ZAŠTITA NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ OD GODINE DO DANAS VLADISLAVA TADIĆ, DIPL. PRAVNIK

Transcription

1

2 SADRŽAJ APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ VIŠESTRUKO UGOVARANJE OTUĐENJA PROF. DR. DUŠKO MEDIĆ MJERENJE RADNOG UČINKA DR.SC. EDIN MEHIĆ ZNAČAJ KRITERIJA ZA DODJELU UGOVORA ADMIR ĆEBIĆ, DIPL. ECC. PROVOĐENJE PREGOVARAČKOG POSTUPKA NABAVKE DRAGANA RIBIĆ, DIPL. IUR. NABAVKA HIGIJENSKOG MATERIJALA I SREDSTAVA ZA ČIŠĆENJE IVANA GRGIĆ, DIPL. ECC ZAŠTITA NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ OD GODINE DO DANAS VLADISLAVA TADIĆ, DIPL. PRAVNIK OBLICI MODELA RESTORATIVNE PRAVDE RIALDA ĆOROVIĆ, MR. IUR. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU (DRUŠTVA LICA I KAPITALA) ANĐA KUZEK, DIPL. IUR. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU PREMA NOVOM ZAKONU O NASLJEĐIVANJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE NIJAZ MUSIĆ, MR. IUR SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI (FBIH) LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIPL. IUR. DR. SC. EDIN MEHIĆ GORDANA STOJAKOVIĆ, SUDIJA KANTONALNOG SUDA RADNI ODNOSI (RS) VLADISLAVA TADIĆ, DIPL. IUR. MILENA MAJSTOROVIĆ, DIPL. IUR. JAVNE NABAVKE ADMIR ĆEBIĆ, DIPL.ECC. IVANA GRGIĆ, DIPL.ECC. 50 ZAŠTITA PRAVA RADNIKA PRED AGENCIJOM ZA MIRNO RJEŠAVANJE KAO PREDUSLOV ZA PODNOŠENJE TUŽBE DANIJELA RADONIĆ, DIPL. IUR. ONLINE IZDANJE BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 3

3 UPUTE AUTORIMA Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji. PRAVNI SAVJETNIK Mjesečni naučni i stručni časopis IZDAVAČ: Refam creative solutions REC doo Društvo za istraživanje i unaprjeđenje lokalnog i regionalnog razvoja rec.doo@bih.net.ba rec@rec.ba Bosna i Hercegovina, Sarajevo Tabašnica 8/1 tel.: fax.: GSM: ZA IZDAVAČA: dr. sc. Fadil Šero GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: dr. sc. Fadil Šero LEKTOR: Mirza Hajdarović Grafički dizajn: Admir Alihodžić ŠTAMPA: Štamparija Fojnica, Fojnica Godišnja pretplata na štampano izdanje je 250 KM Godišnja pretplata na elektronsko izdanje je 200 KM Polugodišnja pretplata je 125 KM Cijena po primjerku je 25 KM U cijenu je uključen PDV ŽR Vakufska banka dd Sarajevo: Objavljujemo: stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora; komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili podzakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja časopisa; članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse; kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i prevode dosad neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese. Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove: 1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti troškovi idu na teret autora; 2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što više podnaslova; 3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i ; 4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja; 5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta; 6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak čine odgovori na pitanja i sudska praksa; 7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet, gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta; 8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica; 9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu u razmatranje i stav recenzenta. Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove. ISSN Časopis izlazi mjesečno. 4 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

4 SVAKODNEVNI SAVJETODAVNI SERVIS IZ OBLASTI RADNIH ODNOSA PUTEM TELEFONA OD GODINE NAŠI PRETPLATNICI NA ČASOPIS PRAVNI SAVJETNIK TELEFONSKIM PUTEM, U PERIODU OD 11: 00 13:00 SVAKIM RADNIM DANOM, MOGU DOBITI ODGOVOR ILI SAVJET IZ OBLASTI RADNIH ODNO- SA, RADA JAVNIH USTAVNO- VA I JAVNIH PREDUZEĆA. POZOVITE: LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIP. IUR. EKSPERT ZA RADNO PRAVO, ĆE ODGOVARATI NA VAŠA PITANJA.

5 KAKO SE MOŽETE PRETPLATITI NA ČASOPIS PRAVNI SAVJETNIK? JAVNE NABAVKE Pretplata na časopis Pravni savjetnik odnosi se na BIBLIOTEK A Posjetite nas na kalendarsku godinu tj. za period godine. Obnovu pretplate možete izvršiti na jedan od slijedećih načina: Popunjavanjem narudžbenice na stranici (dio TENDERSKA DOKUMENTACIJA PRETPLATA) PLAN, POSTUPCI I UGOVORI IZ JAVNIH NABAVKI Popunjavanjem narudžbenice i dostavljanje iste na epriprema PONUDE mail: rec@rec.ba Popunjavanjem narudžbenice i dostavljanje iste na fax broj ISPORUKA Popunjavanjem narudžbenice i dostavljanje iste na JE BESPLATNA... adresu: Tabašanica 8/1, Sarajevo PRIRUČNIK PLANIRANJE JAVNIH NABAVKI PRIRUČNIK MODELI AKATA U POSTUPCIMA JAVNIH NABAVKI sa CD-om PRIRUČNIK CD MODELI TENDERSKE DOKUMENTACIJE ZA OTVORENI POSTPAK, KONKURENTSKI POSTPAK I DIREKTNI SPORAZUM Našim pretplatnicima nudimo pouzdana i lako dostupna rješenja koja pozitivno utječu na performanse Vašeg poslovanja i poslovne rezultate. 55,00PDV) 86,00PDV) KM (sa KM (sa informacije 85,00PDV) Kontakt 54,00 ) KM (sa PRIRUČNIK CD JAVNE NABAVKE INTERNA AKTA ZA UGOVORNE ORGANE REFAM CREATIVE SOLUTIONS - REC Tabašnica 8/1 Tel/Fax Sarajevo, Bosna i Hercegovina rec@rec.ba; NAŠA ADRESA TELEFON / FAX Tabašnica 8/ Sarajevo, Bosna i Hercegovina KM (sa PDV

6 PRETPLATA ZA godinu

7 BIBLIOTEKA RADNI ODNOSI Posjetite nas na RADNI SPOROVI ZASNIVANJE I PRESTANAK RADNOG ODNOSA INTERNI AKTI POSLODAVCA ISPORUKA JE BESPLATNA... KOMENTAR NOVOG ZAKONA O RADU PRIRUČNIK NOVI ZAKON O RADU FEDERACIJE BIH NOVE NIŽE CIJENE! NAŠIH IZDANJA 115,00 KM (sa PDV) 20,00 KM (sa PDV) WEB / rec@rec.ba

8 POSEBNA PONUDA! KOMENTAR NOVOG ZAKONA O RADU + + PRIRUČNIK IMPLEMENTACIJA ZAKONA O RADU FEDERACIJE BIH SA MODELIMA AKATA CD PRAVILNIK O RADU 211,00 KM (sa PDV) KOMENTAR NOVOG ZAKONA O RADU + + CD PRAVILNIK O RADU PRIRUČNIK NOVI ZAKON O RADU FEDERACIJE BIH 145,00 KM (sa PDV) KOMENTAR NOVOG ZAKONA O RADU + PRIRUČNIK IMPLEMENTACIJA ZAKONA O RADU FEDERACIJE BIH SA MODELIMA AKATA 180,00 KM (sa PDV) NAŠA ADRESA Tabašnica 8/ Sarajevo, Bosna i Hercegovina TELEFON / FAX WEB / rec@rec.ba

9

10 Višestruko ugovaranje otuđenja PROF. DR. DUŠKO MEDIĆ, SUDIJA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE UVOD U svakodnevnom životu nije rijedak slučaj višestrukog otuđenja pokretnih i nepokretnih stvari. Samo postojanje ranijeg pravnog posla ne čini ništavim kasniji pravni posao o otuđenju iste stvari. 1 Obligacionopravni odnosi zasnovani pravnim poslovima između različitih lica su međusobno autonomni. Ovdje postoji sukob pravnih osnova radi sticanja prava svojine na istoj stvari. Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (ZOSPO) 2 bivše SFRJ je regulisao samo situaciju višestrukog otuđenja pokretnih stvari, dok se nije bavio ovakvim otuđenjem kod nepokretnosti. Zakon o stvarnim pravima (ZSP) 3 Republike Srpske propisuje pravila za slučaj višestrukog otuđenja i pokretnih i nepokretnih stvari, što je u svakom slučaju korisno. 1 U obligacionom pravu postoji pravilo da što dvojica ugovore trećeg ne obavezuje. 2 Službeni list SFRJ, br. 6/80 i 36/90. 3 Službeni glasnik RS, br. 124/08, 58/09, 95/11 i 60/15. VIŠESTRUKO UGOVARANJE OTUĐENJA NEPOKRETNOSTI Samim pravnim poslom 4 ne prenosi se pravo svojine, punovažan pravni posao je samo pravni osnov za nastanak ovog prava. Pravnim poslom se uspostavlja obligacionopravni odnos između sticaoca i otuđivaoca radi prenosa prava svojine na određenu stvar. Pored valjanog pravnog osnova, za sticanje prava svojine potreban je i odgovarajući, zakonit način sticanja koji proizvodi pravne učinke prema svima. Kod nepokretnosti to je upis (uknjižba) u javnu evidenciju, koji je kauzalan. Prenos svojine se događa sprovođenjem upisa. Izvršeni upis djeluje od trenutka kada je podnesen zahtjev za upis (ex tunc). 5 Kad više lica s istim vlasnikom zaključi posebne (valjane) pravne poslove radi sticanja prava svojine na istoj nepokretnosti potrebno je utvrditi koji sticalac 4 Pravni posao može biti jednostran, dvostran i višestran. U praksi se najčešće radi o dvostranom pravnom poslu (ugovoru). 5 Vidjeti član 53. ZSP. ima jači pravni osnov za to sticanje. Pošto je kod nas javna evidencija dosta neažurna, problem višestrukog ugovaranja otuđenja nepokretnosti je u praksi bio veoma izražen. Sa početkom rada notara ti slučajevi se rjeđe pojavljuju, jer notari odgovaraju za sigurnost transakcije. Sada notari imaju isključivu nadležnost za zaključenje pravnih poslova u vezi s otuđenjem nepokretnosti i to treba da doprinese pravnoj sigurnosti u ovoj oblasti. Kao što smo istakli, ZOSPO ovaj institut nije regulisao, pa je u pogledu te situacije postojala pravna praznina. Zbog toga se o tome razvila bogata praksa sudova, 6 koja je svoju potvrdu našla u Zaključku broj 6 Život je mnogo suptilniji od propisa i nijedan propis ne može predvidjeti sve one situacije koje između stranaka mogu da budu sporne. Sudska praksa primjenjuje pravo i popunjava zakonske paznine, pa u nekim slučajevima doprinosi stvaranju prava i predstavlja supsidijarni izvor prava, kao što je to slučaj i u ovoj materiji. Vid. sudsku praksu u ovim slučajevima kod: D. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 11

11 3 sa savjetovanja građanskih i građansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda, održanom u Beogradu 28. i godine. To je doprinijelo ujednačavanju sudske prakse na cijelom području bivše SFRJ. Prema tom zaključku, kada je više lica zaključilo posebne pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu nepokretnost, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala socijalističkog samoupravnog društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloupotrebe prava. Kada su svi kupci savjesni, a ni jednom od njih nepokretnost nije predata u državinu niti je neko od njih ishodio upis prava svojine u zemljišnu, odnosno drugu javnu knjigu, jači pravni osnov ima raniji kupac. Ako su svi kupci savjesni, jaču pravnu osnovu ima kupac koji je ishodio upis u zemljišnu, odnosno drugu javnu knjigu, a ako ni jedan od njih to nije ishodio, jači je u pravu kupac kome je nepokretnost predata u državinu. Raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu u odnosu na kasnijeg nesavjesnog kupca. Ovo je i u slučaju kad je prodavac nepokretnost predao u državinu kasnijem nesavjesnom kupcu ili je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišnu, odnosno drugu javnu knjigu. U sporu radi utvrđivanja jačeg pravnog osnova pasivno su legitimisani prodavac i ostali kupci iste nepokretnosti kao jedinstveni suparničari. 7 Zbog prirode pravnog odnosa, spor se može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, pa oni zajedno predstavljaju tuženu stranku. Ako nisu obuhvaćena sva pasivno legitimisana lica, postoji nedostatak stvarne legitimacije na njihovoj strani i to ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva, a ne odbacivanje tužbe. 8 Navedeni zaključak ipak nije predvidio sve situacije koje mogu da nastanu u praksi, pa se može reći da je dosta nepotpun i nedorečen. Primjera radi, nije predviđeno šta će biti ako je jedan kupac ishodio upis, a drugom je nepokretnost predata u državinu i pri tome su obojica bili savjesni, itd. I pored toga što su sudovi prilikom donošenja Zaključka imali u vidu načela slobode uređivanja obligacionih odnosa, 9 morala društva i zabrane Petrović, Dvostruka prodaja iste nepokretnosti, Pravni život, broj 11-12/91, str ; M. Karanikić, Sukob pravnih osnova uzastopnih sticanja iste nepokretnosti, Pravni život, broj 10/01, str ; A. Mitrović, Otuđenje iste nepokretnosti na osnovu dva posebna pravna posla, Pravni život, broj 10/97, str Vid. Bilten Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj 3/86, str Tako i S. Mulabdić, Višestruko ugovaranje otuđenja nekretnine, ZIPS, broj 1145/08, male stranice, Sarajevo, str Član 10. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). zloupotrebe prava, 10 evidentno je da je načelo savjesnosti i poštenja ovdje bilo dominantno. 11 To načelo se odnosi na sve pravne poslove kojima se zasnivaju obligacioni odnosi, pa i na pravne poslove kojima se zasniva obaveza prenosa prava svojine na nepokretnostima. 12 Načelo savjesnosti i poštenja podrazumijeva ponašanje prosječno pažljivog čovjeka u datim okolnostima. Primjena navedenih načela obligacionog prava u ovim sporovima je bila nužna. Postupanje koje je u suprotnosti sa njima dovodilo je do ništavosti pravnog posla, 13 pa je bio ništav i sam upis prava svojine u javnu evidenciju. Utvrđenje ništavosti moglo je tražiti svako zainteresovano lice. Međutim, za odluku u ovim sporovima nije bilo dovoljno da sudovi primijene samo načela obligacionog prava, već su morali da vode računa i o načelima knjižnog prava, koja su njima bila podređena. Savjesnost je imala prioritet u odnosu na načelo upisa, a za savjesnost se tražilo i istraživanje vanknjižnog stanja. 14 Da bi se smatrao savjesnim, svaki potencijalni sticalac je morao da provjeri i knjižno i vanknjižno stanje nepokretnosti zbog njihovog mogućeg neslaganja. 15 Moglo bi se smatrati da je Zaključak na sljedeći način rangirao relevantne činjenice: savjesnost, državina, prethodno zaključeni ugovor, upis u javnu knjigu. To govori o tome koji značaj se davao tom upisu, 16 što je uzrokovano 10 Član 13. ZOO. Vid. V. Vodinelić, Takozvana zloupotreba prava, Beograd, Član 12. ZOO. O načelu savjesnosti i poštenja v. O. Antić, Savesnost i poštenje u obligacionom pravu, Pravni život, broj 10/03, str ; M. Baretić, Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 24, broj 1/03, str ; G. Galev, Načelo savjesnosti i poštenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, supplement, broj 3/03, str O odnosu ustanove višestrukog ugovaranja otuđenja nepokretnosti prema načelu savjesnosti i poštenja v. P. Simonetti, Višestruko ugovaranje otuđenja po Nacrtu zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u: Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse Mostar, 2005, str L. Belanić, Višestruko otuđenje nekretnina, u: Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, Mostar, 2004, str Član 103. ZOO. 14 O tome šire: P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001, str O savjesnosti u prometu nepokretnosti v. P. Trifunović, Savesnost u prometu nepokretnosti, Pravni život, broj 10/96, str M. Povlakić, Uloga savjesnosti kod višestrukog otuđenja iste nepokretnosti i predstojeća reforma zemljišno-knjižnog prava, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLII 1999, Sarajevo, 2000, str. 12 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

12 neažurnošću javnih knjiga za evidenciju nepokretnosti koje nisu odražavale stvarno stanje. Na taj način ove knjige su još više obezvrijeđene i destabilizovane. Načelo povjerenja je bilo gotovo napušteno, a time i sva ostala načela koja su u njegovoj funkciji. No, garancija prava svojine i tržišna privreda su zahtijevali ažuriranje i afirmaciju ovih registara, jer je to pretpostavka za davanje kredita i za strana ulaganja. Zbog toga su se ta pravila pokazala kao neodrživa. 17 ZSP na drugačiji način reguliše ovu materiju stavljajući akcenat na zaštitu povjerenja u istinitost javne evidencije ako je upisano stanje različito od vanknjižnog stanja. Ovaj zakon propisuje da će u slučaju kada je više lica zaključilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja svojine iste nepokretnosti, svojinu steći ono lice koje je kao savjesno prvo podnijelo zahtjev za upis u javnu evidenciju, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje svojine. 18 Zahtjev za upis pripada sticaocu koji se poziva na valjan pravni posao o sticanju prava svojine i na valjanu tabularnu ispravu za upis tog prava. Dakle, načelo upisa je ponovo dobilo značaj koji zaslužuje, a za razrješenje ove situacije bitna je savjesnost onog lica koje je prvo podnijelo zahtjev za upis. To je u saglasnosti sa načelima prvenstva i povjerenja. Zakon propisuje da savjesnost mora postojati u trenutku podnošenja zahtjeva za upis. Međutim, nema sumnje da je ona bitna i u momentu zaključenja pravnog posla, 19 jer ako neko lice tada nije bilo savjesno, teško je pretpostaviti da bi to moglo postati naknadno. Razumljivo je da se savjesnost odnosi na postojanje ranije zaključenog ugovora. Savjesnost se, inače, pretpostavlja. Na taj način postoji adekvatan omjer načela upisa, prvenstva, povjerenja i savjesnosti. Na načelo povjerenja se može pozvati samo savjesni sticalac. Sticalac koji je prvi zaključio punovažan ugovor s otuđivaocem je uvijek savjestan. Da bi se smatrao savjesnim kasniji sticalac mora istražiti samo knjižno stanje, 20 a nema obavezu da istražuje vanknjižno stanje. 21 On se može pouzdati da je ono što je upisano u javnu evidenciju istinito i onda kada to ne odgovara Komparacije radi, Austrijski građanski zakonik u $ 440. predviđa da u slučaju više sticalaca prava svojine svojinu pribavlja onaj ko se uknjižio u zemljišne knjige. Isto je propisivao i Srpski građanski zakonik u $ 298. Prema tome, ovi zakonici su dosljedno primjenjivali načelo upisa, bez obzira na savjesnost sticaoca. 18 Član 57. st. 1 ZSP. 19 Zaštita povjerenja u javnu evidenciju zahtijeva savjesnost kako u trenutku zaključenja pravnog posla, tako i u trenutku podnošenja zahtjeva za upis (član 55. stav 2. ZSP). 20 Poznavanje ovog stanja se pretpostavlja. 21 Član 55. stav 3. ZSP. [ PRAVNI SAVJETNIK ] stvarnom stanju. Sadržina javne evidencije je ne samo istinita nego i potpuna, a to znači da obuhvata sva stvarna prava koja postoje na nepokretnosti. Savjesnost ne smije biti suprotstavljena načelu pouzdanja u javnu evidenciju. Ukoliko je kasniji sticalac nakon podnošenja zahtjeva za upis saznao da je vlasnik ranije otuđio istu nepokretnost drugom licu, to neće dovesti do gubitka njegovog prava svojine, jer kasnija nesavjesnost ne škodi. Ako je jedno od više lica koja su sa vlasnikom zaključila pravni posao radi sticanja svojine iste nepokretnosti podnijelo zahtjev za upis u javnu evidenciju, odnosno izvršilo upis u svoju korist i pri tome bilo nesavjesno, savjesna lica imaju pravo da u roku od tri godine od izvršenog upisa podnesu tužbu za brisanje i uknjižbu prava svojine u svoju korist, kao i da izvrše zabilježbu spora. 22 Ovo je slučaj kada je nesavjesno lice zatražilo upis u javnu evidenciju ili ga već ishodilo, a postoje savjesni sticaoci (jedan ili više njih) koji nisu upisani. Njima stoji na raspolaganju tužba za brisanje i uknjižbu prava svojine u svoju korist u prekluzivnom roku od tri godine od izvršenog upisa. Istovremeno, oni imaju pravo da izvrše i zabilježbu spora, radi zaštite od trećih savjesnih lica koja eventualno mogu steći pravo od nesavjesnog upisanog sticaoca. Ovakvo rješenje je pravično. Kada ne bi bilo vremenskog ograničenja te tužbe bila bi ugrožena pravna sigurnost u pravnom prometu, te suženo načelo povjerenja. 23 Ta tužba se razlikuje od brisovne tužbe, jer se ne radi o situaciji da je nečije upisano knjižno pravo povrijeđeno. 24 Tužitelj mora dokazati da je tuženi sticalac u trenutku zaključenja ugovora i podnošenja zahtjeva za upis znao ili mogao znati da je vlasnik ranije otuđio tu nepokretnost tužitelju i da mu se obavezao na njoj prenijeti pravo svojine. Ukoliko se tužba ne podnese u predviđenom roku nastupa fikcija apsolutne tačnosti i stanje u javnoj evidenciji se smatra istinitim. Zakonodavac propisuje i da je u pravu jače ono lice koje je prije zaključilo pravni posao, a da je najjače ono koje je uvedeno u samostalnu državinu nepokretnosti. 25 Predaja u državinu nepokretnosti ima značaj izvršenja ugovorne obaveze otuđivaoca. Ona sama po sebi ne stvara jači pravni osnov, ali saznanje za predaju u državinu može uticati na savjesnost drugog 22 Član 57. stav 2. ZSP. 23 Vid. P. Simonetti, Višestruko ugovaranje otuđenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 22, broj 1/01, str Neki pravni pisci je nazivaju kvazibrisovnom tužbom v. N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj, Z. Stipković, Stvarno pravo, svezak 1, Zagreb, 2007, str Član 57. stav 3. ZSP. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 13

13 sticaoca. 26 Ovo bi se moglo shvatiti kao regulisanje odnosa između više savjesnih sticaoca. No, ono može da dođe u obzir samo ako niko od savjesnih lica nije zatražio upis u javnu evidenciju. U sukobu upisa i faktičke državine upis dobija prevagu. Ako određeno lice ima prednost na osnovu državine nepokretnosti, on bi imao obavezu da istražuje vanknjižno stanje, što nije intencija zakonodavca. U pogledu ovog dijela može se opravdano postaviti pitanje njegove svrsishodnosti. VIŠESTRUKO UGOVARANJE OTUĐENJA POKRETNIH STVARI ZOSPO je regulisao situaciju višestrukog otuđenja pokretnih stvari tako što je propisao da kada je više lica zaključilo posebne pravne poslove radi sticanja prava svojine na istu pokretnu stvar koja je individualno određena, pravo svojine stiče lice kome je ta stvar prvo predata. 27 Na prvi pogled se uočava da se ovdje ne spominje savjesnost. Smatramo da zakonodavac nije želio isključiti savjesnost sticaoca, jer da mu je to bila intencija sigurno bi to bilo izričito navedeno. 28 Savjesnost sticaoca se pretpostavlja, a ko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Nema nikakvog razloga da se savjesnosti sticaoca daje drugačiji značaj kod sticanja pokretnih i nepokretnih stvari, ratio legis u obje situacije mora biti isti. 29 Pokretna stvar mora biti individualno određena, ona se ne može zamijeniti za drugu stvar. Kod pokretnih stvari predaja je zakonit način sticanja prava svojine. Kada se imaju u vidu različite mogućnosti predaje, u praksi je bila moguća višestruka predaja iste stvari različitim licima. 30 Zbog toga je zakonodavac upotrijebio sintagmu prvo predata. Da je postojao samo jedan oblik predaje to bi bilo suvišno. Pošto je samo jednom licu moguće prenijeti pravo svojine, to se događalo onome kome je stvar prvo predata na način koji priznaje zakon. Ovdje nije od uticaja da li se radilo o fizičkoj, simboličkoj ili fiktivnoj predaji. Bitno je da je predaja ispunjavala sve propisane pretpostavke za sticanje prava svojine. Sticalac je 26 I. Babić, D. Medić, E. Hašić, M.Povlakić, L. Velić, Komentar Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, Sarajevo, 2011, str Član 35. ZOSPO. 28 U nacrtu zakona u odredbi ovog člana je, pored navedenog, stajalo i bez obzira na savjesnost, pa pošto je taj dio u konačnom tekstu izostavljen, to nas navodi na zaključak da je savjesnost u ovom slučaju ipak relevantna. 29 M. Povlakić, Transformacija stvarnog prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str Vid. član 34. ZOSPO. poslije toga uživao zaštitu svog prava prema svima. Naravno, predaja je proizvodila pravno djejstvo samo ako se zasnivala na valjanom pravnom poslu kome je cilj sticanje prava svojine. Ostala lica koja nisu stekla pravo svojine iako su imala valjan pravni osnov sticanja, mogla su od vlasnika tražiti povraćaj cijene i naknadu pričinjene štete. Njihov odnos se uređuje pravilima obligacionog prava. Samim zaključenjem drugog pravnog posla o otuđenju iste stvari se ne vrijeđa pravo prethodnog sticaoca. Do povrede njegovog prava dolazi kada se prenese pravo svojine kasnijem sticaocu. ZSP propisuje da kad je više lica zaključilo pravne poslove radi sticanja svojine iste pokretne stvari koja je individualno određena, svojinu stiče ono lice kome je stvar prvom predata u državinu, ako je savjesno i ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za sticanje svojine. Dakle, ovdje se savjesnost sticaoca izričito naglašava. Razumljivo je da za sticanje moraju biti ispunjene i sve opšte i posebne pretpostavke propisane zakonom. 31 Ostala lica, koja svojinu nisu stekla, imaju samo obligacionopravni zahtjev prema otuđivaocu. I ovaj zakon predviđa predaju pokretne stvari na više propisanih načina, 32 pa zato koristi termin prve predaje. Predaja mora ispunjavati sve pretpostavke za sticanje prava svojine. Ako postoji više savjesnih sticalaca, pravo da zahtijeva predaju stvari u državinu ima sticalac koji je prvi stekao pravni osnov za prenos prava svojine. Ovdje se primjenjuje načelo vremenskog prioriteta - prior tempore potior iure, tj. raniji u vremenu jači u pravu. To načelo se primjenjuje samo između dva ili više obligacionih prava, odnosno između dva ili više lica koja ispunjavaju pravne pretpostavke za sticanje prava svojine. Kada kolidiraju stvarno pravo i obligaciono pravo, prednost je na strani stvarnog prava. 33 Savjesni sticalac može podnijeti tužbu za predaju stvari u državinu protiv dotadašnjeg vlasnika i nesavjesnog držaoca. 34 Ovim se favorizuje savjesno ponašanje u pravnom prometu. Nesavjesno je ono lice koje je znalo da se otuđivalac obavezao prenijeti svojinu drugom licu i da ta obaveza nije prestala. U tom slučaju ovo lice se ponašalo protivno načelu savjesnosti i poštenja koje se odnosi na sve pravne poslove kojima se zasnivaju obligacionopravni odnosi. Zbog toga ono ne može uživati pravnu zaštitu. Na osnovu toga postoji i odštetna odgovornost nesavjesnog sticaoca solidarno s odgovornošću otuđivaoca. 31 ZOSPO to nije naglašavao, ali se ovo pretpostavljalo. 32 Vid. član 109. ZSP. 33 O tome: P. Simonetti, Rasprave iz stvarnog prava..., str Vid. član 110. ZSP. 14 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

14 ZAKLJUČAK Naše pravo ostavlja pravnim subjektima široku slobodu zasnivanja obligacionih odnosa, pa u praksi dolazi i do višestrukog otuđenja pokretnih i nepokretnih stvari. Postojanje više pravnih poslova između različitih lica povodom iste stvari samo po sebi ne dovodi do ništavosti nekog od njih. Problem predstavlja ispunjavanje preuzetih obaveza. Glavna posljedica takvog otuđenja je sukob pravnih osnova lica koja su zaključila ove pravne poslove. Ukoliko je pravno valjan, svaki od tih pravnih poslova može dovesti do sticanja prava svojine. Naravno, pravo svojine može steći samo jedno od tih lica. ZSP propisuje pravila o rješavanju ovog sukoba. Pored savjesnosti, koja je conditio sine qua non, kod pokretnih stvari je relevantan momenat predaje, a kod nepokretnosti momenat podnošenja zahtjeva za upis u javnu evidenciju. Nadamo se da će postojeća rješenja doprinijeti jačanju pravne sigurnosti u pravnom prometu i učvrstiti vladavinu prava na ovim prostorima. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 15

15 MJERENJE RADNOG UČINKA DR.SC. EDIN MEHIĆ SIŽE Autor u članku analizira pojam pravnog instituta mjerenja radnog učinka u kontekstu novog Zakona o radu. Polazi se od stava da se radnik, odnosno, radna snaga tretira kao roba pri čemu namještenici/radnici nude svoja znanja, iskustva, vještine za određenu vrstu poslova a poslodavac na tržištu radne snage kupuje te vještine, znanje, iskustvo i sl. Zbog same prirode članka autor posmatra uži pojam mjerenja radnog učinka i njegovu refleksiju na zaradu radnika koja se utvđuje ugovorom o radu, a sama visina zarade zavisi od prirode, količine i kvaliteta svakog konkretnog posla koji radnik obavlja za poslodavca putem nesamostalne djelatnosti. Auto se fokusira na prihodovnu metodu jer sam učinak ovisi o ostvarenim prihodima i onda je logično da je učinak bolji što su bolje ostvareni prihodi. Međutim, autor ističe da učinak ne zavisi samo od prihoda već na isti utiču i rashodi pa se učinak može definisati kao odnos prihoda i rashoda odnosno ostvarenih ili prodatih proizvoda, usluga i sl kroz utrošena sredstva za ostarenje učinka. Na kraju članka se daje neki elementi ptaktične naravi koji mogu poslužiti u implemntaciji ovog pavog instituta u praksi. KLJUČNE RJEČI: radni učinak, zarada, plaća, istematizacija, planovi rada UVOD Učinak nije novija kategorija i isti je postojao od davnina, jer su svi ekonomski principi, u suštini, zasnovanu na učinku bez obzira na koju sferu se on odnosio. Učinak je bitan sa svih aspakata ekonomije, prava pa i društva kao u cjelini jer ne možemo a da riječ učinak ne sretnemo u bilo kojoj sveri društvenog života, pa o istom se govori i među građanima, jer stalno možemo čuti kako imamo nedjelotvornu (neučinkovitu) administraciju, pravosuđe i sl. Zbog toga se pojam učinka ne može posmatrati kao uski književni pojam i primjenjivati njegova definicija kao riječ, već isti treba posmatrati kroz sve aspekte života obzirom da i obuhvata cjelokupano djelovanje u svim oblastima kako privrednim tako i vanprivrednim oblastima, pa čak i u politici. Pojam učinka obično se veže za pojam rada pa se stoga može i mora povezivati sa radnim okruženjem, motivacijom, zadovoljstvom namještenika-uposlenika i svim onim što utiče na zdravu radnu sredinu koja ima za cilj zadovoljnog radnika, motiviranog radnika s jedne strane i ostvarivanje maksimalnog profita uz minimalne troškove s druge strane. Ovako poimanje učinka nas vodi ka tome da se u modernom svijetu, a i puno prije, možemo slobodno reči od industrijske revolucije radna snaga tretira kao roba pri čemu namještenici-radnici nude svoja znanja, iskustva, vještine za određenu vrstu poslova a poslodavac na tržištu radne snage kupuje te vještine, znanje, iskustvo i sl. Sve ovo i ovako shvatanje dovelo je do toga da je zakonodavac želio da pomiri dvije suprotnosti i da na neki način poslodavca natjera da kroz radni učinak valorizuje namještenika-uposlenika i to na taj način da mu se pored osnovne plate obavezno isplaćuje i dio plate koji se izražava kroz učinak. 16 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

16 Na ovaj način zakonodavac indirektno definiše i cijenu rada jer poslodavca tjera da namještenicimauposlenicima plati to što su uradili s jedne strane, a uposlenke motivira da se trude da imaju što bolji učinak, čime profitira ne samo preduzeće već i društvo u cjelini. Naime, novim zakonskim rješenjem nije više dovoljno definirati samo minimalnu i osnovnu platu već i onaj dio plate koji poslodavac treba da isplati namješteniku-radniku za njegov učinak te se i na taj dio obračunavaju doprinosi čime se povećava socijalna sigurnost, povećava punjenje fondova i sl. Svjedoci smo da je u realnom i društvenom sektoru razlika u primanjima bila enormna i nije nikakva tajna da se u realnom (privatnom) sektoru plata isplaćivala i obračunavala na minimalac dok se u društvenom sektoru plata isplaćivala znatno iznad minimalca. Sada kad je učinak dio plate i kad se kao takav mora iskazati na platnoj listi očekivati je da će doći do povećanja plata ali samim tim i do punjenja fondova, povećanja kupovne moći i pretpostavke da se naknada (plaća) za rad izjednači i u privatnom i u društvenom sektoru. Ako bismo posmatrali propise i kretanja radnog zakonodavstva u bivšoj Jugoslaviji vidjeli bismo da se plata po učinku vremenom pretvorila u stimulaciju koja kao takva počinje da se koristi sredinom sedamdesetih godina, tj. u godinama u kojim je došlo i do novog Ustava bivše Jugoslavije. pa i danas često govorimo o stimulaciji koja u suštini predstavlja modifikovani učinak. Moramo znati da definisati učinak nije jednostavno i da je to jako složen proces jer isti kao takav može imati i negativne posljedice po preduzeće a samim tim i društvo. Kao tipičan primjer takvog uticaja je, recimo, kad uposlenici-namještenici mogu da proizvedu-urade znatno više nego što komercijali sektor može da plasira na tržište ili znatno više nego što to realno tržištu treba. U prvom slučaju dolaz do gomilanja zaliha, koje opet opterećuju poslovanje društva jer se istim onda treba upravljati i sl, a u drugom slučaju dolazi do pada cijena proizvoda jer se na tržištu pojavljuje znatno više proizvoda od njegove realne potražnje. Samo ovaj primjer nam govori koliko je potrebno biti pažljiv pri izradi i određivanju učinka i da radni učinak mora biti tako definisan da osigurava s jedne strane protok roba i usluga prema kupcima u optimalnim intervalima a s druge strane da motiiše radnika da prebacuje normu. Međutim, ne može se samo uzeti ovaj aspekt u obzir ono o čemu je još potrebno voditi računa a to je o činjenici da je zakonodavac definirao minimalnu i osnovnu platu pa se postavlja opravdano pitanje kako [ PRAVNI SAVJETNIK ] namještenicima-uposlenicima umanjiti platu ako nisu ostvarili ni planiranu normu? Isto tako činjenica je da zakonodavac ne može sve pojedine slučajeve ni predvidjeti ni ugraditi u zakone jer bi tada isti bili nerazumljivi i manje više neprovodivi. Zbog toga se u praksi ove situacije prevazilaze na način da se plata namještenika-uposlenika, u suštini dijeli na tri dijela i to dio minimalne plate koju zakonodavac propisuje, drugi dio plate koji je u suštini osnovna plata i koju poslodavac daje uposlenikunamješteniku ako je ostvario normu i na kraju treći dio plate koju poslodavac uposleniku-namješteniku isplaćuje kao učinak. Kroz ovaj rad ću pokušati da približim pojam učinka, da dam neke teoretske ali i praktične primjere koji će biti primjenjivi i jednostavni za pravno definisanje učinka, što će biti ujedni i podsjetnik kako se to nekad radilo s ciljem da pokažem da vrednovanje učinka nije naša topla voda, već da je isto bilo primjenjivano i u bivšoj Jugoslaviji ali da to vrednovanje ima korijenje još od doba industrijske revolucije. I POJAM ZARADE (PLATE) Da bismo uopšte mogli govoriti o radnom učinku moramo prije svega shvatiti pojam zarade, te načina kako se ista reguliše. Dakle, zarada uposlenika-namjštenika utvđuje se, prije svega, ugovorom o radu, a sama visina zarade zavisi od prirode, količine i kvaliteta svakog konkretnog posla koji zaposleni obavlja za poslodavca putem nesamostalne djelatnosti. Prema našim propisima zarada se ugovara uvek u bruto iznosu i ako zakonodavac nije izričito zabranio ugovaranje u neto iznosu. Bruto zaradu čini zarada koja u sebi sadrži doprinose i pripadajući porez i isti se plaćaju iz zarade. Zarada uposlenika-namještenika sastoji se od tri dijela i to: : a) Obavljenog rada i vremena provedenog za obavljanje tog rada b) Doprinosa uposlenika-namještenika poslovnom uspehu preduzeću i c) Ostala primanja u skladu sa opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu Prva zarada (zarada za obavljeni rad i vrijeme provedeno na poslu) sastoji se iz : a) osnovne zarade b) zarade za radni učinak c) uvećanja zarade Osnovna zarada se može izračunati : za svako radno mesto iz sistematizacije i to po radnom satu ugovarati u fiksnom iznosu na koji nemaju uticaj radni sati BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 17

17 preko drugih elemenate npr. složenosti radnog mesta i to sve u odnosu na najnižu platu koja se utvrđuje u preduzeću.i Jasno je da elemente zarade za radni učinak zakonski nisu definisani, da se prema postojećem zakonskom rješenju, mogu definirati kroz Opšti kolektivni ugovor, ali prema najavljenim izmjenama i dopunama Zakona o radu u potpunosti će zavisiti od poslodavca što će ovisiti o normativima, standardu i kvaliteti rada. Uvećanje zarade takve prirode da se uposlenicimanamještenicima daju po sili zakona ili opštim aktom preduzeća a primjer takvih zarada je rad na dan praznika, za noćni rad, rad u smenama, prekovremeni i tako dalje, Zarada po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu preduzeću (bonusa, nagrada, stimulacija i sl.) zakonski nije definisana i samo zavisi od opšteg akta poslodavca. Druga primanja koja se tretiraju kao dio zarade zaposlenog (a koji su neoporezivi prema važećoj zakonskoj regulativi) mogu biti : 1. naknade za ishranu u toku rada (topli obrok) 2. regres za korištenje godišnjeg odmora 3. terenski dodatak i td. II SAGLEDAVANJE POSTOJEĆEG STANJA I IZRADA SISTEMATIZACIJE RADNIH MJESTA Poznato je da je najčešći problem u domaćoj privredi nepostojanje sistematizacije radnih mjesta u okviru preduzeća koja će biti jasna sa preciznim opisom radnih zadataka svakog pojedinačnog radnog mjesta. Stoga je izrada precizne sistematizacije radnih mjesta i kontinuirano mjerenje učinka zaposlenih jedan od neophodnih koraka ka standardizaciji procesa rada. Ovo je važno za sva preduzeća bez obzira o koliko malom ili velikom preduzeću da je riječ, pa makar to bili i veliki sistemi sa preko zaposlenih. Dakle, da bi preduzeće moglo funkcionisati mora imati odgovarajuću strukturu sa precizno definisanim zadacima te jasnim kriterijima ocjenjivanja koji vode ka povećanju produktivnosti cijelog preduzeća. Mjerenjem učinka rada osigurava se stalni uvid u napredak uposlenika-namještenika s jedne strana a s druge strane uposlenicima-namještenicima se daje prilika da i sami sudjeluju u formiranju zadanih ciljeva i samim tim se proizvoljnost i loša komunikacija svode na minimum pri čemu se uposlenik-namještenik dodatno motiviše za sve faze uvođenja sistema. Da bi se moglo izvršiti pravilno sagledavanje postojećeg stanja i uvesti adekvatan sistem ocjenjivanja potrebno je: a) Izvršiti obuku ocjenjivača prema sistematizaciji ili prema organizacionoj šemi b) Odrediti kriterije i parametre za ocjenjivanje skupa sa ocjenjivačima c) Obavljanju kontrolnog ocjenjivanja skupa sa ocjenjivačima d) Izvršiti obuku zaposlenih koji podliježu ocjenjivanju e) Kontrolisati postupak mjerenja učinka zaposlenih f) Prikupljanje i obrada dobijenih rezultata g) Analiza i predstavljanje podataka kako menadžmentu tako i svim ocjenjivačima i zaposlenicima koji podliježu ocjenjivanju. Svi ovi preduvjeti za sagledavanje postojećeg stanja su manje više i logični pa ih nema potrebe dodatno diskutovati, jer već kroz samo nabrajanje potpuno je jasno šta koji preduvjet znači. Kad smo sagledali stanje sad je kao sljedeća faza potrebno izvršiti i odabir adekvatnog sistem za merenje učinka uposlenika-namještenika a koji može uticati na uspješnije poslovanja, i to kroz: a) dobijanje uvida u konkretne rezultate zacrtanih normi odnosno kod ciljeva koji su kvantitativno mjerljivi, b) prekoračenje rokova se svodi na minimalnu mjeru ili se isti eliminišu u potpunosti, c) osiguranje da društvo sprovede i ostvari osnovnu misiju, d) komunikacija na svim nivoima značajno se poboljšava e) uposlenici-namještenici imaju direktan podsticaj za ostvarenje zajedničkih ciljeva f) osigurava transparentnosti ciljeva g) daje dokumentaciju koja je strukturisana, jasna i pogodna za analize raznih vrsta, h) lako i nedvosmisleno se dolazi do oblasti koje traže poboljšanje ali i dodatno angažovanje. III EDUKACIJA KADROVA I KAKO MJERITI NJEN UČINAK NA PREDUZEĆE U savremenom poslovanju gotovo da nema ni jedno ozbiljno preduzeće, bez obzira na njegovu veličinu, koje kroz svoju stategiju ne planira razvoj znanja i vještina svojih uposlenika-namještenika. Već 18 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

18 svi znamo da ljudi čine svaku organizaciju i da ulaganjem u razvoj ljudskog potencijala zapravo radimo na ključnim činiocima koji omogućava, brži rast, razvoj konkurentske prednosti, i opšti napredak. Ako je to tako, stoga se nameće pitanje zašto je znatan dio preduzećaa srezao stavke budžeta za edukaciju? Zašto je u dobrom dijelu preduzeća edukacija i razvoj uposlenika-namještenika pala u drugi plan? Odgovor na ova pitanja je u činjenici što je vrlo teško mjeriti učinak edukacije na preduzeće. U nedostatku egzaktnih i mjerljivih kako kvalitativnih tako i kvantitativnih pokazatelja uprave preduzeća nerado ulažu sredstva u pojedine projekte koji su vezani za implementaciju edukacije. Posmatrajući sa aspekta današnjeg vremena ovaj stav je donekle i razumljiv jer ko bi investirao u nešto, a da pri tome ne zna tačno šta s tom investicijom postiže? Ova je tema nije novijeg datuma i njom se prvi počeo baviti Donald L. Kirkpatrick sad već davne godine postavljajući osnov na kom se danas gradi strategija mjerenja učinka edukacije na preduzeće. Osnov se oslanja na poznati model koji pokriva četiri nivoa mjerenja: Prvi nivo je Reakcija kojom mjerimo način na koji polaznici reagiraju na odgovarajuću specifičnu edukaciju, kakvo mišljenje polaznici imaju nakon edukacije. Drugi nivo je Znanje kojim se mjeri koliki je stepen usvojenog znanja od polaznika, koliko su polaznici razvili vještine i kakav stav zauzimaju nakon edukacije. Treči nivo je Ponašanje kojim se mjeri na koji se način praktikuje usvojeno znanje od polaznika a nakon povratka na posao, tj- u kolikoj mjeri novostečeno znanje utiče na promjene u ponašanju. Četvrti nivo su Rezultati kojim se mjeri do kojeg nivoa su ostvareni organizacijski ciljevi, odnosno rezultati planirani implementacijom edukacije. Na Kirkpatrickovu teoriju kasnije se nadograđuju i mnogi,pa i poznati Jack Phillips koji na ovu teoriju dodaje peti nivo kojim se mjere odnosi na povrat uložene investicije (ROI-Return on Investment). Ovaj dodati peti nivo je, u stvari, razrađeni četvrti kod Kirkpatricka koji predstavlja odnos povrata u odnosu na očekivanja (ROE- Return on Expectation) pa samim tim je obuhvaćena i ROI definicija. Manje više velik broj preduzeća koji su u svoju strategiju razvoja kadrova implementirali sistem mjerenja najčešće se fokusiraju na prvom i drugom nivou. Međutim, tek na nivou tri i četiri se dobijaju najvažniji pokazatelji učinka edukacije Tako se može vrlo lako desiti da imamo vrhunske rezultate mjerenja na prvom i drugom nivou, što bi značilo da je trening [ PRAVNI SAVJETNIK ] bio dobar, trener odličan, polaznici usvojili određenu količinu korisnog i novog znanja i sl. Međutim, ako je ponašanje polaznika ostalo nepromjenjeno bez obzira na novousvojeno znanje (koje se mjeri trečim nivoom) gubi se efekat koji se želio postići edukacijom, što se na vrlo jednostavan način može vidjeti u mjerenju četvrtog nivou. Kako bi se učinkovito mogao pratiti kako kvalitativno tako i kvantitativno kompletan proces implementacije (edukacije) mora se postaviti kvalitetan sistem mjerenja kojim se pokrivaju faze perioda prije, za vrijeme trajanja i nakon edukacije. Na taj način imamo priliku da trenutno reagujemo i korigujemo i određene elemente u procesu ako primijetimo da očekivani rezultati izostaju a koji su zacrtani za pojedini nivo mjerenja. IV DEFINISANJE UČINKA Ono što je cilj ovog seminara je definisanje učinka jer tu definiciju treba ugraditi u Pravilnike o radu a koji su ujedno i temelj za Ugovor o radu kojim se, pak, definiše odnos uposlenika-namještenika, kao i bitna prava koja ima uposlenik-namještenik prema poslodavcu ali i poslodavac prema uposlenikunamješteniku. Da bismo uopšte mogli definirati učinak čija definicija je pogodna za Pravilnik o radu potrebno je poći od činjenice da puno radno angažovanje uposlenikanamještenika ima za cilj da se ostvare što bolji rezultati u tržišnoj utakmici. Da radno angažovana lica koja imaju zasnovan radni odnos, odnosno lica zaposlena po osnovu rada, ostvaruju pravo na zaradu. Po ovom osnovu zaradu čine sva ona primanja koja ostvaruje uposlenik-namještenik na osnovu radnog odnosa. Pored novčane zarade za doprinos ostvarivanju postavljenih ciljeva uposlenik-namješenik može biti nagrađen i stimulisan i na razne druge načine. Radni odnos se zasniva i nastaje potpisivanjem ugovora o radu. Rad uposlenika-namještenika se višestruko vrednuje i to, prema radnom učinku, vremena kojeg uposlenik-namještenik provede na radu, procentu prodaje itd. Kako će se uposlenik-namještenik angažovati se određuje interno i to kroz Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i ranih zadataka. Pravilnikom se određuju organizacioni delovi, stručna sprema, vrste i obim poslova, te drugi uslovi za rad. Isto tako potrebno je znati da se u okviru Pravilnika o radu mogu definirati plate i druga primanja iz radnog odnosa pa i način njihove isplate, odnosno u isti se može ugraditi i precizno razraditi odredba člana 75. Zakona o radu, a koja definiše od čega se sastoji plata, dok je članom 78. Istog Zakona definiše BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 19

19 najniža plata. S druge strane treba znati da postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju poslodavcu daje mogućnost da destimuliše bolovanje, jer je odredbom člana 56.stava 3 Zakona o zdravstvenom osiguranju( Službene novine FBIH, broj 30/97, 7/02, 70/08 i48/11) definisano da poslodavac reguliše iznos bolovanja do 42 dana. Drugim riječima poslodavac nije obavezan primjenjivati član 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju koji je obavezan za Zavod zdravstvenog osiguranja i u kojem je definisano da se naknada plate isplaćuje u iznosu od 80% plate koja je isplaćena u mjesecu koji je predhodio privremenoj sprječenosti za rad, ali za bolovanje preko 42 dana. Nadalje, treba znati da postojeći Zakon o radu poslodavcu ne daje mogućnost da uposlenikunamješteniku možete smanjiti platu ako nije ostvario odgovarajući učinak kao i to da Zakon koristi opštu riječ radni učinak. Dakle, prema zakonu, poslodavac je taj koji mora definirati šta je to radni učinak i kako se isti mjeri. Istina, u novim izmjenama i dopunama Zakona o radu, Vlada predviđa da ISKLJUČIVO poslodavac definira proces rada i radnog učinka. Drugim riječima, ako ova izmjena bude prihvaćena ista neće moći da se redefinira ili nametne kroz bilo koji ugovor, kako granski tako ni opšti. Ako sad pođemo od toga da se plata, u suštini, sastoji iz tri dijela i to minimalne, osnovne i radnog učinka dolazi se do pitanja koje se samo po sebi nameće kako i na koji način izmjeriti ili definisati radni učinak, odnosno kako i na koji način umanjiti platu uposleniku-namješteniku ako isti nije ostvario ni osnovnu normu ili ako isti nije ostvario predviđene radne zadatke. Potom se postavlja pitanje kako uopšte definisati platu ako su se koeficijenti ukinuli a plata više ne zavisi od stručnosti i tako dalje. Sva ova pitanja u sebi izazivaju konflikte jer poslodavcu se daju ogromne mogućnosti za izrabljivanje radne snage ali u isto vrijeme i da prave radnike stimuliše te da radnici imaju motivaciju za rad i da isti obavljaju sa zadovoljstvom. S druge strane poslodavac ima i društveno odgovornu funkciju jer treba da pokaže socijalnu osjetljivost jer mu gladan radnik ne može raditi i tako dalje. Dakle, potpuno je jasno da je sama plata odnosno zarada ima dvije suprotnosti i to: Prvu sa aspekta uposlenika-namještenika kojem je cilj da zaradi što više sa što manje uloženog rada i Drugu sa aspekta poslodavca kojem je u interesu da radniku da što manje novčanih sredstava za maksimalan rad ali pri tome mora da vodi računa da mu je uposlenik-namještenik zadovoljan, motivisan, da poštuje zakonske odredbe o minimalnoj plati i tako dalje Ove dvije suprotnosti mogu se prevazići i sastati samo ako poslodavac shvati da mu je plata u suštini prihod i da ona treba da motiviše radnika da radi i da sa zadovoljstvom dolazi na posao i s druge strane da radnik shvati da njegov rad doprinosi ne samo njegovoj ličnoj zaradi već i očuvanju njegovog radnog mjesta, pa čak i stvaranju mogućnosti za otvaranje drugih radnih mjesta. Naime, ako poslodavacse odluči da radnicima daje samo minimalne plate tada će imati lošeg radnika, radnika koji neće voditi računa o bilo čemu što će neminovno voditi do gašenja predueća, s druge strane ako radnik, bez obzira što mu poslodavac daje poštenu naknadu za njegov rad se odnosi prema poslu neodgovorno opet dolazi do gašenja preduzeća. Upravo zbog te činjenice da preduzeće treba i vlasniku jer mu donosi profit ali i radniku jer mu omogućava da živi od svog rada i poslodavac i radnik su suštinski spremni na kompromise i da odustanu od svojih maksimalističkih zahtjeva (poslodavac da što manje plati radnika, a radnik da za što više zarade radi što manje). Kad sve ovo znamo onda se opet otvara pitanje kako definisati i na koji način odrediti radni učinak? Manje više svugdje se primjenjuje metoda prihoda ili određivanja margina koje predstavljaju okvir u kojem se trebaju kretati zarade uposlenih. Naime, zarade se uopšteno mogu podijeliti na sljedeće grupe, i to: Prvu grupu čine radnici u proizvodnji, tj. radnici koji se mogu normirati i od čijih učinaka zavisi dobar dio prihoda te takvi radnici mogu biti različitih nivoa obrazovanja, stručnosti, vještina i sl Drugu grupu čine režijski radnici, tj radnici za koje se vrlo teško može odrediti radni učinak, odnosno iste je vrlo teško normirati, a u ovu grupu spadaju domari, radnici na održavanju, kuriri i sl Treću grupu čine administrativni radnici koji se mogu normirati ali čije ostvarenje norme zavisi od realizacije proizvodnih radnika. Recimo administrativni radnik, npr. fakturista, ne može izraditi fakturu ako nema šta za prodati, tj. ako ništa nije proizvedeno bez obzira što smo ga normirali da je u obavezi u toku dana izraditi određen broj faktura i na kraju Četvrtu grupu čini uprava koja obično ima zaključene menadžerske ugovore i za koju nisu vezani odgovarajući zakonski propisi koji se primjenjuju na predhodne tri grupe. Iz svega iznesenog proizilazi sljedeće: 1. Da poslodavac ne može isplatiti platu koja je niža od minimalno propisane plate i 2. Da visina ostvarenog prihoda utiče na radni učinak Dakle, radni učinak je u direktnoj vezi sa prihodom pa je najjednostavnije isti i vezati za prihod, tj. kroz 20 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

20 pravilnik o radu definisati da vrijednost radnog učinka zavisi od ostvarenih prihoda preduzeća. V MJERENJE UČINKA Mjerenje učinka manje više svodi se na prihodovnu metodu jer sam učinak ovisi o ostvarenim prihodima i onda je logično da je učinak bolji što su bolje ostvareni prihodi. S druge strane sam učinak ne zavisi samo od prihoda već na isti utiču i rashodi pa se učinak može definisati kao odnos prihoda i rashoda odnosno ostvarenih ili prodatih proizvoda, usluga i sl kroz utrošena sredstva za ostarenje učinka. Što je ovaj koeficijent veći to je i učinak bolji. Mjerenjem učinka može se vrednovati: 1. Pojedinac tj. svaki radnik posebno ako je riječ o proizvodnom radniku, 2. Grupa, tj. učinak koji je ostvarila neka grupa za određen rad, 3. Pogon odnosno jedna proizvodna cijelina tj. koliki je učinak ostcario pogon i na kraju 4. Preduzeće odnosno koliki je učinak ostvarilo preduzeće. Naravno, ovdje treba imati na umu da se pojedini radnici ne mogu mjeritu putem učinka a kako je to već navedeno. Svako preduzeće zna koliki je prihod ostvario i kolike je troškove zaposlenih po tom prihodu imao. Stavljanjem u odnos ova dva podatka dobijamo koliko uposlenici učestvuju u u prihodu, a dijeljenjem tog prihoda na prosječan broj uposlenika u toku godine dobije se koliko nas prosječno košta uposlenik. S druge strane znamo kolika je minimalna plata pa je razlika između minimalne plate i onog što stvarno ostvari uposlenik predstavlja prostor za formiranje dijela plate koji će otpadati na radni učinak. Naime, minimalna plata ne utiče na rani učinak jer se ista mora isplatiti bez obzira na količinu rada odnosno prihod koji je ostvaren. Na primjer, imamo preduzeće koje je ostvarilo prihod u godini od ,00 KM. To preduzeće je po osnovu primanja iz radnog odnosa isplatilo ,00 KM i u te isplate su uključeni i doprinosi. U toku godine u tom preduzeću je radilo 250 radnika, a minimalna bruto plata uposlenika je 600,00 KM. Preduzeće planira da će ostvariti prihod u toku godine 20% veći nego je imalo u godini. Treba izračunati: a) Koliko će sredstava izdvojiti za plate u godini ako se pretpostavi da će trošak plata uposlenih imati isti udio u prihodu kao u predhodnoj godini, [ PRAVNI SAVJETNIK ] b) Kolika je prosječna plaća radnika iznosila na mjesečnom nivou u godini i c) Koliko je poslodavac sredstava mogao izdvojiti za radni učinak u godini Rješenje: Odgovor pod a) Za ovaj odgovor zadatak rješavamo u tri faze, u prvoj fazi izračunvamo koliki prihod se planira ostvariti u 2014 godini obzirom na rast od 20% pa preduzeće planira da će u godini ostvariti promet u iznosu od ,00*20/100 = ,00 KM Kad smo izvršili izračun planiranog prihoda sad je potrebno da se izvrši izračun troška zaposlenih obzirom da će rast prihoda pratiti jednako i rast plata. Ovaj trošak iznosi ,00/ ,00*100=3 6,00%, I sada je potrebno izvršiti izračun planiranih plata u godini za koje će se izdvojiti ,00*36/100= ,00 KM Odgovor pod b) Prosječna plata uposlenog je iznosila ( ,00/250)/12=1.200,00 KM. Dakle, prosječna mjesečna plata po uposlenom iznosi 1.200,00 KM na mjesečnom nivou za 2013 godinu. Odgovor pod c) Rješenje zadatka pod c se radi u dva koraka najprije se izračuna plata po uposlenom a koja iznosi ( /250)/12=1.440,00 KM i drugi korak je izračun razlike između minimalne plate i isplaćene plate a to je =840,00 KM 840*250*12= ,00 KM. Poslodavac na radni učinak može izdvojiti maksimalno ,00 KM jer mu je zakonska obaveza da za 250 uposlenih isplati minimalno 600*250*12= ,00 KM. Iz ovog primjera se vidi da rast prihoda direkto utiče i na rast plata zaposlenih, ali mana ovog načina mjerenja učinka je ta što je teško odrediti potpuno pravilnu raspodjelu učinka, jer se radni učinak dijeli na sve uposlene bez obzira na njihov doprinos ostvarenju prihoda, ali s druge strane i sve radnike u lancu stimuliše da više rade. Ovo se ogleda prvenstveno u tome da je proizvodni radnik stimulisan da proizvodi više, komercijalna služba sve što je proizvedeno plasira na tržište a režijski radnici da osiguraju normalan radni proces radnicima u proizvodnji i administraciji. Drugi način mjerenja radnog učinka je ugovaranje cijene rada po izradi gotovog proizvoda s tim da to ugovaranje ne može biti manje, na primjer: Sa radnicima je ugovoreno da će po proizvodu biti isplaćeni u iznosu od 10,00 KM i da će u tih 10,00 KM biti uključen porez. Radnik je u toku mjeseca proizveo 120 komada proizvoda. Treba izračunati: a) Koliko će se radniku isplatiti za proizvedenih BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 21

