UPISATI KOD POSLJEDNJE REDAKCIJE). Svako predslovlje ima tri dijela: uvod, slavljeničko predstavljanje djela spasenja, te poziv na zajedničko pjevanje s anđelima i arkanđelima i sa svom nebeskom zajednicom, himna Sanctus (Svet). Uvod glasi: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da uvijek i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. 163

164 Zatim slijedi promjenjivi dio predslovlja koji predstavlja djelo spasenja na koje nas konkretno slavlje (blagdan) podsjeća. Npr. Božićno predslovlje glasi: Jer si nam dao Isusa Krista, svoga jedinorođenoga Sina, da se rodi za nas. On je snažnom silom Duha Svetoga postao pravim čovjekom, rodivši se od Djevice Marije, majke njegove, da bismo mi bili oslobođeni ropstva grijeha i primili vlast da postanemo djeca Božja. Poziv na zajedničko pjevanje odnosno izgovaranje himna Sanctus (Svet) glasi: Stoga, s anđelima i arkanđelima i sa svom nebeskom zajednicom, hvalimo i uzvisujemo tvoje slavno Ime, hvaleći te bez prestanka i govoreći U istočnoj tradiciji nema promjenjivih vlastitih predslovlja već samo jedan nepromjenjivi oblik u konkretnoj liturgiji (Liturgija Sv. Ivana Zlatoustog ima kraći oblik dok je predslovlje u liturgiji Sv. Bazilija velikog duže) Sanctus Svet Himan Sanctus 185 (lat. = svet) utemeljen je na nekoliko mjesta u Svetom Pismu: anđeosko hvaljenje Boga iz Izaije 6,2a, na uskliku naroda pri Isusovom ulasku u Jeruzalem u Mt 21,9 te na Otk 4,8b, na Ps 118,26. Sanctus se pojavljuje u gotovo svim ranim kršćanskim liturgijama i najvjerojatnije je prvi njegov dio preuzet iz židovskog molitvenog bogoslužja. Anđeli kliču ovaj hvalospjev i u nebeskoj liturgiji u Otkr 4,8. Hosana je hebrejska 185 U starijim liturgijama naziva se i Trisagion (grč.= Trisveto ), no ovdje smo ovaj naziv primijenili na alternativni zaziv Kyrie (vidi str. UPISATI KOD POSLJENJE REDAKCIJE).

165 riječ koja znači spasi sada, a koja se kasnije primjenjuje na hvalebni poziv za slavljenje Boga i kralja. Sanctus je nesumnjivo jedan od najstarijih liturgijskih obrazaca. Njega spominju Klement Rimski (1./2. stoljeće), Tertulijan (3. stoljeće), Origen (3. stoljeće), bez točnog navođenja u kojem se djelu liturgije izgovara odnosno pjeva. Sanctus po prvi puta nalazimo u anafori Serapima Thmujskog (Egipat, 4. stoljeće). 186 Od 4. stoljeća spominju ga Atanazije (4. stoljeće), Ćiril Jeruluzalemski (4. stoljeće), Ivan Zlatousti (4./5. stoljeće) i sl. U Apostolskim uredbama, prvi dio Sanctusa nalazi se u sklopu Euharistijske molitve koji odgovara i današnjem mjestu, dok drugi dio, Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje (Benedictus qui venit), dolazi kao priprava za pričest, pred samo blagovanje Večere Gospodnje. Sanctus je našao svoje mjesto unutar euharistijske molitve u svim izdanjima BCP. Bogu se obraćamo sa Svet, jer je on doista jedini Svet (Lev 11,44). U prvome dijelu bogoslužja, Krist nas pohodi svojom riječju, a sada, u drugom dijelu bogoslužja, Sanctus nas podsjeća da nas Gospodin pohodi po sakramentu euharistije. Pristupamo stolu Gospodnjem s pohvalama i zahvalnošću da se uzvišeni Gospodin ponizio kako bi došao biti jedan od nas. On nas duhovno pohodi i u Večeri Gospodnjoj. 186 Usp. FUNK, F. X., Didascalia et Constitutiones Apostolorum, II, Paderborn, 1905., str. 174.Serapim Thmujski bio je biskuo u Thmuisu od Sa sv. Atanazijem bio je veliki pobornik Nicejskog vjeroispovijedanja. Na Athosu je koncem 19. stoljeća pronađen Serapionov eulogij, vrlo važan dokument za proučavanje liturgije 4. stoljeća. Usp. J. ANTOLOVIĆ, Duhovni velikani, I. Dio, Zagreb: Filozofsko-teološko institut Družbe Isusove, 1998., str

166 Sanctus nam također govori o eshatološkoj dimenziji euharistije. Izgovarajući ili pjevajući Sanctus zajedno s anđelima i arkanđelima i sa svom nebeskom vojskom, mi se uključujemo u prekrasni zbor obožavanja Boga pred njegovim svetištem na nebesima. Pisac poslanice Hebrejima nam kaže: pristupili ste Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru. (Heb 12,22). Naša zemaljska euharistija je zapravo predokus nebeskog slavlja Euharistijska molitva Euharistijska molitva u BCP nadovezivala se na veliku molitvu, odnosno na već spomenutu molitvu koja je kasnije dobila naziv molitva za cjelokupnu Kristovu Crkvu na zemlji. BCP i BCP imaju identičnu euharistijsku molitvu s Riječima ustanovljenja na kraju, nakon koje je odmah slijedila zajednička pričest. Početak euharistijske molitve temeljem BCP jasno naglašava reformacijski utjecaj na euharistiju. Kristova je žrtva potpuna, savršena i dostatna. Zabacuje se žrtveni karakter euharistije te se naglašava dostatnost jedinoga prinosa Kristovog na žrtvu. Sva slava pripada Tebi, svemogući Bože, Oče naš nebeski, jer si nam po svome velikome smilovanju dao Sina svoga Isusa Krista da pretrpi smrt na križu za naše otkupljenje. Prinio je samoga sebe jednom kao potpunu, savršenu i dostatnu žrtvu, prinos i zadovoljštinu za grijehe cijeloga svijeta. Ustanovio je, i u svome svetom evanđelju zapovjedio nam, da nastavimo trajno se sjećati njegove predragocjene smrti i žrtve, sve dok ponovno ne dođe. Milosrdni Oče, najponiznije Te molimo, usliši nas i daj da primajući prilike kruha i vina, po svetom ustanovljenju

167 Tvojega Sina, našega Spasitelja Isusa Krista, možemo biti dionici njegovog blagoslovljenoga tijela i krvi: On je one noći u kojoj je bio izdan, uzeo kruh; zahvalio, razlomio ga i dao svojim učenicima govoreći: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje, koje se daje za vas. Činite to meni na spomen. Isto tako nakon večere, uze kalež; zahvalivši, dade svojim učenicima govoreći: Pijte iz njega svi; jer ovo je moja Krv Novoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge, na oproštenje grijeha. Činite to, kad god pijete meni na spomen. U ovoj je molitvi, prije riječi ustanovljenja, izgovorena i epikleza ( Milosrdni Oče, najponiznije te molimo, usliši nas i daj da primajući prilike kruha i vina, po svetom ustanovljenju tvojega Sina, našega Spasitelja Isusa Krista, možemo biti dionici njegovog blagoslovljenog tijela i krvi ) u kojoj se jasno uočava učenje o duhovnoj nazočnosti Gospodnjoj u sakramentu euharistije, te da primajući posvećeni kruh i posvećeno vino, mi zapravo postajemo dionici njegova blagoslovljenoga tijela i krvi. Temeljem euharistijske molitve BCP te BCP (koja je i alternativna euharistijska molitva u REC izdanju BCP 2003.), euharistijska molitva moli se bez epikleze, budući ona dolazi nakon riječi ustanovljenja. Sva slava pripada tebi, svemogući Bože, Oče naš nebeski, jer si nam po svome velikome smilovanju dao Sina svoga Isusa Krista da pretrpi smrt na križu za naše otkupljenje. Prinio je samoga sebe jednom kao potpunu, savršenu i dostatnu žrtvu, prinos i zadovoljštinu za grijehe cijeloga svijeta. Ustanovio je, i u svome svetom evanđelju zapovjedio nam, da nastavimo trajno se sjećati njegove predragocjene smrti i žrtve, sve dok ponovno ne dođe. 167

168 Ova je euharistijska molitva temeljena na 31. članku Trideset i devet članaka vjere: Jednom učinjena Kristova žrtva je ono savršeno otkupljenje, pomirenje i zadovoljština za sve grijehe čitavog svijeta, kako za istočni grijeh, tako i za stvarne grijehe Riječi ustanovljenja U 1 Kor 11,23-25 apostol Pavao donosi obrazac apostolske euharistijske liturgije koji se temelji na prvoj euharistiji koju je Krist služio sa svojim apostolima na posljednjoj večeri odnosno proslavi pashe. Tim se riječima zapravo propovijeda ustanovljenje sakramenta euharistije. Prvi liturgijski obrasci, poput Hipolitove apostolske tradicije, nisu zabilježile riječi ustanovljenja u euharistijskoj molitvi. Krajem 4. stoljeća, riječi ustanovljenja postaju sastavni dio euharistijske molitve. U BCP 1549., prilikom izgovaranja riječi ustanovljenja, svećenik je izgovarao riječi blagoslovio i zahvalio, dok je BCP uklonila riječ blagoslovio zbog istoga značaja riječi zahvalio. U Riječima ustanovljenja iz BCP riječ zavjet je zamijenjena sa savez (Novoga saveza). Isto preuzima i BCP 1979., kao i EBPRKC. Rimokatolička crkva uči da se upravo kod izgovaranja riječi ustanovljenja događa pretvorba odnosno transsupstancijacija kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. Stoga su Riječi ustanovljenja 187 Trideset i devet članaka vjere, str

169 najsvetiji trenutak u euharistijskoj liturgiji rimokatoličke crkve. Nakon izgovaranja riječi ustanovljenja, svećenik podiže hostiju odnosno kalež. Reformirana, kao i anglikanska tradicija vjeruje u duhovnu nazočnost Krista u euharistiji. Krist je stvarno prisutan i to nije puki spomen čin, već se vjernici doista pričešćuju (sjedinjuju) s Kristom. No ne događa se transsupstancijacija u fizičkom smislu, već nazočnost Krista u duhovnom smislu. Stoga riječi ustanovljenja nemaju značaj koji imaju u rimokatoličkoj liturgiji, no svakako da su važan moment u euharistiji, budući se citiraju same Kristove riječi. Time se zapravo očituje vjerničkoj zajednici kakvo značenje euharistija ima za njega samoga ( Ovo je tijelo moje Ovo je krv moja... ). 188 Radi distanciranja od rimokatoličkoga učenja o transsupstancijaciji, reformacija je odbacila podizanje hostije i kaleža, budući se isto vezivalo za različita praznovjerja. No u kasnijem, posebice novijem liturgijskom razvoju, podizanje euharistijskih elemenata prisutno je i u crkvama koje slave euharistiju sukladno BCP, ali ne u smislu štovanja prilika kruha i vina kako je to uobičajeno u rimokatoličkoj liturgijskoj praksi Tajna vjere U predkoncilskoj Rimskoj liturgiji, svećenik je tijekom izgovaranja Riječi ustanovljenja, kod blagoslova kaleža, izgovarao riječi Tajna vjere. Jer ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza: tajna vjere: koja će se za vas i za mnoge proliti na otpuštenje grijeha Usp. The Annotated Book of Common Prayer, London: Waterloo Place, 1876., str Latinsko-hrvatski misal, str

170 Zajedničko navješćivanje tajne vjere (Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno) nema svoje porijeklo u BCP. Po uzoru na Rimsku postkoncilsku liturgiju, ova je aklamacija uvedena u BCP i to u Obredu II, koji nije temeljen na BCP već donosi neke nove obrasce molitve. Ovaj je obrazac temeljen na riječima apostola Pavla: Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe. (1 Kor 11,26). Korintskim kršćanima trebala je biti uprisutnjena Isusova smrt, jer je bilo opasno vidjeti samo čudesa i otkrivenje, a ne križ. U momentu kad slavimo Uskrsloga, dok ispovijedamo uskrsnuće, svjedočimo da s Isusovim uskrsnućem Bog pobjeđuje grijeh i smrt, postajemo ljudi i žene nade koji gledamo prema Kristu, a ne prema čovjeku zatvorenom u ovaj zemaljski svijet. 190 Na određeni način, aklamiranje Kristove smrti, uskrsnuća i njegovog slavnog dolaska, zapravo nas uvodi u bitan dio euharistijske molitve, anamnezu Anamneza U molitvi anamneze (grč. anamnesis = sjećanje) izričemo zbog čega činimo ovaj sveti čin: sjećamo se naime Kristovih riječi i njegovog djela za naše otkupljenje, te se zahvaljujemo Bogu za milosti koje primamo po sakramentu euharistije. Ovom molitvom također ispunjavamo Kristov nalog da euharistiju slavimo njemu na spomen. Jedan od aspekata euharistije jest i spomen, sjećanje na prvu Kristovu euharistiju s njegovim 190 W. EGGER, Misterij Tajna vjere, str

171 učenicima, te sjećanje na njegovu žrtvu na križu. No sjećanje, odnosno spomen, nije jedini aspekt euharistije. Anamneza je način židovske molitve u kojoj su se spominjala Božja spasonosna djela u povijesti. Za židove je sjećanje bilo veoma važno, s obzirom da je Božji narod nerijetko zaboravljao (amnezija) što je Bog činio među njima. Kršćani su također uvrštavali anamnezu u svoje liturgije. Najstariji sačuvani oblik anamneze nalazimo kod Hipolita Rimskog: Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova, prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti, jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. Do 4. stoljeća anamneza je bila uobičajena u liturgijskim tekstovima. U anamnezi su prevladavale dvije komponente: smrt i uskrsnuće Kristovo, no također su uključivale i uzašašće i drugi Kristov dolazak. U onim molitvama gdje drugi dolazak nije spominjan, to je učinjeno u Riječima ustanovljenja, koje su zaključivane spominjanjem ponovnoga dolaska. anamneza je bila prisutna i u srednjovjekovnim misalima, kao i u prvom izdanju BCP U BCP anamneza je uključivala smrt, uskrsnuće i uzašašće Gospodnje. Kasnija izdanja BCP izostavljaju posebnu molitvu anamneze. U prvom američkom izdanju BCP obnovljena je anamneza iz te je ista uvrštena i u BCP 1928., kao i BCP U alternativnom obliku prvoga obreda euharistije BCP u anamnezu se, pored spomena na smrt, uskrsnuće i uzašašće, spominje i ponovni dolazak Kristov u slavi. EBPRKC preuzima anamnezu iz BCP i BCP Molitva se upućuje nebeskom Ocu u spomen na Krista koji je zapovjedio da se čini anamneza. U anamnezi se sjećamo, kako smo i ranije ustvrdili, Kristove smrti, uskrsnuća i uzašašća, sa 171

