Smjernice. za one koji prate druge na putu nutarnjeg života. John Veltri, DI

Transcription

1 Smjernice za one koji prate druge na putu nutarnjeg života John Veltri, DI

2 Smjernice za one koji prate druge na putu nutarnjeg života Svezak 2, Dio A Sdopuštenjem autora uredila, prilagodila i izdala: dr. sc. Marica Čunčić Naslov izvornika: John A. Veltri, SJ Orientations, Volume 2: Part A for those who accompany others on the inward journey Guelph John Veltri, D. I. Prevele: dr. sc. Marica Čunčić Sunčana Kovač, prof. Vida Lučić, prof. Dubravka Nikolić, prof. Nedopušteno je umnožavanje ili raspačavanje ovog sveska ili njegovih dijelova bez izričita dopuštenja. Treće izdanje s manjim promjenama i predgovorom dr. sc. Marica Čunčić Zagreb,

3 Sadržaj Predgovor...4 RAZDOBLJE PRIPRAVE Uvod u Prvu molitvenu cjelinu... 5 Uvod u Drugu molitvenu cjelinu 10 Uvod u Treću molitvenu cjelinu. 16 Uvod u Četvrtu molitvenu cjelinu.. 22 Uvod u Petu molitvenu cjelinu Uvod u Šestu molitvenu cjelinu.. 36 PRVI TJEDAN Uvod u Sedmu molitvenu cjelinu 47 Uvod u Osmu molitvenu cjelinu. 59 Uvod u Devetu molitvenu cjelinu DRUGI TJEDAN Neka gledišta na vježbu o Kristovu Kraljevstvu 75 Primjedbe uz molitvene cjeline od Desete do Četrnaeste 78 Primjedbe uz molitvene cjeline od Petnaeste do Osamnaeste.. 87 Devetnaesta molitvena cjelina 96 Molitvene cjeline od Dvadesete do Dvadesetdruge.. 99 TREĆI TJEDAN Dvadesettreća molitvena cjelina Dvadesetčetvrta molitvena cjelina Dvadesetpeta i Dvadesetšesta molitvena cjelina. 107 ČETVRTI TJEDAN Dvadesetsedma molitvena cjelina 110 Od Dvadesetosme do Tridesete molitvene cjeline 112 MOLITVENE CJELINE

4 Predgovor Iako duhovne vježbe dajem drugima preko 25 godina, još uvijek učim kako se to radi. Duša je na svom nutarnjem putu velika tajna zato što je dio velike Božje tajne. I svaki put kad se čovjek s Bogom susretne, nastaje neponovljiv doživljaj s nepredvidivim posljedicama i plodovima. Prema svakom čovjeku Bog se odnosi osobno, prema tome drugačije. I svaki se čovjek prema Bogu, svome Ocu, odnosi izvorno, individualno, osobno i neponovljivo. Čak se jedan čovjek u vremenu mijenja i različito se ponaša pred Bogom u raznim razdobljima svojega duhovnoga života. Stoga su nam od neprocjenjive vrijednosti smjernice koje sva ta različita duhovna iskustva objedinjuju, pronalaze izvjesne zakonitosti i uzorke ponašanja Božje milosti i ljudske naravi te utiru put kroz duhovne labirinte do cilja. A cilj je krilo Očevo, uvir prema kojemu žuborimo na ovoj zemlji od izvora, od početka našega života. Oca Johna Veltrija SJ, autora ove knjige, upoznala sam devedesetih godina prošloga stoljeća u isusovačkom Središtu za duhovnost u Guelphu, Ontario, Kanada, gdje sam davala duhovne vježbe Hrvatima i Kanađanima. O. John Veltri bio je među voditeljima škole za davanje duhovnih vježbi sv. Ignacija. Napisao je Smjernice svezak 1, koje su zbirka molitava prikladnih za vježbatelje (nisu prevedene na hrvatski), Smjernice svezak 2, Dio A, koji smo preveli s njegovim dopuštenjem na hrvatski i koji imate u rukama, i Smjernice svezak 2, Dio B, čiji hrvatski prijevod je u pripremi i obuhvaća poglavlja u kojima se obrađuje kontemplacija, iscjeljenje tijekom Drugog tjedna, duhovno vodstvo, dinamika izbora i stvaranje odluka, razlučivanje duhova te duhovni i psihološki vidici duhovnoga praćenja. Njegove knjige imaju jedinstvenu kontinuiranu paginaciju, no ova, jer je jedina prevedena, ima sama svoju paginaciju. Iz knjige Smjernice svezak 2, Dio A, najprije sam prevela god. onaj dio u kojem se nalazi trideset molitvenih cjelina jer je to namijenjeno vježbateljima. Potreba za hrvatskim prijevodom preostaloga većeg dijela knjige nastala je onda kad više nisam mogla sama pratiti sve one koji su htjeli obaviti duhovne vježbe u svakodnevnom životu sv. Ignacija po knjizi patra Veltrija, tj. kad su duhovne pratiteljice i pratitelji bili oni koji su trebali hrvatski prijevod. Knjigu su prevele vježbateljice i kasnije pratiteljice Sunčana, Vida i Dubravka. To su učinile s ljubavlju i zahvalnošću za milosti koje su primile u ovakvim duhovnim vježbama u svakodnevnom životu. Da tekst bude ujednačen, Vida ga je korigirala i sa svojim istančanim smislom za semantiku postigla najveću moguću preciznost prijevoda. Prvo izdanje se pojavilo godine u samo dvadesetak primjeraka isključivo za pratitelje. Sljedeće godine smo ga malo popravili za nove pratitelje. To smo izdanje i preslikavali u onoliko novih primjeraka koliko je bilo novih pratitelja. Ovo je treće izdanje koje sam još malo popravila da bude još razumljivije i lakše za čitati. Smjernice se ne čitaju od korica do korica nego se svaki tjedan obrađuju samo upute za sljedeću molitvenu cjelinu. Pratitelj se može pripremiti za susret s vježbateljem tako da prije razgovora prouči upute o molitvenoj cjelini u koju će uvesti vježbatelja. Na zajedničkim susretima pratitelja molitvena cjelina se obrađuje tjedan dana ranije. Neka se po zagovoru sv. Ignacija Lojolskog i sv. Franje Asiškoga spusti pomazanje Duha Svetoga na ove stranice i na sve pratitelje i vježbatelje. Dr. sci. Marica Čunčić Na blagdan sv. Franje Asiškog, Zagreb, 4. listopada