21 120 proizvoda i b) Koliko minimalno proizvoda radnik mora proizvesti da bi zaradio minimalnu platu koja iznosi 600,00 KM Rješenje: Odogovr pod a) Radniku će se isplatiti 120*10=1.200,00 KM Odgovor pod b) Radnik mora proizvesti minimalno 600/10,00=60 proizvoda. Iz ovog primjera se vidi da radnik poslodavca košta 600,00 KM bez obzira da li proizveo jedan ili 60 proizvoda i da radnik tek počinje primati veću platu od minimalne kad proizvede 61 proizvod. Mana ovog načina definisana učinka je ta što radnici mogu imat jako veliku produktivnost i pri tome proizvesti velik broj proizvoda koje komercijalna služba ne može prodati na tržištu pa je preduzeće u situaciji ili da obara cijenu proizvoda ili da gomila zalihe. U oba slučaja kad dođe do prekomjerne proizvodnje preduzeće stvara gubitak bilo kroz obaranje cijene proizvoda bilo kroz zamrzavanje obrtnih sredstava u zalihama. S druge strane radnici takav tempo mogu kratko izdržati pa će onda dolaziti do povreda na radu ili odlaska radnika na bolovanje bez obzira na dobru stimulaciju odnosno na plaćanje po stvarno ostvarenom učinku. Ono na što nije odgovoreno kako onda vrjednovati radnike koji imaju veće radno iskustvo, koji posao obavljaju sa više znanja i boljim vještinama, koji su obrazovaniji i sl. Odgovor na ovo pitanje krije se u osnovnoj plati. Dakle, osnovna plata daje prostora da se kroz odgovarajuće vrjednovanje radnik sa više iskustva, zanja, vještine i sl više i nagradi, a to se opet može uraditi vrjednovanjem svakog radnog mjesta u odnosu na najnižu platu a kako je to predviđeno i Članom 75. Zakona o radu.ovo vrjednovanje potrebno je iskazati kroz interne pravilnike Društva kroz koji je moguće definisati da se osnovna plata mjenja u zavisnoti od ocjene radnog učinka koju je uposlenik-namještenik dobio na kraju perioda ocjenjivanja.tako se na primjer može kazati da se uposleniku-namješteniku osnovna plata za narednu godinu ne mjenja u koliko je uposlenik-namještenik ocjenjen naročito uspješan a da mu je osnovna plata za ocjenu uspješan umanjena za 20% dok mu se osnovna plata za ocjenu zadovoljava umanjuje za 40% i za ocjenu uposlniknamještenik ostvaruje najnižu platu. VI ANALIZA RADNOG UČINKA Kroz ovaj rad pokušalo se osvijetliti teorijski aspekt učinka ali u isto vrijeme i pojednostaviti i dati mogučnosti ili ideju za definisanje radnog učinka. Međutim sve to ne ide bez završnog dijela a koji čini analiza radnog učinka koja će nam pokazati da li je metod koji smo izabrali dobar i da li daje željene rezultate ili taj metod treba mijenjati. Ocjena radnog učinka je ključna za stvarno poslovanje i evaluaciju zaposlenika. One pomažu razvoju individualnosti, boljem djelovanja preduzeća, i pomažu oko poslovnog planiranja. Obično se formalne procjene radnog učinka obavljaju godišnje za sve uposlenike-namještenike. Svakog uposlenikanamještenika ocjenjuje njegov nadređeni. Ocjene učinka na godišnjem nivou pružaju upravi nadzor nad standardima, slaganje sa očekivanjima i ciljevima, i određivanje odgovornosti i dužnosti, pomažu pri određivanju individualne potrebe za usavršavanje, te pomaže preduzeću kod analize i planiranja edukacije i usavršavanja. Isto tako, na temelju tih ocijena planiraju se plate i njihove bitne izmjene, što se opet podudara sa poslovnim planiranjem za iduću fiskalnu godinu. Ocjene izvedbenog učinka uopšte prikazuju radni učinak uposlenika-namještenika u skladu sa ciljevima i standardima iz predhodne godine. Pored toga ove ocijene važne su i za karijere, uspješno planiranje, motivaciju osoblja, te stavove i razvoj ponašanja, kao i poboljšanju odnosa. One daju formalano zabilježen uvid u lične performanse, i plan za budući razvoj. Drugim riječima ocjene radnog učinka i konkretnog radnog mjesta su važne za upravljanjem učinka ljudi i preduzeća. Prilikom kreiranja ili planiranja i samog provođenja ocjenjivanja, treba pokušati pomoći osobi kao dijelu cjeline da se razvija u pravcu u kojem želi, pri čemu ne treba ne samo identificirati potrebu određenih radnih sposobnosti za usavršavanje. Najbolji poslodavci znaju da razvoj osobe potiče pozitivnije stavove, napredovanje, motivaciju, te pomaže razvoju vještina koje su iznenađujuće bitne za efektivan ali i produktivan rad u bilo kojoj vrsti preduzeća. Razvoj osobe kao cjeline je važan aspekt savremene korporacijske odgovornosti odnosno razvoj lica kao cjeline je važna prednost na tržištu rada u kom se poslodavci nadmeću kako bi privukli najbolje nove zaposlenike i iste zadržali kao takve. Na temelju svega ovog postavlja se pitanje jesu li ocjene radnog učinka još uvijek korisne i prikladne? U novije vrijeme je moderno odbaciti tradicionalne procese pa i ocjenjivanje radnog učinka. Takve situacije traže poseban oprez, jer su lica koja se 22 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

22 protive takvim postupcima obično osobe koje ih ne znaju pravilno provoditi. Ocjenjivanje je u različitim oblicima desetljećima bilo glavno uporište menadžmenta, i to s razlogom. Kada se dobro upravlja ocjenama radnog učinka postići će se i doprinijeti: 1. Mjerenje radnog učinka je transparentno, a isti se može mjeriti u kratkom, srednjem i dugom roku, 2. Definisanje prioriteta i ciljeva kao i njihovo razjašnjavanje, te redefiniranje, 3. Povrat informacija kao i motivacija kroz postignuća 4. Stvaranje potrebe za usavršavanjem i edukacijom 5. Identifikacija ličnih kvaliteta, sposobnosti i usmjerenja, pa makar to bile i sposobnosti koje ne koristimo i koje su skrivene, 6. Planiranje karijera 7. Rješavanje uloga u timu 8. Procjene i analize potreba preduzeća za usavršavanjem 9. Rješavanje nejasnoća 10. Rast i razvoj uposlenika-namještenika 11. Itd Različiti su načini sprovođenja ocjenjivanja radnog učinka a razmišljanja o najdjelotvornijem načinu se s vremenom mijenjaju. Bez obzira o kom tipu učinka je riječ ono je uspješno ako se pravilno sprovodi, i bolje je ako je taj cijeli proces ocjenjivanja razumljivo objašnjen ljudima i ako se ljudi slažu s time Uspješno ocjenjivanje radnog učinka Pored formalnih, tradicionalnih (godišnjih, šetomjesečni, tromjesečni i mjesečnih) ocjena radnog učinka imamo i mnoge druge metode evaluacije. Odabir metode zavisi o evaluaciji, individui, ocjenjivaču. Ocjenjivanje radnog učinka treba da ima pozitivno iskustvo. Ovaj proces pruža osnovu za motivaciju i motivaciju, tako da bi preduzeća trebala razvijati osjećaj da je ocjenjivanja pozitivna mogućnost, i time dobili najbolje od ljudi kao i samog procesa. Postoje sljedeći tipovi procjena radnih sposobnosti i učinka u koje se uključuju i formalne ocjene radnog učinka su: 1. Formalne godišnje ocjene 2. Testno ocjenjivanje 3. Neformalne rasprave licem u lice 4. Sastanci za savjetovanje 5. Opažanje na radu 6. Testovi vezani uz vještine ili sam posao 7. Zaduženje ili zadaci nakon kojih slijedi [ PRAVNI SAVJETNIK ] ocjenjivanje 8. Centri za ocjenjivanje, uključujući promatrane grupne vježbe, prezentacije testova itd. 9. Istraživanja mišljenja saradnika 10. Psihometrijski testovi i druge procjene ponašanja 11. Grafologija Bilo koja od navedenih metoda ne isključuje neku drugu. Sve navedene metode mogu se koristiti zajedno, zavisno o situaciji i politici preduzeća. Neformalni redovni razgovori facom u facu uveliko umanjuju stres i vrijeme potrebno za godišnje formalne sastanke za procjenu radnog učinka. Neformalni mjesečni sastanci su idealni za sve uposlenike-namještenike. Koristi od sastanaka ima više ako se obavljaju često i neformalno: 1. Poslovođa je bolje informiran i u toku je s aktivnostima svojih podređenih 2. Teška pitanja se mogu na vrijeme uočiti, diskutirati i riješiti brzo, prije nego što postanu ozbiljnija 3. Pomoć se može pružiti smjesta ljudi rijetko traže pomoć osim ako prije ne vide dobru mogućnost za traženje pomoći, a česti, neformalni razgovori pružaju baš to 4. Zaduženja, zadaće i ciljevi mogu biti usvojeni, završeni i pregledani brže 5. Proces usavršavanja i razvoja može se razbiti na manje, lakše dijelove što povećava uspješnost i motivaciju 6. Strah od ocjenjivanja se smanjuje jer se ljudi polako privikavaju na proces 7. Veze i međusobno razumijevanje se brže uspostavlja ako su sastanci između poslovođa i podređenih češći 8. Zaposlenici mogu biti bolje pripremljeni za formalne ocjene, dati bolje ocjene, te štediti vrijeme 9. Kada dođe vrijeme za formalnu procjenu, većina procjena je već bila provedena tokom godine 10. Česti sastanci vezani za procjenu povećavaju pouzdanost bilješki i podataka o radnom učinku te time smanjuju mogućnost previda za vrijeme formalnog ocjenjivanja Proces ocjenjivanja radnog učinka Priprema pripremiti sve materijale, bilješke, dogovorene zadaće i zapise o radnom učinku, postignućima, incidentima, izvještajima, itd. Obavještavanje obavještavanje osobe koja BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 23

23 će se ocjenjivati kad će se ocjenjivanje održavati, osigurati se da mjesto i vrijeme odgovara toj osobi te ju informirati o vrsti i svrsi ocjenjivanja Osigurati mjesto zbivanja mora biti privatno, gdje se ocjenjivanje može neometano obavljati Organizirati izgled prostorija gdje će se ocjenjivanje održati Uvod opustiti osobu koju ocjenjujemo, početi sa smiješkom, pozitivnim stavom, biti ljubazan Ocjenjivanje i mjerenje pregledati aktivnosti, zadaće, ciljeve i postignuća Dogovaranje oko akcijskog plana sveobuhvatan plan oko kojeg se treba dogovoriti s ispitanikom, obuhvaća odgovornost na radnom mjestu, razvoj karijere, prioritete odjela i organizacije kao i pregled jakih i slabih tačaka. Dogovaranje oko posebnih ciljeva specifični ciljevi dogovoreni u sklopu akcijskog plana Dogovaranje oko potrebne podrške podrška potrebna za ostvarivanje dogovorenih ciljeva. Raspraviti sva pitanja moramo biti sigurni da smo pokrili sva pitanja i brige Završiti pozitivno zahvaliti ispitaniku za doprinos u sastanku i njihovom naporu tokom godine, te obećati pomoć Zabilježiti glavne tačke, složiti se oko akcija i praćenja provođenja tih akcija Na kraju dajem primjer obrasca kojim se vrši ocijenjivanje nekog radnika NAZIV DRUŠTVA O-1/1 OBRAZAC ZA OCJENJIVANJE UPOSLENIKA NA RADNOM MJESTU II., III. I IV. VRSTE SLOŽENOSTI POSLOVA (u skladu sa članom. Pravilnika o radu) (naziv poslovne jedinice) (ime i prezime zaposlenika-namještenika, naziv radnog mjesta) Ocjena nadređenog službenika po kriterijima 1. Stručnost, 1.1. a) naročita stručnost b) stručnost c) zadovoljavajuća stručnost d) nedovoljno stručno znanje 2. Kvalitet, opseg i rokovi obavljenih poslova 2.1. a) naročito kvalitetno b) kvalitetno c) zadovoljavajuće kvalitetno d) nedovoljno kvalitetno 2.2. a) obavio u cijelosti poslove b) obavio pretežni dio poslova c) obavio veći dio poslova d) obavio manji dio poslova 2.3. a) znatni dodatni poslovi b) manji dodatni poslovi c) bez dodatnih poslova 2.4. a) poslovi obavljeni u zadanom roku b) poslovi obavljeni u manjem dijelu izvan zadanog roka 24 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

24 c) poslovi obavljeni u većem dijelu izvan zadanog roka Poštivanje radnog vremena 3.1. a) naročito odgovoran b) odgovoran c) zadovoljavajuće odgovoran d) nedovoljno odgovoran [ PRAVNI SAVJETNIK ] S obzirom na naprijed navedeno, uposlenik-namještenik za kvartalno razdoblje 201. godine ocjenjujem ocjenom. U,, 201. Godine Neposredno nadređeni Na osnovu člana Pravilnika o radu, namještenik može biti ocijenjen kao: naročito uspješan uspješan, zadovoljava i ne zadovoljava ZAKLJUČAK: U svijetu postoji više metoda mjerenja učinka ali je opšte prihvaćena metoda koja je vezana za prihode odnosno metode koje imaju svoje margine, a koje se određuju na način da se obavezno ukalkulišu plate koje se moraju isplatiti po sili zakona bez obzira da li su radnici ostvarili ili nisu ostvarili bilo kakav učinak. Zakonom o radu se definiše iz čega se sastoji plata (član 75) kao što se definiše i najniža plata (član 78 Zakona o radu). Dakle, poslodavac kroz svoje Pravilnike o radu mora precizirati šta je najniža plata, šta je osnovna plata i šta je plata po radnom učinku. Najnižu platu propisuje zakonodavac bilo samim Zakonom, bilo kroz Opšti ili granski ugovor, osnovna plata se može definisati kao plata koja se daje za stručnost, složenost radnog mjesta, vještina, odgovornosti i drugih elemenata (kao neka vrsta koeficijenta) i radni učinak zavisi od ostvarivanja norme ili zacrtanih ciljeva. Da bi se plate uposleniku mogle odrediti na transparentan način potrebno je donijeti Pravilnik o radu sa sistematizacijom radnih mjesta ili Pravilnik o radu i posebno sistematizaciju radnih mjesta. Kroz Pravilnik o radu definiše si i plata i naknade plate ali kroz sistematizaciju radnih mjesta definišu se radna mjesta sa preciznim opisom svakog radnog mjesta u okviru kojeg su definirani radni zadaci, obim i vrsta poslova koje uposlenik-namještenik treba da obavi da bi ostvario osnovnu platu. Potrebno je uvesti ocjenjivanje uposlenika čime se postiže transparetnost u radu, pravilnija raspodjela plata i drugo. Koje od svih metoda i obima ocjenjivanja će poslodavac uvesti i uzeti kao kriterij zavisi najprije od definisanja radnih mjesta koja se mogu vezati za radni učinak, radna mjesta koja se ne mogu vezati za radni učinak, radna mjesta koja se djelimično vežu za radni učinak i potrebno je razlikovati plate i naknade plata menadžera. Naime, moguća je situacija da radnik koji ima ocjenu ne zadovoljava ne može dobiti otkaz ugovora o radu jer nije poćinio niti lakšu povredu niti težu povredu radnog učinka pa se opravdano postavlja pitanje kako onda takvom radniku umanjiti platu a da se ispoštuje zakon. Dakle, potpuno je jasno da Zakon o radu, kao i njegove očekivane izmjene daju potpunu slobodu poslodavcu da stimuliše ili destimuliše radnika pri čemu je stvar poslodavca da u Pravilnik o radu i sistematizaciju radnih mjesta, a primjenjujući ocjene radnog učinka i ugradnjom tih ocijena u Pravilnik o radu uposleniku-namješteniku se može smanjiti i osnovna plata ali ne ispod minimalne. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 25

25 ZNAČAJ KRITERIJA ZA DODJELU UGOVORA ADMIR ĆEBIĆ, DIPL. ECC. AGENCIJA ZA JAVNE NABAVKE BIH SAŽETAK Adekvatan odabir kriterija za dodjelu ugovora predstavlja osnovnu radnju i odlučujući faktor uspješnog ishoda postupka javne nabavke. Baš kao i u drugim zemljama regije, i u Bosni i Hercegovini se kao kriterij za vrednovanje ponuda pretežno primjenjuje kriterij najniže cijene. Vrlo često, čak i sa dobrom namjerom, slijede se pravila nabavke samo kao procedure, a ne kao načina da se traži najbolji mogući ishod. Primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude je zapravo vrlo rijetka, što je u suprotnosti s evropskom praksom, gdje je pristup upravo suprotan u smislu da primjena kriterija najniže cijene predstavlja izuzetak. Naime, primjena kriterija najniže cijene je krajnje neprimjerena u slučaju mnogih predmeta nabavke za koje su kvalitet i/ili dugoročni troškovi presudni za pozitivan ishod postupka javne nabavke KLJUČNE RIJEČI: Kriteriji za dodjelu, najniža cijena, ekonomski najpovoljnija ponuda, cijena, kvalitet, operativni troškovi, vrednovanje, bodovi Član 64. Zakona o javnim nabavkama govori o kriterijima za dodjelu ugovora čija je svrha da omoguće ugovornom organu da odabere ponudu koja je najjeftinija, ako se u obzir uzima samo cijena, ili ekonomski najpovoljnija ako ugovorni organ odabire najpovoljniju ponudu prema setu (pod)kriterija koji su povezani sa predmetom javne nabavke. U skladu s ovom odredbom Zakona, kriterije za dodjelu ugovora ugovorni organ uspostavlja u skladu sa prirodom i svrhom javnog ugovora koji je u pitanju. Drugim riječima, kriteriji koje ugovorni organ koristi trebaju biti povezani sa predmetom javne nabavke. Kriteriji koji se koriste za odabir najbolje ponude nesumnjivo se ne smiju odnositi na ličnu situaciju dobavljača, njegovo iskustvo, ekonomsko i finansijsko stanje, tehničke i profesionalne kapacitete, itd. ODABIR KRITERIJA Adekvatan odabir kriterija za dodjelu ugovora predstavlja osnovnu radnju i odlučujući faktor uspješnog ishoda postupka javne nabavke. Kao što je naprijed navedeno, ugovorni organ može odabrati jedan od dva kriterija za dodjelu ugovora, a to su najniža cijena ili ekonomski najpovoljnija ponuda. Ako se ugovorni organ odluči za primjenu kriterija najniže cijene, tada je cijena jedini faktor koji se uzima u obzir pri odabiru najpovoljnije ponude. Kada se ponuda bira na temelju tog kriterija, u obzir ne dolazi nikakva analiza trenutnih troškova, niti vođenje računa o troškovima životnog vijeka. Kod primjene kriterija najniže cijene, u obzir se može uzeti isključivo direktni trošak nabavke, odnosno nabavna cijena u okviru zadanih tehničkih specifikacija. Kod primjene kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, ugovorni organ, pored cijene, može uzeti u obzir i druge faktore, koji samim tim mogu uticati na odabir najpovoljnije ponude. To su npr. kvalitet, rok izvođenja, operativni troškovi, postprodajne usluge i sl. Svakom od odabranih kriterija ugovorni organ dodjeljuje relativno učešće u kojem se ogleda njegova relativna trenutna važnost za ugovorni organ. Cilj 26 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

26 primjene kriterija ekonomski najpovoljnije ponude je odabir ponude kojom se ostvaruje najbolji odnos uloženog i dobijenog. Baš kao i u drugim zemljama regije, i u Bosni i Hercegovini se kao kriterij za vrednovanje ponuda pretežno primjenjuje kriterij najniže cijene. Vrlo često, čak i sa dobrom namjerom, slijede se pravila nabavke samo kao procedure, a ne kao načina da se traži najbolji mogući ishod. Primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude je zapravo vrlo rijetka, što je u suprotnosti s evropskom praksom, gdje je pristup upravo suprotan u smislu da primjena kriterija najniže cijene predstavlja izuzetak. Naime, primjena kriterija najniže cijene je krajnje neprimjerena u slučaju mnogih predmeta nabavke za koje su kvalitet i/ili dugoročni troškovi presudni za pozitivan ishod postupka javne nabavke. Nesporno je da je, sa gledišta ugovornog organa, primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude složenija jer zahtijeva puno veću stručnu osposobljenost i više priprema i analiza. No, u mnogim postupcima javne nabavke, primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude je važna, pa čak i neophodna. Ugovori koji se odnose na specifične usluge, složenu opremu ili opsežne radove, kao i kombinacije takvih ugovora, u pravilu zahtijevaju primjenu kriterija ekonomski najpovoljnije ponude kako bi dobili tačnu sliku dostavljenih ponuda s obzirom na troškove i kvalitet. Nespremnost i ustručavanje ugovornih organa za primjenu kriterija ekonomski najpovoljnije ponude ne samo da nepovoljno utiče na njihovu mogućnost da u postupcima javne nabavke ostvare dobar odnos uloženog i dobijenog, odnosno što prijeti da ugrozi djelotvornost i ekonomičnost konkretne javne nabavke, već i generalno, što je možda podjednako važno, utiče i na profesionalnost, te na opći fond znanja koji bi se mogao koristiti među ugovornim organima. Još jedna vjerovatna posljedica neprimjenjivanja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude je njen uticaj na (ne)zainteresovanost tržišta, jer u takvim okolnostima privredni subjekti koji su orjentisani na kvalitet ne mogu biti konkurentni cijenom. Što se tiče kriterija najniže cijene, to je sigurno najobjektivniji kriterij koji ostavlja manje prostora za zloupotrebu. Međutim, kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda vrlo često biva zloupotrebljen, na način da se npr. vrednuje ponuđeni rok isporuke, gdje favorizovani dobavljač ponudi vrlo kratak, neprimjeren rok isporuke, dobije maksimum bodova [ PRAVNI SAVJETNIK ] po tom osnovu, i u konačnici dobije najveći broj bodova i bude odabran. S obzirom da je on favorizovan od strane ugovornog organa, tolerisat će mu se kašnjenje u isporuci, što predstavlja zloupotrebu. Sa druge strane, kod kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda ne mora postojati zloupotreba, ali može postojati nepažnja ugovornog organa. Pretpostavimo da ugovorni organ izvodi određene radove na izgradnji objekta i vrednuje rok izvođenja radova, ali ne vodi računa o objektivnom roku u kojem se taj objekat može izgraditi. Ponuđač može iskoristiti takvu nesmotrenost ugovornog organa i ponuditi neobjektivan rok u kojem je nemoguće izgraditi taj objekat, dobiti maksimum bodova i u konačnici pobijediti. Ne postoji osnov za odbacivanje takve ponude jer ugovorni organ nije u tenderskoj odredio period u kojem se rok izvođenja može kretati, a što je trebao. Takav ponuđač će zasigurno kasniti u izgradnji objekta, ali on će ostvariti svoj cilj - sa zakašnjenjem će izgraditi objekat, ali naplatiti više nego što je realno trebao. Čak i kada ugovorni organ naplati sve zatezne kamate za kašnjenje, ništa se neće promijeniti jer je odabrani ponuđač u svoju cijenu uračunao te kamate na način da su kamate manje od ekstraprofita koji će ostvariti. U ovom primjeru se da zaključiti da ugovorni organ sam sebi plaća kamate. Dakle, kada ugovorni organi primjenjuju kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda to znači da cijena igra značajnu ulogu, ali da nije jedini potkriterij koji će odlučiti pobjednika, odnosno da i drugi potkriteriji imaju važnu ulogu u skladu sa dodijeljenim relativnim učešćem. Ono što je bitno za naglasiti je da kada se ugovorni organ opredijelio za kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda, tada rizikuje da plati skuplje u onom procentu koliki je procenat odredio za drugi ili druge potkriterije. To naravno može biti ekonomski opravdano ukoliko će drugi potkriterij donijeti ugovornom organu odgovarajuću dodatnu vrijednost. Dakle, platit ću skuplje, ali to mora biti opravdano. U protivnom, vrednovanje drugih potkriterija je suprotno principu efikasnog korištenja javnih sredstava. U slučaju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude ugovorni organ je dužan isti razraditi u tenderskoj dokumentaciji na način da definiše i detaljno razradi potkriterije za ocjenu, u skladu sa prirodom i svrhom konkretnog predmeta nabavke. Dakle, postoji obaveza ugovornog organa da u tenderskoj dokumentaciji utvrdi preciznu metodologiju vrednovanja svakog potkriterija. Kada BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 27

27 se to dovede u vezu sa javnim otvaranjem ponuda na kojem se, između ostalog, čitaju svi ponuđeni uslovi budućeg ugovora, odnosno cijena i drugi elementi ponude koji se vrednuju u okviru kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, to bi značilo da utvrđenom metodologijom vrednovanja svakog potkriterija svaki ponuđač može samostalno izračunati broj bodova koje će osvojiti u datom postupku javne nabavke. PRIMJER I LOŠA PRAKSA Nerijetko se dešavalo da se u praksi u okviru kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda vrednuje popust na cijenu. Pojam popust koristi se isključivo u kontekstu otvaranja ponuda i to kao element koji se čita na javnom otvaranju ponuda i koji se unosi u zapisnik s otvaranja ponuda, naravno ukoliko je isti i ponuđen. Popust se ne spominje u odredbi koja reguliše pitanje kriterija za dodjelu ugovora i kao takav nije dozvoljen. U svakom slučaju, vrijednost koja se koristi za ocjenu ponuda, a naravno to je i vrijednost budućeg ugovora, upravo je ukupna cijena umanjena za ponuđeni popust. Dakle, tek nakon što se ponuđena cijena umanji za ponuđeni popust, vrši se ocjena ponuda, a na bazi jednog od dva kriterija za dodjelu ugovora. Slijedi primjer iz kojeg je vidljivo zbog čega popust na ponuđenu cijenu ne može biti kriterij za dodjelu ugovora. Kriterij je ekonomski najpovoljnija ponuda sa potkriterijima i relativnim učešćem: 1. Cijena - 80% 2. Popust na ponuđenu cijenu - 20% Ponuđač A nudi: - Cijena: ,00 KM - Popust: 2% Ponuđač B nudi: - Cijena: ,00 KM - Popust: 10%. Metodologija / formule: 1. Cijena: Najniža ponuđena cijena / cijena koja je predmet ocjene x Popust na ponuđenu cijenu: Najniži popust / popust koji je predmet ocjene x 20 TABELA VREDNOVANJA PONUDA Ponuđač A Ponuđač B Cijena - 80% ,00/ ,00x80= ,00/ ,00x80=66,67 Popust - 20% 2/10x20 = 4 10/10x20 = 20 Ukupan broj bodova 84 86,67 Iz navedenog primjera je vidljivo da je zbog vrednovanja popusta odabran ponuđač B koji je skuplji (jer je ponudio veći popust). Njegova stvarna cijena iznosi ,00 KM ( ,00 KM 10%). Kada bi se prvoponuđena cijena umanjila za popust te potom vrednovala, što je jedino ispravno, tada bi bio odabran ponuđač A čija stvarna cijena iznosi ,00 KM ( ,00 2%). PRIMJER II LOŠA PRAKSA Također, u praksi se nerijetko postavlja pitanje da li se cijena može dijeliti. Pretpostavimo da ugovorni organ vrši nabavku usluga popravke određene opreme i da je odabrao kriterij ekonomski najpovoljnija ponude sa potkriterijima i relativnim učešćem: 1. Cijena za češće popravke - 70% 28 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

28 2. Cijena za rjeđe popravke - 30% Ponuđač X nudi: - Češće opravke: ,00 KM - Rjeđe opravke: ,00 KM - Ukupna cijena: ,00 KM Ponuđač Y nudi: - Češće opravke: ,00 KM - Rjeđe opravke: 2.000,00 KM - Ukupna cijena: ,00 KM Metodologija / formule: 1. Najniža ponuđena cijena za češće popravke / cijena za češće popravke koja je predmet ocjene x Najniža ponuđena cijena za rjeđe popravke / cijena za rjeđe popravke koja je predmet ocjene x 30 ponude i to na način da najmanji operativni trošak dobija najveći broj bodova, a da ostali na osnovu postavljene formule srazmjerno dobijaju manji broj bodova. Na taj način daje se mogućnost ravnopravnog učešća i ponuđačima koji su udaljeniji. Naravno da oni ponuđači koji su udaljeniji prouzrokuju veće troškove za ugovorni organ, ali ipak imaju mogućnost učešća i mogućnost da budu odabrani kao najpovoljniji ponuđač ukoliko ponude nižu cijenu i/ ili druge elemente ponude, a što je opet u skladu sa principom efikasnog korištenja javnih sredstava. Operativni trošak bi predstavljao rezultat potrošnje goriva vozila ugovornog organa do mjesta točenja goriva, koji bi se pomnožio sa ponuđenom cijenom goriva. TABELA VREDNOVANJA PONUDA Ponuđač X Ponuđač Y Cijena za češće popravke - 70% ,00/ ,00x70= ,00/ ,00x70=50 Cijena za rjeđe popravke - 30% 2.000,00/20.000,00x30 = ,00/2.000,00x30 = 30 Ukupan broj bodova Shodno navedenom primjeru, kao povoljniji ponuđač bio bi izabran ponuđač Y iako je i 20-ak procenata skuplji od ponuđača X, što je suprotno efikasnom korištenju javnih sredstava. Dakle, ponuđač Y je iskoristio pogrešno postavljene kriterije i za rjeđe opravke ponudio izuzetno nisku cijenu kako bi dobio maksimum bodova. Tu nisku cijenu će pokriti izuzetno visokom cijenom češćih popravki i pored toga dodatno zaraditi, a sve na štetu ugovornog organa, što govori naprijed navedeni primjer. PRIMJER III DOBRA PRAKSA Slijedi primjer ispravnog korištenja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude za nabavku goriva. Navedenim primjerom se istovremeno rješava problem nastanka većih troškova usljed veće udaljenosti ponuđača. Naime, nerijetko se dešavalo da se vrednuje potkriterij udaljenost, što predstavlja apsolutno favoriziranje bližih ponuđača. Međutim, problem oko većih troškova usljed veće udaljenosti se može riješiti korištenjem potkriterija operativni troškovi u okviru kriterija ekonomski najpovoljnija Npr. prosječna potrošnja vozila ugovornog organa na 100 km iznosi 10 litara (1 litar na 10 km). Ponuđač A je udaljen 10 km i nudi litar goriva za 2,50 KM, a ponuđač B je udaljen 15 km i nudi litar goriva za 2,30 KM. Operativni trošak za ponuđača A iznosi 2,50 KM (1 litar x 2,50 KM), a za ponuđača B 3,45 KM (1,5 litar x 2,30). Kriterij je ekonomski najpovoljnija ponuda sa potkriterijima i relativnim učešćem: 1. Cijena - 80 % 2. Operativni trošak - 20% Metodologija / formule: 1. Cijena: Najniža ponuđena cijena / cijena koja je predmet ocjene x Operativni trošak: Najniži op. trošak / op. trošak koji je predmet ocjene x 20 BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 29

29 TABELA VREDNOVANJA PONUDA Ponuđač A Ponuđač B Cijena - 80% 2,30/2,50x80 = 73,60 2,30/2,30x80 = 80,00 Operativni trošak - 20% 2,50/2,50x20 = 20,00 2,50/3,45x20 = 14,49 Ukupan broj bodova 93,60 94,49 Iz navedenog primjera vidljivo je da je odabran ponuđač B koji je udaljeniji, odnosno koji je imao veći operativni trošak, ali je ponudio nižu cijenu. ZAHTJEVI PRESUDA EVROPSKOG SUDA PRAVDE Vrijedi navesti zahtjeve koje sadrže presude Evropskog suda pravde u pogledu primjene kriterija za dodjelu ugovora: - kriteriji se moraju odnositi na predmet javne nabavke, - njihova primjena mora biti praćena poštivanjem principa jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti, - trebaju biti formulisani tako da, u cjelini uzeti, omogućavaju odabir ekonomski najpovoljnije ponude (osim ako je cijena jedini kriterij za odabir ponuda), - svi ponuđači trebaju imati jednaka prava prilikom izrade ponuda, - svi zainteresirani dobavljači trebaju biti upoznati sa kriterijima putem obavještenja o nabavci i/ili tenderske dokumentacije. Presuda Suda pravde od 3. marta godine u predmetu C 21/03 i predmetu 34/03 Fabricom, sažetak presude: Što se tiče kriterija koji se mogu koristiti za dodjelu javnog ugovora, članom 26. (1) Direktive 93/36 predviđa se da organi koji dodjeljuju ugovore moraju zasnovati svoju odluku ili samo na najnižoj cijeni ili kada se dodjela vrši ekonomski najpovoljnijoj ponudi, i to na različitim kriterijima sadržanim u predmetnom ugovoru, poput cijene, datuma isporuke, operativnih tekućih troškova, rentabilnosti sa stanovišta troškova, kvaliteta, funkcionalnih karakteristika, razloga tehničke prirode, servisa koji se obezbjeđuje nakon prodaje i tehničke pomoći. Kako je vidljivo iz formulacije te odredbe, konkretno na osnovu korištenja izraza npr., kriteriji koji se mogu prihvatiti kao kriteriji za dodjelu javnog ugovora ponudi koja predstavlja ekonomski najpovoljniju ponudu, nisu iscrpno navedeni (u tom smislu, kada je riječ o ugovorima o javnim radovima, vidi predmet C-19/00 SIAC Construction [2001.] ECR I-7725, stav (35), a u vezi s ugovorima o javnim uslugama, vidi predmet C-513/99 Concordia Bus Finland [2002.] ECR I-7213, stav (54)). Iako se članom 26. (1) Direktive 93/36 prepušta ugovornom organu da izabere kriterije na kojima namjerava zasnovati svoju dodjelu ugovora, taj izbor se može odnositi samo na kriterije čiji je cilj da se identificira ponuda koja je s ekonomskog stanovišta najpovoljnija (u tom smislu vidi predmete Beentjes, stav (19), SIAC Construction, stav (36), i Concordia Bus Finland, stav (59)). Međutim, ostaje činjenica da je podnošenje liste glavnih isporuka realiziranih u posljednje tri godine, u kojoj su navedene sume, datumi, relevantni primaoci, javni ili privatni, izričito uvršteno u reference, odnosno dokaze koji se prema članu 23. (1) (a) Direktive 93/36 mogu zahtijevati kako bi se ustanovile tehničke sposobnosti dobavljača. Štaviše, jednostavnom listom referenci, poput one koja se zahtijeva kod poziva na tender o kojem je riječu postupku u glavnoj stvari, koja sadržava samo nazive i broj ranijih dobavljačevih klijenata bez drugih pojedinosti u vezi s isporukama realiziranim prema ovim dobavljačima, ne može se pružiti nikakva informacija u cilju identifikacije ponude koja je s ekonomskog stanovišta najpovoljnija u smislu člana 26. (1) (b) Direktive 93/36, i stoga ova lista ni u kom slučaju ne može predstavljati kriterij za dodjelu u smislu te odredbe. U svjetlu prethodnih razmatranja, odgovor koji se daje jeste da se Direktivom 93/36 sprječava ugovorni organ da u postupku za dodjelu ugovora o javnoj nabavci uzme u obzir onaj broj referenci koje se odnose na proizvode u ponudi ponuđača drugim klijentima, ne kao kriterij za utvrđivanje njihove podobnosti za izvršenje ugovora, već kao kriterij za dodjelu ugovora. 30 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

30 PROVOĐENJE PREGOVARAČKOG POSTUPKA NABAVKE DRAGANA RIBIĆ, DIPL. IUR. AGENCIJA ZA JAVNE NABAVKE, FILIJALA BANJA LUKA SAŽETAK Zakonom o javnim nabavkama propisane su dvije vrste pregovaračkog postupka: onaj s objavom obavještenja i onaj bez objave obavještenja. U članu 20. Zakona date su pretpostavke uslovi za primjenu pregovaračkog postupka s objavom obavještenja. Opšti uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja propisani su članom 21. Zakona. Za ovu vrstu postupka nabavke Zakon propisuje i posebne uslove za primjenu zavisno od toga da li se radi o nabavci robe, usluga ili radova. Ono što je zajedničko za obje vrste postupka su pregovori sa jednim ili više ponuđača o uslovima ugovora o nabavci, kojeg ugovorni organ namjerava zaključiti u cilju realizacije određene nabavke. Svrha pregovora je da se kroz izmjene prvobitnih ponuda postignu povoljniji uslovi za ugovorni organ UVOD Pregovarački postupak s objavom obavještenja o nabavci i pregovarački postupak bez objave obavještenja ugovorni organ može provoditi isključivo prema uslovima utvrđenim u Zakonu o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14). Ugovorni organ iz člana 4. Zakona za dodjelu ugovora o javnoj nabavci primjenjuje pregovarački postupka s objavom obavještenja kao izuzetak samo ako su za to ispunjeni uslovi utvrđeni zakonom. Sektorski ugovorni organ iz člana 5. Zakona primjenjuje otvoreni ili ograničeni ili pregovarački postupak s objavom obavještenja na ravnopravnoj osnovi. Ugovor o javnoj nabavci robe, usluga ili radova može se dodijeliti u pregovaračkom postupku s objavom obavještenja: a) ako u otvorenom ili ograničenom postupku ili u postupku takmičarskog dijaloga dobije sve ponude koje ne ispunjavaju uslove kvalifikacije, a osnovni uslovi za dodjelu ugovora se nisu bitno promijenili, ugovorni organ nije obavezan ponovo objaviti obavještenje o nabavci, pod uslovom da pozove sve ponuđače, odnosno kandidate da otklone nedostatke u svojim ponudama, te svoje ponude učine prihvatljivim; b) u izuzetnim slučajevima, kada zbog prirode robe, usluga ili radova ili zbog rizika povezanih s izvršavanjem predmeta nabavke nije moguće prethodno određivanje ukupne cijene. Ugovor o javnoj nabavci usluga može se zaključiti u pregovaračkom postupku s objavom obavještenja ako su predmet nabavke intelektualne usluge, kao što je usluga projektovanja, i usluge iz Aneksa II. Dio A kategorije 6 ovog zakona čiji se opis predmeta nabavke ne može odrediti sa dovoljnom preciznošću pa ugovor nije moguće zaključiti izborom BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 31

31 najpovoljnije ponude u otvorenom ili ograničenom postupku nabavke. Ugovor o javnoj nabavci radova može se zaključiti u pregovaračkom postupku s objavom obavještenja ako su predmet nabavke radovi koji se izvode isključivo u istraživačke, testne ili razvojne svrhe, a ne sa ciljem sticanja dobiti ili povrata troškova istraživanja i razvoja. Kada je u pitanju pregovarački postupak bez objave obavještenja, obje vrste ugovornih organa mogu primjeniti ovaj postupak nabavke kao izuzetak samo ako su za to ispunjeni uslovi utvrđeni Zakonom. Ugovorni organ izuzetno može ugovor o nabavci dodjeljivati putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci u sljedećim slučajevima: a) kada nijedna ponuda ili nijedna prihvatljiva ponuda nije dostavljena u otvorenom ili ograničenom postupku i kada uslovi za ugovor nisu bitno promijenjeni u odnosu na uslove iz prethodnog postupka; b) kada nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku nije dostavljen ili nijedan kvalifikovani kandidat nije zatražio učešće u ograničenom postupku i kada uslovi za ugovor nisu bitno promijenjeni u odnosu na uslove iz prethodnog postupka; c) kada se iz suštinskih, dokazivih tehničkih ili umjetničkih razloga, ili iz razloga koji se odnose na zaštitu ekskluzivnih prava, ugovor može dodijeliti samo određenom dobavljaču; d) kada se izuzetno, zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti, prouzrokovane događajima nepredvidivim za ugovorni organ, ne mogu ispoštovati ovim zakonom utvrđeni minimalni rokovi za otvoreni, ograničeni ili pregovarački postupak s objavom obavještenja. Okolnosti kojima se opravdava izuzetna hitnost postupka ni u kom slučaju ne smiju se dovesti u vezu s ugovornim organom. Navedeni uslovi za provođenje pregovaračkog postupka bez objave obavještenja su opšti, tj. zajednički i primjenjivi su bez razlike da li se radi o nabavci robe, usluga ili radova. Članom 22. Zakona propisani su posebni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja za nabavku roba, članom 23. Zakona propisani su posebni uslovi za nabavku usluga, a članom 24. Zakona propisani su posebni uslovi za nabavku radova. PROVOĐENJE PREGOVARAČKOG POSTUPKA S OBJAVOM OBAVJEŠTENJA O NABAVCI Ugovorni organi primjenjuju pregovarački postupak s objavom obavještenja o nabavci ako je ispunjen jedan 32 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4 od uslova iz člana 20. Zakona. U pregovaračkom postupku nabavke s objavom obavještenja ugovorni organ pregovara sa ponuđačima kako bi smanjio broj početnih ponuda. Sektorski ugovorni ograni slobodno biraju između otvorenog, ograničenog i pregovaračkog postupka s objavom obavještenja. Ugovorni organ nakon donošenja odluke o početku postupka javne nabavke objavljuje obavještenje o nabavci u pregovaračkom postupku na portalu javnih nabavki u skladu s Uputstvom o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu E-nabavke ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 53/15). Ovo obavještenje ugovorni organ može dodatno objaviti i u drugim publikacijama ili na drugoj web-stranici, nakon što se isto objavi na portalu javnih nabavki. Obavještenje o nabavci sadrži podatke o dokazima koje su kandidati dužni podnijeti u svrhu dokazivanja sposobnosti. Zainteresovani kandidati mogu dostaviti zahtjev za učešće. Ugovorni organ ocjenjuje sposobnost kandidata koji su dostavili zahtjev za učešće i o tome sastavlja zapisnik u skladu sa članom 19. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15). Ponuđačima koji nisu dokazali sposobnost dostavlja se obavještenje o nekvalifikovanosti, odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od dana donošenja odluke, u skladu sa članom 71. Zakona. Nezadovoljni kandidat može uložiti žalbu ugovornom organu na navedenu odluku ukoliko smatra da su mu povrijeđena prava. Kvalifikovanim kandidatima ugovorni organ upućuje poziv na pregovaranje. Prilikom provođenja pregovaračkog postupka nabavke sa više ponuđača, ugovorni organ pregovara sa svakim ponuđačem posebno o bilo kom dijelu početne ponude, kako bi utvrdio koja je ponuda najbolja. Ugovorni organ ne može tokom pregovora davati ponuđačima informacije na diskriminatoran način i favorizovati nekog od ponuđača. Ovaj postupak se može provoditi u više faza radi smanjenja broja početnih ponuda o kojima se pregovara, na osnovu objavljenih kriterija za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Na osnovu rezultata obavljenih pregovora ugovorni organ dostavlja tendersku dokumentaciju za konačnu ponudu i poziva ponuđače da podnesu svoje konačne ponude. Otvaranje konačnih ponuda je javno i mogu mu prisustvovati ovlašteni predstavnici ponuđača koji su predali konačni ponude. Nakon pregleda i ocjene konačnih ponuda ugovorni organ donosi odluku o izboru ili odluku o poništenju. Ugovorni organ odluku dostavlja ponuđačima

32 zajedno sa zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda. Period mirovanja na odluku ugovornog organa iznosi 15 dana i računa se od dana dostavljanja odluke. Nakon isteka navedenog roka nastaje ugovorni odnos, ako nije pokrenut postupak pravne zaštite. Ugovorni organ je dužan objaviti obavještenje o dodjeli ugovora u skladu sa članom 74. Zakona. Članom 75. Zakona propisana je obaveza ugovornog organa da dostavlja izvještaje o provedenom postupku javne nabavke, na način i u rokovima koje utvrđuje Agencija za javne nabavke podzakonskim aktom. Članom 9. Uputstva o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu E-nabavke propisano je da se objavom obavještenja o dodjeli ugovora smatra da je dostavljen izvještaj o postupku javne nabavke iz člana 75. Zakona. Iz navedenog proizlazi da ugovorni organ nakon što objavi obavještenje o dodjeli ugovora nema obavezu da posebno dostavlja i izvještaj o postupku javne nabavke jer se u sistemu E-nabavke automatski preuzimaju podaci iz obavješenja u izvještaj. Takođe, u skladu sa članom 2. Uputstva o objavi osnovnih elemenata ugovora i izmjena ugovora ( Službeni glasnik BiH, broj 56/15), ugovorni organ, nakon što dostavi izvještaj o provedenom postupku javne nabavke, dužan je na svojoj web-stranici, ako je ima, objaviti osnovne elemente ugovora za postupak javne nabavke, kao i sve izmjene ugovora do kojih dođe u toku realizacije ugovora. DIJAGRAM TOKA PREGOVARAČKOG POSTUPKA S OBJAVOM OBAVJEŠTENJA Dijagram toka pregovaračkog postupka s objavom obavještenja 1. POČETAK POSTUPKA Planirana vrijednost nabavke, priprema pretkvalifikacione dokumentacije i tenderske dokumentacije za fazu dostavljanja ponuda (član 27. ZJN) Donošenje odluke o početku postupka javne nabavke (član 17. stav (1) i član 18. ZJN) Odluka / rješenje o uspostavljanju komisije za nabavke (član 13. ZJN) Objavljivanje obavještenja o nabavci za pregovarački postupak s objavom obavještenja, kojim ugovorni organ poziva sve zainteresovane kandidate da zatraže dokumentaciju za fazu pretkvalifikacije (član 27. stav (1) tačka a) ZJN) Istek roka za podnošenje zahtjeva za učešće u prvoj fazi ograničenog postupka Rok za dostavu zahtjeva za učešće: za domaći vrijednosni razred rok iznosi 15 dana, a za međunarodni vrijednosni razred 30 dana BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 33

33 2. PRETKVALIFIKACIONA FAZA - ODABIR KANDIDATA Prijem zahtjeva svih zainteresovanih kandidata za dostavu tenderske dokumentacije. Odluka o tome da li će i koliku novčanu naknadu za tendersku dokumentaciju dobavljači plaćati (član 55. stav (4) ZJN) Ocjena sposobnosti utvrđivanje kvalifikacije kandidata, na osnovu traženih kvalifikacija, objavljenih u obavještenju o nabavci Zapisnik o ocjeni sposobnosti, u skladu sa članom 19. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda Poziv na pregovaranje izabranim kandidatima Pismeno obavještenje kandidatima koji se nisu kvalifikovali Dostava inicijalnih ponuda Rok za dostavu inicijalnih ponuda - primjeren rok koji određuje ugovorni organ Ugovorni organ pregovara sa podnosiocima inicijalnih ponuda u jednoj ili više faza pregovora. Ugovorni organ pregovara sa svakim ponuđačem posebno (član 27. stav (1) tačka e) ZJN) Poziv za dostavu konačnih ponuda (član 27. stav (1) tačka f) ZJN) 34 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

34 3. PRIJEM I OCJENA PONUDA I ODLUKA O IZBORU Prijem i javno otvaranje ponuda na dan i sat naveden u tenderskoj dokumentaciji (član 27. stav (1) tačka g) ZJN) Pregled i ocjena ponuda i izrada zapisnika o ocjeni ponuda (član 18. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda) Odluka o izboru Odluka o poništenju Dostavljanje odluke o izboru (član 71. st. (1) i (2) ZJN) Dostavljanje odluke o poništenju (član 71. st. (1) i (2) ZJN) Rok mirovanja od 15 dana (član 72. stav (1) ZJN) Završetak postupka nabavke i nastanak ugovornog odnosa, ako nije uložena žalba Završetak postupka nabavke danom izvršnosti odluke o poništenju Objava obavještenja o dodjeli ugovora / poništenju postupka BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 35

35 PROVOĐENJE PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVE OBAVJEŠTENJA Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci provodi se u slučajevima ispunjenja jedne od pretpostavki iz čl. 21, 22, 23. i 24. Zakona. Ovaj postupak provodi se sa jednim ponuđačem uz poštovanje principa zakona, izuzev u slučajevima iz člana 21. stav (1) tačke a) i b) zakona, kada se postupak može voditi sa više ponuđača. Ugovorni organ, kao i u ostalim postupcima javne nabavke, nakon što je planirao određenu nabavku, najprije donosi odluku o početku postupka javne nabavke. U odluci o početku postupka javne nabavke se, osim podataka o predmetu nabavke i procijenjenoj vrijednosti nabavke, obavezno navode podaci o zakonskom osnovu za provođenje postupka nabavke, te o izabranom postupku nabavke. Dakle, u ovom slučaju ugovorni organ u odluci o početku postupka javne nabavke navodi da će provesti pregovarački postupak javne nabavke bez objave obavještenja o nabavci i zakonski osnov za provođenje tog postupka. U pregovaračkom postupku bez objave obavještenja o nabavci uslovi za kvalifikaciju moraju se unaprijed utvrditi. Nakon provjere kvalifikovanosti kandidata, u daljnjem toku postupka mogu učestvovati samo kvalifikovani kandidati. O rezultatima kvalifikovanosti kandidata sastavlja se zapisnik u koji se unose sve bitne činjenice i koji se dostavlja onim kandidatima koji se nisu kvalifikovali. Ugovorni organ objavljuje na svojoj web-stranici informacije o pregovaračkom postupku bez objavljivanja obavještenja o nabavci koji namjerava da provede, na način da tendersku dokumentaciju učini dostupnom za sve zainteresovane kandidate. Kvalifkovani kandidati se pozivaju da dostave početne ponude. Dostavljanje početnih ponuda je osnov za pregovaranje. Ugovorni organ je dužan da vodi zapisnike o postupku pregovora sa svakim ponuđačem koji će potpisati obje strane nakon okončanih pregovora. Konačnu ponudu mogu dostaviti samo jedan ili više pozvanih ponuđača. Ugovorni organ bira ponudu prema kriterijima za dodjelu ugovora utvrđenim u tenderskoj dokumentaciji. U slučaju da su pozvana dva ili više ponuđača da dostave konačne ponude, ugovorni organ provodi javno otvaranje konačnih ponuda. Nakon pregleda i ocjene konačnih ponuda, o čemu se sastavlja zapisnik, ugovorni organ donosi odluku o izboru ili odluku o poništenju koja se dostavlja ponuđačima zajedno sa zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda. Rok mirovanja na odluku ugovornog organa iznosi 15 dana i računa se od dana dostave odluke. Protekom roka mirovanja, odnosno danom izvršnosti odluke o izboru nastaje ugovorni odnos između ugovornog organa i izabranog ponuđača, ako nije pokrenut postupak pravne zaštite. Ugovorni organ može nakon izbora ponude objaviti dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti u kojem obrazlaže ispunjenje uslova koji opravdavaju primjenu pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja i izražava svoju namjeru o zaključenju ugovora sa najuspješnijim ponuđačem. Ako objavi dobrovoljno ex ante obavještenje o transparentnosti, ugovorni organ ne može potpisati ugovor o javnoj nabavci u roku od 15 dana od dana objavljivanja obavještenja. U roku od 10 dana od dana objavljivanja dobrovoljnog ex ante obavještenja o transparentnosti žalbu može izjaviti ponuđač postupka javnih nabavki, ali i svaki drugi privredni subjekt koji ima pravni interes za dobijanje ugovora o javnoj nabavci u predmetnoj javnoj nabavci, odnosno koji je pretrpio ili bi mogao pretrpiti štetu od kršenja zakona. Nakon okončanog postupka, ugovorni organ je dužan objaviti obavještenje o ishodu postupka i dostaviti izvještaj Agenciji za javne nabavke u skladu sa članom 75. Zakona. Na zahtjev Agencije, u skladu sa članom 92. stav 3. tačka e) Zakona, ugovorni organ je dužan dostaviti i detaljno obrazloženje o svim elementima provedenog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci. 36 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

36 DIJAGRAM TOKA PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVE OBAVJEŠTENJA Dijagram toka pregovaračkog postupka bez objave obavještenja 1. POČETAK POSTUPKA Planirana vrijednost nabavke, utvrđivanje kvalifikacionih uslova Donošenje odluke o početku postupka javne nabavke (član 17. stav (1) i član 18. ZJN) Odluka / rješenje o uspostavljanju komisije za nabavke (član 13. ZJN) Utvrđivanje da li su ispunjeni posebni uslovi za primjenu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja (čl. 21, 22, 23. i 24. ZJN) Provjera kvalifikovanosti kandidata i sastavljanje zapisnika (član 28. stav (2) ZJN) Ugovorni organ objavljuje na svojoj web-stranici informaciju o pregovaračkom postupku i stavljanju na raspolaganje tenderske dokumentacije (član 28. stav (4) ZJN) Primjeren rok za dostavu kvalifikacione dokumentacije i početne ponude Poziv kvalifikovanim kandidatima da dostave početne ponude (član 28. stav (5) ZJN) BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 37

37 2. TOK PREGOVARAČKOG POSTUPKA BEZ OBJAVE OBAVJEŠTENJA Dostavljanje početnih ponuda (član 28. stav (5) ZJN) Pregovaranje o tehničkim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima ugovora. Vođenje zapisnika sa svakim ponuđačem posebno (član 28. stav (5) ZJN) Poziv za dostavu konačnih ponuda. Ugovorni organ određuje primjeren rok za dostavu konačnih ponuda. Javno otvaranje konačnih ponuda ako je više ponuđača pozvano da dostave konačnu ponudu (član 28. stav (6) ZJN) Pregled i ocjena konačnih ponuda i izrada zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda. Odluka o izboru Odluka o poništenju Dostava odluke o izboru sa kopijom zapisnika o ocjeni ponuda Dostava odluke o poništenju sa kopijom zapisnika o ocjeni ponuda Rok mirovanja 15 dana (član 72. stav (1) ZJN) 38 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

38 3. DOBROVOLJNO EX ANTE OBAVJEŠTENJE I OKONČANJE POSTUPKA Mogućnost objavljivanja dobrovoljnog ex ante obavještenja o transparentnosti, nakon izbora najpovoljnije ponude (član 28. stav (7) ZJN) Nakon objave dobrovoljnog ex ante obavještenja o transparentnosti, period mirovanja od 15 dana U roku od 10 dana od dana objavljivanja dobrovoljnog ex ante obavještenja o transparentnosti žalbu može podnijeti učesnik postupka i svako ko dokaže pravni interes za dobijanje ugovora Objavljivanje obavještenja o ishodu postupka (član 70. stav (1) ZJN) Dostavljanje izvještaja AJN u skladu sa članom 75. ZJN Dostavljanje detaljnog obrazloženja provedenog postupka, po zahtjevu AJN (član 92. stav (3) tačka e) ZJN) BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 39

39 ZAKLJUČAK Članom 3. Zakona o javnim nabavkama određena su osnovna načela sistema javnih nabavki na način da je ugovorni organ obavezan postupati transparentno, da se u postupku javne nabavke prema ponuđačima ponaša jednako i nediskriminatorno, uz obezbjeđenje pravedne i aktivne konkurencije, sa ciljem najefikasnijeg korištenja javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke i njegovom svrhom. Zakonom su definisani postupci javne nabavke i uslovi za njihovu primjenu, gdje konačnu odluku o primjeni određenog postupka donosi ugovorni organ u zavisnosti od ispunjenosti uslova definisanih Zakonom. Ugovorni organ može provesti pregovarački postupak nabavke samo u posebnim, tačno definisanim slučajevima. Taj postupak nabavke se može provesti sa ili bez prethodnog objavljivanja obavještenja o nabavci. Prilikom provođenja pregovaračkog postupka nabavke moraju se poštovati pravila transparentnosti i povjerljivosti. To znači da svi pregovori trebaju biti održani posebno sa svakim ponuđačem, nijedna informacija koja je dobijena od jednog ponuđača ne treba biti odata drugom, na svakog ponuđača se moraju primjenjivati isti uslovi i svaki mora dobiti iste informacije i sve radnje u postupku moraju biti evidentirane. IZVORI - Zakonom o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14) - Uputstvo o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informacionom sistemu E-nabavke ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 53/15) - Uputstvo za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15) - Uputstvo o objavi osnovnih elemenata ugovora i izmjena ugovora ( Službeni glasnik BiH, broj 56/15) 40 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

40 NABAVKA HIGIJENSKOG MATERIJALA I SREDSTAVA ZA ČIŠĆENJE IVANA GRGIĆ, DIPL. ECC. GRGICIVANNA@HOTMAIL.COM SAŽETAK [ PRAVNI SAVJETNIK ] U radu se razmatraju pitanja vezana za izradu tenderske dokumentacije za nabavku higijenskog materijala i sredstava za čišćenje. Cilj rada je da se, kroz prikazivanje prijedloga za definisanje pojedinih tačaka u tenderskoj dokumentaciji, ovaj postupak nabavke pojednostavi kako ugovornim organima, tako i ponuđačima KLJUČNE RIJEČI: javne nabavke, higijenski materijal, sredstva za čišćenje, tenderska dokumentacija, tehnička specifikacija UVOD Osnovni cilj javnih nabavki, prema odredbama člana 3. i konceptu Zakona o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14), jeste efikasno trošenje javnih sredstava, odnosno dobijanje potrebnih radova, roba i usluga odgovarajućeg kvaliteta uz što manje ulaganje finansijskih sredstava. Pri nabavkama roba, ostvarivanje definisanog cilja nabavki počinje pripremom tenderske dokumentacije, sa proporcionalnim kvalifikacionim uslovima i jasnim i preciznim opisima predmeta nabavke kako bi ponuđači tačno mogli da znaju šta ugovorni organ nabavlja. Dodatno, tenderska dokumentacija mora da omogući i transparentan postupak nabavke, bez diskriminacije ponuđača, kako bi bila ostvarena aktivna konkurencija, te da u lepezi proizvoda koji nude zadovoljenje iste potrebe bude definisan i solidan kvalitet traženog predmeta. Sljedeća specifičnost vezana za nabavke higijenskog materijala jesu potreba za sukcesivnim isporukama u toku ugovornog perioda i, često, praktična nemogućnost da se odredi tačna količina za sve stavke koje su predmet nabavke, zbog čega se okvirni sporazum nameće kao adekvatnije rješenje u odnosu na sklapanje ugovora. Dakle, pored navedenih zahtjeva vezanih za predstavljanje tehničkih specifikacija, ugovorni organi u tenderskoj dokumentaciji za nabavku higijenskog materijala i sredstava za čišćenje nerijetko moraju da na adekvatan način odgovore i zahtjevima vezanim za zaključenje okvirnog sporazuma. 1. UGOVOR O NABAVCI ILI OKVIRNI SPORAZUM? Članom 4. stav (3) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15), propisano je da stvarna nabavljena količina na osnovu zaključenog ugovora o javnoj nabavci i ugovora zaključenog na osnovu okvirnog sporazuma ne može biti manja ili veća od ugovorene količine. Stavom (4) istog člana propisano je da stvarna nabavljena količina na osnovu okvirnog sporazuma može biti jednaka ili manja od predviđene okvirne količine. Iz prethodno navedenog proističe da ugovorni organ, ukoliko potpiše ugovor o nabavci higijenskog materijala i sredstava za čišćenje, može da predvidi sukcesivne isporuke, ali u toku ugovornog perioda mora da povuče sve ugovorene stvake. Sa druge strane, okvirni sporazum ostavlja ugovornim organima mogućnost da realizuju samo stvarno potrebne količine stavki unutar maksimalno predviđenih. Članom 32. Zakona predviđene su dvije opcije okvirnog sporazuma, gdje se pojedinačni ugovori dodjeljuju na osnovu rang-liste ili, ukoliko nisu svi uslovi utvrđeni u okvirnom sporazumu, pojedinačni ugovori se dodjeljuju na osnovu postupaka minitenderisanja. S obzirom na prirodu nabavke higijenskog materijala, od dvije ponuđene varijante, praktičniji za primjenu bi BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 41