172 zahvalnošću Bogu za milosti koje se po Kristovu djelu u nama proizvode. Iznova se naglašava ponizno pristupanje Bogu pred njegovim veličanstvom. Zapravo se naglašava cjelovito Kristovo djelo bez kojega ne bi zadobili najveću milost, milost spasenja. U Rimskom misalu prije Drugog vatikanskog koncila, anamneza je također uključivala smrt, uskrsnuće i uzašašće Gospodinovo, 191 dok je nakon Drugog vatikanskog koncila, pored spomenutog, uvršteno i iščekivanje slavnoga Kristovog dolaska. 192 U istočnoj liturgiji Sv. Ivana Zlatoustog, u anamnezi se također spominju smrt, uskrsnuće, uzašašće i ponovni Kristov slavni dolazak. 193 Anamneza zapravo uprisutnjuje Kristovo djelo i danas među nama. Ono nije stvar prošlosti, Kristovo djelo i danas je učinkovito. Anamneza nam potvrđuje da nas euharistija povezuje sa smrću i uskrsnućem Gospodinovim te nas i na taj način povezuje s Kristom. Bog sebe čini darom za nas, a na to nas upućuju i euharistijski elementi (Kruh tijelo predano za nas, Kalež krv prolivena za nas). 194 Mi se sjećamo Kristovoga djela u prošlosti, ali i potvrđujemo da je Krist stvarno prisutan (duhovno) u euharistiji Epikleza Epikleza (grč. epiklesis = priziv, u euharistijskom smislu priziv Duha Svetoga na euharistijske darove) odnosno molitva 191 Latinsko-hrvatski misal, str Rimski misal, Red mise, str Bizanstko-hrvatski liturgikon, str Usp. B. KORNER, Božja prisutnost, str

173 posvećenja je moment u liturgiji kada služitelj moli za blagoslov kruha i vina, odnosno da ih učini sakramentom sjedinjenja nas vjernika s Kristom. Prvi pisani spomen epikleze nalazimo u Hipolitovoj euharistijskoj molitvi, kao nastavak anamneze: I molimo te da pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje svete Crkve. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim duhom, da ih učvrsti u vjeri i istini. Iz ove je molitve razvidno da se Duh sveti priziva kako na prinos (euharistijske darove), tako i na same vjernike koji će primiti te darove. Epikleza stoga jest prizivanje Duha Svetoga i na same vjernike. 195 Cranmer je, temeljem epikleze u liturgiji Sv. Bazilija u BCP 1549., prije izgovaranja riječi ustanovljenja, unio sljedeće riječi epikleze: Čuj nas, milostivi Oče, usrdno te molimo, Duhom Svetim i riječju, dostoj se blagosloviti i posvetiti ove darove i stvorove kruha i vina. Termin riječju zapravo upućuje na riječi ustanovljenja budući je zapadno kršćanstvo oduvijek držalo da su to ključne riječi konsekracije odnosno posvete euharistijskih darova. U BCP molitva dostojnog primanja, prije riječi ustanovljenja, zamijenila je epiklezu: 195 Npr. u epiklezi BCP euharistija, obred II, izriče se sljedeće: Posveti ih (služitelj čini rukom znak križa) svojim Svetim Duhom, da budu tvome narodu Tijelo i Krv tvojega Sina, sveta hrana i piće novoga i trajnoga života u njemu. Posveti i nas kako bismo vjerno primili taj sveti sakrament i služili ti u jedinstvu, vjernosti i miru, a u posljednji dan, zajedno sa svim svojim svetima, uvedi nas u radost svojega vječnoga kraljevstva. Sve to molimo te po Isusu Kristu, tvome Sinu. 173

174 Milosrdni Oče, najponiznije te molimo, usliši nas i daj da primajući prilike kruha i vina, po svetom ustanovljenju tvojega Sina, našega Spasitelja Isusa Krista, možemo biti dionici njegovoga blagoslovljenoga tijela i krvi. Ova je molitva uvrštena i u BCP Prvo američko izdanje BCP obnovilo je epiklezu po uzoru na škotsku knjigu molitava iz 1637., a koja je objedinila epiklezu iz BCP te molitvu dostojnog primanja iz BCP 1552 (i 1662). No, za razliku od ranijih izdanja BCP, gdje je epikleza odnosno molitva dostojnog primanja dolazila neposredno prije Riječi ustanovljenja, u BCP dolazi nakon riječi ustanovljenja i anamneze. Isto je preuzela i BCP i BCP Ovo mjesto epikleze odgovara ranim liturgijskim tekstovima, posebice istočnim liturgijama. U epiklezi koja dolazi nakon riječi ustanovljenja, termin riječ ( riječju ) zadobiva novi smisao. On ne označava puko izgovaranje Kristovih riječi kod konsekracije, već se zapravo odnosi na Krista kao utjelovljene Riječi. Poput većine liturgijskih i euharistijskih molitava, i epikleza na ovaj način izražava uključenost Trojedinoga Boga u posvetu euharistijskih elemenata. Rimska je liturgija i prije koncilskih promjena i nakon njih zadržala epiklezu prije izgovaranja riječi ustanovljenja. Epikleza je u tom slučaju zapravo molitva da se u nastupajućem činu svećenika, odnosno izgovaranju riječi ustanovljenja, dogodi pretvorba kruha i vina u pravo tijelo i krv Kristovu. U istočnoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustog i Sv. Bazilija Velikog, epikleza se shvaća kao moment u kojem se događa pretvorba kruha i vina u pravo tijelo i pravu krv Kristovu. Ona dolazi 174

175 nakon riječi ustanovljenja i anamneze. Služitelj u liturgiji Sv. Ivana Zlatoustog moli: Još ti prinosimo ovu duhovnu i nekrvnu službu i prinosimo i molimo i usrdno zazivamo: pošalji svoga Duha Svetoga na nas i na ovdje prisutne darove i učini dakle ovaj kruh dragocjenim tijelom svoga Krista A ovo što je u toj čaši dragocjenom krvlju svoga Krista pretvorivši ih svojim Svetim Duhom 196 Istočna teologija ne shvaća djelotvornost sakramenta na način kako to shvaća rimokatolička teologija po djelovanju svećenika, odnosno da djeluje i u primatelju ex opere operato (samo po sebi djelotvorno). Sakrament odnosno sveta tajna (misterij) događa se po molitvi cjelokupne crkve. Svećenik je samo služitelj koji također služi po blagodati. 197 Za razliku od rimokatoličke euharistijske teologije, istočna teologija nerado koristi termin transsupstancijacija, iz razloga što smatra da se ne može do kraja dokučiti i objasniti način na koji nastaje euharistijska pretvorba. Sv. Filaret, moskovski metropolita ( ) o transsupstancijaciji govori: Riječ transsupstancijacija ne valja rabiti kako bi se odredio način na koji kruh i vino postaju Tijelo i Krv Gospodnja; jer to može pojmiti samo Bog; ali i ovoliko je dovoljno znati: kruh istinski, stvarno i u biti postaje pravo Tijelo Gospodnje, a vino prava Krv Gospodnja Bizantsko-hrvatski liturgikon, str. 82.; Služebnik, str Usp. Dž.MAJENDORF, Vizantijsko bogoslovlje, Kragujevac: Kalenić, 1985., str T. WARE, Pravoslavna crkva, Zagreb: Prosvjeta, 2005., str

176 Molitva prinošenja Euharistijska molitva nadalje se nastavlja molitvom prinošenja. Molitva prinošenja prisutna je u starim liturgijskim tekstovima, poput galikanske liturgije, Liturgije Svetog Ivana Zlatoustog, Liturgije Svetog Bazilija Velikog, rimske (Tridentinske) litugije i sl. Ova je molitva imala značaj žrtvenog karaktera u smislu prinošenja kruha i vina za euharistijsku žrtvu. To se može vidjeti iz molitve prinošenja (prinos žrtve) u Rimskom tridentinskom obredu (predkoncilskoj rimskoj liturgiji) koja glasi: Stoga Gospodine, mi tvoje sluge kao i tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih, kao i slavnoga uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome tvome veličanstvu od tvojih darova i poklona, žrtvu čistu, svetu, žrtvu neokaljanu, sveti kruh života vječnoga i Kalež vječnoga spasa. 199 Luther je uklonio molitvu prinošenja iz euharistijske službe budući je ista upućivala na žrtveni karakter euharistije. BCP uvrštava ovu molitvu u euharistijsku službu, no uklanja se termin prinos, a terminu žrtva se daje novi, duhovni smisao:...primi ovu našu žrtvu hvale i zahvale... Prinosimo ti Gospodine, ovoga časa i izručujemo ti nas, naše duše i tijela, da budu prihvatljiva, sveta i živa žrtva tebi ipak te molimo da primiš ovu našu svetu dužnost i službu... U BCP ova se molitva premješta iz euharistijske molitve na mjesto nakon pričesti, a prije popričesne moli 199 Latinsko-hrvatski misal, str. 37.

177 upravo iz razloga da se ne bi povezivala s žrtvenim karakterom euharistije. Naglasak je stavljen na vlastito prinošenje nas..naše duše i tijela, da budu prihvatljiva, sveta i živa žrtva tebi pa je stoga postala poznata kao molitva prinosa samoga sebe. Molitva prinošenja i popričesna molitva činile su tzv. veliku zahvalu te se mogla samo jedna od njih koristiti kao zahvalna molitva nakon pričesti. Na istom se mjestu, kao i u BCP molitva prinošenja našla i u BCP BCP molitvu prinošenja vraća u kontekst euharistijske molitve, dakle, prije pričesti, gdje se nalazila i u BCP 1549., kao i u starim liturgijskim tekstovima. Na istome se mjestu nalazi i u BCP kao i u EBPRKC. Ovoj je molitvi BCP, kako smo ranije naglasili, dala značaj vlastitog prinošenja, odnosno prinosa samoga sebe na žrtvu, a temelji se na Rim 12,1-2. Ovo je zapravo jedna od najvažnijih molitava u bogoslužju BCP. Bogoslužje je dvosmjernog karaktera: Bog služi nama i mi služimo Bogu. On je Emanuel Bog s nama, Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama. On se predao za nas kao žrtveno janje, kako bi na sebe uzeo grijehe svijeta. U zahvalnosti za njegovo služenje nama, i mi spremno dajemo sebe u potpunosti njemu. Svojim vlastitim prinosom, vlastitom žrtvom naše duše i tijela, mi služimo Bogu. Naša žrtva Bogu zapravo donosi blagoslove u našem životu. Predajući se Bogu, mi zapravo dajemo sebe da nas On ispuni svojom milošću i nebeskim blagoslovom. Naša žrtva, stoga, nije odricanje već primanje. U predkoncilskom i postkoncilskom Rimskom misalu, prije euharistijske molitve, za vrijeme priprave darova, također se nalazi kratka molitva Prinosa samoga sebe : 177

178 Primi nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene; bila danas naša žrtva pred tvojim licem takva da ti se svidi, Gospodine Bože naš Euharistijska doksologija Nakon molitve prinošenja, slijedi euharistijska doksologija. Doksologije (grč. doksologia = slavoslovlje, od doksa = slava i logos = riječ, govor) odnosno slavoslovlja rani su oblik kršćanske molitve koje su uglavnom trojstvenog karaktera (Vidi više na str. UPISATI KOD POSLJEDNJE REDAKCIJE). U ranim kršćanskim liturgijama molitve su završavale određenom doksologijom. Jedna od najčešćih doksologija je: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu i njom uglavnom završavaju psalmi u liturgijskoj uporabi. Već spomenuti himan Gloria in excelsis Deo također se smatra proširenom doksologijom. Doksologija je i Te Deum (Tebe Boga hvalimo). Hipolitova euharistijska molitva završava sljedećom doksologijom: Po Sinu tvome Isusu Kristu, po kojemu slava i čast tebi, Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Amen. 201 Doksologija u BCP glasi: Po Kristu Isusu, Gospodinu našemu, po kojemu i u kojemu, u jedinstvu s Duhom Svetim, pripada sva slava i hvala tebi, Oče Svemogući, u vijeke vjekova. Amen. 200 Latinsko-hrvatski Misal, str. 25; Rimski misal, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1969., str Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str

179 Molitva prinošenja u EBPRKC završava sljedećom doksologijom: Po njemu, s njim i u njemu, Tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen. Ova je doksologija temeljena na BCP i U današnjem hrvatskom prijevodu Rimske liturgije zamjenica po njemu (lat. per ipsum), s njim (lat. et cum ipso), u njemu (lat. et in ipso), zamijenjena je po Kristu, s Kristom, u Kristu. U istočnoj liturgiji doksologije su češće prisutne nego u zapadnim liturgijama. Skoro svaka molitva završava određenom doksologijom. Čovjek je stvoren da hvali Boga (sv. Ignacije). Westminsterski katekizam kaže da je čovjekov krajnji i najviši cilj: proslaviti Boga i u potpunosti se radovati u njemu zauvijek. 202 U to proslavljanje vodi nas sam Krist kao naš svećenik i naš posrednik. U kršćaninovu životu sve je po Kristu i s Kristom i u Kristu. U trojstvenom iskazivanju hvale, u središtu proslavljanja jest Bog Otac kojemu Crkva po Kristu, ali i zajedno s Kristom iskazuje žrtvu hvale i zahvale. Upravo po Kristu mi možemo pristupiti Bogu i slaviti ga za bezbrojna djela ljubavi. I ova hvala nebeskom Ocu zapravo je kristocentrična, poput cjelokupne euharistijske molitve, kao i cjelokupne liturgije. Jer sve što činimo na bogoslužju, sve što dajemo i što primamo, sve je po njemu (Kristu), s njim (Kristom) i u njemu (Kristu). 202 Westminstersko vjeroispovijedanje, Veliki katekizam, Mali katekizam, str

180 U određenim tradicijama, za vrijeme izgovaranja euharistijske doksologije, služitelj podiže pliticu i kalež s posvećenim elementima kruha i vina. To podizanje nije upućeno vjernicima, niti ih se tim činom poziva na pristupanje euharistiji, već je simbolični čin zahvale Bogu za euharistijske darove, a što se izražava završnim riječima doksologije: svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen Obred pričesti Obred pričesti sadrži nekoliko dijelova. To su: - Očenaš - Lomljenje kruha - Agnus Dei - Molitva poniznog pristupanja - Sancta sanctis - Pričest - Popričesna molitva Očenaš Molitva Gospodnja Oko 400. godine po Kristu, Očenaš je bio uključen u euharistijsku službu kao priprema vjernika za pričest. U rimsku liturgiju Očenaš je ušao vjerojatno krajem 6. ili početkom 7. stoljeća. BCP uređuje da se Očenaš izgovara od strane služitelja, dok je narod izgovarao samo posljednje riječi: Nego izbavi nas od zla. Amen. (tako je bilo i u predkoncilskoj Rimskoj liturgiji). Očenaš se izgovarao nakon euharistijske 180