5 RAZDOBLJE PRIPRAVE Prvih šest poglavlja ovog priručnika pruža uvid u jedan od načina pripreme onih koji se spremaju obaviti duhovne vježbe prema bilješci [19] 1 Duhovnih vježbi sv. Ignacija Loyolskoga. Ukoliko duhovni pratitelj pomno slijedi upute, ta bi pripravna faza trebala završiti za mjesec i pol dana. Priručnik ne propisuje stroga pravila, već daje pristup koji se može prilagoditi stvarnim prilikama. Predložena pripravna građa može se obrađivati čitavu jednu godinu umjesto mjesec i pol dana. Ovo se razdoblje može usporediti s harmonikom koju rastežemo i skupljamo ovisno o osjećaju i potrebi glazbe koja se svira. U 21., 30. i 31. poglavlju govori se više o teoriji koja stoji u podlozi ovih prvih šest poglavlja. 1. poglavlje Prvi razgovor Uvod u Prvu molitvenu cjelinu Tijekom ovog, i narednih nekoliko razgovora jedan je od vaših glavnih zadataka uspostaviti odnos s vježbateljem. Možda za to neće biti dovoljna ni dva ni tri razgovora, no svakako će vam već početak procesa upoznavanja olakšati da ga slušate bez donošenja suda i s punim poštovanjem. Za vrijeme prvog razgovora pazite da ne biste vježbatelja preopteretili uputama. Sjetite se sebe na početku svoga osobnog duhovnog putovanja, prisjetite se vaših strahova, zabrinutosti, strepnji, nadanja i zbunjenosti. Da biste omogućili topao, ne užurban odnos, stvorite ozračje vjere. Vi ste osoba vjere i osoba koju upućujete osoba je vjere. Glavni dio posla obavlja Isusov Duh koji je s vama prisutan za vrijeme razgovora i djeluje kroz vas. Stoga ćete u jednom trenutku možda poželjeti pomoliti se s vježbateljem za Duha mudrosti. Na početku razgovora predstavite se vježbatelju, i neka se on predstavi vama. Recite mu neke zanimljivosti iz svoga života i pitajte ga nekoliko jednostavnih pitanja o njegovom životu 1 Pripremni stadij za duhovne vježbe prema bilješci [19] kakvim se bavi ovaj priručnik, pretpostavlja da je vježbatelj ili već vođen u molitvi i razvija se u njoj ili se s lakoćom počinje koristi takvim molitvenim strukturama. Ako je tako, ovih je prvih šest poglavlja pregled, učvršćenje metoda i struktura koje se na početku duhovnih vježbi pretpostavljaju usvojenima. Ako s vašim vježbateljem nije tako, ovih je prvih šest poglavlja, u sažetom obliku, priprava koja će možda potrajati duže no što je ovim priručnikom predloženo. Jedan od vrlo korisnih pristupa koje nisam dao u ovom priručniku za pripremni stadij je pristup blagoslovljene povijesti. Taj pristup predstavlja djelo Johna J. Englisha, D. I. i Guelph Centre of Spirituality u vremenu kad je otkrivanje vlastitih korijena postalo zanimljivo mnogima u Sjevernoj Americi, a psihološke studije učinile popularnima tehnike otkrivanja izvora naše osobnosti u porodici koje smo član. Pristup koji uvodi pojam blagoslovljene povijesti postao je značajan kao pomoćno sredstvo u pripravi za duhovne vježbe. Jedini je razlog što ga nisam uključio u ovaj priručnik taj što je priručnik zamišljen za duhovne pratitelje početnike i molitvene pratitelje koji žele djelovati prema bilješci [19] vježbi. Kada duhovni pratitelj koristi pristup opisan u ovom priručniku, vježbatelj se neizostavno susreće sa svojom blagoslovljenom poviješću, iako na manje formalan način. No, ako pratitelj vježbi nije iskusan, a koristi se pristupom blagoslovljene povijesti obično se ne događa obratno; naime, da se vježbatelj molitvom u kojoj koristi svoju blagoslovljenu povijest istodobno pripravi i za korištenje struktura vježbi. Da biste razumijeli kako se okoristiti nečijom blagoslovljenom poviješću u različitim prilikama duhovnog vodstva, pomoći će vam knjiga Johna J. Englisha, SJSpiritual Freedom: From an Experience of the Ignatian Exercise to the Art of Spiritual Guidance, 2. izdanje (Chicago: Loyola University Press, 1995.), Poglavlje 17, Life Experienced as Graced History, str. 26 i dalje. O nekim korisnim tehnikama kojima vježbateljevu molitvu možete potpomoći njegovom blagoslovljenom povijesti, pogledajte moje Orientations, Vol. 1: A Collection of Helps for Prayer (Guelph: Loyola House, 1994.), My Blessed History, str ; Remembering God s Presence in my History, str

6 poput: Vi ste iz Zagreba! A iz kojeg dijela? Koliko Vaš sin ima godina? Svakako razmijenite telefonske brojeve. Sve neka bude u ozračju običnog razgovora dvaju prijatelja. Nakon uvođenja u radno ozračje, dopustite vježbatelju da izrekne svoje strahove i nadanja. Možete pitati: Što Vas je ponukalo da krenete na duhovne vježbe? Što očekujete? Kad sam ja krenuo na duhovne vježbe na početku sam bio vrlo uplašen. Dugo sam strepio kako će to biti. Kako se Vi osjećate na početku duhovnih vježbi? Dok se razgovor razvija, pažljivo slušajte, sudjelujte i postavljajte pitanja vezana uz ono što vam vježbatelj govori. Obratite pozornost ne samo na riječi koje čujete, nego i na izražene osjećaje. Takvim slušanjem vježbatelju olakšavate da se što bolje izrazi. Na primjer: Vježbatelj: Pratitelj: Vježbatelj: Pratitelj: Ne znam zapravo zašto sam ovdje. (Govoreći pomalo uznemireno i ne gledajući vas u oči) Već sam se odavno htio prijaviti ali znate ne znam Ili bar nisam znao Imam toliko posla izgleda da sve moram sâm učiniti (stanka) Čini se da vi vučete sav posao sve traži vaš angažman? Ma da, u posljednje vrijeme gdje god se okrenem ljudi me mole da im nešto učinim Nisam znao mogu li se upustiti u duhovne vježbe. Već dulje vrijeme odlažete svoj dolazak jer Vas salijeću ljudi s mnogim zbunjujućim zahtjevima Izgleda da ste se bojali da ćete biti prezauzeti kad uđete u duhovne vježbe. Zatim ispitajte kako se vježbatelj služi Svetim pismom u molitvi, ima li, i kakva su mu, iskustva: Imate li što iskustva u molitvi sa Svetim pismom? Što vam pomaže u toj molitvi? Što vas muči i koje su Vam teškoće u takvoj molitvi? Jednostavno slušajte služeći se vještinom slušanja koju ste razvili. Nemojte još podučavati, već ukazujte na ono pozitivno što primjećujete. Nemojte komentirati i ne pokušavajte mijenjati negativnosti onoga što govori. Ponekad je dobro da u ovom početnom stadiju kažete nešto o vlastitim pokušajima molitve sa Svetim pismom, ali to činite jedino ako vidite da ćete tako postići bolji odnos. Vaši razgovori nisu susreti gdje vas dvoje dijelite iskustva, iako nekoliko prvih razgovora nalikuje tomu. Kao duhovni pratitelj budite spremni otkrivati o sebi stvari koje mogu pomoći vježbatelju da sebe bolje razumije, ali pazite da to činite samo ako mu to pomaže. Nikako mu ne otkrivajte o sebi nešto što bi ga moglo omesti i zbuniti; i neka uvijek u središtu bude njegovo iskustvo. Spominjanjem svojeg iskustva možete zbuniti vježbatelja u vezi s njegovim iskustvom. Osim toga, postoji opasnost da vi čujete i tumačite vježbateljeva zapažanja kroz svoje osobno iskustvo, a ne njegovo. Zato bi isticanje vlastitog iskustva moglo dovesti do toga da na vježbatelja projicirate pitanja koja su vama važna. Tako istovremeno sprječavate da on sâm razumije značenje svojeg jedinstvenog iskustva koje, iako nalikuje vašemu, može značiti nešto posve drugo. Nakon što ste ispitali koliko je vježbatelj upućen u molitvu sa Svetim pismom, možete oblikovati prikladan pristup. Razgovarajte o vremenu odvojenom za molitvu tijekom duhovnih vježbi: Kad ste saznali za duhovne vježbe, vjerojatno ste čuli da je potrebno dnevno odvojiti najmanje sat vremena za molitvu. Kako Vam se to čini? Ponovno pustite vježbatelja da se izjasni. Dogovorite se koje bi doba dana u njegovu slučaju bilo najbolje odabrati za molitvu. Predložite mu da sâm ispita što bi bilo najbolje s obzirom na: a) mjesto molitve b) vrijeme molitve c) trajanje molitve d) što sve treba žrtvovati tijekom obavljanja duhovnih vježbi; npr. omiljenu televizijsku seriju itd. Ukoliko vježbatelj smatra da neće moći odvojiti toliko vremena, možete u ovom stadiju predložiti najmanje pola sata dnevne molitve potičući ga da to vrijeme postupno produljuje. 6