41 bio postupak okvirnog sporazuma, gdje se pojedinačni ugovori dodjeljuju na osnovu rang-liste jer: - Ugovorni organ može brzo da dođe do potrebnih količina predmeta nabavke, jer nema novih postupaka (minitenderisanja) niti bilo kakve nove ponudbene dokumentacije i potreba za imenovanjem komisije za javne nabavke; samo poziva na dodjelu ugovora redom ponuđače sa rang-liste; - Ugovorni organ ima dodatnu, gotovo 100% sigurnost da će mu predmet nabavke biti isporučen, jer ukoliko prvi ponuđač sa rangliste iz bilo koji razloga ne isporuči tražene količine u ostavljenom roku, ugovorni organ odmah poziva drugoplasiranog ponuđača sa kojim ima sklopljen okvirni sporazum i tako redom, dok ne dođe do isporuke predmeta nabavke; - Imajući u vidu visok stepen sigurnosti za isporuke, ugovorni organ ne mora da traži garancije za dobro izvršenje ugovora, što pojeftinjuje postupak nabavke za ponuđače, a samim tim i za ugovorne organe. Predviđanje klauzula ugovornih kazni se svakako preporučuje; - Rang-lista je već utvrđena u okviru otvorene konkurencije, te bilo kakvo tajno dogovaranje ponuđača ne može da utiče na poredak. Svakako, ukoliko se ugovore kazne za neizvršenje može se preduprijediti potencijalno prepuštanje poslova skupljem / skupljim ponuđačima; - U okviru ove vrste, okvirni sporazum može da bude sklopljen i sa samo jednim ponuđačem. Budući da se u nabavci higijenskog materijala i sredstava za čišćenje mogu predvidjeti svi uslovi, nema razloga zašto ugovorni organ ne bi mogao primijeniti okvirni sporazum sa zaključenjem pojedinačnih ugovora na osnovu utvrđene rang-liste. Naravno, ukoliko ugovorni organ može da utvrdi količine koje će povući, tada nema potrebe za sklapanjem okvirnog sporazuma, već se može odmah sklopiti ugovor o javnoj nabavci, sa sukcesivnim isporukama. 2. PRIPREMA TENDERSKE DOKUMENTACIJE Članom 3. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, definisano je da se tenderska dokumentacija sastoji od pet osnovnih dijelova: Opšti podaci, Podaci o predmetu javne nabavke, Uslovi za kvalifikaciju ponuđača, Podaci o ponudi i Ostali podaci. 2.1 Podaci o predmetu nabavke Oznaka iz jedinstvenog rječnika javnih nabavki Nakon opštih podataka o ugovornom organu i postupku nabavke, sekcija Podaci o predmetu javne nabavke započinje opisom predmeta nabavke i navođenjem oznake, odnosno CPV koda, iz Jedinstvenog rječnika javnih nabavki 1 (JRJN). Nabavka higijenskog materijala i sredstava za čišćenje najvećim dijelom je svrstana u odjeljak Namještaj (uključujući uredski namještaj), unutarnja oprema, kućanske naprave (osim rasvjete) i sredstva za čišćenje. Kao bliža grupa, razred ili kategorija može da se uzme: Metle i četke i drugi proizvodi za čišćenje domaćinstva Toaletne četke Spužve Kante Kante za smeće Lopatice za smeće Krpe za čišćenje Krpe za glancanje Proizvodi za čišćenje i poliranje Miomirisni preparati i voskovi Preparat za parfimiranje i osvježavanje prostorija Osvježivač vazduha Dozatori za osvježivače vazduha Paste i prašci za čišćenje Organska površinski aktivna sredstva Sredstva za čišćenje s amonijakom Kaustična sredstva za čišćenje Proizvodi za čišćenje Preparati za pranje Deterdženti Deterdženti za mašine za pranje posuđa Sredstva za odmašćivanje Sredstva za rastvaranje masnoće 1 Jedinstveni rječnik javnih nabavki sastavni je dio Odluke o korištenju jedinstvenog rječnika javnih nabavki ( Službeni glasnik BiH, broj 54/15). 42 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

42 Mješavine za čišćenje Otopine za ispiranje Sredstva za čišćenje poda Sredstva za čišćenje ekrana Sredstva za čišćenje automobila Sredstva za čišćenje zahoda Automatski dozatori za sapun Proizvodi za pranje posuđa Prašak za pranje posuđa Proizvodi protiv prašine Pored navedenih, zavisno od sadržaja nabavke ili lota, mogu se koristiti i sljedeće oznake: Sapun Toaletni papir, maramice, peškiri i salvete Toaletni papir Papirnate maramice Papirnati brisači za ruke Papirnate salvete Papir za sanitarne potrebe Predmeti od papira za sanitarne potrebe. 2 Budući da nabavka higijenskog materijala i sredstava za čišćenje nerijetko podrazumijeva više stavki, u okviru ove tačke može biti dat kratak opis šta se nabavlja i napomena da je detaljna specifikacija stavki data Aneksom tenderske dokumentacije, ili da je detaljna specifikacija stavki data u Obrascu za cijenu, koji je definisan Aneksom tenderske dokumentacije. Pojašnjenje za termin ekvivalent Članom 3. stav (2) tačka b) alineja 2) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda predviđeno je da se nakon opisa predmeta nabavke i navođenja oznake iz JRJN na ovom mjestu utvrde odgovarajući kriteriji za ocjenjivanje ekvivalentnosti kod pozivanja na određeni proizvod. Naime, članom 54. stav (9) Zakona o javnim nabavkama precizirano je da, osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi. Takve napomene dozvoljene su samo ako se predmet nabavke ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati, ali se bez izuzetka moraju označiti sa dodatkom ili ekvivalent. Stavom (10) istog člana navedeno je da se na predviđenim mjestima moraju obavezno navesti 2 Navedne oznake ne predstavljaju konačnu listu oznaka koje se mogu koristiti za nabavku higijenskog materijala i sredstava za čišćenje. BROJ 4 [ PRAVNI SAVJETNIK ] kriteriji mjerodavni za ocjenjivanje ekvivalentnosti. U zavisnosti od svrhe i namjene proizvoda, kao kriterij prihvatljivosti proizvoda / ekvivalentnosti za sve ili pojedine stavke koje se nabavljaju može biti preciziran raspon procentualnog učešća jednog, više ili svih sastojaka proizvoda. Kriterij za prihvatljivost proizvoda može biti i da proizvod obavezno sadrži neki sastojak, naprimjer sredstvo za pranje stakala da bude na bazi alkohola i ocata, jer je poznato da alkohol i ocat lako skidaju mrlje sa stakla i ostavljaju visok sjaj, bez potrebe za velikim glancanjem. Isto tako, u opisu proizvoda, pa samim tim i u kriteriju za ocjenu ekvivalentnosti, može se dati i odrednica da proizvod ne smije da sadrži neke sastojke, npr. proizvod koji se nabavlja za vrtić za uklanjanje fleka sa namještaja i tepiha ne smije da sadrži kiseline i hlor, ili da proizvod za otčepljavanje odvoda ne smije da sadrži, ili da ne smije da sadrži više od %, kaustične sode (natrijev hidroksid, natrijeva lužina, NaOH), koja izuzetno dobro otapa masnoće, ali je sa druge strane snažna korozivna supstanca. Ipak, za većinu proizvoda iz asortimana higijenskog materijala i sredstava za čišćenje koji su u širokoj primjeni u domaćinstvima, i koji se nabavljaju za namjenu sa posebnim potrebama, insistiranje na pojedinačnim veličinama hemijskih sastojaka moglo bi značajno da usloži sam postupak nabavke. Zbog toga prikladniji i jednostavniji zahtjev može da bude da je traženi proizvod / ekvivalent namijenjen za čišćenje laminata, drvenih, lakiranih, emajliranih, keramičkih, staklenih i drugih površina, zavisno od namjene sredstva. Kriterij za ocjenjivanje ekvivalentnosti higijenskog materijala i sredstava za čišćenje u širokoj upotrebi mogao bi da se definiše i na sljedeći način: Artikl ekvivalentan traženim treba da bude istih tehničkih karakteristika i namjene (da može da se koristi na laminatima, drvenim, lakiranim, emjaliranim, staklenim, keramičkim itd. površinama) i da je istog ili boljeg kvaliteta od naznačenog proizvoda. Bolji kvalitet podrazumijeva da je ponuđeni proizvod gušće konzistencije, veće koncentracije ili da ima naznaka proizvođača na samom proizvodu ili podatak na deklaraciji da se istom mjernom jedinicom može oprati veća količina / očistiti veća površina / da duže traje / da brže djeluje / kraće vremena treba da odstoji prije ispiranja, u odnosu na primjerom dat artikl, ili neki drugi pokazatelj, tehnički dosje, izvještaj o testiranju ili sličan dokument izdat od strane ovlaštenog tijela ili nadležne institucije, u smislu člana 54. stav (3) Zakona o javnim nabavkama, koji ugovornom organu APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 43

43 daje nedvosmislen dokaz da se radi o istom ili boljem niovu kvaliteta. Za proizvode sa naznakom tipa Ne koristiti duže na površini, ugovorni organ će smatrati da nisu namijenjeni za čišćenje te površine, a samim tim ni ponuda neće biti prihvatljiva. Ukoliko ponuđač nudi robu koja je ekvivalent traženom, obavezan je da u opisu robe koju nudi naznači tačan naziv i proizvođača za svaki ponuđeni artikl. Ukoliko u makar jednom polju bude naveden samo termin ekivivalent, bez navođenja naziva i proizvođača ponuđenog proizvoda, takvo neodređeno nuđenje proizvoda će se smatrati neprihvatljivim te će, zbog zaštite principa transparentnosti i jednakog tretmana, takva ponuda biti odbijena kao neprihvatljiva. Ukoliko u polju ne bude naveden drugačiji proizvod u odnosu na onaj koji je u specifikaciji dat ili ukoliko polje ostane prazno, ugovorni organ će smatrati da se nudi proizvod iz primjera, što znači da će isti proizvod morati biti i isporučen. Ukoliko je ugovorni organ u osnovnim opisima / kriterijima za ocjenu ekvivalentnosti tražio i karakteristike tipa antibacterial, sensitive, ph neutral, ph 5.5 i slično, potrebno je dodatno razmotriti da li postoji opravdanost da proizvod pripada samo jednoj grupi, ili može da se navede da se nabavlja proizvod, sensitive, ph neutral ili ph 5.5. Takođe, prilikom definisanja mirisa, bilo bi poželjno, kada god je to moguće, izbjegavati uopšten opis ugodnog mirisa, prijatnog mirisa, već navesti jedan ili više mirisa koje ugovorni organ smatra pod prihvatljivim, npr. citrus, ocean fresh, spring, cvijetni mirisi (đurđevak, ruža, itd.), voćni mirisi (limun, narandža, itd.), miris bora, oriental, itd. Ista primjedba se odnosi i na neodređene opise tipa vrhunski proizvod ili izuzetan kvalitet, jer ovakvi opisi predstavljaju još veći problem ako ugovorni organ ponuđeni proizvod ne smatra vrhunskim kvalitetom, zbog čega bi moglo doći i do žalbenog postupka. Žalbeni navod u kom žalilac kaže da je ponudio vrhunski proizvod ili proizvod izuzetnog kvaliteta, a da ga je ugovorni organ uprkos tome nezakonito eliminisao iz postupka, bez ikakvog argumentovanog obrazloženja, ne bi bio dobar pristup. 3 Podjela na lotove Ukoliko ugovorni organ nabavlja higijenski materijal i sredstva za čišćenje koja će se isporučivati na više lokaliteta, dodatna konkurencija bi se mogla ostvariti 3 Š. Omanović, T. Rahić, F. Kozadra, J. Jakovac, Priručnik Pravna zaštita u javnim nabavkama, Refam creative solutions REC, Sarajevo, ukoliko svaki lokalitet bude jedan lot. Lot je, članom 2. stav (3) tačka t) definisan kao dio predmeta nabavke, nastao kao rezultat dijeljenja predmeta nabavke u posebne, srodne cjeline, koje se kao takve označavaju u tenderskoj dokumentaciji. Podjela predmeta nabavke na lotove nije isto što i cijepanje nabavki, jer se nabavka provodi u vrijednosnom razredu procijenjene vrijednosti ukupne nabavke, ali se kvalifikacioni uslovi postavljaju prema svakom lotu pojedinačno, što dovodi do veće konkurencije i pruža priliku i manjim privrednim subjektima da učestvuju u postupku. Pored lokacija isporuke, ugovorni organ može da koristi i druge kriterije kao osnov za podjelu na lotove, npr. grupisanje proizvoda u srodne potcjeline, kako bi omogućio većem broju ponuđača da učestvuju u postupku. Rok za isporuku robe Ukoliko ugovorni organ definiše kratak rok za isporuku roba (npr. unutar nekoliko sati od potpisivanja pojedinačnog ugovora ili ispostavljanja narudžbenice), takav rok može dovesti do ograničenja konkurencije i do povećanja cijena u ponudama, jer će ponuđač kojem bude dodijeljen ugovor morati imati na zalihama dovoljno svih stavki proizvoda koje su predmet okvirnog sporazuma / ugovora i prekinuti neku započetu aktivnost da bi blagovremeno odgovorio na zahtjev ugovornog organa. Procijenjene troškove držanja proizvoda na zalihama ponuđači će ukalkulisati u cijene svojih ponuda i u konačnici prevaliti na ugovornog organa. Sa druge strane, ukoliko ne postoji objektivna potreba za ugovaranjem izuzetno kratkih rokova, ugovorni organ zbog praćenja zaliha može planirati isporuku u roku od nekoliko, naprimjer dva ili pet dana, te takav maksimalan rok predvidjeti i u tenderskoj dokumentaciji. Na ovaj način bi se otklonili negativni efekti planiranja kratkih rokova za isporuku. 2.2 Ostali podaci Garancija za ozbiljnost ponude i garancija za izvršenje ugovora Članom 3. stav (2) tačka e) alineja 1) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda predviđeno je da ugovorni organ definiše da li traži i, ako traži, u kojoj formi i sa kojim uslovima, dostavljanje garancije za ponudu i garancije za dobro izvršenje posla. 44 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

44 Sublimirajući član 61. st. (2) i (3) Zakona i član 2. stav (2) Pravilnika o formi garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora ( Službeni glasnik BiH, broj 90/14) proističe da se garancija za ozbiljnost ponude može tražiti samo ako je procijenjena vrijednost nabavke, odnosno lota veća od KM, u iznosu do maksimalnih 1,5% u odnosu na procijenjenu vrijednost nabavke. Kada je u pitanju garancija za dobro izvršenje ugovora, specifična je situacija ukoliko će ugovorni organ sklapati okvirni sporazum. Naime, članom 61. stav (4) Zakona ugovornim organima je dozvoljeno da traže garanciju za dobro izvršenje ugovora, u maksimalnom iznosu od 10% u odnosu na vrijednost sklopljenog ugovora. Zakonom ni podzakonskim aktima nisu precizirani detalji garancija u slučaju sklapanja okvirnih sporazuma i pojedinačnih ugovora sklopljenih na osnovu okvirnog sporazuma. Ukoliko se sklapa okvirni sporazum, on sam po sebi ne stvara obavezu realizacije, te se stoga postavlja pitanje opravdanosti traženja garancije za dobro izvršenje okvirnog sporazuma. Ovo pitanje postaje posebno naglašeno u situaciji u kojoj se sklapa okvirni sporazum sa više ponuđača, gdje se ne može predvidjeti raspored dobijanja pojedinačnih ugovora, bez obzira da li se pojedinačni ugovori dodjeljuju na osnovu rang-liste ili nakon minitenderisanja. Takođe, kada govorimo u kontekstu nabavke higijenskog materijala dostavljanje garancije za dobro izvršenje pojedinačnog ugovora bi se, imajući u vidu da je potrebno nekoliko dana za pribavljanje garancije, poklopilo sa izvršenjem pojedinačnog ugovora, čime dostavljanje garancije gubi smisao. S obzirom na navedenu problematiku, kao praktičnije i pravičnije rješenje se čini predvidjeti eventualno traženje garancije za dobro izvršenje okvirnog sporazuma na manje iznose, naprimjer vrijednosti 1/5 vrijednosti okvirnog sporazuma, uz navođenje da će se bankarska garancija aktivirati u iznosu pojedinačnog ugovora koji je izabrani ponuađač odbio da potpiše ili da po potpisanom pojedinačnom ugovoru ne izvrši isporuku ili isporuka ne bude izvršena po ugovorenim uslovima. Oblik garancije za dobro izvršenje ugovora prema članu 6. Pravilnika o formi garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora, može biti: - bezuslovna bankarska garancija, - ček, - mjenica, - gotovina ili gotovinski ekvivalent, - bankovni transfer, zavisno od zahtjeva [ PRAVNI SAVJETNIK ] ugovornog organa definisanog u tenderskoj dokumentaciji. Druga opcija, koja ne iziskuje dodatne troškove izabranom ponuđaču u momentu potpisivanja okvirnog sporazuma / ugovora, jeste ugovorna kazna, propisana članovima Zakona o obligacionim odnosima. Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima, ugovorna kazna bi se od dobavljača naplaćivala samo u slučaju neizvršenja i/ ili kašnjenja ugovorne obaveze. Ukoliko se predvidi ugovorna kazna za slučaj neispunjenja, ugovorni organ nema pravo tražiti i ispunjenje obaveze i isplatu kazne. Sa druge strane, ugovorna kazna za kašnjenje može da bude ugovorena u procentualnom iznosu po danu kašnjenja u odnosu na ugovornu cijenu ili može da bude ugovorena u nominalnom iznosu. U slučaju ugovaranja kazne za kašnjenje, ugovorni organ ima pravo da traži i naplatu kazne i ispunjenje obaveze. Ugovorni organ može da definiše i klauzulu da će se isporuka robe koja ne odgovara u potpunosti ugovorenom predmetu nabavke smatrati kašnjenjem u isporuci, sve do urednog izvršenja obaveze. Dakle, ugovorna kazna naplaćuje se samo u slučaju kršenja ugovornih obaveza, koje nije posljedica više sile, odnosno ukoliko dobavljač sve obaveze uredno izvršava neće imati troškova po sredstvima obezbjeđenja ugovora. S aspekta odredbi Zakona o javnim nabavkama nema prepreke za ugovaranje ovog oblika obezbjeđenja izvršenja okvirnog sporazuma / ugovora, koje je jeftinije za ponuđače. Rok važnosti isporučenih proizvoda Preporučljivo bi bilo da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji precizira i koliki rok upotrebljivosti mora da bude za proizvode koje će ponuđač isporučivati. Ova odredba može npr. da glasi: Svaki isporučeni proizvod mora da ima rok upotrebe još najmanje šest mjeseci nakon što bude isporučen ugovornom organu. Ugovorni organ će prilikom preuzimanja robe izvršiti provjeru roka naznačenog na proizvodima, te će sve proizvode se rokom upotrebljivosti kraćim od naznačenog vratiti dobavljaču, a isporuku će smatrati kao zakašnjelu do momenta urednog izvršenja. Dostavljanje uzoraka Ukoliko se traži dostavljanje uzoraka, obavezno navesti i zašto se traži dostavljanje uzoraka, te ukoliko će na uzorcima biti vršena neka ispitivanja / mjerenja / analize, već u tenderskoj dokumentaciji naznačiti kako će komisija vršiti provjeru uzorka, i BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 45

45 u kojim slučajevima će ponuda biti odbijena zbog neodgovarajućeg uzorka. Bilo kakvo naknadno uvođenje provjere dostavljenih uzoraka teško bi bilo održivo pred Kancelarijom za razmatranje žalbi. Npr. ukoliko će ugovorni organ traži dostavljanje uzoraka krpa za čišćenje radi provjere dimenzija, tačka u tenderskoj dokumentaciji bi mogla da glasi: Dostavljanje uzorka se traži da bi Komisija izvršila provjeru sastava i premjeravanje dimenzija. Provjera sastava će se vršiti uvidom na etikti na tkanini ili pakovanju. Mjerenje će se izvršiti na način da se krpa neće zatezati, već će ravnalo ili metar kojim se vrši mjerenje naslanjati na krpu koja je položena i poravnata na ravnoj površini. Rezultati mjerenja će se bilježiti u cm, jer su i tražene dimenzije potavljene u cm. U slučaju da Komisija utvrdi da navedeni sastav nije odgovarajući ili da je odstupanje veće od dozvoljenog, takva ponuda će biti odbijena kao neprihvatljiva, jer ponuđač ne nudi predmet nabavke u skladu sa zahtjevima ugovornog organa iznesenim u tenderskoj dokumentaciji, u okviru tačke. Dostavljanje i provjera uzoraka može biti jako bitno, jer nakon sklapanja ugovora ili okvirnog sporazuma, mogu se isporučivati i kupovati samo stavke koje su ugovorene. Napomena za pakovanja Budući da je čest razlog odbijanja ponuda zbog neprihvatljivog ponuđenog pakovanja proizvoda, ili se osporava način iskazivanja cijena, posebno ako se predviđa pakovanje 4/1, 100/1 itd., preporučljivo bi bilo dati i dodatno pojašnjenje na šta treba da se odnosi jedinična cijena. Ova tačka bi npr. mogla da glasi: Ukoliko je u tehničkim specifikacijama proizvoda specificirano pakovanje, npr. 500 ml ili 100/1, jedinična cijena treba da se odnosi na proizvod u takvom pakovanju, to jest jedan komad je sredstvo u boci od 500 ml i artikl u pakovanju 100/1, kako je i nazančeno u koloni Jedinica mjere. Broj naznačen u koloni Okvirna količina / količina* odnosi se na broj takvih pakovanja koje ugovorni organ nabavlja. Ukoliko je ugovorni organ naveo raspon prihvatljivog pakovanja, npr. za ubruse dozvoljeno pakovanje je 2-12 rolni, jedinična cijena koju ponuđač navodi treba da se odnosi na jednu rolnu, bez obzira u kom pakovanju se dostavlja, kako je i naznačeno u koloni Jedinica mjere. Broj naznačen u koloni Okvirna količina / količina* odnosi se na ukupan broj rolni koje ugovorni organ nabavlja. Bilo kakva odstupanja u pakovanjima takođe se smatraju udaljavanjim od propisanih karakteristika proizvoda, te će takve ponude biti odbijene kao neprihvatljive. U skladu članom 17. stav (5) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda jedinična cijena stavke ne može se smatrati greškom i neće se moći ispravljati. 46 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

46 3. PRIMJER SPECIFIKACIJE HIGIJENSKOG MATERIJALA I SREDSTAVA ZA ČIŠĆENJE R. br. Namjena proizvoda Jedinica mjere Opis artikla Ponuđeni proizvod (Naziv proizvoda, proizvođač) Okvirna količina / Količina* Jedinična cijena bez PDV-a (u KM) Ukupna cijena bez PDV-a (u KM) (6x7) SREDSTVO ZA PRANJE DRVENIH POVRŠINA kom Sredstvo za čišćenje drvenih površina i namještaja. Sadržaj: manje od 5% nejonskih sastojaka, sapun, parfem, dimetil oksazolidin, limonen, geraniol, linalool. Pakovanje: 750 ml 2 SREDSTVO ZA PRANJE LAMINATA kom Sredstvo za čišćenje drvenih i lakiranih površina. Sadržaj: manje od 5% anjonskih sastojaka, sapun, parfem. Pakovanje: 1 l 3 SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE STAKLENIH POVRŠINA kom Sredstvo za čišćenje staklenih površina na bazi alkohola i ocata. Pakovanje: 650 ml, sa raspršivačem 4 UNIVERZALNO SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE PODOVA kom Sredstvo za čišćenje pločica, laminata, mermera, granita i drugih osjetljivih površina. Sadržaj: manje od 5% nejonskih sastojaka, parfem, sapun. Pakovanje: 750 ml 5 SREDSTVO ZA UKLANJANJE KAMENCA kom Sredstvo za uklanjanje kamenca i tvrdokornih mrlja sa raspršivačem, kao Cilit bang protiv kamenca ili ekvivalent Pakovanje: 750 ml 6 SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE ITISONA kom Sredstvo za čišćenje itisona Pakovanje: 1 l BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 47

47 7 SREDSTVO ZA UKLANJANJE FLEKA SA TKANINE kom Sredstvo za uklanjanje fleka sa tkanina u boji na bazi kiseonika, tečno Pakovanje: 450 ml 8 DETERDŽENT ZA PRANJE SUĐA kom Tečni deterdžent za ručno pranje suđa, Fairy ili ekvivalent Pakovanje: 1 l 9 DETERDŽENT ZA PRANJE VEŠA kom Deterdžent za mašinsko i ručno pranje veša, u prašku. Sastav: 5-15% anjonske PAM, sredstva za bijeljenje na bazi kiseonika 5-15%, zeolit < 5%, sapun. Pakovanje: 3 kg 10 TEČNI SAPUN kom Tečni sapun za ruke, antibakterijski Pakovanje: pakovanje sa pumpicom, 500 ml 11 TEČNI SAPUN kom Tečni sapun za ruke, ph 5.5, ph neutral, ili sensitive Pakovanje: pakovanje sa pumpicom, 500 ml 12 OMEKŠIVAČ kom Omekšivač za veš, miris: cvijetni (đurđevak, ruža, itd.) Pakovanje: 1 l 13 MAGIČNA KRPA kom Magična krpa, iskuhavanje moguće na 90 0 C, Dimenzije: 40x40cm 14 MAGIČNA KRPA kom Magična krpa, od mikrofibera Dimenzije: 32x32 ili 15 KRPA JELENSKA kom Krpa jelenska za staklo 16 TOALET PAPIR rolna Toalet papir u rolni, dvoslojni, bijeli, bez mirisa, od celuloze 100%, gramatura min. 2x17 g/m², dimenzija listića 10 cm (±5%) x 12,5 cm (±10%), dužina rolne min. 18 m, perforacija za odvajanje listića, Dozvoljeno pakovanje: u ambalaži 17 od 6 do 12 rolni 48 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

48 ZAKLJUČAK [ PRAVNI SAVJETNIK ] Najveći problem kod nabavki higijenskih proizvoda i sredstava za čišćenje jeste predstavljanje tehničke specifikacije proizvoda, koja opet prvenstveno zavisi od toga gdje će se koristiti. Sredstva koja se nabavljaju za svakodnevno čišćenje vrtića ili bolnica drugačijih su karakteristika, pa će samim tim biti drugačije i opisana, od sredstava za čišćenje kancelarija ili proizvodnih pogona ili radionica. Ubrusi papirni u rolni, dvoslojni, bijeli, od celuloze 100%, gramatura min. 2x20 g/m², širine 22 cm (± 3%), dužine 21,5 cm (±3%), perforacija za odvajanje listića, dužina rolne 11 m (±5%), Dozvoljeno pakovanje: u ambalaži od 2 do 12 rolni. 17 UBRUSI rolna Gumene rukavice, PVC, fleksibilne i vodonepropusne, veličina M 18 RUKAVICE kom Pakovanje: 1 komad Lateks rukavice za jednokratnu upotrebu, talkirane, vodonepropusne, veličina L 19 RUKAVICE kom Pakovanje: 100/1 * Da li će ova kolona imati naziv Okvirna količina ili količina zavisi od toga da li je ugovorni organ predvidio postupak nabavke sa zaključenjem okvirnog sporazuma ili ugovora o javnoj nabavci. U svakom slučaju, važno je da se za uopštene opise poput odgovarajućeg kvaliteta, sličnog kvaliteta, jednakog ili boljeg kvaliteta itd., da objašenjenje šta će to ugovorni organ smatrati odgovarajućim, sličnim ili jednakim ili boljim kvalitetom. Ukoliko ugovorni organ treba da nabavi specifično sredstvo / sredstva za čišćenje ili higijenski materijal, preporučljivo bi bilo već u tenderskoj dokumentaciji iznijeti argumentaciju za specifikaciju koja bi mogla značajno da smanji lepezu proizvoda koji mogu da zadovolje propisane uslove. Pažljvio propisana specifikacija dovest će do smanjenja broja žalbenih postupaka u postupcima nabavki higijenskog materijala i sredstava za čišćenje, te će omogućiti ugovaranje proizvoda zadovoljavajućeg kvaliteta i karakteristika. LITERATURA Zakon o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14). Uputstvo za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15). Odluka o korištenju jedinstvenog rječnika javnih nabavki ( Službeni glasnik BiH, broj 54/15). Pravilnik o formi garancije za ozbiljnost ponude i izvršenje ugovora ( Službeni glasnik BiH, broj 90/14). Zakon o obligacionim odnosima ( Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, Službeni glasnik RS, br. 17/93, 3/96, 74/04, Službeni glasnik RBiH, br. 2/92, 13/93 i Službene novine FBiH, br. 13/94 i 42/11). Š. Omanović, T. Rahić, F. Kozadra, J. Jakovac, Priručnik Pravna zaštita u javnim nabavkama, Refam creative solutions REC, Sarajevo, BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 49

49 ZAŠTITA PRAVA RADNIKA PRED AGENCIJOM ZA MIRNO RJEŠAVANjE KAO PREDUSLOV ZA PODNOŠENjE TUŽBE DANIJELA RADONIĆ, DIPL. PRAVNIK SIŽE Autorica u tekstu razmatra pravni institut mirenja strana u radnom sporu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova u kontekstu primjene novog Zakona o radu. S druge strane, uzimaju se u obzir i odredbe Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova propisano iako će se neke od njih morati usklađivati sa novim Zakonom o radu koje nisu u skladu s odredbama Zakona o radu. Ovaj alternativni načina rješavanja radnih sporova između strana u radnom sporu, uz učešće trećih lica - miritelјa, prije zaštite prava putem suda, pokazao se u praksi uspješnim. Sam postupak mirenja ima nekoliko faza, od pregovara stranaka, do sporazuma i mirnog rješavanja radnog spora. Autorica ističe značaj rokova za okončanje radnog spora. Međutim, prema važećem tekstu zakona, postupak mirenja se može voditi i okončati do donošenja pravosnažne odluke suda. Ukoliko do zaklјučenja sporazuma dođe u nekoj od faza parničnog postupka, u sporazum se unosi klauzula da će tužilac povući tužbu u cijelosti u odgovarajućem roku od dana zaklјučenja sporazuma. Ključne rječi: radno spor, mirno rješavanje radnih sporova, postupak mirenja, rokove i okonačanje postupka, Agencija za mirno rješavanje radnih sporova. MIRENЈE U glavi XV Zaštita prava radnika, članovima od 198. do 203. propisane su sve mogućnosti zaštite prava radnika, te je između ostalog zaštita omogućena kroz postupak kod Agencije za mirno rješavanje radnih sporova. Pritom, novinu predstavlјa odredba člana 201. stav 5. kojom je utvrđena obaveza za radnike da su dužni zaštitu prava zatražiti prethodno kod Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, a potom kod nadležnih sudova, a sve u cilјu smanjenja rokova trajanja sporova i nepotrebnih troškova. Podsjećamo, članom 2. Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 71/09 i 100/11) propisano je da strane u sporu dobrovolјno odlučuju o pristupanju mirnom rješavanju radnog spora ova odredba će se usklađivati sa novim Zakonom o radu, kao i određene druge odredbe koje nisu u skladu s odredbama Zakona o radu. Alternativno rješavanje sprova predstavlјa moderno i efikasno sredstvo za razrješenje spornog odnosa. Preopterećenost sudova brojnim predmetima, te samim tim njihova neučinkovitost i sporost u pružanju pravne zaštite uticali su na pojavu novih alternativnih rješenja. Prednosti vansudskog rješavanja sporova su brojne: dobrovolјnost, nepristrasnost, brzina, ekonomičnost i efikasnost. Ove prednosti suštinski sadržavaju suprotnosti svega onoga što sudski postupak predstavlјa: statičnost, formalnost, dugo trajanje, produblјivanje sukoba, gubitak povjerenja u pravosuđe, visoki parnični troškovi (sudske takse, vještačenja, zastupanje). Mirenje je jedan od oblika mirnog rješavanja radnih sporova putem alternativnog načina rješavanja radnih sporova između strana u radnom sporu uz učešće 50 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

50 trećih lica 1 - miritelјa. Miritelј pruža pomoć stranama, rukovodi postupkom te daje prijedloge i preporuke u radnom sporu sa cilјem zaklјučenja sporazuma. Miritelјi su lica koja su upisana u Imenik miritelјa, koji se vodi u Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova. Miritelј ne mora nužno biti diplomirani pravnik, ali je iskustvo pokazalo da bi trebao biti te struke. Ovo iz više razloga. Stranke u postupku postavlјaju razne zahtjeve. Ti zahtjevi ponekad nemaju svoj osnov samo u Zakonu o radu nego su zasnovani na drugim materijalnim propisima. Da bi se strankama dao ispravan odgovor ili savjet ili preporuka korisno bi bilo da miritelј poznaje širu oblast prava i to najmanje slјedeće propise: - Zakon o obligacionim odnosima; - Zakon o parničnom postupku; - Zakon o izvršnom postupku; - Zakon o stečajnom postupku; - Zakon o štrajku; - Zakon o praznicima; - Propise o radnim odnosima na koje se Zakon o radu primjenjuje samo supsidijarno, kao što su npr. Zakon o državnim službenicima, Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o inspekcijama, Zakon o policiji i sl. Pored toga, miritelј treba da postupa savjesno, odgovorno i nepristrasno. Nepristrasnost se posebno zahtijeva za vrijeme vođenja pregovora. Miritelј za svoj rad odgovara Agenciji. Strane u postupku mogu predložiti miritelјa sa liste, a ako to ne učine, miritelјa će po službenoj dužnosti odrediti direktor Agencije. Prema Zakonu o mirnom rješavanju radnih sporova, radni sporovi mogu biti individualni i kolektivni. Individualni radni spor je spor povodom prestanka ugovora o radu, ponude i zaklјučivanja ugovora o radu pod izmijenjenim okolnostima, neisplaćivanje plata i naknada, naknade materijalne štete i otpremnine. Kolektivni radni spor se može voditi povodom zaklјučivanja, izmjena i dopuna, otkaza ili primjene kolektivnog ugovora, donošenja i primjene opštih akata poslodavca, ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje, štrajk i drugih kolektivnih prava. Postupak se pokreće podnošenjem prijedloga Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova. Strane (predlagač i protivpredlagač) mogu prijedlog podnijeti zajednički ili pojedinačno. U slučaju pojedinačnog podnošenja, prijedlog mogu podnijeti bilo radnik 1 Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 71/09 i 100/11, član 1. [ PRAVNI SAVJETNIK ] bilo poslodavac. Tada se prijedlog dostavlјa drugoj strani na izjašnjenje i po proteku roka od 15 dana (bez obzira da li je druga strana dostavila izjašnjenje ili se protivi mirenju) određuje se miritelј i dodjelјuje mu se predmet u rad. Izjašnjenje druge strane može biti dostavlјeno usmeno (lično u Agenciji ili telefonski), o čemu ovlašteni radnik sačinjava službenu zabilјešku u spisu. Izjašnjenje može biti dostavlјeno u pisanoj formi (lično, poštom ili faksom). U ovom postupku na vidjelo se iznose svi detalјi spora, a ne samo njihova pravna interpretacija, što pomaže da se nađe najadekvatnije rješenje konkretnog spora. Formu prijedloga propisala je Agencija kako bi strankama olakšala pokretanje postupka. Međutim, ta forma nije obavezujuća za stranke i one mogu u pisanoj formi podnijeti zahtjev sa prilozima. Prilozi predstavlјaju obične kopije dokumenata na kojima predlagač zasniva svoje pravo. Npr. ako potražuje isplatu plate, onda bi bilo korisno da priloži platnu listu (ako je posjeduje) ili u njenom nedostatku može priložiti ugovor o radu iz kojeg se vidi visina plate. Ovdje je značajno istaći da pravnu zaštitu radnik ostvaruje samo u odnosu na ono što je upisano u ugovor. Ako bi radnik jedan dio plate dobijao prema ugovoru isplatom na tekući račun ima pravo na zaštitu tog iznosa. Sa druge strane, ako dio plate dobija u gotovom ( u koverti ) ne može ostvariti pravnu zaštitu u tom dijelu. Značajno je istaći da je Pravilnikom o načinu međusobne komunikacije učesnika u mirnom rješavanju radnog spora i vođenju postupka mirnog rješavanja radnog spora ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 37/10) propisano da se prijedlog može podnijeti neposredno Agenciji, poštom, telefaksom ili elektronskim putem. Naime, na web-stranici Agencije prijedlog se može podnijeti online, a prilozi se mogu prikačiti. Prema članu 1. stav 2. ZMRRS, postupak mirenja se može pokrenuti i voditi do donošenja pravosnažne odluke suda. Ukoliko do zaklјučenja sporazuma dođe u nekoj od faza parničnog postupka, u sporazum se unosi klauzula da će tužilac povući tužbu u cijelosti u odgovarajućem roku od dana zaklјučenja sporazuma. I ova odredba će biti usaglašena sa članom 201. ZOR, jer je mirenje obavezno prije podnošenja tužbe. Miritelј može od stranaka radnika ili poslodavca tražiti dodatnu dokumentaciju u vezi sa predmetom spora, pravilnike poslodavca, kao i platne liste i obračune potraživanja radnika koje sačinjava stručna služba poslodavca. Kako su rokovi za završetak postupka kratki (30 dana od dana pokretanja postupka) miritelј strankama BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 51

51 ostavlјa kraće rokove za dodatno izjašnjenje ili dostavu dokumentacije. Dužina ovih rokova se procjenjuje od slučaja do slučaja, ali ne bi trebali iznositi više od 2-3 radna dana. Sam postupak mirenja ima nekoliko faza koje neformalno možemo podijeliti kako slijedi: - upoznavanje sa postupkom mirenja: prvo se upoznaju stranke i miritelј, miritelј utvrđuje sposobnost stranaka za učešće u postupku (postojanje odgovorajućeg ovlaštenja ako se stranke ne pojavlјuju lično, kao i izvod iz sudskog registra za privredne subjekte i sl.); - predstavlјanje položaja stranaka i analiza činjenica: miritelј se upoznaje sa spisima predmeta, analizira iste sa zakonskim normama i podzakonskim aktima, stranke iznose svoje viđenje spora, te se razmjenjuju informacije, postavlјaju pitanja, daju pojašnjenja i utvrđuje predmet spora; - utvrđenje opcija i alternativa: definišu se zajednički intresi stranaka, te utvrđuju njihova prava i obaveze koja bi trebala biti sadržana u sporazumu; - dijalog i pregovaranje: miritelј pojašnjava pozicije i stavove stranaka, potiče i razrađuje njihove prijedloge te im predočava razlike u odnosu na sudski postupak (dužinu trajanja postupka, troškove i uspjeh u sporu); - zaklјučenje sporazuma: u završnoj fazi sumira se ono što je nesporno među strankama, eliminišu se nejasnoće, predlaže se nacrt sporazuma i isti potpisuje. Nakon posredovanja miritelјa i provedenih pregovora, postupak se okončava na jedan od slјedećih načina: 1. zaklјučenjem sporazuma o mirnom rješavanju radnog spora koji predstavlјa izvršnu ispravu; 2. donošenjem zaklјučka o obustavi kada se nakon pregovora ne postigne saglasnost o zaklјučenju sporazuma; 3. donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva kao neosnovanog. Kada miritelј pred strankama proglasi postupak završenim, u kraćem roku dostavlјa izvještaj sa spisima kompletnog predmeta Agenciji. Ukoliko se postupak završi sporazumom, tako će se naznačiti u izvještaju i sporazume dostaviti Agenciji. Uobičajeno je da se potpisani sporazum dostavi strankama odmah po potpisivanju od strane miritelјa. Ali nije isklјučena mogućnost da miritelј dostavi sporazume u Agenciju koja će ih poštom dostaviti strankama. PREGOVARANЈE STRANAKA Pregovaranje stranaka uz posredstvo miritelјa se ne razlikuje od pregovaranja uopšte. Pregovaranje ne obavezuje strane na konačno zaklјučenje ugovora. Imajući u vidu dobrovolјnost pokretanja i vođenja postupka, stranke mogu odustati od dalјnjeg učešća u postupku u svakom trenutku, a najkasnije do momenta zaklјučivanja sporazuma. Pregovori se odvijaju usaglašavanjem i približavanjem stavova. Razlika u odnosu na pregovaranje uređeno odredbama ZOO je u tome što strane pregovaraju isklјučivo preko miritelјa. To može biti u odvojenim razgovorima ili na zajedničkom sastanku. Komunikacija miritelјa sa strankama se najčešće obavlјa telefonskim putem, putem faksa ili putem elektronske pošte. Jedna strana, najčešće radnik postavi određeni zahtjev. Druga strana poslodavac daje izjašnjenje na zahtjev, te se može reći da pregovaranje ima određene sličnosti sa davanjem ponude u smislu člana 32. ZOO. Radnik se izjašnjava o ponudi, te se o njegovom prihvatu ponude ili zahtjevom za dalјnje usaglašavanjem obavještava poslodavac. Strane se međusobno obavještavaju o izjašnjenju druge strane sve dok miritelј ne konstatuje da su postigli obostrano prihvatlјivo rješenje. Značajno je istaći da u toku pregovaranja poslovodni organ poslodavca direktor može odrediti drugo lice da učestvuje u postupku (bez posebne punomoći), ali sporazum o mirnom rješavanju radnog spora potpisuje direktor ili ovlašteni punomoćnik. Već smo rekli da je postupak mirenja neformalan (u vremenskom intervalu rada miritelјa na predmetu počev od zaduživanja predmeta do njegovog okončanja), tako da nisu propisane forme za komunikaciju miritelјa sa strankama i obratno. Radi brzine postupka, većina pregovora se vrši telefonskim putem. Pregovori nisu vezani za radno vrijeme miritelјa (radni dan od 8 do 16 časova). Pregovori se mogu odvijati usmeno ili u pisanoj formi. Takođe, stranke mogu u toku cijelog postupka slobodno disponirati sa zahtjevom i ponudama, tako da nisu vezane za iznose zasnovane na ZOR, kolektivnim ugovorima ili ugovoru o radu. Ako se zahtjev radnika dobrovolјno umanji, radnik ne može tužbom zahtijevati razliku do punog iznosa na koji ima pravo. Pri tome treba imati u vidu da ako se radnik odrekne određenog dijela zahtjeva neće moći u eventualnom sudskom postupku potraživati tu razliku. 52 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

52 U pogledu pregovaranja, zakonom su određene razne mogućnosti postupanja miritelјa, što se u praktičnom radu pokazalo kao velika prednost. Saglasno članu 24. ZMRRS, miritelј u cilјu rješavanja radnog spora ima pravo da odvojeno, van rasprave, traži i prikuplјa informacije i druge podatke predstavnika strana u sporu. Tako se može sa stranama u sporu sastajati odvojeno ili zajednički kad su prisutne obje strane. Nije propisano mjesto gdje se pregovori i sastanci trebaju odvijati. To znači da se miritelј sa strankama može sastajati na bilo kojem mjestu po dogovoru. To može biti na adresi poslodavca, u prostorijama Agencije, ili na nekoj trećoj adresi. SPORAZUM O MIRNOM RJEŠAVANЈU RADNOG SPORA Nakon uspješno vođenih pregovora, slijedi zaklјučivanje sporazuma o mirnom rješavanju radnog spora. Formu sporazuma je propisala Agencija za mirno rješavanje radnih sporova, sa tim da je to uopštena forma. Prema predmetu spora, zahtjevu predlagača te usaglašenom rezultatu pregovora miritelј treba da tekst postignutog dogovora stranaka prilagodi formi, odnosno ukoliko to nije moguće da formu sporazuma prilagodi dogovoru stranaka. Sporazum o mirnom rješavanju radnog spora je zaklјučen kada ga potpišu radnik i poslodavac, te miritelј. Nakon toga on se ne može opozvati ili poništiti. Poništenje sporazuma može se tražiti tužbom za poništenje koja se podnosi redovnom sudu. Sporazum predstavlјa izvršni naslov prema članu 25. ZMRRS I, da bi bio podoban za izvršenje, mora sadržavati sve elemente koji su propisani Zakonom o izvršnom postupku. To znači da bi u sporazumu trebali biti naznačeni predlagač - tražilac izvršenja i protivpredlagač - izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U sporazumu mogu biti navedeni i drugi elementi, zavisno od predmeta regulisanja. S obzirom da je u sporazumu naveden rok za plaćanje obaveze, u slučaju neplaćanja i protekom roka, predlagač može redovnom sudu podnijeti prijedlog za izvršenje sa kopijom sporazuma (kao izvršnim naslovom). Dalјnje se izvršenje vodi prema odredbama Zakona o izvršnom postupku ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) i saglasno tome tražilac izvršenja određuje obim, vrstu i sredstvo izvršenja. Sporazum se može zaklјučiti i u kolektivnom sporu. U tom slučaju prvo se zaklјučuje sporazum o mirnom rješavanju kolektivnog radnog spora između [ PRAVNI SAVJETNIK ] predsjednika sindikalne organizacije i poslodavca. Pod istim uslovima pristupa se zaklјučivanju pojedinačnih sporazuma sa svakim radnikom članom sindikalne organizacije koji želi da zaklјuči sporazum. Taj sporazum potpisuju radnik, poslodavac i miritelј. Iz toga vidimo da je sporazum zaista jedna prečica na osnovu koje se izbjegava parnični postupak i sve njegove negativne odlike (dugo trajanje postupka, sudski troškovi, mogućnost da tužilac bude odbijen sa tužbenim zahtjevom i sl.). ZAKLJUČAK I RJEŠENЈE Već smo rekli da miritelј podnosi izvještaj o okončanju radnog spora. Kada se ne postigne sporazum o mirnom rješavanju radnog spora, miritelј u izvještaju daje preporuku o načinu završetka radnog spora, saglasno članu 17. stav 1. tačka g) ZMRRS. Pored toga, članom 12. stav 3. ZMRRS propisano je da ako strane ne pristupe rješavanju radnog spora u roku od 15 dana od dana poziva miritelјa, miritelј će obavijestiti direktora Agencije da postupak nije ni započet i donijet će se odgovarajući akt. Kada miritelј utvrdi da je zahtjev predlagača osnovan u cijelosti ili djelimično, ali strane nisu postigle sporazum, daće prijedlog da se postupak obustavi zaklјučkom. Nakon toga, direktor Agencije će donijeti zaklјučak, u skladu sa članom 208. Zakona o opštem upravnom postupku ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 13/02, 87/07 i 50/10). Zaklјučak sadrži: naziv organa sa brojem i datumom zaklјučka, uvod, dispozitiv (izreku), pouku o pravnom sredstvu, potpis i pečat. Protiv ovog zaklјučka dozvolјena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavlјanja zaklјučka koja se predaje neposredno Agenciji ili putem pošte. Kada govorimo o zaklјučku, isti se može donijeti i u vezi sa drugim pitanjima kojima se upravlјa postupkom ili u vezi sa pitanjima koja se pokažu kao sporedna, a koja se ne rješavaju rješenjem. Tako se zaklјučkom odlučuje o spajanju postupaka mirenja koji imaju isto ili slično činjenično stanje i pravni osnov, a shodno članu 115. stav 1. ZUP. I na ovaj zaklјučak se može izjaviti posebna žalba, mada smatramo da nije opravdano izjavlјivati žalbu. Kada miritelј utvrdi da zahtjev predlagača nije osnovan daće preporuku da se isti odbije u cijelosti ili djelimično. Kada miritelј utvrdi da zahtjev predlagača nije dopušten daće preporuku da se isti odbaci kao nedopušten. Može se desiti da u jednom prijedlogu bude sadržano više zahtjeva pa neki mogu biti odbačeni kao nedopušteni (npr. zbog zastare), a da BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 53

53 neki budu odbijeni kao neosnovani. U tim slučajevima direktor Agencije donosi rešenje kojim se konačno rješava ova upravna stvar. Rješenje sadrži sve elemente propisane članom 194. ZUP i to: naziv organa sa brojem i datumom rješenja, uvod, dispozitiv (izreku), pouku o pravnom sredstvu, potpis i pečat. Protiv ovog rješenja nije dozvolјena žalba ono je konačno u upravnom postupku. Nezadovolјna strana može pokrenuti upravni spor pred okružnim sudom, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Pokretanje i vođenje upravnog spora uređeni su Zakonom o upravnim sporovima ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 109/05). Upravni spor se pokreće tužbom u roku od 30 dana od dana prijema akta koji se osporava. Na tužbu se plaća taksa prema Zakonu o sudskim taksama. U tužbi se kao tuženi označava organ koji je donio rješenje Agencija za mirno rješavanje radnih sporova. ROKOVI Postupak mirenja se mora okončati u roku od 30 dana od dana podnošenja prijedloga. Članom 12. stav 1. ZMRRS propisan je rok od 15 dana u kojem se druga strana protivpredlagač može izjasniti na prijedlog. Ovaj rok će se morati usaglašavati sa ZOR, jer je evidentno predugačak imajući u vidu ukupno trajanje postupka i činjenicu da većina poslodavaca čeka poslјednji dan roka da dostavi izjašnjenje. Samim tim miritelјu ostaje 15 dana da završi predmet. Većina predmeta se može završiti u tom roku. Međutim, posebno kolektivni sporovi zahtijevaju više vremena za rad miritelјa i pripremu sporazuma zbog većeg broja radnika, kao i činjenice da strane u postupku trebaju sačiniti i dostaviti miritelјu određene podatke radi sačinjavanja sporazuma. Ti podaci su: ime i prezime svakog radnika, njegova adresa stanovanja i kućni broj, opština prebivališta, broj transakcionog računa i naziv banke, podaci o neisplaćenim netopotraživanjima radnika iznos, vrsta, ukupan iznos. Ovo pod pretpostavkom da ovi podaci nisu već dostavlјeni uz prijedlog, što je izuzetno rijetko u praksi. Članom 201. stav 3. ZOR propisano je da prijedlog za mirno rješavanje radnog spora radnik može da podnese u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Ukoliko postupak mirenja ne uspije, odnosno ne bude riješen u postupku mirnog rješavanja spora, radnik može da podnese tužbu za zaštitu prava i to najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili dana učinjene povrede. Pokretanjem postupka mirenja kao i podnošenjem tužbe prekidaju se rokovi zastare, što je takođe novina u odnosu na postupak mirenja. Kao prednosti postupka mirenja posebno se ističe da se postupak okončava u roku od 30 dana od dana podnošenja prijedloga, kao i da stranke snose svoje troškove, dok troškove rada miritelјa u ovom postupku snosi Agencija za mirno rješavanje radnih sporova. U većini slučajeva to znači da stranke nemaju nikakvih troškova. Prema važećem tekstu zakona, postupak mirenja se može voditi i okončati do donošenja pravosnažne odluke suda. Ukoliko do zaklјučenja sporazuma dođe u nekoj od faza parničnog postupka, u sporazum se unosi klauzula da će tužilac povući tužbu u cijelosti u odgovarajućem roku od dana zaklјučenja sporazuma. Međutim, ova odredba će morati biti usaglašena s odredbom člana 201. stav 5. ZOR. 54 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

54 ZAŠTITA NA RADU U REPUBLICI SRPSKOJ OD GODINE DO DANAS VLADISLAVA TADIĆ, DIPL. PRAVNIK UVOD Kroz ovaj tekst daće se istorijski razvoj zaštite na radu, prvi oblici normativno-zakonodavne regulative iz zaštite na radu, razvoj zaštite na radu na prostorima bivše SFRJ, kao i međunarodne organizacije u vezi sa zaštitom na radu. RAZVOJ ZAŠTITE NA RADU Zaštita na radu kao organizovana društvena aktivnost novijeg je datuma i pojavlјuje se u periodu uvođenja mašina u proizvodnju tokom 18. vijeka, koji je poznat kao period industrijske revolucije. Termini zaštita na radu, bezbjednost i zdravlјe, sigurnost, prihvatani su ovisno o stepenu razvoja društva u cjelini, odnosno razvoja društveno-ekonomskih odnosa. Jedna od osnovnih odrednica statuta Međunarodne organizacije rada je zašita od bolesti, obolјenja i povreda do kojih se dolazi uslјed obavlјanja radnih aktivnosti. Prvobitno osnovni cilј zaštite u okviru Međunarodne organizacije rada odnosio se na unapređenje najnepovolјnijih uslova rada, s aktivnostima na smanjenju broja povređivanja radnika i profesionalnih obolјenja. Prvi međunarodni standardi i norme odnosili su se na najizraženije zloupotebe u oblasti rada kao što su: zapošlјavanje malolјetne djece, prekomjerna dužina radnog vremena, zaštita materinstva, rad noću žena i djece, zaštita od fizičkih, hemijskih i drugih opasnosti. Tek je negdje između i godine izdato i prvo izdanje Enciklopedije pod nazivom Occupational end Helth, što bi u bukvalnom prevodu značilo Profesija i zdravlјe. Dalјnji korak su bila pitanja socijalne zaštite i nadoknade zbog povreda na radu i pofesionalnih bolesti, što je neposredno dovelo do razvoja preventivnih mjera. U drugoj polovini 20. vijeka razvoj u oblasti zaštite na radu posebno se odvijao u oblasti bezbjednosti i zdravstvene zaštite radnika, gdje dolazi do novog oblika saradnje između Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije. U tom periodu pojam bezbjednosti u bivšoj FNRJ i SFRJ se odnosio uglavnom na vojnu bezbjednost, političku, civilnu, a ne na bezbjednost u vezi sa radom i profesijom. Raznolikost izraza za zaštitu na radu u našim uslovima je odraz različitog prevoda pojma MOR-a koji se nije mijenjao i potiče od izraza occupational safety end health. U našim propisima (poslije Drugog svjetskog rata) korišćeni su izrazi kao: - Higijensko-tehnička zaštita radnika - Tehnička i zdravstveno-tehnička zaštita ili skraćenica HTZ - Bezbjednost rada i higijena rada - Sigurnost rada i higijena rada - Sigurnosno-tehnička i zdravstvena zaštita radnika - Tehnička bezbjednost i zdravstvena zaštita radnika. Današnji izraz zaštita na radu je termin usvojen koncenzusom i prvi put je upotrijeblјen u Ustavu iz godine ( Službeni list SFRJ, broj 14/63). U oblasti radnog prava profesori pravnih fakulteta u Srbiji koji se bave ovom problematikom izraz zaštita na radu razmatraju kao naučnoistraživačku oblast, ali kao i djelatnost. Pod zaštitom na radu podrazumijeva se sistem zakonodavnih, društveno-ekonomskih, organizacionih, tehničkih, zdravstvenih, obrazovnih i drugih mjera kojima se ostvaruje bezbjednost i zaštita zdravlјa zaposlenih i drugih lica koja imaju pravo na zaštitu na radu. Zaštita na radu je organizovana djelatnost čiji je cilј da primjenom određenih mjera obezbijedi zdravlјe i život radnika od opasnosti koje prate na radu, tj. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 55

55 da obezbijedi radnika od povreda i profesionalnih bolesti. Zaštita na radu ne obuhvata samo zaštitu od povreda i profesionalnih bolesti nego i širu zaštitu u radnoj sredini. Mjere zaštite na radu obuhvataju i uslove rada kao što su: radno vrijeme, odmori, uslovi potrebni za rad u određenim djelatnostima, plate, odmori, ishrana, prevoz i drugo. U Republici Srpskoj, koja je prošla tranzicijski proces i novo društveno-ekonomsko uređenje koje karakteriše pretežito privatna svojina, zaštita na radu zauzima izuzetno značajno mjesto. Tako od godine Republika Srpska ima novi Zakon o zaštiti na radu sa jednom izmjenom i niz podzakonskih akata koji regulišu ovu materiju. Razvoj zaštite na radu na prostorima bivše SFRJ Na osnovu Vidovdanskog ustava iz godine, nekoliko zakonskih propisa regulisalo je zaštitu radnika u bivšoj Jugoslaviji. Nјima su zagarantovana prava radnika na organizovanje u cilјu postizanja što povolјnijih uslova rada, a regulisano je i pitanje radnog vremena i osiguranja. Poslije Drugog svjetskog rata razvoj zaštite na radu odvija se u nekoliko faza, koje imaju posebno obilјežje i vezane su za značajne promjene u načinu uređivanja zaštite na radu. Prva faza obuhvata period do godine, tzv. period administrativnog upravlјanja privredom. Tad su donijeti i prvi posliјeratni propisi iz oblasti zaštite radnika, od kojih je najpoznatiji Zakon o inspekciji rada iz godine i Opšti pravilnik o higijensko-tehničkim mjerama zaštite na radu iz godine. Osnovni nosioci zaštite na radu u ovoj fazi bili su organi inspekcije rada, koji su sarađivali sa sindikalnim organizacijama. Druga faza obuhvata period uvođenja radničkog samoupravlјanja ( ) i trajala je do donošenja Zakona o radnim odnosima iz godine. Treća faza obuhvata period od donošenja Zakona o radnim odnosima godine do donošenja Osnovnog zakona o zaštiti na radu godine. Zakon o radnim odnosima bliže je odredio mjesto zaštite na radu u privrednim organizacijama, stvarajući im obavezu da se staraju o sprovođenju higijensko-tehničkih mjera, a samim tim i o zaštiti života i zdravlјa radnika. Četvrta faza nastaje poslije donošenja Osnovnog zakona o zaštiti na radu godine i traje do donošenja ustavnih amandmana iz godine, Ustava SFRJ i ustava republika godine. Peta faza započinje donošenjem ustavnih amandmana godine, Ustava SFRJ i ustava republika godine donošenjem republičkih i pokrajinskih zakona o zaštiti na radu i traje sve do privredne reforme i donošenja Zakona o preduzećima godine. Na osnovama iz Ustava, Zakona o preduzećima i Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa, u ovom periodu došlo je do promjena Zakona o zaštiti na radu 1991, i godine, zatim i donošenje novog Zakona o zaštiti na radu godine, koji je prilagođen nivim društveno-ekonomskim odnosima u Republici Srpskoj. PROPISI IZ OBLASTI ZAŠTITE NA RADU U RS Zakon o zaštiti na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 1/08), stupio na snagu godine, Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 13/10), stupio na snagu godine. PODZAKONSKI AKTI Pravilnik o procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o postupku i rokovima preventivnih i periodičnih pregleda i ispitivanja opreme za rad i preventivnih i periodičnih ispitivanja uslova radne sredine, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08), stupio na snagu godine, Prvilnik o sadržaju i načinu izdavanja obrasca izvještaja o povredi na radu, profesionalnom obolјenju i obolјenju u vezi sa radom, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o visini troškova postupka utvrđivanja ispunjenosti propisanih uslova u oblasti zaštite i zdravlјa na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 67/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o prethodnim i periodičnim lјekarskim pregledima radnika na radnim mjestima sa povećanim rizikom, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 68/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o visini troškova za izdavanje licenci, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 68/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o stručnom ispitu iz oblasti zaštite na radu, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 70/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o postupku utvrđivanja ispunjenosti propisanih uslova u oblasti zaštite i zdravlјa na radu, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 70/08), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o postupku i rokovima preventivnih i periodičnih pregleda i ispitivanja opreme za rad i preventivnih i periodičnih ispitivanja uslova radne sredine, ( Službeni glasnik Republike 56 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