181 molitve. Slijedio je pokajnički čin, molitva poniznog pristupanja te zajednička pričest. BCP uređuje da se Očenaš izgovara u potpunosti zajednički, i od služitelja i od naroda, nakon zajedničke pričesti. BCP uređuje da se Očenaš moli nakon zajedničke pričesti. U ovome se izdanju na kraju dodaje i doksologija: Jer tvoje je kraljevstvo, i slava i moć, u vjekove. Amen. Završna se doksologija ponegdje naziva Matejevom doksologijom, budući se u određenim rukopisima pojavljuje na kraju Očenaša u Matejevom evanđelju. No kako se ona ne pojavljuje u ranijim rukopisima, mnogi znanstvenici smatraju da je ova doksologija naknadno uvrštena u Matejevo evanđelje. Naime, kršćani su vrlo rano počeli koristiti doksologije, koje su već bile element židovskih molitava. Doksologija iz Mt 6,13 temeljena je na tekstu iz 1 Ljet 29, Većina znanstvenika smatra da je Matejeva doksologija svoje mjesto našla u Očenašu na prijelazu s prvog na drugo stoljeće kršćanstva, o čemu svjedoči i spis Didache VIII, Iz tog razloga je nećemo naći u mnogim današnjim prijevodima Novoga Zavjeta. 204 Ipak, ukoliko je i nastala u kasnijem periodu Crkve i ne seže do samoga Krista, ona je svjedočanstvo liturgijskog razvoja Crkve, koja je vrlo rano počela koristiti liturgijske obrasce. Luther je preuzeo Matejevu doksologiju u svoj prijevod Biblije te je ona također zaživjela i u molitvi Očenaš. To je dakako utjecalo na uključivanje Matejeve doksologije i u BCP Didache u Apostolski oci II, str Usp. R.T., FRANCE, Evanđelje po Mateju, Daruvar: Logos, 1997., str

182 U istočnoj tradiciji, doksologiju svečano pjeva služitelj nakon što narod (odnosno pjevači) otpjeva odnosno izrecitira Očenaš sa završetkom:..sačuvaj nas od zla. Matejeva doksologija uključena je i rimsku liturgiju nakon Drugog vatikanskog koncila, na način da prvo svi izgovore Očenaš do Izbavi nas od zla, nakon čega služitelj izgovara: Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda: čekajući blaženu nadu i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista. Nakon toga svi zajedno izgovaraju: Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. 205 BCP i BCP vraćaju Očenaš na mjesto gdje se nalazio i u BCP 1549., dakle, odmah nakon euharistijske molitve, a prije zajedničke pričesti. Molitva Gospodnja je molitva kraljevstva. Njom molitelji prihvaćaju pravila Kraljevstva koje Isus naviješta i ostvaruje, pa kao takva stvara najsavršenije unutarnje raspoloženje za blagovanje tijela i krvi Kristove. U njoj se također izražava i čvrsto uvjerenje prvih kršćana u odlučujuću pobjedu kraljevstva Božjega, a o čemu svjedoče i viđenja iz Otkrivenja. 206 U njoj se moli za svagdašnji kruh, što su Oci tumačili i za tjelesni i za duhovni kruh euharistiju. U njoj se moli otpuštenje grijeha, ali i otpušta svim svojim dužnicima. 207 Iznova nam se, po molitvi, nameće tema liturgije kao kraljevstva Božjeg. 205 Rimski misal, str Usp. A. ADAM, Uvod u Katoličku liturgiju, str Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str

183 Lomljenje kruha Služitelj nadalje lomi posvećeni kruh odnosno hostiju. Krist je lomio kruh na pashalnoj večeri i dao svojim učenicima. Prva je Crkva u Djelima apostolskim također nastavila činiti isto, pa je jedan od naziva za euharistiju u Djelima apostolskim lomljenje kruha. Lomljenje kruha zapravo simbolizira lomljeno Kristovo tijelo za nas. Kroz mnoge vjekove ova je gesta imala praktičan značaj. Budući da se posvećivao pravi kruh, isti se prije pričesti lomio kako bi se mogao podijeliti pričesnicima. U toj je gesti bila sadržana i simbolika: svi su pričesnici jeli od istoga kruha te time svjedočili da su jedno tijelo Kristovo. Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? Budući da je samo jedan kruh, mi svi smo jedno tijelo, jer smo svi mi dionici jednoga kruha. (1 Kor 10, 16 17). Obred lomljenja kruha podsjeća nas i na to da svoja duhovna i materijalna dobra trebamo dijeliti drugima. Služitelj se lomljenjem kruha brinuo i da se sačuvaju euharistijski elementi za pričest bolesnih. Pojedini su biskupi slali komad lomljenog kruha u svoje župe. Svećenici su ga stavljali u kalež, što je simboliziralo jedinstvo crkve u euharistiji. Ovaj je običaj i danas prisutan u rimskoj kao i u istočnoj liturgiji Aleluja, žrtvovan je Krist, pasha naša Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se aklamacija: Aleluja, žrtvovan je Krist pasha naša koja je temeljena na 1 Kor 5,7. Aklamacija: Aleluja, žrtvovan je Krist pasha naša (u Korizmi se Aleluja izostavlja. Može se izostaviti i u drugo vrijeme osim u Uskrsnom vremenu) pojavljuje se u BCP Ovaj je himan izveden iz himna koji se nalazio u BCP no u izdanju iz je uklonjen: 183

184 Krist, naše Pashalno Janje, prinesen umjesto nas, jednom zauvijek, kada je na križu, na svojem tijelu ponio naše grijehe, On je uistinu Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, stoga proslavljajmo radosnu i svetu svetkovinu s Gospodinom. Već smo ranije istaknuli povezanost pashe i Večere Gospodnje. Kao što su Izraelci izbavljeni iz Egipta, tako smo i mi, Kristovom krvlju, izbavljeni iz ropstva grijeha i njegovih posljedica Agnus Dei Jaganjče Božji U nastavku prethodnoga ili umjesto toga može se izgovarati ili pjevati Agnus Dei (lat. Jaganjče Božji). Agnus Dei, temeljen na Iv 1,36, dio je i himna Gloria in excelsis Deo. Agnus Dei se u BCP pjevao za vrijeme podjele svete pričesti. Sastojao se samo od dva reda: Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir. BCP uklanja ovaj himan i umjesto njega u Gloria in Excelsis Deo uvodi da se dva puta izgovara Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, nakon čega se izgovaralo Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu Isto ostaje i u BCP Iako je bilo prijedloga da se Agnus Dei vrati u BCP 1928., prijedlog nije prošao. No u kasnijem periodu (1940.) omogućeno je da se Agnus Dei pjeva iz službene episkopalne pjesmarice nakon Molitve poniznog pristupanja. No BCP iz Gloria in excelsis Deo uklanja ponavljanje Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.. 184

185 BCP uključuje Agnus Dei prije molitve poniznog pristupanja. Žrtveno nevino janje vezano je uz izbavljenje Božjega naroda iz Egipta. Dok su još bili u ropstvu, Bog je naložio da u noći, prije izlaska iz Egipta, svaka obitelj žrtvuje muško janje bez mane (Izl 12,5) te da krvlju janjeta poškropi oba dovratnika i nadvratnik kuće. Krv u Starome zavjetu znači život, a ova je gesta zapravo označavala spasenje Izraelskog naroda. U znak sjećanja na ovo izbavljenje, Izraelci su jednom godišnje, na pashu, trebali žrtvovati i blagovati janje, a u Jeruzalemskom su hramu izraelci svakodnevno prinosili janje kao žrtvu. To je bio čin iskupljenja pred Bogom. Nevino janje daje se za prijestupe konkretnoga pojedinca, koji je prilikom žrtvovanja stavljao i svoju ruku na janje, poistovjećujući se na taj način sa žrtvom. Prorok Izaija proriče da će mesija biti sluga patnik koji će stradati kao nevino janje (Iz 53,7). Evanđelisti ova proročanstva primjenjuju na Isusa. Događaj Kristova raspeća događa se upravo na blagdan pashe, kada se i u hramu žrtvuje janje. Krist je sebe žrtvovao za naše grijehe, on nevin postradao je umjesto nas. On nas otkupljuje cijenom vlastite krvi. On je i jedina, savršena i dostatna žrtva, kako se ustvrđuje u euharistijskoj molitvi. Stoga nakon Krista više nema krvnih žrtava, jer je žrtveno janje bila samo slika stvarnosti koju je Krist ostvario na križu Golgotskom. U Otkrivenju Ivanovom čitamo o Janjetu pobjedniku kome se klanjaju nebeska bića. Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan, i otkupio krvlju svojom, za Boga, ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda (Otk 5,9). Mnoštvo mu u nebeskom bogoslužju kliče: Dostojan je zaklani Jaganjac primiti i moć i bogatstvo, i mudrost i snagu, i čast i slavu i blagoslov (5,12). 185

186 Molitva poniznog pristupanja Molitva poniznog pristupanja uvrštena je u prvo izdanje BCP Sastavio ju je nadbiskup Thomas Cranmer, 208 temeljem liturgije Sv. Bazilija velikog, Mk 7,28, Gregorijanske kolekte (nos. 851 i 1327), Iv 6,56 te na pisanju Tome Akvinskog (Summa Theologica, dio 3, Pitanje 74, članak 1). Godine bila je sastavni dio Order of Communion (Reda pričesti). Sadašnji naziv The Prayer of Humble Access (molitva poniznog pristupanja) prvi se put javlja u Škotskoj BCP U BCP ova je molitva slijedila prije same zajedničke pričesti (kao i u Redu pričesti 1548.). Na tome je mjestu činila paralelu s molitvom dostojnog primanja u Rimskoj liturgiji, koju je izgovarao svećenik prije pričesti: Gospodine Isuse Kriste, neka mi blagovanje tvoga Tijela, koje se ja nedostojan usuđujem primiti, ne bude na sud i osudu, nego po tvojoj dobroti neka mi bude duši i tijelu zaštita i lijek. 209 U izdanju BCP ova se molitva nalazi prije euharistijske molitve, da bi se u BCP opet našla prije pričesti. U BCP molitva poniznog pristupanja dolazi nakon Agnus Dei, neposredno prije pričesti, a takav je oblik preuzela i EBPRKC. U molitvi poniznog pristupanja ispovijedamo našu grešnost i nedostojnost. Temeljem naše pravednosti, stolu se Gospodnjem ne možemo približiti. Poput rimskog satnika koji, moleći za izlječenje svoga sluge, govori Isusu: nisam dostojan da uđeš pod krov moj (Mt 8,8)., tako i mi ispovijedamo 208 Godine bila je sastavni dio Order of Communion (Reda pričesti). Sadašnji naziv The Prayer of Humble Access (Molitva poniznog pristupanja) prvi se put javlja u Škotskoj BCP Latinsko-hrvatski misal, str

187 da nismo dostojni pristupiti stolu Gospodnjem. Danijel u svojoj molitvi za izbavljenje naroda moli: Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih (Dn 9,18). Tako i mi ispovijedamo da ne pristupamo stolu Gospodnjem s pouzdanjem u svoju pravednost. 210 Pismo jasno svjedoči da nema pravednika niti jednoga (Rim 3,10). Ukoliko očekujemo da jedino pravednici mogu pristupiti stolu Gospodnjem, tada mi prvi, a niti itko drugi, nikada se ne bi smjeli usuditi pristupiti Stolu. Netko je jednom pozvao na euharistiju sljedećim riječima: Vi koji ste dostojni, sjednite, a vi nedostojni pristupite stolu Gospodnjem. Uzdanje u vlastitu pravednost neće nas dovesti k stolu. No pouzdajemo se u mnogostruku i veliku milost Božju. Bog nam izlijeva mnogostruka djela svoje milosti. Ne prepoznajemo je samo u jednom Božjem djelovanju nego u mnogim djelima Božje ljubavi i milosti prema nama. Milost Božja, koja nas spašava, koja je potvrđena Kristovom smrću na križu, doista je velika i nepojmljiva za čovjeka. Poput žene sirofeničanke koja moli za oslobođenje svoje kćeri od zlih duhova, i mi ispovijedamo da nismo dostojni ni mrvica ispod stola Gospodnjega. No pouzdajući se u njegovu milost, ipak se usuđujemo prići i hraniti se duhovnom euharistijskom hranom. Drugi dio ove molitve glasi: Dopusti nam, stoga, milosrdni Gospodine, da se hranimo Tijelom tvoga Sina Isusa Krista i pijemo Krv njegovu, kako bi naša grešna tijela bila očišćena njegovim Tijelom 210 Usp. R. SUTTON, An Instructional Commentary on The Order for Holy Communion and The Order for Daily Morning Prayer From The Book of Common Prayer 1928., Dallas: Church of Holy Communion, 2003., str

188 a naše duše oprane njegovom dragocjenom Krvlju, kako bismo zauvijek živjeli u njemu i on u nama. Amen. S obzirom da se u ovoj molitvi spominje jedenje tijela i pijenje krvi Kristove, to kod pojedinaca može stvarati dojam da BCP euharistiji daje značaj pretvorbe u pravo tijelo i pravu krv Kristovu u materijalnom smislu. No jedenje Tijela i pijenje Krvi Kristove treba razumjeti u kontekstu 28. članka Trideset i devet članaka vjere koji u jednome dijelu glasi: Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Euharistiji prima i blaguje. Isti izričaj je koristio i sam Krist, kako prije ustanovljenja euharistije upućujući na nju, tako i prilikom ustanovljenja euharistije. Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. (Iv, 6, 53-56) I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt, 26, 26-28) I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje. I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im 188

189 reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. (Mk, 14, 22-24) I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva. (Lk, 22, 19-20) Ove Isusove riječi, riječi ustanovljenja euharistije, ponavljamo svaki puta kada slavimo Večeru Gospodnju. Dakle, iako ne shvaćamo euharistiju kao trassupstancijaciju, u skladu je i s Isusovim riječima da posvećeni kruh i vino nazivamo pravim Tijelom i pravom Krvlju Kristovom. Kristovo Tijelo i njegova Krv, u duhovnom smislu čisti i pere naše duše i tijela. U Levitskom zakonu govori se da je u krvi život bića (Lev 17,11). Kristova krv dana je za naše živote. Epistola (prvo čitanje) sukladno BCP jest iz Heb 10,1-25. U Heb 10,22 govori se o čišćenju našega srca od zle savjesti i pranja našega tijela čistom vodom. Cranmer je razumio ove riječi iz poslanice Hebrejima u kontekstu euharistijskog blagovanja. Prilikom podjele posvećenih elemenata, služitelj izgovara slične riječi o Tijelu i Krvi Kristovoj koja čuva dušu i tijelo naše za život vječni. Treba imati na umu da se ovom molitvom potvrđuje praksa reformatora, blagovanja euharistije pod obje prilike. Hranimo se Tijelom i Krvlju Kristovom kako bismo zauvijek živjeli u njemu i on u nama. Ove su riječi nadahnute Isusovom izjavom u Iv 6,56: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 189

190 Molitva poniznog pristupanja izgovara se od strane služitelja, koji za to vrijeme u pravilu kleči ili stojeći čini blagi naklon. Molitvu poniznog pristupanja može izgovarati i cijela zajednica kao pripravu za pristupanje stolu Gospodnjemu. U rimskoj predkoncilskoj i postkoncilkoj misi, nakon izgovaranja Agnus Dei, izgovara se ponizna molitva rimskoga satnika (Mt 8,8): Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja. 211 U istočnoj liturgiji Sv. Ivana Zlatoustog, svećenik nakon lomljenja kruha izlazi iz oltara te zajedno s narodom, okrenut ikonostasu, moli: Vjerujem, Gospode, i priznajem da si ti zaista Krist, Sin Boga živoga, koji si došao na svijet da spasiš grešnike od kojih sam prvi ja. Za pričesnika svoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti kao Juda poljubac dati, već ti se kao razbojnik ispovijedam: Spomeni se mene, Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje! Spomeni se mene, Vladaru, kada dođeš u kraljevstvo svoje! Spomeni se mene, Sveti, kada dođeš u kraljevstvo svoje! Da mi ne bude pričest tvojih otajstava, Gospode, na sud niti na osudu, nego na ozdravljenje duše i tijela. Bože milostiv budi meni grešniku! Bože očisti grijehe moje i smiluj mi se! Bezbroj puta sagriješih, Gospode, oprosti mi! Latinsko-hrvatski misal, str. 43; Rimski misal, Red mise, str Bizantsko-hrvatski liturgikon, str