7 Prema bilješci [19] Duhovnih vježbi idealno bi bilo da vježbatelj za molitvu odvoji dnevno sat i pol vremena, osim na dan razgovora s pratiteljem. Struktura dnevne molitve tada bi izgledala ovako: 5 min.. - neposredna priprava 60 min. - razmatranje 10 min. - pisani osvrt na molitveno iskustvo 15 min. - ispit svijesti na kraju dana Međutim, neki vježbatelji mogu odvojiti samo sat vremena molitve dnevno, pa će to izgledati ovako: 5 min. - neposredna priprava 45 min. - razmatranje 7 min. - pisani osvrt odmah nakon razmatranja 8 min. - ispit svijesti na kraju dana U iznimnim slučajevima kada se vježbatelj zaista ne može obvezati na sat vremena molitve, on će polučiti koliko više bude mogao plodova kroz više od sedam mjeseci ovih duhovnih vježbi iz ovakvog rasporeda: 30 min. - neposredna priprava i razmatranje 5 min. - pisani osvrt 5 min. - ispit svijesti na kraju dana U svakom je od ovih slučajeva obvezivanje na vrijeme trajanja molitve bitno. Trebate se zajednički dogovoriti oko toga. Ukoliko se taj dogovor ne postigne tijekom prvog razgovora, potrudite se da se ostvari do trećega ili četvrtog razgovora. Nekoliko napomena o važnosti strukture molitve. Prije svega, duhovne su vježbe strukturirano molitveno iskustvo i to je dio njihove srži i djelotvornosti. To ne znači i da je u svakom životnom razdoblju potrebna ovako određena struktura molitve. Teoretski, osoba može moliti dvadeset minuta jedan dan, pet minuta drugi dan, sat vremena treći dan i da je kroz takvo molitveno iskustvo Bog vodi. I s takvim nestrukturiranim pristupom osoba tijekom duhovnih vježbi može primati milosti. Međutim, u praksi je vrlo teško usmjeravati vježbatelja s takvim nestrukturiranim molitvenim iskustvom budući da pratitelj nema kriterij ili konstantu prema kojoj bi uočavao pomake. Ključni razlog za inzistiranje na određenoj strukturi pri praćenju vježbatelja kroz duhovne vježbe jest taj da se tako omogućuje procjena onoga što se događa u subjektivnom iskustvu vježbatelja. Izvanjska struktura omogućuje kriterij za raspoznavanje i procjenu subjektivnosti. Ukoliko duhovni pratitelj zna na koju temu vježbatelj moli, koliko dugo, te za koju milost moli, onda raspolaže elementima za prosuđivanje onoga što se događa u vježbateljevu subjektivnom iskustvu. Struktura je važna i za vježbatelja. Ignacije je u tome izričit u tekstu Duhovnih vježbi, kada kaže: Neka vođa duhovnih vježbi vrlo pomno upozori vježbatelja da svaki put ozbiljno nastoji biti mirne savjesti kad se sjeti kako je doista cijeli sat proboravio u vježbi, pa čak radije više nego manje. Neprijatelj se, naime, običava ne malo upinjati da nas skloni da skratimo sat kontemplacije, meditacije ili molitve. Često je vrijeme jedina stvar koju trebamo dijeliti s Bogom; vrijeme je znak naše suradnje s Bogom. Ako nam se čini da prolazimo suhoću i ništa nam se ne događa, naša vjernost vremenu određenom za molitvu odraz je naše vjernosti Bogu. Na praktičnoj razini, vrijeme molitve je poput ostalih ritmova u ljudskom životu. Živimo unutar vremena određenog za rad, igru, jelo, spavanje, itd. Naš je život ispunjen raznim djelatnostima pa ako vrijeme za duhovne vježbe nije strogo određeno, može se lako zametnuti. Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, bilješka [12]. 7

8 Onog trenutka kad se čvrsto odlučimo za molitvu, otkrivamo kako ona prodire u sve ostale dnevne djelatnosti. Nakon što ste s vježbateljem raspravili strukturu dnevne molitve, uručite mu materijal Prve molitvene cjeline. Objasnite kako su tekstovi od a) do f) predviđeni svaki za jedan dan. Dodatna su čitanja ovdje samo zato da se upotpuni, ukoliko vježbatelj želi, njegovo duhovno štivo mimo vremena predviđenog za dnevno obavljanje duhovnih vježbi. Ta mu čitanja mogu pomoći u stvaranju ozračja za taj dan. Pratitelju će ona moći poslužiti da prilagodi vodstvo: a) da produži temu tog tjedna; b) da zamijeni molitveni tekst s onim koji smatra prikladnijim za svog vježbatelja 2. Objasnite temu i milost za koju moli. Napomenite kako je potrebno tijekom svakog dnevnog razmatranja uporno tražiti tu određenu milost. To može biti kratko objašnjenje u obliku prijedloga: Možete iskreno zamoliti Boga da Vam pokaže koliko mu je stalo do Vas Dopustite si osjećaj kako Vam je Bog blizu Osjetite Božju blizinu Ako je ne osjećate, ili ste ljuti, recite to Bogu. Recite mu kako se osjećate zbog svega što se događa. U ovom trenutku možete reći nešto o osluškivanju u molitvi. Vježbatelju govorite u skladu s njegovim potrebama koje ste uočili ranije u razgovoru, npr., ako ste primijetili da je jako zaokupljen poslom, mogli biste reći nešto poput ovoga: Kad molite, pokušajte se opustiti. Neka Bog bude s Vama. Neka Vam Bog pokaže što treba, umjesto da se mučite ne biste li se sâmi tomu dovinuli. Ukoliko je vježbatelj zbunjen ili nesabran, možete reći: Dok molite, usredotočite se na jednu stvar. Ostanite tako kao kada se polako u ustima topi bombon, nemojte ga odmah progutati. Ili kao da se namačete u kadi, umjesto da uletite i izletite s tuširanja. Na kraju razgovora možete napraviti kratak sažetak svega o čemu ste razgovarali. Dogovorite vrijeme i mjesto za sljedeći susret. Mogli biste završiti na primjer ovako: Na sljedećem ćemo susretu razgovarati o tome kako je Bog bio prisutan u Vašoj molitvi. Nemojte puno brinuti o tome. Mora proći neko vrijeme da se naviknemo jedan na drugoga i da s lakoćom izlažete ono što se dogodilo. Možda bi bilo dobro zapisati nakon razmatranja što ste primijetili. Učinite to nakon, a ne tijekom razmatranja. To nam može koristiti u našem sljedećem razgovoru.» 2 Molitvene cjeline odgovaraju tjednima i predlažu razmatranja za svaki dan osim dana za razgovor s pratiteljem. Dodatne molitvene cjeline nalaze se iza Tridesete molitvene cjeline i u njima je pristup malo izmijenjen. Želite li da razmatranje bude i onog dana kad je razgovor, predložite: ponavljanje, posebno vrijeme za osvrt kojim će se vježbatelj pripremiti za razgovor ili novo razmatranje na svetopisamski tekst iz dodatnih čitanja. Sve molitvene cjeline pretpostavljaju da ćete se s vježbateljem sresti nakon razmatranja f). No, kako vježbe napreduju, bit će bolje to učiniti na dan nakon dva razmatranja nove molitvene cjeline, obično a) i b), a prije ponavljanja, jer je svrha ponavljanja nastaviti duhovni pokret koji se počeo događati. Pomognete li vježbatelju prepoznati taj pokret i potaknete li ga da ga već u sljedećem razmatranju nastavi, oboje ćete moći pravilnije razlučivati. 8

9 Sažetak Posebne napomene: stvorite ozračje vjere i blagosti malo se upoznajte razmijenite imena, telefonske brojeve, dogovorite vrijeme kada ćete se čuti itd. dopustite vježbatelju da izrazi svoje strahove i nadanja izložite dnevnu strukturu molitve i pokušajte odabrati vrijeme za dnevno razmatranje ukratko objasnite što je osvrt počnite govoriti o osluškivanju u molitvi uručite vježbatelju materijal Prve molitvene cjeline i recite mu što je središte te cjeline dogovorite se o mjestu i vremenu sljedećeg razgovora 9