56 Srpske, broj 52/09), stupio na snagu godine, Pravilnik o načinu vođenja evidencija ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 63/09), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postupku i rokovima preventivnih i periodičnih pregleda i ispitivanja opreme za rad i preventivnih i periodičnih ispitivanja uslova radne sredine ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 107/09), stupio na snagu godine, Pravilnik o načinu i postupku osposoblјavanja radnika za bezbjedan i zdrav rad ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 42/11), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o postupku utvrđivanja ispunjenosti propisanih uslova u oblasti zaštite i zdravlјa na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 58/11), stupio na snagu godine, Pravilnik o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad u prostoru ugroženom eksplozivnom atmosferom, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 79/11), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o visini troškova za izdavanje licenci ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 28/12), stupio na snagu godine, Pravilnik o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad na radnom mjestu, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 30/12), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o visini troškova za izdavanje licenci, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 52/12), stupio na snagu godine, Pravilnik o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad pri korišćenju sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 23/13), stupio na snagu godine, Pravilnik o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad pri ručnom prenošenju tereta ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 79/13), stupio na snagu godine, Pravilnik o preventivnim mjerama za bezbjedan i zdrav rad pri korišćenju opreme za rad sa ekranom ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 112/13), stupio na snagu godine, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o stručnom ispitu iz oblasti zaštite na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 78/15), stupio na snagu godine, [ PRAVNI SAVJETNIK ] Svi oni regulišu određenu oblast, ali s aspekta zdravlјa zaposlenih izuzetnu važnost imaju Pravilnik o sadržaju i načinu izdavanja obrasca izvještaja o povredi na radu, profesionalnom obolјenju i obolјenju u vezi sa radom ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08) i Pravilnik o prethodnim i periodičnim lјekarskim pregledima radnika na radnom mjestu sa povećanim rizikom ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 68/08). Ova oblast je regulisana i drugim propisima - Zakonom o radu ( Službeni glasnik RS, broj 1/16), Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ( Službeni glasnik RS, br. 134/11, 82/13 i 103/15), Zakonom o zdravstvenom osiguranju ( Službeni glasnik RS, br. 18/99, 50/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 1/09 i 106/09), Zakonom o zdravstvenoj zaštiti ( Službeni glasnik RS, br. 106/09 i 44/15) i Krivičnim zakonom RS ( Službeni glasnik RS, br. 12/13 i 67/13). Prema Pravilniku o sadržaju i načinu izdavanja obrasca izvještaja o povredi na radu, profesionalnom obolјenju i obolјenju u vezi sa radom značajni su statistički podaci koji prikazuju stanje kroz godine i to: BROJ POVREDA NA GODIŠNJEM NIVOU OD DO GODINE Broj povreda na godišnjem nivou: godine Teže povrede: godine Povrede sa smrtnim ishodom godine BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 57

57 Vezano za povrede na radu prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, član 51, povredom na radu smatra se i bolest osiguranika u određenim okolnostima koja nastaje direktno ili isklјučivo kao poslјedica obavlјanja poslova u okolnostima predviđenim članom 17. istog zakona. Zakon o PIO predviđa profesionalnu bolest, tj. da su to bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima, odnosno poslovima koje je osiguranik obavlјao. Na osnovu Zakona o PIORS osiguranik ima niz prava koje osiguranik može da koristi, kada se utvrdi smanjena radna sposobnost i to: - Raspored na drugo radno mjesto - Prekvalifkacija i dokvalifikacija - Novčana naknada u vezi sa smanjenom radnom sposobnošću Sva ta prava obezbjeđuje poslodavac osiguranika i, za razliku od ranijeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, gdje se prekvalifikacija, odnosno dokvalifikacija mogla vršiti do 55. godine života osiguranika, novim zakonom ta granica je podignuta na 58 godina života. Na osnovu Zakona o zaštiti na radu ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 1/08 i 13/10) i Pravilnika o prethodnim i periodičnim lјekarskim pregledima radnika na radnim mjestima sa povećanim rizikom ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 68/08), utvrđeni su način i postupak i rokovi obavlјanja prethodnih i periodičnih lјekarskih pregleda radnika na radnim mjestima sa povećanim rizikom. Ove preglede obavlјa služba medicine rada, koja mora da koristi podatke iz akta o procjeni rizika na radnom mjestu u radnoj sredini, gdje služba mora posebno voditi računa o zdravstvenom stanju radnika u kojem radnik mora biti na tom radnom mjestu. Služba medicine rada dužna je da obavlјa poslove u skladu sa zakonom, a naročito: a) učestvuje u identifikaciji i procjeni rizika na radnom mjestu i radnoj sredini prilikom sastavlјanja akta o procjeni rizika; b) upoznaje radnike sa rizicima po zdravlјe koji su povezani sa njihovim radom i obavlјa poslove osposoblјavanja radnika za pružanje prve pomoći; c) utvrđuje i ispituje uzroke nastanka profesionalnih obolјenja i bolesti u vezi sa radom; d) ocjenjuje i utvrđuje posebne zdravstvene sposobnosti koje moraju da ispunjavaju radnici za obavlјanje određenih poslova na radnom mjestu sa povećanim rizikom ili za upotrebu, odnosno rukovanje određenom opremom za rad; e) vrši prethodne i periodične lјekarske preglede radnika na radnim mjestima sa povećanim rizikom i izdaje izvještaje o lјekarskim pregledima u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlјu na radu; f) učestvuje u organizovanju prve pomoći, spasavanju i evakuaciji u slučaju povređivanja radnika ili havarija; g) savjetuje poslodavca u izboru i testiranju novih sredstava za rad, opasnih materija i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, sa zdravstvenog aspekta; h) učestvuje u analizi povreda na radu, profesionalnih obolјenja i bolesti u vezi sa radom; i) neposredno sarađuje sa licem zaduženim za zaštitu i zdravlјe na radu. Bitno je naglasiti da su prikuplјeni podaci u vezi sa lјekarskim pregledima radnika povjerlјive prirode i isti su pod nadzorom službe medicine rada koja vrši te preglede. Pored navedenih propisa koji regulišu oblast zaštite na radu, bitno je naglasiti da je zaštita na radu u rudarstvu regulisana Zakonom o rudarstvu ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 59/12), kao lex specialis propisom za ovu oblast. Ovaj zakon predvidio je da se svaki radnik, prije raspoređivanja na poslove, odnosno radne zadatke, upoznaje sa poslom koji će obavlјati, propisima o mjerama zaštite u vezi sa poslom i mjerama zaštite od požara, s opasnostima koje mogu nastati u poslu, kao i s organizovanjem i sprovođenjem zaštite na radu. Radnik koji se zapošlјava ima pravo zahtijevati od lica za to određenog da mu što preciznije da informacije o opasnostima posla, sa pravima, odnosno dužnostima u vezi sa zaštitom na radu i uslovima rada. Za oblast rudarstva vrlo je bitno da radnik koji se prvi put zapošlјava u ovoj oblasti na rudarske poslove, da se prema zakonu u posao uvodi postepeno, a to uvođenje u posao mora biti najmanje 15 dana pod neposrednim nadzorom radnika instruktora koga nadležno odgovorno lice odredi i u tom periodu radnik ne može samostalno obavlјati poslove na koje 58 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

58 je raspoređen. Svaki radnik je dužan u toku svog rada da se stalno usavršava iz oblasti zaštite na radu. U rudarstvu kao specifičnoj grani poslodavac je dužan da donese i sprovodi posebne programe za sticanja znanja iz oblasti zaštite na radu prema vrsti posla i stručnosti radnika. U rudarstvu poslove zaštite na radu poslodavac može sam organizovati ili angažovati drugo pravno lice koje zakonom ispunjava propisane uslove; ukoliko poslodavac sam organizuje poslove zaštite na radu mora imati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom lice sa završenim rudarskim fakultetom koje ima tri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit, i potreban broj lica sa visokom stručnom spremom odgovarajuće struke koji imaju tri godine radnog iskustva i položen stručni ispit. Upravo zbog specifičnosti rudarstva, lice koje rukovodi poslovima zaštite na radu obavezno je diplomirani inženjer rudarstva, sa tri godine radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Poslovi zaštite na radu su: - Praćenje i kontrola sprovođenja mjera zaštite, - Učestvovanje u pripremi akta o procjeni rizika, - Učestvovanje u opremanju i uređivanju radnog mjesta radi ostvarivanja bezbjednih i zdravih uslova rada, kao i predlaganje mjera za pobolјšanje uslova rad, naročito na radnom mjestu sa povećanim rizikom, - Praćenje zdravstvenog stanja radnika, kao i stanja u vezi sa povredama na radu, profesionalnim obolјenjima i bolestima u vezi sa radom, učestvovanje u utvrđivanju njihovih uzroka, kao i priprema izvještaja sa prijedlozima mjera za njihovo otklanjanje, - Davanja savjeta kod planiranja, izbora, korištenja i održavanja sredstava za rad, opasnih materija i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, - Davanje prijedloga za obezbjeđivanje i unapređivanje mjera zaštite, - Davanje stručnog mišlјenja na glavni, dopunski, uprošćeni rudarski projekat i projekat za izvođenje radova na objektima izvan eksploatacionog polјa i na njihovu usklađenost sa standardima i propisanim mjerama zaštite, - Da zabrani rad na radnom mjestu ili upotrebu sredstava za rad i sredstava za opremu i ličnu zaštitu na radu u slučaju kada se utvrdi neposredna opasnost po život i zdravlјe radnika, [ PRAVNI SAVJETNIK ] - Da vodi evidenciju u oblasti zaštite i zdravlјa na radu kao i podatke o vrstama i količinama opasnih i štetnih materija koje se koriste u vršenju djelatnosti, odnosno vodi evidenciju podataka o vrstama i količinama opasnih, štetnih i otpadnih materija koje se ispuštaju ili odlažu u životnu sredinu, - Saradnja i kordinacija rada sa službom medicine rada o svim pitanjima u oblasti zaštite i zdravlјa na radu. Izradu akta o procjeni rizika u rudarstvu može da radi pravno lice koje posjeduje licencu nadležnog ministra, ali to pravno lice,pored propisa koje mora da ispuni da bi dobilo licencu za obavlјanje ovog posla, za rad tog posla u rudarstvu mora imati još u radnom odnosu diplomiranog rudarskog inženjera sa položenim stručnim ispitom i tri godine radnog iskustva. Ono što je značajno i što je novina kroz Zakon o zaštiti na radu od godine jest obaveza svih poslodavaca da izrade akt o procjeni rizika za sva radna mjesta. Procjena rizika se radi na osnovu Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o procjeni rizika na radnom mjesti i u radnoj sredini ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08). Procjena rizika i mjere koje poslodavac utvrdi obezbjeđuju se u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu radi otklanjanja opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i u radnoj sredini, odnosno radi otklanjanja ili smanjenja rizika. Procjena rizika zasniva se na sistematskom evidentiranju i procjenjivanju svih štetnih faktora u procesu rada, mogućih vrsta opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i u radnoj sredini koje mogu da prouzrokuju povredu na radu, profesionalno obolјenje ili bolest u vezi sa radom. Procjenom rizika kod poslodavca sagledava se organizacija rada, radni procesi, zahtjevi rada, sredstva rada, sirovine i materijali koji se koriste u tehnološkim i radnim procesima, sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu, kao i drugi elementi koji mogu da izazovu rizik od povrede na radu, profesionalnog obolјenja ili bolesti u vezi sa radom. Akt o procjeni rizika kao dokument sadrži: - opšte podatke o poslodavcu, - opis tehnološkog i radnog procesa, opis sredstava za rad i njihovo grupisanje i opis sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, - pregled organizacije rada, - prepoznavanje i utvrđivanje opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i u radnoj sredini, - procjenjivanje rizika u odnosu na opasnosti i štetnosti, - utvrđivanje načina i mjera za njihovo otklanjanje, smanjenje ili sprečavanje rizika BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 59

59 u odnosu na utvrđene opasnosti i štetnosti i - zaklјučak OPŠTI PODACI O POSLODAVCU SADRŽE - naziv i sjedište poslodavca i odgovorno lice, - djelatnost poslodavca, - podatke o licima koja učestvuju u procjenjivanju rizika i - broj licence za pravno ili fizičko lice koje vrši ili učestvuje u procjeni rizika. OPIS TEHNOLOŠKOG I RADNOG PROCESA Opis se vrši na način koji je pogodan za prikuplјanje i procjenjivanje potrebnih informacija o tim procesima i sredstvima prema postojećem stanju. Opisom se obuhvataju: - objekti koji se koriste kao radni i pomoćni prostori, uklјučujući i objekte na otvorenom sa svim pripadajućim instalacijama, - oprema za rad (mašine, uređaji, postrojenja, instalacije, alat - koji se koriste u procesu rada, - konstrukcije i objekti za kolektivnu zaštitu i zdravlјe na radu - konstrukcije koje se privremeno koriste za kretanje zaposlenih (skela, radna platforma, tunelska ograda, konstrukcija za sprečavanje odrona zemlјe), - druga sredstva koja se koriste u procesu rada ili su na bilo koji način povezana sa procesom rada, njihova namjena i način korištenja, - sredstava i oprema za ličnu zaštitu na radu, - sirovine i materijali koji se koriste i - drugi potrebni elementi. PREGLED ORGANIZACIJE RAD Pregled organizacije rada obuhvata uvid u akte poslodavca kojima se uređuje njegova unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta za obavlјanje poslova iz djelatnosti poslodavaca i druga dokumentacija poslodavca koja se odnosi na organizaciju rada. PREPOZNAVANJE I UTVRĐIVANJE OPASNOSTI I ŠTETNOSTI Prepoznavanje i utvrđivanje opasnosti i štetnosti na radnom mjestu i u radnoj sredini vrši se na osnovu podataka koji se prikuplјaju iz dokumentacije kojom raspolaže poslodavac, posmatranjem, praćenjem procesa rada na radnom mjestu, prikuplјanjem potrebnih informacija od radnika i povjerenika radnika i informacija iz drugih izvora i razvrstavanjem u vrste prikuplјenih podataka, odnosno mogućih opasnosti i štetnosti na koje ti podaci ukazuju. Ovdje vrlo važnu ulogu ima: - važeći stručni nalaz o izvršenim pregledima i ispitivanjima sredstava za rad, - važeći stručni nalaz o izvršenim ispitivanjima uslova radne sredine, - izvještaji o prethodnim i periodičnim lјekarskim pregledima zaposlenih, - podaci o povredama na radu, profesionalnim bolestima i bolestima u vezi sa radom, - inspekcijski nalaz o izvršenom nadzoru - uputstva za bezbjedan rad - propisana dokumentacija za skladištenje, upotrebu, održavanje, pakovanje, transport i uništavanje sirovina i materijala. Na osnovu prikuplјenih podataka i prepoznatih, odnosno utvrđenih opasnosti i štetnosti i utvrđene lične opasnosti i štetnosti u radnoj sredini na svakom radnom mjestu, izborom i primjenom odgovarajućih metoda vrši se procjenjivanje rizika, vjerovatnoće nastanka i težine povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom. Procjenjivanje rizika vrši se za svaku prepoznatu, odnosno utvrđenu opasnost ili štetnost upoređivanjem sa dozvolјenim vrijednostima propisanim odgovarajućim propisima u oblasti zaštite i zdravlјa na radu, tehničkim propisima, standardima i preporukama. Ako se utvrdi da na radnom mjestu, i pored potpuno ili djelimično primjenjenih mjera u oblasti zaštite i zdravlјa na radu i drugih mjera, postoje opasnosti i štetnosti koje, prema nalazu procjenjivača rizika, mogu da izazovu povredu ili ugroze zdravlјe radnika, smatra se da je takvo mjesto sa povećanim rizikom, što se utvrđuje aktom o procjeni rizika. Tada poslodavac, na osnovu procijenjenih rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini, utvrđuje način i mjere za njihovo sprečavanje, otklanjanje ili smanjenje na najmanju moguću mjeru. O sprovođenju mjera za otklanjanje, smanjenje ili sprečavanje rizika stara se poslodavac neposredno ili preko lica određenog za zaštitu i zdravlјe na radu ili drugog lica određenog aktom o procjeni rizika. Kada poslodavac sprovede postupak procjene rizika tada donosi zaklјučak koji 60 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

60 sadrži: - popis radnih mjesta na kojima je izvršena procjena rizika, - popis radnih mjesta na kojima nije izvršena procjena rizika, - popis radnih mjesta koja su utvrđena kao radna mjesta sa povećanim rizikom, - planirane aktivnosti za otklanjanje ili smanjenje rizika sa prioritetima za otklanjanje ili smanjenje rizika i rokovima za izvršenje planiranih aktivnosti i - izjavu poslodavca kojom se obavezuje da će primijeniti sve utvrđene mjere za bezbjedan i zdrav rad na radnim mjestima i u radnoj sredini u skladu s aktom o procjeni rizika. Akt o procjeni rizika nije trajan dokument, već se isti mijenja u slučaju smrtne povrede ili teške povrede, u slučaju pojave nove opasnosti ili štetnosti, u slučaju pojave svake nove opasnosti ili štetnosti, odnosno promjene nivoa rizika u procesu rada, i protekom roka od tri godine od vršenja prethodne procjene. Za vršenje procjene rizika poslodavac angažuje pravno lice sa licencom za obavlјanje poslova u oblasti zaštite i zdravlјa na radu. Pravno lice koji za poslodavca provodi postupak procjene rizika dužno je da priloži ovjerenu fotokopiju licence za obavlјanje poslova zaštite i zdravlјe na radu. Za zaštitu i zdravlјe zaposlenih kod poslodavca, bez obzira na zakonsku obavezu izrade akta o procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini, najbitniji su prevencija i preventivne mjere. ŠTA JE PREVENCIJA, A ŠTA SU PREVENTIVNE MJERE Prevencija znači predusretanje, sprečavanje, preduhitrenje, a preventiva u oblasti bezbjednosti i zdravlјa na radu predstavlјa otklanjanje uzroka, koji bi mogli da dovedu do bolesti i povreda na radu i razvijanja otpornosti na uticaje štetnosti i opterećenja u radnim procesima. Prema Zakonu o zaštiti na radu, preventivne mjere u ostvarivanju zaštite i zdravlјa na radu obezbjeđuju se primjenom savremenih tehničkih, ergonomskih, zdravstvenih, obrazovnih, socijalnih, organizacionih i drugih mjera i sredstava za otklanjanje rizika od povređivanja i oštećenja zdravlјa zaposlenih i njihovog svođenja na najmanju moguću mjeru radi sprečavanja nesreća i povreda zdravlјa radnika. Zato MOR, EU i druge asocijacije postavlјaju svoje minimalne standarde koje su obavezujuće za sve [ PRAVNI SAVJETNIK ] nacionalne države, koje su u društvu tih asocijacija ili teže ka tim asocijacijama. Koliko socijalna pitanja postaju globalna, najviše ilustruje donošenje posebne Deklaracije MOR-a o socijalnoj pravdi u cilјu provedene globalizacije iz godine. Ona se naslanja na Deklaraciju iz Filadelfije, iz godine, i Deklaraciju o fundamentalnim principima o pravima na radu i njenom praćenju, iz godine. Deklaracija iz izražava savremenu viziju mandata MOR-a u eri globalizacije. Ovakav pristup prevenciji bezbjednosti i zdralјu na radu, koji promoviše i stalno usavršava MOR, preuzet je u dokumenta EU, te EU, kao i ostatak najrazvijenijeg dijela svijeta, i dalјe podižu standarde u oblasti bezbjednosti i zdravlјa na radu koji se putem obavezujućih uputstava, direktiva nameću kao minimalni za sve članice, ali i za zemlјe kandidate. Zakon o zaštiti na radu RS inzistira na primjeni savremenih preventivnih, tehničkih, ergonomskih, zdravstvenih, socijalnih, organizacionih i drugih mjera kako bi se otklonio svaki mogući rizik na radnom mjestu ili sveo na najmanju moguću mjeru, kako bi se zaštitilo zdravlјe radnika na tom radnom mjestu. Poslodavac je dužan da radni proces bude prilagođen tjelesnim i psihičkim mogućnostima zaposlenog, a radna sredina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni tako da ne ugrožavaju bezbjednost i zdravlјe zaposlenog. Zato i jeste velika uloga službe medicine rada. Za zaštitu zdravlјa radnika veliku ulogu igra i ergonomija, nauka koja ima za cilј da prilagodi proces rada, uslove rada, sredstva rada i proizvode čovjeku radniku. ZAKLJUČAK Suština bezbjednosti i zdravlјa na radu, kroz ovu zakonsku regulativu bi bila isklјučivo na prevenciji, i procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini. Na takav način smanjio bi se broj povreda na radu, profesionalnih obolјenja i bolesti u vezi sa radom, koji je prisutan na radu i generalno zdravstveno stanje radnika na radnim mjestima bi bilo bolјe, a samim tim bi kako radnik tako i poslodavac bili zadovolјniji. Literatura: Zakon o zaštiti na radu, ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 1/08 i 13/10). Branislav Anđelković, Osnovi sistema zaštite, Univerzitet u Nišu, Niš, Pravilnik o procjeni rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini, ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/08). BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 61

61 OBLICI MODELA RESTORATIVNE PRAVDE RIALDA ĆOROVIĆ, MAGISTAR PRAVA DOKTORANT NA PRAVNOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU COROVIC_RIALDA@YAHOO.COM SAŽETAK Razvoj modela restorativne pravde smatra se jednim od najznačajnijih dostignuća krivičnopravnog sistema i savremene kriminalne politike, što je dovelo toga da je postao sastavni dio krivičnopravnih sistema velikog broja zemalja širom svijeta. Restorativni model predstavlja promjenu ugla gledanja na fenomen kriminaliteta, u smislu da se interesovanje preusmjeri ka žrtvi krivičnog djela čiji su interesi u tradicionalnom krivičnopravnom sistemu marginalizirani, ali i narušenim društvenim odnosima između učinioca i žrtve, gdje bi se rješavanjem nastalog konflikta pokušali obnoviti ti narušeni odnosi. U tom smislu, unutar modela restorativne pravde oblikovali su se određeni programi koji, unatoč određenim razlikama u načinu i metodama provođenja, teritorijalnoj rasprostranjenosti, imaju zajedničku osnovnu misao. Drugim riječima, odnose se na strategije postizanja restorativnih principa. U literaturi se navodi više formi restorativnih programa, pri čemu se kao najzastupljeniji pominju tzv. programi susreta, koji su i predmet obrade ovog rada, a koji podrazumijevaju susret između žrtve i učinioca, uz posredovanje treće osobe koja nema moć odlučivanja. U radu su također sagledani i primjeri dobre prakse korištenja modela restorativne pravde u uporednopravnim krivičnim sistemima. Ključne riječi: restorativna pravda, retributivni krivičnopravni sistem, učinilac krivičnog djela, žrtva krivičnog djela, krivična odgovornost, namirenje štete, reintegracija, krivično djelo, stranke, razrješenje spora, medijacija, reparativni odbor, zajednica, porodična konferencija, krugovi, izvansudska nagodba 1. UVOD Tokom sedamdesetih godina 20. stoljeća nedovoljna efikasnost tradicionalnog, tzv. retributivnog krivičnopravnog sistema, postala je okidač za brojne kritičke komentare. Sa jedne strane, nemoć klasičnih kazni i neuspjeh ideje resocijalizacije, podstakli su potrebu za pronalaženjem novih, alternativnih oblika reagovanja na kriminalitet, koji bi bili humaniji, efikasniji i lišeni retributivnih svojstava. 1 Sa druge strane, pak, pod snažnim uticajem razvoja viktimologije i pokreta za zaštitu žrtava, stremljenja su išla u pravcu zalaganja i za aktivnije uključivanje žrtve u postojeći krivičnopravni sistem i davanje prilike žrtvi, ali i zajednici, da učestvuju u procesu rehabilitacije učinioca. Sve skupa, to je rezultiralo razvojem savremenog koncepta restorativne pravde, što se smatra jednim od najznačajnijih dostignuća 1 N. Mrvić-Petrović, Đ. Đorđević, Moć i nemoć kazne, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1998, str savremenog krivičnopravnog sistema i kriminalne politike. 2 Restorativna pravda se može okarakterisati kao konstruktivan odgovor na kriminalitet u kome težište reakcije nije na kažnjavanju učinioca i odmazdi, već na naknadi štete i popravljanju odnosa narušenih krivičnim djelom. 3 Restorativna pravda je pristup koji društveno neprihvatljiva ponašanja posmatra i na njih reaguje na fundamentalno drugačiji način u odnosu na tradicionalni retributivni krivičnopravni sistem reagovanja. Model restorativne pravde širom svijeta 2 J. Wheeldon, Finding Common Ground: Restorative Justice and its Theoretical Construction(s), Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol No 1/2009, str S. Ćopić, Pojam i osnovni principi restorativne pravde, Temida, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, vol br. 1/2007, str PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

62 postojano zadobiva sve veći kredibilitet kao moćna alternativa tradicionalnim odgovorima na krivična djela. Model restorativne pravde predstavlja promjenu ugla gledanja na fenomen kriminaliteta, u smislu da se interesovanje preusmjeri ka žrtvi krivičnog djela čiji su interesi u tradicionalnom krivičnopravnom sistemu marginalizirani, ali i narušenim društvenim odnosima između učinioca i žrtve, gdje bi se rješavanjem nastalog konflikta pokušali obnoviti ti narušeni odnosi. Primjena restorativne pravde znači i humanije postupanje s učiniocem, izbjegavanje njegove stigmatizacije i socijalne isključenosti, kao i poboljšanje reintegracije i inkluzije. Upravo su to ključne tačke koje restorativni pristup razlikuju u odnosu na klasični retributivni krivični postupak. U literaturi se navodi više formi restorativnih programa, pri čemu se kao najzastupljeniji pominju tzv. programi susreta, koji će i biti predmet obrade ovog rada, a koji podrazumijevaju susret između žrtve i učinioca, uz posredovanje treće osobe koja nema moć odlučivanja. U radu će također biti sagledani i primjeri dobre prakse korištenja modela restorativne pravde u uporednopravnim krivičnim sistemima. 2. OBLICI MODELA RESTORATIVNE PRAVDE Za razliku od retributivnog pristupa, model restorativne pravde u fokusu ima žrtvu, učinioca i zajednicu. 4 Ovaj pristup nije usmjeren na kažnjavanje, zastrašivanje i zatvaranje učinioca ili pak na njegovu rehabilitaciju, već nastoji vratiti socijalni mir, djelovati na ponašanje učinioca u smislu razvijanja njegovog karaktera, a sa ciljem prevencije budućeg delinkventnog ponašanja te popraviti štetu i narušene odnose koji su posljedica učinjenog krivičnog djela. U tom smislu, unutar modela restorativne pravde oblikovali su se određeni programi koji, unatoč određenim razlikama u načinu i metodama provođenja, teritorijalnoj rasprostranjenosti, imaju zajedničku osnovnu misao. U literaturi se navodi više formi restorativnih programa, pri čemu se kao najzastupljeniji pominju tzv. programi susreta, koji će i biti predmet obrade ovog rada, a koji podrazumijevaju susret između žrtve i učinioca, uz posredovanje treće osobe koja nema moć odlučivanja. 5 U programe 4 B. Toews, Restorative Justice: Rebuilding Your Web of Relationships, The Pennsylvania Prison Society, Philadelphia - PA, 2006, str Svi restorativni programi za svoju podlogu uglavnom imaju tradicionalne metode starosjedilačkih naroda u kojima se problemi susreta ubrajamo: [ PRAVNI SAVJETNIK ] - Medijaciju između žrtve i učinioca (Vicitim- Offender Mediation); - Vijeće za reparaciju / Reparativni odbor zajednice (Community Reparative Board); - Porodičnu konferenciju (Family Conference); - Kažnjavanje u krugovima (Sentencing Circles) Medijacija između žrtve i učinioca (Victim-Offender Mediation) Medijacija 6 između žrtve i učinioca, koju ponekad označavaju kao pomirenje (rekoncilijacija), 7 počiva na ideji da, nakon počinjenja krivičnog djela, i žrtva i učinilac imaju zajednički interes u popravljanju ili nadoknadi štete. Drugim riječima, postupak medijacije daje žrtvi priliku da sretne učinioca u sigurnom i strukturiranom okruženju i uz posredovanje, treće, neutralne, ali za postupak medijacije osposobljene osobe (volontera ili profesionalca), uključi se u razgovor o krivičnom djelu i posljedicama po njega / nju. rješavaju uz veliku uključenost zajednice. B. Peurača, Zašto je restorativna pravda važna tema, Kon-tekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 1-2, 2010, str. 19. Teoretičari i praktičari tradicionalnog krivičnopravnog sistema gledaju sa visoka na restorativne programe, kao što liječnici konvencionalne medicine gledaju na praksu alternativne medicine. M. Bošnjak, Prva konferenca Evropskega foruma za poravnanje med oškodovancem i obdolžencem ter za restorativno pravičnost, Leuven, Belgija, oktober 1999., Revija za kriminalistiko in kriminologijo, Ministarstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Ljubljana, lt. 51, št. 1, 2000, str Medijacija između žrtve i učinioca jeste jedan od najrasprostranjenijih oblika restorativne pravde. Najveću primjenu ima u Evropi i Sjevernoj Americi. Termin medijacija potiče iz latinskog jezika (medius) i ima značenje nepristrasan, neutralan ili onaj koji ide srednjim putem. D. Uletilović, O. Bužanin, A. Živanović, Đ. Mutapčić, Mogućnosti primjene medijacije u sistemu maloljetničkog pravosuđa, Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, Save the Children Norway, Banja Luka, 2008, str M. Bošnjak, Postopki restorativne pravičnosti, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, Ministarstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Ljubljana, lt. 51, št. 1, 2000, str. 32. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 63

63 Počeci ovog programa restorativne pravde sežu u šezdesete godine prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, 8 sa tim da je važan utjecaj na medijaciju imao razvoj pokreta za prava žrtava. Osamdesetih godina program se širi u Evropu. Ovakvi programi danas postoje i u Kanadi, 9 Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi. Model se posebno razvio vezano uz maloljetničku delinkvenciju Osnovni preduslovi za medijaciju su: dobrovoljno prihvatanje obje strane u sukobu (i žrtve i učinioca) da aktivno učestvuju u procesu, mogućnost njihovog dobrovoljnog odustajanja od samog procesa u svakom trenutku, ukoliko se osjete ugroženima, nedovoljno uvaženima ili ako procijene da proces medijacije ne može dovesti do rješenja. Također, ovaj vid medijacije podrazumijeva i odgovarajuću obuku medijatora, odsustvo konflikta interesa kod medijatora, nepristrasnost medijatora tokom cijelog procesa, kako bi se uravnotežila moć svih strana u sukobu. Medijator nema ulogu ni sudije ni arbitra, i ne odlučuje koja strana ima bolje argumente. Također, medijator nije advokat ni žrtve ni učinioca u postizanju njihovih ciljeva u procesu. Medijator ne smije vršiti pritisak na učinioca da iskaže žaljenje i kajanje zbog učinjenog djela, kao ni na žrtvu da izgovori riječi oprosta. Njegova uloga je da vrši nadzor nad poštivanjem procedure i da preduzme odgovarajuće mjere ako primijeti da postoji opasnost, fizička ili emotivna, za bilo koju stranu u sukobu. Sam proces medijacije odvija se u više faza i obuhvata pojedinačne inicijalne sastanke sa žrtvom i učiniocem. Ovi sastanci se najčešće obavljaju u domovima kod strana u sukobu. Potom slijedi zajednički sastanak, koji se uglavnom organizuje u prostorijama službe ili centra za medijaciju. 10 Glavni 8 U Sjedinjenim Američkim Državama medijacija je prvi put primijenjena u saveznoj državi New Mexico, kao projekat nevladine organizacije Centar za rješavanje konflikata u saradnji sa službom za probaciju. U ovom programu posrednici su bili volonteri iz lokalne zajednice, koji su završili određeni trening. 9 Odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država, medijacija je po prvi puta primijenjena u gradiću Kitchener, Ontario, u Kanadi. Program koji je vodio službenik Mark Yantzi, iz zajednice Menonita, uspješno je primijenjen za dva maloljetna prestupnika koji su učinili 22 imovinska delikta. Navedeno prema: D. Roche, Dimensions of Restorative Justice, Journal of Social Issues, Wiley-Blackwell Publisher, Oxford, vol. 62, No. 2, 2006, str Također vidjeti i u: R. Graeff, Why Restorative Justice? - Repairing the Harm Caused by Crime, Calouste Gulbenkian Foundation, London, 2000, str Obično taj sastanak traje u prosjeku dva sata. Z. Gabbay, Holding Restorative Justice Accountable, Cardozo Journal of Conflict Resolution, Benjamin Cardozo School of Law, New York - NY, vol. 8.1, učesnici medijacije svakako su žrtva i učinilac, mada medijaciji mogu prisustvovati i njihova porodica i prijatelji, ali oni nemaju aktivnu ulogu. 11 Ukoliko se dođe do obostrano prihvatljivog dogovora, preciziraju se uslovi realizacije sporazuma, a medijator, najčešće, prati uspješnost realizacije. Ovaj restorativni program pruža ogromne pogodnosti prije svega učiniocu i žrtvi, ali i zajednici i sudu. 12 Sa jedne strane, žrtva dobija šansu da sazna nešto o prestupniku i suoči se sa pretrpljenom štetom, postavi pitanja i dobije odgovore 13 od učinioca vezane za događaj u kome je pretrpila štetu, da razumije motive učinioca, upozna ga sa posljedicama njegovih djela, izrazi svoja osjećanja i potrebe nakon učinjenog djela. Većina žrtava ne počinje sastanak zarobljena okovima ljutnje ili potrebe za osvetom. Ono što žele jeste priznanje da im je nanesena nepravda, prilika da u potpunosti izraze svoje osjećaje, i očekuju mogućnost za razumnu nadoknadu. Učinilac ima priliku uvidjeti kako je pogriješio te kako njegovo ponašanje utječe na druge. Ima priliku da prepozna i shvati negativna osjećanja žrtve u vezi sa štetom koju je načinio, da se pokaje i/ili iskupi, preispita svoje ponašanje u budućnosti u svjetlu ovih saznanja, za pozitivnu reintegraciju u društvenu zajednicu. Tako zapravo preuzima odgovornost za vlastito ponašanje, razvija karakter, stavove, sistem vrijednosti. Za društvenu zajednicu dobit je izvinjenje i odšteta od učinioca (koja je često u formi humanitarnog ili ekološkog rada u korist društvene zajednice). Sudovi konačno mogu dublje da sagledaju stvarne potrebe žrtve, kao i da budu realniji u donošenju presude. Praksa u svijetu je različita pa tako medijaciju u nekim dijelovima svijeta provode suci, službenici probacije, pravnici, državni odvjetnici i to uglavnom kako bi se izbjeglo suđenje. Ipak, neki programi medijaciju provode nakon što počinitelj prizna krivnju na sudu, sa tim da je u tom slučaju medijacija uvjet probacije. Kada se radi o vrsti kaznenih djela i dobi počinitelja za koje se ovaj model primjenjuje, valja istaknuti da se primjenjuje i na maloljetne i na punoljetne osobe, te i za lakša, ali i za ozbiljna 2007, str Ustvari, kada prisustvuju medijaciji, oni obično sjede odvojeno od glavnih učesnika - žrtve i učinioca, čime je samo naglašena njihova sekundarna uloga. 12 Ovo ističe Bram Van Droogenbroeck, medijator iz Belgije: Jedan psihoterapeut mi je priznao da samo jedan medijacijski susret ima učinak jedne godine terapije. B. Van Droogenbroeck, Žrtva ono što joj treba može dobiti od počinitelja, Kon-tekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 2, 2010, str R. Coates, H. Burns, M. Umbreit, Why Victims Choose to Meet With Offenders, VOMA Connections, Victim Offender Mediation Association, St. Paul - MN, No. 18, 2004, str PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

64 kaznena djela. U literaturi se kao glavna zamjerka navodi da ovakav pristup umanjuje kaznu počinitelju jer se pretpostavlja da bi tradicionalnim kaznenim postupkom vjerojatnije bio teže sankcioniran (Umbreit, Coates i Vos, 2001). Međutim, unatoč kritikama, evaluacijske studije ovog modela pokazale su uglavnom pozitivne rezultate, o čemu će biti riječi u drugom dijelu rada Vijeće za reparaciju / Reparativni odbor zajednice (Community Reparative Boards) Ovaj restorativni program uspostavio je Odjel za izvršenje krivičnih sankcija savezne američke države Vermont godine, zajedno sa Biroom za pravnu pomoć, nakon što je anketiranje građana Vermonta pokazalo podršku za programe koji naglašavaju aktivno uključivanje zajednice. 15 Ovaj model je opcija za počinitelje lakših delikata koji bi inače, u sudskom procesu, bili vrlo vjerojatno osuđeni na sankciju probacije ili kratkotrajnu kaznu zatvora, a u Engleskoj i Velsu je striktno ograničen na maloljetnike koji su prvi put počinili krivično djelo. Vijeća su otvorena za javnost, a sastavljena su od male grupe predstavnika lokalne zajednice (2-7) koji su završili posebnu edukaciju.,,kod kriterija odabira članova vijeća presudne su njihove osobne karakteristike (poput razumijevanja potreba počinitelja i žrtve, razumijevanje uzroka, uvjeta i povoda različitih ponašanja i sl.), a ne profesionalne u smislu razine i stupnja obrazovanja. Vijeće provodi javne, licem u lice sastanke naložene od strane suda. Isto tako, uspostavljaju dogovore sa počiniteljima, nadziru provođenje dogovorenih obveza i povratno izvještavaju sud. Za razliku od ostala tri modela, nema profesionalnih medijatora ili voditelja. Proces, nakon zaprimljene policijske prijave, započinje pozivima i pojedinačnim razgovorima sa počiniteljem i žrtvom sa tim da se postupak nastavlja i ako žrtva ne pristaje na zajednički susret sa počiniteljem. Ukoliko žrtva odbije sudjelovanje u postupku, tijekom zajedničkog susreta njene interese može zastupati za to ovlaštena osoba ili žrtva daje pisanu izjavu u kojoj obrazlaže na koji je način kazneno djelo ostavilo posljedice na nju ili njen život kao i na koji način smatra da bi se šteta, 14 A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, Kriminologija i socijalna integracija, vol. 18, br. 1, 2010, str G. Bazemore, M. Umbreit, A Comparison of Four Conferencing Models, Juvenile Justice Bulletin, US Department of Justice, Rockville - MD, vol. 1, 2001, str. 4. BROJ 4 [ PRAVNI SAVJETNIK ] prouzrokovana počinjenjem kaznenog djela, mogla nadoknaditi. Zajednički sastanak počinje osobnim predstavljanjem. Nakon toga, predstavljaju se ciljevi programa. Zatim slijedi razgovor sa počiniteljem i žrtvom o djelu i utjecaju kaznenog djela na žrtvu i zajednicu. Potom se dogovaraju strategije nadoknade štete te se pregovara sa počiniteljem o konačnom sporazumu. Sporazum može uključivati pisanje pisma isprike, rad za opće dobro, uključivanje u trening za razvoj određenih vještina i sposobnosti. Prije isteka konačnog roka izvršenja obveza iz sklopljenog sporazuma, vijeće i počinitelj nalaze se barem jedanput kako bi se ustanovilo u kojoj se fazi izvršenja dogovorenih obveza nalazi počinitelj. Oni počinitelji koji ne pristanu na sporazum ili ga ne izvrše, upućuju se na sud. Rok za ispunjenje obveza je maksimalno 90 dana. Vijeće nema ovlasti određivanja i izricanja formalnog nadzora ili zatvaranja počinitelja kao dio obveze iz ugovora. Isto tako, financijsku kompenzaciju može odrediti samo sud. Kritičari ovog modela zamjeraju mu što ne zapošljava profesionalne medijatore, a pokazalo se da su volonteri koji ga provode često amateri, sa slabo razvijenim pregovaračkim vještinama koji ne znaju dovoljno o restorativnoj pravdi Porodična konferencija (Family Conference) Ozakonjivanjem ovog restorativnog programa na Novom Zelandu, 17 a koji se razvio po uzoru na tradicije novozelandskih Maora, ovaj oblik odgovora na kriminalno ponašanje maloljetnika postao je uobičajena praksa na tom području. 18 No, provodi se i 16 A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, Kriminologija i socijalna integracija, vol. 18, br. 1, 2010, str To je učinjeno donošenjem Children, Young Persons and their Families Acta, godine. Navedeno prema: G. Maxwell, H. Hayes, Restorative Justice Developments in the Pacific Region: Comprehensive Survey, Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 9, No. 2, 2006, str Postoji i australijski model porodične konferencije (tzv. Wagga-Wagga model, koji je ime dobio po istoimenom gradiću u južnoj Australiji u kojem je nastao), kojeg je godine razvio Terry O Connel, australijski policijski službenik, poznat i pod imenom policajac iz Wagga-Wagge. Novozelandski i australijski model su slični, oba modela dobijaju široku primjenu širom svijeta, no postoje dvije ključne razlike među njima: australijski model konferencije APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 65

65 prema punoljetnim osobama i to kada je riječ o srednje ozbiljnim i ozbiljnim deliktima (osim ubojstva), kao što su krađa, nanošenje tjelesnih ozljeda, zlouporaba droga, vandalizam, zlostavljanje djece. Konferenciju vodi koordinator koji priprema i uređuje sam susret, te provjerava da li su sve prisutne strane u mogućnosti da istinski participiraju u ovom procesu, no, on ne određuje sadržinu diskusije. Porodične konferencije održavaju se u relativno neformalnom okruženju (mogu započeti molitvom i sl.). Na njoj sudjeluju počinitelj, njegovi rođaci, prijatelji, žrtva (ili njen predstavnik) i njeni rođaci, prijatelji, branitelj maloljetnika, policajac i socijalni radnik. Tipičnoj konferenciji prisustvuje 12 osoba. Konferenciji mogu prisustvovati i predstavnici organa krivičnog pravosuđa. Kada je riječ o maloljetnicima, konferenciju saziva i vodi koordinator za maloljetnike (koji radi u Odjelu za socijalnu skrb). Kako je riječ o velikoj skupini osoba, proces pripreme konferencije puno je složeniji i zahtjevniji od njene izvedbe. Upravo su dobra priprema i jednake mogućnosti za sudjelovanje svih uključenih ključni elementi za uspjeh konferencije. Tokom pripreme, sa jedne je strane važno sudionike dobro informirati o ciljevima, toku, mogućim ishodima te proceduri praćenja provedbe postignutih dogovora, a sa druge strane važno ih je motivirati na sudjelovanje i dobiti njihov dobrovoljni pristanak. Filozofija koja stoji u pozadini konferencije vezana je uz demokratsko načelo da svako ima pravo sudjelovati u rješavanju problema / sukoba koji se na njega reflektira, u koji je uključen više ili manje. 19 U procesnom smislu konferencija je uspješna kad se razvije dijalog tokom kojeg se odnos prestrukturira iz odnosa sukobljenih, povrijeđenih strana u odnos suradnje i zajedničkog planiranja budućnosti. 20 Na samom početku, svi učesnici se predstave (ovome negdje prethodi molitva - karakia i dobrodošlica na jeziku Maora) 21 potom koordinator objašnjava proceduru, predstavnici policije iznose generalne činjenice o krivičnom djelu, a zatim učinilac počinje objašnjavati šta se dogodilo. Nakon toga, vodi policijski službenik, i većim dijelom je zasnovan na Braithwaitevoj teoriji reintegrativnog / uključujućeg sramoćenja. 19 J. Fox, Social Welfare and Restorative Justice, Kriminologija i socijalna integracija, Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, vol. 17, br. 1, 2009, str Izražavanje emocija tokom konferencije ima jednaku ili čak veću ulogu od racionalnih promišljanja. B. Fellegi, Restorativni pristup u praksi, Kon-tekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 1-2, 2010, str R. Troedson, Family Conferencing: A Community Approach to Juvenile Justice, Queensland Parliamentary Library, Brisbane, 1996, str. 9. učinilac je pozvan da prizna ili opovrgne sudjelovanje u njemu. Ako prizna kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, konferencija se nastavlja opisom utjecaja djela na žrtvu koja objašnjava svoje iskustvo, emocije i postavlja pitanja počinitelju. Osobe koje dođu na konferenciju kao podrška žrtvi, govore kako je djelo utjecalo na njih te također postavljaju pitanja. I počinitelj i njegova obitelj, isto tako, sudjeluju u razgovoru. 22 Potom slijedi faza u kojoj učesnici konferencije diskutuju o tome kako popraviti štetu koja je nastala kao posljedica krivičnog djela. Učinilac, njegova porodica i prijatelji raspravljaju o opcijama, i predstavljaju plan nadoknade štete i prevencije budućeg delinkventnog ponašanja, na koji žrtva, njena porodica i prijatelji imaju pravo veta. Diskusija se nastavlja sve dok učesnici konferencije ne usvoje plan. Nakon toga, ponovo se saziva sastanak na kojem se plan predstavlja stručnjacima koji o njemu raspravljaju. Na kraju se sačinjava pismeni sporazum koji svi potpisuju i isti se dostavlja nadležnim tijelima krivičnog pravosuđa. Tijekom svih ovih prepričavanja, počinitelj je suočen sa posljedicama svog ponašanja na žrtvu i njene bližnje, na svoju obitelj i prijatelje. Osnovni cilj, uz opće ciljeve restorativne pravde, definiran je kao kolektivna odgovornost počiniteljeva sustava podrške sa ciljem promjene u njegovom ponašanju (Bazemore, Umbreit, 2001). Kritičari ovog modela navode da je kod obiteljskih konferencija policiji dana prevelika moć (Sandor 1994, prema Zernova, 2007). Budući da je u konferenciju uključen velik broj ljudi, ista autorica, ali i Morris (2002) tvrde da se na taj način zapravo širi mreža socijalne kontrole Krugovi / suđenje u krugovima (Sentencing Circles) Krugovi / suđenje u krugovima ili, kako se ponekad naziva, mirotvorni krugovi je program koji se pojavio ranih devedesetih godina prošlog stoljeća u Kanadi. 24 Sama ideja potječe od indijanske prakse 22 A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, Kriminologija i socijalna integracija, vol. 18, br. 1, 2010, str A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, Kriminologija i socijalna integracija, vol. 18, br. 1, 2010, str D. Sullivan, A. Unsell, J. Fernandez, R. Kelley, The Transformation of Self and Other: Restorative Justice in Richard Wright s Native Son, Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 9, No. 4, 2006, str PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

66 mirenja i medijacije u Manitobi i Yukonu, 25 kao i u Saskatchewanu. Program se proširio i u Sjedinjenim Američkim Državama. Krugovi podrazumijevaju sastanke na kojima sudjeluju žrtva, učinilac, njihove porodice i prijatelji, zainteresirani članovi zajednice 26 te predstavnici pravosudnog sistema. Ovaj program mogu inicirati ili učinilac ili žrtva podnošenjem aplikacije za njegovo sprovođenje.,,sudionici mogu činiti jedan veliki krug ili se mogu podijeliti u dva - vanjski i unutarnji. Unutarnji krug uključuje žrtvu, počinitelja, njihove pristalice (tzv. zajednica brige community of care ) i profesionalce iz sistema pravosuđa koji obično rade na sudu. Vanjski krug čine profesionalci koji imaju specifične informacije te zainteresirani članovi zajednice. Facilitator procesa određuje tijek komunikacije, osigurava poštovanje svakog sudionika, sumira što je bilo rečeno i vodi krug ka postizanju konsenzusa. Krug često započinje molitvom kako bi se naglasio duhovni aspekt sudionika sa ciljem nadilaženja trenutnih emocija i traženja rješenja. Sudionici osvještavaju narušenu ravnotežu koja je proizašla iz djela i donijela socijalni nemir. 27 Naglasak je na tome da svaki učesnik u krugu ima pravo da ga se čuje - i u izražavanju svojih osjećaja i viđenja o krivičnom djelu, i u predlaganju rješenja.,,na samom početku, dogovaraju se pravila komuniciranja. Raspravlja se o osjećajima i djelu (zašto se djelo dogodilo, kako popraviti štetu, kako spriječiti buduće takvo ponašanje, ali mogu raspravljati i o dubljim problemima počinitelja). Sudac, koji je cijelo vrijeme prisutan, daje preporuke na temelju onoga što je čuo. Sudionici donose rješenja u skladu sa svojim vrijednosnim sustavom i običajima. Cijeli postupak ponovno povezuje počinitelja sa zajednicom i izgrađuje pokidane veze, te naglašava potrebe žrtve. Isto tako, proces senzibilizira zajednicu za probleme koji se u njoj događaju, naglašava pripadnost lokalnoj zajednici, potiče sudjelovanje, suradnju i izgradnju zajednice, promovira sposobnost mobilizacije lokalnih resursa i generira rješenja problema koja su proizašla iz navedenog. Isto tako, 25 T. Day, A. Maljević, Poučavanje i implementacija restorativne pravde i njen značaj za krivično pravosuđe u Bosni i Hercegovini u 21. stoljeću, Pravna misao, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, br. 5-6, 2001, str Činjenica da u ovom restorativnom programu mogu učestvovati i zainteresirani članovi zajednice (tzv. zajednica interesa ( the community of interest ), čak i ako nemaju nikakve veze sa žrtvom ili učiniocem, ih odvaja od drugih restorativnih programa. 27 A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, str. 57. [ PRAVNI SAVJETNIK ] pomaže otkriti uzroke, uvjete i povode kriminala, što zauzvrat rezultira inicijativama lokalne zajednice sa ciljem zadovoljenja potreba i žrtava i počinitelja, ali i uspostavljanja socijalnog mira. U mnogo karakteristika slični su obiteljskim konferencijama, posebno u smislu zahtjeva za uključivanjem više ljudi osim učinioca i žrtve, ali daju veći značaj zajednici. 28 Važno je naglasiti da proces ima određene rituale. Čuvar kruga mora osigurati inkluzivni dijalog i integritet procesa. Koristi se i tzv. štapić za govor, a samo onaj koji drži štapić, ima pravo govoriti. Najveća vrijednost ovog programa leži, ne toliko u uticaju na učinioca ili žrtvu, već u njegovom uticaju na zajednicu. Drugim riječima, svi procesi u ovom programu snažno su povezani sa zajednicom i stoga su u skladu sa kulturom, običajima i navikama kulture u kojoj se odvijaju. Glavne zamjerke modelu vezane su uz neravnomjeran odnos moći pa se tako navodi nedovoljna zaštita žena žrtava nasilja. Jednakost prava glasa također je upitna, kao i interesi žrtve. Naime, žrtva je zapravo prisiljena pristati na interese zajednice i ne insistira na zadovoljenju svojih potreba. Kod ovog modela, naglasak je na problemu koji ima zajednica iz čega proizlazi da i žrtva dijeli odgovornost za prestupničko ponašanje (budući da je i ona dio zajednice) PRIMJERI DOBRE PRAKSE KORIŠTENJA MODELA RESTORATIVNE PRAVDE U UPOREDNOPRAVNIM KRIVIČNIM SISTEMIMA Zanimljivo je da neke zemlje predviđaju upotrebu restorativnih modela i u slučajevima ozbiljnih krivičnih djela, poput silovanja, pa čak i onih najtežih zločina protiv čovječnosti, i to bez ograničenja u pogledu vrste učinilaca takvih krivičnih djela. Upravo o primjerima primjene modela restorativne 28 A. Mirosavljević, Ibid. Janine Geske, profesor emeritus sa Univerziteta Milwaukee, u Wisconsinu, navodi primjer jednog učesnika kruga: Nevjerovatno iskustvo. Iako su naše priče nadasve bolne, u tome ima nečeg nadnaravnog, iscjeliteljskog. J. Geske, Restorative Justice and the Sexual Abuse Scandal in the Catholic Church, Cardozo Journal of Conflict Resolution, Benjamin Cardozo School of Law, New York - NY, vol. 8.1, 2007, str A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, str. 58. Opširnije o krugovima kažnjavanja u: R. Coates, M. Umbreit, B. Voss, Restorative Justice Circles: An Exploratory Study, Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 6, No. 3, 2003, str BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 67

67 pravde u uporednopravnim krivičnim sistemima, i to primjerima dobre prakse, bit će ukratko riječi u nastavku ovog rada Primjena modela izvansudske nagodbe u Republici Hrvatskoj Jedan od najčešće primjenjivanih restorativnih modela u svijetu jest nagodba između žrtve i učinioca krivičnog djela, a značajnije dosadašnje evaluacijske studije ukazuju na pretežito pozitivne rezultate i uspješnost takvog pristupa. Od godine jedan takav model, pod nazivom izvansudska nagodba, razvija i Republika Hrvatska 30 u pretpripremnom postupku povodom odluke državnog odvjetnika za mladež o krivičnoj prijavi prema maloljetnim i mlađim punoljetnim osobama, učiniocima krivičnih djela. Model izvansudske nagodbe razvijen je u Hrvatskoj prema austrijskom modelu izvansudske nagodbe (Aussergerichtlicher Tatausgleich - ATA) i njemačkom modelu nagodbe između učinioca i žrtve (Toete-Opfer-Ausgleich - TOA). Implementiran je u tri grada u Hrvatskoj (Zagreb, Osijek i Split) na temelju akcijskog projekta koji je trajao pet godina. Već je četrnaesta godina otkako se ta vrijedna i učinkovita alternativna mjera provodi u Republici Hrvatskoj, mada još uvijek isključivo u tri navedena hrvatska grada. Zašto navodim vrijedna i učinkovita mjera. Naime, evaluacija provedbe programa, te korisnička evaluacija 31 nedvojbeno 30 Podnaslovi ovog rada predstavljaju dio analize autorice objavljene godine u okviru Fondacije Centar za javno pravo (FCJP) pod nazivom Novo maloljetničko krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Izvor: ja_avian_ii_d/images/green/rialda_corovic.pdf. Ovi dijelovi rada su objavljeni uz prethodnu saglasnost Fondacije Centar za javno pravo. 31,,Istraživanje je provedeno na uzorku od 209 počinitelja kaznenih djela koji su u razdoblju od srpnja do kraja godine bili uključeni u proces izvansudske nagodbe. Evaluacija je rađena u odnosu na nekoliko ključnih aspekata izvansudske nagodbe, konkretno, kroz provjeru kriterija za primjenu izvansudske nagodbe, obilježja osumnjičenika i oštećenika, obilježja kaznenog djela, obilježja procesa provedbe izvansudske nagodbe, odluku državnog odvjetništva i recidivizam osumnjičenika (počinitelja). Podaci su prikupljeni pomoću upitnika, uvidom u dokumentaciju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i Stručne službe za izvansudsku nagodbu Zagreb, a obrađeni su na deskriptivnoj razini. Rezultati ukazuju na očekivanu razinu uspješnosti ove neformalne sankcije, te idu u prilog nastojanjima stručnjaka za daljnim širenjem i razvojem ovog modela u Republici Hrvatskoj. O rezultatima ovog istraživanja i osnovnim značajkama ovog restorativnog modela vidjeti više kod: A. Mirosavljević, N. Kollerpokazuju da je riječ o visoko profesionalnom i kvalitetnom, te jasno strukturiranom modelu primjenom kojeg se postižu očekivani rezultati efikasnosti od približno 80% uspješno provedenih nagodbi. 32 Stopa recidivizma kod djece i mladih koji su zbog sukoba sa zakonom bili uključeni u izvansudsku nagodbu iznosi tek između 10% i 13%, dok se kod onih prema kojima su primjenjivane krivične sankcije ta stopa penje do čak 30%. 33 S obzirom na navedeno, očigledno se radi o dobrom modelu 34 pa stoga izvansudska nagodba u Trbović, D. Lalić-Lukač, Evaluacija uspješnosti izvansudske nagodbe u stručnoj službi za izvansudsku nagodbu Zagreb, Kriminologija i socijalna integracija, Zagreb 2/2010, str Statistički pokazatelji o uspješnosti izvansudske nagodbe u Austriji, čiji model je preuzela i Republika Hrvatska, govore o 80% i više uspješnosti izvansudske nagodbe. Preciznije, Bruckmuller i Koss (2010) navode podatak za Austriju da je izvansudska nagodba kod maloljetnika u 85% slučajeva uspješno završena. Iz ovih podataka je vidljivo da je uspješnost izvansudske nagodbe u Republici Hrvatskoj gotovo istovjetna onoj u Austriji. A. Mirosavljević, N. Koller-Trbović, D. Lalić-Lukač, Evaluacija uspješnosti izvansudske nagodbe u stručnoj službi za izvansudsku nagodbu Zagreb, Kriminologija i socijalna integracija, Zagreb 2/2010, str Uz to valja napomenuti da neka od značajnih pitanja koja bi tijekom provedbe evaluacije trebalo postaviti, primjerice: zadovoljstvo oštećenika (žrtve), kao i njen oporavak, zadovoljstvo osumnjičenika (počinitelja), zadovoljstvo posrednika, stručnjaka, smanjenje straha od kriminala u zajednici, kao i niz suptilnijih pitanja koja proizlaze iz teorijskog utemeljenja ovog modela i na koje bi trebalo dobiti odgovor (npr. utjecaj medijacije između počinitelja i žrtve na nastavak miroljubivog zajedničkog života u zajednici), nije bilo moguće prikazati iz razloga nepostojanja takvih praćenja i mjerenja promjena. No to su, sigurno, pitanja na koja bi ubuduće trebalo dobiti odgovore, a to znači da bi evaluacija uspješnosti ovog modela trebala biti ne samo opsežnija, šira, nego i metodološki drugačija. A. Mirosavljević, N. Koller- Trbović, D. Lalić-Lukač, Evaluacija uspješnosti izvansudske nagodbe u stručnoj službi za izvansudsku nagodbu Zagreb, Kriminologija i socijalna integracija, Zagreb 2/2010, str Šesnaestogodišnji Petar je godine, u Zagrebu, na ulici gurnuo stariju gospođu, s ramena joj otrgnuo torbicu i pobjegao. To mu je bilo prvo kazneno djelo, a kako se sada čini, Petar tako nešto više neće pokušati učiniti. U drskoj je krađi žena pala, slomila kuk te završila na teškoj operaciji, a kad je nakon dužeg oporavka ponovo stala na svoje noge, pristala je, u izvansudskoj nagodbi, naći će s mladim Petrom oči u oči, reći mu kako se osjeća, što je zbog njegova nedjela proživjela i kako bi željela da joj se Petar iskupi. Prihvatila je, naime, izvansudsku nagodbu kojoj je prvenstveni cilj maloljetne počinitelje lakših kaznenih djela, kao i mlađe punoljetnike koji su tako nešto počinili, poštedjeti sudske parnice i službenog 68 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