191 Sancta sanctis Sveto svetima U istočnoj liturgiji Sv. Ivana Zlatoustog, prije lomljenja kruha, služitelj upućuje riječi: Svetinje svetima!. Narod odgovara: Jedan je svet, jedan je Gospod: Isus Krist, na slavu Boga Oca. Amen. Drevni je to način poziva na pričest. Samo je svetima namijenjen ovaj sveti čin. No, samo je Jedan svet Isus Krist.. On nas posvećuje svojom svetošću i čini nas svojim svetim narodom te stoga ipak možemo doći i primiti svetu pričest. 213 U liturgiji Apostolskih uredaba također se na ovaj način predstavljaju euharistijski darovi, nakon čega slijedi Gloria in Excelsis Deo. Ovo se predstavljanje euharistijskih darova navodi i kod Sv. Ćirila Jeruzalemskog ( po Kristu). 214 U BCP 1979., neposredno prije zajedničke pričesti, temeljem navedenoga drevnoga poziva, služitelj izgovara: Darovi Božji za narod Božji. I može nadodati: Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se njima s vjerom u svojim srcima. EBPRKC preuzima ovaj drevni poziv (Sveto svetima), a alternativno preuzima i verziju iz BCP 1979., s tim što dodaje i sveti : Sveti darovi Božji za sveti narod Božji. Dodatak Uzmite ih sa zahvalnošću u BCP je izgovarao služitelj dok je dijelio vjernicima pričest. Već smo ranije naglasili da je djelotvornost sakramenta nužno popraćena vjerom primatelja. Za razliku od rimokatoličkog shvaćanja Ex opere operato (samo po sebi djelotvorno-objektivna djelotvornost), reformatori su isticali nužnost vjere za djelotvorno primanje sakramenta. Luther u predavanju o poslanici Hebrejima naglašava: 213 Usp. A. ŠMEMAN, Liturgija i život, Cetinje: Mitropolija crnogorsko primorska i skenderijska, 1992., str Usp. Liturgija apostolskih ustanova, str. 35,

192 Nitko ne postiže milost zato jer prima odrješenje ili krštenje ili pričest ili pomazanje; naprotiv, on je postiže jer vjeruje da po odrješenju, krštenju, pričesti ili pomazanju postiže milost. Jer istina je svima poznata i priznata riječ: ne opravdava sakrament, nego vjera u sakrament. 215 Calvin u Institucijama također naglašava da se vjerom blaguje Krist u euharistiji i da je djelotvornost primanja Kristovoga tijela plod vjere. 216 Isto shvaćanje, kako smo ranije naglasili, nalazimo i u Trideset i devet članaka vjere gdje se kaže: Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u euharistiji prima i blaguje. 217 Naglasak na vjeri primatelja prisutan je i u drugim protestantskim konfesijama: Augsburško vjeroispovijedanje, čl. 13; Veliki Lutherov katekizam ( O sakramentu oltara ) 218 ; Belgijska konfesija, čl ; Westminstersko vjeroispovijedanje, poglavlje 29, čl ; Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, čl Za vrijeme izgovaranja Sancta sanctis, služitelj može podići posvećene darove kruha i vina, kako bi i tim činom pokazao okupljenoj zajednici na što ih poziva, ili će jednostavno rukom pokazati na posvećene darove koji stoje na stolu Gospodnjem. 215 F. COURTH, Sakramenti, Đakovo: U pravi trenutak, 1997., str Usp. Ž. KALVIN, Nauk hrišćanske vere, str Trideset i devet članaka vjere, str Usp. M. LUTHER, Veliki i Mali katekizam, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, 2009., str Usp. Belgijsko vjeroispovijedanje, Tordinci: Reformirani teološki institut Mihael Starin, 2008., str Usp. Westminstersko vjeroispovijedanje, str

193 Pričest Pravilo je da se služitelj odnosno služitelji, ukoliko ih ima više, prvi pričeste. Simbolika ovoga čina jest da služitelj ne može dati drugima što nije primio. Pričest se dijeli i vjernicima pod obje prilike Pričest pod obje prilike U istočnoj crkvi je ostala praksa pričešćivanja vjernika pod obje prilike. U Rimokatoličkoj je crkvi u srednjem vijeku (od 13. stoljeća) napuštena pričest pod obje prilike za vjernike. Svećenici se pričešćuju pod obje prilike, no vjernicima je uskraćen kalež zbog sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Puku se davala samo hostija. Rimokatolička crkva je to, na Tridentskom saboru, opravdavala time da je Krist prisutan potpuno u svakoj prilici. Reformacija je kalež vratila puku, pa je tako i sukladno BCP predviđeno da se vjernici pričešćuju pod obje prilike. No vremenom se ipak razmišljalo o drugačijem načinu pričešćivanja iz kaleža, iz higijenskih i zdravstvenih razloga. Tako su se u praksu, kada je u pitanju kalež, uvriježili različiti oblici podjele pričesti. a) Svi piju iz istoga kaleža (tradicionalni oblik). Jedan kalež je potpun znak euharistijskog zajedništva. Isus je kod posljednje večere uzeo jedan kalež i dao učenicima riječima: Pijte iz njega svi (Mt 26,27). Isus objašnjava učenicima zašto to trebaju činiti: Ovaj je kalež novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva. (Lk 22,20). Apostol Pavao također naglašava da je kalež simbol zajedništva: Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? (1 Kor 10,16). Sv. Ignacije antiohijski piše u pismu filadelfijanima: 193

194 Zato vršite samo jednu euharistiju; ta jedno je tijelo Gospodina našega Isusa Krista i jedan je kalež u jedinstvu krvi njegove 221 Dakle, korištenje jednoga zajedničkoga kaleža, sukladno Pismu i crkvenoj tradiciji, najdosljednija je praksa pričešćivanja euharistijskim vinom. No, zbog straha od infekcija, prijenosa bolesti i sl. mnogima je neprihvatljiv ovakav način podjele euharistijskoga vina. b) Hostija se umače u kalež s vinom Ovakav način administriranja euharistije nema uporište u Pismu niti u crkvenoj tradiciji. Primjenjuje se u određenim crkvama Zapada tek u novije vrijeme. No, budući da se i na ovaj način udjeljuju obje prilike ne može ga se smatrati zabranjenim oblikom pričešćivanja. Ovaj je oblik i najpraktičniji, posebice kada je puno pričesnika. U nekim se crkvama vjernicima omogućuje da sami odluče hoće li piti iz kaleža ili hostiju sami umočiti u kalež. U drugima pak služitelj sam umoči hostiju u kalež i daje pričesnicima. I jedan i drugi način se može prakticirati u našim crkvama. U istočnim je crkvama oduvijek praksa da se posvećeni kvasni kruh umiješa s vinom u kaležu te da se kao takav žličicom iz kaleža daje vjernicima Ignacije Antiohijski: Pisma u Apostolski oci I., Split: Verbum, 2010., str U istočnim crkvama vjernici primaju pričest iz žlice kojom se iz kaleža zahvata umiješani kruh s vinom. Pričest žlicom je uveden iz razloga što su vjernici znali uzeti posvećeni kruh te ga nositi svojim domovima kako bi se sami pričešćivali. Žlica simbolizira kliješta za žeravu sa žrtvenika koja se dotakla usana proroka Izaije (Iz 6,6). Usp. ARHIEPISKOP AVERKIJE, JEROMONAH GRIGORIJE, Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, Beograd: Pravoslavna misionarska škola pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog, 2007., str

195 c) Umjesto kaleža mogu se koristiti male pojedinačne čašice. Iz gore navedenih razloga, straha od prijenosa bolesti i sl., krajem 19. i početkom 20. stoljeća u određenim se protestantskim crkvama uvode male pojedinačne čašice za podjelu euharistijskog vina. Niti ovaj oblik nema direktnog uporišta u Bibliji i crkvenoj tradiciji, no budući da se i na ovaj način vjernicima udjeljuju oba elementa, ne može ga se smatrati nedopuštenim. Dakle, redoviti oblik udjeljivanja euharistijskog vina jest ovdje opisan pod točkom a). Oblici udjeljivanja euharistijskog vina ovdje opisani pod b) i pod c) jesu alternativni oblici. Nakon Drugog vatikanskog koncila Rimokatolička je crkva omogućila i vjernicima, ukoliko to žele, pričest pod obje prilike: Ne dirajući u utanačena dogmatska načela Tridentskog sabora, u slučajevima koje odredi Apostolska Stolica, a prema sudu biskupa, pričest pod obje prilike može se dopustiti i klericima i redovnicima, a i laicima: tako ređenicima u misi njihova svetog ređenja, zavjetovanicima u misi njihova redovničkog zavjetovanja, novokrštenicima u misi poslije krštenja. 223 Katekizam Katoličke crkve naglašava kako je Krist prisutan sakramentalno pod svakom prillikom, no citirajući Opću uredbu Rimskog misala, 240, kaže i sljedeće: Ipak sveta pričest, što se tiče znaka, ima puniji oblik kad se prima pod obim prilikama: u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, Zagreb: Filozofsko-teološki institutu Družbe Isusove, str Katekizam katoličke crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 1994., str

196 Riječi služitelja kod podjele i način primanja Svete pričesti Kod dijeljenja kruha odnosno kaleža, služitelj je sukladno BCP izgovarao ove riječi: Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe, očuvalo tvoju dušu i tijelo za život vječni. Krv našega Gospodina Isusa Krista koja se prolila za tebe, očuvala tvoju dušu i tijelo za život vječni. Ove su riječi temeljene na uobičajenim frazama prilikom udjeljivanja pričesti u Rimskoj liturgiji (Tijelo/Krv našega Gospodina Isusa Krista čuvalo tvoju dušu i tijelo za život vječni), a riječi predalo za tebe i prolivena za tebe su temeljene na njemačkim liturgijama, kao i na novozavjetnim tekstovima iz Mt 26,28, Mk 14,26, 1 Kor 11,24. U BCP ove su riječi izmijenjene te se izgovaralo: Uzmi i jedi ovo sa zahvalnošću, na spomen Kristove smrti za tebe, i hrani se od njega s vjerom u svome srcu. Pij ovo na spomen Kristove Krvi za tebe prolivene i budi zahvalan. BCP 1552., izbjegavajući svaku aluziju na euharistiju kao žrtvu te na transsupstancijaciju, naglasila je samo jednu stranu euharistije. BCP izbjegava koristiti termine Tijelo i Krv Kristova, koristeći zamjenicu ovo. Time je zapravo BCP preuzela Zwinglijevu formu. Euharistijom mi prizivamo u sjećanje Kristovo djelo na križu. No euharistija nije samo sjećanje već, kako smo to ranije naglasili i znak stvarne prisutnosti Kristove, na duhovan način. 196

197 BCP i spaja rečenice iz BCP i 1552.: Tijelo našega Gospodina Isusa Krista, koje je bilo predano za tebe, očuvalo dušu i tijelo tvoje za život vječni. Uzmi i jedi ovo sa zahvalnošću, na spomen Kristove smrti za tebe, i hrani se od njega s vjerom u svome srcu. Krv našega Gospodina Isusa Krista, prolivena je za tebe, očuvala dušu i tijelo tvoje za život vječni. Pij ovo na spomen Kristove Krvi za tebe prolivene i budi zahvalan. Ovakav spojeni oblik unesen je i u EBPRKC s alternativom preuzetom iz BCP 1979: Ili: Tijelo (Krv) Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. (Amen). Tijelo Kristovo, kruh nebeski. (Amen) Krv Kristova, kalež spasenja. (Amen). Ove riječi služitelja prilikom podjele sakramenta euharistije daju pravo i cjelovito značenje euharistije. Euharistija jest Tijelo i Krv Kristova. Euharistija je sakrament milosti. On nas dakako ne spašava, no zalog nam je sigurnosti koju imamo u Kristu. Krist nas hrani nebeskom hranom i tako nas sigurno čuva za život vječni. Sam nas Isus uvjerava u ovo: Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. (Iv, 6, 53-56) 197

198 Ove riječi također naglašavaju trostruku dimenziju euharistije. Ona jest sjećanje na Kristovo djelo, ona je znak stvarne duhovne prisutnosti Kristove među nama i u nama danas, te nam ukazuje na eshatološku stvarnost: Krist nas čuva za život vječni. Isus je, dajući svojim učenicima pashalni kruh i pashalno vino izgovorio: Ovo je tijelo moje, Ovo je krv moja. Temeljem ovih riječi, služitelj je u ranim liturgijama, kod podjele svete pričesti jednostavno izgovarao: Tijelo Kristovo odnosno Krv Kristova, a vjernici su odgovarali Amen. Sukladno BCP primatelji pričesti kleče. U prvome tisućljeću kršćanstva, pričest se primala stojeći, što je posebno bilo bitno kod primanja kaleža. Od 12. stoljeća pričest se prima klečeći. Klečanje je bilo kritizirano od nekih reformacijskih krugova te je stoga u BCP ušla tzv. crna rubrika pojašnjenja. U BCP bila je uklonjena, no vraćena je Ova rubrika pojašnjava razlog klečanja kod primanja pričesti: 198 Kako je propisano ovim obredom, vjernici će sakrament primati klečeći (u znak poniznosti i zahvalnosti za Kristove blagoslove koje dostojni blagovatelji primaju po sakramentu i kako bi se izbjegao mogući nered i bogohuljenje). Međutim, da ne bi tko čin klečanja pri primanju sakramenta bilo zbog bolesti, neznanja, tvrdoglavosti ili zloće, protumačio na krivi način, proglašavamo toga radi, da je zabranjeno svako obožavanje i štovanje sakramentalnih prilika kruha i vina kao prave, tjelesne prisutnosti Kristova tijela i krvi. Materija sakramentalnih prilika kruha i vina ostaje nepromijenjena i stoga ih se ne smije štovati (jer je to idolopoklonstvo i kao takvoga se svi vjerni kršćani trebaju gnušati). Tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista je na