10 2. poglavlje Cilj razdoblja priprave Slušanje o molitvenom iskustvu Prve molitvene cjeline Uvod u Drugu molitvenu cjelinu Slušajući vježbatelja, kontekst vam je sadržaj razdoblja priprave za duhovne vježbe. Dok slušate i razgovarate s vježbateljem, trebali biste neprestano imati na umu ovo pitanje: Kakva je pomoć vježbatelju potrebna za obavljanje duhovnih vježbi? Kako bismo bolje shvatili ovo općenito pitanje, promotrit ćemo molitveni tekst prvog dana Prve molitvene cjeline. S obzirom na to da sveti Ignacije, prema [20], predviđa da mjesečne duhovne vježbe počnu s pet vježbi Prve molitvene cjeline prvoga dana, možemo nabrojiti tvrdnje koje opisuju vježbatelja koji je teoretski «spreman» ili otvoren. Osoba treba imati ove sposobnosti i osobine: u molitvi se koristi maštom [47], [53] pravi osvrt [77] i uočava važnost ponavljanja [62] ima osoban odnos s Isusom i žarku želju još bolje mu služiti [20], [53] može provesti sat vremena u kontemplaciji koja uključuje korištenje mašte kako je to u kontemplaciji Evanđelja Drugoga tjedna [53] može jasno izreći svoja iskustva [17] Ovi su zahtjevi vrlo visoki. Jedna moja kolegica, također duhovni pratitelj, o njima mi je rekla: Ovakvoj osobi niti ne trebaju duhovne vježbe. Mislila je pritom na to kako je ponekad cilj davanja duhovnih vježbi upravo taj, da osoba stekne ove sposobnosti i osobine. Idealno bi bilo vježbatelja poticati da ove sposobnosti i osobine razvija tijekom razdoblja priprave, a ono može trajati između pet tjedana i dvije godine! Valja se nadati kako će kroz to razdoblje vježbatelj razviti dovoljnu otvorenost u molitvi, te će se moći okoristiti duhovnim vježbama počevši od prve vježbe Prvoga tjedna. Nemojte biti pretjerano obeshrabreni ako vašem vježbatelju nisu svojstvene sve osobine o kojima govorimo. Ukoliko kao duhovni pratitelj zaključite da vaš vježbatelj nije spreman ići dalje, produžite ovo razdoblje. 3 Ovdje je popis točaka koje vam mogu pomoći u sagledavanju pripremnog stadija. Točke su poredane po važnosti; prva je poželjnija od druge i tako redom. 4 Smatrate li da bi vježbatelju bilo potrebno vrlo dugo razdoblje kako bi postao doista spreman, predlažem da se zadovoljite s prvih pet ili šest točaka: 1) sposobnost da moli minuta nad riječju Svetog pisma; 2) određena sposobnost da se tijekom molitve opusti; 3) prihvaćanje toga da Bog preuzima vodstvo i da je ovo rad koji Bog obavlja; 4) sposobnost napraviti osvrt s onoliko pojedinosti koliko mu je potrebno za praćenje molitvenih zbivanja; 5) iskustvo da je stvorenje koje je istovremeno ovisno i ljubljeno; 6) stalno sve veća želja biti otvoren za komunikaciju s Bogom; 7) određeno razumijevanje značenja duhovne slobode, barem na razini razumskog shvaćanja, te želja za duhovnom slobodom; 8) sposobnost molitve za milost i uočavanje njezine važnosti; 3 Za ovo se možete koristiti molitvenim materijalom koji se na nekoliko mjesta pojavljuje u Orientations, Vol.1: A Collection of Helps for Prayer (Guelph: Loyola House, 1994.) 4 U ovom priručniku, 31. poglavlje, Rani stadiji u duhovnom vodstvu pokazuje kako je izlučen ovaj popis i kako se može korisno podijeliti pod četirima temeljnim naslovima. 10

11 9) sposobnost pravljenja ispita svijesti; 10) korištenje različitih položaja tijela u molitvi; 11) osjećaj za Božju svetost; 12) otvoren stav prema životu - život kao otajstvo prije nego problem; 13) realno prihvaćanje svojih darova i slabosti; 14) svijest o postojanju skrivenih pobuda i poriva u srcu. Ovo je nepotpun popis, ali će vam koristiti u određivanju načina na koji ćete pomoći vježbatelju. Neke točke (npr. 9.) treba objasniti, dok se neke (npr. 12.) ostvaruju poticanjem određenog smjera vježbateljevih unutarnjih procesa. Većina točaka traži oboje: objašnjenje i poticaj. Kao što se vjerojatno sjećate iz vlastitih duhovnih vježbi, neke ste stvari shvatili tek nakon što ste ih iskusili, iako su vam ih bili objasnili. Na primjer, osvrt ima smisla i vježbatelj ga shvaća tek nakon što ga dovoljno dugo vježba. Nadamo se kako će na kraju ovog razdoblja priprave za duhovne vježbe, vježbatelj razviti ili produbiti kontemplativni stav. To je otvorenost - srce koje osluškuje; sposobnost da se čovjek opusti i pusti Boga da čini dok on miruje, sposobnost dopuštanja sebi da djeluje prema Božjim poticajima, a ne da sâm nadzire svoju molitvu. Osoba je razvila kontemplativan stav onda kada dopusti biti iznenađen iznenadi u molitvi, jer tada Božja riječ može otkriti tajne osjećaje srca. Osoba ima kontemplativan stav kada dopušta otajstvu Boga doticati njezino vlastito otajstvo, kada se njezin stvarni život odvija pod utjecajem Božje riječi. Uvijek treba paziti na ravnotežu! Navest ćemo neke tipične primjere kojima vježbatelji pokazuju kako nisu stekli kontemplativni stav. Prije svega, intelektualni će se vježbatelj prema razmatranjima odnositi kao prema lekcijama. On ih pretvara u neku vrstu proučavanja Biblije. Vrlo često će se zanimati za pojmove, uzore, pravednu stvar, pisani zakon, pravedan red, obveze. Drugi je tip osoba koja se ne može sabrati i usredotočiti. Takva osoba kao da se neprestano vrti u krug, a ponekad je razlog tomu nespremnost na suočavanje s određenim osobnim problemima, odbijanje uočavanje stvarnih osjećaja. Često se čini kako osoba pogrešno razumije što joj govorite ili se uzbuđuje zbog krivih stvari i djeluje nesposobnom uočiti bît stvari. Treći je tip zanesenjak koji preuveličava stvari. Njegova unutarnja zbivanja koja iznosi često budu nabijena osjećajima, pa i simbolizmom. Ponekad je tako melodramatičan u izražavanju svog molitvenog iskustva, pa djeluje kao da je izgubio vezu sa stvarnošću. Kod vježbatelja koji pokazuju neke od ovih osobina, vaš pristup treba poticati ravnotežu. Osobu koja intelektualizira treba postepeno naučiti kako će obratiti pozornost na osjećaje. Osobu koja nije sabrana osobu treba polako naučiti kako će se usredotočiti samo na jednu stvar, a ne dvadeset i pet različitih. Zanesenjak pak treba obratiti pozornost na spoznajni značaj teksta nad kojim moli. Bez sumnje, budući da su duhovne vježbe strukturirano iskustvo, jedna od vaših uloga u ovom stadiju je poučavanje: kako praviti osvrt, koji molitveni položaj zauzeti, kako napraviti ispit svijesti, itd. Međutim, vaša prvotna uloga 5 u pripremi vježbatelja za duhovne vježbe jest poticati ga na uočavanje vlastitih unutarnjih iskustava jer je to najdjelotvorniji način razvijanja kontemplativnog stava. Kako ćemo to postići? Tako što ćemo vježbatelju pomagati u jasnom izražavanju osobnog unutarnjeg iskustva. Pomoć pružamo i izravno i posredno. U izravnijem pristupu počnite s neosobnim pitanjima koja vježbatelj neće shvatiti kao prijetnju. Zatim polako prijeđite na pitanja o njegovim unutarnjim stvarima, osjećajima, reakcijama. Na početku možete pitati: «Na temelju kojeg odlomka ste molili?» «Je li Vam vrijeme proteklo brzo ili sporo?» «Što Vas se dojmilo tijekom molitve?» 5 Pogledajte poglavlje o primjećivanju unutarnjih činjenica u The Practice of Sprirtual Direction (New York: The Seabury Press, 1982.) Williama A. Barrya, SJ i Villiama J. Connollya, SJ 11