68 Hrvatskoj ima svoju budućnost te se planira širenje modela izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima na cijelu Republiku Hrvatsku, širenje izvansudske nagodbe na odrasle počinitelje kaznenih djela, razvoj mreže službi za izvansudsku nagodbu u Hrvatskoj i povezivanje službi za izvansudsku nagodbu s inozemnim partnerima Primjena medijacije između žrtve i učinioca u slučaju krivičnog djela silovanja u praksi Centra za žrtve seksualnih delikata u Univerzitetskoj bolnici u Kopenhagenu Pitanje koje se uvek iznova nameće kod ove vrste jeste: Kako se bilo koja žena može suočiti sa muškarcem koji ju je silovao? Da li se time žena ponovo vraća u stanje žrtve? Upravo odgovor na ova pitanja predstavlja izazovnost medijacije u slučajevima seksualnih delikata. 36 Međutim, primjer Danske pokazuje da je restorativna pravda moguća, te uspješno provodljiva, čak i u ovom slučaju. Po uspješnosti provođenja ove vrste medijacije naročito se izdvaja Centar za žrtve seksualnih delikata u Univerzitetskoj bolnici u Kopenhagenu. Ovaj centar godišnje prima oko 250 žena (i nekoliko muškaraca) koji su žrtve silovanja ili pokušaja silovanja. Ovaj projekat posredovanja između žrtve silovanja i učinioca započeo je godine zahvaljujući nekoliko hrabrih žena, koje su izrazile želju da stupe u kontakt sa muškarcima koji su ih silovali. Njihov zahtjev neko vrijeme nije mogao biti prihvaćen, jer je postojala realna mogućnost da žrtve reviktimizacijom budu ponovo povrijeđene pri susretu sa silovateljima. Ali s obzirom da je ovaj centar kao institucija mogao da pruži ženama potpunu sigurnost i podršku, dosjea, kojim su obilježeni za cijeli život. Petar se susreo sa svojom žrtvom, pokajao se i ispričao, a onda je, na njezin zahtjev i prijedlog, idućih nekoliko mjeseci gospođi pomagao pri odlascima u grad, odlazio joj u kupnju namirnica, vodio je na liječničke preglede. Na kraju su Petar i gospođa postali prijatelji. To je samo jedna u nizu priča sa sretnim završetkom o programu izvansudskih nagodbi mladih počinitelja lakših kazenih djela, do 21 godine starosti, sa svojim žrtvama. Izvansudske-nagodbe-spas-za-tisuce-maloljetnika, očitanje: medijacija-u-pretkaznenom-postupku-premamaloljetnicima-i-mlaim-punoljetnim-osobama-kollertrbovi-igmaz-luki.html, očitanje: D. Ranđelović, Efikasnost i neki domeni primene medijacije između žrtve i počinioca, Godišnjak za psihologiju, Niš, 4-5/2006, str [ PRAVNI SAVJETNIK ] omogućeno im je da stupe u kontakt sa muškarcima koji su ih silovali. Postoje jasni pokazatelji da ovaj restorativni model funkcionira u praksi, baš zato što je upravo učinilac taj koji ima rešenje odnosno ključ za konačni emocionalni oporavak žrtve. On je bio jedina osoba prisutna za vreme samog čina, te je jedini koji može da potvrdi njenu priču čak i u slučaju kada ne priznaje da je ona bila prisiljena. Sa druge strane, on je jedina osoba koja ima odgovor na pitanja koje sve žene postavljaju Zašto se to dogodilo? Zašto si to uradio? Iako počinilac ne može da umanji bol koji je naneo, može da preuzme odgovornost za učinjeno delo i, što je posebno važno, da preuzme odgovornost za buduće ponašanje. 37 Također funkcionira zato što se u realizovanju restorativnog dijaloga između počinioca i žrtve primjenjuje vrlo fleksibilan pristup i prati se svaka reakcija muškarca i žene koji su u procesu posredovanja. Stoga nije iznenađujuće da ovaj restorativni model ima veliki značaj za žrtvu, često joj donosi olakšanje i neku vrstu spoznaje, što je presudan korak ka sopstvenoj životnoj rehabilitaciji. Medijacija pruža priliku ženi da prevaziđe položaj žrtve i zauzme poziciju jake i aktivne ličnosti koja je u stanju da sebi obezbedi pravdu. Ženama je omogućen drugačiji način rešavanja postojećeg sukoba, različit od duge i zahtevne sudske procedure koja, ponovnim pretresanjem zločina, iznova nanosi bol žrtvi i koja žrtvu i učinioca drži na što je moguće većoj distanci Primjena modela restorativne pravde kod najtežih krivičnih djela Poslednjih godina sve se više raspravlja o mogućnostima uvođenja restorativne pravde u proces reagovanja na kolektivnu viktimizaciju čime se nastoji da se popune praznine represivnog sistema. Moguće je identifikovati neke primere, koji mogu da posluže kao osnov za traganje za odgovarajućim, holističkim modelom istine i pomirenja u postkonfliktnim društvima. 39 Dva takva primjera, i to primjera dobre prakse, jesu Komisija za istinu i pomirenje u Južnoj Africi i razvijanje modela Treći put u Srbiji, dok treći model predstavljaju tradicionalni, gacaca sudovi u Ruandi. Komisija za istinu i pomirenje u Južnoj Africi je uspostavljena kako bi se došlo do istine o kršenju ljudskih prava iz perioda aparthejda u ovoj zemlji, 37 D. Ranđelović, Efikasnost i neki domeni primene medijacije između žrtve i počinioca, str D. Ranđelović, Ibid. 39 S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, Niš 2010, str BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 69

69 omogućio proces pomirenja i otpočelo sa nacionalnim ujedinjavanjem. Za razliku od dotadašnjih komisija za istinu i pomirenje, ova komisija je načinila prvi pokušaj u uvođenju svih zainteresovanih strana u proces rješavanja prošlih događaja.,,novine koje je ova Komisija unela su aktivno uključivanje učinilaca u restorativni proces i njihova individualna amnestija. Naime, komisije za istinu i pomirenje, koje su osnivane u nekim drugim zemljama počivale su na opštoj amnestiji učinilaca i nisu ih uključivale u proces. Amnestiranje pojedinaca u Južnoj Africi nije bilo bezuslovno. Amnestiju od krivičnog gonjenja mogli su da dobiju samo pojedinci koji se prijave i budu prihvaćeni za učešće u procesu pred Komisijom, potom ako pred Komisijom razotkriju sve detalje o tome šta su činili, a istovremeno demonstriraju motiv za učešće u ovom procesu i pokažu vezu između tih motiva i sredstava koji služe njihovom ostvarivanju. Drugim rečima, rad Komisije se, na neki način, bazirao na postavci koja bi mogla da se okarakteriše kao amnestija u zamenu za istinu. Pa ipak, na ovaj način je, čini se daleko bolje nego u krivičnom postupku, stvoren osnov i za prihvatanje odgovornosti od strane učinilaca za dela koja su učinili, što je jedan od ključnih principa restorativne pravde. Druga važna restorativna odlika Komisije u Južnoj Africi odnosi se na aktivno uključivanje žrtava u proces i davanje prostora da one ispričaju svoju priču, da budu saslušane, priznate kao žrtve i poštovane, što je ujedno preduslov za dalji proces njihovog oporavka. Treća restorativna vrednost Komisije ogledala se i u zastupljenosti društvene zajednice, kao trećeg ključnog nosioca restorativnog procesa, te obezbeđivanje javnosti procesa. To je ostvareno na nekoliko načina. Kao prvo, obezbeđeno je učešće predstavnika lokalne zajednice, bilo kao svedoka događaja ili kao neposrednih učesnika procesa, što se čini posebno važnim u slučajevima kolektivne viktimizacije, kojom je zapravo pogođen ceo jedan kolektivitet, pa se svi mogu smatrati žrtvama. Sem toga, u postkonfliktnim situacijama, zajednica je ta koja se nalazi pred izazovom oporavka i ponovne izgradnje mira i stabilnosti, pa je zato njeno učešće u ovakvom procesu od krucijalnog značaja. Potom, sva saslušanja su, po pravilu, bila javna, a ujedno su se organizovali TV i radioprenosi, pa je tako širok krug ljudi mogao da prati proces. Zajednica je bila konsultovana i u pogledu razvijanja plana reparacije, dok su element javnosti obezbeđivali i članovi Komisije postavljeni iz reda uglednih ljudi različitih profesija (pravnici, doktori, sveštenici i slično). 40 Ovaj model se sasvim opravdano uzima kao primjer dobre prakse iako 40 S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, Niš, 2010, str nije pretendovao na kompletnu zamjenu progona i suđenja, već je predstavljao njihovu dopunu, ali sa kvalitativno drugačije postavljenim zadacima, pa je vodio širem uključivanju zainteresovanih strana u proces suočavanja sa prošloću. U Ruandi je godine, osam godina nakon genocida, država aktivirala tradicionalne gacaca sudove kako bi se ubrzala pravda i promovisalo pomirenje. Do aktiviranja ove posebne vrste tribunala došlo je, moglo bi se reći, iz razloga ekomoničnosti: nakon genocida godine, u kome je stradalo više od ljudi, oko osumnjičenih je trebalo da bude procesuirano, ali krivičnopravni sistem Ruande nije imao dovoljno kapaciteta da vodi postupke protiv svih lica, pa su neki bili u pritvoru i više godina. Ovaj model se bazirao na običajima i tradiciji naroda u Ruandi, koji su lakše slučajeve krivičnih djela rješavali unutar zajednice, izvan krivičnopravnog sistema: gacaca je tradicionalni metod rješavanja konflikata u zajednici, u kome stariji muški članovi zajednice odlučuju o rješavanju sukoba u slučajevima imovinskih delikata, povreda koje pojedinci nanose jedni drugima i bračnih sporova. Nakon prvih pilot projekata, već početkom godine ovi sudovi su se proširili na celu teritoriju zemlje i imali su više od izabranih sudija. Suštinu postupka pred ovim sudovima čini priznanje krivice učinilaca koji u tom slučaju dobijaju blaže kazne umanjuju se kazne zatvora, a onima koji su izvršili lakša krivična dela izriče se neka vrsta rada u korist zajednice. Sem toga, oni koji priznaju krivicu moraju javno da se izvine preživelima i kažu gde se nalaze tela osoba koje su ubijene. Uz to, ovi tribunali predstavljaju i neku vrstu foruma na kome se preživelima daje mogućnost da ispričaju svoju priču, izraze svoja osećanja, čak i da se opredele za stepen optuživanja učinilaca. 41 Na potpuno drugačijim osnovama u odnosu na primjere iz Južne Afrike i Ruande, u različitom sociopolitičkom kontekstu i kao odgovor na drugačiju vrstu konflikata i viktimizacije godine razvio se uspješan model istine i pomirenja u Srbiji. Za razliku od iskustava Južne Afrike i Ruande, inicijativa za razvoj ovog restorativnog modela potekla je od strane građana i građanki, tj. od strane civilnog društva. Ovaj pristup u bavljenju prošlošću zarad izgradnje bolje sadašnjosti i budućnosti, kako u samoj Srbiji tako i na prostoru bivše Jugoslavije, simbolično je nazvan Treći put. 42 U razvoju ovog modela pošlo se od toga da se 41 S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, Niš, 2010, str Simbolika naziva ovog modela leži u njegovom nastojanju da pomiri dve oprečne, ali kvalitativno slične opcije ili puta, koji su, u bavljenju konfliktima koji su krajem 20. veka potresali bivšu Jugoslaviju, dominirali u Srbiji: prvog koji zagovara poricanje i 70 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

70 trajno pomirenje ne može postići šutnjom, zaboravom ili poricanjem prošlosti, već sjećanjem i utvrđivanjem istine. Suština ovog modela je da se bavi svim žrtvama, zločincima i zločinima, i to postepeno, bez dodatnog povređivanja učesnika procesa. Pri tome, model Treći put ne poriče mogućnost utvrđivanja istine i na sudu, pa prihvata i retribuciju kao jedan, ali ne uvek i nužan, deo bavljenja prošlošću. Primat se ipak daje otvorenom procesu dijaloga, uključivanju svih zainteresovanih društvenih grupa i pojedinaca, kao i drugim vidovima sećanja na prošlost kako bi se izgradila pozitivna budućnost (izložbe, muzeji, istraživanja, svedočenja i slično). 43 Koliko je ovaj restorativni model uspješan pokazuje što je godine iznjedrio osnivanje Asocijacije Zajednička akcija ZA istinu i pomirenje, koja predstavlja samo korak dalje u dolaženju do istine i uspostavljanja trajnog povjerenja i pomirenja u Jugoistočnoj Evropi. 3. ZAKLJUČAK Imajući u vidu fenomen globalnog kretanja kriminaliteta, većina savremenih društava suočava se sa sličnim ili istim problemima: (ne)efikasnost tradicionalnog krivičnopravnog sistema, porast broja krivičnih djela, dovođenje u pitanje koncepcije preventivnog efekta krivičnih sankcija, a na taj način i ozbiljnosti i izvjesnosti tradicionalnog krivičnopravnog sistema. Forma krivične sankcije najčešće dolazi u sukob sa njenom sadržinom, posebno u slučaju institucionalnih sankcija. Ustanove za smještaj i čuvanje lica lišenih slobode po svojoj prirodi predstavljaju negaciju društvenog života zbog čega je nerealno očekivati da one istovremeno budu efikasan instrument društvene adaptacije. U takvim uslovima i resocijalizacija kao cilj kažnjavanja dolazi u kontradikciju sa suštinom kazne. Nastojanje da se istovremeno i zastraši i popravi nosi ozbiljan rizik da se nijedan od postavljenih ciljeva ne ostvari. Upravo ovakvi razlozi traže učinkovitiji pristup za suprotstavljanje kriminalitetu. Mnogi kriminolozi vjeruju da je upravo restorativna pravda odgovor i rješenje navedenih problema. Zasnovan na načelima starim više stoljeća, koncept restorativne zaboravljanje, i drugog koji se zalaže za retribuciju i kao jedini put ka istini i pomirenju vidi kažnjavanje učinilaca. U osnovi, pak, oba ova puta karakteriše poricanje, otpuživanje, isključivost, jednostranost ili prihvatanje samo svoje istine, kao i apstraktnost u bavljenju žrtvama. S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, str S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, str pravde nudi sasvim drugačiji način reagovanja na učinjena krivična djela od retributivnog pristupa. Restorativna pravda je odgovor na kriminalitet koji ima strategiju ne samo za prevenciju kriminaliteta već i za poštovanje dostojanstva i jednakosti ljudi, vodi izgradnji razumijevanja i promoviše društvenu harmoniju kroz proces oporavka žrtve, učinioca i zajednice od posljedica krivičnog djela. U tom smislu, unutar koncepta restorativne pravde razvila su se četiri modela u svijetu, koja, unatoč određenim razlikama u načinu i metodama provođenja, teritorijalnoj rasprostranjenosti, imaju zajedničku osnovnu misao. Mišljenja smo da ne treba postavljati pitanje da li restorativni mehanizmi mogu da se primjene ili ne kod težih krivičnih djela, već ih treba posmatrati kao kompatibilne sa retributivnim mehanizmima reagovanja. Vidjeli smo da iskustva drugih zemalja pokazuju da je upravo to moguće, pa čak i u slučaju konflikata nastalih uslijed kolektivne viktimizacije i masovnog kršenja ljudskih prava. Zato nema opravdanja isključivanje mogućnosti primene restorativnih mehanizama i u slučaju težih krivičnih dela. Ovim radom se želi pobuditi zanimanje za taj novi krivičnopravni i kriminalno-politički koncept. Smatramo da restorativni pristup ne treba posmatrati isključivo kao suprotnost klasičnom krivičnopravnom pristupu, već koliko je to moguće ova dva pristupa treba tretirati kao komplementarna, kao dva sastavna dijela efikasnije, sveobuhvatnije i humanije pravde. LITERATURA G. Bazemore, M. Umbreit, A Comparison of Four Conferencing Models, Juvenile Justice Bulletin, US Department of Justice, Rockville - MD, vol. 1, M. Bošnjak, Postopki restorativne pravičnosti, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, Ministarstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Ljubljana, lt. 51., št. 1, M. Bošnjak, Prva konferenca Evropskega foruma za poravnanje med oškodovancem i obdolžencem ter za restorativno pravičnost, Leuven, Belgija, oktober 1999, Revija za kriminalistiko in kriminologijo, Ministarstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Ljubljana, lt. 51, št. 1, R. Coates, H. Burns, M. Umbreit, Why Victims Choose to Meet With Offenders, VOMA Connections, Victim Offender Mediation Association, St. Paul - MN, No. 18, S. Ćopić, Pojam i osnovni principi restorativne pravde, Temida, Viktimološko društvo Srbije, Beograd, vol. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 71

71 10, br. 1/2007. S. Ćopić, Restorativna pravda i krivičnopravni sistem, Niš, T. Day, A. Maljević, Poučavanje i implementacija restorativne pravde i njen značaj za krivično pravosuđe u Bosni i Hercegovini u 21. stoljeću, Pravna misao, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, br. 5-6, B. Fellegi, Restorativni pristup u praksi, Kon-tekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 1-2, J. Fox, Social Welfare and Restorative Justice, Kriminologija i socijalna integracija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, vol. 17, br. 1, Z. Gabbay, Holding Restorative Justice Accountable, Cardozo Journal of Conflict Resolution, Benjamin Cardozo School of Law, New York - NY, vol. 8.1, J. Geske, Restorative Justice and the Sexual Abuse Scandal in the Catholic Church, Cardozo Journal of Conflict Resolution, Benjamin Cardozo School of Law, New York - NY, vol. 8.1, G. Maxwell, H. Hayes, Restorative Justice Developments in the Pacific Region: Comprehensive Survey, Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 9, No. 2, A. Mirosavljević, Modeli restorativne pravde u svijetu za mlade u sukobu sa zakonom i pregled istraživanja njihove učinkovitosti, Kriminologija i socijalna integracija, vol. 18, br. 1, A. Mirosavljević, N. Koller-Trbović, D. Lalić-Lukač, Evaluacija uspješnosti izvansudske nagodbe u stručnoj službi za izvansudsku nagodbu Zagreb, Kriminologija i socijalna integracija, Zagreb 2/2010. N. Mrvić-Petrović, Đ. Đorđević, Moć i nemoć kazne, Vojnoizdavački zavod, Beograd, B. Peurača, Zašto je restorativna pravda važna tema, Kon-tekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 1-2, D. Ranđelović, Efikasnost i neki domeni primene medijacije između žrtve i počinioca, Godišnjak za psihologiju, Niš, 4-5/2006. D. Roche, Dimensions of Restorative Justice, Journal of Social Issues, Wiley- Blackwell Publisher, Oxford, vol. 62, No. 2, D. Sullivan, A. Unsell, J. Fernandez, R. Kelley, The Transformation of Self and Other: Restorative Justice in Richard Wright s Native Son, Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 9, No. 4, B. Toews, Restorative Justice: Rebuilding Your Web of Relationships, The Pennsylvania Prison Society, Philadelphia - PA, R. Troedson, Family Conferencing: A Community Approach to Juvenile Justice, Queensland Parliamentary Library, Brisbane, D. Uletilović, O. Bužanin, A. Živanović, Đ. Mutapčić, Mogućnosti primjene medijacije u sistemu maloljetničkog pravosuđa, Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, Save the Children Norway, Banja Luka, B. Van Droogenbroeck, Žrtva ono što joj treba može dobiti od počinitelja, Kontekst, ZaMirNET, Zagreb, vol. 1, br. 2, J. Wheeldon, Finding Common Ground: Restorative Justice and its Theoretical Construction(s), Contemporary Justice Review, Routledge Taylor & Francis Group, Oxford, vol. 12, No 1/ očitanje: primjena-izvansudske-nagodbe medijacija-u-pretkaznenom-postupku-premamaloljetnicima-i-mlaim-punoljetnim-osobama-koller-trbovi-igmaz-luki.html, očitanje: PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

72 DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU (DRUŠTVA LICA I KAPITALA) ANĐA KUZEK, DIPL. PRAVNIK ANDJA.K@TEOL.NET SIŽE: U uvodu teksta autor razmatra istoriju nastanka i razvoja društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) koja se prvi put pojavljaju u njemačkom pravu a potom i u drugim zemljama. Najčešće je riječ o društvu sa malim osnovnim kapitalom i malim brojem članova društva. Ova forma organizacije društva pokazaće se najbrojnija u širokom spektru privrednih društava u mnogim zemljama pa i u Bosni i Hercegovini, odnosno, u Republici Srpskoj. Danas, u Republici Srpskoj, broj d.o.o. je oko 80% od ukupnog broja registrovanih privrednih društava, a slična situacija je i u FBiH. U tekstu se dalje razlaže sam pojam društva s ograničenom odgovornošću, njegove pravne karakteristike. Od članovi društva, njegovig osnivanje (osnivački akt) pa do ugovora članova društva i upisa u sudski regitar. Na kraju autor ukratko govori i načinu prestanak rada društva s ograničenom odgovornošću. Ključne riječi: društvo s ograničenom odgovornošću, društvo lica, društvo kapitala, član društva, osnivački akt, ugovor članova društva UVOD Obavljanje privrednih djelatnosti u pravnoj formi privrednih društava kao posebnoj formi zajedničkog djelovanja u cilju ostvarivanja zajedničkih i time i pojedinačnih interesa, postupno je dovelo do stvaranja posebne grane prava koja se bavi njihovim izučavanjem. Riječ je o odnosima osnivača, ortaka, članova i akcionara međusobno, o njihovim odnosima prema osnovnom društvu, o odnosima unutar samog privrednog društva, kao i odnosima njihovog društva prema trećim licima. U Bosni i Hercegovini na snazi su dva entitetska zakona o privrednim društvima: Zakon o privrednim društvima Republike Srpske ( Sl. glasnik RS, br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/2013), koji se primjenjuje od godine, i Zakon o privrednim društvima Federacije BiH ( Sl. novine Federacije BiH, broj 81/15), koji je u primjeni od godine. Najčešći oblik organizovanja privrednog društva u BiH je društvo s ograničenom odgovornošću i ono je u fokusu ovog teksta. Društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) nastalo je prvi put u njemačkom pravu i regulisano zakonom iz godine, a onda je preuzimano i u drugim zemljama. Austrija ga je preuzela godine, Francuska godine. Danas ovo društvo regulišu sva zakonodavstva. Kako ima osobine i društva lica i društva kapitala teško je striktno definisati pojam d.o.o. Najčešće je riječ o društvu sa malim osnovnim kapitalom i malim brojem članova društva. Zbog značajne povezanosti ovog društva sa društvima lica neki ga nazivaju i inkorporisani ortakluk, a kako u ovom društvu i pored personalnih karakteristika nema neograničene odgovornosti članova neki ga nazivaju i komanditno društvo bez komplementara. Iako ima dosta institucionalnih elemenata, koji čak i preovlađuju nad ugovorenim elementima, sama činjenica da ovo društvo ne može da prikuplja novac BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 73

73 za svoje finansiranje javnim putem udaljava ga od akcionarskog društva koje je, zahvaljujući navedenoj mogućnosti, jedino društvo koje ima sposobnost velike koncentracije kapitala mašina za pravljenje novca. Navedenim d.o.o. su ograničene mogućnosti koje ga čine malim (porodično društvo) ili srednjim privrednim društvom. Ova forma društva, a kao najbrojnija u širokom spektru privrednih društava, razvila se u zemljama koje su imale striktnu regulativu akcionarskih društava (romanske i germanske zemlje). I upravo bježeći od te striktne regulative razvio se ovaj oblik privrednog društva kao nešto elastičnija regulativa akcionarskog društva (najčešći oblik u anglosaksonskim zemljama). Danas npr. u Njemačkoj ima više od pola miliona ovih društava, a što je 180 puta više od akcionarskih društava. Nadalje, u Francuskoj u ovoj formi osnivanja privrednog društva je dvije trećine društava, u Engleskoj je, u poređenju sa javnih akcionarskih društava, broj d.o.o. bio U Republici Srpskoj broj d.o.o. je oko 80% od ukupnog broja registrovanih privrednih društava, a slična situacija je i u FBiH. POJAM DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU Tako bi se društvo s ograničenom odgovornošću moglo definisati kao društvo sa pravnim subjektivitetom koje pod zajedničkim poslovnim imenom i po pravilu fiksiranim osnovnim kapitalom (koji je podijeljen na članske udjele koji ne moraju biti jednaki) obavlja određenu privrednu djelatnost uz odgovornost cjelokupnom imovinom (potpuna odgovornost) i bez odgovornosti članova društva za obaveze društva (uz snošenje rizika do visine uloga). Društvo s ograničenom odgovornošću u smislu Zakona o privrednim društvima Republike Srpske jeste privredno društvo koje osniva jedno ili više pravnih i / ili fizičkih lica, u svojstvu članova društva, radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom. PRAVNE KARAKTERISTIKE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU Polazeći od date definicije društva s ograničenom odgovornošću mogu se utvrditi njegova određena bitna obilježja: 1. Društvo s ograničenom odgovornošću je pravni subjektivitet koji podliježe obaveznom upisu u određeni registar. 2. Društvo s ograničenom odgovornošću ima svoju imovinu neovisno od imovine članova društva, a kojom imovinom odgovara za obaveze društva. Odvojenost imovine d.o.o. od personalne imovine članova društva i neodgovornost članova društva za obaveze d.o.o. čini da povjerioci d.o.o. nisu istovremeno i povjerioci članova društva i obrnuto. 3. Pravni subjektivitet d.o.o. i njegova odvojenost od članova društva čini mogućim pravne poslove članova društva sa samim d.o.o. (davanje kredita, prodaja robe, vršenje usluga i sl.). Postoji opasnost da u ovakvim slučajevima dođe do zloupotrebe od strane člana društva (naročito ukoliko je to većinski član ili određenog utvrđenog načina odlučivanja) te je zbog toga preporučljivo da se za sklapanje ovakvih poslova utvrdi poseban način odlučivanja (saglasnost svih članova društva ili strožija kvalifikovana većina, pravila o sukobu interesa i sl.). 4. Društvo s ograničenom odgovornošću ima osnovni kapital koji čini zbir vrijednosti uloga članova društva, a može biti izražen u novcu (minimum KM), stvarima i pravima. 5. Svaki član društva može imati samo jedan ulog na osnovu koga po pravilu stiče jedan udio u d.o.o. izražen u procentu ili razlomku. Ulozi članovi društva ne moraju biti jednaki. Zakon o privrednim društvima Republike Srpske je prihvatio sistem jedan član jedan udio u društvu. Sistem jedan član jedan udio prihvatio je i ZOPD Republike Srbije. Sistem jedan član više udjela prihvata HTZ. Englesko pravo i pravo SAD prihvataju sistem da jedan član može imati više udjela, a mogu imati i jedan udio. 6. Članovi d.o.o. ne odgovaraju za obaveze d.o.o, ali snose rizik za poslovanje d.o.o. do visine svoga uloga te tako ako d.o.o. posluje sa gubitkom član društva može izgubiti samo ono što je uložio prilikom osnivanja. Potpuna odgovornost d.o.o. je odgovornost d.o.o. cjelokupnom svojom imovinom prema trećim licima. 7. Društvo s ograničenom odgovornošću posluje pod zajedničkim poslovnim imenom koje može biti personalno ime nekog od člana društva ili ime koje upućuje na obavljanje određene privredne djelatnosti. Uz ime d.o.o. obavezno je naznačiti i oblik organizovanja dok je ispuštena obaveza oznake odgovornosti budući da je to za treća lica vidljivo iz označenog oblika društva. 8. Društvo s ograničenom odgovornošću se može osnivati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti bez ograničenja upisa broja djelatnosti sa tim da za određene djelatnosti ostaje obaveza dobijanja prethodne saglasnosti od nadležnog organa (npr. promet farmaceutskih i medicinskih sredstava). Neke djelatnosti se ne mogu obavljati u ovom organizacionom obliku (npr. banke). 9. Društvo s ograničenom odgovornošću je po pravilu ograničeno po potencijalu s obzirom da 74 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

74 mu se isključuje mogućnost javnog zaduživanja, a redovno je ograničeno i po broju članova društva (najviše 50 članova društva). Ako se broj članova društva s ograničenom odgovornošću poveća iznad navedenog broja članova, ali ne više od 100 članova, i ako se taj broj održi u periodu dužem od godinu dana, to društvo mijenja pravnu formu u formu zatvorenog akcionarskog društva. 10. Društvo s ograničenom odgovornošću je zatvoreno društvo s elementima intuitu personae te je stoga osnovni kapital ovog društva relativno nepokretan i struktura članstva dosta stabilna i sa mogućnošću poptune kontrole ulaska i izlaska iz društva. 11. Društvo s ograničenom odgovornošću je fleksibilna forma društva s obzirom da postoji mogućnost da se na ugovornoj osnovi prilagođava potrebama članova društva u pogledu osnivanja, upravljanja, funkcionisanja, prestanka članstva i prestanka društva. Načelo slobode ugovaranja - članovi društva s ograničenom odgovornošću svoje međusobne odnose u društvu, kao i odnose sa društvom, uređuju slobodno. 12. Pravilo je da su u društvu s ograničenom odgovornošću članovi društva i skupština društva kao organ upravljanja i rijetko je upravljanje d.o.o. odvojeno od vlasništva kao što je to skoro redovno kod akcionarskog društva. 13. Većinski vlasnici društva s ograničenom odgovornošću, koji su najčešće i zaposleni u društvu s ograničenom odgovornošću, preferiraju distribuciju zarade putem plata, a ne putem isplate dividende. ČLANOVI DRUŠTVA Društvo s ograničenom odgovornošću mogu osnovati pravna i/ili fizička lica. Ovo društvo može osnovati i samo jedno lice jednočlano društvo dok je maksimalan broj članova ovog društva 50 prema Zakonu o privrednim društvima. Maksimalan broj ima za cilj da na određenom stepenu razvoja i kapitala obaveže ovo društvo da se u propisanom roku transformiše u akcionarsko društvo sa javnim upisom akcija. Čak i bez ovog ograničenja, a imajući u vidu prirodu upravljanja i prirodu kapitala, ovo društvo ne može da funkcioniše sa velikim brojem članova. Osnivači društva s ograničenom odgovornošću ujedno su i članovi društva, dok lica koja kasnije stupaju u društvo imaju pravni položaj članova društva, a ne osnivača. To razgraničenje nema veliki značaj budući da se stupanjem novih članova u društvo vrši izmjena osnivačkog akta, a članovi društva koji pristupaju imaju ista prava kao i osnivači. [ PRAVNI SAVJETNIK ] OSNIVANJE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU Osnivački akt Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se odlukom o osnivanju ako je osnivač jedan član, odnosno ugovorom o osnivanju ako je više osnivača članova društva. Zakon o privrednim društvima Republike Srpske određuje minimalan obavezni sadržaj (bitni elementi) osnivačkog akta. Osnivački akt društva s ograničenom odgovornošću sadrži: a) puno ime i prebivalište svakog fizičkog lica i poslovno ime i sjedište svakog pravnog lica člana društva, b) poslovno ime i sjedište društva, c) djelatnost, d) iznos osnovnog kapitala i iznos, vrstu i vrijednost uloga svakog osnivača i opis vrste i vrijednost nenovčanog uloga, e) način i vrijeme unošenja nenovčanih uloga, odnosno vrijeme uplate novčanih uloga, f) ukupan iznos troškova osnivanja, odnosno procijenjeni iznos svih troškova plaćenih od društva ili zaračunatih društvu u vezi s osnivanjem, a po potrebi i troškove prije nego što je utvrđeno da društvo ispunjava uslove za početak poslovanja, g) odobrene posebne pogodnosti bilo kom licu koje je učestvovalo u osnivanju društva ili u, poslovima prije osnivanja društva ili utvrđivanja ispunjenosti uslova za početak poslovanja. Pored ovih elemenata koji imaju pravnu prirodu bitnih elemenata, pa ukoliko neki nedostaje odluka ili ugovor o osnivanju su ništavi, zakon sadrži i određenje da osnivački akt može sadržavati i druge odredbe od značaja za d.o.o. i za članove društva nebitni elementi osnivačkog akta. Potpisi osnivača na osnivačkom aktu notarski se potvrđuju i ovjeravaju. Ugovor članova društva Društvo s ograničenom odgovornošću, pored osnivačkog akta, može da ima i ugovor članova društva kojim se uređuje naročito poslovanje društva i upravljanje. Ugovor članova društva sačinjava se u pisanoj formi i sadrži odredbe o: a) obavezama članova društva na dodatne uloge pored osnovnih uloga, kao i o posebnim naknadama i posljedicama u slučaju neispunjenja takvih obaveza, BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 75

75 b) posebnim uslovima i načinu prenosa udjela članova društva koji se razlikuje od načina uređenog ovim zakonom, c) načinu za ostvarivanje prava glasa članova društva ili prava na dividendu (jednako pravo, pravo u skladu s udjelom u osnovnom kapitalu društva ili pravo utvrđeno na neki drugi način) i d) postupku odlučivanja, uključujući i postupak za odlučivanje u slučaju blokade odlučivanja među članovima društva. Ugovor članova društva s ograničenom odgovornošću ne dostavlja se uz prijavu za registraciju jer uređuje unutrašnje odnose između članova u društvu i nije bitan za odnose sa trećim licima. Ugovor članova društva s ograničenom odgovornošću, kao i njegove izmjene i dopune, proizvode pravno djelovanje danom potpisivanja od svih članova društva, ako ugovorom nije drugačije određeno. Izmjene ovog ugovora vrše se jednoglasnošću svih članova osim ako samim ugovorom nije drugačije određeno da se on može mijenjati određenom većinom glasova. Odnos osnivačkog akta i ugovora U slučaju neusklađenosti između osnivačkog akta društva s ograničenom odgovornošću i ugovora članova društva primjenjuje se osnivački akt društva. UPIS U REGISTAR Nakon sprovođenja prethodnih pravnih radnji i sačinjavanja konstitutivnog akta, imenovanju lica ovlaštenog za zastupanje (ukoliko nije imenovano samim osnivačkim aktom), prilaganja prateće dokumentacije ovisno od vrste uloga (potvrda o uplati novčanog uloga na privremeni račun društva kod poslovne banke, izvještaj o ulozima u stvarima i pravima, eventualne isprave o odgovarajućim sredstvima obezbjeđenja za neunijete nenovčane uloge) vrši se upis u registar čime ovo društvo stiče pravni subjektivitet. Registar poslovnih subjekata (RPS) uspostavljen je donošenjem Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj ( Sl. glasnik RS, broj 67/13). Tim zakonom definisano je da se proces jednošalterskog sistema registracije poslovnih subjekata od godine obavlja na šalterima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge u 11 poslovnica u Republici Srpskoj. Registar privrednih društava u Republici Srpskoj vodi se kod okružnih privrednih sudova. Posljednjim izmjenama Zakona o privrednim društvima, koje su objavljene u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 67/13 od 8. avgusta godine, zakonodavac je dozvolio osnivanje jednočlanog društva s ograničenom odgovornošću sa minimalnim osnovnim kapitalom od 1,00 KM. Zakonodavac je pojednostavio i pravnu formu potrebnu za osnivanje jednočlanog društva s ograničenom odgovornošću sa minimalnim zakonom propisanim novčanim ulogom, čiji osnivački akt, kao i njegove izmjene ne podliježu notarskoj obradi, odnosno potvrdi. Dovoljno je da notar ovjeri potpis osnivača na osnivačkom aktu, kao i na njegovim izmjenama, što pojeftinjuje sam postupak osnivanja. Usvojeno zakonsko rješenje promoviše načelo autonomije volje, ali u samoj praksi pokazalo je dosta tehničkih manjkavosti. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU Društvo s ograničenom odgovornošću prestaje: - istekom vremena određenog u osnivačkom aktu, - odlukom skupštine članova društva, - statusnim promjenama koje za posljedicu imaju prestanak društva, - pravosnažnom sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je registracija društva bila ništava i određuje brisanje društva iz sudskog registra i - nastupanjem događaja određenog osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva. Jednočlano društvo s ograničenom odgovornošću prestaje u slučaju stečaja ili likvidacije nad jedinim članom koji nema pravnog sljedbenika, odnosno smrću člana koji nema nasljednika udjela. Odredbe Zakona o privrednim društvima Republike Srpske kojima se uređuje prestanak akcionarskog društva i druga pravna sredstva po zahtjevu manjinskih akcionara primjenjuju se i na društvo s ograničenom odgovornošću. LITERATURA: Zakon o privrednim društvima Republike Srpske ( Sl. glasnik RS, br. 127/08, 58/09, 100/11 i 67/13). Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj ( Sl. glasnik RS, broj 67/13). Zakon o privrednim društvima Federacije BiH ( Sl. novine Federacije BiH, broj 81/15). Zakon o privrednim društvima Republike Srbije ( Sl. glasnik Republike Srbije, broj 125/04) Hrvatski trgovački zakon ( Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15). 76 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

76 UGOVOR O NASLJEĐIVANJU PREMA NOVOM ZAKONU O NASLJEĐIVANJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE NIJAZ MUSIĆ, MAGISTAR PRAVA REZIME Za razliku od dosadašnjih propisa, prema kojim su materijalno-nasljedno pravo i ostavinski postupak bili regulisani sa dva različita zakona, novi Zakon o nasljeđivanju predstavlja kodifikaciju koja na jedan sveobuhvatan način u sebi sadrži i materijalni i procesni dio, tako da je u istom regulisan i sam postupak u vezi sa nasljeđivanjem. Pored potrebe za usklađivanjem Zakona o nasljeđivanju sa Porodičnim zakonom i Zakonom o stvarnim pravima, takođe jedan od bitnih razloga za donošenje novog zakona o nasljeđivanju je rasterećenje pravosuđa, a što je opet u skladu sa preporukama Evropske komisije i usvojenom Strategijom razvoja sektora pravde u BiH, pa je predviđeno da ostavinske postupke, počev od godine, vode notari kao povjerenici sudova. Sa druge strane, donošenje novog Zakona o nasljeđivanju je i obaveza koja postoji od donošenja Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Heregovine, prema kojem je jedan od osnovnih ciljeva garancija privatnog vlasništva. Pored toga što Zakon o nasljeđivanju vodi računa o garanciji prava vlasništva i slobodi raspolaganja imovinom, on uvodi jedan novi institut (ugovor o nasljeđivanju) koji nije poznavao raniji zakon o nasljeđivanju, odnosno koji je bio zabranjen ranijim zakonom o nasljeđivanju Ključne riječi: ugovor o nasljeđivanju, bračni i vanbračni partneri, budući bračni partneri 1. UVODNA RAZMATRANJA Novi Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine objavljen je u Službenim novinama FBiH, broj 80/14, 1. oktobra, godine, a njegova primjena počela je tri mjeseca nakon stupanja na snagu, tj. 9. januara godine, čime je prestao da važi Zakon o nasljeđivanju SRBiH iz godine ( Službeni list SRBiH, br. 7/80 i 15/80). Sa ovim zakonom uveden je potpuno novi institut ugovaranja nasljeđivanja, što do sada nije bilo moguće, pa se ugovor o nasljeđivanju, u formi notarski obrađene isprave, može zaključiti između bračnih i vanbračnih partnera, sa tim što ga mogu zaključiti i budući bračni partneri. 1 U našem ranijem pravu, tj. Zakonu o nasljeđivanju FNRJ iz i Zakonu o nasljeđivanju Socijalističke 1 Vidi član 126. Zakona o nasljeđivanju FBiH, Službene novine FBiH, broj 80/14. 2 Službeni list FNRJ 20/55. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 77

77 republike Bosne i Hercegovine iz godine, 3 ugovor kojim neko ostavlja svoju zaostavštinu ili njen dio svom saugovaraču ili trećem licu je ništav. Isto tako, ništavim se smatrao ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kome se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu trećeg lica koje je još u životu. Dakle, naše ranije zakonodavstvo, kao i trenutno važeća zakonodavstva nekih od susjednih zemalja iz našeg okruženja, eksplicitno zabranjuju raspolaganje imovinom putem ugovora o nasljeđivanju. 2. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU IZMEĐU BRAČNIH ILI VANBRAČNIH PARTNERA I BUDUĆIH BRAČNIH PARTNERA Prema odredbi člana 126. Zakona o nasljeđivanju FBiH, dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera. Ugovorom o nasljeđivanju, može biti obuhvaćena cijela ili dio imovine koja postoji u vrijeme ugovaranja, kao i buduća imovina, a ugovor mogu zaključiti i budući bračni partneri sa tim što su pravna djejstva ugovora, odnosno nastanak prava i obaveza iz ugovora, odgođena do zaključenja braka. Dakle, radi se o odgodnom uslovu, čije nastupanje je uslovljeno činjenicom sklapanja braka, tako da ukoliko ne dođe do ispunjenja ovog uslova sam ugovor neće proizvoditi nikakva pravna djejstva. Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt koji mogu zaključiti samo potpuno poslovno sposobne osobe. Poslovna sposobnost označava sposobnost samostalnog odlučivanja o pravima i obavezama, odnosno sposobnost da sopstvenim izjavama volje preuzimamo određena prava, prihvatamo određene obaveze, ulazimo u različite pravne odnose. 3 Vidi član 106. Zakona o nasljeđivanju, Službeni list SRBiH, br. 7/80 i 15/ SADRŽAJ UGOVORA O NASLJEĐIVANJU Ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata. Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili samo jedan njen dio, ali to može biti kako sadašnja tako i buduća imovina. Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari, u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja. Ugovor o nasljeđivanju je ograničen u primjeni samo na određene subjekte, te se njima mogu poslužiti samo bračni partneri, budući bračni partneri i vanbračni partneri. Osim toga, za punovažost ugovora postavljen je zahtjev u pogledu forme. 4. FORMA UGOVORA O NASLJEĐIVANJU Ugovor o nasljeđivanju je formalni ugovor. Kao forma ad solemnitatem je propisana forma notarski obrađene isprave. 4 Prilikom sastavljanja ugovora, obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva. Ukoliko se stranke obrate notaru kao povjereniku suda, sa željom da urede međusobne imovinske odnose, notar treba ugovornim stranama predočiti sve mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, kako bi se pronašlo optimalno i najbolje rješenje za određeni bračni par. Ugovorom o nasljeđivaju želi se postići jedan cilj, a to je da se imenovanje bračnog partnera, budućeg bračnog partnera i vanbračnog partnera nasljednikom, istom daje prednost i time ojačava njegov pravni položaj kao nasljednika. Ugovor o nasljeđivanju de lege lata otvara mogućnost većeg uvažavanja autonomije volje bračnih i vanbračnih partnera i konkretnih prilika i potreba bračnih partnera, što je naročito značajno za 4 Član 128. Zakona o nasljeđivanju FBiH. 78 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

78 one slučajeve koji nisu predstavljali pravila / svakodnevnicu na polju nasljednog prava, bar ne prema ranijem zakonu. Svakako treba imati na umu da ugovorom o nasljeđivanju nije moguće obuhvatiti treća lica, niti vršiti zavještanja u korist trećih, čak ni određivanjem legata ili naloga. 5 Ukoliko se žele uključiti i potomci, bračni partneri mogu posegnuti za ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine za života, što je bilo moguće i prema ranijem pravu. 6 Ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine za života nije moguće obuhvatiti buduću imovinu nego samo onu koja postoji u trenutku zaključenja ugovora, po čemu se ovaj ugovor i razlikuje od ugovora o nasljeđivanju, ali imovina koja je obuhvaćena ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine za života ne ulazi u sastav zaostavštine ODNOS UGOVORA O NASLJEĐIVANJU PREMA DRUGIM OSNOVAMA ZA NASLJEĐIVANJE Činjenica da je zaključen ugovor o nasljeđivanju automatski isključuje primjenu pravila zakonskog nasljeđivanja i nasljeđivanja na osnovu testamenta. Dakle, ugovor o nasljeđivanju ima prioritet u primjeni i jače pravno djelovanje u odnosu na zakon i testament kao osnov za nasljeđivanje. Međutim, kada je riječ o nužnom nasljeđivanju, ovim ugovorom, isto kao ni testamentom, ne može se otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju, 8 što u krajnjem slučaju opet predstavlja nemogućnost raspolaganja imovinom bez ograničenja. 6. PRESTANAKU GOVORA O NASLJEĐIVANJU Ugovor o nasljeđivanju može prestati na više načina i to: - sporazumom stranaka; - prestankom braka, odnosno vanbračne zajednice; - pobijanjem ugovora, ukoliko su prilikom njegovog zaključenja postojale mane 5 Član 133. stav 1. Zakona. 6 Član 135. Zakona, odnosno član 109. Zakona o nasljeđivanju SRBiH. 7 Član 137. Zakona. 8 Član 129. Zakona. [ PRAVNI SAVJETNIK ] volje; - neispunjavanjem obaveze jedne ugovorne strane, ukoliko je nasljeđivanje bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze i - ukoliko jedna strana postane nedostojna za nasljeđivanje. Kako bračni ugovor predstavlja izraz autonomije volje ugovornih strana, jedan od načina prestanka ugovora o nasljeđivanju je sporazumni prekid ugovora, koji mora biti sačinjen u formi notarski obrađene isprave. I kod sporazumnog raskida ugovora, isto kao i kod sklapanja ugovora o nasljeđivanju, notarska obrada sporazuma o raskidu je forma ad solemnitatem, bez koje sporazum o raskidu nije valjan i ne proizvodi nikakva pravna djelovanja u odnosu na ranije sačinjeni ugovor. Ugovor o nasljeđivanju prestaje ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica, prestaje i ugovor o nasljeđivanju, pod uslovom da u samom ugovoru nije određeno drukčije. I u ovim situacijama zakonodavac je dopustio širu primjenu načela autonomije volje ugovornih strana, tako da ugovor može ostati na snazi i pored činjenice da je došlo do razvoda ili poništenja braka ukoliko su ugovorne strane tako odredile u samom ugovoru. Prema odredbi člana 130. stav 3, nije dozvoljen jednostrani raskid ugovora, osim ukoliko zakonom nije drugačije određeno. Naravno, to ne znači da jedna od ugovornih strana ne može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom zaključivanju postojale mane volje. Mane volje će postojati ukoliko je jedna ugovorna strana ili neko treći prijetnjom izazvao opravdan strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor. Mane volje postoje ukoliko je jedna od ugovornih strana bila u zabludi ili ukoliko se radi o prevari pa se jedna od ugovornih strana prevarno navede na sklapanje ugovora o nasljeđivanju. Od pravila da jednostrani raskid ili opoziv ugovora nije dopušten, predviđen je izuzetak u članu 131. stav (1) Zakona o nasljeđivanju. Prema ovoj odredbi, ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 79

79 općim pravilima obligacionog prava. Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima: U dvostranim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može, ako ništa nije određeno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uvjetima predviđenim u ZOO, raskinuti ugovor prostom izjavom,... I u ovom slučaju ugovorna strana svoju izjavu o raskidu ili opozivu ugovora mora dati u formi notarski obrađene isprave, a drugoj ugovornoj strani to mora biti saopćeno, inače jednostrani opoziv neće proizvoditi nikakva pravna djejstva. Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ili i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju. Osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju, dok prava druge ugovorne strane ostaju nepromijenjena. Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju, kao i njegov raskid, odnosno opoziv dužan je o tome dostaviti podatke u Registar koji vodi Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine po pravilima koja je posebnim pravilnikom propisao federalni ministar pravde. jednog potpuno novog instituta, tj. ugovora o nasljeđivanju. Pored zakona i testamenta, ugovor o nasljeđivanju je još jedan pravni osnov za nasljeđivanje, a činjenica da ima prednost pred nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona još više opravdava potrebu i opravdanost te pridaje veću važnost njegovom uvođenju u zakon. LITERATURA Zakon o nasljeđivanju FNRJ, Službeni list FNRJ, broj 20/55. Zakon o nasljeđivanju SRBiH, Službeni list SRBiH, br. 7/80 i 15/80. Zakon o nasljeđivanju FBiH, Službene novine FBiH, broj 80/ ZAKLJUČAK Promjena društveno-ekonomskog i pravnog uređenja u Bosni i Hercegovini zahtijevala je izmjenu postojeće legislative i donošenje novog Zakona o nasljeđivanju. Pored toga donošenje potpuno novog zakona o nasljeđivanju, između ostalog, bila je i obaveza utvrđena u Dejtonskom ugovoru, prema kojem je jedan od osnovnih ciljeva garancija privatnog vlasništva, što prema ranijem zakonu o nasljeđivanju iz godine nije postojao potpun nivo zaštite privatnog vlasništva, zbog čega je zakonodavac bio u obavezi da u potpunosti mijenja taj propis. Novi Zakon o nasljeđivanju vodi računa o garanciji prava vlasništva i slobodi raspolaganja ugovornim putem, uvođenjem 80 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

80 SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI ZAKON O RADU RFBIH PITANJE: Namještenik je sa danom godine stekao uslov za isplatu jubilarne nagrade za pet godina neprekidnog rada u tijelima uprave. Zahtjev za isplatu jubilarne nagrade uposlenik je podnio poslodavcu dana godine, sa pozivom na odredbe člana 28. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH ( Službene novine FBiH, broj 23/00). Shodno članu 182. Zakonu o radu FBiH ( Službene novine FBiH, broj 62/15), važeći kolektivni ugovori morali su se uskladiti u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu Zakona. S obzirom da granski kolektivni ugovor nije zaključen, kako postupiti u konkretnom slučaju? Napominjemo da još uvijek u pravilniku o plaćama poslodavca stoji odredba o pravu uposlenika na jubilarnu nagradu. ODGOVOR: S obzirom da je Zakon o radu dana godine stavljen van snage odlukom Ustavnog suda Federacije BiH, što znači da se vraća u proceduru pred Parlament Federacije BiH, radi usvajanja po redovnom postupku, te nije za sada jasno šta će se događati sa propisanim rokovima za usvajanje kolektivnih ugovora. Međutim, stari kolektivni ugovori su još na snazi PITANJE: Kada radnik koji radi u turnusu koristi plaćeno odsustvo na dan kada je trebao biti u noćnoj smjeni, da li se naknada plaće isplaćuje kao da je radio noću (iako nije radio taj dan)? ODGOVOR: Plaćeno odsustvo je naknada plaće za dan koji radnik nije radio, a naknada za noćni rad se isplaćuje samo za rad noću. Bez obzira što je radnik koristio plaćeno odsustvo na dan kad je trebalo da radi BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 81

81 u noćnoj smjeni, ne pripada mu naknada za noćni rad. PITANJE: Kako Zakon o radu ne propisuje koji je to dan sedmičnog odmora, da li je to u nadležnosti poslodavca? ODGOVOR: Saglasno članu 36. stav (4) Zakona o radu, puno radno vrijeme može se rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Također, saglasno stavu (1) člana 46. Zakona, radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno. Koji će to dani biti za sve ili neke radnike (može biti različito), propisuje poslodavac svojim pravilnikom o radu. PITANJE: Zadnji dan roka od 15 dana za donošenje odluke u disciplinskom postupku pada u subotu, koja je neradni dan. Da li je odluka zakonita ako je donijeta odmah prvog narednog radnog dana, tj. u ponedjeljak? ODGOVOR: Nije, jer rok nije određen u radnim danima već u danima (kalendarski). PITANJE: Da li radnik koji je u vrijeme rata bio pripadnik Armije BiH i istovremeno bio i u radnom odnosu, kada ispunjava uslove za penziju (40 godina staža) treba produžiti radni odnos za onaj period koji je bio u Armiji, a nije mu raniji poslodavac uplatio doprinose? ODGOVOR: Kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore, prestaje radni odnos. Ako je vrijeme provedeno u Armiji istovremeno upisano u radnu knjižicu kao radni odnos, bez obzira što nisu uplaćeni doprinosi, računaju se u propisane godine radnog odnosa na osnovu koji prestaje radni odnos. Od dogovora sa poslodavcem zavisi da li ćete produžiti radni odnos s ovim radnikom. PITANJE: Radno vrijeme u društvu je raspoređeno na pet radnih dana, da li se radniku prilikom korištenja godišnjeg odmora može računati subote ili ne, za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 12 radnih dana? ODGOVOR: U slučaju kad je radno vrijeme raspoređeno na pet radnih dana, subota se ne računa u godišnji odmor jer nije radni dan. PITANJE: Koji zakoni regulišu dužinu neplaćenih odsustava u ustanovi i koje su obaveze ustanove? ODGOVOR: Pravo na neplaćeno odsustvo, kao mogućnost a ne obaveza, regulisano je odredbama člana 54. Zakona o radu, a uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, pa poslodavac može a ne mora ovo pravo regulisati pravilnikom o radu. Jedino obavezno neplaćeno odsustvo od dva dana je plaćeno odsustvo radi zadovoljavanja vjerskih, odnosno tradicijskih potreba radnika (stav 3. člana 54. Zakona). Bez obzira da li ovo pitanje uredili ili ne pravilnikom o radu, radnik ima to pravo po Zakonu o radu. PITANJE: Direktor u ustanovi obavlja i druge poslove kao doktor specijalista iz stručne službe u kojoj je radio prije nego što je imenovan. Kako regulisati plaćanje za rad te službe jer nema specijalista koji bi mogli raditi? ODGOVOR: Sva plaćanja regulišu se ugovorom sa direktorom, kojim mu se određuje vrijeme u kojem obavlja te druge poslove u toku radnog vremena i naknada u skladu sa pravilnikom o radu (plaćama). Nema smetnje da mu se ovo pavo ne reguliše ugovorom sa direktorom. PITANJE: Da li su zdravstvene ustanove obavezne da raspisuju konkurse za prijem radnika? ODGOVOR: Način prijema radnika reguliše se pravilnikom o radu u skladu sa zakonom koji se odnosi na oblast rada zdravstvene ustanove, statutom ili osnivačkim aktom. U slučaju da je prpoisano da se prijem novih radnika vrši putem konkursa dužni ste to poštovati. PITANJE: Da li pravilnik o radu mora kao jedinstveni pravilnik sadržavati pravilnik o sistematizaciji, pravilnik o plaćama i naknadama koje nemaju karakter plaće i pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti i može li ga donijeti poslodavac ukoliko nema organ upravljanja, a isti daje saglasnost na podzakonske akte ustanove? ODGOVOR: Saglasno članu 118. Zakona o radu, poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a o donošenju 82 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

82 pravilnika o radu poslodavac se obavezno konsultira sa sindikatom, odnosno vijećem zaposlenika, ukoliko su formirani. Znači, radi se o jedinstvenom aktu, a ne više posebnih. Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti ne može postojati već se pravilnikom o radu regulišu pitanja postupanja u slučaju lakših i težih povreda radnih obaveza (opomena i otkaz ugovora o radu), odnosno postupak naknade štete koju je radnik počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Ukoliko je propisano da organ upravljanja daje saglasnost na podzakonske akte ustanove, odnosno na pravilnik o radu (koji nije podzakonski akt, već autonomni propis poslodavca), on se može donijeti bez te saglasnosti. Međutim, vaše propise trebate uskladiti sa članom 118. Zakona o radu. PITANJE: Da li poslodavac može donijeti posebnu odluku i zaključiti ugovor o radu sa novim zaposlenim bez javnog oglašavanja ukoliko se radi o neophodnoj potrebi obavljanja poslova? ODGOVOR: Sve zavisi od toga kako ste pravilnikom o radu uredili navedeno pitanje, što je pravo poslodavca. Ako ste pravilnikom o radu regulisali da je to konkurs onda konkursom. PITANJE: Da li se zaposlenicima moraju vratiti radničke knjižice do roka utvrđenog u Zakonu o radu? Mogu li se zadržati kod poslodavca uz izjavu ili slično? ODGOVOR: Radne knjižice se ne mogu zadržati kod poslodavca, u skladu sa članom 176. Zakona o radu. Članom 176. Zakona o radu propisano je da odredbe čl ovog zakona (ove odredbe odnose se na postupanje sa radnom knjižicom, povrat dokumenata i izdavanje potvrde o poslovima koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa) prestaju da važe godine. Poslodavac je dužan radniku vratiti radnu knjižicu najkasnije u roku od dva mjeseca od prestanka važenja odredaba Zakona iz stava 1. ovog člana. Radne knjižice koje su prestale važiti u skladu sa stavom 1. ovog člana i dalje zadržavaju svojstvo javne isprave. S obzirom da radna knjižica zadržava svojstvo javne isprave, prije ili na dan godine potrebno je u javnoj knjižici izvršiti upis zadnjeg dana njenog važenja, odnosno radni staž radnika do tog datuma, kako je to za radnu knjižicu bilo i propisano - uredno popunjenu radnu knjižicu. Tek tada će ona u potpunosti zadržati svojstvo javne isprave jer će u njoj biti upisan radni odnos radnika do njenog prestanka važenja. S obzirom da je već uvedana obaveza prijavljivanja [ PRAVNI SAVJETNIK ] radnog odnosa radnika, odnosno ugovora o radu i svih promjena koje nastaju u vezi sa radnim odnosom, zaključivanjem radne knjižice na navedeni način ne dira se u radni odnos radnika, koji je već prijavljen. Radna knjižica ujedno je dokument - javna isprava koja dokazuje njegov radni odnos u proteklom periodu. Zbog toga što ste na seminaru istakli bojazan radnika i moguće odbijanje da preuzmu radne knjižice, smatramo da obavezu vraćanja radne knjižice radniku treba izvršiti uz dostavljanje radniku fotokopije prijave na obavezno osiguranje, iz koje će vidjeti da je evidentiran njegov ugovor o radu bez obzira što je radna knjižica zaključena Napominjemo da poslodavac koji odbije radniku vratiti radnu knjižicu i u slučaju iz člana 176. stav 2. Zakona o radu čini prekršaj za koji je zaprijećena kazna pravnom licu uiznosu od do KM, a u ponovljenom prekršaju novčanom kaznom od do KM za poslodavca - pravno lice, odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od do KM, a novčanom kaznom od do KM poslodavac fizičko lice. Zbog toga poslodavac ne može zadržavati radne knjižice, a ukoliko ih radnik ne želi primiti treba izvršiti pismeno dostavljanje na način propisan ZUP-om i tako se osloboditi odgovornosti u slučaju inspekcijske kontrole. PITANJE: Da li se svim zaposlenicima nakon donošenja pravilnika uručuje otkaz ugovora o radu prije zaključivanja novog ugovora o radu? ODGOVOR: Usklađivanje ugovora o radu sa Zakonom o radu vrši se u skladu sa članom 107. Zakona o radu (otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu) i odnosi se na sve radnike. PITANJE: Da li je moguće sklapati ugovore o djelu za obavljanje poslova koji su predviđeni pravilnikom o sistematizaciji i koji je najduži rok na koji se ugovor zaključuje? ODGOVOR: Nije moguće, s obzirom da se ugovor o djelu zaključuje radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla, a njim se između izvršioca posla i poslodavca uspostavlja građansko-pravni odnos u smislu propisa o obligacionim odnosima. PITANJE: Kod povrede na radu, šta podrazumijeva i ko određuje redovan put do posla i nazad? BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 83