199 nebu, a ne ovdje na zemlji, i protivno je naravi njegova tijela biti na više mjesta u isto vrijeme. PRKC temelji svoju tradiciju na reformiranoj praksi u kojoj se prilikom blagovanja pričesti stoji. No, po slobodnom nahođenju služitelja i vjernika može se i klečati. U Evangeličkoj odnosno luteranskoj je tradiciji očuvan običaj klečanja kod euharistije. Stajanje prilikom pričesti je ponovno zaživjelo i u Rimokatoličkoj crkvi nakon Drugog vatikanskog koncila. U Pravoslavnoj crkvi pričesnici prilikom pričesti stoje. Posvećeni kruh i posvećeno vino vjernicima, osim biskupa i svećenika, može dijeliti i đakon, propovjednik-laik, pa i za to određeni vjernik Preostali elementi kruha i vina Služitelj će preostale elemente odvojiti za pričest bolesnih, za sljedeće bogoslužje, odnosno potrošit će preostale elemente time što će preostali kruh pojesti odnosno vino popiti. Preostali se elementi, s poštovanjem, mogu vratiti zemlji. Nikako ih se ne smije bacati na neprikladna mjesta, u smeće, ili pak prosipati posvećeno vino u kanalizaciju i sl. Posvećeni se elementi mogu izdvojiti i za služenje u župama gdje umjesto svećenika (prezbitera) služi đakon. Elementi koji se odvoje za sljedeće bogoslužje, odnosno za pričest bolesnih i sl, mogu se pohraniti na posebnom mjestu, kao npr. u sakristiji ili na stoliću kod oltara. Elementi se mogu pohraniti i u tabernakulu (lat. tabernaculum = šator), odnosno svetohraništu, koji može biti fiksiran na samome stolu Gospodnjem, ili pak na zidu kod stola Gospodnjeg. Tabernakul simbolizira pokretni šator od sastanka kojega su Izraelci nosili po pustinji kao svoje pokretno svetište. Maleni je to ormarić u 199

200 kojem se odlaže ciborij s posvećenim hostijama. Posvećeno vino ili posvećeni kruh, ukoliko bi se i odložili u tabernakulu, ne bi mogli dugo trajati. Stoga ih treba što prije upotrijebiti, dok se hostije mogu duže čuvati Disciplinske mjere Kako je ranije navedeno, sukladno EBPRKC, pričest je otvorena. No BCP propisuje, a to preuzimaju i sva REC izdanja BCP, sljedeće: Ukoliko se među vjernicima koji žele primiti Večeru Gospodnju nađe tko za koga služitelj sa sigurnošću zna da otvoreno i javno živi pokvarenim životom ili je zgriješio riječju ili djelom protiv svojeg bližnjeg čime je uvrijedio zajednicu, upozoriti će tu osobu neka ne prilazi Stolu Gospodnjem dok se javno i iskreno ne pokaje za svoje grijehe i iskupi za prijestupe te tako udovolji zajednici. Također je dužan iskupiti se, kompenzirati stranama protiv kojih je sagriješio ili obećati da će to učiniti čim prilike dozvole. Služitelj će postupiti na isti način s onima za koje zna da su u svađi i da među njima vlada mržnja te im neće dozvoliti blagovati Večeru Gospodnju dok se ne pomire. Ukoliko jedna od zavađenih strana odluči svim srcem oprostiti drugoj sve prijestupe koje je ova učinila prema njoj i želi se iskupiti za sve što je pogriješila prema toj osobi, a druga strana ne želi prihvatiti pomirenje i pobožno jedinstvo, već 225 Usp. D.G. MICHNO, A Priest s Handbook, Harrisburg: Morehouse Publishing, 1998., str. 75. Kod upotrebe tabernakula treba paziti da isti ne postane centar štovanja odnosno posebnoga klanjanja sakramentu. U Rimokatoličkoj crkvi, s obzirom na učenje o transsupstancijaciji, euharistijski se elementi s posebnom pažnjom štuju. Usp. V. VUKAŠINOVIĆ, Liturgijska obnova u XX veku, Beograd: Bogoslovski fakultet SPC,2001., str

201 ustraje u svojoj zlobi, tada će služitelj uskratiti toj osobi pristupanje Večeri Gospodnjoj, a pričestit će osobu koja je voljna pomiriti se. Ukoliko se ovakav slučaj dogodi gdje je služitelj morao koga udaljiti od stola Gospodnjeg, služitelj će tada taj slučaj morati prijaviti u Ordinarij u roku od četrnaest dana najduže. 226 Kao što je vidljivo iz ove rubrike o disciplinskim mjerama, služitelj može uskratiti pričest onome koji otvoreno i javno živi pokvarenim životom ili je zgriješio riječju ili djelom protiv svojeg bližnjeg čime je uvrijedio zajednicu te se za isto, nakon poziva služitelja na pokajanje i ispravljanje takvog načina života, ipak nije pokajao. No, kada do pokajanja dođe, pričest se više ne bi trebala uskraćivati. Naime, u nekim je denominacijama praksa da se vjernici i nakon pokajanja kažnjavaju zabranom pristupa Večeri Gospodnjoj na određeno vrijeme, što je svojevrsna crkvena kazna (pokora) za pokajnike. Time se zapravo i onima koji su se pokajali za svoje grijehe na određeno vrijeme uskraćuje milost zajedništva s Kristom u euharistiji, što Crkva ni u kojem slučaju ne smije činiti. Ukoliko pokajnicima ne uskraćujemo milost navještaja Riječi Božje, ne smijemo im uskratiti ni milost sudjelovanja u pričesti. Pričest ni u kojem slučaju ne smije služiti za samopravedno prosuđivanje odnosno osuđivanje drugih. Večera Gospodnja posve se iskrivljava kad se pretvara u sud ljudi jednih nad drugima ili kad podržava nešto takvo... Naprotiv, samozvani pravednici koji žele suditi drugima moraju ispitati sebe, shvaćaju li oni sami ozbiljno 226 Knjiga zajedničkih molitava (skripta 2011.), str

202 radikalnost i širinu Božjeg i Kristova pomirbenog djela koje se ogleda u Večeri Gospodnjoj Molitva nakon pričesti (Popričesna molitva) Zajedničke popričesne molitve su bile sastavni dio najranijih liturgija, no u srednjovjekovnim su liturgijama uklonjene, odnosno svele su se na privatne molitve služitelja nakon pričesti. Popričesnu molitvu nalazimo već u prvom izdanju BCP iz koja je nastala kao spoj različitih popričesnih molitvi iz Sarum liturgije. Ova je molitva ušla i u ostala izdanja BCP kao i u BCP Massey H. Shepherd Jr. s pravom ustvrđuje da je ova molitva najznačajniji sažetak cjelokupne doktrine o euharistiji. U njoj izražavamo različita značenja Večere Gospodnje: zahvalnost, otajstvo, milost, ugradnju u Tijelo Kristovo, zajedništvo crkve, baštinici Kraljevstva Božjega. Ove su definicije temeljene na novozavjetnom učenju (1 Kor 10,3-4; 12, 27; Tit 3,7, Ef 2,10). 228 U EBPRKC liturgiji prva popričesna molitva jest molitva temeljena na BCP 1662., dok su druge dvije popričesne molitve alternativne, te su preuzete iz BCP Alternativne je molitve uredio Vlč. Dr. Leo Malania. (Vidi str. UPISATI KOD POSLJEDNJE REDAKCIJE). Popričesnu molitvu može moliti samo služitelj ili pak, što je prikladnije, i služitelj i narod. 227 M. WELKLER, Što se događa pri Večeri Gospodnjoj?, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, 2006., str Usp. M.H. SHEPHERD Jr., The Oxford American Prayer Book Comentary, New York: Oxford University Press, 1950., str

203 3.15. Završni obred Završni dio bogoslužja, završni obred, ima sljedeće elemente: - Blagoslov - Otpust Blagoslov Do 4. stoljeća ne nalazimo blagoslov kojega bi služitelj upućivao na kraju bogoslužja. Luther je koristio aronov blagoslov (Br 6,24-26) na kraju liturgije, kao i Calvin. Thomas Cranmer je spojio riječi iz Filipljana 4,7 te uobičajeni blagoslov, prizivanje Svetoga Trojstva, koji se u to vrijeme (a i danas) koristio u liturgiji. BCP u izdanju REC, pored blagoslova temeljenog na Fl 4,7, uključuje kao alternativni blagoslov iz Heb 13, BCP u izdanju REC, donosi alternativne blagoslove temeljene na nekoliko biblijskih stihova. 230 U EBPRKC, kao alternativa je uključen i aronov blagoslov iz Brojeva 6,24-26 s trinitarnim dodatkom (u ime Boga Oca i Sina i Duha Svetoga) s obzirom na višestoljetnu reformiranu tradiciju na kojoj se PRKC temelji. Knjiga zajedničkih molitava na hrvatskom jeziku donosi također alternativne blagoslove, koji su temeljeni na BCP. 229 Usp. The Book of Common Prayer of The Reformed Episcopal Church, 1874., str Usp. The Book of Common Prayer According to the Use of The Reformed Episcopal Church, 2003., str

204 1979. blagoslovi se temelje na. Br 6,24-26, 2 Kor 13,13, Heb 13,20-21, Rim 15,13 i Fil 4, Povlastica je biskupa, ukoliko je prisutan, da izgovori blagoslov. Prilikom blagoslova, služitelj ima podignute i ispružene ruke prema narodu, a u većini liturgijskih tradicija je običaj da desnom rukom znakom križa blagoslovi narod. Isus je, govoreći u 14. poglavlju evanđelja po Ivanu o svome odlasku, ohrabrio svoje učenike: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. (Iv 14,27). Ovim je riječima nadahnut i Pavlov tekst u Fil. 4,7. Sada, kada završavamo bogoslužje i vraćamo se u svijet, potreban nam je Kristov mir. Prije uzašašća na nebo, Isus je blagoslovio učenike: Zatim ih povede u blizinu Betanije, podiže ruke te ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo (Lk 24,50-51) Otpust Od 4. stoljeća u litugiji se pojavljuje otpust. U liturgiji Apostolskih uredbi, đakon na kraju upućuje riječi: Otpuštate se u miru. 232 Uobičajeni odgovor naroda bio je: U ime Kristovo. Rimska latinska misa završavala je riječima otpusta: Ite missa est ( Idite, otpust je, završeno je ), na što je narod odgovarao: Deo gratias ( Bogu hvala ). Upravo je po ovim završnim riječima, misa dobila naziv. Iako je bio sastavni dio nekih protestantskih liturgijskih obreda, otpust nije bio sastavni dio BCP sve do BCP Ovo 231 Knjiga zajedničkih molitava, str Liturgija apostolskih ustanova, str

205 izdanje donosi četiri forme otpusta koje preuzima i EBPRKC. Prve tri forme bile su uobičajene u kasnijem srednjovjekovnom razdoblju. Četvrta forma dolazi iz stare Galikanske liturgije. 233 Otpust sadrži i poslanje. Završetkom liturgijskog zajedništva, naša služba Bogu ne završava. Nahranjeni Riječju Božjom i Večerom Gospodnjom, vraćamo se svakodnevnom životu, odlazimo u svijet služiti za Gospodina. Na kraju svoje zemaljske službe, Isus je prije svoga uzašašća na nebo poslao svoje učenike u svijet: Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode. (Mt 28,19a). Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakome stvorenju. (Mk16,15). Po liturgijskim riječima, Krist nas šalje u svijet kako bi svojim riječima i svojim životom svjedočili za njega. Kršćanin nije pozvan bježati od svijeta. Kršćanin je poslan u svijet naviještati Radosnu vijest. Kao što smo ranije naglasili, nakon popričesne molitve BCP je uveo pjevanje Gloria in excelsis Deo, 234 maknuvši ga tako s uvodnog na završni dio bogoslužja. Pojedini komentatori smatraju da je to učinjeno po uzoru na Calvinovu liturgiju na kojoj se nakon popričesne molitve pjevao metrički psalam slavljenja. BCP je, kako smo naveli, vratio Gloria in excelsis na početak bogoslužja, prije molitve dana, a prikladno je pjevati određenu duhovnu pjesmu (izlaznu pjesmu), himan ili psalam nakon blagoslova i otpusta. 233 M.J. HATCHETT, Commentary on the American Prayer Book, str Usp. P. TOON, The Order for Holy Communion 1662., The Prayer Book Society, 2004., str

206

207 ZAKLJUČAK Iako se nerijetko može čuti kako protestantske crkve nemaju liturgiju, već da u njima prevladava slobodno odnosno neformalno bogoslužje, to ipak nije točno, budući da su tradicionalne crkve nastale kao rezultat reformacije u 16. stoljeću (evangeličke odnosno luteranske, reformirane i anglikanske) liturgijske crkve. Slobodno odnosno neformalno bogoslužje prevladava u tzv. crkvama reformacijske baštine (baptističke, evanđeosko-pentekostne, i sl.) koje su u pravilu nesklone svakom liturgijskom obliku. Za pojedine od njih, liturgija je izraz mrtvoga bogoslužja, bogoslužja bez Duha, bez slobode, katolička izmišljotina i sl. No, takvi su stavovi prožeti predrasudama, a svaka je predrasuda temeljena na neznanju. Stoga mi je u ovoj knjizi bio cilj upoznati čitatelja s bogatstvom liturgijskoga bogoslužja koje se izgrađivalo kroz mnoga stoljeća povijesti kršćanske crkve. Liturgija objedinjava crkvu prošlosti, crkvu sadašnjosti i crkvu budućnosti i stoga je veoma važno razumjeti suštinu njezine poruke. Liturgija je zapravo propovijed Kristova života i Kristova djela za nas. Stoga je liturgija u potpunosti kristocentrična. Liturgijsko bogoslužje ne isključuje slobodu i radosno služenje Bogu. Naravno, ozbiljno prihvaćanje Božje svetosti ne odbacuje radost u bogoslužju. Ako ništa drugo, ono treba povećati radost! Bogoslužje treba biti radosno jer je ono slavljeničkog karaktera. U prisutnosti smo Svetog Kralja Pobjede i privilegirani smo bogoslužiti mu i proslavljati ga. (Rebecca Dinovo). 207

208 Tumačiti euharistijsko liturgijsko bogoslužje je neiscrpna zadaća. Tijekom pisanja ovoga teksta, cijelo sam vrijeme nalazio nešto novo što bi se trebalo u njega uključiti. Zasigurno da je i konačan tekst nedovoljno obrađen, no ostavljam i sebi i drugima da se u budućnosti više bavimo ovom, među sljedbenicima reformacije na našim prostorima, zanemarenom temom. 208

209 BIBLIOGRAFIJA Adam, Adolf, Uvod u Katoličku liturgiju, Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Afanasjev, Nikolaj, Trpeza Gospodnja, Cetinje: Svetigora, A History of The Free Church of England, The Free Church of England Publications Committee, Akvinski, Toma, Suma protiv pogana II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Antolović, Josip, Duhovni velikani, I. Dio, Zagreb: Filozofskoteološki institut Družbe Isusove, Apostolski oci I., Split: Verbum, Babić, Marko, Liturgika 1.dio, Split: Katolički bogoslovni fakultet, Babić, Marko, Liturgika 2. dio, Split: Katolički bogoslovni fakultet, Bedouelle, Goy, Povijest crkve, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Bieritz, Karl-Heinrich, Crkvena godina, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Bizantsko-hrvatski liturgikon, Zagreb: Glas koncila, Bloesch, Donald G., Osnove evanđeoske teologije 2, Novi Sad: Dobra vest, Božanski časoslov, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Božanstvena liturgija Svetog apostola Marka, Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije banatske, Calvin, John, Treatises on the Sacraments, Christian Heritage,