12 «Koji Vam se dio biblijskog teksta svidio?» «Koji Vam se dio biblijskog teksta nije svidio?» Ako vježbatelj ostaje na površinskoj razini razgovora, potaknite ga da bude podrobniji, ali budite zadovoljni i površnom naravi njegovih reakcija. Kasnije, kada se privikne na vas i ono što mu se događa tijekom molitve, olakšajte mu izražavanje njegovih dubljih molitvenih iskustava: Zanima me kako doživljavate ovaj psalam. Što Vas se najviše dojmilo? Kako ste se osjećali nakon što ste ga pročitali? Možete mu spomenuti nekoliko vrsta osjećaja: Jeste li se osjećali dobro (sretno, tužno, ravnodušno, ohrabreno, obeshrabreno)? Duhovni pratitelj rijetko bi trebao pitati Zašto? Sjetite se sebe kako ste pokušavali izreći nešto i kada vas je onda slušatelj upitao, Zašto si se tako osjećao? ili Zašto te to pogodilo? i slična pitanja koja su tražila razloge. Kako ste reagirali na takva pitanja? Većina ljudi tada skrene s onoga što su htjeli reći. Pitanje Zašto? zvuči prijeteće. Teorija ljudskih odnosa koja se zasniva na iskustvu pokazuje kako takva pitanja više ometaju odnos i komunikaciju nego što ih njeguju. To je osobito izraženo u ovom stadiju. 6 Općenito, tijekom ovog razdoblja pomagat ćete vježbatelju izreći i prepoznati svoje osjećaje i misli o životu koje izviru iz molitve. Kako postaju sve jasnije, potičite ga da ih izrekne Bogu: Jeste li s Bogom porazgovarali o tim osjećajima? Ne bojte se pokazati kako se zaista osjećate tijekom molitve. Vježbatelju ponekad pomogne usporedba razgovora s Bogom i dvosmjernog razgovora: Zamislite da Isus sjedi nasuprot Vas. Recite mu o čemu razmišljate i što Vam je na srcu. Tada se utišajte i zamislite da Vam Isus odgovora. Uđite u razgovor. Pomozite vježbatelju čim bolje izraziti dublje značenje onoga što izvire u molitvi, a vezano je s njegovim životom. Postavljajte mu neizravna pitanja temeljena na onom što vam on sâm kaže: Pratitelj: Koje je osjećaje u Vama pobudio ovaj psalam? Vježbatelj: (duža stanka) Malo sam se iznenadio Čini mi se glupo na taj način reagirati, ali dogodilo mi se Pratitelj: Vježbatelj: Pratitelj: Iznenadili ste se što ste se uznemirili Da, jesam Stvarno vjerujem da je Bogu stalo do mene i zato nisam mogao razumjeti zašto sam se tako uznemirio. Na kraju krajeva, ja sam stvorenje, a On je Stvoritelj (pažljivo primjećujući) Niste očekivali takvo zbunjujuće iskustvo zato što stvarno vjerujete da je Bogu jako stalo do Vas. Započeli ste s pitanjima koja ne traže osobne odgovore. Sada, međutim, polako možete prijeći na izravan pristup, jer vježbatelj počinje govoriti o stvarima koje otkrivaju njegovu nutrinu. Nedvojbeno ćete naići na vježbatelja koji će odmah prijeći na ovu dublju razinu. Kako vježbatelj uči promatrati zbivanja u svojoj nutrini, razvija se kontemplativan stav koji mu pomaže posvijestiti ono što je zapravo u njemu prisutno tijekom molitvenih iskustava i hrabri ga u prepuštanju tih unutarnjih reakcija Bogu. Kako vježbatelj sve bolje izražava svoje iskustvo, tako je sve važniji poticaj na konkretnost. Poopćavanje može značiti vrlo mnogo stvari. Izjava poput: Shvatio sam da sam tijekom prošlog tjedna stvarno nosio križ., može značiti: Sukobio sam se sa svojim sinom u vezi jedne moje slabosti koju sam pokušavao sakriti i taj je sukob za mene bio posramljujući. ili može značiti: Bio sam vrlo nesabran tijekom molitve i teško mi je palo kad sam shvatio da je moja 6 Kasnije će razvijeni odnos s povjerenjem i prisnošću nadoknaditi mnoge pogreške učinjene u slušanju! Kad ste osnažili vježbatelja da sâm počne razlučivati, kvaliteta povjerenja i uzajamnosti nadoknađuje vaše pogreške. Daljnju pomoć u vezi s vještinama slušanja potražite u Compassioning, Basic Counselling Skills for Christian Care-Givers (Kansas City: Sheed and Ward, 1993.) Margaret Ferris. 12

13 rastresenost vezana uz stvari koje su mi neugodne. Tada pratitelj, pažljivo i blago, treba pitati za značenje ovih općenitih izjava: Oprostite, spomenuli ste nešto u vezi nošenja križa. Žao mi je, ali ne razumijem što ste time točno mislili. ili Možete li mi reći nešto više o tom teškom razdoblju kroz koje ste prolazili? ili Ovaj Vam je tjedan bio pun borbi, kao da ste nosili križ? Kada osoba nije svjesna dubljih reakcija koje su se pojavile tijekom razmatranja, Bog se tada čini dalek ili neosoban. To je kao kada skrivamo nešto od voljene osobe - tada osjećamo da smo se udaljili od nje, a oboje nastojimo ostati na sigurnijem tlu. Kada je vježbatelj nesvjestan svojih dubljih reakcija, pratitelj mu treba pomoći, kako bi one polako izašle na površinu. Nema značajnog napretka tijekom duhovnih vježbi ukoliko se Bogu ne dopušta ulazak u naše stvarne nutarnje reakcije koje se u datom trenutku trebaju očitovati. Često je razlog vježbateljeve nesposobnosti da Bogu dopusti utjecati na njegove dublje nutarnje reakcije povezan s iskrivljenom slikom o Bogu. I bez svijesti o tomu, osoba se prema Bogu može odnositi kao prema tiraninu, filmskom režiseru, ispunitelju želja, velikom projektantu, sucu, lažljivom ljubavniku ili kao prema spoju svega toga. Iskrivljene se slike odnose na Boga, život, bližnje, na sebe. One utječu na to kako slušamo ili izbjegavamo Božju riječ. U bîti, svrha je razdoblja priprave pomaganje u ispravljanju te iskrivljene slike ili barem postavljanje temelja njihovu preoblikovanju, kako bi osoba bila sposobna čuti Božju riječ. Kao ni nama, ni vježbatelju nije lako prepoznati iskrivljene slike na koje nailazi u razmatranju. Sjetimo li se koliko je nama trebalo da ih ispravimo, razumijet ćemo koliko će vjerojatno vježbatelju trebati vremena da se s njima obračuna. Koncept slikâ će poslužiti vježbatelju kao dobro pomoćno sredstvo u poticanju na razmišljanje o tomu kako se odnosi prema životu i Bogu. Životni put sastoji se često od preoblikovanja tih slika. Slike koje netko ima o braku ili karijeri u jednom razdoblju života, u drugom razdoblju budu drugačije. Kakve su naše slike ovisi o čitavom rasponu činjeničnih i psiholoških događaja iz prošlosti koja trebaju biti izliječena, prihvaćena ili priznata. Ona su povezana s onim što smo tijekom godina naučili o sebi i Bogu. Slike su stopljena vjerovanja, kulturni običaji, slika o sebi, misli, sjećanja, djelići naše prošlosti kakvi su nam ostali u sjećanju. 7 Čitavo vrijeme pozorno pratite kako se vježbatelj odnosi prema Bogu i slikama koje djeluju u njegovu životu. Ponekad će pomoći razgovor s vježbateljem o tim slikama. Kako će osoba otkriti iskrivljene slike koje djeluju u njenom životu? Tako što će moliti nad istinitom slikom o Bogu i primjećivati kako na nju reagira. Nakon što ste vježbatelju pomogli da sâm primijeti kako na njega djeluje razmatranje, potaknite ga na izražavanje osjećaja i sjećanja koja su dotaknuta. Postupno mu možete predlagati da pita Boga za daljnje prosvjetljenje o slikama koje sprječavaju veći osobni odnos njega i Boga, pa potom pomalo i mijenja te slike. Promjena slikâ, sa susljednom promjenom svijesti i odnosa s drugima i svijetom, možda će se dogoditi tek nakon što vježbatelj završi duhovne vježbe. Toliko o nekim općim primjedbama koje se odnose na razdoblje priprave i na čitave duhovne vježbe. A sada ću reći nešto više o vašemu drugom razgovoru. Nakon što izmijenite nekoliko riječi dok se ne smjestite, susret biste mogli započeti kratkom molitvom. Ona će vas uvesti u ozračje vjere i u bît stvari, odnosno u sadržaj vježbateljevih razmatranja prošle molitvene cjeline. Ali neka molitva bude kratka jer to nije molitveni susret. Ako se previše usredotočite na tu molitvu, može se stvoriti takoreći 7 O preoblici slika potražite u: John English, SJ, Spiritual Freedom (Chicago: Loyola University Press, 1995.), Poglavlje 16, Transformation: A Change of Images, str. 239 i dalje. 13