83 ODGOVOR: Kao redovan put od stana do mjesta rada ili obratno, u smislu člana 23. Zakona o PIO, podrazumijeva se najbliži put koji radnik pređe od stana do mjesta rada i obrnuto, a u slučaju sumnje dokazuje se u redovnom ili sudskom postupku. PITANJE: Da li naknadu za prevoz ostvaruje radnik koji se prevozi vlastitim prevoznim sredstvom od kuće do posla, a dostavlja dokaz potvrdu međugradskog prevoznika o visini naknade za prevoz? ODGOVOR: Pravo na naknadu zavisi od toga kako je regulisano pravilnikom o radu, u skladu sa kolektivnim ugovorom. Radnik koji dolazi na posao vlastitim automobilom može imati naknadu propisanu pravilnikom o radu na ime troškova goriva i amortizacije, a navedena potvrda je dokaz za korištenje javnog prevoza i ne može služiti kao osnov za naknadu. PITANJE: Može li poslodavac donijeti pravilnik o radu u kojem će pitanja koje po zakonu mora regulisati pravilnikom regulisati na način da će pisati u članu: Ovo pitanje regulisat će direktor svojom odlukom? ODGOVOR: Ne može. Sva pitanja koja su po Zakonu o radu, Opštem kolektivnom ugovoru i granskim kolektivnim ugovorima ostavljena da se urede pravilnikom o radu moraju se urediti tim aktom. Ta pitanje se ne mogu ostavljatu u nadležnost samovolji direktora. PITANJE: Ako jedan radnik u našoj ustanovi, u jednom mjesecu koji ima 22 radna dana, zbog toga što mora mijenjati svog radnog kolegu koji je na bolovanju ili godišnjem odmoru, radi 25 dana i time ostvari npr. 30 sati prekovremenog rada, ima li pravo na topli obrok za 25 dana i obračun prekovremenog rada za tih 30 sati? ODGOVOR: Prekovremeni rad plaća se u propisanom uvećanom trajanju i ne obuhvata pravo na ishranu u toku rada. PITANJE: Ako radnica radi u turnusu i ima 15 radnih dana u jednom mjesecu i time ostvari (u mjesecu koji ima fond sati 165) npr. 20 prekovremenih sati, koliko toplog obroka njoj moramo obračunati ako je topli obrok 10 KM po danu za radnike koji rade dnevno 7,5 sati? ODGOVOR: Prekovremeni rad plaća se u propisanom uvećanom trajanju i ne obuhvata pravo na ishranu u toku rada. PITANJE: Radnik je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme raspoređen na radno mjesto skladištar (III stepen stručne spreme). Izmjenom Pravilnika o sistematizaciji za radno mjesto skladištara predviđen je IV stepen stručne spreme. Radniku je ponuđen ugovor o radu sa izmijenjenim uslovima i isti raspoređen na radno mjesto za koje se traži III stepen stručne spreme, a na mjesto skladištara raspoređeno je drugo lice. Šta se dešava sa platom radnika? Da li, bez obzira što je radnik raspoređen na novo radno mjesto, ostaje plata skladištara ili plata radnog mjesta na koje je raspoređen ugovorom pod izmijenjenim uslovima? ODGOVOR: Raspoređivanjem radnika, u slučaju promjene sistematizacije i uslova za obavljanje poslova, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radniku pripada plaća radnog mjesta na koje je raspoređen. Jedino ako se radi o invalidu rada II kategorije, koji bude raspoređen na radno mjesto koje odgovara njegovim promijenjenim radnim sposobnostima, on zadržava plaću ranijeg radnog mjesta (kroz pravni institut naknade plaće na teret poslodavca). PITANJE: Ko je dužan uplatiti doprinose tokom bolovanja radnika koje traje duže od 42 dana (poslodavac ili ZZO), jer u praksi Zavod vrši refundaciju bolovanja, ali ne plaća doprinose, već to radi poslodavac? ODGOVOR: Doprinose je dužan plaćati nosilac isplate naknade, tj. u konkretnom slučaju ZZO. PITANJE: Da li radnica nakon porodiljnog dopusta ima pravo na mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta (radi se o trećem djetetu)? ODGOVOR: Saglasno članu 67. Zakona o radu, nakon isteka porođajnog odsustva jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, bez obzira da li je u pitanju prvo ili neko sljedeće dijete. Za vrijeme ovog odsustvovanja sa rada, prava i obaveze iz radnog odnosa, miruju. Potrebno je da ovo pravo bude predviđeno pravilnikom o radu, ukoliko nije kolektivnim ugovorom. 84 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

84 PITANJE: Radnica koristila pauzu za doručak, okliznula se na ulici i slomila nogu. Da li se radi o povredi na radu i da li je to 100% naknade plaće? ODGOVOR: Čl. 23. i 24. Zakona PIO propisano je da se povredom na radu smatra povreda koja nastane na radnom mjestu, na redovnom putu od stana do mjesta rada ili obratno, na putu preduzetom radi izvršavanja poslova i na putu preduzetom radi stupanja na rad. Ukoliko je zaposlenica na pauzi za doručak, u toku radnog vremena poslodavca, odlazeći sa posla na odmor u toku rada ili vraćajući se sa odmora u toku rada na posao, doživjela navedenu povredu, to se smatra povredom na radu i pripada joj naknada u iznosu od 100% od osnovice za naknadu (njena plaća iz prethodnog mjeseca). PITANJE: Zakon izričito zabranjuje obavljanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta radnika. Da li se ovdje misli samo na poslove opisane sistematizacijom poslova? I da li se radi o povredi radne obveze ili prava radnika ukoliko radnik odbije da radi posao koji je dosad radio, a nije opisan sistematizacijom, odnosno da li se radi o povredi prava radnika od strane poslodavca? ODGOVOR: Opis poslova radnih mjesta sastavni je dio sistematizacije, radnik je dužan obavljati samo one poslove koji su sistematizacijom propisani da ih obavlja, a poslodavac ga može privremeno, ali najduže 60 dana rasporediti na druge poslove, pismenim rješenjem, pri čemu radnik zadržava plaću svog ranijeg radnog mjesta. Ovo raspoređivanje (jednostrana odluka poslodavca koju radnik mora poštovati) dozvoljeno je samo u hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprječavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl. - član 108. Zakona o radu). PITANJE: Moraju li se troškovi prijevoza regulisati, s obzirom da nisu zakonska kategorija niti kategorija Općeg kolektivnog ugovora? Mora li se granskim ili pojedinačnim ugovorom isplaćivati ta naknada? Ako mora, koja odredba to nalaže? Molimo precizan odgovor. ODGOVOR: Troškovi prevoza na posao i sa posla je pravni institut, koji je bio propisan članom 18. Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH i koji je bio obavezujući i važio za sve poslodavce [ PRAVNI SAVJETNIK ] bez obzira na strukturu kapitala, organe uprave i službe za upravu, policiju, javne ustanove i druge pravne subjekte (Zaposlenik ima pravo na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu). Novim Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH predviđeno je da se ovo pitanje reguliše granskim kolektivnim ugovorom. Treba sačekati usvajanje i potpisivanje granskih kolektivnih ugovora da bismo imali precizan odgovor ili pozivanje na konkretan akt koji to propisuje. PITANJE: Da li se pod smjenskim radom smatra rad prva, I i II druga smjena šalterski djelatnici ili je smjenski rad kada se radi prva, druga i treća smjena, odnosno četverobrigadni sistem? ODGOVOR: Zakon ne propisuje šta se smatra smjenskim radom i ostavlja poslodavcu pravo i mogućnost da pravilnikom o radu, u skladu sa kolektivnim ugovorom ako je to njim regulisano, reguliše rad u smjenama, odnosno preraspodjelu punog i nepunog radnog vremena na način koji odgovara prirodi posla, ali prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično. Prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena (član 39. Zakona o radu). PITANJE: Koji je ekvivalent bodova diplomiranom pravniku, inženjeru, itd? Koliko bodova je viša stručna sprema, a koliko visoka stručna sprema? ODGOVOR: Ovo pitanje regulisano je članom 5. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 59/07 i 59/09). Član 5. Visoko obrazovanje organizira se u tri ciklusa: prvi ciklus vodi do akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija [the degree of Bachelor] ili ekvivalenta, stečenog nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija nakon sticanja svjedočanstva o završenoj srednjoj školi, koji se vrednuje sa najmanje 180 odnosno 240 ECTS bodova, drugi ciklus vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta, stečenog nakon završenog dodiplomskog studija, traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60 odnosno BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 85

85 120 ECTS bodova, i to tako da u zbiru s prvim ciklusom nosi 300 ECTS bodova, i treći ciklus vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta, traje tri godine i vrednuje se sa 180 ECTS bodova. Jedan semestar studija nosi 30 ECTS bodova u svakom ciklusu. Iz odredbi stava 1. ovog člana izuzima se studij medicinske grupe nauka u prvom ciklusu koji se vrednuje do 360 ECTS bodova. Za odgovor na pitanje o statusu višeg obrazovanja morate se obratiti kantonalnom ministarstvu obrazovanja, s obzirom da kantoni imaju vlastite zakone u ovoj oblasti. Npr. u Kantonu Sarajevo propisano je da dodiplomski studij na univrzitetu, odnosno visokoškolskoj ustanovi traje najmanje dvije godine za sticanje više stručne spreme, a najmanje četiri godine za sticanje visoke stručne spreme, u skladu sa Standardima i normativima, ali se ovo ne odnosi na studij po bolonjskom procesu, već započeto studiranje po ranijim propisima. Za studij po bolonjskom procesu primjenjuje se član 5. Okvirnog zakona. PITANJE: Pravilnik o radu se treba uskladiti i usvojiti do a kolektivni ugovori su produženi do Da li treba pravilnik biti usklađen sa kolektivnim (primjena povoljnijeg prava)? ODGOVOR: Obaveza poslodavaca je da pravilnike o radu usklade sa Zakonom o radu do godine, a onda i sa kolektivnim ugovorima, kada budu doneseni. PITANJE: Da li v. d. uprave mogu donijeti pravilnik o sistematizaciju i organizaciji i pravilnik o radu (nije javno preduzeće)? ODGOVOR: Odredbama člana 118. Zakona o radu propisana je obaveza poslodavca koji zapošljava više od 30 radnika da donese i objavi pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Iz ove odredbe jasno je da je sistematizacija sastavni dio pravilnika o radu, a ne poseban pravilnik. Nema smetnje da v. d. uprave donesu navedeni akt. PITANJE: Ako se izda rješenje o godišnjem odmoru, koliko ima pravo dana i kada će koristiti prvi dio od 12 dana, a drugi dio u dogovoru sa rukovoditeljem? Da li mora poslodavac izdati rješenje i za drugi dio posebno? ODGOVOR: S obzirom na obavezu poslodavca da donese plan korištenja godišnjih odmora, koji u interesu poslodavca mora biti takav da obezbijedi odvijanje posla i u vrijeme godišnjih odmora, ali i da omogući odmor radnicima, od zajedničkog dogovora poslodavca i radnika zavisi kakav će biti taj plan, a saglasno njemu i rješenja. Nije moguća situacija da se u toku godine ne zna raspored korištenja godišnjih odmora i kad je u pitanju korištenje u jednom ili u dva dijela. Moguće je i odrediti da će se drugi dio koristiti u dogovoru sa radnikom u narednoj godini, ali bi dobro bilo da se zna kada je to vrijeme, s obzirom da se onda moraju planirati i godišnji odmori za tu godinu. Kad se postigne dogovor o korištenju drugog dijela godišnjeg odmora, mora se donijeti rješenje, kao osnovni pravni akt kojim se odlučuje o ovom pravu. U suštini, radi se o jednom rješenju. PITANJE: Ukoliko je u proceduri konzultacija sa sindikatom za pravilnik o radu, a u međuvremenu se usvoji opšti kolektivni ugovor da li treba procedura oko pravilnika ići iz početka ili se može nastaviti s izmjenom u tekućem postupku? ODGOVOR: Ukoliko je konsultacija sa sindikatom obavljana o jednom dijelu pravilnika, nema potrebe da se o tome ponovo konsultuje, već samo o dijelu koji se odnosi na pitanja koja se regulišu u skladu s Opštim kolektivnim ugovorom. Nije propisana posebna procedura za različite slučajeve u kojima se može naći poslodavac. Važno je da se proces konsultacija obavi u interesu poslodavca i sindikata i da u vezi sa tim postoji zapisnik u pisanoj formi. PITANJE: Ako radnik odbija korištenje godišnjeg odmora, šta tad učiniti? Da li ga natjerati ili propustiti da ne koristi, a sve se odnosi na članak 51. novog Zakona o radu? ODGOVOR: Radnik ima pravo i obavezu i ne može se odreći korištenja godišnjeg odmora niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora (član 51. Zakona o radu). Ovo pitanje nije vezano za novi Zakon o radu jer se i u proteklom periodu javljalo od strane poslodavaca. Radnik ima pravo da, u slučaju da je nezadovoljan rješenjem o korištenju godišnjeg odmora, traži od poslodavca zaštitu svojih prava, a u krajnjem slučaju i sudsku zaštitu protiv konačnog rješenja poslodavca, ali ne može odbiti da, u skladu 86 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

86 sa planom godišnjih odmora i sa rješenjem, koristi godišnji odmor. Radnik se može fizički spriječiti da dolazi na posao, jer bi time ometao proces rada, može se propisati teža povreda radne obaveze u slučaju da odbije korištenje godišnjeg odmora u skladu sa pravosnažnim rješenjem o godišnjem odmoru, čija je posljedica prestanak ugovora o radu bez otkaznog roka, u skladu sa čl. 97, 100. i 101. Zakona o radu. U slučaju da to propišete pravilnikom o radu kao težu povredu radne dužnosti tada radnici moraju sa tim biti upoznati. PITANJE: Ako djelatnik radi na određeno šest mjeseci, dobija pravo na godišnji odmor, pa se ugovor sukladno tome produžava za vrijeme godišnjeg odmora, da li smo u tom slučaju dužni i isplatiti regres? ODGOVOR: Djelatnik koji radi na određeno vrijeme do šest mjeseci ima pravo na najmanje jedan dan za svaki navršeni mjesec rada, tj. konkretno na pet dana godišnjeg odmora koje koristi ili iza svakog mjeseca rada, ili svih pet dana u šestom mjesecu rada, a prije okončanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Ugovor o radu na određeno vrijeme se ne produžava radi korištenja godišnjeg odmora. U tom slučaju radnik ima pravo tražiti isplatu godišnjeg odmora ako mu poslodavac nije omogućio da koristi isti. Regres je pravo radnika utvrđeno kolektivnim ugovorom, koji je po dosadašnjem kolektivnom ugovoru pripadao radniku za korištenje godišnjeg odmora, bez obzira na broj dana koje radnik koristi. Novi Opšti kolektivni ugovor predviđa da se ovo pitanje pobliže uredi granskim kolektivnim ugovorima (uslove i visinu regresa za godišnji odmor, pa je moguće da ovo pitanje ubuduće bude drugačije regulisano). PITANJE: Da li je poslodavac dužan isplatiti naknadu djelatnici za vrijeme porodiljnog odsustva, budući da je u HNŽ određeno da sredstva refundira županija, a to u praksi ne postoji? ODGOVOR: Naknada za vrijeme porodiljskog odsustva isplaćuje se u skladu sa posebnim kantonalnim / županijskim zakonom kojim se reguliše zaštita porodice sa djecom u skladu sa federalnim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom. Odredbama člana 93. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta: [ PRAVNI SAVJETNIK ] utvrđuje se u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu, a procenat realizacije utvrđuje se propisom kantona. Naknadu snosi kantonalni zavod socijalne skrbi, a poslodavac može pravilnikom predvidjeti da snosi naknadu do punog iznosa plaće porodilje. Ukoliko ovo pitanje nije regulisano propisom kantona / županije kojim se reguliše zaštita porodice sa djecom, a regulisano je nekim drugim kantonalnim / županijskim propisom, na teret kantonalnog budžeta, na način kako to propisuje član 93. federalnog zakona - nije u skladu sa tim zakonom, ali je sa druge strane bitno da porodiljama naknada bude isplaćena. PITANJE: Pravilnik o radu radi se za tvrtke koje imaju 30 i više radnika, ali da li se može napraviti pravilnik ukoliko imate manje radnika? ODGOVOR: Zakon samo utvrđuje obavezu tvrtkama koje zapošljavaju više od 30 radnika da donesu pravilnik o radu, ali ne zabranjuje ni jednom poslodavcu, ako on to želi, da donose pravilnik o radu. Bitno je da ga donese u konsultaciji sa vijećem zaposlenika ili sindikatom. Tvrtkama koje imaju pravilnik o radu daleko je lakše raditi nego ako nemaju pravilnik. Međutim, treba voditi računa da pravilnik o radu, ako je loš koncipiran i usvojen, može biti veliki teret za poslodavca. Iz tih razloga najbolje bi bilo da ga ima svaka tvrta koja zapošljava veći broj ranika, ali pravilnik koji će biti primjeren organizaciji tvrtke i neće biti smetnja njenom razvoju. PITANJE: Da li kod zaključivanja novih ugovora o radu usaglašenih sa novim zakonom, idemo kroz formu otkaz sa ponudom izmijenjnenog ugovora o radu član 107. ili kroz odredbe novog ugovora o radu? Navodimo da novim ugovorom prestaju da važe stare odredbe ugovora o radu. ODGOVOR: Usaglašavanje ugovora o radu sa Zakonom o radu vrši se u formi otkaza dosadašnjeg sa ponudom novog ugovora o radu, jer je odredbama člana 178. Zakona izričito propisano da je poslodavac dužan radniku ponuditi zaključivanje ugovora o radu, radi usklađivanja sa Zakonom o radu. Iz tih razloga naša je preporuka da to bude forma: otkaz dosadašnjeg ugovora sa ponudom novog ugovora o radu. PITANJE: Da li kod otkaza sa ponudom BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 87

87 izmijenjenog ugovora o radu, koji djelatnik ne želi da prihvati, isti ima pravo na godišnji odmor? ODGOVOR: Ako radnik u roku od najmanje osam dana ne prihvati novi ugovor o radu (član 107. Zakona o radu), nije krivica poslodavca za neiskorišteni godišnji odmor, jer ga radnik ne može iskoristiti u otkaznom roku, a radni odnos mu je prestao njegovom voljom. PITANJE: S obzirom da novi Opći kolektivni ugovor nije regulirao pitanje troškova prevoza na posao i sa posla, da li je ova materija ostavljena poslodavcu na dispoziciju, odnosno rješavanje? Postoje li ikakva ograničenja? ODGOVOR: Troškovi prevoza na posao i sa posla je pravni institut, koji je bio propisan članom 18. Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH i koji je bio obavezujući i važio za sve poslodavce bez obzira na strukturu kapitala, organe uprave i službe za upravu, policiju, javne ustanove i druge pravne subjekte (zaposlenik ima pravo na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu). Novim Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH predviđeno je da se ovo pitanje reguliše granskim kolektivnim ugovorom. PITANJE: Da li radnik koji je kod jednog poslodavca zaposlen na puno radno vrijeme osam sati, može u isto vrijeme nakon osam sati, raditi kod drugog poslodavca sa nepunim radnim vremenom dva sata? ODGOVOR: Ne može, jer je članom 36. Zakona o radu, u skladu sa međunarodnim konvencijama u oblasti rada, propisano da puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno u kraćem trajanju, a puno radno vrijeme za maloljetne radnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično. PITANJE: Da li društvo iz FBiH mora imati poseban pravilnik o radu za RS, s obzirom da ima zaposlenike u RS-u, odnosno ima registriranu podružnicu u RS-u? ODGOVOR: Društvo mora poštovati propise oba entiteta. Federalni zakon propisuje obavezu donošenja pravilnika o radu za poslodavca koji zapošljava više od 30 radnika, a član 3. Zakona o radu u Republici Srpskoj ( Službeni glasnik RS, broj 1/16), koji se primjenjuje na radnike društva, propisuje da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom, uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora te dozvoljava donošenje pravilnika samo izuzetno, pod propisanim uslovima, a to su ako: 1) kod poslodavca nije osnovan sindikat ili nijedan sindikat ne ispunjava uslove reprezentativnosti, odnosno nije zaključen sporazum o sindikalnom udruživanju radi kolektivnog pregovaranja u skladu s ovim zakonom, 2) nijedan učesnik kolektivnog ugovora ne pokrene inicijativu za početak pregovora radi zaključivanja kolektivnog ugovora, 3) učesnici kolektivnog ugovora ne postignu saglasnost za zaključivanje kolektivnog ugovora u roku od 60 dana od dana počinjanja pregovora i 4) sindikat, u roku od 15 dana od dana dostavljanja poziva za početak pregovora za zaključivanje kolektivnog ugovora ne prihvati inicijativu poslodavca. Odredbe pravilnika o radu prestaju da važe stupanjem na snagu kolektivnog ugovora zaključenog između poslodavca i sindikata kojim su ista pitanja uređena. S ovim pitanjem treba se obratiti i nadležnim u Republici Srpskoj, posebno ako poslodavac nema sindikat u podružnici i nije učestvovao u zaključivanju kolektivnog ugovora. PITANJE: Da li je moguće da se pravilnikom o radu uredi korištenje godišnjeg odmora u dva dijela, a u jednoj kalendarskoj godini, neovisno o odredbi zakona koja regulira prijenos prava na godišnji odmor do naredne godine? ODGOVOR: Moguće je i zavisi samo od potreba poslodavca usklađenih sa potrebama radnika u planu korištenja godišnjih odmora, kao što je moguće propisati korištenje kolektivnog godišnjeg odmora i razne kombinacije kolektivnog godišnjeg odmora u jednom dijelu (npr. 15 dna), a ostalo po potrebama i sa mogućim korištenjem u narednoj godini. Korištenje godišnjeg odmora u dva dijela u dvije godine više je ostavljeno kao opcija za poslodavca, a ne radnika. PITANJE: Da li je 1. ciklus visokog obrazovanja po bolonjskom sistemu 180 ESTS, da li je to visoka stručna sprema ili je 180 ECTS u rangu VŠS (više stručne spreme)? ODGOVOR: Saglasno članu 5. Okvirnog zakona o 88 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

88 visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, prvi ciklus vodi do akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija [the degree of Bachelor] ili ekvivalenta, stečenog nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija nakon sticanja svjedočanstva o završenoj srednjoj školi, koji se vrednuje sa najmanje 180, odnosno 240 ECTS bodova, Iz odredbi stava 1. ovog člana izuzima se studij medicinske grupe nauka u prvom ciklusu koji se vrednuje do 360 ECTS bodova. Bolonjski sistem ne poznaje višu spremu, ona postoji još kao zaostatak iz započetog studija prije bolonjskog sistema. PITANJE: Da li je ustanovama koje su pod županijom nadležna županijska inspekcija? ODGOVOR: Jeste, u skladu sa članom 161. Zakona o radu kantonalni / županijski inspektor rada obavlja poslove neposrednog inspekcijskog nadzora iz člana 159. ovog zakona kod poslodavca, osim poslova nadzora za koje je ovim ili drugim zakonom utvrđeno da ih obavljaju federalni inspektori rada. Kako je federalni inspektor rada nadležan za nadzor u privrednim društvima, preduzećima i ustanovama od interesa za Federaciju (član 160. Zakona o radu), onda je jasno da je kantonalni / županijski inspektor nadležan i za ustanove čiji je osnivač kanton / županija. Međutim, zbog efikasnosti inspekcijskog nadzora moguće je da dogovorom između nadležnih inspekcija dođe do zamjene vršenja inspekcijskog nadzora koji nije na ovaj način organiziran. PITANJE: Mogu li se izrađivati ugovori o radu dok ne budu gotovi opći i granski kolektivni ugovori (odnosi se na javne ustanove)? ODGOVOR: Mogu, ali s obzirom na propisani rok za usklađivanje ugovora o radu od tri mjeseca od dana usklađivanja pravilnika o radu (koji se usklađuju do ), moguće je da kolektivni ugovori budu zaključeni pa da onda opet vršite usklađivanje. Ovaj problem je nastao zbog neblagovremnog dogovora između legitimnih predstavnika sindikata i poslodavaca i to nije stalna pojava. PITANJE: Tko je dužan da isplati plaću i doprinose za ženu - majku koja koristi porodiljni dopust? ODGOVOR: Naknada za vrijeme porodiljskog odsustva isplaćuje se u skladu sa posebnim kantonalnim / županijskim zakonom kojim se reguliše zaštita porodice s djecom u skladu sa federalnim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava [ PRAVNI SAVJETNIK ] rata i zaštite porodice sa djecom. Odredbama člana 93. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje se u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu, a procenat realizacije utvrđuje se propisom kantona. Naknadu snosi kantonalni zavod socijalne zaštite, a poslodavac može pravilnikom predvidjeti da snosi naknadu do punog iznosa plaće porodilje. Doprinose za dio naknade koju plaća kantonalni zavod snosi taj zavod, a za dio koji plaća poslodavac - poslodavac. PITANJE: Pitanje vezano za naknadu za vrijeme bolesti. Kazali ste da poslodavac snosi za invalida II kategorije naknade do sedam dana bolesti, sve preko ide na teret Zavoda. Da li to vrijedi ako i na svakoj doznaci doktor označi ozljeda na radu (iako se dogodila prije četiri godine) ili mora biti bolest koja nije vezana uz povredu? ODGOVOR: U slučaju da radnik, koji je već proglašen invalidom rada II kategorije i radi kod poslodavca, oboli od neke bolesti ili se povrijedi izvan rada i u drugim zakonom propisani slučajevima koristi bolovanje, u tom slučaju naknadu za prvih sedam dana snosi poslodavac, a za ostalo vrijeme kantonalni / županijski zavod zdravstvenog osiguranja. To više nema veze sa povredom ili oboljenjem koje je dovelo do invalidnosti jer je ona već utvrđena. Nadležni ljekar ne može konstatovati povredu na radu ako je u pitanju npr. gripa, ali navodi da se radi o bolesti koju ima invalid II kategorije, radi utvrđivanja obveznika naknade. PITANJE: Prilikom usklađivanja ugovora o radu je li potrebno ponovno vršiti prijave i odjave radnika? ODGOVOR: O ovom se morati konsultovati sa Poreskom upravom, jer u raznim poslovnicama daju drugačije mišljenje, odnosno imaju različitu praksu. Saglasno zakonu, svaka se promjena prijavljuje. Međutim, federalni inspektor rada je na jednom od seminara rekao da nije potrebno vršiti prijavu u Poreskoj upravi jer su oni u međusobnoj komunikaciji usaglasili da to, kod usklađivanja ugovora o radu sa novim Zakonom o radu, nije potrebno. Ovo je samo BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 89

89 stav federalnog inspektora i zato vam je prijedlog da to provjerite u vašoj Poreskoj upravi. PITANJE: Da li se može radniku koji obavlja poslove jednog radnog mjesta, internom odlukom povećati plaća za 10% zbog obavljanja drugih poslova? ODGOVOR: Pravilnikom o radu treba da regulišete plate, koje se sastoje od osnovne plaće, plaće po osnovu radnog učinka i uvećane plaće, u skladu sa članom 75. Zakona o radu. Ukoliko radniku dodate i obavljanje poslova drugog radnog mjesta, pitanje je kada i kako će obavljati poslove svog radnog mjesta. Zakon poznaje samo mogućnost da ga privremeno rasporeditedo 60 dana u jednoj godini na druge poslove u slučajevima koji su također ograničeni zakonom, a ne dodatno obavljanje poslova drugog radnog mjesta. PITANJE: Radnica u našoj firmi (državna služba općina), kafe kuharica, dostavila je rješenje o promijenjenoj radnoj sposobnosti jer kod nje postoji II kategorija invalidnosti sa naznakom da nije sposobna za posao kafe kuharice, a sposobna je za drugi odgovarajući posao koji ne zahtijeva duže stajanje i hodanje u većem dijelu radnog vremena. Prema odluci o plaćama u našem organu uprave, dotična osoba je razvrstana u kategoriju lica sa najnižim koeficijentom za plaću. Prema našem pravilniku o sistematizaciji, nema mjesta gdje bismo je mogli premjestiti. Šta smo dužni učiniti? Da li se mi kao firma možemo žaliti na to rješenje i kada se smatra da nam je to rješenje dostavljeno - da li dan kad nam je dostavila zaposlenica ili će nam ga dostaviti komisija? ODGOVOR: Član 73. Zakona o radu propisuje da je poslodavac dužan invalidu II kategorije, u pisanoj formi, ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, ako takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove. To znači da ste mu dužni ponuditi ugovor o dokvalifikaciji ili prekvalifikaciji za druge poslove kod poslodavca. Ako takvi poslovi ne postoje i ne može se za njih dokvalifikovati ili prekvalifikovati, saglasno članu 74. Zakona o radu, poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno sindikata, otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost. Ukoliko vijeće zaposlenika, odnosno sindikat uskrati saglasnost za otkaz ugovora o radu, rješavanje spora povjerava se arbitraži u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Ukoliko je nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostavljanja arbitražne odluke zatražiti da predmetnu saglasnost nadomjesti sudska odluka. U slučaju otkazivanja ugovora o radu, radnik ima pravo na otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu iz člana 111. ovog zakona, osim ukoliko se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika. PITANJE: Da li se radniku može povećati plaća internom odlukom zbog obima obavljenog posla, a da se pri tome ne mijenja ugovor o radu? ODGOVOR: Pravilnikom o radu treba da regulišete plaće, koje se sastoje od osnovne plaće, plaće po osnovu radnog učinka i uvećane plaće, u skladu sa članom 75. Zakona o radu. U ugovoru o radu navodite mogućnost uvećanja plaće po osnovu radnog učinka, na način i u periodima propisanim pravilnikom o radu, a ugovor ne mijenjate kod takvog povećanja, odnosno dijela plaće po osnovu radnog učinka. PITANJE: Ako radnik stječe pravo na puni godišnji odmor godine, šta to znači konkretno? Da li on ima pravo na godišnji odmor po članu 50. stav 3, odnosno da li on ima pravo na dupli godišnji odmor u godini, tj. godišnji iz i (pa kad se to zbroji iznosi 40 dana)? ODGOVOR: Radnik koji stiče pravo na tzv. puni godišnji odmor godine imao je pravo da u tom mjesecu koristi najmanje pet radnih dana za svaki navršeni mjesec rada i pravo na regres na ime korištenja godišnjeg odmora u godini. U godini radnik ima pravo na korištenje punog godišnjeg odmora, ali samo za godinu. PITANJE: Ukoliko radnik ima ugovor na određeno (tri mjeseca) i traži tri dana godišnjeg odmora (jer nema pravo na puni) i vi mu ga odobrite, ali mu produžite ugovor na još tri mjeseca (pa stječe puni godišnji) da li da mu od njegovog minimalnog godišnjeg odmora (20 dana) oduzmemo ova tri koja je ranije koristio ili ne? ODGOVOR: U ovom slučaj, ako u tekućoj godini stiče pravo i na minimalni puni godišnji odmor, radniku se odbijaju dani koje je koristio. Međutim, ako puni godišnji stiče u sljedećoj godini, dani odmora koje je 90 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

90 koristio u prethodnoj godini se ne odbijaju, jer su to dani odmora iz prethodne godine. PITANJE: Da li je ispravno radniku koji je učinio lakšu povredu radne obveze, uz opomenu, uručiti i otkaz uz ponudu zaključenja novog ugovora s izmijenjenim okolnostima, tj. promjena radnog mjesta? ODGOVOR: Nema smetnji ako to nije zbog lakše povrede obaveza već potreba posla. Ova dva pravna instituta se ne mogu vezati, odnosno ne može mu se to ponuditi zbog toga što je počinio lakšu povredu obaveza. PITANJE: Koji propisi regulišu u kojem roku je radnik dužan podnijeti zahtjev za ostvartivanje nekog (novčano pravo) prava iz radnog odnosa. Naime, Pravilnikom o plaćama propisana je jubilarna naknada za navršenih 10, 15, itd. godina rada u civilnoj avijaciji. Radnik je godine navršio 10 godina radnog staža u civilnoj avijaciji, a tek godine zahtijeva isplatu novčane naknade za taj jubilej. Na koje propise se pozvati u ovom slučaju, da bih mogao donijeti pravilno rješenje da ne oštetimo ni radnika ni poslodavca? Radimo prema Zakonu o radu u institucijama Bosne i Hercegovine. ODGOVOR: Odredbama člana 83. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ( Službeni glasnik BiH, br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13) propisano je da zaposlenik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Poslodavac je obavezan riješiti zahtjev pismeno, u roku od 30 dana od dana kada je zahtjev podnesen. Podnošenje zahtjeva ne sprečava zaposlenika da traži zaštitu povrijeđenog prava pred Sudom Bosne i Hercegovine. Zaposlenik može podnijeti tužbu pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog povrede prava iz radnog odnosa, kao i u slučaju da poslodavac nije riješio zahtjev u roku propisanom ovim članom. Zastarjelost nastupa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa, a apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa je tri godine od dana nastanka potraživanja (član 86). Saglasno navedenom, zaposlenik nije zakasnio sa zahtjevom za isplatu jubilarne nagrade, koja se isplaćuje u skladu sa članom 45. navedenog zakona. PITANJE: Kad smo trebali donijeti novi ugovor, [ PRAVNI SAVJETNIK ] usklađen sa Zakonom o radu, i sa kojim datumom za ustanovu sa 10 uposlenih radnika? ODGOVOR: Rok za usklađivanje ugovora o radu za poslodavce koji zapošljavaju manje od 30 radnika bio je godine, tj. tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o radu. PITANJE: Da li se prvo radniku treba donijeti rješenje o prestanku ugovora o radu, a odmah donijeti novi ugovor o radu kod usklađivanja sa Zakonom o radu? ODGOVOR: To je istovremeni čin otkaza ugovora o radu sa jednim datumom, a ponuda za zaključivanje novog ugovora sa datumom koji je sljedeći dan, u skladu sa članom 107. Zakona o radu. PITANJE: Kad će se donijeti akti (obaveza ministra) sukladno Zakonu o evidenciji radnika? ODGOVOR: Zakonski rok za donođenje provedbenih propisa federalnog ministra je godina dana od stupanja na snagu Zakona o radu ( godine). PITANJE: Radnik radio u firmi i u toj firmi iskoristi 12 dana godišnjeg odmora za godinu, pređe u novu firmu, a nije napravio pauzu veću od osam dana između dva radna odnosa. dana 4. novembar godine padne sa kuće i povrijedi kičmu i bude na bolovanju do 27. januara godine. Iz stare firme je donio potvrdu da je iskoristio prvi dio godišnjeg i da mu nije isplaćen regres za godinu. Da li u novoj firmi ima pravo na drugi dio godišnjeg odmora, odnosno da li mu sada u februaru možemo donijeti rješenje za drugi dio godišnjeg i isplatiti regres? ODGOVOR: Poslodavac koji mu je izdao rješenje o korištenju godišnjeg odmora dužan je radniku isplati regres za godišnji odmor (prvi poslodavac). Međutim, od volje drugog poslodavca zavisi da li ćete mu omogućiti korištenje drugog dijela godišnjeg odmora pošto Zakon o radu nije regulisao ova pitanja. Zakon o radu jedino reguliše pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili dio odmora krivicom poslodavca, što ovdje nije slučaj. PITANJE: Koliko iznosi maksimalno dozvoljeni broj prekovremenih sati tokom jedne godine? ODGOVOR: Odredbama člana 38. stav (2) Zakona o radu propisano je da prekovremeni rad radnika može trajati najduže 10 sedmica u toku kalendarske godine, BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 91

91 a to je, ako je radna sedmica 5 radnih dana x 8 radnih sati x 10 sedmica= 400 radnih sati. PITANJE: Firma se bavi servisiranjem i prodajom vozila i svoje radnike često šalje na edukacije (automehaničari, prodavači auta). Svako slanje radnika na edukaciju ili seminar je trošak za poslodavca pa se želimo osigurati da nam ono što smo uložili u radnika isplati pa namjeravamo sklopiti sa radnicima koji idu na edukaciju neki ugovor kojim bismo osigurali što smo uložili u njega pa bi u ugovor stavili npr. da od zadnje edukacije mora biti u radnom odnosu još XY godina i u slučaju prestanka radnog odnosa da vrati iznos edukacija od XY%. (Jer događa se da nakon što godinama školujemo radnika i usavršavamo ga kao automehaničara da isti da otkaz i otvori privatno radionicu.) Zanima nas ugovor koji sutra neće biti sporan na sudu ako po njemu budemo tražili vraćanje iznosa, tj. na koliko godina obvezati radnika da ostane u radnom odnosu od zadnjeg školovanja (3, 5... godina), koji iznos uloženog tražiti da radnik vrati, ima li nešto posebno što kod takvih ugovora moramo paziti? ODGOVOR: Zakon o radu prepušta poslodavcu da reguliše pitanje edukacije radnika, to trebate regulisati pravilnikom o radu. Dakle, bitno je da pravilnikom o radu regulišete pitanje svih oblika edukacije na koje šaljete radnike, koliko ona može trajati i koja su prava i obaveze radnika u slučaju edukacije, koja će se regulisati posebnim ugovorom, kao što su: troškovi edukacije, vrijeme trajanja edukacije, pravo na plaću za vrijeme edukacije, ako se edukacija vrši u mjestu rada, a ako ne, pored plaće i drugi troškovi (troškovi službenog puta, noćenja, ishrane i sl.). Također sami utvrđujete koji je period u kojem je radnik, nakon edukacije, dužan ostati na radu kod poslodavca, a ako ostane kraći period da je dužan nadoknaditi troškove i koje (troškovi edukacije, isplaćenih plaća i drugi). Možete propisati da ti troškovi budu srazmjerni periodu edukacije i periodu rada nakon edukacije (ostao polovinu vremena na radu - da snosi sve ili dio troškova), a možete tražiti da vrati sve troškove. Na poslodavcu je da u pravilniku propiše, na osnovu vlastite procjene potrebe za edukovanim radnikom, radi čega ga je i poslao na edukaciju, koji je to period u kojem radnik ne može otkazati ugovor o radu nakon zadnje edukacije. Ako ste sve propisali i na osnovu toga zaključili ugovor, onda je to neosporivo. PITANJE: Odredbom člana 22. stav 4. Zakona o radu Federacije BiH propisano je sljedeće ( Službene novine FBiH, broj 62/15): Ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. U svjetlu presude Ustavnog suda FBiH, prema kojoj je Zakon o radu u suprotnosti sa Ustavom FBiH i Poslovnikom o radu, molimo da nam date tumačenje o tome šta će se desiti s ugovorima o radu na određeno vrijeme koji su u vrijeme važenja novog Zakona o radu trajali dvije godine i više dana, odnosno da li će se u tom slučaju ugovor o radu na određeno vrijeme smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, s obzirom da je odredbom člana 19. stav 4. starog zakona o radu Federacije BiH ( Službene novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano sljedeće: Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno. ODGOVOR: Ugovori zaključeni u momentu važenja Zakona o radu ( Službene novine FBiH, broj 62/15), koji važi dok se ne objavi Presuda Ustavnog suda Federacije BiH, od kojeg se dana više ne primjenjuje, validni su i neosporivi, bez obzira na situaciju koja će nastati. Parlament Federacije BiH treba da da odgovor na pitanja šta će se događati u međuvremenu do ponovnog donošenja Zakona o radu po propisanoj proceduri, kako s rokovima propisanim za implementaciju, tako i sa situacijom koja nastane vraćanjem primjene Zakona o radu i pravnih odnosa koji nastanu u tom periodu. PITANJE: Da li zaposlenik koji je zadužio radno mjesto interni revizor (radnik organizacije) može biti član upravnog odbora iz reda radnika u javnoj ustanovi osnovanoj u skladu s Uredbom o ustanovama sa zakonskom snagom, Zakonom o materijalnoj i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, a na koju se primjenjuje Zakon o internoj reviziji u FBiH? Naime, Upravni odbor imenuje Vlada Kantona na prijedlog Komisije, odnosno resornog ministra, koja je dužna provjeriti da li su konkursom propisani uslovi ispunjeni. Da li eventualno imenovanje takve osobe u Upravni odbor može biti razlog za otkaz ugovora o 92 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

92 radu sa ponudom ugovora s izmijenjenim okolnostima na inicijativu direktora organizacije? ODGOVOR: Zakon internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije BiH, broj 47/08) reguliše sukob interesa rukovodioca jedinice za internu reviziju i internog revizora. VII. SUKOB INTERESA Član 12. Rukovodilac jedinice za internu reviziju ili interni revizor neće učestvovati u reviziji ako postoje neki od sljedećih oblika sukoba interesa: 1) ako je interni revizor bio zaposlen kao rukovodilac u organizaciji kod koje vrši reviziju u posljednje tri godine, 2) ako su revizor, njegov bračni drug ili srodnici po krvi do drugog stepena bili zaposleni na poziciji rukovodioca u revidiranoj organizaciji u tri posljednje godine, 3) ako postoje druge okolnosti koje mogu dovesti do potencijalnog sukoba interesa, ako se smatraju takvim i ako su objašnjene pisanim putem od rukovodioca jedinice za internu reviziju. Član 27. Zakona o ustanovama ( Službeni list RBiH, br. 6/92, 9/93 i 13/94) propisuje nadležnosti upravnog odbora, među kojima su i donošenje finansijskog plana i usvajanje godišnjeg obračuna, donošenje odluka o korištenju sredstava preko iznosa utvrđenog pravilima ustanove i dr. Zakon o ustanovama ne reguliše sukob interesa članova upravnog odbora. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, kojim ste uspostavili internu reviziju, treba regulisati i ova pitanja sukoba interesa internih revizora. Ukoliko nisu regulisana, smatramo da odredbe člana 12. tačka 3. Zakona, Etički kodeks za interne revizore i Pravilnik o kriterijima za uspostavljanje jedinica za internu reviziju u javnom sektoru u Federaciji BiH ( Službene novine FBiH, br. 82/13 i 54/14) daju dovoljno osnova da bi se obavljanje dužnosti člana upravnog odbora moglo smatrati sukobom interesa. Međutim, upućujemo vas da zatražite mišljenje od Centralne harmonizacijske jedinice koja je formirana pri Federalnom ministarstvu finansija, jer je njihovo mišljenje najmjerodavnije. PITANJE: U Zakonu o radu često stoji da se poslodavac prilikom odlučivanja o pravima radnika mora konsultirati sa sindikatom, odnosno sa vijećem radnika, pa nas zanima što kada nema niti jednog od navedenog sa kojim bi se mogao konsultirati? Predstavlja li to problem za poslodavca? [ PRAVNI SAVJETNIK ] ODGOVOR: Poslodavac nema pravo da se miješa u prava radnika da organizuju sindikat ili vijeće zaposlenika, pa ako oni nisu organizovani, nema ni obavezu konsultovanja. Saglasno članu 14. stav (1) Zakona o radu, radnici imaju pravo, po svom slobodnom izboru, organizirati sindikat, te se u njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata, a takve odredbe sadržavao je i raniji zakon. Saglasno članu 3. Zakona o vijeću zaposlenika ( Službene novine Federacije BiH, broj 38/04), vijeće zaposlenika formira se na prijedlog sindikata ili najmanje 20% zaposlenika od ukupnog broja zaposlenih koji su u radnom odnosu kod poslodavca. PITANJE: U Zakonu o radu se spominju termini prijestupi i povrede (teži i lakši) pa nas zanima koja je razlika između ta dva termina i je li moguće koristiti samo termin povrede? ODGOVOR: Razlika između prijestupa i povrede radne obaveze je ponekad teško odrediv. Npr. nedolazak na posao - povreda radne obaveze, tuča na radnom mjestu - prestup, ali i povreda radne discipline, ukoliko je to propisano pravilnikom. Zbog toga Zakon, vjerovatno, koristi oba termina, koja se međusobno prepliću, ali ih treba koristiti oba, onako kako je Zakon propisao. PITANJE: Imamo radnika koji ima ugovor o radu na određeno vrijeme (ugovor još traje), međutim taj isti radnik je otvorio bolovanje i naveo da je u pitanju povreda na radu, iako se takva povreda ne može dovesti u vezu sa nama jer on po vlastitom kazivanju vuče takvu ozlijedu odranije trenirajući karate (povreda skočnog zgloba i stopala). Niti smo znali da je otvorio takvo bolovanje niti smo popunili ozljedni list, niti se ta stvar može dovesti u vezu sa poslom (niko nam nije tražio da popunimo ozlijedni list, radnik, ljekar i sl. a rok za to je davno prošao). Kako je ljekar mogao zaokružiti u izvještaju o privremenoj spriječenosti za rad - povredu na radu kada nema ozlijednog lista? Možemo li takvog radnika odjaviti kada mu istekne ugovor o radu i šta nam savjetujete? ODGOVOR: Vi morate hitno podnijeti prigovor Kantonalnom zavodu zdravstvenog osiguranja, u skladu sa članom 55. Zakona o zdravstvenom osiguranju ( Službene novine Federacije BiH, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11), prema kojem osiguranik, pravno, odnosno fizičko lice kod kojeg BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 93

93 je osiguranik zaposlen i kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja mogu u roku od 48 sati od saopćenja ocjene uložiti prigovor na ocjenu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana, o kojem rješava ljekarska komisija kantonalnog zavoda osiguranja, sa tim da se rješenje ljekarske komisije smatra konačnim. U slučaju sudskog spora zbog prestanka ugovora o radu danom isteka roka na koji je zaključen, imat ćete odgovarajuću dokumentaciju za dokazivanje da se ne radi o povredi na radu koja je nastala za vrijeme rada kod vas. U protivnom, osim što ga morate zadržati na radu, već mu o svom trošku isplaćujete i naknadu za vrijeme bolovanja. PITANJE: Na osnovu rješenja Centra za socijalni rad jedan naš radnik je imenovan za staratelja sina svoje umrle sestre. S obzirom da se radilo o bolesnoj osobi, koja je i ubrzo umrla, naš radnik je podnio zahtjev za isplatu novčane naknade zbog smrti člana porodice, odnosno člana zajedničkog domaćinstva. Porodičnim zakonom je regulisan institut starateljstva čija je svrha zamjena roditeljskog staranja, odnosno zaštita osobnosti i interesa punoljetnih štićenika, naročito njihovim liječenjem i osposobljavanjem za sasmostalan život i rad. Našim internim pravilnikom o plaćama je definisano da radniku pripada pravo na naknadu u slučaju smrti člana njegove uže porodice u visini tri prosječne plate ostvarene u prethodna tri mjeseca na teritoriji FBiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Pravilnikom je regulisano da se članom uže porodice smatraju bračni drug, djeca, roditelji, kao i unučad bez roditelja ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu (usklađeno sa članom 15. Općeg kolektivnog ugovora). Dakle, pod članom uže porodice nisu navedeni ni staratelji niti usvojioci. Da li će ustanova ispravno postupiti ukoliko odbije zahtjev radnika kao neosnovan jer pravilnikom nije regulisano da staratelji ostvaruju pravo na naknadu? ODGOVOR: Članom 15. stav 3. Opšeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije BiH, br. 54/05 i 62/08) propisano je da se članom uže porodice smatraju: bračni drug, djeca i roditelji, kao i unučad bez roditelja koje zaposlenik izdržava živeći u zajedničkom domaćinstvu. Članom 51. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji FBiH ( Sl. novine FBiH, broj 61/07) propisano je da se novčana naknada u slučaju smrti uposlenika ili člana njegove uže porodice, kao i za slučaj teže invalidnosti uposlenika isplaćuje u skladu sa članom 15. Općeg kolektivnog ugovora. Tek novi Zakon o radu proširije ovo pravo i na usvojioca, ali samo u smislu prava na plaćeno odsustvo u skladu sa članom 53. Zakona. Iz odredaba koje smo naveli, a sa kojima je usklađen vaš pravilnik o radu, usvojiocu nažalost ne pripada ovo pravo. PITANJE: Ukoliko radnik ne iskoristi godišnji odmor u cijelosti do , treba li ga prisilno poslati na preostali GO prije toga roka, treba li ga odbiti od plaće, tj. toplog obroka i prijevoza ili potpisati izjavu da se odriče godišnjeg odmora? Što učiniti? ODGOVOR: Korištenje godišnjeg odmora je pravo i obaveza radnika, a radnik se ne može odreći godišnjeg odmora niti mu se može uskratiti korištenje godišnjeg odmora, odnosno isplatiti naknada. Ove odredbe Zakona o radu su neizmijenjene i u Zakonu o radu ( Službene novine FBiH, br. 43 /99, 32/00 i 29/03 - član 46) i Zakonu o radu ( Službene novine FBiH, broj 62/15 - član 51). Saglasno tome, poslodavac je dužan radniku donijeti rješenje o korištenju godišnjeg odmora iz prethodne godine, koji je radnik dužan iskoristiti do 30. juna godine. PITANJE: Da li odluke koje su donešene na osnovu novog Zakona o radu FBiH ( Sl. novine FBiH, broj 62/15), a posebno odluke koje se odnose na prestanak ugovora o radu u skladu sa članom 94. stav 1. tačke c. i d. istog, proizvode pravno djejstvo, odnosno da li iste ostaju na snazi? Imajući u vidu da je Ustavni sud FBiH donio odluku kojom Zakon o radu proglašava neustavnim, te isti vraća u ponovnu proceduru, molili bismo da nam po mogućnosti u što kraćem roku odgovorite. ODGOVOR: Saglasno presudi Ustavnog suda Federacije BiH, Zakon o radu se ne primjenjuje od dana objavljivanja presude u Službeni novinama Federacije BiH, već mora ići u proceduru donošenja u skladu s Ustavom FBiH, odnosno poslovničkim odredbama. Ugovori zaključeni u momentu važenja Zakona o radu ( Službene novine FBiH, broj 62/15), koji važi dok se ne objavi Presuda Ustavnog suda Federacije BiH, od kojeg se dana više ne primjenjuje, validni su i neosporivi, bez obzira na situaciju koja će nastati. Parlament Federacije BiH treba da da odgovor na pitanja šta će se događati u međuvremenu do ponovnog donošenja zakona o radu po propisanoj proceduri, 94 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

94 kako sa rokovima propisanim za implementaciju, tako i sa situacijom koja nastane vraćanjem primjene Zakona o radu i pravnih odnosa koji nastanu u tom periodu. PITANJE: Da li se radnik koji ima srednju stručnu spremu može rasporediti na radno mjesto sa visokom stručnom spremom i, ako može, da li će mu se plata obračunavati u skladu sa njegovom stručnom spremom (SSS) ili sa stručnom spremom određenom za to radno mjesto (VSS). ODGOVOR: Zakonom o radu nisu utvrđeni uslovi za zasnivanje radnog odnosa, već je to prepušteno poslodavcu i pravilniku o radu, odnosno sistematizaciji poslova. Poslodavac sam odlučuje koja ima radna mjesta i koje uslove treba da ispunjavaju lica na tim radnim mjestima. Ako je za obavljanje poslova propisana VSS onda na tom radnom mjestu ne može raditi radnik sa SSS. PITANJE: Ako je novom sistematizacijom za neko radno mjesto predviđena VSS, a na tom mjestu preko dvadeset godina radi radnik sa SSS da li taj radnik može ostati na svom radnom mjestu, a da se poslodavac u takvoj odluci pozove na godine radnog iskustva na tom radnom mjestu? I šta se događa sa platom, da li se obračunava za stručnu spremu koju radnik ima ili koja je predviđena za to radno mjesto? Odnosno, može li poslodavac radniku koji nema potrebnu stručnu spremu, ali ima dugogodišnje iskustvo umanjiti platu koja je predviđena za VSS za npr. 5% zbog stručne spreme? ODGOVOR: Odgovor je isti kao i za prethodno pitanje, odnosno ako je za obavljanje poslova propisana VSS onda na tom radnom mjestu ne može raditi radnik sa SSS, bez obzira na dugogodišnje iskustvo i sl. PITANJE: Imamo četiri radnika koji su završili VSS ECTS bodova, a u Zavodu su radili na poslovima sa SSS. Bila je nova sistematizacija, urađen interni konkurs i novi ugovori o radu, ali za poslove sa SSS, jer je većina mišljenja da isti radnici moraju prvo obaviti pripravnički staž sa VSS. Međutim, ugovor o obavljanju pripravničkog staža bi trajao godinu dana, a radnici se boje da će izgubiti i radno mjesto na kojem rade, jer im se možda neće ponuditi novi ugovor sa VSS (novom sistematizacijom za sad ima mjesta). Je li u redu da im se ponudi ugovor o obavljanju pripravničkog staža, a da u jedan od članova stavimo da će im se, po okončanom stažu, ponuditi ugovor o radu sa VSS? Je li ta odredba ugovora [ PRAVNI SAVJETNIK ] obavezujuća za svakog direktora (ako dođe do promjene direktora u međuvremenu) Da li se u tom slučaju na njih odnose odredbe za pripravnike (nema GO...)? ODGOVOR: Navedeni radnici, ukoliko postoji potreba za tim stepenom stručne spreme i ako je za rad na tim poslovima propisano polaganje državnog ispita ili pripravničkog ispita, podliježu obavezi obavljanja pripravničkog staža u skladu sa Zakonom o radu i posebnim zakonom kojim je regulisano polaganje ispita. Sa tim radnicima zaključuje se ugovor o radu radi obavljanja pripravničkog staža (ugovor o radu sa pripravnikom) u skladu sa članom 32. Zakona o radu ( Službene novine Federacije BiH, broj 62/15), koji još važi do objavljivanja Presude Ustavnog sud Federacije. Nema smetnji da poslodavac omogući svojim radnicima da obave pripravnički staž i polože stručni ispit radi raspoređivanja na radna mjesta za koja su se obučavali i to se treba navesti u ugovoru o radu, a odredbe ugovora su obavezujuće za poslodavca, bez obzira na promjenu direktora. Pripravnik ima sva prava kao i osali radnici (ugovor o radu), osim što mu je plaća manja (najmanje 70% od plaće utvrđene za radno mjesto za koje se obučava). S obzirom da spominjete zavod nije jasno da li ste upravna organizacija, u kojem slučaju se na vas primjenjuju propisi o državnim službenicima i pripravnicima u državnoj službi (federalni ili kantonalni zakon). PITANJE: Pošto se sada postupa po starom zakonu, zanima me ono pitanje ugovora na dvije godine (po starom), tj. tri godine (po novom zakonu). Sada bi trebao opet važiti sistem po starom, nakon dvije godine neprekidnog rada ugovor prelazi na neodređeno, ali šta s ugovorima koji su potpisani u periodu važenja novog zakona, a prešli su dvije godine? ODGOVOR: Dok ne bude objavljena presuda Ustavnog sudu FBiH primjenjuje se Zakon o radu ( Službene novine Federacije BiH,broj 62/15), a tek onda stari zakon o radu. Za ugovore koji su potpisani u vrijeme važenja novog zakona, a prešli su dvije godine ne može se primijeniti stari zakon o radu, ali ako ne želite da pređu tri godine, napravite pauzu po zakonu koji u tom momentu bude važio. PITANJE: Za vrijeme ratnih djejstava lice je proglašeno nestalim, da bi se dana njegovi ostaci pronašli u masavnoj grobnici. Da li zaposlenica u ovom slučaju ima pravo na novčanu BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 95