210 Chapman, Raymond, Draw Near With Faith, Cambridge: The Lutterworth Press, Concerning the Holy Communion, Houston, Texas: Classical Anglican Press, Courth, Franz, Sakramenti, Đakovo: U pravi trenutak, Crnčević, Ante & Šaško, Ivan, Na vrelu liturgije, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Crnčević, Ante & Šaško, Ivan, Pred liturgijskim slavljem, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Čedvik, Oven, Istorija reformacije, Novi Sad: Dobra vest, Derger, Rupert, Mali liturgijski leksikon, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Douglas, J.D., The New International Dictionary of the Christian Church. Grand Rapids, Michigan: Zondervan, Drugi vatikanski koncil, dokumenti, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Đurović, Zoran, Crkveni kanoni, Beograd: Dam-komerc, Egger, Wilhelm, Misterij-Tajna vjere, Travnik, Enciklopedijski teološki rječnik, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, France, R.T., Evanđelje po Mateju, Logos: Daruvar, Fundulis, Joanis, Liturgika 1, Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke, Funk, F. X., Didascalia et Constitutiones Apostolorum, Paderborn, Grote Jr., Royal U., Calling on the Name of The Lord, (neobjavljen rukopis). Hammond, T.C., Uvod u teologiju, Osijek: Izvori, Huntington, William Reed, A Short History of The Book of Common Prayer, New York: Thomas Whittaker, Jedin, Hubert, Velika povijest crkve II, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,

211 Justin, Apologije, Split: Verbum, Justin, Razgovor s Trifunom, Zagreb: Verbum, Kalvin, Žan, Osnove hrišćanske vere, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Katekizam katoličke crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, Kavasila, Nikola, Tumačenje Svete liturgije, Novi Sad: Beseda, Kern, Kiprijan, Liturgika, himnografija i heortologija, Sremski Karlovci: Srpski sion, Kirigin, Martin, Konstitucija o liturgiji, Zagreb: Filozofsko teološki institut Družbe Isusove, Kirigin Martin, Moja misa, Čokovac: Benediktinci (internet izdanje). Knjiga zajedničkih molitava, Jutarnje, Večernje i Euharistijsko bogoslužje, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, Knjiga zajedničkih molitava, Euharistijsko bogoslužje i velika litanija, (skripta za internu uporabu) Osijek: Reformirani episkopalni dekanat Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH, Knjiga zajedničkih molitava, Dnevne molitve, (skripta za internu uporabu) Osijek: Reformirani episkopalni dekanat Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH, Kolarić, Juraj, Ekumenska trilogija, Zagreb: Prometej, Kolarić, Juraj, Istočni kršćani, Zagreb: Veritas, Korner Bernhard, Božja prisutnost, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Kottje, Raymund, Moeller, Bernd, Ekumenska povijest Crkve 2, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Latinsko-hrvatski misal za tradicionalnu svetu Misu, Koblenz, Leith, John, H., Introduction to the Reformed Tradition, Atlanta: John Knox Press, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,

212 Litton, E.A., Introduction to Dogmatic Theology on the Basis of The Thirty-Nine Articles, Houston: Classical Anglican Press, Liturgies of the Western Church, Philadelphia: Fortress Press, Liturgija apostolskih ustanova, Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije Žičke, Luther, Martin, Veliki i Mali katekizam, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Maclear, G.F., An Elementary Introduction to The Book of Common Prayer, New York: Macmillan and CO., Limited, Majendorf, Džon, Vizantijsko bogoslovlje, Kragujevac: Kalenić, Mali teološki rječnik, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Molitvenik, Šaptinovci: Hrvatska starokatolička crkva, Župa Sv. Vida, 2009., str McGrath, Alister E., Uvod u kršćansku teologiju, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Michno, Dennis G., A Priest s Handbook, Harrisburg: Morehouse Publishing, Milić, Jasmin, Povijesni pregled liturgije, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Mirković, Lazar, Pravoslavna liturgika I deo, Beograd: Sveti arhijerejski sinod, Mirković, Lazar, Pravoslavna liturgika II deo, Beograd: Sveti arhijerejski sinod Odnosi Anglikanske zajednice i Katoličke crkve, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Palmer, Ronald, Hawkes, John, W., Readiness and Decency, Ontario: The Society of St. John the Evangelist Bracebridge, Parker, T.H.L., Jean Calvin, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Pavić, Juraj, Liturgika, Zagreb: Biskupski ordinarijat Križevci, Pavković, Ivan Krstitelj, Liturgika, Zagreb: Ordinarijat biskupije križevačke,

213 Pažin, Zvonko, Povijest liturgije, Đakovo: Visoka bogoslovna škola, (skripta) Perham, Michael, Celebrate the Christian Story, An Introduction to the New Lectionary and Calendar, London: SPCK; Pjesmarica Božjeg naroda, Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve, Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima, Tordinci, Tordinačka reformirana crkvena općina, Rebić, Adalbert, Biblijske starine, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Rebić, Adalbert, Biblijski i crkveno-povijesni vidovi euharistije i križa, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Rebić, Adalbert, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Red mise, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Rječnik biblijske teologije, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Ryken, Philip Graham, Tko je pravi kalvinist, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Shepherd Jr., Massey H., The Oxford American Prayer Book Comentary, New York: Oxford University Press, Služebnik, Beograd. Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Svećenička pjevačka služba, Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Sveti Maksim Ispovednik, Izabrana dela, Prizren: Eparhija Raško- Prizrenska, Snively, W.M.A., Parish Lectures on The Prayer Book, New York: Thomas Whittaker, St. Cyril of Jerusalem, Lectures on Christian Sacraments, New York: St. Vladimir s Seminary Press, Sutton, Ray, An Instructional Commentary on The Order for Holy Communion and The Order for Daily Morning Prayer From The Book 213

214 of Common Prayer 1928., Dallas: Church of Holy Communion, Suvremena katolička enciklopedija, Split: Marjan tisak, Šaško, Ivan, Liturgijski simbolički govor, Zagreb: Glas koncila, Škunca, Bernard, Duh i obred, Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Šmeman, Aleksandar, Evharistija, Manastir Hilandar, Šmeman, Aleksandar, Za život sveta, Beograd: Pravoslavlje, Šmeman, Aleksandar, Veliki post, Kragujevac: Kalenić, Šmeman, Aleksandar, Uvod u liturgičko bogoslovlje, Šibenik: Istina, The Annotated Book of Common Prayer, Oxford: Cambridge, The Book of Common Worship, Philadelphia, The Book of Common Worship, Louisville, Kentucky: Westminster/ John Knox Press, The Book of Common Prayer of The Reformed Episcopal Church, Philadelphia, The Book of Common Prayer, New York: Oxford University Press, The Book of Common Prayer, Cambridge University Press, The Book of Common Prayer: Past, Present & Future (Edited by Prudence Dailey), Continuum, The Book of Occasional Services, The Reformed Episcopal Church, 53rd General Council, The Liturgy of the Church of Sarum, London: J.T. Hayes, The Way, the Truth and the Life, Vancouver: Regent College Publishing, Thomas, Griffith, W.H., The Principles of Theology, Philadelphia: Philadelphia Theological Seminary, Toon, Peter, The Order for Holy Communion 1662., The Prayer Book Society,

215 Trideset i devet članaka vjere, Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH, Trideset i devet članaka vjere, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Thomson, Alan, Crkvena povijest 3, Novi Sad: Baptistička teološka škola, Vukašinović, Vladimir, Liturgijska obnova u XX veku, Beograd: Bogoslovski fakultet SPC, Ware Timothy, Pravoslavna crkva, Zagreb: Prosvjeta, Welkler, Michael, Što se događa pri Večeri Gospodnjoj?, Zagreb: Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik, Westminstersko vjeroispovijedanje, Osijek: Kršćanski centar Dobroga Pastira, Zagorac, Vladimir, Dođi kraljevstvo tvoje, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Zagorac, Vladimir, Kristova svećenička služba, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Zagorac, Vladimir, Kristova otajstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, Ziziulas, Jovan, Evharistija i Carstvo Božje, u Beseda, knj.6. Žižić, Ivica, Plemenita jednostavnost, Liturgija u iskustvu vjere, Zagreb: Hrvatski institut za liturgijski pastoral,

216

217 BILJEŠKA O AUTORU Jasmin Milić rođen je 28. prosinca godine u Bijeljini, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu, te u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je godine, te obranio magistarski rad (Cum Laude) godine na temu: Povijesnoteološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Od do godine uređivao je Kršćanski radio program Izvori vjere, te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. ožujka godine, te za seniora 31. siječnja godine. Od strane preuzvišenog Royala Grotea, reformiranog episkopalnog biskupa nadležnog za Hrvatsku, imenovan je u svibnju godine za arhiđakona. Superintendent je Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj te župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Od akademske 2004./2005. godine predaje na Protestantskom teološkom fakultetu u Novom Sadu. Na istom je fakultetu prodekan za znanost. 217

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. 1) Kod pravilnih glagola, prosto prošlo vreme se gradi tako

More information

MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA U MOLITVENOJ OSMINI I TIJEKOM CIJELE GODINE

MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA U MOLITVENOJ OSMINI I TIJEKOM CIJELE GODINE MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA U MOLITVENOJ OSMINI I TIJEKOM CIJELE 2014. GODINE EKUMENA Svezak 36 ISBN 978-953-11-0807-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

More information

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA Radovi prije aplikacije: Prije nanošenja Ceramic Pro premaza površina vozila na koju se nanosi mora bi dovedena u korektno stanje. Proces

More information

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije Biznis scenario: U školi postoje četiri sekcije sportska, dramska, likovna i novinarska. Svaka sekcija ima nekoliko aktuelnih projekata. Likovna ima četiri projekta. Za projekte Pikaso, Rubens i Rembrant

More information

Podešavanje za eduroam ios

Podešavanje za eduroam ios Copyright by AMRES Ovo uputstvo se odnosi na Apple mobilne uređaje: ipad, iphone, ipod Touch. Konfiguracija podrazumeva podešavanja koja se vrše na računaru i podešavanja na mobilnom uređaju. Podešavanja

More information

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI Za pomoć oko izdavanja sertifikata na Windows 10 operativnom sistemu možete se obratiti na e-mejl adresu esupport@eurobank.rs ili pozivom na telefonski broj

More information

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum.

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Postoje dvije jednostavne metode za upload slika na forum. Prva metoda: Otvoriti nova tema ili odgovori ili citiraj već prema želji. U donjem dijelu obrasca

More information

SAS On Demand. Video: Upute za registraciju:

SAS On Demand. Video:  Upute za registraciju: SAS On Demand Video: http://www.sas.com/apps/webnet/video-sharing.html?bcid=3794695462001 Upute za registraciju: 1. Registracija na stranici: https://odamid.oda.sas.com/sasodaregistration/index.html U

More information

Blagoslovljena voda nekad i danas

Blagoslovljena voda nekad i danas joško Home - Početna stranica Novosti Duhovnost Došašće Nije nego Galerija slika Video Glazba Guestbook - Knjiga gostiju O prezimenu Jimdo Contact - Vaše poruke autoru About me - O meni Molitve Gospina

More information

BENCHMARKING HOSTELA

BENCHMARKING HOSTELA BENCHMARKING HOSTELA IZVJEŠTAJ ZA SVIBANJ. BENCHMARKING HOSTELA 1. DEFINIRANJE UZORKA Tablica 1. Struktura uzorka 1 BROJ HOSTELA BROJ KREVETA Ukupno 1016 643 1971 Regije Istra 2 227 Kvarner 4 5 245 991

More information

Snaga stola Revizija teologije, forme i uloge Gospodnje večere u bogoštovlju kršćanske crkve

Snaga stola Revizija teologije, forme i uloge Gospodnje večere u bogoštovlju kršćanske crkve Snaga stola Revizija teologije, forme i uloge Gospodnje večere u bogoštovlju kršćanske crkve Ervin Budiselić Biblijski institut, Zagreb ervin.budiselic@zg.t-com.hr UDK:226; 265.3 Izvorni znanstveni članak

More information

Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy

Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy Language: hrvatski (Croatian) Provided by: Bible League International. Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy Taken from the Croatian Easy-to-Read Version 2002 by Bible League International.

More information

SADRŽAJ - CONTENTS ČLANCI I RASPRAVE

SADRŽAJ - CONTENTS ČLANCI I RASPRAVE 3/4 SADRŽAJ - CONTENTS 247 ČLANCI I RASPRAVE 249 Ante Mateljan, Liturgija svete tajne jeleosvećenja. Bolesničko pomazanje u istočnoj crkvenoj praksi The Liturgy of the Holly Mistery of. The Anoiting of

More information

Nejednakosti s faktorijelima

Nejednakosti s faktorijelima Osječki matematički list 7007, 8 87 8 Nejedakosti s faktorijelima Ilija Ilišević Sažetak Opisae su tehike kako se mogu dokazati ejedakosti koje sadrže faktorijele Spomeute tehike su ilustrirae a izu zaimljivih

More information

Riječ Života DOBRI LJUDI. Prava katolička vjera. TEEN S Laži u vezi SEKSA, HODANJA, LJUBAVI. Može li me Bog ozdraviti???

Riječ Života DOBRI LJUDI. Prava katolička vjera. TEEN S Laži u vezi SEKSA, HODANJA, LJUBAVI.   Može li me Bog ozdraviti??? Riječ Života Besplatni primjerak, broj 9, lipanj, 2016. Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Može li me Bog ozdraviti??? stranica 4 DOBRI LJUDI stranica 2 TEEN S Laži u vezi SEKSA,

More information

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd,

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, 12.12.2013. Sadržaj eduroam - uvod AMRES eduroam statistika Novine u okviru eduroam

More information

Napad na crkvu Trojstvo?

Napad na crkvu Trojstvo? Napad na crkvu Trojstvo? Nemoj imati drugih bogova uza Me {2. Mojsijeva 20,3} Mi hoćemo Svetog Duha, šta je Isus Hristos. {Ellen White: Letter 66 April 10, 1894 par. 18} Goran Šušljić Isusova žrtva je

More information

EUHARISTIJA NAŠE UDIONIŠTVO U OTAJSTVU NOVOG ŽIVOTA PREMA BENEDIKTU XVI.