14 prepobožno ozračje. Takvo ozračje čak bi moglo odmoći više nego pomoći vježbatelju u otvaranju - moglo bi prouzročiti da vaš odnos i način govora bude nepriličan zrelim osobama. Možete započeti s pitanjem, Što se ovog tjedna događalo u Vašim razmatranjima? Može se dogoditi da vježbatelj neko vrijeme govori o nekim drugim stvarima i tek onda počne govoriti o molitvenom iskustvu. To je posve normalno i prirodno: treba mu neko vrijeme da se usredotoči na sâmo molitveno iskustvo. Sjetite se koliko je vama trebalo vremena! Sada obratite pozornost na sljedeće: a) može li vježbatelj moliti nad riječju Svetog pisma i je li bio vjeran molitvenom vremenu svaki dan; b) kako moli iz Svetoga Pisma; c) što bi moglo pomoći kako bi njegova molitva bila još plodonosnija: položaj, opuštanje, molitva za milost, zaustavljanje na nekoj pouci ili retku zadanog teksta. Nakon ovog razgovora u kojem ćete mnogo slušati i možda u nečemu podučiti, možete se početi usredotočavati izravno na molitveno iskustvo. Ako mislite da će to pomoći, možete vježbatelju predložiti izlaganje jednog od upečatljivijih razmatranja. Sjetite se što je ovdje svrha: podučiti ga kako će izricati svoje unutarnje iskustvo. Kao što kaže izreka: Žuri polako. Vježbatelj će vam govoriti što se događalo u molitvi nad biblijskim tekstovima koji se nalaze u Prvoj molitvenoj cjelini, pa stoga primijetite kako se on odnosi prema slici Boga kao njemu bliskog kao onog koji ga njeguje i hrani, koji se prema njemu majčinski odnosi, koji za njega skrbi i brine o njemu. Ako je moguće, ohrabrujte ga na izražavanje svoje unutarnje reakcije i poučite ga kako ih bilježiti. Zapamtite, mnogim je vidovima izražavanja unutarnjih reakcija potrebno nekoliko tjedana da se razviju i da ih vježbatelj uzmogne lako izraziti i prije no što one počnu izvirati na površinu. Nakon što ste odslušali kako se vježbatelj odnosi prema biblijskim tekstovima o Božjoj blizini, možete neko vrijeme provesti u opuštenom razgovoru. Prošli ste se tjedan predstavili jedan drugome u glavnim crtama, a sada se možete i bolje upoznati. Tijekom ovog razgovora vježbatelju svakako objasnite kako se radi osvrt na razmatranje. Naglasite da osvrt nije podroban izvještaj: da se ne radi tijekom razmatranja, da ga treba ograničiti na svega nekoliko redaka, da je to pokušaj da se na papiru zabilježe osjećaji i iskustva, ne pouke, da on vježbatelju omogući spontanost tijekom razmatranja, da se ništa neće dogoditi zaboravi li što napisati. Osvrt je jedna od najvažnijih duhovnih vježbi. U budućim ćete razgovorima vježbatelja podsjećati na važnost osvrta: Ključno je pitanje koje si postavljate pri pravljenju osvrta: Što se u meni događalo tijekom razmatranja? To znači da ne trebate zapisivati koje su vam misli padale na pamet već se trebate upitati kako ste se osjećali kada su vam se spontano pojavile neke misli Osvrt je sredstvo koje vježbatelju pomaže primjećivati što se događa u razmatranju i da to čini sâm, bez vaše pomoći. S vremenom će učestalo pravljenje osvrta vježbatelja osposobiti da sâm razlučuje duhovne pokrete. Pred kraj razgovora dajte vježbatelju materijal za Drugu molitvenu cjelinu s temom ovisnosti o Bogu i Božjem darivanju sebe sâmoga. Pritom mu možete dati neke napomene u skladu s onim što ste čuli tijekom razgovora. 14

15 Sažetak Posebne napomene: započnite u stavu vjere saznajte kako vježbatelj razmatra riječ Svetoga pisma saznajte kako vježbatelj reagira na Božju blizinu upoznajte se još malo bolje podučite ga pisanju osvrta dajte mu materijal za Drugu molitvenu cjelinu razgovor prilagodite usredotočujući se na vježbateljeve potrebe Općenite napomene: Razdoblje priprave oraspoloži vježbatelja za duhovne vježbe time što u njemu razvija kontemplativan stav kontemplativan se stav njeguje tako što vježbatelj uočava događaje u njegovom unutarnjem iskustvu u poticanju vježbatelja na uočavanje, pomoći će oba pristupa: izravan (pitanjima) i posredan (promišljanjem i djelatnim slušanjem) Razdoblje priprave vježbatelju pomaže u preoblikovanju vlastite slike o Bogu 15