95 naknadu u slučaji smrti roditelja, kao i dane plaćenog odsustva? ODGOVOR: Ukoliko zaposlenica nije ranije putem suda proglasila lice umrlim, ono se smatra umrlim nakon identifikacije. U tom slučaju zaposlenica ima pravo na naknadu i dane plaćenog odsustva. PITANJE: Za ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto direktor podrške da li je potrebna, prije potpisivanja zvaničnog ugovora, odluka o imenovanju direktora sa mandatnim periodom, s obzirom da isti nije ovlašteni potpisnik već rukovodilac tog sektora. ODGOVOR: Zavisno od toga ko imenuje direktora podrške, zavisi zaključivanje ugovora. Ako ga ne imenuju ni direktor ni izvršni direktor već neki drugi organ, onda se ne treba čekati imenovanje direktora i izvršnog direktora. Ovo pitanje treba biti regulisano vašim aktima, statutom ili pravilnikom o radu ili osnivačkim aktom. PITANJE: Ako zaposlenik koji radi u smjeni, a godišnji odmor se završava sa petkom, da li je njegov prvi radni dan poslije odmora subota ili se računa da isti dolazi u ponedjeljak? Kakav god bude odgovor, molim da pokušate navesti na osnovu kojeg člana i zakona ste uputili odgovor. ODGOVOR: Poslodavac svojom odlukom određuje rad u smjenama. Radnik koji radi u smjeni ne koristi uvijek sedmični odmor subotom i nedjeljom. Ako je njegova smjena pala u subotu, nakon godišnjeg odmora koji je završio u petak, nema nikakvog razloga da ne radi u subotu, a dan sedmičnog odmora koristi kako je to propisano za rad u smjenama. Zakon o radu propisuje preraspodjelu radnog vremena i prepušta poslodavcu da ga organizuje kako mu odgovara, pod uslovima iz člana 39. Zakona o radu. PITANJE: Kako urediti povrede radnih obaveza? Naš Dom zdravlja je Pravilnikom o radu utvrdio šta su lakše i teže povrede radne obaveze. Kako postupiti u slučaju lakših povreda, a kako u slučaju težih povreda? Da li je ustanova u obavezi formirati komisiju koja će odlučivati o prednjem ili o tom odlučuje direktor? Da li ustanova / direktor treba imati i mišljenje sindikata u slučaju povreda radnih obaveza? Koje kazne primjeniti u slučaju lakših povreda, a koje u slučaju težih? ODGOVOR: Zakonom o radu propisano je da se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju se vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza, a u slučaju da pravno lice nije obavezno da donese pravilnik o radu, onda se utvrđuju ugovorom o radu. Pravilnikom o radu trebate regulisati i postupak u slučaju povreda obaveze. U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku dostaviti pisano upozorenje, koje sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se radnik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca. Pri tom se misli na bilo koji lakši prijestup ili povredu obaveza, a ne neki drugi lakši prijestup ili povredu obaveza. Ove odredbe su neposredno propisane u članu 97. st. (2) i (3) Zakona o radu, pa ih ne morate prepisivati, već se pozvati na njih. Pri tome ćete pravilnikom o radu propisati da se vodi evidencija pismenih opomena i čuva šest mjeseci, nakon čega se uništava i smatra se da radnik nije počinio lakšu povredu. U slučaju težih prijestupa ili težih povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos, poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku bez obaveze poštivanja otkaznog roka, i to u roku od 60 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz, ali najduže u roku od jedne godine od dana učinjene povrede. U ovom slučaju poslodavac je dužan omogućiti radniku da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret omogućiti radniku odbranu. Ovaj postupak propisuje poslodavac pravilnikom o radu na način kako on želi, npr. kako slijedi: Dostavlja pismeno u kojem radnika obavještava da je počinio teži prijestup ili težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos, te da će mu iz tih razloga otkazati ugovor o radu, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, te ga poziva da se pismeno ili usmeno na zapisnik izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret, iznese svoju odbranu ili predloži svjedoke ili materijalne dokaze da nije počinilac težeg prijestupa, odnosno povrede radne obaveze, u roku od npr. osam dana od prijema pismena. U pismenu se mora navesti koja je povreda, kako je učinjena i zašto poslodavac smatra da se radi o težoj povredi za koju je on odgovoran. Poslodavac ovlašćuje neko službeno lice ili formira komisiju da provede postupak saslušanja radnika, svjedoka, prijem dokaznog materijala i sl., kad radnik dođe da da izjavu na zapisnik ili ako predloži 96 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

96 materijalne dokaze, svjedoke i sl. Nakon provedenog postupka, o čemu se vodi zapisnik, čuvaju dostavnice i sl. u skladu sa ZUP-om, ovlašteno službeno lice ili komisija iznosi svoj stav rukovodiocu i predlaže ili da se ugovor o radu raskine (rješenje o raskidanju, sa poukom o pravu na prigovor u roku od 30 dana od prijema rješenja - član 114. Zakona o radu) ili da se postupak završi utvrđivanjem (rješenjem) da radnik nije počinio težu povredu. Članom 23. Zakona o vijeću zaposlenika ( Službene novine Federacije BiH, broj 38/04) propisano je da se prije donošenja odluke značajne za prava i interese radnika poslodavac obavezno konsultuje sa vijećem zaposlenika o namjeravanoj odluci, a naročito kada se radi o, između ostalog, otkazu radniku. Članom 24. propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci iz člana 23. ovog zakona dostavljaju vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke. Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana dostavljanja podataka iz stava 1. ovog člana o namjeravanoj odluci dostavlja primjedbe i prijedloge kako bi rezultati konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane odluke. Ako se vijeće zaposlenika ne izjasni o namjeravanoj odluci poslodavca u roku iz stava 2. ovog člana, smatra se da nema primjedbi i prijedloga. Odluka poslodavca donesena suprotno odredbama ovog zakona o obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika ništavna je (član 25). Članom 31. stav 3. propisano je da, ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se, na osnovu ovog zakona, odnose na vijeće zaposlenika. PITANJE: Naš je radnik, koji je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i po osnovu istog raspoređen na radno mjesto tehničar, u međuvremenu završio ekonomski fakultet i želi da se isproba u radu u ekonomskoj struci. Ukoliko, podnese zahtjev za sporazumni prekid radnog odnosa po osnovu postojećeg ugovora o radu na neodređeno vrijeme, uz istovremeno molbu da mu se omogući stručno osposobljavanje za rad u ekonomskoj struci u okviru našeg preduzeća zaključivanjem ugovora sa pripravnikom ili ugovora o probnom radu (nije se još odlučio za formu), da li mi kao poslodavac pravimo kakvu povredu za slučaj da taj radnik ne zadovolji na tom novom radnom mjestu i ne produžimo mu radni odnos nakon isteka ugovora sa pripravnikom ili ugovora o probnom radu, jer mu prestaje radni odnos? Odnosno, imamo li mi obavezu, za slučaj da ne zadovolji, da ga vratimo na staro radno mjesto tehničara? I da li u ovom slučaju, npr. kod dužine [ PRAVNI SAVJETNIK ] trajanja probnog rada primjenjujemo novi Zakon o radu FBiH, iz godine, koji je poništen presudom Ustavnog suda FBiH ili stari zakon o radu ( Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03)? ODGOVOR: Zakonom o radu propisano je da, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom. Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo (član 32. st. 1. i 2). S obzirom da se pripravnički staž obavlja na radnom mjestu koje je sistematizovano kod poslodavca, a ne na nekom neidentifikovanom poslu, ugovor o radu sa pripravnikom može se zaključiti radi osposobljavanja za samostalan rad na tom konkretnom radnom mjestu. Zato smo mišljenja da se s ovim radnikom može zaključiti ugovor o radu u svojstvu pripravnika, a ne ugovor o radu sa probnim radom, osim ako se za to radno mjesto ne traži nikakvo radno iskustvo, što je neuobičajeno. Naime, za svako radno mjesto u sistematizaciji se uglavnom traži prethodno radno iskustvo u određenom trajanju, a to radnik koji je tek stekao VSS nema. U pogledu pitanja da li imate obavezu da radnika, ako ne zadovolji ponovo vratite na ranije radno mjesto, a koji želi da raskine ugovor o radu radi zaključivanja ugovora o pripravničkom radu, tu obavezu nemate, a od poslodavca zavisi da li će sa njim ponovo zaključiti ugovor o radu na njegovom ranijem radnom mjestu SSS. Na pitanje odgovorila: Ljiljana Ćehajić, dipl. iur. PITANJE: Kako obračunati doprinose na naknadu uposleniku koji je zaposlen u našoj ustanovi (ostvaruje plaću po osnovu nesamostalnog rada), za dodatnu naknadu predviđenu posebnim projektom? Naknada se odnosi na uposlenikov angažman u projektu koji je naša ustanova, kao nosilac aktivnosti, imala sa dva vanjska učesnika (jedno pravno lice i međunarodna organizacija), a za koji je budžet obezbijedila međunarodna organizacija. Pitanje se odnosi na način obračuna doprinosa, tj. da li takav angažman uposlenika smatrati povremenom samostalnom djelatnošću i obračunati tzv. male doprinose (6% za zdravstvo, 4% PIO, posebne naknada za zašt. od nesreće, opća vodna naknada) i porez na dohodak, ili je u skladu sa BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 97

97 napomenom iz Stava FMF-a broj: /08 od godine, potrebno obračunati pune doprinose i porez kao za plaću. Uposlenik je bio angažovan i u radno i dijelom izvan radnog vremena u ovom projektu i ostvario je kod nas i redovnu plaću u mjesecu angažmana na predmetnom projektu. Zadaci iz projekta su i redovni zadaci koje inače uposlenik obavlja. (Stav FMF-a broj: /08 od godine. Ovim stavom je omogućen (u posebnim slučajevima) obračun i isplata poreza na dohodak i doprinosa za isplatu dohotka zaposlenicima po osnovu ugovora o djelu i rješenju i za rad u komisijama, na način predviđen za druge samostalne djelatnosti (4% PIO i 6% zdravstvo). Prema navedenom stavu, naknade koje se odnose na povremene samostalne djelatnosti, kao što su: djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudaca i delegata i druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost van redovnog radnog vremena (učešće u radu komisija, radnih grupa i sl. za koje se posebnim rješenjem ili ugovorom o djelu utvrđuje i isplaćuje posebna naknada), bez obzira da li angažovanom licu naknadu isplaćuje poslodavac kod kojeg se to lice nalazi u stalnom radnom odnosu ili drugo pravno ili fizičko lice, podliježu obavezi obračunavanja i plaćanja doprinosa iz osnovice za osnovno zdravstveno osiguranje na teret osiguranika po stopi od 4%, obavezi plaćanja akontacije poreza na dohodak po stopi od 10% doprinosa za PIO na teret poslodavca po stopi od šest odsto. Međutim, prema Napomeni Stava FMF-a, o kome je riječ, naknade koje poslodavac isplaćuje zaposleniku za njegovo angažovanje izvan redovnog radnog vremena na poslovima koji imaju karateristike nesamostalne djelatnosti ili pretežno karakteristike nesamostalne djelatnosti (npr. poslovi koji se obavljaju i u redovno radno vrijeme, ali za koje se zbog određenog roka za njihovo izvršavanje dodatno moraju uposliti zaposlenici i izvan redovnog radnog vremena produženi rad), zatim naknade koje poslodavac isplaćuje zaposleniku za njegovo učešće u raznim komisijama u vezi sa radnim ciklusom (disciplinske komisije, komisije za popis robe i/ili inventara i sl.) bilo da se izvršavaju u radno vrijeme ili izvan redovnog radnog vremena, smatrat će se oporezivim prihodom po osnovu nesamostalne djelatnosti iz člana 10. stav 2. tačka 3 i oporezivat će se na način propisan članom 27. Zakona o porezu na dohodak.) ODGOVOR: Prema Vašim navodima, očigledno je da je radnik koji je angažiran na projektu vaš radnik i da je taj projekat radio i u radno vrijeme i van radnog vremena (prekovremeni rad). Isto tako je činjenica da taj projekat nije obezbjedio radnik već poslodavac pa stoga nema niti jednog jedinog osnova da se radniku angažiranom za poseban projekat plate tzv mali doprinosi. Radniku treba da obračunate pune doprinose i da mu priznate pravo na prekovremeni rad u skladu s Opštim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. Stav MF je jasan i ne kosi se sa zakonom jer sve što je vezano za radni ciklus a obavlja radnik tog preduzeća ima karakter plate. PITANJE: Radnik je bio zaposlen na pola radnog vremena samo u periodu Nije ostvarivao ostatak sati kod drugog poslodavca. Porezi i doprinosi su uplaćivani na četiri sata dnevno, odnosno 20 sati sedmično. Doprinosi su uplaćivani na sljedeće iznose: Koliko iznosi osnovica za obračun i uplatu MJESEC FOND MJESECA NAJNIŽA BRUTO PLATA (FOND X 2,97) OSTVARENI SATI RADA KOD POSLODAVCA BRUTO IZNOS KOJI JE UPLAĆEN NA NEPUNI FOND RAZLIKA SEPTEMBAR 165,00 490,05 88,00 514,18 24,13 OKTOBAR 165,00 490,05 88,00 488,92-1,13 NOVEMBAR 157,50 467,78 84,00 466,69-1,09 DECEMBAR 172,50 512,33 92,00 511,14-1,19 JANUAR 157,50 467,78 84,00 466,69-1,09 doprinosa na nepuno radno vrijeme: 98 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

98 a) Da li je osnovica puni fond sati rada tog mjeseca X najniža satnica u FBiH (2,97 bruto)? b) Da li je osnovica puni fond sati rada tog mjeseca X satnica radnika koja je ugovorena ugovorom o radu između poslodavca i radnika? c) Da li je osnovica nepuni fond sati rada koji je radnik ostvario tog mjeseca X satnica radnika ugovorena ugovorom o radu? ODGOVOR: Prema članu 7. Zakona o doprinosima, osnovicu čini... PLAĆA RADNIKA... što bi u ovom slučaju bio pun fond sati rada tog mjeseca x satnica radnika koja je ugovorena. Činjenica je da ste uplaćivali iznose prema najnižoj brutosatnici, što je sasvim u redu, ali treba imati na umu odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o primjeni poreza na dohodak da se doprinosi plaćaju na puno radno vrijeme bez obzira na koliko je vremena radnik prijavljen. Dakle, potpuno je jasno da treba odvojiti isplatu primanja koja ide prema radniku (ono što je ugovoreno) i obaveze za doprinose koje propisuje Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dohodak (da se doprinosi plaćaju na puno radno vrijeme bez obzira na koliko je radnik vremena prijavljen i da je osnovica za obračun doprinosa ugovorena plaća). PITANJE: Da li možemo zadržati minuli rad 0,6% u dogovoru sa direktorom firme i kada se usvoji kolektivni ugovor, gdje je rečeno da je minuli rad 0,4%? ODGOVOR: Naravno, sa direktorom društva svakako pravite menadžerski ugovor tako da nema nikakve prepreke da istom priznate minuli rad od 0,6% dok ostalim uposlenicima možete priznati 0,4% na minuli rad. U svakom slučaju, radnicima možete davati veća prava, ali ne možete manja prava i isto tako ne možete jednom radniku priznati procenat staža po stopi od 0,4% a drugom 0,6%. Dakle, morate svim radnicima dati jednak procenat na radni staž, sa tim da isti ne može biti manji od 0,4%. Pod pojmom radnik direktor društva se ne podrazumijeva tako da on može imati veći procenat na minuli rad u odnosu na ostale zaposlene. PITANJE: Interesuje nas da nam se pojasni i dostavi informacija o tome koji tereti doprinosa idu na teret poslodavca, a koji na teret radnika, i kako se i po čemu obračunavaju i da li se svi iskazuju na platnoj listi? [ PRAVNI SAVJETNIK ] ODGOVOR: Članom 4. stav 2. Zakona o doprinosima ( Službene novine FBiH, br. 35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08) definirano je šta su doprinosi, ali i i ko ih plaća, pa se shodno navedenom članu doprinosi obračunavaju i plaćaju: 1. iz ličnih primanja i drugih prihoda osiguranika; 2. na isplaćena lična primanja na teret poslodavca. Dakle, jedan dio doprinosa obračunava se iz ličnih primanja osiguranika (radnika), a drugi dio na teret poslodavca. Visinu maksimalnih stopa definiše član 10. navedenog zakona i iz navedenog člana potpuno je jasno da su ukupni doprinosi koje plaća radnik (iz plaće radnika) 31%, a isti se sastoje od 17,00% za penzijsko i invalidsko osiguranje, 12,50% za osnovno zdravstveno osiguranje i 1,50% za osiguranje od nezaposlenosti. Druga vrsta doprinosa su doprinosi na teret poslodavca i njihova ukupna stopa je 10,50% i isti se sastoje od: 6,00% za penzijsko i invalidsko osiguranje, 4,00% za osnovno zdravstveno osiguranje i 0,50% za osiguranje od nezaposlenosti; Osnovica za obračun doprinosa se vrši sukladno članovima 6. od tačke 1 do tačke 10, kao i tačke 12 istog člana, i 7. kad su u pitanju doprinosi na teret radnika i članom 6. od tačke 1 do tačke 10 i tačke 12, kao i članu 8. kad su u pitanju obračuni doprinosa na teret poslodavca. Samu formulu za pretvaranje netoprimanja u osnovicu za obračun doprinosa definisao je član 49. Zakona o porezu na dohodak i prema toj formuli koeficijent pretvaranja netoiznosa u bruto iznos iznosi 1, Drugim riječima da biste dobili osnovicu za obračun doprinosa na platu koja se neto isplaćuje navedeni iznos množite sa koeficijentom i dobijete brutoplaću uposlenika. Naravno, koeficijent za izračun po osnovu ugovora o djelu i autorskog honorara je drugačiji. Zakon nije propisao da se doprinosi koje plaća poslodavac moraju iskazati na platnoj listi, ali se obavezno na platnoj listi moraju iskazati doprinosi koji padaju na teret radnika (pogledajte GIP i MIP obrasce pa ćete vidjeti da su u GIP obrascu iskazani samo doprinosi na teret radnika dog su u MIP obrascu u drugom dijelu iskazani obrasci za radnika, a u trećem dijelu koje plaća poslodavac za sve radnike). PITANJE: Šta se dešava sa porezom od 10% koji ide na teret radnika, kako se on obračunava, iskazuje i koja je tu uloga poslodavca, da li on plaća isti, ali od netoplate radnika umanjuje pri isplati? Npr. dogovoreno je plata od 1000 KM, poslodavac nakon umanjenja svih brutodoprinosa plati i 10% za radnika i onda neto iznosi umanjeno za porez, iako su poslodavac i radnik dogovorili BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 99

99 neto 1000 KM. [ PRAVNI SAVJETNIK ] ODGOVOR: Vaše pitanje je nejasno jer se ne vidi da li ste se sa radnikom dogovorili da je riječ o netu prije oporezivanja ili o netu nakon oporezivanja. No, bez obzira na dogovor porez uvijek pada na teret radnika, ali ga obustavlja i isplaćuje poslodavac u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak. Međutim, ako ste se dogovorili o plati od KM prije oporezivanja logično je da se ta plata umanji za iznos poreza, ali ako ste se dogovorili o plati od KM nakon oporezivanja logično je da radniku isplatite platu u navedenom iznosu, a porez vi platite. Koliki će biti porez ovisi od koeficijenta odbitka, a osnovni koeficijent je 300 KM osnovice ili 30 KM poreza. U konkretnom slučaju, na iznos za isplatu od KM platili biste sljedeći porez 1.000*1,5255 i dobili bi brutoplatu uposlenika u iznosu od 1.525,50. Od tako dobijenog iznosa oduzmete doprinose na teret radnika koji u konkretnom slučaju iznose 510,75. Sada dobijete osnovicu za obračun poreza koja iznosi 1.525,50-510,75 = 1.014,75 KM, od ovog iznosa odbijete 300 KM osnovnog koeficijenta i dobije se oporeziv iznos od 1.017, = 717,75 pa onda navedeni iznos množite sa 10% i dobije se da je porez 71,75 KM. Naravno, ovoliko poreza dobijete da platite ako radnik nema žene, djece i drugih članova domaćinstva na koje ima još prava na odgovarajući koeficijent, a sve kako je regulisano Zakonom o porezu na dohodak. Bilo kako bilo, porez pada na teret radnika, ali je bitnije kako ste se sa radnikom dogovorili oko isplate, tj. da li je isplata ugovorena prije oporezivanja ili nakon oporezivanja iznosa kojeg radnik treba da primi na ruke. PITANJE: Na koji se način plaća iskazuje u ugovorima, da li u bruto- ili netoiznosu? Kod ugovora koje sam imao bilo je da bude netoili brutoiznos ili ne bude ništa nego posebnim rješenjem se iskaže plaća. Stoga molim pojašnjenje za ovo, a prema članu 49. Zakona o porezu na dohodak. ODGOVOR: Članom 10. Zakona o porezu na dohodak ( Službene novine FBiH, br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13) definisano je da se prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra brutoplaća. Prema ovoj odredbi, potrebno je ugovarati sa radnikom brutoplatu i ovaj vid ugovaranja brutoplate bilo se dužno uskladiti od godine. Međutim, u ugovoru o radu može da stoji i bruto- i netoiznos koji se radniku isplaćuje. Odredba člana 49. Zakona o porezu na dohodak kojeg spominjete vezana je za pretvorbu netoiznosa u brutoiznos, a kako je to pojašnjeno u odgovoru na prethodno pitanje. PITANJE: U kojem slučaju poslodavac može da isplati najnižu plaću radniku i čime je isto regulisano kao uporište i pravni osnov? ODGOVOR: Prema članu 7. Opšteg kolektivnog ugovora, osnovna plaća je najniža plata koju poslodavac mora isplatiti radniku za puno radno vrijeme. Iz ovakve formulacije proizlazi da se radniku isplaćuje onoliko osnovne (najniže) plaće koliko je proveo stvarno sati na radu, tako ako je proveo 10 sati u mjesecu na poslu isplaćuje mu se plata za 10 sati i tako dalje. Međutim, odredbom člana 7. Zakona o doprinosima poslodavac doprinose obračunava i plaća kao da je radnik radio puno radno vrijeme u tom mjesecu. Dakle, može se radniku isplatiti plata za onoliko sati rada koliko je proveo na poslu, ali mu se doprinosi plaćaju i obračunavaju kao da je radio puno radno vrijeme. PITANJE: Po kojem zakonu poslodavac može da donese odluku u vezi s isplatom destimulacije radniku za loše rezultate u periodu koji je obavljao zadatke, kao što je zakonom o radu propisan stimulativni dio? Potreban nam je pravni osnov za destimulaciju, da se kao takva propise. ODGOVOR: Prema važećem zakonu o radu, radniku ne možete obustaviti isplatu plate po osnovu destimulacije (ona u konkretnom slučaju ima karakter potraživanja od radnika) jer zakon zabranjuje bilo kakvu obustavu iz plaće po osnovu potraživanja poslodavca od radnika ako radnik za tu obustavu nije dao pismenu saglasnost. PITANJE: Pojasnite Zakon o turističkim članarinama, jer nas Turistička zajednica tuži zbog neplaćanja članarine za i godinu, a sami ne znamo da li smo u obavezi plaćanja zbog neusklađenog Zakona o turističkoj naknadi. Ima li neki osnov da osporavamo tužbu? ODGOVOR: Ustavni sud je proglasio Zakon o turističkim zajednicama neustavnim pa u tom smislu Vas može turistička zajednica tužiti, ali će taj spor izgubiti jer nema pravnog osnova za naplatu tog potraživanja. Opšte pravilo je da za ono što ste platili nemate pravo na refundaciju zbog proglašavanja zakona neustavnim, a ako niste platili tada nemate obavezu da isto potraživanje platite jer je u međuvremenu zakon proglašen neustavnim. Jednostavno je pravilo: što ste platili, platili ste, 100 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

100 a ako niste platili niste ni u obavezi. Međutim, Porezna uprava ima instrukciju da proba naplatiti sva potraživanja po osnovu turističke zajednice do godine mada je ista svjesna da će takav nalog na sudu pasti. PITANJE: Ustavni sud FBiH je godine donio presudu o ustavnosti Zakona o turističkim zajednicama i promicanju turizma u FBiH ( Sl. novine FBiH, br. 19/96 i 28/03). U članu 2. dispozitiva presude Ustavni sud je odredio prijelaznu mjeru kojom daje Parlamentu FBiH da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude u Službenim novinama zakonom uredi materiju koja je regulirana osporenim Zakonom, do kada se isti ima primjenjivati. Iz istog proizlazi da se sporni Zakon može primjenjivati narednih šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u Službenim novinama. Stoga smatramo da je osnov potraživanja naknada turističkih zajednica utemeljen na osnovu spornog zakona sve do godine kada je istekao rok za izmjene zakona od strane Parlamenta FBiH. Na osnovu svega navedenog, molimo stručni odgovor kako bismo utvrdili svoj stav oko pravnog osnova naplate naknada turističke zajednice. ODGOVOR: Vaš stav bi bio ispravan da je riječ o Zakonu koji je prestao da važi jer je usvojen novi zakon. Međutim, ovdje to nije slučaj već je taj zakon proglašen neustavnim. Ustavni sud je svojom presudom dao mogućnost Parlamentu da isti izmijene u roku od šest mjeseci, a taj rok je prošao pa je Ustavni sud konstatirao da nije postupljeno po toj presudi. Drugim riječima, da je Parlament u roku od šest mjeseci izvršio usklađivanje Zakona o turističkim zajednicama obaveza uplate i obračuna članarine bi bila nastavljena bez obzira što je zakon proglašen neustavnim. Kako nije usklađen u roku od šest mjeseci prestao je i pravni osnov za naplatu članarine za turističku zajednicu, a svaka naplata po takvom propisu bi bila neustavna. Dakle, ovdje nije riječ o izmjenama (prestanku) zakona po parlamentarnim procedurama pa da se primjenjuje princip da zakon važi do njegovog trajanja, već je riječ o oglašavanju zakona neustavnim pa su ova dva pravna osnova sama po sebi i različita. I dalje sam stava da se ne može naplatiti neka obaveza koja je proglašena neustavnom pogotovo što Porezna uprava ima instrukciju da obavezu po osnovu turističke zajednice naplaćuje zaključno sa godinom i imajući u vidu činjenicu da u predzadnjem pasusu Presude koju navodite stoji mogu, a ne da se primjenjuje, pa potpuno je jasno da ovu mogućnost Parlament nije koristio. [ PRAVNI SAVJETNIK ] PITANJE: Koja je najniža netoplaća u FBiH, odnosno satnica, te način računanja iste? ODGOVOR: Za sada najniža netosatnica je 1,95 KM, odnosno 2,05 KM s uključenim porezom, dok je najniža brutosatnica 2,97 KM po opštem kolektivnom ugovoru, a prema odluci Vlade najniža brutosatnica je 3,26 KM i koja je na snazi od godine. Prema Opštem kolektivnom ugovoru, u brutosatnicu su uključeni doprinosi na platu, doprinosi iz plaće i porez na dohodak. Iznos plaće se obračunava na fond sati koje je radnik proveo na poslu (čl. 7. i 8. Opšteg kolektivnog ugovora). Navedene iznose definira stari Opšti kolektivni ugovor čiju važnost je produžila Vlada svojom odlukom od prije 10-tak dana za još 90 dana. Sa druge strane svi znamo informaciju da je Ustavni sud oglasio novi Zakon o radu neustavnim, ali odluka još uvijek nije objavljena u Službenim novinama. S obzirom na odluku Vlade, stava sam da bi trebalo primjenjivati iznose koji su navedeni u prvom dijelu odgovora kad je riječ o najnižoj satnici. PITANJE: ZU Dom zdravlja svoje zaposlenike (doktore medicine i stomatologije), u skladu sa Planom specijalizacija i Odlukom Federalnog ministarstva zdravstva, šalje na stručno osposobljavanje - specijalizacije. Zaposlenicima se za vrijeme obavljanja specijalističkog staža isplaćuje naknada na ime odvojenog života u skladu sa Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu u visini 50% prosječne plaće u FBiH za svaki mjesec proveden na specijalizaciji. Da li se ta naknada smatra prihodom od nesamostalne djelatnosti u skladu sa čl. 14. i 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak ili ima tretman plaće, što podrazumijeva plaćanje poreza na dohodak i svih propisanih punih doprinosa? ODGOVOR: Ako navedeni iznos isplaćujete kao naknadu za odvojeni život to se ne smatra prihodom pod uvjetom da istu naknadu isplaćujete u maksimalno dozvoljenom poreskom rashodu. Drugim riječima, ako iznos od 50% plate koju isplaćujete prelazi maksimalni porezno dozvoljeni iznos koji možete isplatiti po osnovu odvojenog života tada na iznos iznad poreskog maksimuma plaćate porez kao da je riječ o plaći, odnosno koristi (tzv. velike doprinose obračunavate). PITANJE: Prema Zakonu o porezu na dohodak FBiH postoji mogućnost da platu umjesto poslodavca isplati drugo lice (član 10. stav 2. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 101

101 tačka 2). Zanima me da li je to izvodljivo u praksi i na koji način? Je li dolaze u obzir neki cesijski ugovori ili...? ODGOVOR: Činjenica je da Zakon o porezu na dohodak daje mogućnost isplate plaće putem trećeg lica. Shodno ovom, kao i odredbama ZOO, moguće je zaključiti cesiju. Ono o čemu morate voditi računa je to da cesija mora biti potpisana i od strane radnika (ZOO daje mogućnost da se dužnik ne pita prilikom potpisivanja cesije, ali isto tako precizirani su i izuzeci te mogućnosti), kao i o tom da u jednom članu definirate da se sa danom potpisivanja cesije smatra da je obaveze prema radniku u cjelosti ispunjena. Naravno, ovo potraživanje možete raditi putem cesije (prenosa potraživanja) asignacije (isto kao cesija, sa tim da je provodiva kad se izvrši uplata po istoj) ili ugovorom o otkupu potraživanja (ovim ugovorom radnik može prodati svoja potraživanja trećem licu i Vas obavijestiti kome ste sad dužni po tom ugovoru). Na pitanja odgovaro: dr. sc. Edin Mehić PITANJE: Zaposlenik plaća alimentaciju za dijete. Do kada je obavezan plaćati alimentaciju za dijete s obzirom da u rješenju od Suda nema ograničenja plaćanja iste? ODGOVOR: Bez obzira što u presudi suda nije ograničeno plaćanje alimentacije, roditelj je, prema Porodičnom zakonu FBiH, obavezan plaćati izdržavanje do 26. godine djeteta, ako se nalazi na redovnom školovanju. Ako dijete, nakon završene srednje škole, ne nastavi školovanje, REDOVNO, roditelj plaća izdržavanje sve dok ne završi srednju školu. Međutim, roditelj koji plaća alimentaciju nakon što prestane redovno školovanje djeteta, mora podnijeti tužbu radi izmjene odluke suda o izdržavanju, a kojom odlukom će sud utvrditi da su prestali uslovi za plaćanje alimentacije. Na pitanje odgovorila: Gordana Stojaković, sudinica 102 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

102 RADNI ODNOSI ZAKON O RADU RS PITANJE: Preduzeće ima dva radnika i da li je neophodno da poslodavac donese akt o procjeni rizika i pravilnik o zaštiti na radu? Takođe, da li poslodavac mora angažovati ovlaštenu organizaciju za vođenje poslova ZNR iako nema radnih mjesta sa povećanim rizikom? ODGOVOR: Poslodavac mora da izvrši procjenu rizika i za dva radna mjesta, ali ako se radi o dva radnika i jednom radnom mjestu procjena se vrši kao grupisano radno mjesto, tj. samo procjena rizika jednog radnog mjesta. Ovo preduzeće sa dva zaposlena nema obavezu da donosi pravilnik o zaštiti na radu. Budući se iz pitanja ne vidi kojom se djelatnošću bavi poslodavac, ali sa dva zaposlena, on ne mora imati zaključen ugovor s ovlaštenom organizacijom, ali bi bilo dobro da ovlaštena organizacija vremenom kod poslodavaca dođe i pregleda elektroinstalacije, gromobranske, izvrši obuku radnika iz oblasti ZNR. PITANJE: Ukoliko je poslodavac pristupio izradi akta o procjeni rizika, a isti neće biti završen u roku od šest mjeseci, koje mjere zaštite i na osnovu čega može npr. skratiti radno vrijeme i produžiti pauzu za zaposlene na čijim radnim mjestima postoje štetnosti koje narušavaju zdravlje zaposlenih? U slučaju da nema akta, na osnovu čega se na određenim radnim mjestima mogu primijeniti mjere zaštite za uposlene? ODGOVOR: Poslodavac je dužan da primijeni sve mjere zaštite na radnom mjestu kako bi zaštitio zdravlje radnika, iako postoje radna mjesta na kojima i kad se primjene sve mjere zaštite i zdravlja na radu štetnosti i opasnosti i dalje postoje i doprinose uništavanju zdravlja radnika. Akt o procjeni rizika je obaveza za sve poslodavce, ali ako se isti u vašem slučaju neće uraditi u periodu od šest mjeseci vi nemate osnova da proizvoljno utvdite pojedina radna mjesta kao radna mjesta sa povećanim rizikom i na osnovu čega biste izvršili skraćenje radnog vremena. Radno vrijeme se može skratiti na prijedlog licencirane institucije koja vrši procjenu rizika kada utvrdi da je to radno mjesto sa povećanim rizikom gdje predlaže skraćenje radnog vremena i to najviše do 10 časova sedmično, odnosno dva časa dnevno. Ovo skraćenje se smatra punim radnim vremenom i poslodavac vrši uplatu doprinosa za radnika kao da radi osam časova dnevno, a ne šest časova dnevno. Na osnovu prijedloga iz akta o procjeni rizika da se radi o radnom mjestu sa povećanim rizikom, poslodavac se obraća Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite koje donosi rješenje o skraćenju radnog vremena na tom radnom mjestu za tog radnika koji radi na tom radnom mjestu. PITANJE: Koje zdravstvene ustanove imaju licencu za obavljanje periodičnih ljekarskih pregleda, pored Zavoda za medicinu rada? Da li je to objavljeno u Službenom glasniku? ODGOVOR: Za obavljanje periodičnih ljekarskih pregleda u RS, pored Zavoda za medicinu rada i sporta Banja Luka, ima još 11 privatnih specijalističkih ambulanti medicine rada koje obavljaju iste poslove i nalaze se na sajtu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. PITANJE: Na koju se najnižu platu može prijaviti radnik sa visokom stručnom spremom (dipl. ing. el.)? ODGOVOR: Odredbama ZOR nije propisana najniža plata na koju se može prijaviti radnik sa VSS, odnosno nije propisana vrsta stručne spreme na koju se ista odnosi. Članom 128. ZOR propisano je da se najniža plata isplaćuje za puno radno vrijeme i prosječno ostvarene rezultate radnika u skladu sa aktima poslodavca, kao i da se najniža plata isplaćuje radniku samo kada je iznos plate radnika, obračunate u skladu s ovim zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu, ispod iznosa najniže plate iz stava 1. ovog člana. U skladu sa trenutno važećim Opštim kolektivnim ugovorom (do ) i Odlukom o najnižoj plati ( Službeni glasnik RS, broj 38/10), najniža plata u Republici Srpskoj iznosi 370 KM (osim za tekstilnu BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 103

103 industriju). [ PRAVNI SAVJETNIK ] Na pitanja odgovarala: Vladislava Tadić, dipl. pravnik PITANJE: Ako radnik koji je ostvario pravo na penziju sa navršenih 65 godina života i minimalno 15 godina staža nastavi da radi kod poslodavca bez prekidanja, po osnovu važećeg ugovora o radu, da li poslodavac može imati nekakve posljedice što mu nije uručio rješenje o ispunjenju uslova za penziju? ODGOVOR: Radnopravni status radnika (zasnivanje radnog odnosa, prestanak ugovora o radu) regulisan je Zakonom o radu, dok je pravo na penziju lično pravo i postupak za ostvarivanje prava, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, pokreće se na zahtjev osiguranika. Odredbom člana 87. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 134/11, 82/13 i 103/15) propisano je da se pravo na penziju obezbjeđuje nakon prestanka osiguranja, a stavom 2. istog člana je propisano da se osiguraniku iz čl. 12, 13. ili 14. Zakona (osiguraniku samostalnih djelatnosti, osiguraniku vjerskom službeniku i osiguraniku poljoprivredniku) pravo na penziju obezbjeđuje i bez prestanka osiguranja što znači da bi podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju, ne mora mu prestati osiguranje. Poslodavac ne donosi radniku rješenje o ispunjavanju uslova za penziju, već rješenjem odlučuje o razlozima prestanka radnog odnosa radnika, u skladu sa odredbama Zakona o radu. PITANJE: Prestanak radnog odnosa sa navršenih 65 godina života i 15 godina staža. Šta je s uslovom od 40 godina staža i 35 godina za žene (kada se stekne ovaj uslov prije od godina starosti)? ODGOVOR: Odredbom člana 175. stav 1. tačka 2) Zakona o radu propisano je da radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, dok su Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju definisani potrebni kumulativni uslovi za sticanje prava na starosnu penziju i to navršenih: - 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (član 41). Izuzetno, osiguranik žena sa najmanje 15 godina staža osiguranja, uz prelazni period: ako ima navršenih 63 godinе života i tako postepeno svake naredne godine, za više po osam mjeseci do godine godina života i 40 godina penzijskog staža (član 42. stav 1), uz prelazni period: ako ima navršenih 57 godina života i tako postepeno svake naredne godine, za više po četiri mjeseca do godine. Osiguranik žena: - 58 godina života i 35 godina staža osiguranja (član 42. stav 2) uz prelazni period: ako ima navršenih 55 godina života i tako postepeno svake naredne godine, više po četiri mjeseca do godine. PITANJE: Da li sa korisnikom starosne penzije možemo zaključiti ugovor o radu na neodređeno? ODGOVOR: Zakon o radu ne zabranjuje zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa korisnikom starosne penzije, a odredbom člana 142. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da korisniku starosne ili invalidske penzije, koji stekne status osiguranika u obaveznom osiguranju, na njegov zahtjev će se odrediti novi iznos penzije, pod uslovom da je naknadno navršio najmanje godinu dana staža osiguranja. PITANJE: Da li novi Zakon o radu onemogućava poništavanje benificiranog staža? ODGOVOR: Ne mogu se odreći staža osiguranja s uvećanim trajanjem osiguranici kojima je u matičnoj evidenciji Fonda PIO registrovan taj staž (šifra radnog mjesta i stepen uvećanja) i za koje je plaćen dodatni doprinos, srazmjerno stepenu uvećanja staža. PITANJE: Šta se navodi kao razlog prestanka ugovora u rješenju kada radnik odlazi u penziju? ODGOVOR: U rješenju o prestanku radnog odnosa navodi se jedan od razloga iz čl i 176. Zakona o radu. PITANJE: Šta znači odredba člana 107. stav 4. Zakona da žena - majka stiče pravo na penziju za jednu godinu manje staža osiguranja za svako rođeno dijete, ta da li će Fond PIO, na osnovu izvoda iz knjige rođenih, to uvažiti i kako će se to odraziti na visnu penzije? ODGOVOR: Članom 107. stav 4. Zakona o radu uvedena je obaveza Fondu PIO da se za ostvarivanje prava na penziju osiguranika žene majke, prilikom ocjene ispunjenosti uslova u pogledu navršenog staža osiguranja, istoj za svako rođeno dijete računa jedna godina staža osiguranja manje. Ova činjenica se utvrđuje na osnovu izvoda iz matične knjige rođenih za svako dijete, a penzija se određuje na osnovu 104 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

104 stvarno ostvarenog staža osiguranika žene -majke. Zakona) [ PRAVNI SAVJETNIK ] PITANJE: Žena majka i sticanje prava na penziju za jednu godinu manje staža za svako rođeno dijete. Da li je i penzija umanjena s obzirom da nisu plaćeni doprinosi za isto? ODGOVOR: Kod ocjene ispunjenosti uslova za sticanje prava na penziju osiguranika žene majke, u pogledu navršenog staža osiguranja, za svako rođeno dijete računa se jedna godina staža osiguranja manje, a penzija se određuje na osnovu stvarno ostvarenog staža žene - majke, što znači da mogućnost da ostvari pravo na penziju za jednu godinu manje staža za svako rođeno dijete ide na teret žene - majke. PITANJE: Radnik kod koga je, rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, utvrđeno da postoji invalidnost - smanjena radna sposobnost (tjelesno oštećenje postoji po Listi tjelesnih oštećenja, glava II-V, tačka 13) u visini od 70% počev od godine i da može da obavlja poslove radnog mjesta - tesar bez kvalifikacije i dokvalifikacije jer ima 58 godina. Mi smo građevinsko preduzeće koje lakše mjesto nema, a njemu ne daju bolovanje, za penziju ga stalno odbijaju, a čovjek bolestan, te me zanima šta u takvom slučaju raditi? ODGOVOR: Smanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo zdravstveno stanje, ne može da radi na radnom mjestu - poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koji je obavljao prije prestanka osiguranja. Osiguranik kod kojeg je utvrđena smanjena radna sposobnost ima pravo, a koje obezbjeđuje poslodavac, na: - raspoređivanje na drugo radno mjesto - prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju (do navršenih 58 godina života) - novčanu naknadu u vezi sa smanjenom radnom sposobnosti. Organ vještačenja je u konkretnom slučaju utvrdio da osiguranik sa smanjenom radnom sposobnosti može da obavlja poslove radnog mjesta tesar bez prekvalifikacije i dokvalifikacije, sa punim radnim vremenom, a poslodavac je dužan da ga rasporedi na te poslove i obezbijedi mu pravo na odgovarajuću novčanu naknadu u vezi sa smanjenom radnom sposobnosti (naknada plate za vrijeme čekanja od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto i naknadu plate zbog manje plate na drugom radnom mjestu, ako ona postoji - član 57. Na pitanja odgovarala: Milena Majstorović, dipl. pravnik PITANJE: Šta je to identifikaciona isprava radnika (član 16. stav 2) i ko je izdaje? ODGOVOR: Identifikaciona isprava radnika, u smislu ovog člana, jeste identifikaciona kartica koju su radnici obavezni da nose na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnih poslova, a van radnog mjesta samo prilikom obavljanja službenih poslova. Identifikaciona kartica može da sadrži sljedeće elemente - na prednjoj strani (lice kartice): 1) naziv poslodavca može logo ili znak, 2) oznaku identifikaciona kartica, 3) ime i prezime radnika, 4) naziv radnog mjesta radnika, 5) serijski broj identifikacione kartice, 6) fotografija radnika dimenzija 23 mm x 30 mm (opciono). Radnici su obavezni da čuvaju identifikacionu karticu, te da je na kraju radnog vremena ostave u svojoj radnoj prostoriji. Nova identifikaciona kartica izdaje se u slučaju promjene imena, prezimena, radnog mjesta ili oštećenja kartice. Izdaje je poslodavac. PITANJE: Koliko može trajati radni odnos na određeno vrijeme sa radnikom koji radi pola radnog vremana (da li maksimalno bez prekida može trajati 24 mjeseca ili 48 njeseci)? ODGOVOR: Radni odnos na određeno vrijeme može trajati do 24 mjeseca, odnosno i duže u smislu člana 39. stav 4. ZOR. Ugovor o radu na određeno vrijeme može trajati najviše 24 mjeseca bez obzira da li radnik radi puno ili nepuno radno vrijeme. PITANJE: Da li se sa radnikom koji je bio na probnom radu može zasnovati radni odnos na određeno vrijeme, po isteku probnog rada, ili se mora zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme? ODGOVOR: Po isteku probnog rada poslodavac će zaključiti ugovor o radu ukoliko je radnik uspješno ocijenjen nakon isteka probnog rada. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme je pravilo, a ugovor o radu na određeno vrijeme je izuzetak. Saglasno članu 39. ZOR, može se zaključiti ugovor o radu na određeno BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 105

105 vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, zatim izvršenjem tačno određenog posla ili nastupanjem unaprijed određenog događaja. Pored toga, treba imati u vidu i odredbu stava 4. člana Ugovor o radu na određeno vrijeme može da se zaključi na period duži od 24 mjeseca: 1) ako je to potrebno zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, do njegovog povratka, 2) za rad na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do završetka projekta, a najduže 60 mjeseci i 3) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju. PITANJE: Da li se opštim aktom može utvrditi umanjenje osnovne plate radi neostvarenja planiranih rezultata, odnosno da li se u pravilniku može predvidjeti da se prilikom obračuna plata može umanjiti osnovna plata ukoliko radnik ne ostvari planirani učinak (član 121)? ODGOVOR: Opštim aktom se ne može utvrditi umanjenje osnovne plate, plata je garantovana ZOR i samim tim neprikosnovena, saglasno članu 122, a u vezi sa članom 9. stav 1. ZOR. Pored toga, članom 123. ZOR propisano je šta predstavlja osnovnu platu i platu za radni učinak. Prema stavu 5. istog člana propisan je dio plate za radni učinak i u ovom dijelu poslodavac može vršiti korekcije u smislu umanjenja (ovdje se radi o promjenljivom dijelu plate). Opštim aktom mogu se utvrditi mjerila za utvrđivanje kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i doprinosa radnika poslovnom rezultatu poslodavca, koji će služiti za ocjenu radnog učinka, a time i za dio plate za radni učinak. Sa druge strane, poslodavcu stoje na raspolaganju druge mjere utvrđivanje odgovornosti radnika i sa tim u vezi izricanje mjera novčane kazne u skladu sa članom 141, a u vezi sa članom 179. stav 1. tačka 1. ZOR. Dakle, nije dozvoljeno da poslodavac umanjuje platu prilikom obračuna nego mora utvrditi u odgovorajućem postupku činjenično stanje, radniku dostaviti rješenje i na osnovu takvog rješanja izvršiti obustavu plate do 20% od osnovne plate i u trajanju do tri mjeseca. PITANJE: U kom su odnosu odredba člana 61. st. 2. i 3. (radnik ne može raditi prekovremeno više od 180 časova, odnosno 230 časova godišnje) i odredbe člana 207. (ugovor o dopunskom radu) po kome radnik kod drugog poslodavca može raditi do polovine punog radnog vremena ili 1000 časova godišnje? ODGOVOR: Ove dvije odredbe nisu u odnosu, jer radnik bez ograničenja disponira svojim slobodnim vremenom. Kod prekovremenog rada i ugovora o dopunskom radu radi se o dva različita poslodavca i samim tim o dva ugovorna odnosa koji nisu u vezi. Ovaj ugovor je svrstan u rad van radnog odnosa i prema članu 207. ZOR samo je bitno da se radno vrijeme tih poslodavaca vremenski ne podudaraju i da se ne radi o poslovima kojim se vrši konkurencija poslodavcu prema članu 167. ZOR obavljanje djelatnosti kojom se bavi poslodavac. PITANJE: Da li se može zasnovati radni odnos sa licem starijim od 65 godina koje ima odgovarajuću zdravstvenu sposobnost i ispunjava druge uslove utvrđene opštim aktom, a nalazi se u penziji? ODGOVOR: Članom 175. tačka 3. ZOR ( Službeni glasnik RS, broj 1/16) propisano je da radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja. Dakle, radni odnos u ovom slučaju prestaje po sili zakona, bez obzira na potrebe i dogovore radnika i poslodavca. Samim tim nije moguće zaposliti takvo lice na osnovu ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme, niti takvo lice može raditi puno radno vrijeme u smislu člana 57. stav 1. ZOR. Ali ovakav odnos se može regulisati ugovorima van radnog odnosa, kao što bi u konkretnoj situaciji bio ugovor o djelu, prema članu 205. ZOR. Ugovor o djelu nije uređen radnopravnim propisima nego je to ugovor građanskog prava i uređen je odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Prema članu 600. ZOO, ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obvazuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obavezuje da mu za učinjeno plati naknadu. PITANJE: Kako se utvrđuje uvećanje godišnjeg odnora po osnovu radnog staža i drugim osnovama ako nije donesen kolektivni ugovor (član 80. stav 2. Zakona)? Da li poslodavac u tom slučaju može to regulisati pravilnikom? ODGOVOR: U vezi sa godišnjim odmorom, članom 80. ZOR propisano je da u svakoj kalendarskoj godini radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

106 radnih dana. Stavom 2. ovog člana propisano je da se godišnji odmor uvećava po osnovu radnog staža i drugim osnovima u skladu sa kolektivnim ugovorom. To znači da ako godišnji odmor budete određivali do godine isti će se računati 20 dana uvećano za po jedan dan za svake tri navršene godine radnog staža, saglasno članu 15. Opšteg kolektivnog ugovora ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 40/10). Ako se ne zaključi novi opšti kolektivni ugovor u propisanom roku, kao prelazno rješenje do njegovog zaključivanja mogao bi se koristiti institut privremenog rješenja o godišnjem odmoru u kojem bi bilo navedeno da radnik po Zakonu ostvaruje pravo na 20 radnih dana, dok će se konačan broj dana (uvažavajući odredbe novog OKU) utvrditi dopunskim rješenjem nakon zaključivanja OKU. PITANJE: Kada radniku prestane radni odnos u prvoj polovini godine, npr , a nije ostvario pravo na godišnji odmor i nakon toga zasniva radni odnos kod drugog poslodavca, koji je poslodavac u obavezi da mu osigura korištenje godišnjeg odmora imajući u vidu odredbe člana 88. stav 1. Zakona? ODGOVOR: Radnik stiče pravo na godišnji odmor za tu godinu. Ako mu je radni odnos prestao on je već ostvario pravo na godišnji odmor kod tog poslodavca. Prema odredbi člana 88. stav 1. ZOR, radnik treba kod tog poslodavca da iskoristi godišnji odmor i to prije prestanka radnog odnosa. Izuzetno, ako radnik nije iskoristio taj odmor zbog krivice poslodavca, poslodavac će radniku naknaditi štetu u visini prosječne plate radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca, srazmjerno dužini neiskorišćenog godišnjeg odmora, saglasno stavu 3. istog člana. PITANJE: Ukoliko poslodavac radniku otkazuje ugovor o radu na osnovu člana 94. stav 3. (nakon mirovanja radnog odnosa za vrijeme javne funkcije) koja je plata osnovica za visinu otpremnine (zadnja plata isplaćena na javnoj funkciji ili zadnja plata isplaćena kod poslodavca)? ODGOVOR: Kao osnovica za obračun otpremnine uzima se 1/3 prosječne netoplate isplaćene (kod poslodavca) u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, u smislu člana 194. ZOR. Kao osnovica ne može se uzeti plata koja je radniku isplaćena za obavljanje javne funkcije. PITANJE: Obavljanje posla direktora - poređenje ugovora o obavljaju posla direktora bez zasnivanja radnog odnosa i ugovora o radu. Kakve su razlike, [ PRAVNI SAVJETNIK ] šta se dobija zaključenjem ugovora bez zasnivanja radog odnosa i kako se prijavljuje u PURS i plaćanje obaveza na platu, da li su iste kao i da je prijavljen na obavezan vid osiguranja? ODGOVOR: Razlika u formalnom smislu je što se ugovorom o radu zasniva radni odnos, dok se ugovorom o obavljanju poslova direktora bez zasnivanja radnog odnosa isti ne zasniva. Što se tiče njihovog sadržaja, isti je identičan i određen je obaveznim elementima propisanim članom 35. ZOR. Primanja koja direktor ostvaruje po ovim ugovorima su izjednačena i imaju karakter plate. To znači da je lice koje obavlja poslove direktora bez zasnivanja radnog odnosa prijavljeno na sve vidove osiguranja kao i lice koje je u radnom odnosu. PITANJE: Zanima me da li je moguće sklopiti ugovor na određeno zbog povećanja obima posla ili, konkretno, mora se navesti npr. izgradnja zgrade ili slično? ODGOVOR: Zaključivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme je pravilo, a ugovor o radu na određeno vrijeme je izuzetak. Saglasno članu 39. ZOR, može se zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, zatim izvršenjem tačno određenog posla ili nastupanjem unaprijed određenog događaja. Pored toga, treba imati u vidu i odredbu stava 4. člana ugovor o radu na određeno vrijeme može da se zaključi na period duži od 24 mjeseca: 1) ako je to potrebno zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, do njegovog povratka, 2) za rad na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do završetka projekta, a najduže 60 mjeseci i 3) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju. Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zasnovati u smislu člana 39. stav 1. ZOR zbog izvršenja tačno određenog posla povećanja obima posla. Zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme povezano je sa nekim objektivnim razlogom, što cijeni sam poslodavac. To zavisi od trenutnih potreba procesa rada i same djelatnosti kojom se poslodavac bavi. Ipak treba imati u vidu da je zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme izuzetak, shodno članu 33. stav 1. ZOR. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 107

107 PITANJE: Zanima me rad penzionera (starosna penzija), prijavljivanje na obavezan vid osiguranja od osam sati? Da li je potrebno imati radnu knjižicu za takvog radnika ( Službeni glasnik RS, broj 96/13 - odluka Ustavnog suda)? ODGOVOR: Članom 175. tačka 3. ZOR ( Službeni glasnik RS, broj 1/16) propisano je da radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja. Dakle, radni odnos u ovom slučaju prestaje po sili zakona, bez obzira na potrebe i dogovore radnika i poslodavca. Samim tim nije moguće zaposliti takvo lice na osnovu ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme, niti takvo lice može raditi puno radno vrijeme u smislu člana 57. stav 1. ZOR. Ali ovakav odnos se može regulisati ugovorima van radnog odnosa, kao što bi u konkretnoj situaciji bio ugovor o djelu, prema članu 205. ZOR. Ugovor o djelu nije uređen radnopravnim propisima nego je to ugovor građanskog prava i uređen je odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Prema članu 600. ZOO, ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) obvazuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obavezuje da mu plati odgovarajuću naknadu. Prema članu 261. ZOR, radna knjižica se nalazi kod poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnosa. Imajući u vidu izloženo, penzioner (korisnik starosne penzije) ne može zasnovati radni odnos, a njegova radna knjižica se nalazi u Fondu PIO od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na penziju. U vezi s odlukom Ustavnog suda RS broj U-38/12 (koja je objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 96/13) u vezi sa članom 141. stav 1. Zakona o PIO, ista ne utiče na ovaj angažman jer ugovor o djelu svakako nije isključivao isplatu penzije. PITANJE: Ugovor o privremenim i povremenim poslovima i da ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu šta smatraju pod tim poslovima? Konkretno me zanima rad čistačice i čuvara na gradilištu, tj. da li je moguće sa njima sklopiti ugovor o privremenim i povremenim poslovima? ODGOVOR: Ugovor o privremenim i povremenim poslovima se zaključuje ukoliko takvi poslovi traju do 90 dana u kalendarskoj godini i ukoliko takvi poslovi nisu predmet ugovora o radu (nisu sistematizovani aktom poslodavca). Privremeni poslovi su kratkotrajni kontinuirani poslovi. Povremeni poslovi su kratkotrajni poslovi koji se ne javljaju u kontinuitetu već sa vremena na vrijeme. Ovi poslovi se mogu povjeriti licima određenim članom 204. stav 1. ZOR. Po isteku ovih 90 dana s istim licem se može zasnovati novi ugovor o privremenim i povremnim poslovima sa tim da se tada kao predmet ugovora označavaju drugi poslovi. PITANJE: Na koji način je definisan status pripravnika volontera u smislu novog Zakona o radu? ODGOVOR: Članom 206. stav 1. ZOR uređeno je stručno osposobljavanje lica koja nisu u radnom odnosu kod poslodavca. Radi se o nezaposlenim licima kojima poslodavac omogućava rad radi obavljanja pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita kada je to zakonom predviđeno kao poseban uslov za samostalan rad u struci. Prava, obaveze i odgovornosti ovog lica uređuju se ugovorom. Formalno, pripravnik volonter ima ista prava i obaveze kao i pripravnik, samo nema pravo na naknadu iako je stavom 4. istog člana ostavljena mogućnost poslodavcu da može ovakvom licu da obezbijedi novčanu naknadu, i u tom slučaju ova naknada se ne smatra platom. PITANJE: Da li se sa korisnikom prava na starosnu penziju može zaključiti ugovor o radu i redovno prijaviti u poreznu upravu? ODGOVOR: Članom 175. tačka 3. ZOR ( Službeni glasnik RS, broj 1/16) propisano je da radni odnos prestaje kad radnik navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja. Dakle, radni odnos u ovom slučaju prestaje po sili zakona, bez obzira na potrebe i dogovore radnika i poslodavca. Samim tim nije moguće zaposliti takvo lice na osnovu ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme. Samim tim, ne postoji mogućnost da se takav angažman prijavi Poreskoj upravi. PITANJE: Ukoliko se zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme po osnovu člana 39. stav 4. tačka 2 (za rad na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do završetka projekta, a najduže 60 mjeseci), a poslodavac istovremeno radi na više projekata, da li u ugovoru o radu mora precizno navesti o kojem konkretnom projektu se radi ili može upotrijebiti generalnu klauzulu i npr. na projektima koji su u toku? Radi se o slučajevima kada, zbog potreba poslodavca, jedan npr. građevinski radnik istovremeno treba da radi na više sličnih projekata, ali u različitim vremenskim intervalima (jedan mjesec je na jednoj lokaciji, 108 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