EUHARISTIJA NAŠE UDIONIŠTVO U OTAJSTVU NOVOG ŽIVOTA PREMA BENEDIKTU XVI. R. Pavlić - N. Prša, Euharistija - naše udioništvo u otajstvu... 231-256 231 Richard Pavlić Nikola Prša EUHARISTIJA NAŠE UDIONIŠTVO U OTAJSTVU NOVOG ŽIVOTA PREMA BENEDIKTU XVI. Uvod Dr. sc. Richard Pavlić

More information

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka:

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka: ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac i jedinorođeni Božji Sin, i Sve Duh za milosrđe koje nam je iskazao. ZBORNA MOLITVA: Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ is ne, i Duha posve telja,

More information

U SPISIMA DUHA PROROŠTVA KOMPILACIJA CITATA

U SPISIMA DUHA PROROŠTVA KOMPILACIJA CITATA Jelena G. Vajt U SPISIMA DUHA PROROŠTVA KOMPILACIJA CITATA MELENCI 2012. - 1 - - 2 - M O L I T V A - 3 - Naslov originala: PRAYER MOLITVA U SPISIMA DUHA PROROŠTVA (Kompilacija citata) Prevod sa engleskog:

More information

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings Eduroam O Eduroam servisu Eduroam - educational roaming je besplatan servis za pristup Internetu. Svojim korisnicima omogućava bezbedan, brz i jednostavan pristup Internetu širom sveta, bez potrebe za

More information

Ljeto Broj 41. SLUŽBA U MANJIM ZAJEDNICAMA: Poticanje zdravlja i rasta

Ljeto Broj 41. SLUŽBA U MANJIM ZAJEDNICAMA: Poticanje zdravlja i rasta Ljeto 2018. Broj 41 SLUŽBA U MANJIM ZAJEDNICAMA: Poticanje zdravlja i rasta Uvodna riječ Ratni drugovi Činjenica je da od tri Osobe Presvetog Trojstva, u Bibliji imamo najmanje redaka koji govore o Svetom

More information

Port Community System

Port Community System Port Community System Konferencija o jedinstvenom pomorskom sučelju i digitalizaciji u pomorskom prometu 17. Siječanj 2018. godine, Zagreb Darko Plećaš Voditelj Odsjeka IS-a 1 Sadržaj Razvoj lokalnog PCS

More information

ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.

ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano. ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano. ZBORNA MOLITVA: Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja,

More information

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET!

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA DNEVNA KARTA DAILY TICKET 35 BAM / 3h / person RADNO VRIJEME OPENING HOURS 08:00-21:00 Besplatno za djecu do 6 godina

More information

1. Instalacija programske podrške

1. Instalacija programske podrške U ovom dokumentu opisana je instalacija PBZ USB PKI uređaja na računala korisnika PBZCOM@NET internetskog bankarstva. Uputa je podijeljena na sljedeće cjeline: 1. Instalacija programske podrške 2. Promjena

More information

PROJEKTNI PRORAČUN 1

PROJEKTNI PRORAČUN 1 PROJEKTNI PRORAČUN 1 Programski period 2014. 2020. Kategorije troškova Pojednostavlj ene opcije troškova (flat rate, lump sum) Radni paketi Pripremni troškovi, troškovi zatvaranja projekta Stope financiranja

More information

ISSN God. XLV. (2015.) <> Broj 1-2 ( ) <> Cijena 15 kuna

ISSN God. XLV. (2015.) <> Broj 1-2 ( ) <> Cijena 15 kuna ISSN 1334-4498 God. XLV. (2015.) Broj 1-2 (157-158) Cijena 15 kuna SADR@AJ God XLV (2015.) Broj 1-2 (157-158) Za sve što se u ovom glasilu navodi ili naziva čudo, svetost, svetac i slično, to

More information

Proljeće Broj 31. Duhovno RATOVANJE: KRISTOVA POBJEDA NAD SVIJETOM, TIJELOM I ĐAVLOM. Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora

Proljeće Broj 31. Duhovno RATOVANJE: KRISTOVA POBJEDA NAD SVIJETOM, TIJELOM I ĐAVLOM. Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora Proljeće 2015. Broj 31 Duhovno RATOVANJE: KRISTOVA POBJEDA NAD SVIJETOM, TIJELOM I ĐAVLOM Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora Uvodna riječc Božje Kraljevstvo je mjesto Upravo pred početak vojne

More information

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Idejno rješenje: Dubrovnik 2020. Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. vizualni identitet kandidature dubrovnika za europsku prijestolnicu kulture 2020. visual

More information

VJESNIK SLUŽBENI VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XX BROJ: 1 (72) 2017.

VJESNIK SLUŽBENI VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XX BROJ: 1 (72) 2017. VJESNIK SLUŽBENI VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XX BROJ: 1 (72) 2017. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Izdavač: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj Ksaverska cesta, 12 10000

More information

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA:

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA: Past simple uporabljamo, ko želimo opisati dogodke, ki so se zgodili v preteklosti. Dogodki so se zaključili v preteklosti in nič več ne trajajo. Dogodki so se zgodili enkrat in se ne ponavljajo, čas dogodkov

More information

Liturgijske posljednice. od 17. svibnja do 11. lipnja 2015.

Liturgijske posljednice. od 17. svibnja do 11. lipnja 2015. 52015 živo oliturgijsko-pastoralni vrelo list Hrvatski institut za liturgijski ijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji GOD. XXXII. CIJENA: 13 KN vr Liturgijske posljednice od 17. svibnja do

More information

Uvod u relacione baze podataka

Uvod u relacione baze podataka Uvod u relacione baze podataka 25. novembar 2011. godine 7. čas SQL skalarne funkcije, operatori ANY (SOME) i ALL 1. Za svakog studenta izdvojiti ime i prezime i broj različitih ispita koje je pao (ako

More information

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010.

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010. DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, 03. - 07. listopad 2010. ZBORNIK SAŽETAKA Geološki lokalitet i poucne staze u Nacionalnom parku

More information

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB.

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB. 9.72 8.24 6.75 6.55 6.13 po 9.30 7.89 5.86 10.48 8.89 7.30 7.06 6.61 11.51 9.75 8.00 7.75 7.25 po 0.38 10.21 8.66 7.11 6.89 6.44 11.40 9.66 9.73 7.69 7.19 12.43 1 8.38 7.83 po 0.55 0.48 0.37 11.76 9.98

More information

Piše: Ivan Benaković, urednik. 37 (2002.) br. 2., str Usp. Ž. BEZIĆ, Znanost i vjera, u: Crkva u svijetu,

Piše: Ivan Benaković, urednik. 37 (2002.) br. 2., str Usp. Ž. BEZIĆ, Znanost i vjera, u: Crkva u svijetu, Piše: Ivan Benaković, urednik A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo (Heb 11, 1). Na ovaj način o vjeri nam progovara autor Poslanice Hebrejima. Svjesni

More information

USKRSNUĆE I PROSLAVLJENJE

USKRSNUĆE I PROSLAVLJENJE UDK: 236.8:236.97 Pregledni članak Pripremljen u rujnu 2000. USKRSNUĆE I PROSLAVLJENJE John C. Brunt SAŽETAK Uskrsnuće i proslavljanje Nada svakog kršćanina u budućnost temelji se na uskrsnuću Isusa Krista

More information

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević GUI Layout Manager-i Bojan Tomić Branislav Vidojević Layout Manager-i ContentPane Centralni deo prozora Na njega se dodaju ostale komponente (dugmići, polja za unos...) To je objekat klase javax.swing.jpanel

More information

Ljeto Broj 32. Naše najveće djelo. Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora

Ljeto Broj 32. Naše najveće djelo. Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora Ljeto 2015. Broj 32 Naše najveće djelo Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora Uvodna riječc Ravnoteža između karizme i karaktera neophodan instrument u duhovnom radu "Pavao, sluga Božji i apostol

More information

CRNA GORA

CRNA GORA HOTEL PARK 4* POLOŽAJ: uz more u Boki kotorskoj, 12 km od Herceg-Novog. SADRŽAJI: 252 sobe, recepcija, bar, restoran, besplatno parkiralište, unutarnji i vanjski bazen s terasom za sunčanje, fitnes i SPA

More information

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE CJENOVNIK KABLOVSKA TV Za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje usluga kablovske televizije potrebno je da je tehnički izvodljivo (mogude) priključenje na mrežu Kablovskih televizija HS i HKBnet

More information

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY Zavod za primijenjenu geodeziju; Katedra za upravljanje prostornim informacijama Institute of Applied Geodesy; Chair

More information

BISKUPIJÂ MOSTARSKO-DUVANJSKE I TREBINJSKO-MRKANSKE

BISKUPIJÂ MOSTARSKO-DUVANJSKE I TREBINJSKO-MRKANSKE SLUŽBENI VJESNIK Broj 3/2015. BISKUPIJÂ MOSTARSKO-DUVANJSKE I TREBINJSKO-MRKANSKE Službeni vjesnik br. 3 2015. 1 SLUŽBENI VJESNIK Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske Nakladnik Biskupski

More information

PAPINSKO VIJEĆE ZA PRAVDU I MIR SOCIJALNA AGENDA ZBIRKA TEKSTOVA IZ KATOLIČKOG SOCIJALNOG NAUKA. Sa predgovorom od

PAPINSKO VIJEĆE ZA PRAVDU I MIR SOCIJALNA AGENDA ZBIRKA TEKSTOVA IZ KATOLIČKOG SOCIJALNOG NAUKA. Sa predgovorom od PAPINSKO VIJEĆE ZA PRAVDU I MIR SOCIJALNA AGENDA ZBIRKA TEKSTOVA IZ KATOLIČKOG SOCIJALNOG NAUKA Sa predgovorom od S. E. Nadbiskup Francois-Xavier Nguyen Van Thuan Predsjednik papinskog vijeća za pravdu

More information

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE 3309 Pursuant to Article 1021 paragraph 3 subparagraph 5 of the Maritime Code ("Official Gazette" No. 181/04 and 76/07) the Minister of the Sea, Transport

More information

Probudi. nadu u sebi. Joyce Meyer. Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro

Probudi. nadu u sebi. Joyce Meyer. Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro Probudi nadu u sebi Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro Joyce Meyer JOYCE MEYER među svjetskim je vodećim praktičnim učiteljima Biblije. Njezin dnevni TV program Uživanje u svakodnevnom životu

More information

ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sve Duh za milosrđe koje nam je iskazano.

ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sve Duh za milosrđe koje nam je iskazano. ULAZNA PJESMA: Blagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sve Duh za milosrđe koje nam je iskazano. ZBORNA MOLITVA: Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ is ne, i Duha posve telja,

More information

Istina o ljudskoj duši. Izneseno od strane Isusa (AJ Miller)

Istina o ljudskoj duši. Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) Istina o ljudskoj duši Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) zdano od strane Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje http://www.divinetruth.com/ Smashwords Edition, License Notes Thank

More information

2 : copyright 2007 soulsaver.hr, Marulićev trg br. 17, HR Zagreb. izdavač soulsaver.hr euroliber, Trg Mihovila Pavlinovića 1, Split

2 : copyright 2007 soulsaver.hr, Marulićev trg br. 17, HR Zagreb. izdavač soulsaver.hr euroliber, Trg Mihovila Pavlinovića 1, Split : 1 copyright 2007 soulsaver.hr, Marulićev trg br. 17, HR 10000 Zagreb izdavač soulsaver.hr euroliber, Trg Mihovila Pavlinovića 1, 21000 Split tisak DeVeDe, Zagreb, Jankomir naklada 2000 kom prijevod i

More information

Otpremanje video snimka na YouTube

Otpremanje video snimka na YouTube Otpremanje video snimka na YouTube Korak br. 1 priprema snimka za otpremanje Da biste mogli da otpremite video snimak na YouTube, potrebno je da imate kreiran nalog na gmailu i da video snimak bude u nekom

More information

PROBUĐENJE I REFORMA POUKA ZA MLADE

PROBUĐENJE I REFORMA POUKA ZA MLADE PROBUĐENJE I REFORMA POUKA ZA MLADE Jul, avgust, septembar 2013. Sаdržај: 1. Probuđenje naša velika potreba...4 2. Puls probuđenja...13 3. Reč Temelj probuđenja...22 4. Svedočanstvo i služba Plod probuđenja...31

More information

ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA

ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA 2008 2 Naslov izvornika: THE POWER OF PASSION by Rob Eagar Copyright 2002 by Rob Eagar Grace Press Publishing, Suwanee,

More information

Mladen Parlov ZDRAVLJE I BOLEST: STVARNOSTI DUHA O odnosu zdravlja i spasenja Health and illness: realities of spirit

Mladen Parlov ZDRAVLJE I BOLEST: STVARNOSTI DUHA O odnosu zdravlja i spasenja Health and illness: realities of spirit Mladen Parlov ZDRAVLJE I BOLEST: STVARNOSTI DUHA O odnosu zdravlja i spasenja Health and illness: realities of spirit UDK: 613: 261.6 261.6: 616 Pregledni znanstveni članak Primljeno 03/2006. 164 2 Sažetak

More information

Moja ljubljena braćo i sestre,

Moja ljubljena braćo i sestre, PORUKA PRVOG PREDSJEDNIŠTVA, SVIBANJ 2014. Ljubav suština evanđelja Ne možemo istinski voljeti Boga ako ne volimo svoje suputnike na ovom smrtničkom putovanju. Moja ljubljena braćo i sestre, kada je naš

More information

Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu. Pentekostalci: Osnažena zajednica koja svjedoči. Znaci i čudesa u misiji. Pastor i prisnost u obitelji

Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu. Pentekostalci: Osnažena zajednica koja svjedoči. Znaci i čudesa u misiji. Pastor i prisnost u obitelji Tema broja I Veliko poslanje Enrichment I A Journal For Pentecostal Ministry BROJ 11 I Jesen/zima 2007 G E O R G E O. W O O D Prihvaćanje Kristove misije u našemu svijetu D O U G L A S P. P E T E R S E

More information

ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, (ujutru) u Jeffersonville, USA

ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, (ujutru) u Jeffersonville, USA ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, 1963. (ujutru) u Jeffersonville, USA 2 ZNAK Možete sesti. Dobro jutro, svima! Sretan sam što sam ponovo jutros na službi Gospodnjoj i nazad

More information

Uloge muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (Efežanima 5)

Uloge muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (Efežanima 5) N. Lovše: Uloge muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (Efežanima 5) Uloge muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (Efežanima 5) Nina Lovše Biblijski institut, Zagreb lovse0505@yahoo.com UDK:227.5:265.5

More information

Iskustva video konferencija u školskim projektima

Iskustva video konferencija u školskim projektima Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar www.medskolazd.hr Iskustva video konferencija u školskim projektima Edin Kadić, profesor mentor Ante-Kuzmanic@medskolazd.hr Kreiranje ideje 2003. Administracija Učionice

More information

NEALE DONALD WALSCH. CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1. RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1

NEALE DONALD WALSCH. CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1. RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1 NEALE DONALD WALSCH CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1 RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1 1 Priznanja Na početku, na kraju i uvek, želim odati priznanje Izvoru

More information

VERBUM DOMINI RIJEČ GOSPODNJA

VERBUM DOMINI RIJEČ GOSPODNJA Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 397-422 UDK 27-277.2:2-675 Pregledni članak Primljeno: 13. 1. 2011. Prihvaćeno: 19. 5. 2011. VERBUM DOMINI RIJEČ GOSPODNJA PRIKAZ POSTSINODALNE POBUDNICE PAPE BENEDIKTA

More information

Lekcija za novembar 25, 2017 ČOVEK IZ SEDMOG POGLAVLJA POSLANICE RIMLJNANIMA

Lekcija za novembar 25, 2017 ČOVEK IZ SEDMOG POGLAVLJA POSLANICE RIMLJNANIMA Lekcija za novembar 25, 2017 ČOVEK IZ SEDMOG POGLAVLJA POSLANICE RIMLJNANIMA Pročitaj Rimljanima 7:1-6 Ako želimo bolje da razumemo ovo poređenje, moramo zapamtiti kontekst Pavlovog pisma Rimljanima. Obraćeni