16 3. poglavlje Nastavak Razdoblja priprave Slušanje o molitvenom iskustvu Druge molitvene cjeline Uvod u Treću molitvenu cjelinu Suočavanje s opiranjem Tema Druge molitvene cjeline je stvorenje. Spaja dvije izjave kojima smo se mogli baviti odvojeno tijekom razdoblja priprave: 1) Bog me/nas stvara (koja sadrži sliku Boga kao Stvoritelja koji ljubi) i 2) Bog mi/nam sâmog sebe daruje (koja sadrži sliku Boga koji nas ljubi snažnom ljubavlju [231]). Tema stvorenja ponovno se javlja u Petoj molitvenoj cjelini u kojoj se razmatra Načelo i temelj. Možda ćete procijeniti kako vježbatelju treba više vremena za temu Druge molitvene cjeline. Ako je tako, slijedite svoju procjenu. Jedan od načina da to učinite je taj da temu stvorenja podijelite s obzirom na različite vidove: Bog je Svet (transcendentni vid) stvoreni smo i bića smo ovisna o ljubavi Bog nas je stvorio za sebe sve što imamo je dar Nadamo se da će vježbatelj upečatljivije iskusiti jedan ili drugi od ovih vidova. Možda će to biti osjećaj strahopoštovanja i krhkosti pred svojim Stvoriteljem ili duboki osjećaj klanjanja pred vrijednošću života ili kako sam dio velikoga i prekrasnog plana kozmičkih razmjera ili osjećaj da sam prihvaćen i voljen ili čuđenje nad time kako smo maleni i kako nas svejedno Bog ljubi osobno zajedno sa cijelom ljudskom obitelji ili iskustvo dijeteta Božjeg. Ovo se razdoblje priprave temelji na osnovnim kršćanskim vjerovanjima koja se podrazumijevaju tijekom čitavih duhovnih vježbi. 8 Kao pratitelj, vi se nadate da vježbatelj nema dvojbi u osnovnim kršćanskim vjerovanjima; ne toliko u smislu intelektualnog shvaćanja ili razumskog pristajanja uz predmet vjere, već u smislu iskustva u srcu. Za vježbatelja je vrlo važno imati iskustvo ljubljenog Božjeg djeteta prije nego se suoči s vlastitim grijehom i grijehom svijeta pri kraju Prvoga tjedna duhovnih vježbi. Takvo iskustvo stvara sigurno tlo na kojemu se stoji u trenucima suočavanja s teškim istinama zla, te potiče stav srca koji dopušta osobi da bude otvorenija Božjoj ljubavi koja prosvjetljuje i oprašta. Usprkos pouci i nadi, vježbatelj može i ne steći ovakva iskustva. Možda se još bori uspostaviti s vama dobar odnos. Možda još uči jasno izraziti svoja osobna iskustva. U oba ćete slučaja vjerojatno naći primjerenijim ne ulaziti u dubinu. To je dobro. Ne požurujte vježbatelja i ne stavljajte pred njega svoja očekivanja. Blago ga pratite dok se napinje u rastu. Jednostavno slušajte naznake vidova ovih tema već kako se pojavljuju. Kako se koji vid pojavi, pomozite vježbatelju da ga i sâm uoči. Možda će se vježbatelj tek početi opuštati u Božjoj prisutnosti i postajati svjestan Božje blizine (onoga čemu ste se nadali protekloga tjedna). Potičite sve što se pojavljuje u njegovoj molitvi, čak i ono za što se čini da se trebalo ranije pojaviti. Pomozite mu da sâm uoči svoja iskustva i na svaki način uđe u dublju svijest o sebi kao o ljubljenom Božjem djetetu. Bit će trenutaka kroz duhovne vježbe kada će vježbatelj osjećati odbojnost zbog svoje ograničenosti, ljutnju zbog toga što ne može nadzirati hirove vlastitog života. To je zapravo 8 Vidi 31. i 32. poglavlje Dijela B ovoga priručnika (posebna knjiga). 16

17 osjećaj koji je vezan uz činjenicu da nas nadzire i nama upravlja sveznajući Bog. Iako bi bilo logično da se ovakav osjećaj pojavi sada, pa da vježbatelj ispravi svoju sliku o Bogu prije ulaska u Prvi tjedan, on se često javi kasnije, ponekad u Prvom ili Drugom tjednu 9 duhovnih vježbi. Ako je do takvih opiranja sada došlo, ohrabrujte vježbatelja na iznošenje tih osjećaja u razgovoru s vama, kao i kasnije u razmatranjima, osobito u razgovoru s Bogom. Potaknite ga na molitvu Bogu za prosvjetljenje koje mu je nužno, kako bi mu Bog uistinu bio Bog. Ponekad se takva odbojnost događa i profinjenije, o čemu će se govoriti u sljedećim dijelovima ovog poglavlja. Nakon što ste saslušali i zajednički razlučili i raspravili što se događalo u vježbateljevu molitvenom iskustvu, možete mu dati materijale Treće molitvene cjeline uz koji naputak o tomu kako se njima baviti i za što moliti. Naravno, ti naputci trebaju proizlaziti iz onoga što vam je vježbatelj govorio, a njihov smjer iz onoga što se pojavljuje u razmatranjima. Vaš osjećaj o tomu što je vježbatelju sada potrebno važniji je od svakog molitvenog obrasca. Možda ćete mu predložiti i vraćanje na neki dio Druge molitvene cjeline i bavljenje time čitav ili dio sljedećega tjedna. Tijekom ovog razgovora važno je ispitati kako vježbatelj piše osvrt koji ste mu predstavili prošlog tjedna. Možete ga zamoliti da vam pročita koji od svojih prošlotjednih osvrta. Pisanje osvrta je jedna od vještina koje mu pomažu promisliti svoje molitveno iskustvo i osobno primijetiti Božje pokrete. Nekima će pisanje osvrta biti prilično teško: jedan će htjeti sve zapisati i tako u to ulagati previše vremena, drugi neće znati što treba zapisati, treći će sve tako sustavno posložiti kako bi se i sljedeće godine mogao njime okoristiti! Glavni je problem koji se javlja pri pisanju osvrta taj da osoba zapisuje svoje zaključke o razmatranju, a ne svoje unutarnje reakcije i duhovne pokrete. Osoba ne treba ovdje bilježiti misli koje nadolaze za molitvenog iskustva, već sâmo iskustvo. 10 Ono na što trebate obratiti pozornost su unutarnje reakcije koje su se kod vježbatelja javile za sâmog molitvenog iskustva. Duhovni pratitelj prije svega sluša ono što je izašlo iz vježbateljeva srca tijekom molitvenog iskustva. Stoga je s vremena na vrijeme potrebna određena pouka i provjera kako biste ispitali postaje li vježbatelj osjetljiviji na pokrete, spontane misli i osjećaje koji se pojavljuju tijekom razmatranja. Ponekad bi mogla pomoći, koliko god to umjetno zvučalo, pitanja koja bi ga vodila pri pisanju osvrta nakon svakog molitvenog iskustva u narednih nekoliko tjedana. Međutim, i pored ovakvih pitanja bit će mu potrebno neko vrijeme za postizanje te vještine: a) Koji sam svetopisamski tekst koristio za razmatranje? b) Jesam li čitavo određeno vrijeme posvetio razmatranju? c) Kada sam se u razmatranju osjećao ugodno, a kada neugodno? d) Koji su se osjećaji i misli pojavili u razmatranju? e) Ima li nešto u razmatranju na što bih se kasnije trebao vratiti? f) Koju sam milost molio u Boga? Jesam li je primio? Kako? Dobar će osvrt sadržavati tri vida na koja vježbatelj treba obratiti pozornost: 9 Izvorne Ignacijeve mjesečne duhovne vježbe sastoje se od četiri tjedna. S obzirom da se razmatranja tematski razlikuju od tjedna do tjedna, uvriježeno je i te tematske cjeline nazivati tjednima. 10 Tehnički je naziv koji sv. Ignacije spomin.je u [17] i [32] vježbi: vlastite misli. To nisu spontane misli koje se dogode tijekom razmatranja već misli koje su plod svjesnog promišljanja. Pratitelj treba pažljivo osluškivati unutarnje vježbateljeve reakcije koje se događaju za vrijeme razmatranja. Neke su od ovih reakcija osjećaji, neke su povremene ili dopola razvijene misli, neke su spoj obojega. Mnoge od ovih reakcija proizlaze iz nesvjesnog dijela osobnosti. Svjesnije, nadzirane misli i uvidi nisu prvotno područje razlučivanja [17]. Pratitelj sluša prije svega što izlazi iz vježbateljeva srca. Dalje o ovome možete istražiti u 29. poglavlju. 17