108 idući je na drugoj lokaciji)? ODGOVOR: Sadržaj ugovora o radu propisan je stavom 2. člana 35. ZOR. Ako se zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, obavezan element je tačka 7) - trajanje ugovora i razlog za zaključivanje iz člana 39. stav 1. ZOR. Pored toga, obavezan element predstavlja i radno mjesto na koje se radnik zapošljava i mjesto rada sa podacima o dužini i rasporedu radnog vremena. Imajući u vidu navedeno, ne bi bila odgovarajuća generalna klauzula na projektima koji su u toku, jer poslodavac već u momentu zaključenja ugovora ima podatke o projektima (lokacija mjesto rada, dužina trajanja svakog pojedinog projekta, vremenski interval kad radnik radi na kojem projektu i sl.). PITANJE: Da li se kod utvrđivanja visine otpremnine, kao i dužine trajanja godišnjeg odmora, do donošenja kolektivnog ugovora koriste postojeći, Opšti i posebni ugovori? ODGOVOR: U prelaznim i završnim odredbama ZOR (član 269. stav 2) propisano je da odredbe Opšteg i posebnih kolektivnih ugovora koje su na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona i koje nisu u suprotnosti s ovim zakonom ostaju na snazi do zaključivanja kolektivnih ugovora u skladu s ovim zakonom, a najduže tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Shodno tome, ovi ugovori će se primjenjivati do 20. aprila godine i to samo odredbe koje nisu u suprotnosti sa ZOR. One odredbe koje su u suprotnosti sa novim ZOR se ne primjenjuju od dana stupanja ovog zakona na snagu, tj. od godine. PITANJE: Da li je dozvoljeno duže od četiri sata prekovremenog dnevnog rada? ODGOVOR: Nije dozvoljeno duže od četiri sata prekovremenog rada dnevno. Prekovremeni rad je, u načelu, zabranjen i može da se uvede samo izuzetno u slučajevima utvrđenim zakonom. Prema odredbi člana 60. ZOR, ti slučajevi su: u slučaju neplaniranog povećanja obima posla, otklanjanja posljedica vremenskih nepogoda, havarija na sredstvima rada, požara, zemljotresa, epidemija i drugih nesreća. PITANJE: Da li radnik u redovnom radnom odnosu može zaključiti ugovor o privremenim i povremenim poslovima sa drugim poslodavcem? ODGOVOR: Radnik koji se nalazi u redovnom radnom odnosu ne može zaključiti ugovor o privremenim [ PRAVNI SAVJETNIK ] i povremenim poslovima jer on ne potpada u krug lica koji je ograničen zakonom. Članom 204. ZOR određen je krug ovih lica: 1) nezaposlenim licem; 2) radnikom koji radi nepuno radno vrijeme - do punog radnog vremena; 3) članom omladinske ili studentske zadruge, u skladu sa posebnim propisima; 4) korisnikom starosne penzije. PITANJE: Koji je rok za donošenje pravilnika o radu? ODGOVOR: Obaveza i procedura donošenja pravilnika o radu propisana je članom 3. ZOR, međutim tom odredbom nije preciziran rok u kojem se ima donijeti ovaj pravilnik. Ali kada se ima u vidu da je članom 270. ZOR propisano da se pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ima donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja zakona na snagu, a isti se po hijerarhiji nalazi ispod pravilnika o radu, što znači da ovaj pravilnik treba donijeti (ili zaključiti kolektivni ugovor) u kraćem roku tri mjeseca. PITANJE: Kad će biti doneseni (propisani) obrasci ugovora o radu? ODGOVOR: Prema odredbi člana 268. ZOR, ministar nadležan za poslove rada će donijeti propise iz čl. 35, 47, 67, 119. i 255. u roku od 90 dana od dana stupanja zakona. Ovdje spada i pravilnik o obrascima ugovora o radu član 35. ZOR. PITANJE: Kako komentarišete član 34. st. 1. i 2. Zakona, s obzirom da su u oblasti obrazovanja i kulture specifični radni odnosi (prvenstveno u školama)? Npr. ujutro radnik javi direktoru ili sekretaru da neće doći na posao, a nastava, odnosno časovi moraju biti održani, te je isti dan potrebno nekoga angažovati. ODGOVOR: Član 34. ZOR ne utiče na specifičnost radnog odnosa u školi. Na poslovodnom organu (dirketoru škole) je da organizuje proces rada i u takvoj situaciji. Ako radnik nastavnik javi da neće doći ne može se odmah zasnovati radni odnos sa drugim radnikom u smislu člana 34. ZOR. Ovo posebno što je procedura prijema radnika u školama propisana Zakonom o osnovnom obrazovanju ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 74/08, 71/09, 104/11 i 33/14) i podzakonskim aktima, a posebno Pravilnikom o proceduri i kriterijumima prijema radnika u radni odnos u osnovnoj školi Službeni glasnik Republike Srpske, broj 45/13 (identično je propisano i Zakonom BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 109

109 o srednjem obrazovanju). PITANJE: Da li se tehnološkim viškom smatra radnik kome je iz organizacijskih i ekonomskih razloga, u određenoj ustanovi ili preduzeću, došlo do smanjenja dnevnog, odnosno sedmičnog radnog vremena? ODGOVOR: Ukoliko dođe do određivanja radnog vremena koje je kraće od punog (40 sati) sedmično, radnik će raditi nepuno radno vrijeme (radno vrijeme čije trajanje manje od 40 sati sedmično) i u skladu sa tim ostvarivati pravo na platu, odmore i odsustva. Sa druge strane, tehnološkim viškom se proglašava radnik za čijim radom je prestala potreba, zbog tehnoloških, organizacionih ili ekonomskih razloga. Dakle, tehnološkim viškom se ne smatra radnik kojem je smanjena dužina trajanja radnog vremena, koji radi nepuno radno vrijeme. PITANJE: Koliko se godišnji odmor uvećava po osnovu radnog staža: da li za svake četiri navršene godine radnog staža jedan dan ili za svako navršene tri godine radnog staža jedan dan? ODGOVOR: Godišnji odmor se uvećava po osnovu radnog staža i po drugim osnovima u skladu sa kolektivnim ugovorima. Zbog toga nije moguće dati konačan odgovor na pitanje dok god se ne potpišu kolektivni ugovori koji će detaljnije razraditi uvećanje godišnjeg odmora. Važećim Opštim kolektivnim ugovorom, koji će se primjenjivati do godine, članom 15. propisano je uvećanje godišnjeg odmora za po jedan dan za svake tri navršene godine radnog staža. Sa tim u vezi, treba imati u vidu i odredbu člana 8. stav 4. ZOR kojom je određen pojam radnog staža, pri čemu se naglašava da se ova norma odnosi na ukupan radni staž radnika kod svih poslodavaca koji je upisan u radnu knjižicu. PITANJE: Ko je dužan da plati ovjeru rješenja o sporazumnom raskidu radnog odnosa (ovjerava nadležni organ lokalne samouprave) poslodavac ili radnik ili i radnik i poslodavac zajedno i koliko ta ovjera iznosi (član 177. stav 3. Zakona)? ODGOVOR: Radnik ovjerava svoj potpis na sporazumu, te samim tim on je obveznik plaćanja administrativne takse. Prema članovima 13. i 14. Zakona o administrativnim taksama ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 100/11, 103/11 i 67/13), građani su oslobođeni od plaćanja administrativne takse kada se radi o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa, te se ovjera potpisa na sporazum o raskidu radnog odnosa ne naplaćuje. PITANJE: Pitanje vezano za član 269. stav (2) Zakona, a odnosi se na isplaćivanje otpremnine radniku prilikom odlaska u starosnu penziju. Npr. radnik škole, dana godine navršava 65 godina života, te mu u skladu sa članom 175. stav 2. Zakona prestaje radni odnos. Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske je određena visina otpremnine i prilikom odlaska radnika u penziju, i ako je Zakon o radu stupio na snagu 20. januara godine, da li to znači da Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske ostaje na snazi do 20. aprila godine? ODGOVOR: Članom 269. stav 2. ZOR propisano je da odredbe Opšteg i posebnih kolektivnih ugovora koje su na snazi na dan stupanja na snagu ovog zakona i koje nisu u suprotnosti s ovim zakonom ostaju na snazi do zaključivanja kolektivnih ugovora u skladu s ovim zakonom, a najduže tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Shodno tome, ovi ugovori će se primjenjivati do 20. aprila godine i to samo odredbe koje nisu u suprotnosti sa ZOR. Pored toga, članom 194. stav 5. ZOR propisano je da se pravo na otpremninu ili novčanu naknadu radnika u drugim slučajevima prestanka radnog odnosa utvrđuje opštim aktom i ugovorom o radu. Visina ove otpremnine je propisana članom 29. tačka 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 59/14) i iznosi tri prosječne plate radnika ostvarene u posljednja tri mjeseca prije ostvarivanja prava na penziju. Ako radniku prestaje radni odnos godine zbog navršenja 65 godina života, njemu će se obračunati otpremnina prema članu 29. Posebnog kolektivnog ugovora. Ovdje je bitno napomenuti da radnik pokrene postupak mirenja (radi isplate otpremnine) u roku od 30 dana od godine ukoliko mu otpremnina ne bude isplaćena na dan prestanka radnog odnosa, odnosno u roku od narednih 30 dana. Ovo je značajno jer protekom 30 dana nastupa prekluzija u smislu člana 201. ZOR. PITANJE: Da li poslodavac termin pripravnosti može da zloupotrijebi i, ako je odgovor ne, da li poslodavac, u slučaju da postupi po članu 56. stav 2. Zakona, mora da ima opravdan razlog zašto poziva radnika da obavi određen posao, poslije njegovog radnog vremena, pogotovo ako taj radnik stanuje u drugom mjestu, koje se razlikuje od mjesta u kome radnik radi? 110 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

110 ODGOVOR: Poslodavac ne može da zloupotrijebi institut pripravnosti. Stanje pripravnosti podrazumijeva da radnik bude dostupan i spreman da se odazove na poziv poslodavca i da obavi poslove ako postoji takva potreba. Prema stavu 3. člana 56. ZOR, vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuju se posebnim propisom, opštim aktom ili ugovorom o radu. Ovo se posebno odnosi na to da se tim aktom ima utvrditi vrijeme pripravnosti od kad do kad je radnik dužan da bude pripravan i da se odazove, u kojim situacijama, za koje poslove, itd.). Prema tome, ovo su dva bitna uslova da bi poslodavac mogao da radnika pozove da obavlja poslove izvan radnog vremena. Pored toga, ako se radnik odazove i obavlja poslove, to mu se računa u redovno radno vrijeme od 40 časova sedmično. Ako je radno vrijeme veće od zakonom određenog maksimuma 40 sati, onda se to tretira kao prekovremeni rad i ima pravo na uvećanje plate po tom osnovu. PITANJE: Na koji način se formira disciplinska komisija, u kojim pravnim aktima je to definisano? U kojim slučajevima moraju biti tri pravnika? ODGOVOR: Disciplinska komisija nije propisana Zakonom o radu. PITANJE: Gdje je definisano tačno sprovođenje disciplinskog postupka i koje su najčešće greške u praksi prilikom sprovođenja? ODGOVOR: Prema odredbama ZOR, disciplinski postupak nije propisan. PITANJE: Tačan postupak za otkaz ugovora o radu zbog neispunjavanja radnih učinaka ili zbog nedostatka znanja za obavljanje poslova radnog mjesta (put dokumentacije i njen sastav)? ODGOVOR: Ovaj razlog može da bude osnov za otkaz ugovora o radu ako su ispunjeni neki od sljedećih uslova: Da radnik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen; Da te poslove obavlja pod normalnim uslovima rada; Da se na objektivan način utvrdi da ne ostvaruje planirane ili normirane rezultate rada; Da do neostvarivanja rezultata rada nije došlo zbog njegove nesposobnosti, odnosno zbog nedostatka potrebnog znanja; Da rezultate ne ostvaruje u dužem periodu [ PRAVNI SAVJETNIK ] (npr. šest mjeseci); Da je to utvrdila kvalifikovana komisija obrazovana od strane poslodavca; Da članovi komisije imaju najmanje isti stepen stručne spreme određene vrste zanimanja kao zaposleni čiji se rezultati rada utvrđuju. Sam postupak utvrđivanja ovih činjenica nije propisan, ali je bitno da poslodavac prethodno propiše, odnosno utvrdi predviđene rezultate s obzirom na normative standarde. I pored toga, ovo utvrđivanje mora biti lišeno subjektivnih faktora, dakle mora se zasnivati na objektivnim elementima. Slično je i kod utvrđivanja potrebnih znanja i sposobnosti, jer zakonodavac nije utvrdio šta se smatra potrebnim znanjem i sposobnostima radnika za obavljanje poslova na kojima radi. Da bi radna sposobnost bila ocjenjivana, ona se u kontekstu člana 179. stav 1. tačka 1. ZOR mora podrazumijevati kao skup sposobnosti koje postoje kod radnika sa kojima on ostvaruje najmanje prosječne rezultate rada (odnosno odgovarajuće rezultate rada) u radu na poslovima radnog mjesta na kojima se nalazi pod redovnim normalnim uslovima rada. Sam postupak utvrđivanja nije propisan, ali na osnovu člana 181. ZOR, nakon objektivnog utvrđivanja postojanja ovih činjenica, poslodavac treba radniku da dostavi pismeno upozorenje u vezi sa nedostacima u njegovom radu, uputstvima i primjerenim rokom za poboljšanje rada. Ako radnik ne poboljša rad u ostavljenom roku, a poslodavac ne može da mu obezbijedi drugi odgovarajući posao poslodavac će mu otkazati ugovor o radu. PITANJE: Postoji li mogućnost zasnivanja radnog odnosa sa pripravnikom bez naknade volonter, kao što je to dozvoljavao prethodni zakon? ODGOVOR: Da, status pripravnika volontera se nije mijenjao u odnosu na prethodni zakon. Članom 206. ZOR uređeno je zaključivanje ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Kod rada pripravnika volontera uvijek se radi o ugovoru o stručnom osposobljavanju. Poslodavac može da volonteru obezbijedi novčanu naknadu (koja nema karakter plate) i druga prava (pravo na odmor, troškove prevoza ili toplog obroka i sl.). Ovaj ugovor se zaključuje u pisanoj formi. Lice na osposobljavanju pripravnik volonter osigurano je za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti. PITANJE: Ukoliko radnik učini težu povredu radne obaveze ili povredu radne discipline iz člana 179. stavovi 2. i 3. Zakona o radu, da li je potrebno voditi disciplinski postupak (koji je regulisan pravilnikom o radu poslodavca i koji je još važeći) BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 111

111 ili je dovoljno postupiti u skladu sa članom 180. Zakona o radu i poslati obavještenje radniku da se izjasni, pa dalje postupati po zakonu o radu? ODGOVOR: Poslodavac treba da postupi na način propisan članom 180. ZOR i da radniku dostavi obavještenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu. U obavještenju treba biti naveden rok za izjašnjenje radnika koji ne može biti kraći od osam dana od dana dostavljanja obavještenja. Odredbe Pravilnika o radu poslodavca (koje su u suprotnosti za ZOR) se ne primjenjujuju, saglasno članu 269. stav 2. ZOR. PITANJE: Članom 80. ZOR propisano je da radnik ima pravo na godišnji odmor najmanje četiri sedmice, odnosno 20 radnih dana, te da se on uvećava po osnovu radnog stanja i drugim osnovama u skladu sa kolektivnim ugovorom. Ukoliko radnik ima 34 godine radnog staža, ima 11 radnih dana godišnjeg odmora na osnovu stanja (jedan dan svake tri godine) i 20 dana osnova, što znači da ima ukupno 31 radni dan godišnjeg odmora u kalendarskoj godini, a kolektivnim ugovorom poslodavca propisano je da radnik može imati maksimalno 30 dana GO u kalendarskoj godini, da li radnik ima pravo na više od 30 radnih dana godišnjeg odmora u kalendarskoj godini? ODGOVOR: Novim ZOR nije propisano maksimalno trajanje godišnjeg odmora (kako je to bilo ranije 30 dana). Članom 80. stav 1. ZOR propisano je da radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 dana, uz uvećanje po osnovu radnog staža i po drugim osnovima u skladu sa kolektivnim ugovorom. U konkretnom slučaju radniku će se utvrditi godišnji odmor u trajanju od 31 dan (ukoliko se to utvrđuje do godine do kojeg dana važi postojeći OKU). Poslodavac treba imati u vidu odredbu člana 269. stav 2. ZOR kojom je propisano važenje kolektivnih ugovora do ukoliko odredbe nisu u suprotnosti sa novim ZOR. Ovo se primjenom analogije odnosi i na kolektivni ugovor poslodavca. Ukoliko su odredbe kolektivnih ugovora u suprotnosti sa Zakonom, one prestaju da važe i ne primjenjuju se, a umjesto njih direktno će se primjenjivati odredbe Zakona. PITANJE: Ukoliko poslodavac zasnuje radni odnos sa pripravnikom, da li pripravnik nakon isteka pripravničkog stanja (koje traje godinu) treba raditi još dvije godine nakon isteka pripravničkog stanja da bi zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme? ODGOVOR: Radni odnos se po pravilu zasniva na neodređeno vrijeme, saglasno članu 33. ZOR. Shodno tome, istekom pripravničkog staža i polaganjem ispita, pripravnik ostaje u radnom odnosu kod poslodavca na neodređeno vrijeme. Pripravniku koji nije položio ispit prestaje radni odnos kod poslodavca. Ugovor o radu na određeno vrijeme je izuzeak i može se zaključiti isključivo zbog razloga navedenih u članu 39. ZOR. PITANJE: Kako prijaviti radnika na probnom radu? Ima li i kolika je naknada plate i da li se i kolika osnovica za obračun iskazuje na obrascu za prijavu radnika (PD-3100)? ODGOVOR: Radnik na probnom radu ima status radnika, jer se radni odnos zasniva uz raskidni (rezolutivni) uslov probni rad je uslov za opstanak radnog odnosa. Na osnovu člana 37. ZOR, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom o probnom radu može ugovoriti probni rad radnika koji može trajati najviše do tri mjeseca. Time radnik ostvaruje pravo na punu platu određenu za radno mjesto u pitanju i ta puna plata predstavlja osnovicu za obračun na obrascima koji se dostavljaju Poreskoj upravi. Ako radnik do kraja probnog rada pokaže zadovoljavajuće rezultate on ostaje u radnom odnosu. PITANJE: Da li možete dati prijdlog obrasca obračuna plate (platne liste), prijedlog obračuna plate za VSS i SSS, tj. naknade plate, i kako mjeriti radni učinak (da li ima obrazac)? ODGOVOR: Članom 121. stav 3. ZOR propisan je prelazak na sistem brutoplata. Brutoplata sadrži netoplatu (plata za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, uvećanje plate po osnovu zakona i po drugim osnovima i drugih primanja iz radnog odnosa), te poreze i doprinose koji se plaćaju na platu. Osnovno, polazno rješenje kod utvrđivanja plate na radnom mjestu u aktima poslodavca mora da bude garantovanje osnovne plate radniku za puno radno vrijeme i ostvarene prosječne (tražene, postavljene) rezultate rada. Konkretno, primjer za VSS: Osnovna plata radnika 1.000,00 Neto KM Mjesečni fond radnih sati 176 sati Broj ostvarenih radnih sati na 176 sati radu Procenat ostvarenog učinka 100% Zarada za obavljeni rad 1.000,00 KM 112 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

112 Isto je i za SSS, samo ćemo dati primjer kad radnik odsustvuje jedan dio mjeseca pa se plata obračunava za rad, a za period odsustva radnik ostvaruje naknadu plate. Osnovna plata radnika 500,00 Neto KM Mjesečni fond radnih sati 160 sati Broj ostvarenih radnih sati na radu Ostvarena plata za sate na radu ((500 : 160) x 104) 104 sati 325,00 Procenat ostvarenog učinka 100% Zarada za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu KM 325,00 Pored toga, u vezi s obračunom plate (platna lista), napominjemo da ista predstavlja izvršnu ispravu, saglasno članu 126. stav 4. ZOR, te samim tim mora sadržavati podatke elemente koje propisuje član 27. Zakona o izvršnom postupku ( ) i to: tražilac izvršenja u ovom slučaju radnik (s adresom) i izvršenik - poslodavac (s adresom) te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. PITANJE: Kako organizovati rad nedjeljom oko četiri radna sata, pošto je šestodnevna radna sedmica u pitanju (po organizaciji poslodavca nije narušeno radno vrijeme od 40 radnih sati sedmično)? A postoji potreba i odredba pružanja zdravstvenih usluga, Zakonom o apotekarskoj djelatnosti, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti... pa i pravilnicima lokalne samouprave, a da se ne prekrši Zakon o radu po pitanju dnevnog i sedmičnog odmora? ODGOVOR: Poslodavac slobodno odlučuje o organizovanju radnog vremena, sa tim da mora voditi računa da se rad organizuje na način da radnik koji radi nedjeljom dan sedmičnog odmora koristi u toku naredne radne sedmice (sa tim da se taj dan ne može poklapati sa danom sedmičnog odmora koji mu pripada u narednoj sedmici). Članom 78. ZOR propisano je da radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno kojem se pridodaje najmanje osam časova odmora iz člana 77. stav 1. PITANJE: Obuka zainteresovanih lica za radno mjesto se sastoji u sjedenju uz zaposlenog operatera i slušanju kako se zakazuju termini za njemačko govorno područje. Napominjemo da lica na obuci ne mogu i ne pristupaju telefoniranju i kontaktu sa klijentima. Navedena lica nemaju ugovor o radu niti su stupili na rad jer u biti i ne obavljaju rad. [ PRAVNI SAVJETNIK ] Isto tako napominjemo da se navedena obuka ne može izvršiti nigdje u iznajmljenom prostoru nego baš u poslovnim prostorijama i na način predviđen samim projektom. Opisanu situaciju definišemo donošenjem odluke o obuci zainteresovanih identifikacionim dokumentom, kao i period u kome traje obuka (15 dana). Većina tih lica poslije same obuke i odustane ili ne zadovolji naše kriterije. Nakon obuke zaključujemo ugovore o probnom radu na period od tri mjeseca gdje navedena lica sada već kao zaposleni zaista i pokušavaju da rade ugovoreni posao. Međutim, za inspektora koji vrši nadzor zainteresovana lica koja su na obuci imaju status lica koja su stupila na rad i insistira da ih prijavimo. Šta uraditi? ODGOVOR: Sa takvim licima može se zaključiti ugovor o stručnom usavršavanju u smislu člana 206. stav 3. ZOR i to bez naknade. Ovaj ugovor spada u ugovore van radnog odnosa i samim tim ne može se smatrati da obavljaju rad. Ali ova lica imaju pravo na osiguranje u slučaju povrede na radu. PITANJE: Tražimo mišljenje na situaciju da smo registrovali poslovnu jedinicu u FBiH, tačnije u Sanskom Mostu, a sjedište Društva je u Republici Srpskoj, Banja Luka, pa pitamo, po kojem zakonu o radu zaključujemo ugovore sa radnicima, zaposlenim u PJ, Zakon o radu RS ili Zakon o radu FBiH? ODGOVOR: Ugovori o radu za PJ na teritoriji FBiH se zaključuju na osnovu Zakona o radu ( Službene novine Federacije BiH, broj 62/15), bez obzira što je sjedište poslodavca na teritoriji Republike Srpske. PITANJE: Radnik kojem prestaje radni odnos da li prvo koristi godišnji odmor koji mu je preostao, pa zatim dane otkaznog roka? ODGOVOR: Radnik i poslodavac se mogu sporazumjeti da se korištenje godišnjeg odmora poklopi sa periodom otkaznog roka, sa tim da tada radnik neće dolaziti na posao, a ostvarivat će pravo na platu do isteka otkaznog roka. Poslodavac mora voditi računa o novini u ZOR nakandi štete radniku koji zbog krivice poslodavca nije iskoristio godišnji odmor, saglasno članu 88. stav 3. ZOR. PITANJE: Objasnite prava i obaveze mirovanja iz radnog odnosa (po osnovu neplaćenog odsustva radnika na njegov zahtjev)? ODGOVOR: Članom 92. stav 2. ZOR propisano je da BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 113

113 poslodavac može na pisani zahtjev radnika odobriti neplaćeno odsustvo. Stavom 3. istog člana propisano je da prava i obaveze radnika po osnovu rada miruju za vrijeme trajanja neplaćenog odsustva. S izuzetkom neplaćenog odsustva iz stava 1. istog člana (zbog zadovoljavanja vjerskih, odnosno nacionalnotradicijskih potreba), zakonom nisu propisani slučajevi kad se radniku odobrava neplaćeno odsustvo kao ni vrijeme trajanja tog odsustva. Stoga se može zaključiti da ova pitanja predstavljaju stvar dogovora radnika i poslodavca. Protekom neplaćenog odsustva, radnik ima pravo da se vrati na rad kod poslodavca. Ovdje je bitno napomenuti da se radnik treba vratiti na rad u roku od pet dana dana isteka neplaćenog odsustva, kako ne bi nastupio osnov za otkaz ugovora o radu saglasno članu 179. stav 1. tačka 5. ZOR. PITANJE: Da li radnika koji traži neplaćeno odsustvo odjavljujemo i kako to unosimo u radnu knjižicu (poreska i zahtijeva odjavu, a ako se ne javi na posao rješenje o raskidu radnog odnosa i stalnu odjavu)? ODGOVOR: Za vrijeme neplaćenog odsustva radniku miruju prava i obaveze iz radnog odnosa. Radnik se ne odjavljuje i nema zaključenja radne knjižice. Međutim, u radnoj knjižici, strana 17, upisuju se podaci o neplaćenom odsustvu preko 30 dana, saglasno Uputstvu o radnoj knjižici ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 22/96). Ako se radnik ne vrati na rad u roku od pet dana dana isteka neplaćenog odsustva poslodavac mu može otkazati ugovor o radu saglasno članu 179. stav 1. tačka 5. ZOR. PITANJE: Da li se za prekovremeni rad treba dati slobodan dan u skladu sa članom 16. Zakona o platama (državna služba) ili naknada u skladu sa Zakonom o radu? ODGOVOR: Članom 63. ZOR propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plate za vrijeme prekovremenog rada (lex generali). Članom 16. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 31/14) propisano je da zaposleni za svaki sat koji po nalogu rukovodioca rade duže od punog radnog vremena imaju pravo na jedan sat kompenzujućeg radnog vremena. Vrijeme iz stava 1. ovog člana preračunava se tromjesečno u slobodne dane i sate, koje su zaposleni dužni da iskoriste najkasnije u roku od šest mjeseci. Ovaj zakon je lex specialis i primjenjuju se odredbe ovog zakona u situaciji kad radnik ostvaruje prekovremeni rad u organima uprave, zbog čega takav radnik nema pravo na uvećanje plate prema odredbama ZOR. PITANJE: Da li se angažovanje volontera može podvesti pod član 206. Zakona o radu? ODGOVOR: Postoji razlika između ugovora o stručnom osposobljavanju (volonterski rad uređen odredbom člana 206. ZOR) i volontiranja u smislu Zakona o volontiranju ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 89/13). Članom 3. tog zakona propisano je da volontiranje u smislu ovog zakona je organizovana dobrovolja aktivnost ili pružanje usluga ili obavaljanja aktivnosti u cilju opšte, zajedničke dobrobiti ili dobrobiti drugog lica bez isplate novčane naknade ili potraživanja druge imovinske koristi, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Ovo volontiranje se ne može podvesti pod član 206. ZOR jer je svrha ovog ugovora sticanje radnog iskustva u toku pripravničkog staža radi polaganja stručnog, odnosno pripravničkog ispita. Pored toga pripravnik - volonter može ostvariti novčanu naknadu kod poslodavca, dok volonter radi isključivo bez isplate novčane naknade i obavlja aktivnost u cilju opšte, zajedničke dobrobiti. PITANJE: Da li se trebaju sprovoditi disciplinski postupci, s obzirom na novi Zakon o radu? ODGOVOR: Članom 180. ZOR propisan je postupak u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca u slučaju iz člana 179. st. 2. i 3. ZOR, pri čemu poslodavac treba u pisanoj formi da obavijesti radnika o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana da se izjasni na navode. Prema tome, ne postoji obaveza vođenja disciplinskog postupka radi utvrđivanja disciplinske odgovornosti radnika. PITANJE: Da li je zaposleni oslobođen od plaćanja naknade, odnosno odgovornosti od štete ako je šteta nastala nakon što je zaposleni poduzeo radnju na osnovu naloga rukovodioca / poslodavca? ODGOVOR: Odgovornost za štetu uređena je odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Članom 154. ZOO propisano je ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Pored toga, članom 170. ZOO propisano je da za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kojem je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako 114 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

114 kako bi trebalo. Stavom 2. istog člana propisano je da oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao namjerno. Da bi radnik bio oslobođen od plaćanja naknade i odgovornosti za štetu mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivice. PITANJE: Da li se kod zaključivanja ugovora o radu nakon stupanja na snagu novog Zakona o radu primjenjuju odredbe novog zakona po kome se plata uvećava za 0,3% za svaku godinu radnog staža ili se primjenjuju odredbe Opšteg kolektivnog ugovora gdje se uvećava za 0,5%? ODGOVOR: Članom 124. ZOR propisano je uvećanje plate od 0,3% za svaku godinu radnog staža, ukoliko drugim zakonom, kolektivnim aktom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno. Opštim kolektivnim ugovorom, koji važi do godine, propisano je uvećanje plate od 0,5% za svaku godinu radnog staža. Dakle, prema članu 23. stav 2. OKU uvećanje plate će iznositi 0,5% za svaku godinu radnog staža, ukoliko se ugovor o radu zaključuje do godine. PITANJE: Može li se ugovor o radu izmijeniti aneksom ukoliko je došlo do promjene radnog vremena smanjenja sa punog radnog vremena na nepuno, odnosno daljnjeg smanjenja nepunog (škole stalno i kontinuirano smanjenje norme nastavnog osoblja)? ODGOVOR: Član 170. stav 1. tačka 5) propisuje da se aneks ugovora može zaključiti i u drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu. Ako dolazi do smanjenja norme nastavnog osoblja, puno radno vrijeme se može mijenjati na nepuno, a time će doći i do promjene u plati i drugim pravima iz radnog odnosa, jer će se isto zasnivati na nepunom radnom vremenu. Članom 129. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ( Službeni glasnik Republike Srpske, br. 74/08, 71/09, 104/11 i 33/14) propisan je osnov za donošenje rješenja o umanjivanju norme. Na osnovu tog rješenja treba zaključiti aneks ugovora o radu jer se umanjenjem radnog vremena umanjuje i plata, a promjene u plati ulaze u izmjenu sadržaja ugovora o radu, prema članu 170. stav 1. tačka 4) ZOR. PITANJE: Godišnji odmor prosvjetnog radnika zaposlenog na određeno vrijeme od do (produženi boravak). Godišnji odmor za (četiri dana koristi u januaru [ PRAVNI SAVJETNIK ] zimski raspust). Godišnji odmor za ima li pravo na puni odmor i kad ga koristi? Može li ga koristiti u aprilu (proljetni raspust)? Osnovno pitanje je da li se godišnji odmor za tekuću godinu može koristiti prije proteka šest mjeseci tekuće godine? ODGOVOR: Godišnji odmor srazmjeran dio za godinu je pravilno određen. Pravo na godišnji odmor radnik stiče nakon šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca. Ako je radnik počeo raditi godine, stiče pravo na godišnji odmor za godinu godine. Ako se radi o radniku raspoređenom na poslove nastave godišnji odmor će koristiti u vrijeme školskog raspusta. Prema članu 80. stav 1. ZOR, radnik ima pravo u svakoj kalendarskoj godini na godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana uz uvećanje po osnovu radnog staža. Kako se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme koji ističe godine, potrebno je da poslodavac radniku omogući korištenje godišnjeg odmora u smislu člana 88. stav 2. ZOR prije prestanka radnog odnosa. PITANJE: Smatra li se privremeno odsutnim radnik koji je na bolovanju duži vremenski period i može li se drugom radniku ponuditi ugovor na određeno vrijeme u skladu sa članom 39. stav 4. tačka 1? ODGOVOR: Privremeno odsutnim radnikom smatra se i radnik na bolovanju bez obzira na dužinu trajanja privremene spriječenosti za rad. Odredbom člana 39. stav 4. tačka 1. ZOR nije ograničeno vrijeme trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme, jer se ovaj ugovor zasniva zbog zamjene privremeno odsutnog radnika i traje do povratka radnika, što može biti i duže od 24 mjeseca. PITANJE: Radnik je imao povredu na radu gdje je na bolovanju proveo tri godine nakon čega mu je zaključeno bolovanje sa 40% fizičke invalidnosti te nalaz od doktora izričito zabranjuje rad na fizičkom obezbjeđenju, gdje je radnik bio raspoređen prije povrede (ranjavanja). Trenutno, a i u budućem periodu radnik sa svojim kvalifikacijama nema uslove za raspodjelu na drugo mjesto rada jer to radno mjesto ne postoji, osim mjesta fizičkog obezbjeđenja. Koja su prava radnika, a koja poslodavca (u pitanju je zaštitarska agencija)? ODGOVOR: Pravo radnika je da bude preraspoređen na poslove koje može da obavlja sa prostalom radnom sposobnošću. Prema članu 116. stav 6. ZOR, ovom radniku se ne može otkazati ugovor o radu. Izuzetno, BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 115

115 prema članu 118. ZOR, uz pismenu saglasnost radnika, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz obavezu isplate dvostrukog iznosa otpremnine obračunate u skladu sa članom 194. ZOR. PITANJE: Ako preduzeće ima dva zaposlena radnika (građevinsko preduzeće) oblik svojine akcionarskog društva, koje opšte akte u tom slučaju donosi poslodavac? ODGOVOR: Pravilnik o radu se donosi obavezno, bez obzira koliko radnika zapošljava poslodavac. Ovo je propisano članom 3. ZOR. Ne postoji obaveza donošenja pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u smislu člana 270. stav 1. ZOR, ali nema smetnje da se i takav pravilnik donese u konkretnom slučaju. PITANJE: Kad produžavamo ugovor o radu na određeno moramo li praviti novi ugovor ili aneks, te vezujemo li to za prethodni ugovor? ODGOVOR: Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje da važi istekom roka na koji je zasnovan. To znači da će se zaključiti novi ugovor o radu kojim će se ugovoriti novi period trajanja radnog odnosa na određeno vrijeme. Pored toga, članom 170. ZOR propisane su izmjene sadržaja ugovora o radu, a produžetak ugovora o radu na određeno vrijeme nije predviđen tim članom. PITANJE: Da li svim radnicima pravimo nove ugovore o radu, kada ministar rada propiše nove obrasce, ili samo radnicima koji se, poslije stupanja na snagu novih obrazaca, primaju u radni odnos? ODGOVOR: Pravilnik o obrascima ugovora o radu je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 18/16. Ugovori o radu prave se i zaključuju sa svim radnicima kod poslodavca (i starim i novim), jer ovi obrasci sadrže obavezne elemente utvrđene Zakonom o radu. PITANJE: Radnik je bio na bolovanju zbog povrede na radu. Ljekarska komisija je donijela rješenje da je sposoban za rad i da se mora zaposliti na neko drugo radno mjesto. Poslodavac nije u mogućnosti da ga rasporedi ni na jedno radno mjesto na kojem bi isti radnik mogao raditi (a da previše ne sjedi ili stoji, kao što piše u rješenju ljekarske komisije). Kako se takvom radniku može raskinuti radni odnos? ODGOVOR: Takvom radniku se ne može otkazati radni odnos bez njegove pisane saglasnosti. Saglasno članu 116. ZOR, radnik treba biti preraspoređen na poslove koje može da obavlja sa preostalom radnom sposobnošću. Prema članu 116. stav 6. ZOR, ovom radniku se ne može otkazati ugovor o radu. Izuzetno, prema članu 118. ZOR, uz pismenu saglasnost radnika poslodavac može otkazati ugovor o radu uz obavezu isplate dvostrukog iznosa otpremnine obračunate u skladu sa članom 194. ZOR. PITANJE: Na koliki godišnji odmor radnik ima pravo ako prestaje da radi prije tekuće godine, a nije iskoristio godišnji iz 2015, a ima pravo i na godišnji iz 2016? ODGOVOR: Ako radnik prestaje da radi kod poslodavca prije tekuće godine, treba iskoristiti godišnji odmor iz godine, a pošto od 1. januara stiče pravo na godišnji odmor za godinu poslodavac mu mora obezbijediti korištenje godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa. Prema članu 80. stav 1. ZOR, radnik ima pravo u svakoj kalendarskoj godini na godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana uz uvećanje po osnovu radnog staža. Potrebno je da poslodavac radniku omogući korištenje godišnjeg odmora u smislu člana 88. stav 2. ZOR prije prestanka radnog odnosa. PITANJE: Da li radnika za vrijeme neplaćenog odsustva odjavljujemo (poreska uprava traži da se napravi odjava) i da li se ta odjava evidentira kroz radnu knjižicu? ODGOVOR: Za vrijeme neplaćenog odsustva radniku miruju prava i obaveze iz radnog odnosa. Radnik se ne odjavljuje i nema zaključenja radne knjižice. Međutim, na strani 17 radne knjižice unose se podaci o neplaćenom odsustvu dužem od 30 dana, saglasno Uputstvu o radnoj knjižici ( Službeni glasnik Republike Srpske, broj 22/96). Ako se radnik ne vrati na rad u roku od pet dana od dana isteka neplaćenog odsustva poslodavac mu može otkazati ugovor o radu saglasno članu 179. stav 1. tačka 5. ZOR. PITANJE: Može li neplaćeno odsustvo uzeti pripravnik i da li mu se za to vrijeme odsustva produžuje pripravnički staž? ODGOVOR: Pripravniku se može odobriti neplaćeno odsustvo. Pripravnički staž se može produžiti iz objektivnih razloga (slučaj više sile, bolest i sl.). Članom 48. stav 3. ZOR propisano je da za vrijeme pripravničkog staža, pripravnik ima pravo na platu i sva druga prava iz radnog odnosa, u skladu sa 116 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

116 zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu. [ PRAVNI SAVJETNIK ] PITANJE: Da li pripravnik ima pravo na godišnji odmor i, ako ima, koliko je dana to? ODGOVOR: Članom 79. stav 2. ZOR, a u vezi sa članom 48. stav 1. ZOR, propisano je da radnik koji prvi put zasniva radni odnos stiče pravo na korištenje godišnjeg odmora poslije šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca. Saglasno članu 80. stav 1. ZOR, radnik ima pravo na odmor u trajanju od 20 radnih dana. Kod ovog lica nema uvećanja (po osnovu radnog staža). Ako u kalendarskoj godini u kojoj prvi put zasniva radni odnos nema šest mjeseci rada, imat će pravo na jedan dan odmora za svaki mjesec rada u kalendarskoj godini. BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 117

117 SAVJETODAVNI SERVIS - JAVNE NABAVKE PITANJE: Koji je maksimalni rok nakon donošenja obavještenje o dodjeli ugovora da ugovorni organ potpiše ugovor o javnoj nabavci sa najpovoljnijim ponuđačem u konkurentskom postupku i nakon koliko vremena se ponuđač može obratiti URŽ-u ili AJNBIH ukoliko ne dobije ugovor? (Napomena: U postupku nije bilo žalbe i znamo da je minimalan rok 15 dana od dostavljanja obavještenja o dodjeli, nas zanima koliko ugovorni organ može držati ugovore.) ODGOVOR: Članom 98. stav (5) Zakona o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14) decidirano je propisano da je u slučajevima provođenja postupaka nabavki male vrijednosti (što podrazumijeva i nabavke konkurentskim zahtjevom), ukoliko nema žalbe, ugovorni organ dužan zaključiti ugovor u roku od 10 dana od dana obavještavanja učesnika postupka o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Takođe je članom 116. stav (2) tačka i) predviđeno da će se situacije u kojima ugovorni organ ne dovrši postupak javne nabavke zaključivanjem ugovora o javnoj nabavci ili odlukom o poništenju klasifikovati kao prekršaj ugovornog organa. Shodno pozitivnim propisima, a budući da je precizno propisan rok u kom ugovorni organ ima obavezu izvršiti određenu radnju, te da ista nije izvršena, stranka u konkretnom slučaju može pokrenuti proceduru zaštite svojih prava i interesa odmah po isteku zakonskog roka za činjenje radnje (10 dana za zaključivanje ugovora). Prilikom pokretanja procedure potrebno je voditi računa i o roku važnosti ponude, to jest da se procedura pokrene prije isteka važnosti ponude. Kao dodatnu argumentaciju za prethodno iznesene stavove, podsjećamo i da, budući da Zakon o javnim nabavkama ne precizira samu proceduru pravne zaštite u slučaju kada ugovorni organ ne dostavlja ugovor izabranom ponuđaču na potpis, data situacija se podvodi pod ćutanje administracije. Prava stranke na postupanje u slučajevima ćutanja administracije propisana su odredbama Zakona o upravnom postupku ( Službeni glasnik BiH, br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13) i članom 21. Zakona o upravnim sporovima BiH ( Službeni glasnik BiH, 88/07, 83/08 i 74/10). PITANJE: Ugovorni organ je proveo otvoreni postupak javne nabavke sukcesivne usluge štampanja obrazaca i knjiga. Kriterij za bodovanje je najniža cijena. Na obavještenje o javnoj nabavci javila su se dva ponuđača, pri tome jedan od njih nije obveznik PDV-a. Prema uputama Agencije za javne nabavke, izvršili smo bodovanje ponuđača sa cijenama bez PDV-a. Ponuđač koji nije obveznik PDV-a uložio je žalbu iz razloga što ukoliko bodujemo njegovu cijenu bez PDV-a (jer nije PDV obveznik) i cijenu ponuđača (koji je PDV obveznik) sa PDV-om, njegova ponuda je povoljnija. Da li smo ispravno postupili ili smo pri bodovanju i rangiranju ponuda morali dodati PDV? ODGOVOR: Zakon o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14), kao i podzakonski akti govore isključivo o veličinama bez PDV-a. Tako, naprimjer, obrazac za cijenu ponude, koji je propisan Uputstvom za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda ( Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15), sadrži, između ostalog, ukupnu cijenu bez PDV-a, popust i ukupnu cijenu sa popustom 118 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

118 bez PDV-a. U ovom obrascu nije predviđeno kao obavezno da se iskazuje PDV i cijena sa PDV-om posebno. PDV i cijena sa PDV-om iskazuje se u obrascu za dostavljanje ponude, pri čemu je stavom (7) člana 9. Uputstva rečeno da, ako ponuđač nije u sistemu poreza na dodatnu vrijednost, cijena u ovom obrascu se ispunjava na način da se mjesto predviđeno za upisivanje vrijednosti PDV-a ostavlja prazno, a na mjesto cijene sa PDV-om upisuje isti iznos koji je upisan na mjestu cijene bez poreza na dodatnu vrijednost. Dalje je članom 14. stav (3) Uputstva predviđeno da u cijenu bez PDV-a moraju biti uračunati svi troškovi, itd. Argumentacija za poređenje ponuda bez PDV-a bi se mogla naći i u članu 3. Zakona o javnim nabavkama, gdje se od ugovornih organa zahtijeva poštovanje opštih principa javnih nabavki (transparentnost, nediskriminacija, jednak tretman) u svim fazama postupka nabavke, kako bi se ponuđačima obezbijedila pravdena i aktivna konkurencija. Prethodno navedeno ustvari znači i da je potrebno naći modalitet po kojem će ponude privrednih subjekata koji su obveznici PDV-a i onih koji to nisu biti uporedive, a to se postiže kroz poređenje prihvatljivih ponuda bez PDV-a. Na taj način niko od ponuđača nije doveden u povoljniji položaj, odnosno svi imaju isti tretman. Takođe, osnovni cilj Zakona o javnim nabavkama je najefikasnije trošenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke i njegovom svrhom, pri čemu se efikasnost nabavki ne cijeni kroz izbor ponuda po kojim ugovorni organ, kada god je to moguće, ostvaruje uštede na PDV-u. Cilj Zakona je da obezbijedi najbolju vrijednost za novac, kroz uporedive ponude i jednak tretman, a uslovi pod kojim su ugovorni organi i tržišni subjetki u obavezi ili nisu u obavezi da plate PDV ili ostvaruju neke pogodnosti regulisani su drugim propisima. PITANJE: U skladu sa rješenjem URŽ-a, nakon ponovne evaluacije ponuda, donijeli smo odluku da se u konkurentskom postupku za nabavku robe bira drugoplasirani ponuđač. Žalilac je bio trećeplasirani. U međuvremenu, u roku od par dana od prijema nove odluke, drugoplasirani ponuđač nam povlači ponudi bez nekog posebnog objašnjenja. Koji su naši dalji koraci u skladu sa zakonskim propisima? Da li opet donosimo odluku o izboru u skladu sa novonastalom situacijom i biramo sljedećeg po rang-listi u skladu sa članom 72. stav 3) Zakona? [ PRAVNI SAVJETNIK ] ODGOVOR: Članom 72. stav (3) tačka c) Zakona o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14) predviđeno je da ugovorni organ, u slučaju da najuspješniji ponuđač u pisanoj formi odbije dodjelu ugovora, dostavlja prijedlog ugovora onom ponuđaču čija je ponuda po rang-listi odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuđača. Članom 70. stav (3) Zakona o javnim nabavkama propisano je da odluka o izboru sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum donošenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka nabavke, broj zaprimljenih ponuda, naziv i podatke o izabranom ponuđaču, detaljno obrazloženje razloga za izbor, pouku o pravnom lijeku, potpis ovlašćenog lica i pečat ugovornog organa. Za postavljeno pitanje, ključni elementi su detaljno obrazloženje razloga za izbor i datum donošenja odluke. Naime, za izbor prvorangiranog ponuđača ugovorni organ donosi odluku o izboru, koja sadrži sve elemente iz člana 70. stav (3) Zakona i ovakva odluka ne sadrži ni datum ni detaljno obrazloženje razloga za izbor nižerangiranog ponuđača. Isto tako, ukoliko nastane bilo koja situacija predviđena članom 72. stav (3) tačke a) do f) Zakona, direktnom dodjelom ugovora drugoplasiranom ponuđaču nijednim pravnim aktom se važeća odluka o dodjeli ugovora prvoplasiranom ponuđaču ne stavlja van snage, dok se ugovor potpisuje i realizuje sa drugim ponuđačem u odnosu na važeću odluku o izboru. Donošenje obrazložene odluke koja odgovara novonastaloj situaciji bilo bi i u skladu sa principom transparentnosti, navedenim u članu 3. Zakona. Odluka o izboru se, u skladu sa članom 70. stav (6) Zakona, obavezno objavljuje na web-stranici ugovornog organa, zatim se na portal nabavki, u skladu sa članom 74. Zakona, dostavlja obavještenje o dodjeli ugovora, te se, u skladu sa članom 75. stav (2) Zakona i relevantnim podzakonskim aktom, objavljuju osnovni elementi ugovora na web-stranici ugovornog organa. Donošenje odluke koja obrazlaže novonastalu situaciju poštuje princip transparentnosti ne samo prema ponuđačima uključenim u postupak, već daje konzistentne informacije i zainteresovanoj javnosti. Svakako, predočavanje obrazložene odluke o izboru olakšava i rad službi za reviziju i ugovornog organa tokom kontrolnih procesa. Dodjela ugovora drugoplasiranom ili bilo kom nižeplasiranom ponuđaču bitna je i s aspekta aktivne legitimacije iz člana 97. Zakona o javnim nabavkama. S obzirom na sve prethodno navedeno, stava smo da je BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 119

119 u konkretnom slučaju potrebno donijeti odgovarajuću odluku o izboru, u skladu sa članom 70. stav (3), te istu, u skladu sa članom 71. Zakona dostaviti ponuđačima u postupku i oglasiti na web-stranici ugovornog organa. U tekstu nove odluke važno je i prethodnu odluku staviti van snage. Takođe, ukoliko je tenderom predviđeno da ponuđači dostavljaju garanciju za ozbiljnost ponude, ukoliko ponuđač odbije da potpiše ugovor, ugovorni organi razmatraju ispunjenost uslova za aktiviranje ove garancije. PITANJE: Izabrani ponuđač je u postupku po konkurentskom zahtjevu za nabavku robe, nakon što je zaprimio odluku o izboru, u pismenoj formi odbio dodjelu ugovora i povukao svoju ponudu. U skladu sa članom 72. stav (3) tačka c) ZJN ugovorni organ dostavlja prijedlog ugovora sljedećem rangiranom ponuđaču. Da li sada odluka o izboru sljedećeg rangiranog ponuđača sadrži pouku o pravnom lijeku i da li se ista šalje opet svim učesnicima u postupku i stavlja na webstranicu ili je odluka internog karaktera, jer su im već prethodnim dokumentima sve činjenice bile dostupne, pa i rang-lista ponuđača? ODGOVOR: Članom 101. stav (5) tačka d) Zakona o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 39/14) propisano je da ponuđač ima pravo žalbe u roku od 10 dana od dana prijema odluke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabavke u odnosu na postupak pregleda i ocjene sposobnosti, te postupak pregleda, ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača. Članom 101. stav (5) ovaj rok je skraćen na pet dana u postupku nabavke male vrijednosti, to jest u konkurentskom zahtjevu. Dakle, pomenutom odredbom dato je pravo svakom ponuđaču koji je učestvovao u postupku nabavke da u predviđenom roku izjavi žalbu ukoliko smatra da je došlo do povrede pojedinačnih prava ili zakonskih odredbi u postupku pregleda i ocjene sposobnosti, te postupku pregleda, ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača. Dodjelom ugovora drugorangiranom ponuđaču, pod uslovima iz člana 72. stav (3) Zakona, nije došlo do bilo kakvih promjena u odlukama o pojedinačnim pravima, u smislu da je ugovorni organ ponovo odlučivao o (ne)prihvatljivosti ponuda ili da je vršio ponovno ocjenjivanje ponuda prema zadatim kriterijima, zbog čega je došlo do promjena u odnosu na prvobitno donesenu odluku. Međutim, član 11. stav (5) Zakona ponuđačima ostavlja mogućnost da vrše uvid u svaku ponudu i kvalifikacionu dokumentaciju izabranog ponuđača, koja se, opet prema članu 72. stav (3) tačka a) Zakona, dostavlja nakon donošenja odluke o izboru, u roku koji ostavi ugovorni organ, i tiče se ocjene i izbora najpovoljnijeg ponuđača. Budući da drugorangirani ponuđač nije bio obavezan da dostavlja kvalifikacione dokaze do momenta dok ne postane prvorangirani, niko pa ni po novoj ranglisti drugorangirani ponuđač nije mogao ni da izvrši uvid u ovu dokumentaciju. Budući da (novo)izabrani ponuđač ima određen rok da dostavi kvalifikacionu dokumentaciju, da ponuđači imaju pravo uvida u dokumentaciju i prema članu 11. stav (5) Zakona i prema Zakonu o slobodi pristupa inaformacijama, te da drugorangirani ponuđač u svakom slučaju može da istakne pravo žalbe u smislu aktivne legitimacije definisane članom 97. Zakona, ukoliko ustanovi da je ugovorni organ prihvatio dokumentaciju (novo)izabranog ponuđača koja nije u skladu sa zahtjevima iz tenderske dokumentacije i ponude, preporučljivo bi bilo da ugovorni organ ostavi žalbeni rok i na novodonesenu odluku. Takođe, sam postupak dodjele ugovora drugorangiranom ponuđaču predmet je velikih rasprava u praksi, te tako postoje stavovi da nije potrebno ponovo ostavljati žalbeni rok, jer su ponuđači već upoznati sa rang-listom ponuđača. Međutim, predmet žalbenih navoda nije samo rang-lista i dokumentacija koju su ponuđači dostavili u ponudama, već žalba može da se odnosi i na kvalifikacionu dokumentaciju koju je izabrani ponuđač dostavio ili nije dostavio, te iz tog razloga zastupamo preporuku da se žalbeni rok predvidi i u novodonesenoj odluci. PITANJE: Ugovorni organ je provodio postupak za nabavku usluga iz Aneksa II dio B Zakona, pri čemu je u pozivu za dostavu ponuda naznačio krajnji rok za dostavu ponuda, te je predvidio i javno otvaranje ponuda, sa tačno naznačenim terminom u pozivu. Sutradan nakon prijema i otvaranja ponuda prema naznačenom vremenu stigla je još jedna ponuda koju je ponuđač predao na redovnu poštu na dan isteka roka za dostavu ponuda. Da li treba otvoriti i ovu ponudu i uključiti je u postupak evaluacije ili se ponuda vraća ponuđaču neotvorena? ODGOVOR: Članom 63. stav (1) Zakona o javnim nabavkama propisano je da se ponude primljene nakon isteka roka određenog za prijem ponuda neotvorene vraćaju ponuđačima. Ugovorni organ je u pozivu za dostavu ponuda, a u skladu sa članom 6. stav (1) tačka l) Pravilnika o 120 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

120 postupku dodjele ugovora o uslugama iz Aneksa II dio B Zakona o javnim nabavkama ( Službeni glasnik BiH, broj 104/14), utvrdio krajnji rok (datum, mjesto i vrijeme za dostavu ponuda), koji se odnosi na sve ponuđače, bez obzira na koji način dostavljaju svoje ponude (poštom ili lično). Dakle, prema odredbi člana 63. stav (1) Zakona, sve ponude koje se prime nakon isteka roka određenog za prijem ponuda vraćaju se neotvorene ponuđačima, bez obzira na koji način je dostava izvršena i da li će otvaranje ponuda biti javno ili će se ponude otvarati na zatvorenoj sjednici komisije za nabavke, i bez obzira da li se ponude šalju poštom ili će biti dostavljene lično na adresu ugovornog organa. Prihvatanjem ponude koja je prispjela nakon isteka naznačenog roka za dostavu bili bi narušeni i principi javnih nabavki, transparentnosti i jednakog tretmana, definisani u članu 3. Zakona. Vezano za razliku između posmatranja rokova za dostavljanja žalbe i ponude više je rečeno u samim odredbama člana 63. stav (1) i člana 101. Zakona. Naime, član 63. stav (1) definiše rok u kom ponude moraju biti primljene, dok član 101. Zakona definiše rokove u kojim žalba mora biti izjavljena. Na pitanja odgovarala: Ivana Grgić trener za JN PITANJE: U postupku javne nabavke po konkurentskom zahtjevu smo bili izabrani kao najpovoljniji, te u prilogu dostavljamo tu odluku. Nakon toga ponuđač Keckom d.o.o. Banja Luka se žalio na Odluku u dijelu da nije primijenjen preferencionalni tretman domaćeg iako je on dostavio potvrdu Privredne komore RS. Naime, u TD je kao dokaz tražena potvrda Vanjskotrgovinske komore BiH, što je ogromna razlika, jer potvrdu VKTBiH mogu izvaditi samo proizvođači robe, a ne ponuđači koji ne proizvode robu, što kod Keckoma definitivno nije slučaj jer nema proizvodnju. Potvrda Privredne komore RS se dobija na način da ponuđači iz RS daju izjavu pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da njihova ponuda potpada pod odredbe preferencionalnog tretmana domaćeg i dostavljaju spisak roba koje su proizvedene u BiH, te su takvim načinom dokazivanja preferencionalnog tremana domaćeg ponuđači iz FBiH dovedeni u neravnopravan položaj. Da napomenem da kantonalne i Privredna komora FBiH uopće ne izdaju potvrde o preferencionalnom tretmanu domaćeg. Zanima nas da li mi imamo osnova za [ PRAVNI SAVJETNIK ] žalbu. U prilogu odluke i TD. ODGOVOR: Primjena preferencijalnog tretmana domaćeg je propisana članom 67. Zakona o javnim nabavkama, na osnovu kojeg je Vijeće ministara BiH donijelo Odluku o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg ( Službeni glasnik BiH, broj 103/14). Članom 1. stav (1) tačka b) Odluke određeno je da je ugovorni organ obavezan prilikom obračuna cijena ponuda, u svrhu poređenja ponuda, umanjiti cijene domaćih ponuda za preferencijalni faktor od: - 15% za ugovore koji se dodjeljuju u i godini, - 10% za ugovore koji se dodjeljuju od do godine, - 5% za ugovore koji se dodjeljuju u godini. U skladu sa tačkom d) stava (1) ovog člana Odluke, domaće ponude su ponude koje podnose pravna ili fizička lica sa sjedištem u Bosni i Hercegovini i koja su registrovana u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini i kod kojih, u slučaju ugovora o nabavkama roba, najmanje 50% ukupne vrijednosti od ponuđenih roba imaju porijeklo iz Bosne i Hercegovine, a u slučaju ugovora o uslugama i radovima, najmanje 50% radne snage za izvršenje ugovora su rezidenti iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ni Zakon ni Odluka ni u jednom svom dijelu ne navode da pravo na preferencijalni tretman ima domaći proizvođač, već domaće ponude koje podnose pravna ili fizička lica sa sjedištem u Bosni i Hercegovini i koja su registrovana u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini. Pravna ili fizička lica u tom kontekstu su privredni subjekti iz člana 2. stav (1) tačka c) Zakona koji mogu biti pravno ili fizičko lice, ili grupa takvih lica, koji na tržištu nude robe, usluge i/ili radove, a registrovani su za obavljanje predmetne djelatnosti. Također, ni Zakon ni Odluka ne definišu kojim se ispravama dokazuje ispunjavanje uslova za primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg, već je ostavljeno ugovornom organu da, uz uvažavanje principa iz člana 3. Zakona, određuje na koji način će ponuđač dokazati da 50% roba koje nudi ima porijeklo iz Bosne i Hercegovine, odnosno da 50% radne snage za izvršenje ugovora su rezidenti iz Bosne i Hercegovine. Bitno je istaći da je tačkom e) člana 1. Odluke propisano da svako korištenje preferencijalnog tretmana domaćeg mora biti navedeno u tenderskoj dokumentaciji, kao i dokazi kojima ponuđači dokazuju da podliježu BROJ 4 APRIL/TRAVANJ 2016 PRAVNI SAVJETNIK 121

121 primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg. Naime, u skladu sa članom 53. Zakona, ugovorni organ dužan je da pripremi tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima / ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi. preferencijalnog tretmana domaćeg, već će njihova ponuda biti tretirana po ponuđenoj cijeni, naravno ukoliko ispunjavaju sve ostale uslove predviđene tenderskom dokumentacijom. Na pitanja odgovarao: Admir Ćebić - trener za JN Na osnovu navedenog proizlazi obaveza za sve ugovorne organe da u tenderskoj dokumentaciji, zavisno od konkretnog predmeta nabavke, precizno navedu koju vrstu dokaza o primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg zahtijevaju. Ponuđaču koji dostavi zahtijevani dokaz iz kojeg je vidljivo da ispunjava uslov za primjenu preferencijala, ugovorni organ umanjuje cijenu za preferencijalni faktor prilikom poređenja ponuda. Ponuda ponuđača koji ne dostavi zahtijevani dokaz ili dostavi zahtijevani dokument kojim nije dokazao da ispunjava uslov za primjenu preferencijala, bit će tretirana po ponuđenoj cijeni, naravno ukoliko ispunjava sve ostale uslove predviđene tenderskom dokumentacijom. Generalno, poreporuka je da se, kad god to predmet nabavke omogućava, tenderskom dokumentacijom zahtijeva više dokumenata, kako bi ponuđači imali veći, a time i lakši izbor za pribavljanje istih. Svakako da ponuđači imaju pravo korištenja pravnih lijekova u slučaju da smatraju da su zahtjevi oko pitanja preferencijalnog tretmana suprotni osnovnim principima Zakona. Također je pravilo da su ugovorni organi obavezni da postupe u skladu sa onim što su naveli u tenderskoj dokumentaciji, a da ponuđači moraju pažljivo razmotriti navedene zahtjeve i ispoštovati ih kako bi ugovorni organ prihvatio njihove ponude, odnosno kako bi u konkretnom slučaju ostvarili pravo na primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg. Dakle, u konkretnom slučaju je tražena potvrda Vanjskotrgovinske komore BiH. Svakako su ponuđači imali pravo korištenja pravnih lijekova po ovom pitanju ili su mogli, u skladu sa članom 56. Zakona, koristiti opciju pojašnjenja tenderske dokumentacije o pitanju mogućih dokaza, a na osnovu čega je ugovorni organ mogao izvršiti izmjenu / dopunu tenderske dokumentacije i omogućiti dostavljanje dokaza i od drugih izdavaoca. U slučaju da ponuđači nisu iskoristili svoja prava i mogućnosti, ostaje jedino mogućnost da dostave zahtijevani dokaz, jer u protivnom im ne može biti priznato pravo ne primjenu 122 PRAVNI SAVJETNIK APRIL/TRAVANJ 2016 BROJ 4

122