More information

DOBRA VEST SVAGDAŠNJA

DOBRA VEST SVAGDAŠNJA A.T. Jones & E. J. Waggoner DOBRA VEST SVAGDAŠNJA TRI MESECA DUHOVNE HRANE ZA SVAKI DAN E. J. Waggoner & A. T. Jones dobra vest svagdašnja Naslov originala: Give Us This Day Our Daily Good News, Volume

More information

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ĐAKOVU

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ĐAKOVU SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ĐAKOVU O DJETINJEM DUHU U DJELU ODGOJITELJ KLEMENTA ALEKSANDRIJSKOG Diplomski rad Mentor: izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž

More information

Bušilice nove generacije. ImpactDrill

Bušilice nove generacije. ImpactDrill NOVITET Bušilice nove generacije ImpactDrill Nove udarne bušilice od Bosch-a EasyImpact 550 EasyImpact 570 UniversalImpact 700 UniversalImpact 800 AdvancedImpact 900 Dostupna od 01.05.2017 2 Logika iza

More information

Schedule ZAGREB AIRPORT => ZAGREB (TERMINAL MAIN BUS STATION) 7:00 8:00 8:30 9:00 9:30 10:30 11:30 12:00 12:30 13:00 13:30 14:00

Schedule ZAGREB AIRPORT => ZAGREB (TERMINAL MAIN BUS STATION) 7:00 8:00 8:30 9:00 9:30 10:30 11:30 12:00 12:30 13:00 13:30 14:00 USEFUL INFORMATION TRANSPORTATION/GETTING AROUND ZAGREB AIRPORT AIRPORT BUS SHUTTLE Once you reach Zagreb Airport, you will find the airport bus shuttle (Pleso prijevoz) station in direction Zagreb Bus

More information

Asiškoga i izabranih franjevačkih teologa, propovjednika i mistika

Asiškoga i izabranih franjevačkih teologa, propovjednika i mistika Bogoslovska smotra, 88 (2018.) 1, 73 102 UDK 27-284-789.32-312.8-587-475.2 Primljeno: 14. 7. 2017. Prihvaćeno: 22. 2. 2017. Izvorni znanstveni rad Muka i križ Isusa Krista u spisima Franje Asiškoga i izabranih

More information

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ DIZAJN TRENINGA Model trening procesa FAZA DIZAJNA CILJEVI TRENINGA Vrste ciljeva treninga 1. Ciljevi učesnika u treningu 2. Ciljevi učenja Opisuju željene

More information

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT TRAJANJE AKCIJE 16.01.2019-28.02.2019 ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT Akcija sa poklonima Digitally signed by pki, pki, BOSCH, EMEA, BOSCH, EMEA, R, A, radivoje.stevanovic R, A, 2019.01.15 11:41:02

More information

SVETA TAJNA JELEOSVEĆENJA Sakrament bolesničkog pomazanja u Pravoslavnoj crkvi. Ante Mateljan, Split. Sveučilište u Splitu UDK: 265.7:281.

SVETA TAJNA JELEOSVEĆENJA Sakrament bolesničkog pomazanja u Pravoslavnoj crkvi. Ante Mateljan, Split. Sveučilište u Splitu UDK: 265.7:281. SVETA TAJNA JELEOSVEĆENJA Sakrament bolesničkog pomazanja u Pravoslavnoj crkvi Ante Mateljan, Split Sveučilište u Splitu UDK: 265.7:281.9 Katolički bogoslovni fakultet Pregledni znanstveni rad e-mail:

More information

Tema broja: korizma. Obraćenje preduvjet Božjega milosrđa. Bog (ni)je samo milosrđe. Križevac, mjesto novog rađanja. Beskrajno smo voljeni.

Tema broja: korizma. Obraćenje preduvjet Božjega milosrđa. Bog (ni)je samo milosrđe. Križevac, mjesto novog rađanja. Beskrajno smo voljeni. Godište XI. broj 2 veljača 2016. 2,5 KM / 10 kn/1,3 EUR MEĐUGORJE Tema broja: korizma Obraćenje preduvjet Božjega milosrđa Bog (ni)je samo milosrđe Križevac, mjesto novog rađanja Beskrajno smo voljeni

More information

Dodir ljubavi. Dodir ljubavi Tom Wells

Dodir ljubavi. Dodir ljubavi Tom Wells Dodir ljubavi 2000. Tom Wells 1 ZAHVALE Želio bih prvenstveno zahvaliti Bogu koji mi je omogucio da postanem glina u rukama Loncara. Takoder zahvaljujem Veri Rector i Corini Moser, koje su tako naporno

More information

ULAZNA PJESMA: Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja!

ULAZNA PJESMA: Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! ULAZNA PJESMA: Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! ZBORNA MOLITVA: Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slavi ove dane

More information

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017 PUTNIČKA AGENCIJA FIBULA AIR TRAVEL AGENCY D.O.O. UL. FERHADIJA 24; 71000 SARAJEVO; BIH TEL:033/232523; 033/570700; E-MAIL: INFO@FIBULA.BA; FIBULA@BIH.NET.BA; WEB: WWW.FIBULA.BA SUDSKI REGISTAR: UF/I-1769/02,

More information

Kristološki naglasci govora o Božjem milosrđu u promišljanjima izabranih crkvenih otaca

Kristološki naglasci govora o Božjem milosrđu u promišljanjima izabranih crkvenih otaca Nova prisutnost 15 (2017) 3, 343-362 343 Kristološki naglasci govora o Božjem milosrđu u promišljanjima izabranih crkvenih otaca Andrea Filić * andrea.filic@zg.t-com.hr UDK: UDK: 27-46:27-31]:27-9 01/07

More information

PRIJE EVANIELJA: Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

PRIJE EVANIELJA: Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. ULAZNA PJESMA: Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju proti čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! ZBORNA MOLITVA: Gospodine Bože naš, tvoj se Sin iz

More information

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a NIS PETROL Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a Beograd, 2018. Copyright Belit Sadržaj Disable... 2 Komentar na PHP kod... 4 Prava pristupa... 6

More information

IZAZOV MAJČINSTVA. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu

IZAZOV MAJČINSTVA. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu IZAZOV MAJČINSTVA Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu Uredili mr. sc. Zrinka Gregov, tajnica Vijeća HBK za život i obitelj Petar-Krešimir

More information

U dobru i zlu. Pouke iz života starozavjetnih bračnih parova. Pouke iz Biblije (izdanje za mlade) srpanj, kolovoz, rujan 2007.

U dobru i zlu. Pouke iz života starozavjetnih bračnih parova. Pouke iz Biblije (izdanje za mlade) srpanj, kolovoz, rujan 2007. Pouke iz Biblije (izdanje za mlade) srpanj, kolovoz, rujan 2007. U dobru i zlu Pouke iz života starozavjetnih bračnih parova ZNACI VREMENA Zagreb 2007. SADRŽAJ 1. Adam i Eva Planirani ideal 3 2. Abraham

More information

PUNINA VREMENA (Gal 4,4) ISKAZ PRISUTNOSTI ESHATONA U POVIJESTI (II.) Marinko Vidović, Split

PUNINA VREMENA (Gal 4,4) ISKAZ PRISUTNOSTI ESHATONA U POVIJESTI (II.) Marinko Vidović, Split R a s p r a v e UDK:236 227 Izvorni znanstveni rad Primljeno 11/2004. PUNINA VREMENA (Gal 4,4) ISKAZ PRISUTNOSTI ESHATONA U POVIJESTI (II.) Marinko Vidović, Split 5. PUNINA VREMENA PARADOKS ESHATONA U

More information

ČITANJE DRUGE KNJIGE O MAKABEJCIMA

ČITANJE DRUGE KNJIGE O MAKABEJCIMA ULAZNA PJESMA: Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome, Gospodine. ZBORNA MOLITVA: Svemogući milosrdni Bože, ukloni sve pro vš ne duha i jela, da služimo slobodna i radosna srca. Po Gospodinu.

More information

SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA

SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA 1. STRAST I BALANS 2. MANJE JE VIŠE - DOBAR ILI LIJEP ŽIVOT? 3. KAKO PREBOLITI RAZVOD? 4. KAKO POKRENUTI VLASTITI BIZNIS? 5. SVE JE NA PRODAJU 6. KAKO

More information

NA N UM A SP S A P S A ENJ S A ENJ

NA N UM A SP S A P S A ENJ S A ENJ NAUM SPASENJA ØTO JE NAUM SPASENJA? Naum spasenja* je Boœji naum za sreñu njegove djece. Usredotoçen je na pomirenje Isusa Krista. Ako ñete slijediti uçenja Isusa Krista, pronañi ñete trajan unutarnji

More information

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak Učiteljica Ching Hai Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak 2 Ključ neposrednog prosvjetljenja Uzvišena Učiteljica Ching Hai S a d r ž a j Sadržaj... 2 Uvod...

More information

Commissioned by Paul and Joyce Riedesel in honor of their 45th wedding anniversary. Lux. œ œ œ - œ - œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ. œ œ œ œ œ œ œ œ œ.

Commissioned by Paul and Joyce Riedesel in honor of their 45th wedding anniversary. Lux. œ œ œ - œ - œ œ œ œ œ œ œ œ œ œ. œ œ œ œ œ œ œ œ œ. LK0-0 Lux/ a caella $2.00 Commissioned by aul and Joyce Riedesel in honor of their 5th edding anniversary. Offertorium and Communio from the Requiem Mass f declamatory - solo - - - - U Ex - au - di o -

More information

Windows Easy Transfer

Windows Easy Transfer čet, 2014-04-17 12:21 - Goran Šljivić U članku o skorom isteku Windows XP podrške [1] koja prestaje 8. travnja 2014. spomenuli smo PCmover Express i PCmover Professional kao rješenja za preseljenje korisničkih

More information

Istina o Bogu. Izneseno od strane. Isusa (AJ Miller) zdano od strane. Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje

Istina o Bogu. Izneseno od strane. Isusa (AJ Miller) zdano od strane. Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje Istina o Bogu Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) zdano od strane Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje http://www.divinetruth.com/ Smashwords Edition, License Notes Thank you for downloading

More information

RICHARD L. DRESSELHAUS Trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaonice: Propovijedanje u doba krize

RICHARD L. DRESSELHAUS Trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaonice: Propovijedanje u doba krize Broj 23 Služenje ljudima u krizi Proljeće 2011. RICHARD L. DRESSELHAUS Trenuci koji zahtijevaju odgovor s propovjedaonice: Propovijedanje u doba krize RICHARD D. DOBBINS 24-karatna vjera: Tragedija i oporavak

More information

KAZALO IZ GENERALNE KURIJE OKRUŽNO PISMO O. PROVINCIJALA IZ TAJNIŠTVA NAŠI POKOJNICI BIBLIOGRAFIJA FRATERNITAS

KAZALO IZ GENERALNE KURIJE OKRUŽNO PISMO O. PROVINCIJALA IZ TAJNIŠTVA NAŠI POKOJNICI BIBLIOGRAFIJA FRATERNITAS KAZALO IZ GENERALNE KURIJE Ordo fratrum minorum Dominica paschae in resurrectione domini... 66 OKRUŽNO PISMO O. PROVINCIJALA Svoj braći Provincije u domovini i inozemstvu... 71 IZ TAJNIŠTVA Zapisnik definitorijalnog

More information

SVETKOVINA MAJKE BOŽJE BISTRIČKE

SVETKOVINA MAJKE BOŽJE BISTRIČKE Od 9:00 do 11:45: prilika za sv. Ispovijed U 11:00 sa : pobožnost križnog puta U 12:00 sa : MISA SVETKOVINA MAJKE BOŽJE BISTRIČKE ULAZNA PJESMA : KRIST NA ŽALU Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za

More information

BENEDIKT XVI. O VJERI, RAZUMU I SMISLU KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

BENEDIKT XVI. O VJERI, RAZUMU I SMISLU KRŠĆANSKOG ŽIVOTA V. N. Gašpar M. Kajtazi, Benedikt XVI. o vjeri, razumu... 463-490 463 Veronika Nela Gašpar Martin Kajtazi BENEDIKT XVI. O VJERI, RAZUMU I SMISLU KRŠĆANSKOG ŽIVOTA Izv. prof. dr. sc. Veronika Nela Gašpar

More information

Desetina i. posni prinosi

Desetina i. posni prinosi Desetina i posni prinosi Placeholder» D onesite çitavu desetinu u riznicu... Tada me iskuøajte govori Jahve nad Vojskama neñu li vam otvoriti ustave nebeske i neñu li izliti na vas punom mjerom blagoslov.«malahija

More information

God. VIII, 2013., br.1

God. VIII, 2013., br.1 ISSN 1847-3288 God. VIII, 2013., br.1 Časopis studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu ODRAZ Sadržaj 2 God. VIII, 2013., br.1 ISSN: 1847-3288 Izdavač: Studentski zbor Katoličkog

More information

ULAZNA PJESMA Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana, aleluja! (Ps 33, 5-6)

ULAZNA PJESMA Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana, aleluja! (Ps 33, 5-6) ULAZNA PJESMA Puna je zemlja dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana, aleluja! (Ps 33, 5-6) ZBORNA MOLITVA: Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih,

More information

Ratisbonneovo obraćenje posredstvom Čudotvorne medaljice

Ratisbonneovo obraćenje posredstvom Čudotvorne medaljice Ratisbonneovo obraćenje posredstvom Čudotvorne medaljice Boris VULIĆ* UDK: 2-184+27-312 Ratisbonn, A.M. Izvorni znanstveni rad Primljeno: 6. rujna 2017. Prihvaćeno: 23. studenoga 2017.»Ako bih vam morao

More information

ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP

ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP ECONOMIC EVALUATION OF TOBACCO VARIETIES OF TOBACCO TYPE PRILEP EKONOMSKO OCJENIVANJE SORTE DUHANA TIPA PRILEP M. Mitreski, A. Korubin-Aleksoska, J. Trajkoski, R. Mavroski ABSTRACT In general every agricultural

More information

ULAZNA PJESMA: Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al u tebe je praštanje, Bože Izraelov.

ULAZNA PJESMA: Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al u tebe je praštanje, Bože Izraelov. ULAZNA PJESMA: Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al u tebe je praštanje, Bože Izraelov. ZBORNA MOLITVA: Gospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjuje i prati te

More information

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, u predvorjima doma Gospodnjega, posred tebe, Jeruzaleme!

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje pred svim pukom njegovim, u predvorjima doma Gospodnjega, posred tebe, Jeruzaleme! ULAZNA PJESMA: Moje mi srce govori:»traži lice njegovo!«da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. ZBORNA MOLITVA: Bože, nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi

More information

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia DRTD 2018, Ljubljana, 5th December 2018 Mr.sc.Krešimir Viduka, Head of Road Traffic Safety Office Republic of Croatia Roads

More information

TROJSTVO PAGANSKA IDEJA O BOGU ILI BIBLIJSKO UČENJE?

TROJSTVO PAGANSKA IDEJA O BOGU ILI BIBLIJSKO UČENJE? TROJSTVO PAGANSKA IDEJA O BOGU ILI BIBLIJSKO UČENJE? Pitanje Božje prirode jedno je od najvećih u teologiji. U ovom članku nećemo se baviti dogmama velikih religijskih zajednica. Zapravo biblijska i poznata

More information