18 prije okolnosti koje su okruživale molitveno iskustvo; priprava, bliža i daljnja (npr. kako su dnevni događaji utjecali na molitvu) za vrijeme promatranje sâmog iskustva i zbivanja tijekom molitve poslije procjena pokreta tijekom molitve (nedovršeno iskustvo, neugoda ili zabrinutost, osjećaj Božje prisutnosti na koji bi se trebalo vratiti) i vježbateljeva odluka da će se vratiti na određeni molitveni tekst (ponavljanje) koji je izazvao značajne reakcije. Ako je prikladno, nakon razgovora o naravi osvrta dajte mu sljedeća objašnjenja o ponavljanju, molitvi za milost i/ili razgovoru. No, pripazite da ga ne presitite objašnjenjima. Ponavljanje, molitva za milost, razgovor Ponavljanje je jedno od najvažnijih dinamičkih značajki u duhovnim vježbama. Nažalost, mnogi ga duhovni pratitelji ne cijene dovoljno. Često ga tumače kao pûko vraćanje na već prijeđenu građu s ciljem da se bolje shvati što je ranije bilo propušteno, kao pri pripremanju za ispit ili nastavni sat. Međutim, ponavljanje je vraćanje na neki pokret u molitvi [62]: na trenutak utjehe (osjećaj uzdizanja, Božje prisutnosti, neočekivano razumijevanje ili dobivanje značenja, itd.), trenutak suhoće (borba, neugoda, osjećaj odsutnosti Boga, itd.), osjećaj duhovnog prosvjetljenja (osjećaj početka ili produbljivanja neke spoznaje koja dotiče srce). Često je vježbatelju teško objasniti koncept ponavljanja. Međutim, s vremenom će se sâm poželjeti vratiti na neki pokret koji mu se dogodio u molitvi i tako ćete znati da je on uistinu ušao u dinamiku duhovnih vježbi. Kasnije, kad počne prepoznavati kako nešto nije dovršeno ili vam kaže da osjeća kako bi se trebao vratiti na neki osjećaj ili misao koja se pojavila, znat ćete da je počeo razlučivati duhove. Ako ste već razgovarali o ponavljanju uoči pristupanja Drugoj molitvenoj cjelini, raspravite s vježbateljem kako mu ono koristi. Možete npr. početi pitanjem: Kada si odabirao molitvene tekstove za razmatranje d), e) i f), zašto si se odlučio za te i te tekstove? U razgovorima koji slijede, ponavljanja možete potaknuti pitanjima poput: Prepoznaješ li trenutak u molitvi na koji osjećaš da bi se trebao vratiti? Zašto tako misliš? Ponavljanje možete objasniti i ovako: U svom osvrtu obrati pozornost na to koji te pokreti pozivaju da se na njih vratiš. Ponekad će na to ukazivati nelagoda ili osjećaj Božje prisutnosti koji te zovu da se vratiš i provedeš još neko vrijeme u tom ozračju. Kroz ponavljanje pokazuješ poštovanje prema pokretima Duha u tebi. Vrati se i ne boj se u naredne vježbe uključiti neke točke iz ranijih molitvenih iskustava. Možda će proteći nekoliko tjedana dok vježbatelj ne počne uviđati važnost ponavljanja. Vi sada samo počnite o tomu govoriti i nastavite ga u tom smjeru osvještavati tijekom njegovog duhovnog putovanja. Molitva za milost nije nešto što radimo samo na početku svakog razmatranja. Za milost nastavljamo moliti tijekom cijelog razmatranja i razgovora s Bogom. Moliti za milost je prije svega priznanje da je rast u molitvi Božji dar, a ne naš rad. Time se stavljamo u položaj primatelja, a ne činitelja onoga bitnoga u razmatranju. Ignacije to neprestano savjetuje i upućuje vježbatelja da molitvu za milost uvrsti u svako razmatranje. Dok to čini, ostavlja dio svoga bića otvorenim za primanje milosti; određeno područje svog života prepušta Božjem djelovanju. Kako moli za milost, polako uočava da ta opća milost postaje sve više osobna i usklađena s njegovim potrebama. Na primjer, na početku tjedna moli za svijest o tome da se njegov Stvoritelj prema njemu odnosi osobno. Prema sredini tjedna uočava neke strahove koji se u njemu pri tom pojavljuju: recimo, strah da bi mu se itko osobno obraćao ili strah od prisnosti. U skladu s time, počinje moliti za povjerenje koje mu je potrebno. Dobro je često tijekom 18

19 razgovora pitati svog vježbatelja, i to u svakom razdoblju duhovnih vježbi: Što osjećate da Vam sada osobito treba? Time ga zapravo navodite da odredi milost koju traži. Možete mu predložiti i sljedeće: Ako Vam se čini da ne primate milost koju ste tražili, porazgovarajte o tome s Isusom! U modelu koji Ignacije naglašava, razgovor se smješta pred kraj razmatranja. Ukoliko ga vježbatelj već nije obavio ranije u razmatranju, trebao bi to sada učiniti. Razgovor je tehnika prikladna u svakom trenu, a u njega ulazi kad osjeti da je pravo vrijeme. Ponekad je to već dok moli za milost. Razgovor se odvija kao kad prijatelj razgovara s prijateljem [54]. Tijekom razgovora osoba izlijeva svoje misli Bogu [53], razgovara o onome što joj se događa, bila to kušnja, suhoća, utjeha ili želja. Govori o onomu što treba: traži savjet, pita kako bi mogao biti otvoreniji, moli za prosvjetljenje u vezi s nekom stvari [199]. Kao i svaki drugi razgovor i ovaj je dvosmjeran. On nije niti monolog niti bi se smio zamjenjivati s molitvom prošnje. U ovom je stadiju razgovor sredstvo otkrivanja, a kasnije on postaje sredstvo slobode. 11 Kada osoba govori o svojim iskustvima i iznosi svoje misli, tada oslobađa manje osviještene dijelove srca. Otkrivenja dolaze iz čovjeka zahvaljujući milosti Božjeg prosvjetljenja. Često osoba započne razgovor na jedan način, a onda se zaboravi i zatekne se kako izriče svoje dublje i neočekivane želje. U otkrivanju tih želja i u nagovještaju rastuće duhovne slobode, prepoznaje se poticaj Duha. Kao što je već rečeno u prošlom poglavlju, razgovor teče u oba smjera dvosmjeran je. Vježbatelji često bez problema govore Isusu ili Bogu kao ocu ili majci, ali teškoće se javljaju kada trebaju razgovarati s njima. Dobro je potaknuti vježbatelja da upregne maštu kako bi ušao u ovaj razgovor. Suhoća i opiranje Ostatak ovog poglavlja bavit će se predmetom koji se može pojaviti u ovom, ali i u kojem drugom stadiju duhovnih vježbi. 12 Radi se o opiranju. Pretpostavimo da je vježbatelj vrlo dobro razmatrao i da je svoja iskustva s lakoćom iznosio. Sada vam dolazi i kaže kako je imao užasan tjedan: Uopće se nisam mogao sabrati. Prošli su mi tjedan razmatranja išla tako dobro, a ovaj je tjedan bio posve drugačiji! Kako ćete istražiti ovo vježbateljevo iskustvo i odgovoriti na njega, nakon što ste ga saslušali? Prije svega valja ispitati izvanjske uvjete molitve. Je li čitavo predviđeno vrijeme provodio u molitvi? Kako se pripremio za razmatranje? Je li prethodno pripremio sve što mu je za razmatranje bilo potrebno [6]? Događa li se što u njegovu životu što ga brine? Ako je tako, je li to iznio u molitvi ili je molitvu pokušao odvojiti od stvarnog života? Je li nastavio biti velikodušan? Ima li u svemu ovomu možda čega psihološke naravi, kao što je iscrpljenost? Pojavi li se razlog na nekom od ovih izvanjskih područja, zadržite se na toj razini. Ne tražite ništa profinjenije, ako odgovor nađete na razini očitoga. Izgleda li što kao patka, kvače li kao patka, pliva li kao patka, to i nazovite patkom! No, pretpostavimo i da se ništa od navedenoga ne može primijeniti na prošlotjednu vježbateljevu borbu. Onda možete pretpostaviti da se on na neki način udaljava od Boga. Pobuđuje li neki molitveni tekst u njemu sliku Boga koja nije u skladu s njegovim biblijskim likom? Možda je iskusio ljutnju, odbojnost, strah ili tugu? Nemogućnost da se umiri u molitvi ponekad je znak pobuđenih reakcija. Pojavljuju li se u njegovu iskustvu sjećanja s kojima se treba 11 Kao u bilješci [157] Napomena i u trostrukom razgovoru u bilješkama [63], [147], [156], [159]. 12 U svojoj knjizi The Discerning Heart: Discovering a Personal God (Chicago: Loyola University Press, 1993.), Maureen Conroy, R.S.M ilustracijama objašnjava kako vježbatelj raste kada ga se hrabri na ustrajnost. Pogledajte 7. poglavlje ovog priručnika. Također, upoznajte se s drugom polovinom njezine knjige u kojoj su stvarni primjeri slušanja za vrijeme kojega pratitelj promišlja što čuje i primjeri vodstva koje u kontekstu duhovnog vodstva opslužuje dušu i Pravila za raspoznavanje duhova. 19